Eduard Lacković Kapelica sv. Roka u Valpovu

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

Eduard Lacković, mag.cult. UDK: 726(497.543Valpovo) Ustanova za kulturne djelatnosti Pregledni rad „Ante Evetović – Miroljub“ Valpovo Primljeno: 15.9.2017. Muzej Valpovštine Prihvaćeno: 17.9.2017. Dvorac Prandau-Normann Valpovo edo0906@gmail.com

Kapelica sv. Roka u Valpovu

U radu je predstavljen jedan od najvrjednijih spomenika kulture u gradu Valpovu, ali i šire – Kapelica sv. Roka. Prema svome arhitektonskom sklopu, dataciji, multifunkcionalnosti izuz etno je raritetan primjer sakralnog objekta čija je vrijednost danas, nažalost, neprepoznata i marginalizirana.

Ključne riječi: Epidemija kuge, sv. Rok, Valpovo, Kapelica sv. Roka, Kripta, Josef Ignatz Hilleprand von Prandau, Gustav Hilleprand von Prandau, Rudolf I. Normann Ehrenfelški, Zemaljska udruga Podunavskih Švaba, Memorijalni centar Podunavskih Švaba

Uvod

Slavoniju su tijekom 18. stoljeća zahvatile dvije velike epidemije kuge – 1739. i 1795. godine. Uzrokovale su smrt nekoliko tisuća ljudi što je, prema današnjim okvirima, predstavljalo veliku tragediju. Za razliku od one iz 1739. godine epidemija kuge iz 1795. (koju je prema nagađanjima u Srijem prenio izbjeglica iz Bosne) uspješno je zaustavljena te se nije proširila na uže područje Slavonije.1

Crna se smrt, u crkvenim razmišljanjima, često povezivala s Božjom voljom te ju se tumačilo kao kaznu za ljudske grijehe. U to vrijeme velikih kužnih pošasti, vjera je imala enorman značaj te je ljudima davala snagu, osobito onu duhovnu. Budući da su u to vrijeme crkve bile zatvarane, svećenici su hrabro održavali mise na otvorenom i altruistično prilazili oboljelima dijeleći im sakramente, premda su i mnogi od njih stradali od zaraze. U svoj toj ljudskoj izbezumljenosti i strahu, bilo je i onih koji su spas u vjeri ponekad tražili u iracionalnim rješenjima; seljaci su tako umjesto čišćenja okuženih kuća, što su im preporučivali ondašnji liječnici, radije pozivali svećenike da ih poškrope „svetom vodicom“ i na taj način otjeraju „kužni otrov“. S druge strane, bilo je i onih koji su u tim teškim vremenima gubili vjeru u Boga i svećenike pa su u nekim selima u okolici Požege, kako je zabilježeno u jednom izvještaju zagrebačkom biskupu 1739. godine, mladići i djevojke skidali sa sebe odjeću te plugom zaoravali oko sela krug koji je predstavljao simboličku zaštitu od kuge.2 Naravno, Crkva je na takva rješenja reagirala vrlo žestoko i s velikom zabrinutošću.

Za vrijeme dvije velike epidemije kuge u Slavoniji, posebno se štovao sv. Rok, zaštitnik od kužne epidemije, gube, rana, kolere, invalida, kirurga, od bolesti životinja, osobito pasa.3 U umjetnosti, sv. Rok se često prikazuje u svojoj hodočasničkoj odjeći sa nazupčenom školjkom, torbom, štapom i tikvicom, podižući svoju halju i pokazujući ranu na svome bedru. Često se vidi u društvu svoga vjernog psa.4

Nakon prestanka epidemije kuge u Vukovaru 1740. godine podignuta je zavjetna kapela sv. Roka, a iste godine tome su svecu podignuli kapelu i građani osječkog Gornjeg grada.5 Nakon druge velike epidemije kuge u Požegi je sagrađena zavjetna kapela sv. Roka 1796., a iste godine zavjetna kapelica posvećena tome svecu sagrađena je i u Valpovu koju je dao podići barun Josef Ignatz Hilleprand von Prandau. Oko same gradnje kapelice sv. Roka u Valpovu, postoji kontroverza koju pronalazimo u knjizi: Kanonske vizitacije, Knjiga III. valpovačko-miholjačko područje (1730.-1830.),

1 Skenderović, Robert. 2009. „Epidemije kuge – 1739. i 1795.“ U Slavonija, Baranja i Srijem, vrela europske civilizacije, prvi svezak, ur: Vesna Kusin, Branka Šulc, 307-313. Zagreb: Galerija Klovićevi dvori 2 Isto. 3 Isto. 4 Čuržik, Vilko. 1995. „Kapelica sv. Rok“ U Valpovačka župa, ur: Dragutin Slovaček, 52-53. Valpovo: Matica hrvatska, ogranak Valpovo 5 Isto. DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

urednika Stjepana Sršana gdje pečuški biskup Đuro Klimo 1754. godine navodi: „Postoji osim toga na kraju gornjeg grada nekoć podignuta oko vojnih vojarni zidana kapelica posvećena u čast sv. Roka, u kojoj se za vrijeme blagoslova usjeva i na blagdan sv. Roka služi misa te tamo vodi procesija.“6 Iz navedenog možemo zaključiti kako je u Valpovu postojala kapelica posvećena sv. Roku 42 godine prije gradnje Ignatzove kapelice, na temelju čega se postavlja pitanje – Je li Josef Ignatz iz Slika 1. Kapelica sv. Roka u Valpovu - Sadašnjost temelja podigao kapelicu sv. Roka, ili je postojeću rekonstruirao? Naglasak je, ipak, potrebno staviti na konkretne, vizualne i opipljive dokaze IGNATZOVE kapelice, koji će biti izneseni u nastavku ovoga rada, rada kojemu je cilj iznijeti krucijalnost kapelice sv. Roka za grad Valpovo i Valpovštinu te njenu primarnu svrhu, kojom raspolaže u današnje vrijeme.

Kapelica sv. Roka

Prije same izgradnje kapelice sv. Roka u Valpovu na malenome brežuljku zvanom „Zeleni brijeg“, koji se nalazi uz cestu na sjeveru izvan grada postojalo je najstarije valpovačko groblje „Sveti Rok“, površine 30 hvati.7 O groblju na kojemu su pored

Slika 2. Groblje Sv. Rok na katastarskoj karti iz 1863. godine

6 Sršan, Stjepan. 2005. „KANONSKE VIZITACIJE U SLAVONSKOM KRALJEVSTVU 1754. – VALPOVO 1754.“ U Kanonske vizitacije, Knjiga III. valpovačko-miholjačko područje (1730.-1830.), ur: Stjepan Sršan, 61. Osijek: Državni arhiv, Đakovo: Biskupija Đakovačka i Srijemska 7 Sršan, Stjepan. 2005. „Župa Valpovo 22.-23.VII. 1829., Odsjek IX. Križevi, kipovi svetaca, groblje“ U Kanonske vizitacije, Knjiga III. valpovačko-miholjačko područje (1730.-1830.), ur: Stjepan Sršan, 527. Osijek: Državni arhiv, Đakovo: Biskupija Đakovačka i Srijemska

dvorjana pokapani i mještani Valpova može se saznati iz dvorske Matice umrlih koja je vođena već od 1727. sve do 1776. godine kada prestaje evidentiranje koje prelazi u župne Matice te na katastarskim kartama iz 1857. i 1863. godine.8 U vrijeme kada je u Slavoniji i Srijemu vladala velika epidemija kuge Josef Ignatz, sin prvog vlasnika valpovačkog vlastelinstva baruna Petra II. Hillepranda von Prandaua, dao je 1796. podići zavjetnu kapelicu sv. Roka kako bi se preko ovoga sveca i samoga Boga, izmolilo očuvanje i zaštita grada Valpova i valpovačkog vlastelinstva. O tome svjedoči i izvorni latinski tekst koji je uklesan na spomen-ploči u sredini pročelja kapelice, iznad ulaznih vrata: Slika 3. Latinski tekst o izgradnji (1796.) i obnovi (1860.) kapelice Prijevod latinskog teksta na hrvatski jezik, uklesan sv. Roka u Valpovu je na spomen-ploči desno od ulaza u kapelicu: Prema Kanonskim vizitacijama iz 1829. godine na starom groblju uz grad, kapelica sv. Roka ispovjednika izgrađena je od čvrstog materijala. Pod svodom je popločena opekom, ima samo jedan oltar i 4 svijećnjaka, od kojih su 2 bakrena, dok se sve ostalo donosi iz matice. Ima drveni toranj i u njemu se nalazi blagoslovljeno zvono, teško 60 funti9, izliveno u Grazu 1738. godine, Slika 4. Prijevod latinskog teksta o izgradnji kapelice 1796. koje je ovamo preneseno iz vlastelinske kapele. Do ove kapele ide procesija na 3. dan prosnih dana (utorak) i na hrvatski jezik na blagdan svetog Roka (16. kolovoza).10

Slika 5. Prijevod latinskog teksta o obnovi kapelice 1860. na hrvatski jezik

Prva obnova (1860.)

Prvu veliku obnovu kapelice sv. Roka izvršio je sin Josefa Ignatza, barun Gustav Hilleprand von Prandau, 1860. godine. Ova kasnobarokna kapelica promijenila je svoj izgled te postala obiteljska grobnica valpovačkih vlastelina, baruna Hilleprand von Prandau. Barun Gustav je tom obnovom podzidao kriptu koja se proteže ispod čitave kapelice, a o samoj obnovi svjedoči i natpis na istoj spomen-ploči koja govori o izgradnji:

8 Najman, Stjepan, Milošević, Dragan. 2007. „Stara valpovačka groblja“ U Valpovački godišnjak br. 12, ur:

Stjepan Najman, 96-109. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo 9 Oko 33,5 kg 10 Sršan, Stjepan. 2005. „Župa Valpovo 22.-23.VII. 1829., Odsjek III. Crkvene zgrade, Poglavlje I. Crkva“ U

Kanonske vizitacije, Knjiga III. valpovačko-miholjačko područje (1730.-1830.), ur: Stjepan Sršan, 513. Osijek:

Državni arhiv, Đakovo: Biskupija Đakovačka i Srijemska

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

Obnovom i pregradnjom iz 1860. godine kapelica je dobila svoj konačan izgled, a kasnobarokna obilježja su potisnuta novim, neoromaničkim, koja su se u potpunosti zadržala sve do danas.11 Iznad glavnog pročelja, u neoromaničkom duhu, uzdiže se raritetni primjer u graditeljstvu Slavonije i čitave sjeverne Hrvatske uopće – zvonik na „preslicu“. Ovakav tip zvonika pronalazimo kod skromnijih građevina gdje su zvonici dio pročelja i često poprimaju oblik preslice s otvorima za zvona. Karakterističnost je to za zemlje poput Španjolske, južne Francuske, Italije, no primjere možemo pronaći i u našoj Dalmaciji te na otocima.12 Slika 6. Zvonik na „preslicu“

Gledajući s arhitektonskog aspekta, „…kapelica sv. Roka je jednobrodna građevina s polukružnim svetištem. Glavno pročelje je rastvoreno ulazom polukružnog lučnog zaključka, izvedenog u mekom kamenu pješčaru u kojemu su smještena drvena vrata s ukrašenim vratnicama. S lijeve i desne strane od ulaza nalaze se dvije kamene spomen-ploče s tekstom na hrvatskome jeziku o izgradnji i obnovama kapelice. Uglovi pročelja obogaćeni su lezenama, a zabat koji zaključuje glavno pročelje visećim arkadicama. Bočna su pročelja podijeljena udvojenim lezenama u polja, a svako je polje rastvoreno s po jednim prozorom pravokutnog oblika, blago zaobljenih gornjih kutova. Prozore uokviruju trakasti okviri obogaćeni stiliziranim zaglavnim kamenom. Iznad potkrovnog vijenca, uzdiže se dvoslivno krovište s pokrovom od ravnog glinenog crijepa.“13 Iznad krovišta se nalazi, već spomenuti, jedinstveni zvonik na „preslicu“ s malenim zvonom i križem na vrhu dvoslivnog krovića. Ispod vijenca je i kamena spomenploča s uklesanim latinskim tekstom o izgradnji kapelice 1796. godine.

Slika 7. Interijer kapelice sv. Roka – Pogled prema svetištu

11 Stanić, Damir. 1998. „Zaboravljeni jubilej – 200 godina kapelice sv. Roka na Zelenom brijegu“ U Valpovački godišnjak br. 3, ur: Stjepan Najman, 111-120. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo 12 Enciklopedija likovnih umjetnosti, svezak 4, ur: Slavko Eatušić, Andre Mohorovičić, Mirko Šeper, 648. Zagreb:

Jugoslavenski leksikografski zavod, 1966. 13 Arhiv rimokatoličke župe Valpovo (Arhitektonski podatci su preuzeti iz novijeg rješenja Ministarstva kulture o dodijeli svojstva kulturnog dobra kapelici sv. Roka u Valpovu u Ulici J.J. Strossmayera, na k.č. 309, k. Valpovo.

Klasa: UP-I-612-08/04-01/332, Urbroj: 532-10-1/8(JB)-04-2, Zagreb, 23. rujna 2004.)

U interijeru kapelice, brod od svetišta dijeli polukružni trijumfalni luk zaključen zaglavnim kamenom. Brod kapelice prekriva zrcalni svod, a zidovi broda se sastoje od tri para nasuprotnih prozorskih otvora, dok se u svetištu nalazi samo jedan par prozora. U svetištu, na mjestu nekadašnje oltarne menze, nalazi se zidani kvadar ravnih ploha te slika s prikazom sv. Roka i njegova vjernog psa.14

Kripta

Odmah kod ulaznih vrata kapelice nalazi se otvor sa stubištem koji vodi u kriptu koja je gotovo istih dimenzija kao i sama kapelica. „Otvor se prekriva masivnim drvenim vratima, kako bi se nesmetano moglo ulaziti u kapelicu, a kada bi se htjelo u kriptu, vrata su se dizala. Interijer kripte je, kao i kapelica, podijeljen na brod i svetište, a u svetištu se nalazi i izvorna oltarna menza. Slika 8. Interijer kripte – Pogled prema izlazu Bočni su zidovi kripte ritmizirani polustubovima koji nose pojasnice koje su paralelne s bočnim zidom i na koje naliježu križno-bačvasti svodovi. Svetište kripte je presvođeno plitkim kupolastim svodom koji počiva na četverokutnoj osnovi.“15 U zidove kripte, horizontalno su urezana udubljenja u kojima se nalaze ljesovi valpovačkih vlastelina (barunske obitelji Prandau i grofovske obitelji Normann), a udubljenja su zatvorena crnim mramornim pločama s uklesanim imenima pokojnika. Na ukupno 17 ploča mogu se iščitati tekstovi pisani latinskim, mađarskim i hrvatskim jezikom. Mjesto u kripti za suprugu posljednjeg valpovačkog grofa Rudolfa I. Normanna Ehrenfelškog, grofi cu Julijanu Normann Ehrenfelšku rođ. Vest, ostalo je prazno. Naime, nakon smrti supruga 1942. godine i odlaska sina Rudolfa II. Konstantina s obitelji u Austriju, Julijana ostaje u Slika 9. Nadgrobni spomenik grofi ce Julijane Normann Ehrenfelške i sina Rudolfa II. dvorcu Prandau-Normann kao posljednji predstavnik grofovske obitelji sve do 1945.

Konstantina u Austriji (MV-2350)

14 Stanić, Damir. 1998. „Zaboravljeni jubilej – 200 godina kapelice sv. Roka na Zelenom brijegu“ U Valpovački godišnjak br. 3, ur: Stjepan Najman, 111-120. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo 15 Arhiv rimokatoličke župe Valpovo (Arhitektonski podatci su preuzeti iz novijeg rješenja Ministarstva kulture o dodijeli svojstva kulturnog dobra kapelici sv. Roka u Valpovu u Ulici J.J. Strossmayera, na k.č. 309, k. Valpovo.

Klasa: UP-I-612-08/04-01/332, Urbroj: 532-10-1/8(JB)-04-2, Zagreb, 23. rujna 2004.)

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

godine kada je komunističke vlasti iseljavaju iz dvorca.16 Godine 1952. odlazi kod svog sina u Austriju (dvorac Rothenthurn) gdje 1959. godine i umire.

Druga obnova (1926.)

Druga obnova kapelice sv. Roka inicirana je od strane grofa Rudolfa I. Normanna Ehrenfelškog u srpnju 1926. godine. O obnovi svjedoči i hrvatski tekst koji je uklesan na spomen-ploči lijevo od ulaza u kapelicu:

Obnovom je oko kapelice postavljena nova providna željezna ograda visine nešto više od jednoga metra, koja se sastoji od debljih i tanjih stupaca. Na svakom završetku Slika 10. Spomen-ploča o obnovi kapelice 1926. godine debljih stupaca nalazi se mali grčki križ, dok one tanje stupce krase završetci oblikovani poput plamena svijeće.

U ograđenom dijelu zemljišta oko kapelice stoje dva groba. U prvom grobu, koji je ograđen ukrasnom providnom željeznom ogradom visine oko 60cm, prema natpisu na njemačkom jeziku, sahranjen je brat grofa Rudolfa I. Normanna Ehrenfelškog, Karl grof Normann Ehrenfelški, kaplar petog konjaničkog puka, koji je umro u 18. godini života 10. studenog 1877. godine. Na onom drugom, većem i ljepšem grobu s kojeg je, nažalost, skinuta ploča s natpisom, sahranjena je Ivana Flora pl. Radivojević

Slika 11. Grob Karla grofa Normanna Ehrenfelškog

Slika 12. Grob Ivane Flore pl. Radivojević rođ. barunice Hilleprand von Prandau

16 Paušak, Mirjana. 2015. „Valpovački vlastelini – Julijana Normann Ehrenfelška (1868.-1959.)“ U Katalog izložbe – Tiskana ostavština valpovačkih vlastelina, ur: Mirjana Paušak, 4-7. Valpovo: Ustanova za kulturne djelatnosti „Ante Evetović – Miroljub Valpovo

rođ. barunica Hilleprand von Prandau (1804.1878.), kći baruna Josefa Ignatza i njegove supruge Ane Marije rođ. grofi ce Pejačević.17 Smrću grofa Rudolfa I. Normanna Ehrenfelškog 1942. godine i dolaskom komunističke vlasti u Valpovo nakon Drugoga

Slika 13. Završetci stupaca providne svjetskoga rata kapelica sv. Roka dugo vremena željezne ograde nije imala nikakvu funkciju. Tek je u drugoj polovici 20. stoljeća otpočela briga oko kapelice od strane Društva prijatelja starina iz Valpova koje je kapelicu koristilo i kao izložbeni prostor.18 Zbog proširenja ceste te izgradnje zgrade poljoprivrednog kombinata „Đuro Salaj“, prostor oko kapelice znatno je smanjen. Zatrpan je kanal sa slivnicima za odvod površinskih voda pa su temelji kapelice i kripte postali ugroženi vlagom.19

Obnova 2005. godine

Prema pisanju mr. sc. Renate Trischler i arhitekta Milka Puncera20 godine 2005. započeo je veliki projekt – obnova i rekonstrukcija cijele kapelice sv. Roka u Valpovu potaknut od strane Njemačke narodnosne zajednice – Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj sa sjedištem u Osijeku s ciljem osnivanja prvog Memorijalnog centra Podunavskih Švaba u Hrvatskoj u kapelici sv. Roka u Valpovu.

Prije samog početka provedbe projekta ishođene su suglasnosti grofovske obitelji Normann i Rimokatoličke župe Valpovo koji su, uz uvjet da se kapelica obnovi prema svim konzervatorskim standardima, dali na korištenje kapelicu sv. Roka Njemačkoj narodnosnoj zajednici. I prije samog početka radova Njemačka narodnosna zajednica se uključila u obnovu pa su uređeni krov i oluka kapelice, bojom je zaštićena ograda te je iskrčena i kultivirana velika površina oko kapelice koja se i danas uredno održava. Realizacija ideje o obnovi kapelice i osnivanje prvog Memorijalnog centra Podunavskih Švaba u Hrvatskoj potaknuta je 2003. godine, a nakon što su obavljeni istražni radovi i sačinjeni cjelokupni elaborati o provedbi obnove i rekonstrukcije kapelice radovi na obnovi samog objekta započeli su u proljeće 2005. godine.21

17 Stanić, Damir. 1998. „Zaboravljeni jubilej – 200 godina kapelice sv. Roka na Zelenom brijegu“ U Valpovački godišnjak br. 3, ur: Stjepan Najman, 111-120. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo 18 Arhiv rimokatoličke župe Valpovo 19 Stanić, Damir. 1998. „Zaboravljeni jubilej – 200 godina kapelice sv. Roka na Zelenom brijegu“ U Valpovački godišnjak br. 3, ur: Stjepan Najman, 111-120. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo 20 Renata Trischler je izvršna direktorica Njemačke narodnosne zajednice, a Milko Puncer glavni projektant, voditelj i nadzornik radova na obnovi i rekonstrukciji kapelice sv. Roka u Valpovu. Prema: Trischler, Renata,

Puncer, Milko. 2008. „Kapela sv. Roka u Valpovu – Budući memorijalni centar Podunavskih Švaba u Hrvatskoj“

U Valpovački godišnjak br. 13, ur: Stjepan Najman, 114-124. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo i

Arhiv rimokatoličke župe Valpovo 21 Isto. DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

Slika 14. Kapelica sv. Roka prije obnove (2006.) Slika 15. Kapelica sv. Roka prije obnove - Pogled sa zadnje strane (2006.)

Slika 16. Dio pozivnice za otvorenje prvog Memorijalnog centra Podunavskih Švaba u Hrvatskoj Slika 17. Kapelica sv. Roka nakon obnove Slika 18. Interijer kripte nakon obnove - Pogled prema svetištu

Slika 19. Svetište kapelice sv. Roka nakon obnove Slika 20. Interijer kapelice sv. Roka nakon obnove - Pogled sa svetišta

Obnova i rekonstrukcija cijele kapelice sv. Roka, u izvedbi građevinske tvrtke „Dom“ iz Darde pod nadzorom glavnog projektanta Milka Puncera, privedena je kraju u proljeće 2008. godine, a učinjeni su mnogi zahvati s kojima je kapelici vraćen stari sjaj - obnova cjelokupne unutrašnjosti kapelice i kripte, pročelja i krovišta, vanjskog prostora, radovi na drenaži oko zgrade, radovi na sustavu ventilacije grobnice, novoj elektrifi kaciji i dr.22

Memorijalni centar Podunavskih Švaba

Njemačka zajednica – Zemaljska udruga Podunavskih Švaba u Hrvatskoj iz Osijeka i Grad Valpovo 15. svibnja 2010. u kapelici sv. Roka u Valpovu otvorili su Memorijalni centar Podunavskih Švaba, uz prisutnost brojnih visokih uzvanika zajedno s obiteljima stradalih osoba. Memorijalni centar je prvi takav centar na prostoru Hrvatske.

Slika 21. Prethodna najava obilježavanja Dana progona i otvaranja Memorijalnog centra Podunavskih Švaba u Hrvatskoj Slika 22. Pozivnica s programom obilježavanja Dana progona i otvaranja Memorijalnog centra Podunavskih Švaba u Hrvatskoj

U Memorijalnom centru su prikazane činjenice o naseljavanju Podunavskih Švaba u Hrvatskoj od kraja 17. stoljeća, njihov razvitak do 1945. godine te njihov tragičan kraj i praktički nestanak iz Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata kada su oni nepravedno od

22 Isto.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

strane nove jugoslavenske komunističke vlasti proglašeni kolektivnim krivcima za nacističke zločine, oduzeta im je sva imovina i otjerani u logore smrti gdje je nad njima počinjen genocid od 1945. do 1948. godine. Logor u Valpovu je bio najveći s najvećim brojem žrtava na prostoru Hrvatske.23 Prema službenim evidencijama, broj umrlih se kreće oko 1500, a kroz logor je tijekom 1945. i 1946. godine prošlo oko 3.000 do 3.500 osoba.24

Memorijalni centar Podunavskih Švaba u kapelici sv. Roka institucija je muzejskog tipa sa stalnim postavom dokumentacije. Dokumentacijski dio odnosi se na popis svih žrtava logora u Hrvatskoj koji je postavljen na zidovima kapelice, a u središnjem dijelu kapelice nalazi se audio-vizualni sustav na kojem Slika 23. Spomen-obilježje ispred kapelice sv. Roka se prigodom posjeta Memorijalnom centru prikazuje fi lm o povijesti Podunavskih Švaba u Hrvatskoj.25 U kapelici se svake godine, na blagdan sv. Roka (Rokovo) 16. kolovoza, održava misa zadušnica za pokojnike.

Zaključak

Kapelica sv. Roka u Valpovu jedinstveni je primjer sakralnog i grobničkog graditeljstva na ovim prostorima. Ova isprva kasnobarokna kapelica, podignuta na „Zelenom brijegu“ u Valpovu u vrijeme kada je Slavoniju zahvatila druga velika epidemija kuge (1795. godine), služila je kao utočište stanovništvu koji su se zavjetovali sv. Roku i samome Bogu te se molili za očuvanje i zaštitu grada Valpova i valpovačkog vlastelinstva. Prvom velikom obnovom 1860. godine, od strane baruna Gustava Hillepranda von Prandaua, kapelica postaje obiteljska grobnica valpovačkih vlastelina - baruna Hilleprand von Prandau. Podzidavanjem kripte u kojoj se danas nalazi 17

23 Trischler, Renata, Puncer, Milko. 2008. „Kapela sv. Roka u Valpovu – Budući memorijalni centar Podunavskih

Švaba u Hrvatskoj“ U Valpovački godišnjak br. 13, ur: Stjepan Najman, 114-124. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo i Arhiv rimokatoličke župe Valpovo 24 Arhiv rimokatoličke župe Valpovo 25 Službene internetske stranice Njemačke narodnosne zajednice-Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u

Hrvatskoj, Osijek. „Spomenici“. http://deutsche-gemeinschaft.eu/memorijalni-centar-podunavskih-svabau-hrvatskoj/ (22. srpnja 2016. godine)

grobova valpovačkih vlastelina, kapelica dobiva svoj konačan izgled, a kasnobarokna obilježja su potisnuta novim, neoromaničkim. O tome svjedoči i jedinstveni primjer u graditeljstvu Slavonije i čitave sjeverne Hrvatske uopće – zvonik na „preslicu“ koji predstavlja karakterističnost mediteranskih zemalja.

Zaslugom posljednjeg valpovačkog grofa Rudolfa I. Normanna Ehrenfelškog, godine 1926. izvršena je druga temeljita obnova kapelice sv. Roka. Oko kapelice i njena dva vanjska groba postavljena je nova providna željezna ograda s predivnim završetcima u obliku malenog grčkog križa i plamtećih svijeća. Sredinom 20. stoljeća otpočela je briga oko ovog jedinstvenog spomenika kulture od strane Društva prijatelja starina iz Valpova, koje je kapelicu koristilo i kao izložbeni prostor.

Industrijalizacijom grada Valpova, temelji kapelice i kripte s vremenom su postajali sve više ugroženi. S namjerom revitalizacije objekta 2005. godine započeo je veliki projekt obnove i rekonstrukcije cijele kapelice sv. Roka u Valpovu iniciran od strane Njemačke zajednice – Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj sa sjedištem u Osijeku. Radovi su privedeni kraju u proljeće 2008. godine, a učinjeni su mnogi zahvati s kojima je kapelici vraćen stari sjaj. Ovom trećom temeljitom obnovom postignut je još jedan cilj – osnovan je prvi Memorijalni centar Podunavskih Švaba u Hrvatskoj u spomen na pripadnike njemačke i austrijske manjine, koji su nakon II. svjetskog rata, od strane jugoslavenske komunističke vlasti, proglašeni krivcima za nacističke zločine na ovom području te otjerani u logore smrti gdje je nad njima počinjen genocid od 1945. do 1948. godine. Jedan od takvih logora je bio i onaj u Valpovu kroz koji je, tijekom 1945. i 1946., prošlo oko 3.500 osoba, od kojih je život izgubilo njih 1.500. Memorijalni centar svečano je otvoren 15. svibnja 2010. godine kao institucija muzejskog tipa s mogućnošću prikazivanja fi lma o povijesti Podunavskih Švaba u Hrvatskoj te kao stalna izložba s popisom svih žrtava logora u Hrvatskoj.

Ovaj jedinstveni spomenik kulture ukazuje na bogatu kulturno-povijesnu ostavštinu koju su nam iza sebe ostavili valpovački baruni i grofovi. Valpovština može i mora biti ponosna na ovo zaštićeno kulturno dobro, koje će omogućiti svome gradu da doista ostane slavan kroz tisuću godina, baš kao što je to jednom davno poželio istaknuti Valpovčanin fra Matija Petar Katančić.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

Literatura

1. Čuržik, Vilko. 1995. „Kapelica sv. Rok“ U Valpovačka župa, ur: Dragutin Slovaček, 52-53.

Valpovo: Matica hrvatska, ogranak Valpovo 2. Enciklopedija likovnih umjetnosti, svezak 4, ur: Slavko Eatušić, Andre Mohorovičić, Mirko

Šeper, 648. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1966. 3. Najman, Stjepan, Milošević, Dragan. 2007. „Stara valpovačka groblja“ U Valpovački godišnjak br. 12, ur: Stjepan Najman, 96-109. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo 4. Paušak, Mirjana. 2015. „Valpovački vlastelini – Julijana Normann Ehrenfelška (1868.-1959.)“

U Katalog izložbe – Tiskana ostavština valpovačkih vlastelina, ur: Mirjana Paušak, 4-7.

Valpovo: Ustanova za kulturne djelatnosti „Ante Evetović – Miroljub Valpovo 5. Skenderović, Robert. 2009. „Epidemije kuge – 1739. i 1795.“ U Slavonija, Baranja i Srijem, vrela europske civilizacije, prvi svezak, ur: Vesna Kusin, Branka Šulc, 307-313. Zagreb: Galerija

Klovićevi dvori 6. Sršan, Stjepan. 2005. Kanonske vizitacije, Knjiga III. valpovačko-miholjačko područje (1730.1830.), ur: Stjepan Sršan, 61., 513., 527. Osijek: Državni arhiv, Đakovo: Biskupija Đakovačka i Srijemska 7. Stanić, Damir. 1998. „Zaboravljeni jubilej – 200 godina kapelice sv. Roka na Zelenom brijegu“

U Valpovački godišnjak br. 3, ur: Stjepan Najman, 111-120. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo 8. Trischler, Renata, Puncer, Milko. 2008. „Kapela sv. Roka u Valpovu – Budući memorijalni centar

Podunavskih Švaba u Hrvatskoj“ U Valpovački godišnjak br. 13, ur: Stjepan Najman, 114124. Valpovo: Ogranak Matice hrvatske Valpovo i Arhiv rimokatoličke župe Valpovo

Ostali izvori:

1. Arhiv rimokatoličke župe Valpovo 2. Službene internetske stranice Njemačke zajednice-Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u

Hrvatskoj, Osijek. „Spomenici“. http://deutsche-gemeinschaft.eu/memorijalni-centarpodunavskih-svaba-u-hrvatskoj/ (14. rujan 2017. godine)

Kapelica sv. Roka u Valpovu

Sažetak

Godine 2016. obilježilo se 220 godina kapelice sv. Roka u Valpovu, ovog jedinstvenog spomenika kulture na ovim prostorima. Podignuta je 1796. godine na malenom brežuljku u Valpovu znanom kao „Zeleni brijeg“ od strane valpovačkog baruna Josefa Ignatza Hillepranda von Prandaua, u vrijeme druge velike epidemije kuge koja je zahvatila Slavoniju. Kasnobarokna kapelica je sagrađena u čast sv. Roku, zaštitniku od ove strašne bolesti, u kojoj se stanovništvo, zavjetujući se sv. Roku i samome Bogu, molilo za očuvanje i zaštitu grada Valpova i valpovačkog vlastelinstva. Prva velika obnova dogodila se 1860. godine kada je barun Gustav Hilleprand von Prandau podzidao kriptu u kojoj se danas nalazi 17 grobova valpovačkih vlastelina, baruna Prandau i grofova Normann. Kapelica je ovom obnovom dobila svoj konačan izgled, a kasnobarokna obilježja su potisnuta novim, neoromaničkim. O tome svjedoči i jedinstveni primjer u graditeljstvu Slavonije i čitave sjeverne Hrvatske uopće – zvonik na „preslicu“. Godine 1926. izvršena je druga temeljita obnova kapelice sv. Roka od strane posljednjeg valpovačkog grofa Rudolfa I. Normannna Ehrenfelškog. Oko kapelice i njena dva vanjska groba postavljena je nova providna željezna ograda s predivnim završetcima u obliku malenog grčkog križa i plamtećih svijeća. Sredinom 20. stoljeća otpočela je briga oko ovog jedinstvenog spomenika kulture od strane Društva prijatelja starina iz Valpova, koje je kapelicu koristilo i kao izložbeni prostor. Treća temeljita obnova kapelice pokrenuta je 2005. godine od strane Njemačke narodnosne zajednice – Zemaljske udruge Podunavskih Švaba u Hrvatskoj. Radovi su privedeni kraju u proljeće 2008. godine, a učinjeni su mnogi zahvati s kojima je kapelici vraćen stari sjaj. Obnovom je osnovan prvi Memorijalni centar Podunavskih Švaba u Hrvatskoj u spomen na pripadnike njemačke i austrijske manjine koji su nakon II. svjetskog rata, od strane jugoslavenske komunističke vlasti, otjerani u logore smrti gdje je nad njima počinjen genocid od 1945. do 1948. godine. Jedan od takvih logora je bio i onaj u Valpovu kroz koji je, tijekom 1945. i 1946. godine, prošlo oko 3.500 osoba, od kojih je život izgubilo njih 1.500.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu

Die Kapelle des Hl. Rochus in Valpovo

Zusammenfassung 2016 wurde 220 Jahre der Kapelle des Hl. Rochus in Valpovo gefeiert, dieses einzigartigen Kulturdenkmales in dieser Gegend. Gebaut wurde sie 1796 auf einem kleinen Hügel in Valpovo, bekannt als „Grüner Hügel“ seitens des valpovoer Barons Josef Ignatz Hilleprand von Prandau, zur Zeit der zweiten großen Pestepidemie in Slawonien. Die spätbarocke Kapelle wurde zu Ehre des Hl. Rochus, des Schutzpatrons von dieser schrecklichen Krankheit, erbaut und darin betete die Bewohnershaft, dem Hl. Rochus und Gott selbst Gelübden ablegend, für die Erhaltung und den Schutz der Stadt Valpovo und des valpovoer Landgutes. Die erste große Erneuerung geschah 1860, als der Baron Gustav Hilleprand von Prandau die Krypta unterbauen ließ, in welcher sich heute 17 Gräber der valpovoer Gutsbesitzer befi nden, der Baronen Prandau und der Grafen Normann. Die Kapele erhielt durch diese Erneuerung ihr endgültiges Aussehen und die spätbarocken Merkmale wurden von neuen, neuromanischen verdrängt. Davon zeugt auch das einzigartige Beispiel in dem Bauwesen von Slawonien und ganz Nordkroatien allgemein – der Glockenturm in „Spindel“-form. 1926 erfolgte die zweite Erneuerung des Kapelle des Hl. Rochus seitens des letzten valpovoer Grafen Rudolf I. Normann von Ehrenfels. Um die Kapelle und deren zwei äußeren Grabstellen wurde ein neuer, durchsichtiger Eisenzaun gezogen mit wunderbaren Spitzeenden in Form eines kleinen griechischen Kreuzes und fl ammenden Kerzen. Mitte des 20. Jahrhundertes begann die Wartung dieses einzigartigen Kulturdenkmales seitens des Gesellschaft der Freunde von Aktiquitäten aus Valpovo, welche die Kapelle auch als Ausstellungsraum benutzte. Die dritte gründliche Erneuerung der Kapelle wurde 2005 seitens der Deutschen Gesellschaft – Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien gefördert. Die Arbeiten wurden im Frühling 2008 beendet und es wurden zahlreiche Eingriff e gemacht, mit denender Kapelle die alte Pracht zurückgegeben wurde. Mit dieser Erneuerung wurde die Gedenkstätte der Donauschwaben in Kroatien gegründet, zum Gedenken an die Angehörigen der deutschen und österreichischen Minderheit, die nach dem II.Weltkrieg seitens der jugoslawischen kommunistischen Macht in Todeslagern getrieben wurden, wo an ihnen von 1945-1948 ein Völkermord verübt wurde. Eines dieser Lagern war auch das in Valpovo, durch welches im Laufe der Jahren 1945 und 1946 ungefähr 3.500 Personen passierten, von denen 1.500 ihr Leben verloren.

DG Jahrbuch, Vol. 24, 2017. str. 355-370 Eduard Lacković: Kapelica sv. Roka u Valpovu