Broj 08

3

4

Glavni i odgovorni urednik: Filip Biljecki Grafički urednik: Alen Okanović Suradnici:

- studenti Mario Kranjec Nataša Kapov Silvia Šumberac Vedran Peran Ana Kuveždić Marija Ljubić Luka Lakoš Dražen Odobašić Jelena Kuntić Duško Romac Žana Prišić Roko Pešušić Ivana Dabanović Eduard Pevec Vedran Vudrag Ivan Gačić Ajla Bakalbašić Davor Ostojić Ana Karabatić - asistenti Mladen Zrinjski, dipl. ing.

Almin Đapo, mr.sc.

Ivan Medved, dipl.ing.

- profesori prof.dr.sc. Damir Medak doc.dr.sc. Boško Pribičević - vanjski suradnici Toni Kaučić Darko Dukovac, ing. geodezije Ivica Tušinec, ing. geodezije Mate Duvnjak, ing. geodezije Vladimir Iličić, ing. geodezije - tete iz referade Mirjana Kruhak Ksenija Ivančić

Lektorica: Tanja Brešan

Tiskara:

Multigraf Marketing d.o.o.

Maksimirska 50a 10000 Zagreb

Izdavač:

Studentki zbor Geodetskog fakulteta Broj žiro računa: 23400091100010196 sa pozivom na broj 108/05 Matični broj: 3204987 Mišljenjem ureda za priopčavanje, klasa 032-05/97-02-69, ekscentar je oslobođen plaćanja poreza na promet Naklada: 400 primjeraka

- ISSN 1331-4939 -

EKSCENTAR.8 3

i t s o v o N Ekscentar + Geodetski list U svrhu promicanja časopisa Ekscentar, studentskog stvaralaštva i njihovih aktivnosti postignut je dogovor o zajedničkoj distribuciji Ekscentra uz novi broj Geodetskog lista (4/2006) svim pretplatnicima u RH. Geodetski list je glasilo Hrvatskog geodetskog društva koje s prekidima izlazi već više od 80 godina i time se ubraja u najstarije geodetske časopise na svijetu. List objavljuje znanstvene članke iz područja geodezije, GIS-a, GPS-a i općenito svih područja koja se bave informacijama o prostoru te spoznaje iz drugih područja koje su važne za razvitak i unapređenje geodezije.

Kako je pretplatnika Geodetskog lista u Hrvatskoj oko 1500, nakladu Ekscentra bilo je potrebno povećati za isti broj, no unatoč početnim teškoćama, ponosni smo na višestruko povećanje broja čitatelja Ekscentra među populacijom čitatelja Geodetskog lista. Nadamo se po-

EKSCENTAR.8

zitivnom feedbacku kao i kritikama od strane istih.

Ekscentar na Hrčku Ekscentar je od studenog ove godine registriran na Portalu znanstvenih časopisa Republike Hrvatske – Hrčak.

Hrčak na jednom mjestu okuplja hrvatske znanstvene i stručne časopise koji nude otvoren pristup svojim radovima (ili bar bibliografskim podacima i sažecima svojih radova). Korisnicima omo-

gućuje lagano pronalaženje časopisa i radova putem prebiranja (prema abecedi ili prema području znanosti) ili pretraživanja prema raznim poljima.

Portal je izrađen i funkcionira uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, realiziran je u Srcu, a osnovna ideja potekla je iz Hrvatskog informacijskog i dokumentacijskog društva.

Trenutno se na Hrčku nalazi 89 časopisa (487 brojeva) s 3901 radom, a jedan od najnovije uvrštenih časopisa je upravo Ekscentar. U cilju da naš list bude dostupan i online objavili smo pune tekstove na Portalu, s time da je unesen samo ovaj broj, a ostali se planiraju tijekom idućih mjeseci, za početak samo s naslovima i sažetcima. Osim tekstova, tu je moguće naći i podatke o samom časopisu kao što su impressum, kontakt-informacije i upute autorima.

Adresa portala je http:// hrcak.srce.hr/, a Ekscentar je najlakše naći pod tehničkim znanostima – geodezija.

Ovim putem bismo se že-

ljeli zahvaliti Tiboru Tothu i Ninu Katiću na susretljivosti i velikoj pomoći.

AutoCAD 2007 Više i nije neka novost da je tvrtka Autodesk izbacila na tržište svoju najnoviju uzdanicu AutoCad 2007 koji je svoju hrvatsku premijeru doživio 23. svibnja 2006. Nova verzija donosi velik napredak na području 3D modeliranja i vizualizacije, velik broj novih alata i mogućnosti kojima se približava specijaliziranim alatima za 3D modeliranje.

Već pri prvom pokretanju uočavamo da se nešto promijenilo jer nam AutoCAD nudi mogućnost odabira između 3D i klasičnog workspacea.

Ukoliko ste odabrali klasično sučelje, na prvi pogled nećete primijetiti nikakvu razliku, no ako ste odabrali 3D workspace, dočekat će vas pogled na grid i koordinatne osi u perspektivi. S desne strane ekrana primijetiti ćete novu paletu nazvanu dashboard, koja sadrži mnoštvo alata namijenjenih upravo radu u 3D-u. Nova je i paleta Exter-

nal references koja prati reference na vanjske datoteke, omogućava njihovo ponovno učitavanje u slučaju promjene, pregled osnovnih informacija i thumbnailova. Novost je i to da se palete mogu usidriti u trake sa strane prozora, i to više njih odjednom tako da se zadržavanjem miša iznad naslova palete ona privremeno otvara. To nam omogućava da imamo na ekranu dostupne sve palete, a istovremeno i maksimalno velik prostor za prikaz dokumenta. Prikaz u pojedi-

kaz. Ipak, valja naglasiti da za korištenje svih novih 3D mogućnosti ipak treba imati ‘’mrcinu’’ od kompjutora koji sve ovo skupa može podržati a to bi značilo otprilike procesor iznad 3.0 GHz, 2 GB RAM-a te grafičku karticu od min. 128 MB. Za korisnike 2D modeliranja među kojima se nalazi većina, nova verzija AutoCAD nema nekih značajnijih promjena te možemo bez grižnje savjesti ostati vjerni nekoj od starijih verzija koje već imamo instalirane na našim računalima.

Više informacija potražite na: http://usa.autodesk. com/

GPS za slijepe osobe

nom viewportu možemo podesiti prema brzini grafičke kartice ili potrebama pri modeliranju. Na izbor su nam ponuđeni 2D wireframe, 3D wireframe, 3D hidden line, konceptualni i realistični pri-

Različiti uređaji za svakodnevnu upotrebu opremljeni govornim sučeljem dostupni su slijepim osobama već godinama, kao na primjer satovi, toplomjeri, vage, tlakomjeri, kalkulatori, kompasi i slično.

Najnoviji primjer korištenja sintetskog govora u uređaju za slijepe je GPS sustav za pomoć u kretanju, predstav-

EKSCENTAR.8

GPS tehnologija kao najnovije oružje u borbi protiv ptičje gripe

ljen u Madridu u lipnju ove godine. Taj sustav razvijen je od strane ESA-e (European Space Agency) u suradnji sa španjolskom tvrtkom GMV Sistemas. Slijepa osoba nosi slušalice u uhu iz kojih čuje upute na principu: ‘’skreni lijevo, skreni desno, nastavi ravno dalje...’’ . Informacije o destinaciji i smjeru kretanja pristižu zahvaljujući mobilnom telefonu s integriranim pozicijskim prijamnikom te sintetizatorom govora. Ta inovacija nema za cilj zamjenjivanje bijelog štapa ili psa vodiča već njihovo upotpunjavanje kako bi slijepa osoba postala što samostalnija te sigurnija u svoje kretnje.

Položaji slijepe osobe se dojavljuju signalom GPS-a, a EGNOS daje garanciju kvalitete primljenih podataka uz pomoć SISNet tehnologije (Signal In Space via Internet - sustav koji omogućava prijem GPS signala u velikim gradovima putem interneta).

EGNOS je zajednički projekt ESA-e i Europske unije te Eurocontrola, a zadaća mu je zabilježavanje, prilagođavanje i poboljšavanje signala koje dobivamo od američkog GPS sustava. Sustav čini oko 40 zemaljskih stanica koje su raspoređene po cijeloj Europi te predstavlja preteču Europskog civilnog navigacijskog sustava GALILEO koji se nalazi u završnoj fazi.

Više informacija na: http:// www.esa.int/

EKSCENTAR.8

Ptičja gripa ili tzv. kuga peradi akutna je zarazna bolest ptica koja u izuzetnim okolnostima, vrlo rijetko, preskoči “barijeru vrste” i onda izazove oboljenje kod čovjeka.

Virus ptičje gripe utječe na dišni sustav te uzrokuje virusne upale pluća ili akutnog respiratornog distresa (u slobodnom prijevodu to označava otkazivanje plućne funkcije). Rezultat toga je izuzetno visoka smrtnost od oko 80%.

Stručnjaci poznatih organizacija kao što su FAO (United Nations Food and Agriculture Organization) te USGS (U. S. Geological Survey) u suradnji s WCS-om (Wildlife Conservation Society) te MAS (Mongolian Academy of Sciences) započeli su u kolovozu ove godine projekt nadgledanja migracija divljih labudova iz Mongolije po Euroaziji u trenutku zimske selidbe. Taj projekt ostvaren je u sklopu GAINS programa (Wild Bird Global Avian Influ-

enza Network for Surveillance) koji financira vlada SADa. Znanstvenici su divljim labudovima pričvrstili posebne odašiljače koji se napajaju sunčevom energijom te dojavljuju podatke o trenutnom položaju, smjeru i brzini kretanja labudova putem GPS tehnologije. To istraživanje omogućilo je dobivanje podataka o migracijskim rutama ptica te informiranje vlada država o potencijalnoj opasnosti od epidemije ptičje gripe. Ovo je velik korak u suzbijanju ove bolesti te još jedan dokaz o širokom spektru mogućnosti koje nam pruža korištenje GPS tehno-

logije.

Više informacija na: http:// www.usgs.gov/newsroom/

Intergeo East 2007 Nakon tri uspješna Intergeo East događaja (Beograd 2004, 2006 i Zagreb 2005) uskoro će se održati novi.

U 2007. godini Sofija (Bugarska) bit će gost Intergeo Easta po prvi put. Najvažniji događaj u području geodezije, geoinformatike i upravljanja zemljištem otvorit će se 28. veljače 2007. godine.

Više informacija na http:// www.intergeo-east.com/

Simpozij o inženjerskoj geodeziji Hrvatsko geodetsko društvo organizira Simpozij o inženjerskoj geodeziji, koji će se održati u Belom Manastiru od 16. do 19. svibnja 2007. godine. Cilj simpozija je prikazati najnovija znanstvena

i stručna dostignuća na području inženjerske geodezije. Taj simpozij nalazi se u Programu stručnog usavršavanja za 2007. godinu Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu, Razred inženjera geodezije. Teme Simpozija su: primjena geodezije u graditeljstvu, pomaci i deformacije izgrađenih i prirodnih objekata, normizacija i kontrola kvalitete inže-

njerskih radova, nove mjerne i računalne tehnologije, geodezija u realizaciji prostornih planova, hidrografska mjerenja, geodezija i okoliš.

Više informacija o Simpoziju moguće je naći na službenim stranicama HGD-a (http:// www.hgd1952.hr)

Nagrada za najbolji rad na kongresu FIG Rad Development of land valuation system autora Hrvoja Tomića, Hrvoja Matijevića, Siniše Mastelić-Ivića i Ante Rončevića u kojem je prezentiran interni projekt Katedre za upravljanje prostornim informacijama o vrednovanju zemljišta osvojio je nagradu za najbolji rad na svijetu u okviru povjerenstva 9 (Development of Land Valuation system) na kongresu FIG-e u Munchenu.

Rad se može pronaći na adresi: http://www.fig.net/ pub/fig2006/papers/ts76/ ts76_04_tomic_etal_0542. pdf

EKSCENTAR.8

Diplomirali na Geodetskom fakultetu Ime i prezime pristupnika

Naslov diplomskog rada

Datum obrane, mentor

Marko Brcković

“Analiza pojednostavljenih linija”

09. 12. 2005.,doc. dr. sc.

Nada Vučetić

Marijan Golub

“Primjena kodirane tahimetriji za izradu baze podataka”

09. 12. 2005., prof. dr. sc.

Marko Džapo

Marina Azinović

“Snimanje bočnim sonarom u Kaštelanskom zaljevu”

24. 02. 2006. doc. dr. sc. Boško Pribičević

Martina Babić

“Upotreba ručnih GPS uređaja u cestovnoj navigaciji”

24.02. 2006., dr. sc.

Dubravko Gajski

Antun Ivanković

“Analiza podzemne geodetske osnove tunela Mala Kapela”

24. 02. 2006., prof. dr. sc.

Marko Džapo

Ana Karabatić

“Geovizualizacija geodinamičke mreže grada Zagreba korištenjem programskog paketa GMT”

24. 02. 2006., prof. dr. sc.

Damir Medak

EKSCENTAR.8

Ime i prezime pristupnika

Naslov diplomskog rada

Sanja Kaurić

“Izrada karte Gospičko-Snjeske biskupije programa OCAD”

Ivana Marincel

“Kodirana tahimetrija kod izrade topografsko katastarske podloge za projektiranje i upravljanje prostorom”

24. 02. 2006., prof. dr. sc.

Marko Džapo

Krešimir Perica

“Organizacija geodetskih radova na gradilištu”

24. 02. 2006., prof. dr. sc.

Zdravko Kapović

Petra Petrić

“Izrada topografske karte u mjerilu”

24. 02. 2006., prof. dr. sc.

Stanislav Frangeš

Marina Rozer

“Satelitske misije Champ Grace, Goce-primjena u geodezije”

Darko Rudan

“Vektorizacija katozorom”

24. 02. 2006., prof. dr. sc.

Miodrag Roić

Lea Sinošić

“Procjena vrijednosti nekretnina pri urbanim parcelacijama”

24. 02. 2006., prof. dr. sc.

S. Mastelić-Ivić

Marko Smolčić

“Geodetski radovi na uređenju dijela plovnog puta Save”

24. 02. 2006., prof. dr. sc.

Gorana Novaković

Maša Stojčić

“Obrada analize i interpretacije zrakoplovnih IC termalnih snimki”

24. 02. 2006., prof. dr. sc.

M. Bajić

Nikolina Vukanović

“Geodetsko-hidrografski radovi na Plitvičkim jezerima”

Dario Blažević

“Proces izrade pomorskog plana ploče 63”

10. 04. 2006., prof. dr. sc.

Stanislav Frangeš

Mile Božićević

“Vodni sustavi slivnog područja rijeke Cetine”

10. 04. 2006., prof. dr. sc.

S. Mastelić-Ivić

Igor Burić

“Vodni sustavni slivnog područja rijeke Zrmanje”

10. 04. 2006., prof. dr. sc.

S. Mastelić-Ivić

Nataša Kapov

“Primjena baze prostornih podataka kod izrade geoinformacijskih prikaza šumskih ekosustava Hrvatske

Josipa Kelava

“Primjena softvera Hypack u pripremi hidrografskih mjerenja”

10. 04. 2006., prof. dr. sc.

Boško Pribičević

Dario Martini

“Usporedba katastarskog s topografsko-katastarskim planom istog područja”

10. 04. 2006., prof. dr. sc.

Mira Ivković

Ivan Miljković

“Dječja karta Hrvatske”

Datum obrane, mentor 24. 02. 2006., prof. dr. sc.

Miljenko Lapaine

24. 02. 2006., prof. dr. sc.

Tomislav Bušić

24. 02. 2006., doc. dr. sc.

Boško Pribičević

10. 04. 2006., prof. dr. sc.

Damir Medak

10. 04. 2006., prof. dr. sc.

Stanislav Frangeš

EKSCENTAR.8

Ime i prezime pristupnika

Naslov diplomskog rada

Datum obrane, mentor

Nikola Vučić

“Prilagodba programa za preračunavanje vremenskih skala za internet”

10. 04. 2006., doc. dr. sc.

Drago Špoljarić

Krešimir Babić

“Plan grada Sesveta”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Stanislav Frangeš

Andro Bojanić

“Analiza povijesnih stanja u prostoru pomoću katastarskih podataka”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Miodrag Roić

Ivana Dabanović

“Prostorno-vremenska analiza šumskih područja na temelju satelitskih snimki”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Boško Pribičević

Tanja Koren

“Ovlašteni inženjer i geodetsko poduzetništvo”

Maro Lučić

“Važnost ubrzanja sile teže u sustavu visina”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Mario Brkić

Zoran Mandić

“Morsko tehničke konstrukcije”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

S. Mastelić-Ivić

Dean Palin

“Grad Jablanica: GIS za potrebe katastra nekretnina”

19. 05. 2006., doc. dr. sc.

Dubravko Gajski

Kristina Pavlović

“Izrada karte zadarske žušamoke”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Stanislav Frangeš

Mate Pogačić

“Analiza deformacija prema modelima Hannover i Karslruhe”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Zdravko Kapović

Stanka Slaviček

“Izrada plana grada Čakovca”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Stanislav Frangeš

Baldo Stančić

Kontrola i analiza vektorizacije k.o. Starigrad”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Miodrag Roić

Marijan Stepan

“Izrada plana grada Varaždina”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Stanislav Frangeš

Zvonimir Šimunković

“Kalibracija relativnih gravimetara”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Mario Brkić

Ivan Vlašić

“Usporedba analognog i digitalnog plana istog područja”

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Mira Ivković

Maja Ilijanić

“Određivanje projekta linije snimanja uz pomoć programskog projekta HYPACK MAX”

3 0. 06. 2006., prof. dr. sc.

Boško Pribičević

Sanja Pleš

“Mikrogravimetrijske mreže grada Zagreba i grada Osijeka”

EKSCENTAR.8

19. 05. 2006., prof. dr. sc.

Boško Pribičević

30. 06. 2006., prof. dr. sc.

Tomislav Bašić

Ime i prezime pristupnika

Naslov diplomskog rada

Datum obrane, mentor

Ana Kovač

“Vrijednost zemljišta kroz analizu korištenja”

30. 06. 2006., prof. dr. sc.

S. Mastelić-Ivić

Petar Vojnović

“Izrada 3D FM sustava Geodetskog fakulteta korištenjem prostorne baze podataka”

30. 06. 2006., prof. dr. sc.

Miodrag Roić

Darja Gojmerac

“Izrada GIS-a željeznica u programskom paketu AveGIS”

29. 9. 2006., doc. dr. sc Dubravko Gajski

Marina Krainović

“Hiperspektralno snimanje i interpretacija”

29. 9. 2006., prof. dr. sc.

Milan Baić

Grga Kostelac

“Gis demografskih struktura RH”

29. 9. 2006., prof. dr. sc.

Teodor Fiedler

Ana Krstić

“DMR u procjeni vrijednosti k.č. kod uređenja građevinskog zemljišta”

29. 9. 2006., prof. dr. sc.

S. Mastelić-Ivić

Branimir Pavlinec

“Grad Novalja: GIS za potrebe turizma”

29. 9. 2006., doc. dr. sc.

Dubravko Gajski

Andrej Pećarina

“Usporedba određeivanja površina različitim metodama”

29. 9. 2006., prof. dr. sc.

Mira Ivković

Ante Strunje

“Pojednastovljenje toka linije”

29. 9. 2006., doc. dr. sc.

Nada Vučetić

Ana Vojvodić

“Plan grada Bjelovara”

29. 9. 2006., prof. dr. sc.

Stanislav Frangeš

Ajla Bakalbašić

’Utjecaj otklona vertikale na prijenos trigonometrijskih visina’’

7. 11. 2006. prof. dr. sc. Tomislav Bašić

Marko Bašić

‘’GIS za analizu kvalitete zemljišta’’

17. 11. 2006. prof. dr. sc. Siniša Mastelić-Ivić

Mladen Kao

‘’Procjena nekretnina u postupcima etažiranja’’

17. 11. 2006. prof. dr. sc. Siniša Mastelić-Ivić

Tomislav Konosić

‘’Primjena fototriangulacije u terestričkoj fotogrametriji’’

Goran Matić

‘’Uspostava i analiza geodetske osnove mosta Pelješac’’

17. 11. 2006. prof. dr. sc. Tomislav Bašić

Stilver Milić

‘’Upravljanje rizikom na području sliva rijeke Zrmanje’’

17. 11. 2006. prof. dr. sc. Siniša Mastelić-Ivić

Silvia Šumberac

‘’Obrada i izjednačenje permanentne GPS mreže različitim komercijalnim softverima’’

17. 11. 2006. prof. dr. sc. Tomislav Bašić

17. 11. 2006. prof. dr. sc. Teodor Fiedler

EKSCENTAR.8

Studentski zbor

Ozren Kopanica, Predsjednik SZ-a Geodetskog fakulteta okopanica@geof.hr Studentski zbor (SZ) je nevladina organizacija koja je ustanovljena 1996. g. Zakonom o Studentskom zboru. To je krovna studentska organizacija svih studenata koji studiraju na sveučilištima i veleučilištima u Republici Hrvatskoj. Zadaća je Studentskog zbora da zastupa, brani i promiče studentske interese. Da bi se takva zadaća mogla što uspješnije provesti, Studentski zbor djeluje na više razina. Zato postoje studentski zborovi pojedinih sveučilišta, ali i njihove podružnice na pojedinim fakultetima. Isto tako postoji i Hrvatski studentski zbor (HSZ), koji okuplja studentske zborove svih sveučilišta i veleučilišta u RH, te predstavlja hrvatske studente na državnoj i međunarod-

noj razini. Studentski zbor djeluje prvenstveno na sveučilišnoj i fakultetskoj razini, ali surađuje i sa svim ostalim državnim tijelima koja raspravljaju o studentima i sa studentima.

Ono što većini studenata nije jasno jest to da je svaki student član Studentskog zbora od datuma kad se upiše na fakultet, pa sve do trenutka kad diplomira. Međutim, svi studenti ne sudjeluju izravno u radu Studentskog zbora svog sveučilišta, već to čine posredno - izborom svojih predstavnika. Studentski predstavnici biraju se na studentskim izborima svake 2 godine i na njima mogu, kao kandidati, sudjelovati svi studenti na svojim godinama.

Izbori se provode najprije na razini pojedinog fakulteta, a

1. godina po novom programu Marino Čuljat chuljo@net.hr Igor Tomić bitomic@inet.hr

1. godina po starom programu Stjepan Treger stjepan.treger@gmail.com Matija Sinković

2. godina Vedran Peran vperan@geof.hr (dopredsjednik podružnice) Marija Papić mare1502@gmail.com

3. godina Ozren Kopanica okopanica@geof.hr (predsjednik podružnice) Mario Kranjec mkranjec@vip.hr

4. godina Darko Ohnjec dohnjec@yahoo.com

Postdiplomanti Rinaldo Paar rpaar@geof.hr

EKSCENTAR.8

potom na razini sveučilišta.

Na razini fakulteta, studenti svake pojedine godine izabiru svog predstavnika i zamjenika, koji čine Predsjedništvo podružnice Studentskog zbora na fakultetu. Oni između sebe izabiru predsjednika podružnice, a svi Predsjednici Podružnica na razini sveučilišta dalje biraju predsjednika SZ-a sveučilišta.

Napomenimo da se idući studentski izbori održavaju ove akademske godine!

To su ljudi kojima se slobodno možete obratiti u svezi sa svime i glede svega što vas muči na Fakultetu. Naša dužnost je da vam stojimo na raspolaganju, jer ste nas zbog toga i izabrali! Studente na našem Fakultetu trenutno predstavljaju slijedeći studenti:

Nogomet na geodeziji Minja Bosanac1 Nažalost, općenito sport i sportske aktivnosti na našem fakultetu nisu baš organizirani i ne dobivaju previše poticaja od strane samog fakulteta. Loši uvjeti i nedostatak novca glavni su razlozi «neuspješnih izleta» malonogometne ekipe Geodetskog fakulteta na Sveučilišnim prvenstvima proteklih godina.

Dvorana u Kačićevoj je premala, a da ne govorim o terminima koji su «čudno» već prije početka akademske godine zauzeti od strane susjednih nam fakulteta (Građevina, Arhitektura, PBF ...). Moram napomenuti da ti fakulteti imaju termine i u drugim dvoranama, ali većinu termina uzmu i ovdje. Geodezija svoj termin (jedva 1h vremena) dobije na kraju i to nekakav «otpadak» koji nitko neće. Pitam se zašto fakultet ne poduzme nešto i osigura normalni termin svojoj ekipi? Uzalud smo tražili dvoranu u kojoj bi mogli trenirati i pripremati se za Sveučilišno prvenstvo,

[1] Minja Bosanac, mbosanac@geof.hr

EKSCENTAR.8

ali kako je teško pronaći slobodnu dvoranu u Zagrebu, tako je i teško dobiti financijska sredstva od fakulteta za istu. Samo za primjer, prošlu godinu uopće nismo imali dvoranu, pa je ekipa prvi put zaigrala zajedno tek na prvoj utakmici prvenstva. Žalosno je bilo gledati druge fakultete kako igraju, puni kondicije i uigranosti, dok smo mi svoje konce igre tek hvatali. A to se ponavlja iz natjecanja u natjecanje. Zadnji pozitivan rezultat bio je prije 3 godine kad smo osvojili 5. mjesto, ali to je bila neka druga generacija.

Ali, ipak imamo i dobre prezentacije fakulteta. Početkom svake godine igra se malonogometni turnir «Geodet» u kojem sudjeluju geodetske tvrtke, pa tako i Geodetski fakultet. Uz nas studente igraju i djelatnici koji daju iskustvo mladoj ekipi i bilo bi nepošteno da ih se ne spomene, a to su: Stanislav Frangeš i Radan Vujnović. Moram spomenuti

i izbornika Damira Višića koji vodi i brine se za organizaciju cijele momčadi. Svake godine potvrđujemo da znamo i možemo te uvijek zauzmemo neka od tri prva mjesta. Ove godine osvojili smo 2. mjesto u sve jačoj konkurenciji ostalih geodetskih malonogometnih ekipa.

Vjerujem da će iduće godine biti drugačije. Ekipa je dobila nove igrače, uglavnom s nižih godina, koji pokazuju želju i određeni talent. Plan i cilj za ovu sezonu su doneseni, a to je plasman među 16 (ako može i bolje) najboljih fakulteta na Zagrebačkom sveučilištu i, naravno, osvajanje 1. mjesta na «Geodetu». Krenuli smo ozbiljno i nadam se da će vrijeme pokazati da je ovo jedna odlična ekipa koja će napraviti dobre rezultate i ostvariti uspjeh te tako doprinijeti stvaranju dobre slike fakulteta. Želio bih zahvaliti Studentskom zboru Geodetskog fakulteta na razumijevanju naših želja i problema i pokušaju da nam osiguraju nužna sredstva za daljnji rad (prvenstveno dresovi, lopte i dvorana). Također pozivam sve zainteresirane sponzore da potpomognu malonogometnoj momčadi za postizanje što boljih uspjeha u nadolazećim natjecanjima.

Trudit ćemo se davati dobre rezultate i vjerujem da ćete u idućem broju «Ekscentra» moći pročitati kako je malonogometna ekipa Geodetskog fakulteta uspjela napraviti velik korak prema naprijed.

Košarka na faksu Zvonimir Baričević1

Sjedio sam vani na stepeništu ispred faksa, bila je jesen i vrijeme je bilo vedro, željno sam iščekivao početak prvog sata tjelesnog. Po glavi su mi lutali silni pojmovi kao što su «teodolit», «nivelmir» (tako sam razumio prof.

Lasića) i tko zna kakvi sve ne izvanredni i skupocjeni instrumenti za koje sam po prvi put čuo kad sam upisao ovaj naš čudesan fakultet.

Mislio sam si: «Evo napokon slijedi nešto di neću slušat neke gluposti tipa to ja znam još iz srednje geodetske i sl., napokon nešto što i ja potpuno shvaćam, tjelesni».

U međuvremenu skupio se već pozamašan broj nestrpljivih studenata ispred željeznih crvenih vrata naše dvorane koja je bila smještena odmah nasuprot stepeništu na kojem sam ja sjedio. Nakon nekoliko minuta ispred te gomile pojavio se čovjek u crnoj jakni sijede kose srednjih godina i pozvao sve te ljude u dvoranu.

Kada sam to vidio, krenuo sam i ja za njima. Unutra je profesor počeo objašnjavati što ćemo sve morati napraviti da bi zadovoljili kriterije za dobivanje drugog potpisa.

Među svim tim uvjetima kao što su: Sljeme, veslački miting, nogomet, košarka, ovaj zadnji mi je upao u uho: pa to je bar lako, to sam već trenirao. Sad sve što moram napraviti je pričekati dok se sva ta silna gomila ljudi ne raščisti otići u ured čovjeka sijede kose i dogovoriti se oko termina.

Prvi put kad sam ušao u svlačionicu osjetio se onaj dobro poznat miris koji je bio kombinacija desetaka pari muških tenisica i već ustajalog mirisa svlačionice

koji nije ništa drugo već nasljedstvo prijašnjih generacija koje se uvuklo u zidove.

Atmosfera među studentima u svlačionici je bila odlična, sve su to bili momci s «viših» godina koji su se već dosta vremena susretali tako da

tri koliko ja igram događao se identičan scenarij samo bi se eventualno promijenio protivnik u četvrtfinalu, ali mi bismo uvijek zapeli na toj stepenici.

Unutar te četiri godine što sam igrao za momčad Geo-

tema za razgovor nije nedostajalo. U svlačionici sam dosta puta čuo korisnih savjeta starijih kolega, naravno bilo je tu i dosta «lovačkih priča» o tome kako se neki predmeti, a pogotovo neki profesori jako teški te da ćemo se mi mlađi morati itekako namučiti da bi dali godinu.

I počela je prva sezona studentske košarkaške lige koju smo svi željno iščekivali. Sezona se igrala po skupinama, a skupina u koju smo mi upali činila se dosta lagana barem po pričama već iskusnih lisaca u našim redovima tako da je bilo realno očekivati da ćemo upasti među prve dvije momčadi u skupini i ući u osminu finala u knock out sistem. Upravo se to i dogodilo: ne samo da smo ušli u osminu, nego smo dogurali i do četvrtfinala gdje nas je čekao uvijek nezgodni FER. Te godine i sljedeće

detskog fakulteta promijenilo se mnogo lica u našoj svlačionici, mi nekad naivni i neiskusni polako ali sigurno preuzeli smo ulogu onih «iskusnih lisaca» koji pričaju «lovačke priče», umjesto nas dolaze neki novi klinci kojima smo mi «momci s viših godina» i koje bi mi trebali prihvatiti. U međuvremenu o geodeziji smo naučili već dosta tako da je vrijeme da kroz neko vrijeme i mi krenemo dalje i staru svlačionicu ostavimo mlađim generacijama. Ali u jedno možemo biti sigurni: i mi smo ostavili nasljedstvo budućim studentima, naši «mirisi» su se već udomaćili u zidovima male stare svlačionice.

Kako se prijaviti Treninzi počinju utorkom u 16:00 u dvorani u Kačićevoj 23 i za prijavu ih je dovoljno posjetiti.

[1] Zvonimir Baričević zbaricevic@geof.hr

EKSCENTAR.8

Veslanje na Geodetskom fakultetu Domagoj Bačić1 Veslanje na Geodetskom fakultetu je sport koji traje već više od deset godina. To je zbilja jedan divan sport i pozivamo sve koji se žele okušati u njemu da se jave u veslačku sekciju Geodetskog fakulteta. Ako nemate prethodnog iskustva slobodno dođite jer to i nije previše važno, a pozivamo sve bez obzira na spol. Veslanjem se možete osloboditi tjelesnog odnosno odlaska na Sljeme, a usput se možete rekreirati, upoznati nove ljude, zabaviti, družiti. Geodetski fakultet ima veslačku sekciju od godine 1996. i to je godina kad se i uopće počelo s veslanjem na Zagrebačkom sveučilištu.

Zanimljivo je da je te godine nastupilo samo osam osmeraca na Sveučilišnoj regati na Jarunu i osmerac Geodetskog fakulteta je bio jedan od njih.

Osmerac Geodetskog fakulteta je nastupio svake godine osim 1998. Posljednjih godina Sveučilišna regata je postala jedna od najmasovnijih regata osmeraca u Europi. S obzirom na to da je to najvažnije natjecanje u godini, izdvojit ću neke važnije i zapaženije rezultate koje su postigle posade Geodetskog fakulteta na Sveučilišnoj regati. Godine 2003. četverac bez kormilara zauzeo je drugo mjesto, a iduće godine također četverac bez kormilara je osvojio brončanu medalju. Nažalost, 2004. godina bila je posljednja na kojoj smo imali predstavnice u utrci ženskih osmeraca pa bi nam bilo drago da se više cura odazove našem pozivu u cilju ponovnog sastavljanja ženskog osmerca.

Ove godine osmerac je

osvojio prvo mjesto u B finalu, ukupno dakle sedmo mjesto, a imali smo predstavnike u sveučilišnim posadama dvojaca bez kormilara koje su osvojile zlatnu i srebrnu medalju. Vrijedi istaknuti i solidne rezultate u veslanju na veslačkim simulatorima, tzv. ergometrima. Od regata izvan Zagreba veslali smo u Zadru, Splitu, Dubrovniku, Omišlju.

Kako se prijaviti Treninzi se održavaju u veslačkom klubu Zagreb, Veslačka 27 kod Savskog mosta. Za treninge se može obratiti Šimi Čakarunu na scakarun@geof.hr. Treninzi su ponedjeljkom i srijedom u 20:00 i nedjeljom u 14:00.

[1] Domagoj Bačić, dbacic@geof.hr

EKSCENTAR.8

Geodetski fakultet danas prof. dr. sc. Zdravko Kapović, dekan 1

1. Uvodni dio Živimo u doba rastućih potreba promjene obrazovanja, u doba zahtjevnih promjena struke, u doba gotovo svakodnevnih novih znanstvenih spoznaja. Nije se lako snalaziti u situacijama stalnih promjena, ali osjećamo zadovoljstvo što ispunjavamo gotovo sve zahtjeve koji se pred nas postavljaju i spremamo se za još veće izazove. Obrazovanju mladih geodetskih stručnjaka posvetili smo svoj radni vijek. Posvetili smo se dobrobiti drugih pa zato, ispunjeni radošću novih spoznaja, otkrića, ali i davanja, osjećamo kako se naš život svakim danom obo-

gaćuje novim vrijednostima.

Naša je sreća, zadovoljstvo i veselje svake godine susretati se s mladim, pametnim generacijama studenata, koji žele proniknuti u sve tajne geodetske djelatnosti.

Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ubraja se u red rijetkih samostalnih geodetskih visokoškolskih ustanova u svijetu. Osnovan je 1962. godine odlukom Sabora Republike Hrvatske. Bio je, i jest, značajno visokoškolsko središte ovog dijela Europe. Zauzimao je vodeće mjesto u bivšoj državi, a danas je sve prepoznatljiviji u mnogim međunarodnim aktivnostima. S obzirom na europska i svjetska kretanja

[1] prof. dr. sc. Zdravko Kapović, dipl. ing. geod., Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, zkapovic@geof.hr

EKSCENTAR.8

ograničavajući čimbenik njegova jačeg razvitka mogao bi biti samo ekonomski okvir u kojem će Fakultet funkcionirati u idućem razdoblju.

Osim u zgradi na lokaciji Kačićeva 26, znanstvenonastavna djelatnost obavlja se i u astronomskom paviljonu u Maksimiru, na kalibracijskoj bazi u Maloj Mlaki te na Opservatoriju Hvar na otoku Hvaru. Geodetski fakultet, zajedno s Arhitektonskim i Građevinskim, imovinskopravni je vlasnik objekata u Kačićevoj 26, kao i zgrade u Klaićevoj 7 u kojoj su danas smještene X. gimnazija i Tehnička škola Nikola Tesla.

Još donedavno je u niskom prizemlju Fakulteta stanova-

lo pet obitelji. Zahvaljujući naporima uprava AGG fakulteta, kupljeno je pet zamjenskih stanova, tako da su ti podrumski prostori spremni za uređenje.

U proteklih nekoliko godina, zahvaljujući prvenstveno kreditu koji smo dobili od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ), uredili smo, najprije, zajedničke prostore (stare više od 60 godina) AGG-a fakulteta: aulu, veliku predavaonicu, knjižnicu, parkirališni prostor u dvorištu te s južne i sjeverne strane Fakulteta. Sredstvima navedenog kredita, ali i vlastitim sredstvima i donacijama, uredili smo vlastite prostore: predavaonice 116, 119 i 120, računaonice 112, 114 i 115, Centar za znanstveni i stručni rad (sobe 3 i 4 u suterenu), Laboratorij za mjerenje i mjernu tehniku, prostore na V. katu, a obavljena je i sanacija objekata Opservatorija na Hvaru.

2. Materijalnofinancijsko poslovanje fakulteta Suradnja s gospodarstvom posljednjih godina, kako po opsegu i vrstama zadataka tako i po financijskim prihodima, nalazi se na zavidnoj razini. Prema završnom računu za 2003. godinu 60% prihoda Geodetskog fakulteta su od državnog proračuna a 40 % su vlastita sredstva.

U završnom računu za 2004. godinu 65 % prihoda je od državnog proračun a 35 % su vlastita sredstva. U 2005. godini vlastiti prihodi su bili na razini oko 30% . U prvih devet mjeseci 2006. godine (periodičko izvješće) vlastiti prihodi ostvareni na tržištu su za 42,2 % veći od prihoda u 2005. godini. Ti prihodi značajno utječu na unapređenje ne samo stručnog, nego i nastavnog rada na Fakulte-

tu, za nabavu laboratorijske i terenske opreme, nabavu računalne opreme i programa, znanstvenu literaturu i uređenje prostora.

Prema istraživanjima koja su provedena za grupaciju tehničkih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čak 69% vlastitih sredstava usmjereno je za potrebe održavanja nastave. Drugim riječima, MZOŠ izdvaja tek oko 31 % sredstava za nastavni proces. Pa tko onda financira održavanje nastave – MZOŠ ili fakulteti?

Znam da su ovi podaci gotovo nevjerojatni, ali su stvarni, realni i lako dokazivi.

Istim istraživanjima utvrđeno je da prosječna cijena studiranja jedne godine na tehničkim fakultetima iznosi 33.078,00 kuna. Studenti upisani za osobne potrebe (imaju status redovitih studenata) plaćaju iznos od 7.370,00 kuna, što je oko 22% od realne cijene studiranja.

Geodetski fakultet raspolaže sa suvremenom geodetskom mjernom opremom od koje ćemo spomenuti samo: 5 dvofrekvencijskih GPS RTK uređaja, 3 dvofrekvencijska GPS uređaja, 15-tak mjernih stanica, 4 digitalna nivelira, suvremeni dubinomjer, ma-

gnetometar, gravimetar te laserski skaner, vrijedan gotovo milijun kuna. Geodetski fakultet raspolaže sa 170-ak računala od kojih se oko 70 nalazi u studentskim računaonicama. Veći dio navedene opreme nabavljen je vlastitim sredstvima.

Dio sredstava Fakultet ostvaruje i kroz znanstvene projekte koje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Već treću godinu MZOŠ financira 9 znanstvenih projekata: Kartografija i nove tehnologije, Geomatica Croatica, Kompatibilnost visina u RH, Katastar-temelj infrastrukture prostornih podataka, Fizikalni procesi u atmosferi Sunca i zvijezda, Sunčeva aktivnost i fizika sustava Sunce-Zemlja, Geodetsko-dinamički GPS-projekt u RH te Aautomatizirane geodetske metode mjerenja te Optimizacija specifičnih geodetskih osnova i deformacijska analiza.

Geodetski fakultet predložio je, za nove znanstvene projekte, četiri znanstvena programa s ukupno 16 projekata (od kojih 12 predlaže Fakultet), tri samostalna projekta, jedan projekt unutar programa s drugog fakulteta te jedan projekt kojem

EKSCENTAR.8

nositelj nije zaposlenik Fakulteta.

3. Ustroj geodetskog fakulteta Ustroj Geodetskog fakulteta nije se mijenjao posljednjih petnaestak godina.

Osnovne ustrojbene jedinice bili su zavodi (šest zavoda).

Prema novom Statutu temeljne ustrojbene jedinice nastavnog, znanstvenog i istraživačkog rada su katedre. Zavodi su ustrojbene jedinice sastavljene od više katedri.

Zavod za primijenjenu geodeziju čine: • Katedra za instrmentalnu tehniku (pročelnik prof. dr. sc. Z. Lasić), • Katedra za inženjersku geodeziju (prof. dr. sc. G. Novaković), • Katedra za organizacijsku teoriju i menadžment (prof. dr. sc. B. Mraović), • Katedra za upravljanje prostornim informacijama (prof. dr. sc. S. MastelićIvić) i • Katedra za zemljomjerstvo (prof. dr. sc. M. Džapo).

Zavod za kartografiju i fotogrametriju čine: • Katedra za fotogrametriju i daljinska istraživanja (prof. dr. sc. T. Fiedler), • Katedra za geoinformacije (prof. dr. sc. M. Lapaine) te • Katedra za kartografiju (prof. dr. sc. S. Frangeš).

Zavod za geomatiku čine: • Katedra za državnu izmjeru (prof. dr. sc. N. Rožić), • Katedra za geoinformatiku (prof. dr. sc. D. Medak), • Katedra za hidrografiju (prof. dr. sc. B. Pribičević), • Katedra za matematiku i fiziku (doc. dr. sc. M. Brkić), • Katedra za obradu i

EKSCENTAR.8

analizu geodetskih mjerenja (prof. dr. sc. L. Feil) i • Katedra za satelitsku geodeziju (doc. dr. sc. D. Špoljarić).

- prof. dr. sc. Damir Medak • prodekan za poslovanje i financije - prof. dr. sc. Miodrag Roić.

Prema novom Statutu Dekanski kolegij čine, uz dekana, tri prodekana: • dekan prof. dr. sc.

Zdravko Kapović • prodekan za nastavu i studente - prof. dr. sc. Stanislav Frangeš • prodekan za međunarodnu suradnju i znanost

Promjene koje su se u području geodeziji dogodile u posljednjih četrdesetak godina, a posebno u posljednjem desetljeću, mogu se nazvati revolucionarnima. S razvojem informacijskih, prostornih i računalnih znanosti klasična se geodezija pretvara od analogne u digitalnu, od

4. Nastava i studenti

statičke u dinamičku i kinematičku, prelazi se od naknadne obrade podataka na obradu u stvarnom vremenu, od lokalnog pristupa na globalni. Sve to uvjetovalo je osuvremenjivanje nastavnih planova i programa i prilagođavanje stvarnim potrebama. Uvode se novi predmeti vezani uz geoinformacijske sustave, geoinformatiku i upravljanje prostornim informacijama te marketing i menadžment.

Sredinom 2005. godine,

na temelju Bolonjske deklaracije, a uvažavajući stavove i potrebe geodetskog gospodarstva te vodeći računa o nastavnoj i znanstvenoj djelatnosti, izradili smo nove nastavne planove i programe i opredijelili se (kao i svi tehnički fakulteti osim Fakulteta strojarstva i brodogradnje) za tzv. 3+2+3 sustav školovanja: • preddiplomski studij geodezije i geoinformatike u trajanju od 3 godine, koji završava titulom bakalearus ili

prvostupnik geodezije i geoinformatike; • diplomski studij u trajanju 2 godine koji završava s titulom magistar (mag.) geodezije i geoinformatike; • poslijediplomski specijalistički ili doktorski studij kojim se stječe naziv specijalist ili doktor tehničkih znanost na polju geodezije.

Akademske godine 2005./06. godine upisali smo prvu generaciju studenata po tzv. Bolonjskom procesu na Preddiplomski studij geodezije i geoinformatike. Kako su svi ponavljači prve godine „starog studija“ (60 studenata) upisali ponavljanje „po Bolonji“, ukupno je na prvoj godini studija bilo 222 studenta. Tako veliki broj studenata izazvao je nemale kadrovske i prostorne teškoće u organizaciji nastave te rezultati (prolaznost) prve godine ne mogu biti reprezentativan primjer.

Inače, posljednjih deset godina (1995.-2005.) prosjek studiranja na Geodetskom fakultetu je 6 godina i 7 mjeseci, a prosječno godišnje diplomira 40 studenata.

Do rujna 2006. zvanje diplomiranog inženjera geodezije steklo je 2170 studenata, a zvanje inženjera geodezije 553 studenta. Od uvođenja poslijediplomskog studija (1969. g) do rujna 2006. g, zvanje magistra znanosti iz geodezije steklo je 88 postdiplomanata, a zvanje doktora znanosti stekla su 44 pristupnika.

Ovo je prilika da se vidi kako stojimo s upisima u ak. god. 2006./07. Pregled upisa po semestrima (za redoviti i izvanredni studij) daju se u tablicama 1 i 2.

Objašnjenje kratica: R - redoviti student OP - student upisan za osobne potrebe P - ponavljač POP - ponavljač za osob-

EKSCENTAR.8

ne potrebe IGUPI - Usmjerenje za inženjersku geodeziju i upravljanje prostornim informacijama FiK - Usmjerenje za fotogrametriju i kartografiju SG - Usmjerenje za satelitsku geodeziju Kako se iz tablica vidi na redovni studij upisan je 701 student(ica), a na izvanredni upisan 113 studenata(ica).

To znači da je u ak. god.

2006./07. na Geodetskom fakultetu upisano 814 studenata(ica).

Iz molbi, odnosno žalbi koje nam studenti pišu krajem semestara, a vezano uz dobivanje potpisa, uočava se da kolegij Teorija pogrešaka odnosno Analiza geodetskih mjerenja predstavlja najveći teret studentima I. i II. godine. Razloga tomu ima više.

Sigurno je da, najprije, studenti moraju shvatiti da je to težak predmet i da se maksimalno odgovorno i angažirano trebaju prema njemu odnositi. Ali isto tako, evidentno je, da je program navedenog kolegija preopširan, da su projekti na vježbama vrlo (pa i nepotrebno) zahtjevni i rigorozni. Veliki broj studenata (više od 50%) ne može izvršiti obveze određene na vježbama ili ne mogu položiti ispit iz navedenog kolegija.

Mora nas ovaj podatak zabrinuti i obvezati na temeljitu analizu navedenog kolegija, izbacivanja nepotrebnih sadržaja, učiniti predmet zanimljivijim i razumljivijim.

Prošle akademske godine izrađen je prijedlog novih programa poslijediplomskih doktorskih i specijalističkih studija geodezije i geoinformatike za koje smo dobili jamstvo Senata Sveučilišta u Zagrebu. Na inicijativu nastavnika Geodetskog fakulteta uspostavljena je međunarodna suradnja Sveučilišta u Zagrebu sa Sveučilištem

EKSCENTAR.8

Status

I.

III.

V.

VI.

R

118

165

122

IGUPI - 36

OP

29

53

14

FiK - 24

P

2

28

SG - 31

POP

3

5

223

169

Semestar

Ukupno

147

IX.

91

71

Tablica 1: Stanje upisa u ak. god. 2006/07. – redoviti studij

Semestar

Status

III.

R

V.

VI.

41

IGUPI - 30

OP P

IX.

FiK - 2 23

SG - 3

POP Ukupno

23

41

35

14

Tablica 2: Stanje upisa u ak. god. 2006./07. – izvanredni studij

Santa Cruz de la Sierra u Boliviji (bilateralni međunarodni ugovor na razini sveučilišta) te unutar mreže CEEGIS u okviru projekta CEEPUS2 (multilateralni međunarodni ugovor na razini nadležnih ministarstava).

Zahvaljujući nekim kadrovskim rješenjima (zaposlili smo višeg informatičkog referenta i informatičkog referenta) možemo se, konačno, posvetiti uspostavi, korištenju i održavanju Informacijskog sustava visokih učilišta (ISVU). Svi podaci o djelatnicima fakulteta su uneseni u sustav, a sada je u tijeku unos podataka o studentima I. godine. Vjerujemo da će ISVU sustav biti u punoj funkciji u veljači 2007. godine.

Na kraju, treba reći, nije se bilo lako snalaziti u situacijama stalnih, gotovo svakodnevnih promjena, ali osjećam

zadovoljstvo jer smo izvršavali gotovo sve zahtjeve koji su pred nas postavljani.

Nema nikakve sumnje da je, u dobu u kojem živimo, znanje i njegova primjena od velike važnosti pri određivanju položaja čovjeka u društvu.

Ljudi i društva, koja će imati znanja i znati ih organizirati i primijeniti, smatrat će se uspješnima i spremnima za mega natjecanje u novom, sve povezanijem svijetu.

Upravo je Geodetski fakultet najbolje mjesto za stjecanje znanja iz geodetske znanosti, pa je na njemu i velika nastavna, znanstvena i društvena odgovornost.

23

Odredivanje geografskog polozaja pomocu GSM mobilnog telefona Marko Pecić, dipl. ing. rač. 1

1. Uvod Svima koji posjeduju mobilni telefon vjerojatno je poznato da on u svakom trenutku mjeri jačinu signala bazne stanice na koju je trenutno spojen (aktivne bazne stanice) te ispisuje na ekranu određeni broj “crtica”. Međutim, s obzirom na to da je GSM telefon mobilna stanica u mreži, on mora mjeriti i jačinu signala 6 okolnih baznih stanica, kako bi se, u slučaju da signal neke od njih postane jači od signala aktivne bazne stanice, mogao “preseliti”. Iz nekih mobitela moguće je pomoću računala dobiti

rezultate mjerenja jačine signala i identifikacijske kodove aktivne i okolnih baznih stanica. Ako znamo geografski položaj tih baznih stanica, može se pretpostaviti da se mobitel nalazi negdje između njih i njegov geografski položaj može se odrediti triangulacijom. Takve metode ponekad koriste operateri (npr. VIP navigator) i policija (za lociranje osoba).

Geografski položaj može izračunati i korisnik mobitela, i u tu svrhu je razvijena Java aplikacija, koja se sastoji od 3 glavna dijela: • netmonitor – komponenta za povezivanje s mo-

bitelom te dobivanje rezultata mjerenja jačine signala baznih stanica • baza podataka – baza podataka o geografskim položajima i identifikacijskim parametrima baznih stanica u obliku GML datoteke • karta – SVG (skalabilna vektorska grafika) komponenta za prikaz karte i izračunate lokacije Za funkcioniranje netmonitor komponente potreban je samo običan mobitel kojeg je moguće povezati s računalom (kabl, bluetooth, infracrveno sučelje) i dobiti rezultate mjerenja jačine signala baznih stanica (npr. Si-

[1] Marko Pecić, dipl. ing. rač., Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, marko.pecic@wave-tech.com [2] Primjer kako to izgleda u Velikoj Britaniji: http://www.sitefinder.radio.gov.uk/frame_map.htm

EKSCENTAR.8

emens S55), a o preostalim dvjema komponentama više u nastavku teksta.

2. Podaci o baznim stanicama Budući da u Hrvatskoj, za razliku od nekih drugih europskih zemalja, geografski podaci i tehnički parametri baznih stanica nisu javno dostupni, jedini način je prikupiti podatke mjerenjem na terenu i obraditi ih pomoću nekog GIS alata. Jedan od najčešće korištenih je Intergraph-ova Geomedia Professional (na slici). Bazna stanica definira se kao Feature Class, koja osim lokacije sadrži korisničke podatke potrebne za identificiranje. Kao podlogu moguće je koristiti dovoljno točnu katastarsku kartu.

Nakon što su podaci uneseni i obrađeni, potrebno ih je spremiti u odgovarajućem formatu. Kao i svaki drugi proizvođač GIS softvera, i Intergraph ima svoj format podataka, međutim Geomedia uz pomoć plug-ina podržava izvoz u GML format.

GML nema strogo definiran format podataka, već mu je glavna svrha da bude “međuformat” koji će svi moći pročitati i zapisati. Jedan podatak o baznoj stanici u GML-u izgleda ovako:

Geografski elementi (koordinate točke) moraju u GML-u biti zapisani po nekom standardu. U Geomediji je moguće odabrati jedan od desetak EPSG3 standarda, od kojih je (u nedostatku nekog bolje prilagođenog Hrvatskoj) najbolje uzeti 4236 koji označava WGS84 s geografskom širinom i dužinom zapisanom u decimalnom obliku.

3. Prikaz karte pomoću SVG komponente

Rasterske karte su u stvari slike, npr. GeoTIFF, koje se na određenom mjestu “zalijepe” Glavno sučelje aplikacije u SVG koordinatni sustav. je SVG komponenta za prikaz Budući da GeoTIFF sadrži pokarte i geografskog položa- datke potrebne za georefeja. Za realizaciju su korišteni renciranje karte, kod generidijelovi koda iz open-source ranje SVG datoteke potrebno projekta Apache Batik. SVG je samo odrediti parametre tehnologija je odabrana iz translacije (istok/zapad, sjerazloga što je, kao i GML, te- ver/jug), te skaliranja karte. meljena na XML-u, što omo- Karte Hrvatske (istočno od gućuje da se sadržaj SVG da- nultog meridijana i sjeverno toteke automatski generira od ekvatora) nalaze se na iz nekog drugog formata po- pozitivnoj x i negativnoj y osi moću XSLT4 transformacija. SVG koordinatnog sustava.

Druga velika prednost SVG-a Problem rasterske karte je u tome što podržava i vek- je u geodetskom datumu. torske i rasterske karte, koje Topografske karte Hrvatske je moguće proizvoljno pomi- najčešće su georeferencirane cati, zumirati i rotirati. u metrima Gauss-Krugerove Vektorske karte, iako su zone 5, dok su podaci o geizuzetno precizne, imaju ne- ografskom položaju baznih koliko nedostataka: kom- stanica u GML-u u stupnjevipleksnost, zbog čega rende- ma WGS84 geografske širine riranje takve karte dugo traje i dužine. Prva konverzija je iz te nedostupnost – kvalitetne Gauss-Krugerove projekcije vektorske karte su skupe i u Hermannskogel geodetski njihova izrada je dugotrajna. datum s Bessel 1841 elipsoidom. Besselov <gml:featureMember> elipsoid nažalost <gmgml:BaseStation gml:id=”BaseStation.134”> se ne podudara s <gmgml:LAC>1792</gmgml:LAC> onim koji se kori<gmgml:CID>134</gmgml:CID> <gmgml:Channel>12</gmgml:Channel> sti u WGS84, tako <gmgml:BSIC>51</gmgml:BSIC> da je potrebno još <gmgml:Name>Jadr. avenija</gmgml:Name> obaviti i konverziju <gmgml:Geometry> <gml:Point srsName=”EPSG:4326”> sfernih koordinata <gml:coordinates>45.7722604988096,15.9475003148493</gml:coordinates> između dva elipso</gml:Point> ida. Za taj problem </gmgml:Geometry> postoji nekoliko </gmgml:BaseStation> matematičkih rje</gml:featureMember> šenja, a jedno od

[2] EPSG (European Petroleum Survey Group) – organizacija koja se između ostalog bavi standardizacijom formata geodetskih podataka (više na http://www.epsg.org) [3] XSLT (XSL Transformations) – jezik za transformaciju iz jednog XML formata u drugi

EKSCENTAR.8

najjednostavnijih je korištenje Molodenskijeve transformacije5. Nakon konverzija može se pojaviti pogreška, a najveća uočena iznosi oko 2 metra.

4. Određivanje geografskog položaja Nakon što je u aplikaciji odabrana odgovarajuća karta, i od mobitela dobiveni rezultati mjerenja jačine signala, moguće je odrediti geografski položaj. U GML-u se pronađu koordinate nađenih baznih stanica te se geografski položaj odredi prema pretpostavci da je udaljenost od bazne stanice u linearnoj vezi s jačinom signala te bazne stanice (bazna stanica s najjačim signalom je najbliže), prema formuli:

ce i zeleni križić koji označava izračunati položaj. U gornjem lijevom kutu su WGS84 koordinate geografskog položaja, crvena strelica u desnom kutu pokazuje sjever, a u dnu karte je mjerilo pri trenutnom povećanju.

Funkcionalnost same aplikacije je najviše ograničena bazom podataka o baznim stanicama, koju treba često ispravljati i dopunjavati jer operateri konstantno prilagođavaju svoju mrežu i mijenjaju konfiguracije baznih stanica, ali problem predstavljaju i proizvođači mobilnih telefona (s izuzetkom Siemensa) koji ne dopuštaju pristup svim funkcijama mobitela koje se u aplikaciji ko-

riste. Vjerojatni uzrok tomu jest promocija vlastitih usluga tog tipa koje mogu donijeti ekstra profit.

Na kraju treba reći da, zbog raznih kompromisa koje treba napraviti, određivanje geografskog položaja na ovaj način ne treba shvatiti kao zamjenu za GPS, već kao alternativu u slučaju kada GPS iz nekog razloga nije praktično ili nije uopće moguće koristiti.

Literatura Pecić Marko, Određivanje geografskog položaja pomoću GSM mobilnog telefona, diplomski rad 1492, FER Zagreb, 2006.

Gdje je i indeks pronađene bazne stanice, x i y koordinate, a RXLEV5 izmjerena jačina signala. Naravno, broj pronađenih baznih stanica povećava točnost, a potrebno ih je minimalno 3. Metoda je relativno neprecizna, ali točniju metodu nemoguće je koristiti bez informacije o izlaznoj snazi odašiljača i njegovu usmjerenju. Unatoč tomu, mjerenjem na terenu je utvrđeno da ova metoda u idealnom slučaju ima pogrešku od 10 metara, a u otežanim okolnostima (unutar zgrade, bez optičke vidljivosti prema baznoj stanici) i do 150m.

Na karti se tada može prikazati geografski položaj (slika desno): Vidljive su tri bazne stani[4] detalji o konverziji mogu se naći u dokumentu NIMA: “DoD WGS84: Its Definition and Relationships with Local Geodetic Systems” (http://earth-info.nga.mil/ GandG/publications/tr8350.2/tr8350_2.html) [5] RXLEV (Receive Level) – 6-bitni digitalni podatak o jačini signala, vrijednosti od 0 (signal slabiji od -110 dBm) do 63 (signal jednak ili jači od -48 dBm)

EKSCENTAR.8

27

Geodetski radovi prilikom sanacije nadvoznjaka Micevec Ivica Tušinec, ing. geod. 1 1. Uvodni dio

Nadvožnjak Mičevec je cestovni objekt na trasi zagrebačke obilaznice. Nadvožnjakom nazivamo objekt na prometnici koji premošćuje drugu prometnicu (Marijan Košćak 1976). Nadvožnjaci su u pravilu mostne konstrukcije a dio mosta po kojem se odvija promet naziva se rasponska konstrukcija (Vladimir Zetović 1976).

Nadvožnjakom Mičevec deniveliran je prijelaz iznad pruge i lokalne ceste, a njegova dužina iznosi 63 metra.

Kako je zagrebačka obilaznica sastavni dio glavnih prometnih pravaca kroz Hrvatsku, izuzetno je opterećena svakodnevnim prometom jer se njome odvija lokalni, međugradski i međunarodni promet. Na njoj se nalazi velik broj cestovnih objekata a najčešći su nadvožnjaci. Velik intenzitet prometa uzrokovao je pojavu deformacija – uzdužnih izbočina i udubina (kolotrazi). Deformacije gornjih slojeva kolnika uzrokom su oštećenja hidroizolacijskog sloja mostova a po-

negdje i samog betonskog sloja rasponske konstrukcije.

Uz navedene uzdužne deformacije posebni se problemi javljaju na spojevima ceste i cestovnih objekata, kao što je loše vertikalno vođenje trase, što pri velikim brzinama vožnje rezultira udarcem ili osjećajem “skoka”. Stječe se dojam da je već pri samoj izgradnji nadvožnjaka loše visinski vođena trasa kod spojeva ceste i objekta. Nadalje se na tim spojevima, tzv. prijelaznim napravama, pojavljuju udarne rupe koje

Slika 1: Normalni poprečni presjek nadvožnjaka Mičevec, a - preticajni trak, b - vozni trak, c - rubna crta, d - trak za zaustavljanje, e - zaštitni trak, f - odbojna ograda, g - staza za prolaz službenog osoblja, h - zaštitna ograda, i - srednji razdjelni pojas [1] Ivica Tušinec, ing. geod., ING Z d.o.o., Samobor, ivica_tusinec@net.hr

EKSCENTAR.8

Slika 2: Kolnička konstrukcija nadvožnjaka

su najčešće rezultat atmosferskog djelovanja (kiša, led, velika toplina) i deformacije dijelova samog čeličnog profila “prijelazne naprave”.

Zbog navedenih oštećenja i deformacija, pristupa se sanaciji svih slojeva asfaltnog zastora ali i same gornje površine betonske ploče nadvožnjaka (slika 2) te promjeni betonskog rubnjaka i dijela zaštitnog traka duž obje strane mosta.

2. Geodetski radovi prije sanacije Izvođač radova sanacije dužan je osigurati niz pretpostavki da bi novopostavljeni asfaltni zastor zadovoljio sve uvjete za sigurnu i udobnu vožnju. Za ove ciljeve neizbježno je stalno prisustvo geodetskih stručnjaka tijekom sanacije. Najvažniji je zadatak postizanje uvjeta za sigurnu vožnju, za što je potrebno na novom asfaltnom zastoru izvesti što bolje vertikalno vođenje trase, tj. što bolje definirati liniju nivelete, pogotovo na spojevima trupa ceste i konstrukcije mosta, a zatim projektiranu niveletu što točnije prenijeti na teren.

Navedeni uvjeti nameću geodetskom stručnjaku više zadataka: • postavljanje poligonskih točaka i radnih repera uz nadvožnjak, • obilježavane poprečnih profila svakih 5 metara,

• snimanje postojećeg stanja asfaltnog zastora prije sanacije, • izrada grafičkog prikaza nivelete postojećeg asfaltnog zastora i projektiranje nivelete za novi asfaltni zastor u suradnji s nadzornim građevinskim inženjerom, • snimanje trase nakon uklanjanja postojećih asfaltnih slojeva i hidrodemoliranja gornjeg sloja betona mostne konstrukcije, • prijenos projektirane nivelete na nadvožnjak, • snimanje novopostavljenog tvrdo lijevanog asfaltnog sloja (TLA), • iskolčenje rubne linije zaštitnog traka - željeznog rubnjaka, • snimanje izvedenog stanja nakon polaganja novog habajućeg asfaltnog sloja, • izvještaj s visinama i debljinama postavljenih slojeva u tabelarnom obliku.

2.1 Geodetska osnova Kao polazna geodetska osnova korištene su GPS točke iz GPS mreže Grada Zagreba, smještene u blizini autoceste. Poligonske točke, koje su ujedno i reperi, postavljene su u zaustavni trak sa svake strane mosta cca.

7 metara od prijelazne naprave, tako da vizure prema opažanim zadanim detaljnim točkama ne prelaze 40 metara. Sva su mjerenja poligonske mreže izvršena prisilnim

centriranjem. Podaci opažanja poligonskog vlaka obrađeni su programom Topocad 5.7, aplikacijom Izjednačenje mreže. Nakon izjednačenja dobivena su standardna odstupanja opažanja horizontalnog kuta od 5“ i standardna odstupanja opažanja dužine od 1 milimetar i popravka koordinatnih razlika po obje osi do 2 milimetra.

Pri postavljanju visinskih repera izvršen je tehnički nivelman povećane točnosti. U nivelmanskom vlaku dobiveno je standardno odstupanje pojedine visinske razlike od 1 mm.

2.2 Priprema snimanja i snimanje po profilima Snimanje nadvožnjaka i prilaza nadvožnjaku potrebno je izvršiti u istim točkama u svim fazama sanacije.

Točke se određuju u pojedinom profilu koji je na terenu označen i osiguran tako da se kod sanacije u svakom trenutku može odrediti položaj pojedine karakteristične točke profila. Profili dobivaju svoju oznaku, u pravilu iznos same stacionaže, radi lakšeg snalaženja na terenu kroz sve faze radova.

Na samom nadvožnjaku tahimetrijskom metodom iskolčeni su profili svakih 10 metara. Svakih 5 metara mjereni su čeličnom mjernom vrpcom i označeni bojom na mjestu koje nije zahvaćeno sanacijom, tj. u zaštitnom traku. Pomoću programa Reference line, koji je dio programskog paketa totalne stanice, pravci profila preneseni su na čelične odbojne ograde i na taj način osigurani od uništenja. Habajući asfaltni sloj na rasponskoj konstrukciji mosta snima se u četiri osnovne točke (slika 3) radi praćenja nivelete kolnika te

EKSCENTAR.8

Slika 3: Prikaz mjesta snimanja detalja

se snimaju i dodatne točke na rubnjacima radi rekonstrukcije tih istih rubnjaka i zaštitnih trakova.

Vertikalno vođenje trase zahtijeva snimanje samog trupa ceste prije i poslije nadvožnjaka svakih 20 metara. Profil 100 metara prije nadvožnjaka, zatim profili najbliži prijelaznim napravama te profil 100 metara poslije nadvožnjaka iskolčeni su s poligonskih točaka, a profili na svakih 20 metara odmjeravani su čeličnom mjernom vrpcom. Pomoću programa Reference line pravci profila preneseni su na čelične odbojne ograde. Asfaltni zastor trupa ceste snima se u tri točke po svakom profilu: prva uz zaustavni trak, druga u osi srednje isprekidane crte, a treća uz rubnu crtu preticajnog traka.

Nakon ovakve pripreme pristupilo se snimanju postojećeg stanja asfaltnog zastora. Sve su detaljne točke snimane tahimetrijskom metodom. Radi što točnijeg

EKSCENTAR.8

visinskog podatka, signal (prizma) je fiksiran na visinu od 1,30 metara te je tijekom mjerenja često kontroliran.

Dužine vizura prema označenim točkama na profilima nadvožnjaka nisu prelazile 40 metara, što smanjuje pogreške pri opažanju uslijed titranja zraka.

2.3 Obrada snimljenih podataka postojećeg stanja Podaci snimanja s terena obrađeni su programskim paketom Topocad 5.7. Obradom podataka mjerenja izrađen je digitalni CAD prikaz.

Kod snimanja je primijenjena kodna tahimetrija snimanja detalja te su u CAD prikazu dobivene četiri 3D polilinije za četiri niza snimljenih točaka – uz zaustavni trak (1), uz vozni trak (2), u osi srednje isprekidane linije (3) i uz rubnu liniju preticajnog traka (4). Polilinije služe za daljnju obradu tj. izradu uzdužnih i poprečnih profila postojećeg stanja uz pojedine snimljene

linije u aplikacijama za izradu i obradu profila unutar programskog paketa Topocad 5.7.

Iz dobivenih uzdužnih profila izrađen je dijagram odnosa uzdužnih niveleta (slika 4) uz dvije zadane linije snimanja: linije niza točaka označenih brojem 2 i linije niza točaka označenih brojem 4, koje određuju poprečni pad kolnika.

Mjerilo dijagrama je različito za dužine i visine kako bi se istaknuo visinski položaj snimljenih točaka naspram njihove međusobne udaljenosti. Dijagram za ovu dionicu iscrtan je u mjerilu M 1:1000/2. U dijagram nisu uključene srednja linija i linija uz zaustavni trak jer se uz njih niveleta ne projektira, nego se na tim mjestima ona dobiva računski – interpolacijom.

Dijagram prikazuje stanje prilaza na nadvožnjak, samog nadvožnjaka i izlaza s nadvožnjaka. Vidljivo je kako je postojeća niveleta uz

Slika 4: Dijagram niveleta

obje strane kolnika neravna i deformirana (plava i zelena linija).

2.4 Priprema nove nivelete Gledajući takvu postojeću niveletu, jasno je da se novi asfaltni zastor ne može voditi niveletom starog asfaltnog zastora, nego se pristupa popravku nivelete uz zaustavni trak i rubnu liniju. Sam popravak tj. projektiranje nivelete ovisi o više čimbenika.

Nova niveleta kolnika nadvožnjaka prvenstveno ovisi o niveleti kolnika na prilazu nadvožnjaku i silasku s njega. Drugi faktor može biti debljina uklonjenih slojeva i debljina novih slojeva koji će biti postavljeni tijekom sanacije. Ovdje nam je novopostavljeni tvrdo lijevani asfalt u kasnijoj fazi sanacije bio uzrokom jedine promjene prethodno projektirane nivelete. Iako se pretpostavljalo da bi se mogla dogoditi promjena nivelete zbog nave-

denih faktora, novopostavljena niveleta prije sanacije uzimala se kao referentna za početne radove u sanaciji.

Niveleta se projektira u suradnji s nadzornim građevinskim inženjerom.

Na dijagramu niveleta (slika 4) prikazana je konačna niveleta (crvena linija) dobivena nakon snimanja ugrađenog tvrdo lijevanog asfalta.

3. Postupak sanacije i geodetski zadaci tijekom sanacije Nakon snimanja postojećeg stanja izvođač radova uklanja asfalta tzv. “frezanjem”. Zatim hidrodemoliranjem razbija gornji trošni sloj betona konstrukcije mosta te uklanja dio betonskog rubnjaka, tj. zaštitnog traka.

Polarnom metodom, s poligonskih točaka, ponovo su iskolčene i obilježene točke snimanja po profilima te je izmjereno stanje nakon uklanjanja betona. Zaštitni trak

se snima u profilima, na mjestu do kojeg je uklonjen, radi kontrole pada prema vrhu novog željeznog rubnjaka.

Hidrodemolirani trošni beton ploče mosta zamjenjuje se novim slojem betona ojačanog armaturnom žicom malog profila. Da bi se novi betonski sloj doveo na približnu visinu zadane nivelete, na zadane točke u svakom profilu postavljaju se željezni ankeri zabijeni u betonsku konstrukciju mosta.

Nivelmanom se na ankere prenosi projektirana niveleta završnog sloja asfalta umanjena za 10 centimetara, koliko iznosi debljina asfaltnih slojeva.

Rubni dio zaštitnog traka oblikuje se željeznim rubnjakom. Kako bi se dobila kontinuirana linija željeznih rubnjaka, snimljeni su najistaknutiji dijelovi armaturnih profila koji su ostali nakon uklanjanja dijela zaštitnog traka, te je u odnosu na njih postavljena linija iskolčenja novih rubnjaka. Pristupa se

EKSCENTAR.8

Slika 5: Detalj novog rubnjaka i prijelazne naprave

Slika 6: Detalj nove prijelazne naprave

EKSCENTAR.8

iskolčenju linije novih željeznih rubnjaka. Na ankere, koji se postavljaju u pravac rubnjaka, prenosi se visina vrha rubnjaka, koja je 12 centimetara viša od projektirane nivelete asfalta. Novi rubnjaci se fiksiraju na armaturne profile zaštitnog traka zavarivanjem. Prostor od novo montiranog željeznog rubnjaka do ostatka zaštitnog traka ispunjava se betonom.

Nova betonska ploča mosta prekriva se slojem mastiksa (hidroizolacijski sloj) u debljini od cca. 1 cm. Zatim se na mastiks polaže tvrdo lijevani asfalt (TLA) u debljini od cca. 4 cm. Ti se slojevi nanose prema zadanoj debljini, bez obilježene nivelete. Iz tih se razloga nakon njihova stvrdnjavanja pristupa ponovnom snimanju izvedenog stanja. Iskolčene su zadane točke po profilima te je u njima snimljena visina.

Analizom snimljenih podataka dobiveno je kritično mjesto u profilu 31+000, gdje bi, prema prvo projektiranoj niveleti, debljina habajućeg asfaltnog sloja bila svega 1,5 cm. Radi toga je niveleta u navedenom profilu podignuta za 1,7 cm te u odnosu na nju korigirana i u ostalim profilima.

Definitivno projektirana niveleta je radi ugradnje habajućeg asfaltnog sloja označena na željeznim rubnjacima, a u zadanim točkama profila na tvrdo lijevanom asfaltu upisana kao iznos debljine novog habajućeg sloja.

Izvođač radova, nakon označivanja nivelete, finišerom polaže habajući asfaltni sloj u cijeloj dužini zahvata.

Naknadno se reže asfalt u dilataciji te se ugrađuje nova prijelazna naprava (slika 5 i 6).

Nakon završenih radova i

asfalta na nadvožnjaku zahtjevan je i kompleksan zadatak, koji od izvođača radova zahtijeva angažman geodetskih stručnjaka radi što točnijeg izvođenja novog asfaltnog zastora. Geodetska pratnja osigurava točan prijenos projektirane nivelete i precizno iskolčenje linije rubnjaka na trasu, rezultat čega je zadovoljavajuća ravnost ugrađenog asfalta i kontinuirana linija ugrađenih željeznih rubnjaka. Ravnost

iscrtavanja horizontalne signalizacije, iskolčavaju se zadane točke u profilima te se u njima snima izvedeno stanje novog asfaltnog sloja.

4. Izrada izvještaja izvršenih mjerenja Podaci dobiveni u svim fazama radova prikupljaju se i grupiraju u tablicu izvršenih mjerenja sa podacima projektirane nivelete (Tablica 1).

Tablica sadrži stupce s prikazom visine slojeva iz pojedine faze rada u zadanim točkama snimanja na zadanim profilima. Stupci su: postojeće stanje, stanje nakon hidrodemoliranja betona, visina položenog tvrdo lijevanog asfalta i visina izvedenog habajućeg asfaltnog sloja.

Budući da se tablica izrađuje u .xls tabličnom formatu i takva predaje izvođaču i nad-

Tablica 1: Tabelarni prikaz izvršenih mjerenja s podacima projektirane nivelete (dio tablice).

zoru, iz nje je moguće jednostavno i točno izračunavanje debljine pojedinih izvedenih slojeva kao dokaz o ugrađenim količinama pojedinog materijala tijekom sanacije nadvožnjaka. Taj podatak važan je podjednako i investitoru i izvođaču.

5. Zaključak Naizgled obična izmjena

asfalta osigurava udobniju i sigurniju vožnju pri velikim brzinama, za koje je autocesta projektirana, a kontinuirana linija rubnjaka zadovoljava estetske kriterije.

Literatura - Marijan Košćak (1976) : Priručnik za građenje, održavanje i rekonstrukciju cesta, Objekti na cestama, O mostovima, Savez društava za ceste Hrvatske, Zagreb - Vladimir Zetović (1976) : Priručnik za građenje, održavanje i rekonstrukciju cesta, Objekti na cestama, Rasponska konstrukcija, Savez društava za ceste Hrvatske, Zagreb

Slika 7: Nadvožnjak Mičevec

EKSCENTAR.8

Primjena spektralnih metoda u geodeziji – racunanje korekcije za reljef Marko Pavasović1, Andrijana Knežević2 Učenje znanstvenih metoda podrazumijeva i potvrdu već dobivenih rezultata ponavljanjem istraživanja!

1. Uvod

Nitko od nas, na prvi dojam, sa stajališta studenta, nije spreman na neke nekonvencionalne pristupe polaganju ispita nekog kolegija.

Razlozi dizanja prašine oko noviteta na ovom području su različiti, a prevladava ‘’strah’’ od novog i nepoznatog. Klasičan način ‘’pismeni-usmeni’’, dobro poznat svima, još uvijek je najviše zastupljen na fakultetima i samim time uvriježen među studentima. No, ne i kod kolegija ‘’Spektralne metode’’ usmjerenja ‘’Satelitska i fizikalna geodezija’’ (stari način studija), koji vodi mentor ovog članka, doc. dr. sc.

Mario Brkić, dipl. ing. fizike.

Promjena pristupa polaganju ispita ovog kolegija u vidu pisanja znanstvenog članka kao ispitnog zadatka, uključivao je savladavanje FORTRAN programskog jezika, razumijevanje kompliciranih softvera fizikalne geodezije kao i metodologije samog pisanja znanstvenog članka. Cilj takva pristupa ispitu bio je reproducirati dio već objavljenih i dobro poznatih znanstvenih rezultata teme-

ljenih na publikaciji Brkić i Bašić (2000.): Računanje korekcije za reljef u prostornoj i spektralnoj domeni, tj. izračunati korekciju za reljef primjenom egzaktne numeričke integracije (prostorna domena) i brze Fourierove transformacije (spektralna domena) na odabranom području RH te usporediti, vizualizirati i interpretirati dobivene rezultate. Na raspolaganju su bile ulazne datoteke i source kodovi korištenih fortranskih programa - za prostornu domenu: digitalni model konstantne gustoće r = const.= 2,12 gcm-3 - D 1 km, digitalni model reljefa - D 1 km, ulazni parametri fortranskog program, fortranski program koji računa korekciju za reljef pomoću numeričke integracije; za spektralnu domenu: digitalni model konstantne gustoće r=const.= 2,12 gcm-3 - D 1 km, digitalni model reljefa - D 1 km, ulazni parametri fortranskog programa, fortranski program koji računa korekciju za reljef pomoću brze Fourierove transformacije. Također su na raspolaganju bili fortranski programi

za konverziju izlazne datoteke digitalnog modela korekcije za reljef u SURFER-ov *.GRD format i statistiku.

Dio source koda korištenih FORTRAN programa, TCSUMD za prostornu domenu i TCFFTDP za spektralnu domenu, modificiranih za ovu svrhu, dobiveni su ljubaznošću prof. dr. I. N. Tziavosa u akademske svrhe.

2. Općenito o harmonijskoj, transform i Fourier transform analizi Harmonijska analiza bila je najznačajniji prethodnik spekralne analize, a koristila se za razvoj vremenskog niza podataka u Fourierov red. Ova tehnika računanja dobila je ime zbog svoje mogućnosti reprezentacije zadane periodičke funkcije redom sinus i kosinus funkcija, tj. redom harmonijskih funkcija. Primjenjuje se na pojave s najmanje jednim fundamentalnim periodom (vremenom trajanja jednog ciklusa): u meteorologiji za razmatranje dnevnog ili godišnjeg hoda meteorološ-

[1] Marko Pavasović, usmjerenje: Satelitska i fizikalna geodezija, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, e-mail: mpavasovic@geof.hr [2] Andrijana Knežević, usmjerenje: Satelitska i fizikalna geodezija, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, e-mail: aknezevic@geof.hr

EKSCENTAR.8

kih elemenata, za predikciju Zemljinih plimnih valova, u seizmlogiji - za pronalaženje periodiciteta potresa itd. Karakterizira ju primjena u vremenskoj odnosno prostornoj domeni.

Transform omogućuje pojednostavljenu analizu pri rješavanje nekog problema.

Jedan takav transform, koji smo svi sigurno susreli kroz školovanje, a da nismo ni znali da se radi o transformu jest logaritam. Kroz shemu 1 prikazan je odnos konvencionalne i transform analize na jednostavnom primjeru kvocijenta dvaju brojeva y = x/z.

Korištenjem tehnike transform analize reducirana je kompleksnost traženja rješenja problema iz primjera jer je samo potrebno iz tablica očitati vrijednosti logaritama brojava x i z te ih oduzeti i zatim antilogaritmirati što iziskuje manje vremena nego ‘’ručno’’ djeljenje dva

Shema 1: Odnos konvencionalne i transform analize (slika preuzeta iz Brkić, 2000.)

broja. Jedna od tehnika transforma analize je Fourierov transform, koji ima značajnu primjenu u mnogim znanostima. Fourierovi transformi, za razliku od drugih koji se mogu promatrati kao čisto matematički funkcionali, često poprimaju fizikalno značenje kao i funkcije koje iz

Slika 1: : Interpretacija Fourierovog transforma (slika preuzeta iz Brkić, 2000.)

njih proizlaze. Uzmimo za primjer valni oblik, i to optički i električni val i njegovu transformaciju - spektar. Podjednako je moguće detektirati kao fizikalno opisive i mjerljive veličine pomoću uređaja za promatranje električnog valnog oblika - osciloskopa te pomoću uređaja za analizu spektra - spektroskopa koji omogućuje promatranje optičkog ili električnog spektra. Val i spektar su Fourierovi transformi jedan drugoga!

(Brkić, 2000.)

Ako neku fizikalnu pojavu koja fluktuira u vremenu i/ili prostoru reprezentiramo funkcijom, tada učestalost te fluktuacije odnosno frekvencija i/ili valni broj te funkcije, postaje bitan parametar za njenu definiciju koja je puno značajnija i korisnija neovisna varijabla nego vremensko-prostorne koordinate.

Transformacije nekog zapisa u frekvencijsku ili spektralnu domenu ne predstavlja promjenu tog zapisa u nešto novo, nego samo preuređenje tog zapisa (podataka) u drugačiji red, tj. uređenje u odnosu na frekvenciju, a ne na vrijeme (prostor). Transfom vremenskog i/ili prostornog zapisa se u frekvencijskoj domeni zove spektar (engl.

EKSCENTAR.8

spectrum). Dakle, spektar nije ništa drugo nego funkcija koja ovisi o jednoj ili više neovisnih varijabli. Važno je napomenuti da se transform neke funkcije vremenske i/ili prostorne varijable definirane u nekim granicama u funkciju frekvencijske varijable obavlja u tim istim granicama.

Bit Fourierove analize nekog valnog oblika je dekompozicija zadanog valnog oblika u sumu sinusoida različitih frekvencija (vidi sliku 1).

Primjena Fourierovog transforma u fizikalnoj geodeziji: • problem granične vrijednosti (engl. Boundary Value Problem, BVP) po Molodenskyju • računanje topografskih efekata kao npr. korekcije za reljef (engl. terrain correction, tc) primjenom brzog Fourierova transforma (engl.

Fast Fourier Transform, FFT) • određivanje geoida metodom kolokacije u frekvencijskoj domeni • računanje Stokesova integrala na kugli

3. Zemljino polje ubrzanja sile teže i topografija Prema definiciji, geodezija je znanost koja se bavi određivanjem ubrzanja sile teže Zemlje i drugih nebeskih tijela kao funkcije vremena te određivanjem srednjeg Zemljina elipsoida na temelju parametara opažanih na i izvan Zemljine fizičke površine (Torge, 1991.).

Poznavanje vanjskog polja ubrzanja sile teže Zemlje daje nam informaciju o rasporedu masa unutar nje. Ograničimo li se samo na egzaktnu točku fizičke površine Zemlje, intezitet ubrzanja sile teže u toj točki (točkasta vrijednost - terestrički postupak mjerenja) koreliran je s rasporedom podzemnih masa ispod

EKSCENTAR.8

Shema 2: Utjecaj topografije

nje. Podzemne mase nazivaju se još i topografske mase, (topografija je dio Zemljine kore od geoida do fizičke površine Zemlje) čiji se utjecaj na Zemljino polje ubrzanja sile teže može izraziti pomoću više veličina prikazanih na shemi 2.

Pozabavimo se malo više korekcijom za reljef. Korekcija za reljef uzima u obzir gravitacijsko djelovanje izdizanja odnosno poniranja aktualnog reljefa u odnosu na nivo-plohu kroz zadanu točku odnosno na Bouguerovu ploču (Bašić, 2004.).

Bouguerova ploča je definirana uspravno smještenim valjkom koji ima visinu promatrane točke; valjak je smješten u prostoru tako da se promatrana točka nalazi u središtu gornje plohe valjka, a radijus valjak se odabire s obzirom na područje koje se uzima u obzir prilikom računanja utjecaja (URL3).

Treba naglasiti kako u oba slučaja, masa iznad Bouguerove ploče i masa ispod Bouguerove ploče dolazi do smanjenja vrijednosti ubrzanja sile teže. Stoga korekcija reljefa ima uvijek pozitivni predznak.

4. Općenito o FFT i NI metodama Metodu numeričke integracije (engl. Numeric Inte-

gration, NI) primjenjujemo za računanje numeričkih vrijednosti određenih integrala i diferencijalnih jednadžbi (URL1).

Brza Fourierova transformacija (engl. Fast Fourier Transformation , FFT) je efikasan algoritam za računanje diskretnog Fourierova transforma (engl. Discrete Fourier Transform, DFT) i njegovog inverza (URL2).

Kako bismo formule Fourierova transforma, Fourierova i konvolucijskog integrala koje su razvijane za kontinuirane funkcije primijenili na diskretna mjernja, formule Fourierova transforma potrebno je modificirati. Diskretni Fourierov transform zahtijeva periodičku kontinuaciju vremenske i frekvencijske funkcije. Tako modificirane formule sada je moguće primijeniti i na računalu.

Brza Fourierova transformacija ima široku i raznoliku primjenu u mnogim aplikacijama poput: digitalne obrade signala, parcijalnih diferencijalnih jednadžbi, algoritama za brzo množenje velikih razlomaka, ali i u geofizičkim znanostima. Fourierova transformacija rastavlja periodičku funkciju na frekvenciju i amplitudu. Glavna prednost FFT-a je u mogućnosti obrade velikog broja podataka u kratkom vremenu. Fourierova analiza omogućuje mode-

liranje funkcije samo u frekvencijskoj domeni, odnosno mogućnost transformacije konvolucijskih integrala prostorne domene u frekvencijsku domenu.

Konvolucija je suma umnožaka dvije funkcije f i g, pri čemu konvolucijski teorem omogućuje da se konvolucija u prostornoj domeni izvede jednostavnim množenjem u spektralnoj domeni. Konvolucijski teorem daje odnos između konvolucijskog integrala i njegovog Fourierovog transforma.

5. Problem graničnih vrijednosti i DMR Problem graničnih vrijednosti definira fizikalno-matematičke osnove modeliranja polja ubrzanja sile teže, a rješava problem parcijalnih diferencijalnih jednadžbi za funkciju koja mora zadovoljiti vrijednosti zadane na granici promatranog područja.

Digitalni model reljefa (DMR) je topografski model realne Zemlje koji se može obrađivati kompjuterskim programima u računanju topo-efekata.

U praksi se javlja najčešći problem kod izrade DMR-a, problem ne periodičnosti podataka. Da pojasnimo! Diskretni Fourierov transform definiran je jedino za periodične funkcije što u praksi nije moguće postići jer je prostorna funkcija definirana konačnim brojem točaka mjerenja i uzrokuje diskontinuitet na granicama razmatranog područja. Taj diskontinuitet rezultira izobličenjem spektra funkcije (engl. aliasing). Da bismo riješili taj problem primjenjujemo zero padding tehniku koja se sastoji u dodavanju nula oko originalnog polja vrijednosti čime se praktično dupliraju polja (postiže se kontinuiranost podataka i proširuje se

razmatrano područje).

6. FFT vs NI Prilikom računanja korekcije za reljef korištene su formule prostorne domene - ravninska aproksimacija (1) i kvadratična aproksimacija te formula spektralne domene - kvadratična FFT aproksimacija (2) prikazana kao suma konvolucija.

umnožaka spektara kako bismo izračunali konvoluciju, jer konvoluciji u prostornoj domeni odgovara množenje u spektralnoj.

Uzeto test područje RH dimenzija je 90 km * 76 km, definirano s y: 5601005690000 m i x: 5045005120000 m. Digitalni model reljefa (DMR) inkrementa 1 km (vidi sliku 3), dobiven je

domenu:

kao ulazna datoteka s maksimalnom visinom od 816,000 m i minimalnom visinom od 94,000 m. U računanjima pretpostavlja se konstantna gustoća masa Zemljine kore od 2120 kgm-3, uzeta kao digitalni model gustoća (DMG) inkrementa također 1 km.

Kao što je već spomenuto,

gdje F-1 inverzni Fourierov transform, a izrazi R3, R5, D i DH spektri.

Korekciju za reljef računamo u prostornoj domeni te zatim prelazimo u spektralnu domenu gdje kvadratičnu sumu (kvadratična aproksimacija u prostornoj domeni) raspisujemo kao sumu konvolucija. Zatim pri povratku iz spektralne u prostornu domenu primjenjujemo inverzni Fourierov transform

za računanje korekcije reljefa korišteni su modificirani fortranski programi TCSUMD za prostornu domenu i TCFFTDP za spektralnu domenu.

Iz tablice 1 i slike 3 jasno je vidljiva međusobna podudarnost metoda prostorne i spektralne domene te korelacija s digitalnim modelom reljefa (najvećoj visini odgovara po iznosu najveća korekcija reljefa). Daljnja usporedba metoda bila bi izvediva

gdje vrijede slijedeće relacije:

Za

spektralnu

Slika 2: Ravninska reprezentacija korekcije za reljef (slika preuzeta iz Brkić i Bašić, 2000.)

EKSCENTAR.8

upotrebom digitalnog modela reljefa manjih inkremenata (veća gustoća podataka).

Magnituda promjene (engl.

Root Mean Square, RMS) razlike NI i FFT metode iznosi ±0,031 mGal, a pokazatelj raspršenosti (engl. Standard Deviation) iznosi ±0,029 mGal. Osim same usporedbe dobivenih rezultata bilo je potrebno usporediti i vremena potrebna za računanje korekcije za reljef u prostornoj i spektralnoj domeni.

Razvoj računalne tehnologije očituje se i u brzini izvođenja pojedinih matematičkih algoritama - u našem slučaju u brzini izvođenja NI

Tablica 1: Statistika korekcija za reljef metodama NI, FFT i razlike NI – FFT uz r = const

metode. Iz tablice 2 vidljiva je zanemariva prednost računala 64-bitne generaci-

je (Turion64 MT30 1,6 GHz 1GB RAM) naspram računala 32-bitne generacije (Athlon

Slika 3: Digitalni model reljefa, korekcija za reljef metodama NI, FFT i razlike NI – FFT uz

EKSCENTAR.8

r = const

Tablica 2: Usporedba vremena potrebnih za računanje korekcije reljefa NI i FFT metodom

1,2GHz 256MB RAM) u brzini izvođenja NI metode. Brzina izvođenja FFT metode je zanemariva.

Jedna zanimljivost! - izvođenje FFT metode je približno i do 800 puta brže u odnosu na NI metodu (kod računala 32-bitne generacije).

7. Zaključak Cilj ovog zadatka bio je izračunati korekcije za reljef u spektralnoj domeni. Dobivene vrijednosti korekcije za reljef izračunate u spektralnoj domeni primjenom FFTa, usporedili smo s podacima korekcije za reljef dobivene metodom NI u prostornoj domeni te ustanovili podudarnost dobivenih rezultata,

a samim time i podudarnost provedenih metoda. Izvođenjem metoda na računalu putem fortranskih programa uočena je znatna prednost u brzini algoritma spektralne domene naspram algoritma prostorne domene što je jedna od velikih prednosti spektralne domene pogotovo ako se radi o većem gridu podataka.

Standardna devijacija NI i FFT metoda kreće se oko 0,2 mGal što je zadovoljavajuće za provedeno istraživanje.

Pri tome ulazne podatke za NI i FFT možemo smatrati osrednjim podacima visina i zemljinu topografiju reprezentiranu prizmama jer je DMR nastao interpolacijom izvornih točkastih podataka.

Literatura • Bašić, T: Skripta iz predmeta Fizikalna geodezija, Zagreb: Geodetski fakultet, 2004.

• Torge, W: Gravimetry.

Walter de Gruyter, Berlin, New York, 1991.

• Brkić, M: Rukopis iz predmeta Spektralne metode, Zagreb: Geodetski fakultet, 2000.

• Brkić, M.; Bašić, T: Računanje korekcije reljefa u prostornoj i spektralnoj domeni. Geodetski list 54 (77), 4,259-273, Zagreb, 2000.

• URL1: http:// en.wikipedia.org/wiki/ Numerical_integration (22.11.2006.)

• URL2: http:// en.wikipedia.org/wiki/Spectral_method (22.11.2006.)

• URL3: http://www. geof.hr/~zhecimovic/ PFG_Vjezbe/PFG%20%203%20Auditorne%20%20Utjecaj%20terena.pdf (22.11.2006.)

EKSCENTAR.8

Kartografski izvornici i mogucnosti njihova korištenja mr.sc. Vesna Poslončec-Petrić1 , Birin Igor, dipl. ing. geod.2 1. Uvodni dio Profesionalni kartografi su uvijek težili izraditi najkvalitetnije karte, uz postojeća tehnološka ograničenja. Svaki tehnološki napredak omogućavao je da budu točniji i precizniji u prikupljanju i/ili obradi podataka, a ukorak s tim rastućim mogućnostima kartografskog izražavanja, išla su i očekivanja od njihovog rada.

Danas svi, ne samo kartografi, imaju neograničen pristup različitim vrstama

prostornih podataka i mogućnosti njihove daljnje obrade. Upravo zbog toga, i kod korisnika i kod komercijalnih izdavača karata, vlada uvjerenje da kartografi mogu brzo i jeftino izraditi kvalitetnu kartu. Međutim, iskusni kartografi znaju da to baš nije tako.

Već prvi problem na koje kartograf nailazi u realizaciji nove kartografske ideje jest prikupljanje kartografskih izvornika i analiza njihove pouzdanosti. Možemo reći da kvaliteta nove karte ovisi

upravo o odabiru kvalitetnih i pouzdanih izvornika.

2. Kartografski izvornici Podaci koje kartograf koristi u postupku izrade i oblikovanja karte nazivaju se kartografski izvornici. Kartografske izvornike možemo podijeliti na primarne i sekundarne.

Primarni kartografski izvornici su izvorni kartografski podaci, odnosno službene karte. Prema Pravilniku o načinu topografske izmjere i

[1] Mr. sc. Vesna Poslončec-Petrić, dipl. ing. geod., Katedra za kartografiju, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, e-mail: vesna.posloncec@geof.hr [2] Birin Igor, dipl. ing. geod., Katedra za kartografiju, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, e-mail: bigor@geof.hr

6 EKSCENTAR.8

o izradbi državnih zemljovida (NN 55/01) službeni državni zemljovidi su osnovni državni zemljovidi (Hrvatska osnovna karta (HOK) i detaljna topografska karta u mjerilu 1:25 000 (TK 25)) te ostale topografske i pregledne karte.

Topografske karte su opće geografske karte s velikim brojem informacija o mjesnim prilikama prikazanog područja, koje se odnose na naselja, prometnice, vode, vegetaciju, reljef i granice teritorijalnih jedinica, sve dopunjeno opisom karte. To su karte na kojima su svi topografski ili opće geografski objekti prikazani s jednakom važnošću. Osnovne topografske karte su nastale kao rezultat neposredne geodetske izmjere. One su izvornici za izradu izvedenih topografskih karata i služe kao temeljne karte za izradu različitih tematskih prikaza.

Sekundarni kartografski izvornici su pisani izvornici do kojih kartograf može doći, a koriste mu pri izradi karte. To su najčešće: statistički godišnjaci, leksikoni naselja, katalozi koordinata i sl., internetski podaci i druge karte.

Korisnici karata nisu dužni znati tko osigurava ažurnost podataka, već je za njih to autor karte. Stoga je za autora izuzetno važno da, prije preuzimanja odgovornosti za podatke, ispita njihovu pouzdanost.

Pouzdanost izvornika ispituje se međusobnim uspoređivanjem, provjeravanjem ili ponovnim prikupljanjem podataka sadržanih u izvor-

nicima. Najvažniji pokazatelji pouzdanosti izvornika su svrha i vrijeme nastanka.

Možemo reći da su pouzdaniji izvornici standarda djela neke znanstvene ili službene organizacije od izvornika koji su nastali za potrebe korisnika.

3. Prikupljanje kartografskih izvornika i mogućnosti njihova korištenja Pri izradi nove karte treba obratiti naročitu pozornost na kvalitetu i pouzdanost izvornih podataka. Pogreške na izvornim podacima lako se mogu prenijeti i uvećati kroz proces izrade karte. Kako kvaliteta izvornih podataka nije uvijek jasna, kartograf mora biti osjetljiv na potencijalne izvore pogrešaka (Robinson i dr, 1995).

3.1 Pribavljanje i korištenje primarnih kartografskih izvornika Nakon izrade projekta karte, potrebni primarni kartografski izvornici mogu se pribaviti u Državnoj geodetskoj upravi (DGU).

Način dobivanja i mogućnosti korištenja službenih karata reguliran je Pravilnikom.

Potrebno je ispuniti Zahtjev u kojem se navodi svrha u koju će karte biti korištene.

Naknada za korištenje službenih karata (propisana Cjenikom DGU) ovisi i o svrsi za koju će karte biti korištene (kao indikacionu skicu, za orijentaciju, kao podlogu za izradu nove karte). Više informacija o pribavljanju službenih karata može se naći na

Tablica 1: Godišta službenih karata u Hrvatskoj (*u zagradi godišta neslužbenih izdanja - radnih verzija)

Područje

HOK

DOF

TK25

Zagreb

1960-1975 (1998)*

2001

1996

Split

1973

ne postoji

1978 (1997)

Osijek

1968-1991 (1997)

1997-1998

1979 (1997)

Rijeka

1966-1980 (1997)

2005

1974 (1997)

službenim stranicama DGU www.dgu.hr.

Izrada službenih karta je skup i dugotrajan postupak.

Danas je većina službenih karata u Republici Hrvatskoj „stara“ deset i više godina. U tablici 1. mogu se vidjeti godišta izdanja službenih karata za četiri najveća grada u Hrvatskoj. Tako „stari“ službeni podaci predstavljaju velik problem kartografima, jer svaki kartograf želi da njegova karta bude najprihvatljivija na tržištu, što uključuje ažurnost i točnost same karte.

Problem korištenja „starih“ službenih podataka ilustrirat ćemo na primjeru zapadnog djela grada Zagreba, na Jankomiru. Tamo je proteklih pet do šest godina izgrađeno nekoliko velikih trgovačkih centara i jednostavno je nezamislivo da bi plan Zagreba bio konkurentan na tržištu bez tih sadržaja. Na slici 1 prikazan je dio plana grada Zagreba izrađenog 2006. godine.

Slika 1: Dio plana grada Zagreba

Na slici 2, crvenom bojom, prikazan je isti dio grada na HOK-u iz 1998. godine, a na slici 3. na DOF-u (digitalnoj ortofoto karti) iz 2001. godine. Radi lakše orijentacije, u podlozi je prikazan dio spomenutog plana grada (slika 1) i može se vidjeti da i na HOK-u i na DOF-u nedostaje spomenuto izgrađeno područje. Prema tome možemo zaključiti da za nas kartografe čak niti radne verzije

EKSCENTAR.8 7

Slika 2: Dio grada Zagreba na HOK-u iz 1998

Slika 3: Dio grada Zagreba na DOF-u 2001. god.

često nisu dovoljno ažurne.

Kako na službenim izvornicima nema dovoljno podataka, kartograf je obavezan koristiti se dodatnim izvornicima (podaci iz katastra, snimci u krupnom mjerilu, projektne dokumentacija s gradilišta i terenske dopune).

Na jednom segmentu plana grada prikazani su problemi na koje kartograf nailazi pa se možemo zapitati koliko je takvih situacija na kompletnom formatu plana grada veličine Zagreba (slika u

naslovu).

3.2 Sekundarni kartografski izvornici Sekundarni izvornici koje kartograf koristi najčešće su statistički godišnjaci, leksikoni naselja, katalozi koordinata i sl. te druge objavljene karte područja obrade.

U pribavljanju tih podataka, prije svega, spomenut ćemo Državni zavod za statistiku koji redovito objavljuje statističke godišnjake Republike Hrvatske i druge

statističke informacije. Dio podataka se može naći na službenim stranicama Zavoda (www.dzs.hr) ili u njihovom uredu u Zagrebu, Ilica 3.

Podatke o cestama trebamo u svim slučajevima, radi li se o karti ili planu grada. Takove podatke najlogičnije je zatražiti od Hrvatskih cesta.

Njihov predmet poslovanja je upravo vođenje jedinstvene banke podataka o javnim cestama [URL 1]. Realizacija te ideje je naprosto nemoguća jer Hrvatske ceste niti ustupaju niti prodaju svoje podatke. U pribavljanju podataka o cestama kartograf se mora snalaziti na razne druge načine.

Kakva je situacija s podacima koji se mogu naći na internetu prikazat ćemo na slijedeća dva primjera. Svaka izletnička ili autokarta mora sadržavati podatke o benzinskim pumpama i marinama,

Slika 4: Podaci za ACI marinu Šimuni, objavljeni na službenim stranicama Hrvatske turističke zajednice (lijevo) i ACI Cluba (desno)

6 EKSCENTAR.8

a na internetu možemo doći do velikog broja takvih informacija.

Tražimo li informacije o benzinskim pumpama, logično je krenuti od web-stranica velikih distributera naftnih derivata, npr., INA d.d. (www.ina.hr), OMV d.o.o. (www.omv.hr), Tifon d.o.o. (www.tifon.hr), Europa Mil d.o.o. (www.europa-mil.hr).

Međutim, tu nije kraj kartografskog istraživanja. Postoji velik broj malih privatnih benzinskih pumpi i ne smije se desiti da neku izuzetno važnu benzinsku pumpu, jedinu na nekom ograničenom području, preskočimo (!), kao što je npr. benzinska pumpa na otoku Mljetu, jedina na otoku, a u vlasništvu je privatne tvrtke Komunalno Mljet.

U pribavljanju informacija o marinama na Jadranu pretpostavljamo da se možemo osloniti na dvije institucije: Hrvatska turistička zajednica (www.croatia.hr) i ACI Club d.d. (www.aci-club.hr). Međusobnim uspoređivanjem tih podataka (slika 4) za istu marinu (npr.: ACI marina Šimuni) postoje različiti podaci.

Tako marina Šimuni, prema jednom izvorniku, ima benzinsku pumpu za plovila, a prema drugom nema. U tom slučaju, kartografu je jedina mogućnost provjera podataka osobnim kontaktom.

U prikupljanju podataka potrebnih za izradu plana grada, najbolje je osloniti se na službene stranice pojedinog grada (npr. www.zagreb. hr, www.vinkovci.hr) i Službeni glasnik koji donosi Odluke o Projektima i Odluke o imenovanju ulica. Međutim, često niti službena izdanja nisu dovoljno ažurirana pa je neophodno vlastito istraživanje kartografa. Tako je npr. u Zagrebu još 1. 9. 2006. “otvoren” Trg Petrice Kerempuha, a njegovo imenovanje

nije objavljeno u službenom glasniku.

Pri korištenju podataka s interneta potreban je velik oprez. Nije rijedak slučaj da i službene stranice pojedinih institucija nisu redovito ažurirane. Takvi podaci, od kartografa, traže dodatne provjere, a prema vlastitom iskustvu možemo reći da je tek oko 20% takvih podataka pouzdano i iskoristivo za daljnju obradu i oblikovanje kartografske ideje.

Jedan od sekundarnih izvornika su svakako i postojeće karte drugih autora.

Međutim, tu treba biti izuzetno oprezan. Kao prvo, velik dio objavljenog materijala je zaštićen autorskim pravom, pa se moraju poštivati prava drugih autora. Kao drugo, moramo imati na umu da su te karte, izvedene karte i da se radi o grafički prerađenim i generaliziranim izvorni podacima.

4. Proces izrade kartografskog prikaza S obzirom na spomenutu kompliciranost prikupljanja kartografskih izvornika, proces izrade kartografskog prikaza možemo podijeliti na dva djela: • stručno prikupljanje, obrada i kompilacija podataka te • izbor kartografike.

Kartografika (Frangeš, 2003) je način prikazivanja prostornih objekata. To je znakovni sustav koji obuhvaća kartografske znakove i međusobne odnose znakova, odnose znakova prema prikazanim objektima i odnose korisnika prema znakovima.

Sastavni dijelovi kartografike su: geometrijsko-grafički elementi, boje, kartografski znakovi i pismo. Izborom najprikladnije kartografike, kartograf definira vizualni identitet svoje karte.

Međutim, stručno prikupljanje, obrada i kompilacija podataka je najzahtjevniji dio izrade kartografskog prikaza. Za taj istraživački rad, u kojem se očituje ozbiljnost i savjesnost kartografa, utroši se i do 70% vremena potrebnog za izradu nove karte.

Tako, za izradu Plana grada Zagreba (kao na slici 4) potrebne su i do 3 godine rada iskusnog kartografa.

5. Autorska prava i obveze Izrada karata je kreativan rad autora koji se zasniva i na radu drugih. Moramo biti sigurni u poštivanje zakonska prava drugih autora. U trenutku kada se s izrade karte krene na publiciranje, očekivat ćemo zaštitu osobnih autorskih prava.

Možemo reći da je autorsko pravo u kartografiji produkt utrošenog vremena i truda u izradu karte, sposobnosti autora da prikupi, obradi i kompilira podataka te njegove kreativnosti ugrađene u vizualni identitet karte (Poslončec-Petrić, 2005; NN 167/03). Osim posebnih prava i ovlaštenja vezanih uz kartu (autorska prava), autori karata imaju i dužnosti i odgovornost za kartu (Lovrić, 1988).

Korisnici imaju pravo očekivati da su kartografska djela točna i pouzdana. Nesavjesni i loši kartografi mogu svojim kartama prouzročiti štete i neugodnosti korisnicima. Tako prema Robinsonu i dr. 1995., odgovornost ovisi o udjelu izvorne netočnosti.

Ako su informacije i tehnologija dostupni kako bi kartografi uradili bolji posao, a njihov rad nije u skladu s društvenim standardima, i pogreške u radu se mogu pratiti do profesionalnog nemara, tada su odgovorni(!) za prouzročene neugodnosti.

EKSCENTAR.8 7

6. Zaključak Za kartografske potrebe i dalje je izuzetno teško doći do pouzdanog i ažuriranog izvornika, što kartografu izuzetno otežava rad na izradi i održavanju karata.

Kartograf bi trebao imati informaciju o točnosti podataka prije nego što preuzme odgovornost za njegovu upotrebu u stvaranju prikaza. Kako tu informaciju često nije moguće dobiti, prisiljen je sam provjeravati podatke.

Iskustvom kartograf razvija osjećaj za pronalaženje i upotrebu pouzdanih podataka te je obvezan tijekom cijelog procesa izrade karte pažljivo ispitivati kvalitetu svakog izvora podataka.

Prikupljanje podataka iz više raznih izvora i veće mogućnosti provjere podataka, stvaraju obvezu temeljitije provjere svakog podatka kojeg kartiramo iako to značaj-

6 EKSCENTAR.8

no produljuje vrijeme izrade karte i stvara dodatne troškove.

Preporuka je, ako je ikako moguće, poslati kartu na recenziju među korisnike, što naravno opet poskupljuje i produžuje vrijeme izrade, ali se mogu izbjeći pogreške i neugodnosti.

Literatura Birin, I.; Poslončec-Petrić, V. (2006): Stvarna vrijednost kartografskog djela, Hrvatsko kartografsko društvo, Zagreb, Knjiga sažetaka, Tutić Dražen (ur.), 19.

Frangeš, S. (2003): Opća kartografija, http://www. geof.hr/kartogra/franges. htm.

Lovrić, P. (1988): Opća kartografija, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb.

Poslončec-Petrić, V. (2005): Autorsko pravo u kartografiji, Hrvatsko kar-

tografsko društvo, Zagreb, Knjiga sažetaka, Lapaine Miljenko (ur.), 16.

Pravilnik o načinu topografske izmjere i o izradbi državnih zemljovida, (NN 55/01), http://www.dgu.hr/ UserDocsImages/Pravilnik% 20izmj%20drzv%20zemlj. doc.

Robinson, A. H.; Morrison, J. L.; Muehrcke, P. C.; Kimerling, A. J.; Guptill, S. C. (1995):Elements of Cartography, John Wiley&sons, inc., New York, USA. Zakon o autorskom i srodnim pravima, Narodne novine 167/03, Zagreb.

[URL 1] Hrvatske ceste d.o.o., http://www.hrvatskeceste.hr, 1. 11. 2006.

Slika za naslov članka: Plan grada Zagreba, autora Igora Birina, dipl. inž., izrađen 2006.godine.

Preracunavanje koordinata u nebeskim koordinatnim sustavima i njihova vizualizacija preko interneta Matija Herceg1 , Stjepan Keleminec2 , Danilo Viher 3, doc.dr.sc. Drago Špoljarić4

1. Uvod Nezamjenjivo je značenje sveprisutnog interneta, ne samo u svakodnevnom životu, već i u znanosti i obrazovanju. Mnogobrojne službene web-stranice znanstvenih i edukacijskih ustanova, instituta i servisa omogućuju nam trenutačni izvor informacija i dakako edukaciju.

Na mnogim fakultetima i učilištima u svijetu, a djelomično i u Hrvatskoj, znatan dio nastave obavlja se preko interneta tzv. e-obrazovanje (e-learning).

Za potrebe učenja i interaktivnog preračunavanja koordinata u nebeskim koordinatnim sustavima izrađena je internetska interaktivna (on-line) aplikacija pomoću koje korisnici (studenti, srednjoškolci i mnogobrojni ljubitelji astronomije) mogu jednostavno i trenutačno preračunati koordinate u različitim nebeskim koordinatnim sustavima i vizualizirati ih. Zbog mogućnosti preciznog izračuna sfernih koordinata nebeskih tijela, aplikacija je ujedno alat potreban i profesionalnim astronomima, ali i naprednim amaterima. Na taj je način dio sferne

Slika 1: Prikaz nebeske sfere (svoda).

astronomije približen korisnicima na jednostavan i poučan način. Naime, osnovna zadaća sferne astronomije je definiranje referentnih sustava (nebeskih koordinatnih sustava) i definiranje teorijskih (matematičkih) modela određivanja prividnih koordinata nebeskih tijela kao i

definiranje pojava koje mijenjaju koordinate nebeskih tijela. Iz toga je vidljiva svrha izrade što jednostavnijih načina vizualno atraktivnih grafičkih prikaza nebeskih koordinatnih sustava odnosno izračun koordinata nebeskih tijela zadanih u jednom koordinatnom sustavu u drugi.

[1] Matija Herceg, usmjerenje: Satelitska i fizikalna geodezija, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, mherceg@geof.hr [2] Stjepan Keleminec, usmjerenje: Inženjerska geodezija i upravljanje prostornim informacijama, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, skeleminec@geof.hr [3] Danilo Viher, usmjerenje: Satelitska i fizikalna geodezija, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, dviher@geof.hr [4] doc. dr. sc. Drago Špoljarić, dipl. ing.geod., Katedra za satelitsku geodeziju, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, dspoljar@geof.hr

EKSCENTAR.8

2. O programima Mathematica i webMathematica

Za točnost grafičkog prikaza nebeske sfere s traženim kružnicama programski jezik mora sadržavati vektorski način prikaza grafičkih elemenata u trodimenzionalnom prostoru, određene naredbe potrebne za pretvorbu koordinata iz sfernog u Kartezijev koordinatni sustav te mogućnost implementacije grafičkog prikaza i rješenja na internetu.

Mathematica je softver

tvrtke Wolfram Research koji u sebi sadrži numeričko i simboličko računalo, grafički sustav, programski jezik, dokumentaciju i naprednu mogućnost spajanja s drugim aplikacijama. Jedna od takvih aplikacija je još jedan proizvod tvrtke Wolfram Research, webMathematica (URL1). webMathematica omogućuje dodavanje interaktivnih računa i vizualizacija na internetske stranice pomoću sadržane Mathematice u samoj jezgri webMathematici,

na temelju najnovije mrežne serverske tehnologije. webMathematica također omogućuje brzo stvaranje i distribuiranje rješenja računanja u okviru mreže servera na kojem je postavljena. Sadrži mogućnost računanja funkcija za razvijanje tehničkih rješenja koja dopuštaju izradu tehničkog mrežnog servisa koji uključuje numeričke, simboličke i grafičke aplikacije za rješavanje svakodnevnih računalnih problema.

Slika 2: Izgled internetske stranice s mogućim slučajevima postavljanja zadatka

EKSCENTAR.8

3. Izrada programskog koda za rješavanje zadataka, njihov grafički prikaz i implementacija na internet Preračunavanje koordinata iz različitih sfernih koordinatnih sustava izvedeno je pomoću formula (Terzić 1989.) i matematičkih funkcija podržanim u programskom jeziku Mathematica.

Grafički prikaz sfere i koordinata sfernih nebeskih koordinatnih sustava (pomoću kružnica na nebeskoj sferi) izrađeni su po naredbama za prikaz trodimenzionalnih objekata unutar Mathematice.

Trodimenzionalni grafički prikaz sadrži osnovne elemente nebeskog sfernog koordinatnog sustava: pravac nebeske ili svjetske osi, zenitno-nadirni pravac, ravninu obzora (horizonta) i ravninu nebeskog ekvatora te ostale kružnice potrebne za točan prikaz koordinata odnosno točan prikaz položaja tražene zvijezde (slika u naslovu).

Obuhvaćena su četiri moguća slučaja postavljanja zadatka (slika 2) i njihovo rješavanje. Zadaci sadrže ove elemente nebeskih sfernih koordinata: geografsku (astronomsku) širinu stajališta Φ, satni kut t, deklinaciju δ, rektascenziju a i azimut zvijezde A. Sve ravnine ili kružnice na grafičkom prikazu dobivene su preko trigonometrijskih funkcija, a iscrtane su pomoću malih dužina čije granične točke određujemo pomicanjem kuta na nebeskoj sferi za po jedan stupanj. Prikazan je kod za iscrtavanje ho-

rizonta: Neke ravnine nije bilo jednostavno matematički odrediti pa je bilo potrebno izvesti formulu koja će povezati sferne koordinate i koordinate u Kartezijevom koordinatnom sustavu. To je izvedeno pomoću dvije točke čije koordinate možemo trigonometrijski definirati te su iz tih točaka određeni radij vektori, a ravninu smo odredili preko ta dva radij vektora.

Prikazan je dio koda za iscr-

mijenjen je korisniku.

Rješenja zadataka u računalnom i grafičkom smislu prikazana su na internetskoj stranici: http://webmath. grad.hr:8180/webMathematica/geodezija/astro.

Osim preračunanih koordinata i grafičkog prikaza, na stranici nalazimo i legendu – opis i objašnjenja boja linija, točaka, slova, šrafura i strelica.

Također stranica sadrži i upute za rukovanje trodimenzionalnim grafičkim objektom

n1=Cross[r1,r3]; nm1=Sqrt[(n1[[1]])^2+(n1[[2]])^2+(n1[[3]])^2]; n01=n1/nm1; ar=r1; br=Cross[n01,ar]; ar1=Sqrt[(ar[[1]])^2+(ar[[2]])^2+(ar[[3]])^2]; br1=Sqrt[(br[[1]])^2+(br[[2]])^2+(br[[3]])^2]; a=ar[[1]]*Cos[(i)*p/180]+br[[1]]*Sin[(i)*p/180]; b=ar[[2]]*Cos[(i)*p/180]+br[[2]]*Sin[(i)*p/180]; c=ar[[3]]*Cos[(i)*p/180]+br[[3]]*Sin[(i)*p/180]; x9=Table[a,{i,-1,360}]; y9=Table[b,{i,-1,360}]; z9=Table[c,{i,-1,360}]; satniKUT1=Transpose[{x9,y9,z9}]; satniKUT=Graphics3D[{RGBColor[1,0,0],Line[horizont1]}];

tavanje satnog kuta: Kako bi programski kod bio prepoznatljiv webMathematici, koja ustvari predstavlja vezu između web servera i programa Mathematica, potrebno ga je preraditi i uobličiti te prebaciti u html datoteku (zapravo .jsp JavaServer Pages). Na taj način omogućujemo da server uz pomoć webMathematice izdvoji iz stranice matematičke naredbe i proslijedi ih Mathematici, koja serveru vrati konačni rezultat proračuna.

Dobiveni rezultat, prikazan na internetskoj stranici, na-

x2=Table[Cos[i*Pi/180]*Cos[0],{i,-1,360}]; y2=Table[Sin[i*Pi/180]*Cos[0],{i,-1,360}]; z2=Table[Sin[0],{i,-1,360}]; horizont1=Transpose[{x2,y2,z2}]; horizont=Graphics3D[{AbsoluteThickness[2],RGBColor[0,0.5,0],

Line[horizont1]}];

kao npr. povećanje i smanjenje, promjena perspektive i

4. Zaključak rotacija (slika 3).

Prikupljanje informacija i obrazovanje oslanjati će se u budućnosti najvećim dijelom na internet, stoga je vidljiva svrha izrade vizualno atraktivnih sadržaja kao u ovom slučaju iz sferne astronomije. Na ovoj internetskoj stranici prikazano je numeričko i grafičko rješenje postavljenog zadatka uz mogućnost rotacije, povećanja i promjene perspektive grafičkog prikaza. Tako je relativno kompleksan dio sferne astronomije približen širokom krugu korisnika.

EKSCENTAR.8

Literatura

hematica/index.html

Terzić, P. (1989): Sferna astronomija, Geodetski fakultet, Zagreb URL1: http://www.wolfram.com/products/webmat-

Zahvaljujemo dr. sc. Sonji Gorjanc i Vladimiru Beniću, dipl. ing. mat s Građevinskog fakulteta koji su nam omogućili realizaciju projekta na web serveru Građevinskog fakulteta.

Slika 3: Izgled stranice s rješenjem i grafičkim prikazom

EKSCENTAR.8

Open-Source Visualization and the Virtual Terrain Project Ben Discoe1 Interactive visualization of geospatial data is becoming more mainstream. For many years, visualization occurred only in very small niches, isolated research projects, or in rudimentary form in the disparate fields of CAD, GIS, Vis-sim, and remote sensing.

These fields are now moving toward each other, recognizing their overlap and converging in dramatic and interesting ways. For the past five years, the Virtual Terrain Project (VTP) has been tracking and aiding this convergence with a website, a mailing list and a suite of free, cross-platform open-source software.

1. History VR did not become a successful industry for many reasons. Among them was the lack of compelling content in the virtual world and the difficulty of creating worlds that people cared about. The VTP was founded on the realization that at least one 3D dataset â&#x20AC;&#x201C; the

real world â&#x20AC;&#x201C; is guaranteed to be of interest and use to people. With this understanding the VTP began with the intent to stimulate the broader adoption of 3D and thereby, fulfill part of the promise of VR. The project has grown as this goal has been pursued, becoming highly multidisciplinary.

Visual simulation (vissim) is the term used by the defense and aerospace industries and refers to the process of creating 3D interactive scenes, generally used in simulation of aircraft or ground vehicles. As this field has matured, demands for increased accuracy have grown. Subsequently, it has found itself in technical areas historically handled by the GIS profession. As computer aided design (CAD) users, who often work on limited land areas for architecture or civil engineering move toward greater realism and wider scope, they similarly find themselves in GIS and vis-sim territory.

Remote sensing and photogrammetry, historically a

vital but highly specialized niche, is proving of increasing use in all these fields, opening itself to wider public knowledge and application. Each field contributes a part to the wider visualization picture along with other technologies. It would seem the time is ripe for exciting

2. Obstacles to Growth synergies to arise.

However, there are significant obstacles impacting the growth and evolution of visualization. These include limited access to data, the cost of both the hardware and software, a lack of geospatial skills among the public at large, and lack of multidisciplinary knowledge in the geospatial professions.

Since geospatial education is increasing along with awareness of the value of geospatial literacy, and hardware costs are spiraling downward, the single biggest obstacle that remains is the data itself. Each part of the world, and each level of government and industry, has its

[1] Ben Discoe, project manager and lead developer - Virtual Terrain Project, Hawaii, USA, ben@vterrain.org

EKSCENTAR.8

own struggle between those that would restrict information (sometimes with the best intentions) and those that would liberate it.

In the USA, the Federal government has a tradition of making public data public, under the logic that the public owns what it has paid to produce. In the regions of interest to readers of Geo: connexion, this is different.

In the UK and Europe, various levels of government make access to data difficult, expensive and highly limited.

Sometimes this is justified, as “cost recovery” though costs are determined in an autocratic fashion that reflects a lack of accountability.

In Africa and the developing world, there are often problems surrounding the collection of data in the first place.

In these places, one must generally fall back on free global datasets as a starting point, e.g., SRTM, LandSat ETM, VMAP0, and try to extend these as much as possible with local knowledge.

Once a user has leapt these political and logistical hurdles, regardless of where he or she is in the world, they then face a similar challenge: how can I go from a pile of raw data – elevation, points and vectors, satellite and aerial imagery, thematic layers – to a visualization of my area that looks like the

alization. Enviro is a 3D runtime environment, taking the processed data and giving the user an experience that is interactive both in terms of viewing and manipulating the scene. The VTP also has tools for miscellaneous tasks including organization of 3D model content.

These applications make it easy enough for an end-user to produce a useful visualization. Since the since full source code is available, they are also a wide-open starting point for a developer to create a customized 3D environment with domain-specific uses. The license for the software is completely open, allowing and even encouraging people to take parts of the VTP software for their own needs, adding their own value and even reselling it.

These applications are built on top of a set of open application program interfaces (API). Over the past few years, the VTP APIs have integrated and built on other open APIs dedicated to specific fields, including the Geospatial Data Abstraction Library (GDAL) for geospatial processing and the OpenSceneGraph (OSG) for 3D rendering. Many of these libraries have matured and evolved to the point where they meet or exceed the

capabilities

of

proprietary

4. Value of Openness closed software.

The many advantages of open-source software are fully applicable to the geospatial domain. Open software, when it is useful, creates a community of users which quickly finds problems and pools effort in solving them. This community provides a first level of free support and ensures that software will not be abandoned and lost, as is often the case with closed software when a contract ends or a company goes out of business. Open source, in particular the very open license the VTP uses, means that everyone has a kind of ownership and freedom in how they can use and extend the software to meet their needs. Open source does not mean non-commercial, as there is still substantial commercial potential in the real value of a software provider – extended support, training, and custom development, even up to the point of packaging and re-licens-

5. Working with VTP ing.

The usual process of using the VTP software is as fol-

3. The VTP Software real place?

The purpose of the VTP software is to enable exactly this process. There are two primary applications for the 2.5D and 3D stages: VTBuilder and Enviro. VTBuilder is a GIS-like tool for importing geodata from a very large set of file formats, and processing it in preparation for visu-

EKSCENTAR.8

ABOVE: City planning application, Kendal, Lake District UK (c) Roger James, Virtual Outlooks Ltd.

lows. “Raw” data is located online from public sources or licensed from commercial sources. It is brought into VTBuilder, where it is reprojected and aligned as needed. Higher-level knowledge is added, such as turning footprint polygons into attributed buildings, raw vectors into fences, or vegetation coverage areas into a forest of tree instances.

These data are then organized on disk and read by Enviro, which loads them, turns them into 3D geometry, and gives the user a host of capabilities from navigation and waypoints to editing the scene, such as planting trees and moving buildings.

Traditional 3D models from CAD or tools such as 3D Studio MAX can be imported and placed either manually at runtime, or in a datadriven process beforehand.

Imagery from any source is draped on the ground, large heightfields are handled efficiently via Continuous Level of Detail (CLOD) rendering and sky conditions imported as photographs. Sun location and shadows are computed with precise algorithms and vegetation drawn with either photographic billboard or 3D plant geometry, and so forth for every visible aspect of the world. Beyond the visible, abstract data such as boundaries and city names can be read from traditional GIS formats and drawn simply as lines or text in 3D. Besides supporting the active and legacy file formats of all the converging domains, the VTP has occasionally had to invent new file formats.

For example, when in 1998 there was no compact binary format for interchange of elevation data, the BT format was created. The lack of an efficient standard for biologically-informed vegetation

placement gave rise to the VF format. For parametrically defined buildings and other human-built structures, the

6. Examples of the VTP Software in Use VTST format was initiated.

One simple but easily accessed demonstration of the VTP software is included with

study used satellite imagery, local GIS data, 3D modeling software, and a range of GIS software together with the VTP for visualization of several planning scenarios, which were then shown to decision makers in interactive sessions. Planners were able to directly observe the effects of options such as

ABOVE: The Big Island of Hawai’i

the software download: the Island of Hawai‘i, a scene which is useful for travel planning to scientific visualization. It is intended as a prototype of “virtual tourism”. Producing the scene was made easy by the availability of USGS data. Unfortunately, in nearly any other part of the world, the data will be harder to find, and the uses often tightly restricted by license requirements.

Often, good applications result from cooperation between many entities including those that control the data. An example of this was a study done on the city of Hangzhou, China, by members of the Harvard Graduate School of Design. Hangzhou faced a crisis due to rapid growth which threatened to overwhelm its scenic, historic West Lake area. The

leaving green open-space areas in a new city center, with clear advantages over the 2D colored maps of traditional urban planning.

Urban, regional and transportation planning are perhaps the most visible and active areas in which the VTP is being put to use, with planning users in Sweden, Melbourne Australia, and the Lake District in the UK. Besides planning, components of the VTP are seeing active use via integration into commercial software in the fields of earthwork estimating and transmission line engineering.

In the academic context, the VTP has enabled and provided a starting point for many graduate research projects in universities around the world, from hurricane simulation in Florida

EKSCENTAR.8

ABOVE: Simplified view of processing raw data with the VTP into a finished visualization

to geography studies in Romania and Pakistan, as well as for use in government/ academic projects like Visu-

7. Proprietary Software and Synergy Lands.

The conventional (closed) software world has certainly not stood still. ESRI notably has recently added capabilities with ArcGIS 3D Analyst and ArcGlobe, which match or exceed most capabilities of the VTP, albeit at a price, both in terms of cost and openness. Autodesk has also ventured into this exciting convergence space with Autodesk Map® 3D. Landscape rendering tools such as those from 3D Nature have taken on GIS capabilities and become much more powerful, as with their VNS (Visual Na-

EKSCENTAR.8

ture Studio) package. There is even software from the videogame industry that is moving into this space, with labels such as ‘serious games’ used to describe applying the traditional strengths of lowend 3D engines to the task of real-world visualization.

Fortunately, it is often not a matter of having to choose between an open and closed solution, since many formats and standards are open enough to allow for interoperability. As an example, it is possible to take raw SRTM tiles into VTP’s VTBuilder where they are stitched and merged with gaps interpolated, sent to ArcGIS where the elevation is analyzed and polygonal themes are rasterized to produce synthetic ground imagery, sent to VNS where roadways and building plots are flattened via Terraf-

fectors, then the output sent to VTP’s Enviro for an inter-

8. Summary active runtime.

Open-source tools with low barriers to entry like the VTP software act as catalysts for new uses and wider adoption of geospatial visualization.

The VTP is an educational resource helping to grow the pool of people with geospatial skills outside a single field, a leg up for many students and professionals around the world who may lack the funds or access to large commercial software tools, and an open platform for developers to create applications for 3D geodata’s growing number of markets and niches. It’s an exciting time for visualization!

Registar nekretnina u Švedskoj Ines Glavaš, ing. geod.1 1. Uvod Prije nekoliko mjeseci imala sam čast nazočiti studijskom putovanju švedskoj ustanovi Lantmäteriet u mjestu Gävle. Lantmäteriet je organizacija nacionalnog karaktera. Predstavlja se kao djetelina s četiri lista što predstavlja njezine osnovne djelatnosti (slika 1). Listove te sretne djeteline čine geografski podaci, zemljišni podaci, katastarske usluge i geografsko informacijske tehnike.

Na tim poljima imaju nacionalnu odgovornost i domini-

Slika 1: Djetelina Lantmäteriet

rajuću ulogu. Svoje djelatnosti obavljaju kroz tri odjela: odjel za katastarske usluge, odjel za zemljišne i geografske informacije i odjel “Metria’’. Odjel za katastarske usluge radi na formiranju nekretnina kroz katastarske izmjere, održava registar nekretnina uključujući i održavanje katastarskih indeksnih karata, rješava predmete pravne prirode koji se tiču nekretnina i bavi se procjenom nekretnina. Imaju 21 katastarsku upravu s približno 830 zaposlenika u ukupno 90 ureda. Odjel za zemljišne i geografske informacije pruža švedskom društvu osnovne geografske informacije i informacije o švedskih 3.2 milijuna nekretnina. U tom odjelu zaposleno je oko 200 ljudi i svi sjede u središnjem uredu u Gävleu (slika 2).

Odjel pod nazivom Metria sakuplja geografske informacije i upravlja njima te pruža podršku korisnicima nastojeći kreirati efikasnu informaciju. Često se te informacije povezuju s nekim drugim po-

dacima zavisno od interesa i zahtjeva korisnika. Taj odjel zapošljava oko 720 ljudi u ukupno 40 ureda (Lantmäteriet 2001).

2. Registar nekretnina Lantmäteriet je danas jedna od triju karika u švedskom registru nekretnina. Registar nekretnina u Švedskoj danas je organiziran kroz pravni katastar, fizički katastar i porezni katastar. Pravni katastar je u nadležnosti Ministarstva pravosuđa. Za podatke su odgovorni nacionalni sudovi, za bazu podataka odgovoran je Lantmäteriet, a izmjenu i dopunu podataka vrše lokalni sudovi kojih ima ukupno 7 u cijeloj državi. Fizički katastar je u nadležnosti Ministarstva održivog razvoja.

Lantmäteriet je odgovoran za podatke i za bazu podataka, a izmjenu i dopunu podataka vrše regionalne i lokalne katastarske uprave kojih ima ukupno 21 uprava na županijskom nivou i 38 uprava na općinskom nivou. Pore-

[1] Ines Glavaš, ing. geod., DGU, Područni ured za katastar Pazin, Ispostava Poreč, e-mail: ines.juric@pu.htnet.hr

EKSCENTAR.8

Slika 2: Zgrada središnjeg ureda Lantmäterieta u mjestu Gävle

zni katastar je u nadležnosti Ministarstva financija. Odgovornost za podatke ima nacionalna porezna uprava koja je odgovorna i za svoju bazu podataka (Strang 2006).

Unošenje podataka u digitalni oblik trajalo je od 70-tih godina dvadesetog stoljeća do 1996. godine od kada je sve u digitalnom obliku (URL 1). Taj posao je dugo trajao jer je formiran radni tim koji je išao od ureda do ureda i radio posao unošenja. Na taj način osigurano je nesmetano obavljanje svakodnevnih poslova po uredima, a zaposlenici lokalnih ureda nisu se opterećivali dodatnim poslovima.

Baza podataka registra nekretnina nalazi se u središnjem uredu Lantmäterieta u Gävleu (slika 3). U tu bazu podataka jednom dnevno slijevaju se podaci o promjenama na nekretninama iz lokalnih sudova i katastarskih ureda, a podaci porezne uprave kopiraju se u tu bazu jednom godišnje. Baza podataka sadrži registar i indeksne karte odnosno ima tekstualni i grafički dio. Registar podataka sadrži jako mnogo podataka o nekretninama.

Podaci se dijele prema nad-

EKSCENTAR.8

ležnosti odnosno prema izvoru. Dolaze iz Lantmäterieta, lokalnih sudova, porezne uprave i drugih izvora kao što su jedinice lokalne samouprave, uredi za urbanizam i prostorno planiranje, uprava za ceste i sl. Opći dio registra sadrži za svaku pojedinu nekretninu podatke o oznaci nekretnine odnosno jednoznačnom identifikatoru, površinu nekretnine, koordinate nekretnine, popis promjena koje su se dogodile na nekretnini, podatke o postojećim urbanističkim planovima i regulativama te služnim i poslužnim pravima vezanim

za tu nekretninu. Za te podatke odgovara Lantmäteriet.

Pravni dio registra obuhvaća podatke o vlasniku, pravu korištenja, hipotekama i drugim dobrovoljnim pravima.

Porezna uprava daje podatke o procijenjenoj vrijednosti nekretnine, baznim vrijednostima za procjene i podatke o poreznim obveznicima, a nadležna je i za vođenje registra stanovništva. Osim tih podataka baza sadrži podatke o adresama nekretnina, ulicama i kućnim brojevima te podatke o zgradama za koje su nadležne općine, a Lantmäteriet te informacije naplaćuje. Baza podataka grafičkog dijela registra nekretnina za sada je potpuno odvojena baza podataka, ali je potpuno kompatibilna s bazom tekstualnog dijela registra. Ranije je svaki ured imao svoje katastarske planove, a u periodu digitalizacije osmišljena je nacionalna katastarska indeksna karta.

Kao podloga se koristi topografska karta koja se s vremenom nadopunjuje s podacima izmjere. Napravljena je u slojevima (layer-ima), te se različiti elementi karte unose slojevito, npr. granice vlasništva i brojevi nekretnina, služnosti (to se odnosi npr. na ceste i putove koje opterećuju pojedine nekretnine i slično), urbanistički planovi i odredbe, topografija, itd.

Lantmäteriet je organizacija koja sama sebe financira, tako da je oblik i struktura podataka registra nekretnina izgrađena na način da se može prilagoditi svrsi, obliku i sadržaju koji traže njihovi korisnici.

3. Registar nekretnina i njegovi korisnici

Slika 3: Detalj iz sobe s bazom podataka za cijelu Švedsku

Registar nekretnina u Švedskoj je službena i javna evidencija. Svatko ima besplatan uvid u registar.

Sistem rada s klijentima organiziran je na vrlo moderan i sofisticiran način. Klijenti su državna uprava i lokalna samouprava, privatni sektor i nadasve građanstvo. Ured za obranu, Nacionalna željeznička uprava, Nacionalna uprava za ceste, Nacionalna agencija za zaštitu okoliša i banke su najveći klijenti odnosno korisnici registra nekretnina. Korisnici do podataka dolaze na razne načine kao što su on-line direktnom vezom (intranetom), putem interneta (gdje postoji web shop, slika 4 i slika u naslovu), prebacivanjem datoteka na lokalne sisteme, putem službenih izvadaka, CD-ova, itd. (URL 2). Sve je to tako efikasno da im u ured praktički ne dolaze stranke. Komunikacija preko interneta, intraneta, telefonom, poštom i sl. funkcionira besprijekorno.

Veliku ulogu u poslovima vezanim za promet nekretnina imaju banke, druge kreditne agencije i agencije za promet nekretninama. Te institucije imaju pristup registru bilo intranetom ili internetom te trenutno vrše provjeru podataka tako da građani nemaju potrebe odlaziti po dokumente u nadležne urede (Ekman 2006). Proces rješavanja predmeta u katastarskom uredu i zemljišno-knjižnom (z.k.) uredu odvija se na vrlo jednostavan i brz način. U katastarskom uredu rješavanje traje dulje zbog pozivanja stranaka i izlazaka na teren. Nakon obrade terenskih podataka i ako su zadovoljeni svi uvjeti za neku promjenu, sama provedba promjene dešava se u jednom danu što se tiče registra odnosno tekstualnog dijela, a grafički dio, odnosno indeksna karta ažurira se u roku od 48 sati. Rješavanje predmeta u z.k. odjelu također se odvija u jednom danu. Iz lokalnih ureda se noću nakon odo-

Slika 4: Primjer izvatka koji možete dobiti putem interneta (demo verzija)

brenja za upis šalju podaci u glavnu bazu podataka u središnjem uredu Lantmäterieta u Gävleu. Nakon ažuriranja podataka u registru nekretnina iz središnjeg ureda Lantmäterieta printaju se i šalju isprave o učinjenoj promjeni strankama u postupku (Wannebo and Törnros 2006).

4. Zaključak Praktično je vidjeti na licu mjesta kako funkcionira jedan zajednički informacijski sustav u primjeni i na način da sam sebe održava odnosno financira. Šveđani nisu stali na onome što imaju, već rade na novim vizijama i novoj IT tehnologiji.

Na nama je velik posao ako želimo jedno učinkovito tržište nekretnina. Švedska iskustva ne mogu se doslovno preslikati u Hr-

vatsku, ali se itekako mogu iskoristiti.

Literatura Ekman, R. (2006): Presentation: Future cadastral processes, Lantmäteriet.

Lantmäteriet (2001): The national land survey of Sweden, Lantmäteriet, Gävle.

Strang, C. (2006): Presentation: The property register, Lantmäteriet.

Wannebo, C. and Törnros, C. (2006): Presentation: Land registration today, The use of landinformation, Matter handling, Lantmäteriet.

URL 1: http://www.fig7. org.uk/events/Delft_seminar_95/paper6.html, Ericsson A. (1996): THE CADASTRAL SYSTEM IN SWEDEN. URL 2: http://www.lantmateriet.se.

Slika u naslovu: Primjer kupnje katastarske indeksne karte putem web shopa.

EKSCENTAR.8

Primjena Inercijalnih navigacijskih sustava u geodeziji Mario Kranjec1, Marko Pavasović2

1. Uvod Određivanje položaja (koordinata) jedna je od temeljnih zadaća geodezije. Dvije su potrebe određivanja položaja u geodeziji i to u svrhu pozicioniranja i navigacije.

Pod pojmom navigacija podrazumijevamo održavanje zadanog smjera gibanja preko trenutačnog određivanja položaja nekog objekta, tj. određivanje trajektorije gibanja nekog objekta. Pozicioniranjem određujemo položaj jedne ili niza konkretnih točaka u prostoru.

Jedan od sustava koji se upotrebljava za određivanje trajektorije gibanja objekta (navigacijsko rješenje) je Inercijalni navigacijski sustav (engl. Inertial Navigation System - INS).

Počeci inercijalne navigacije sežu u dvadesete godine dvadesetog stoljeća. Za vrijeme II. Svjetskog rata u Njemačkoj su razvijeni prvi inercijalni sustavi, koji su upotrebljavani za navođenje projektila. Prvi INS za zrakoplovstvo konstruirao je Charles S. Draper 1950-ih godina na Massachusetts Institute of Technology (MIT).

Inercijalni sustav (vidi sliku 1.) u osnovi se sastoji od Inercijalne mjerne jedinice (engl. Inertial Measurement Unit - IMU) i elektroničkih sklopova.

Osnovne su komponente inercijalne mjerene jedinice (IMU) (vidi sliku 2.) akcelerometri i žiroskopi. U svrhu

Slika 1: Osnovni dijelovi Inercijalnog sustava

određivanja pozicije i trajektorije gibanja objekta potrebno je poznavati sljedeće veličine: akceleracija, kutna akceleracija, rotacija, smjer, nagib, brzina i dr. Elektronički sklopovi obrađuju i kontroliraju podatke prikupljene inercijalnom mjernom jedinicom (IMU). Točnost sustava u cijelosti je ovisna o točnosti pojedinih komponenti susta-

va, prvenstveno akcelerometra i žiroskopa.

Inercijalni sustavi koje upotrebljavamo za potrebe izmjere nazivaju se Inercijalni mjerni sustavi (engl. Inertial Surveying System, ISS) čiji je razvoj započeo početkom 70-ih godina prošlog stoljeća. Veliko poboljšanje ISS-a posljednjih godina posljedica je razvoja postupaka

Slika 2: Osnovne komponente inercijalne mjerne jedinice (IMU)

[1] Mario Kranjec, usmjerenje: Satelitska i fizikalna geodezija, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, mkranjec@geof.hr [2] Marko Pavasović, usmjerenje: Satelitska i fizikalna geodezija, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, mpavasovic@geof.hr

EKSCENTAR.8

obrade podataka i uklanjanja sistematskih pogrešaka pojedinih komponenti sustava.

Danas se Inercijalni navigacijski sustavi uglavnom integriraju s GPS-om, posebno kad se govori o inercijalnim sustavima u geodeziji. Na tu osnovnu integraciju često se dodaju i drugi uređaji kao npr. CCD kamere, 3D skeneri, distometri, odometri, Lidar sustav i dr.

2. Primjene INS-a u geodeziji Treba naglasiti da se INS bez integracije s drugim geodetskim instrumentima ne primjenjuje u geodezijii. Najčešća je integracija s GPSom kao dodatna jedinica za područja gdje je GPS signal nedostupan (npr. u šumi, u gradovima, u tunelima, itd.).

Integracijom GPS-a i INS-a (vidi sliku 3.) dobivamo neprekidno informacije o položaju bez obzira na vrijeme, mjesto i konfiguraciju terena.

Također, tom integracijom se povećava točnost i pouzdanost određivanja trenutne pozicije u svrhu navigacije, što je od posebne važnosti u

geodeziji.

Primjene GPS/INS integracije u inženjerskoj praksi i svakodnevnom životu jesu: • navođenje strojeva - upotrebljavanje navigacijskog sustava za pozicioniranje i navođenje rudarskih, terestričkih i poljoprivrednih strojeva • izmjera zemljišta uključuje većinom katastarsku izmjeru; sustav služi na područjima pokrivenima gustom šumom gdje je izražen efekt višestruke putanje signala (engl. multipath) • izmjera prometnica uključuje kontrolu kvalitete kolnika, središnju i rubnu izmjeru kolničke trake s pomoću vozila u pokretu; sustav je potreban za djelove prometnice gdje je GPS signal ometan zgradama ili vegetacijom • navigacija automobila - omogućuju automatsko navođenje vozila na prometnicama Primjene su moguće gotovo u svim područjima geodezije, od određivanja pomaka građevina, fotogrametrije, daljinskih istraživanja, kontrole proboja tunela, pod-

Slika 3: Integracija GPS i INS jedinice – protok podataka

Slika 4: Auto s uređajem za izmjeru cesta

vodne izmjere, sve do gravimetrije. Danas se u geodeziji INS najviše upotrebljava kod prikupljanja podataka za potrebe GIS i mobilnog kartiranja (engl. mobile mapping).

Mobilno kartiranje razvijeno je u svrhu bržeg i točnijeg prikupljanja podataka cestovne i željezničke infrastrukture. U svrhu izrade GIS-a moguće su primjene različitih senzora (uređaja), ovisno o načinu prikupljanja i vrsti podataka koji se prikupljaju. Podaci se najčešće prikupljaju pomoću kopnenih, pomorskih ili zračnih vozila. Na vozilima su osim INS-a instalirane CCD kamere, laserski skeneri (LIDAR), DGPS prijamnici i programska podrška.

2.1 Mobilno kartiranje (Mobile mapping) Za potrebe izmjere cesta i željeznica, INS integriramo s GPS-om, kao i u većini drugih slučajeva. Često se tim komponentama dodaju i kamere, ovisno o namjeni prikupljanja podataka. Kamerama dobivamo bogatije informacije o cestovnoj ili željezničkoj infrastrukturi. Uređaji se postavljaju na automobile (vidi sliku 4.), željeznička vozila (vidi sliku 5.), avione ili helikoptere.

Prednost mobilnog kartiranja jest mogućnost prikupljanja velikog broja detalja i informacija o transportnim mrežama (ceste i željeznice). Također, važna karakteristika mobilnog kartiranja je brzo prikupljanje podata-

EKSCENTAR.8

Slika 5: Željezničko vozilo opremljeno sustavom za izmjeru željeznica

ka uz malu cijenu, s obzirom na tradicionalno prikupljanje podataka. Ilustracije radi, integracijom INS-a, GPS-a i nekoliko kamera mogu se prikupiti podaci o 3000 km cesta u samo mjesec dana.

GPS i INS omogućuju dobivanje točne pozicije projekcijskog središta kamera. Na temelju dviju snimaka (stereo par) fotogrametrijskom triangulacijom određuju se koordinata objekata s mjernih snimaka. Određivanje koordinate mogu biti u globalnom i lokalnom sustavu ili u projekciji (npr. Gauss-Krugerova projekcija), ovisno u kojem su sustavu ili projekciji određene koordinate projekcijskih središta kamera.

Pomoću te integracije možemo izraditi GIS prometnica i infrastrukture što je od velike važnosti za navigaciju cestovnim prometom. Od velike je važnosti i za tvrtke koje saniraju štete na cestama ili postavljaju prometne znakove. Često snimcima dobivenim ovim sustavom u kombinaciji s avio-snimcima imamo veći broj podataka ovisno o potražnji naručitelja.

EKSCENTAR.8

Slika 6: INS za navigaciju podvodnog vozila

2.2 Podvodna izmjera (Underwater survey)

2.3 Zračna gravimetrija (Airborne gravimetry)

Podvodna izmjera obuhvaća izmjeru dna mora i jezera. Osnovni instrumenti za podvodnu izmjeru (određivanje dubine) su sonari i dubinomjeri. Sonari i dubinomjeri mogu biti postavljeni na brod, na vozilo koje se s broda spušta u more ili na autonomno vozilo. U sva tri slučaja potrebna je precizna pozicija sonara i dubinomjera da bi mogli odrediti dubinu. Kada je sonar ili dubinomjer instaliran na brod, za određivanje njegove pozicije uglavnom se koristi GPS. Međutim, kada se izmjera podmorja obavlja s vozila spuštenog u more, jedna od mogućnosti određivanja precizne pozicije vozila je INS sustav (vidi sliku 6.). Postoje i moderne izmjere podmorja autonomnim podvodnim vozilima (engl. Autonomous Underwater Vehicle - AUV) koja se upotrebljavaju za izmjeru na velikim dubinama (vidi sliku 7.). AUV sustavi su složeni i konstrukcijski zahtjevni jer su namijenjeni izmjeri na velikim dubinama i izloženi visokom tlaku.

Određivanje Zemaljskog oblika, jedne od najvažnijih zadaća geodezije, jest problem povezan s modeliranjem Zemljinog polja ubrzanja sile teže (geoida). Određivanjem Zemljinog polja ubrzanja sile teže dobiva se informacija o rasporedu masa unutar Zemlje. Gravitacijski signal (ubrzanje sile teže) mjerimo gravimetrima.

Razvojem satelitskih tehnologija moguće je odrediti gravitacijsko polje pomoću satelitskih opažanja odnosno satelitske altimetrije, gravimetrije i gradiometrije.

Satelitskim opažanjima se mogu odrediti dugovalni gravitacijski signali, dok se kod srednjovalnih i kratkovalnih

Slika 7: Samostalno podvodno vozilo

signala javlja problem u razvijanju globalnih modela.

Zato je zračna gravimetrija (vidi sliku 8.) idealna za mjerenje srednjevalnih signala koji se kasnije mogu modelirati (npr. remove-restore postupak – metoda kolokacije).

Da bi se INS sustavi mogli primijeniti u zračne gravimetrije, važno je odvajanje gravitacijskog ubrzanja od kinematičkog ubrzanja aviona i sistematskih pogrešaka.

Kinematičko ubrzanje može se odvojiti upotrebom dodatnog senzora, kao što je GPS. Alternativan način određivanja kinematičke pozicije i brzine jest primjena INS-a i gravitacijskog gradiometra.

Gradiometar je veoma skup stoga ova kombinacija nije rentabilna. Kod kombinacije GPS-a i INS-a vrlo su važni algoritmi za obradu podataka i određivanje ambiguiteta i o njima ovisi točnost određivanja gravitacijskog polja. Točnost takvih sustava može biti čak i ± 3-5 mGala za horizontalnu i vertikalnu komponentu. Osim INS-a i

Slika 8: Princip zračne gravimetrije

GPS-a moguće je integrirati i fotogrametijske kamere (vidi sliku 9.).

Princip inercijalne navi-

3. Zaključak

gacije poznat je već nekoliko stoljeća kao i instrumentarij (žiroskop), ali usprkos tomu primjena u geodeziji nije bila moguća sve do prije 30-ak godina. Danas primjenom modernih tehnologija INS sustavi su vrlo zastupljeni u geodeziji. Ti sustavi mnoge probleme u geodeziji

pojednostavljuju ili rješavaju. U svijetu se neprestano razvijaju nove primjene INS sustava u geodeziji tako da možemo reći da INS sustavi još nisu doživjeli svoj vrhunac.

Primjena gore navedenih integracija u Hrvatskoj je uglavnom nepoznanica i rijetki su ljudi koji su imali priliku susresti se tom tehnologijom. Jedan od razloga takvu stanju je zasigurno i visoka cijena uređaja - nekoliko stotina tisuća eura. Danas je u svijetu trend uspostava različitih GIS sustava, a INS uređaji u kombinaciji s GPS-om su idealni za prikupljane raznovrsnih podataka.

Osim primjene za GIS, INS sustavi upotrebljavaju se kao što je prethodno opisano i u drugim područjima geodezije, što govori da je potencijal ogroman. Nadalje, današnja je INS tehnologija složena i zahtjevna, stoga je potrebna i primjerena edukacija geodetskih stručnjaka. Da bi se tehnologija INS-a mogla primijeniti i uspješno upotrebljavati, potrebna su prije svega teorijska znanja, kao i znanja o integraciji s drugim uređajima.

Literatura Jekeli, C.: Inertial Navigation Systems With Geodetic Application Bačić, Ž.: Integrirani sustavi u navigaciji (1998. god.)

URL 1: www.applanix.com URL2:www.imar-navigation.de URL 3: www.ixsea.com URL 4: Klemen Kozmus: Inercialni sistemi v geodeziji, www.fgg.unilj.si/~/mkuhar/ Zalozba URL 5: Jay Hyoun Kwon: Airborne Vector Gravimetry using GPS/INS, www.ceegs. ohio-state.edu/gsreports/reports Slika 8: Fotogrametrija i zračna gravimetrija

EKSCENTAR.8

Vaznost uvodenja vremenskih geoinformacija u pomorsku navigaciju Filip Biljecki1 1. Uvod Nakon korištenja tradicionalnih instrumenata i papirnatih karata te uvođenja elektroničkih uređaja čija osnova donosi velike prednosti, današnja pomorska navigacija i dalje se zasniva na tri dimenzije prostora.

Međutim, s obzirom da se današnja plovidba zapravo odvija u prostoru i vremenu nepobitna je činjenica da je nerijetko u uspješnoj pomorskoj navigaciji zahtijevana i vremenska komponenta po-

ložaja geografskih informacija koje se koriste u navigaciji, jednakom potrebom kao i prve tri. Nije sasvim moguće istaknuti da današnja navigacija dijelom ne zauzima i vrijeme u svojim elementima (almanah plima i oseka, izlazaka i zalazaka Sunca, itd.), međutim to je vrlo rijetko i potpuno nedovoljno.

Ovaj pristup shvaćanja većine navigacijskih geoinformacija kao informacija promjenjivih s vremenom donosi velike prednosti nad današnjom navigacijom. Nji-

hovo uvođenje u istu donosi do sada neviđene mogućnosti kao i povećanje razine sigurnosti korisnika. Cilj ovog rada je ukratko prikazati važnost i imperativ uvođenja takvih informacija u pomorsku navigaciju, kao i objedinjavanje, organizaciju i prijenos istih u jedan navigacijski sustav.

Rad se temelji na studentskom radu Koncept pomorske četverodimenzionalne navigacije nagrađenog Rektorovom nagradom Sveučilišta u Zagrebu u svibnju 2006.

[1] Filip Biljecki, Preddiplomski studij geodezije i geoinformatike, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, e-mail: fbiljecki@geof.hr

EKSCENTAR.8

2. Osnovne mogućnosti i prednosti Mogućnosti i prednosti uvođenja 4D navigacijskih geoinformacija u pomorsku navigaciju nisu ograničene a kao osnovne mogu se navesti: • Uspostava pomorskog navigacijskog informacijskog sustava - otvaranje novog tržišta.

• Pomorska kartografija u realnom vremenu - realniji prikaz što vodi sigurnijoj plovidbi.

• 4D vizualizacija - vizualizacija okoline korisnika u realnom vremenu.

3. Organizacija i distribucija 4D informacija Prije predstavljanja mogućnosti potrebno je osigurati temelj za takve informacije - organizaciju i distribuciju.

Sadržaj današnjih navigacijskih podataka s obzirom na njihovu prostornu osnovu u većini slučaja je vrlo statičan i time je distribucija takvih podataka značajno olakšana. Međutim, dodava-

njem vremenske komponente informacije postaju vrlo promjenjive i time nastaje potreba za češćom distribucijom takvih informacija.

Prema tome uspostava sustava (navigacijskog informacijskog sustava) koji bi prikupio, objedinio, organizirao i distribuirao podatke je neizbježna, što u geodetskom i geoinformacijskom segmentu vodi otvaranju tržišta, kao i otvaranju novih radnih mjesta.

Kako se radi o korisnicima na plovilima preuzimanje podataka omogućeno je isključivo bežičnim putem. Zahvaljujući novim tehnologijama prijenosa podataka (WiMax, UMTS, …), kao i skoroj raširenosti istih, prijenos navigacijskih informacija ne predstavlja prepreku u uspostavi sustava.

4. 4D kartografija

Vjerojatno najvažnija komponenta današnje navigacije je kartografija. S uvođenjem navedenih informacija stvara se mogućnost jasnije pomorske kartogra-

fije promjenjive u vremenu.

Takva kartografija korisniku predstavlja kvalitetniji odraz stvarnosti i jasniji je put prema realnosti.

Glavne osobine, mogućnosti i komponente kartografije u realnom vremenu su: • prilagođavanje kartografije vanjskim uvjetima, • prilagođavanje kartografije plovilu i • automatsko računanje

4.1. Prilagođavanje kartografije vanjskim uvjetima

optimalne rute pomoću parametara u realnom vremenu.

Vrlo čest problem današnje, u vremenu statične, elektroničke pomorske kartografije jest neodgovaranje trenutnom stanju. Nerijetki primjeri za to su neodgovaranje dubine na karti onoj koja je u tom trenutku u stvarnosti (morske mijene), neodgovaranje vektora morskih struja kao i nemogućnost ažuriranja navigacijskih upozorenja (pan pan, sécurité i sigurnosne informacije).

Uvođenjem geoinformacija u navedenim klasama, au-

Slika 1: Osnovni koncept 4D kartografije

EKSCENTAR.8

tomatskom distribucijom te integracijom istih u kartografiju takav problem bi nestao. Za primjer takvi podaci se mogu prikupiti direktno s mareografa, strujomjera (plutača, itd.) odnosno informacijskih službi spojenih na navigacijski informacijski sustav. S obzirom na prikaz realnog stanja korisnicima je omogućena veća sigurnost, a kad je riječ o prikazu mijena, smanjenje troškova zbog

4.2. Prilagođavanje kartografije plovilu mogućnosti biranja optimalnije rute.

Jedan od vrlo čestih problema elektroničkih pomorskih karata jest usmjerenje prema kolektivu, odnosno izrada istih za sve korisnike a ne za individualne, kao i neiskorištavanje mogućnosti koje pružaju elektronički uređaji. Kao najvažniji primjer može se navesti gaz plovila čija je vrijednost vrlo često uzrok nesreća. Na svim pomorskim kartama navedene su dubine bez obzira na korisnika. Kako svako plovilo ima različitu vrijednost gaza, korisnik temeljito pregledava kartu i odabire rutu prema mogućnostima vlastitog plo-

vila. Takav pristup oduzima više vremena, a korisnik nerijetko griješi. Uvođenje mogućnosti unošenja parametara o plovilu u softver donijelo bi modificiranje kartografije prema potrebama korisnika kojem bi nepristupačna područja bila jasno definirana, a ne više prema potrebama cijelog kolektiva - pristup bi rezultirao reduciranjem velikog broja informacija o dubini i jasnim definiranjem slobodnih (sigurnih) područja plovidbe. Za druge primjere mogu se uzeti i duljina, masa plovila, broj osoba na plovilu što analogno vodi uklanjanju

4.3. Automatsko računanje optimalne rute pomoću parametara u realnom vremenu objekata kao što su nedostupne luke, benzinske postaje, itd.

Nakon uzimanja u obzir informacija o vanjskim uvjetima i plovilu automatizacija navigacije doživjela bi svoj procvat. Navedeni podaci i kvalitetnija objektno orijentirana kartografija služili bi navigacijskom softveru u realnijem i sigurnijem kreiranju rute - softver odabire

Slika 1: Osnovni koncept 4D vizualizacije

EKSCENTAR.8

područje sigurne plovidbe i prema njoj je u boljem položaju u kreiranju optimalne

5. 4D vizualizacija okoline rute što korisniku dodatno ne oduzima vrijeme i u tom slučaju se prepušta drugim djelatnostima.

U mnogim situacijama na moru danas korisniku ni uz vrlo točne pozicijske sustave kao i karte krupnih mjerila nije sasvim jasno gdje se nalazi i što se nalazi oko njega.

Zbog toga se često koristi vizualizacija okoline koja predstavlja mogućnost koja korisniku asistira pri orijentaciji u prostoru. U današnje doba ta vizualizacija je uglavnom trodimenzionalna, a sastoji se od digitalnog modela kao podloge i nalijepljenog snimka iz zraka ili svemira. Međutim, 3D vizualizacija postaje gotovo neupotrebljiva nakon zalaska sunca i ne pokriva entitete koji su promjenjivi u vremenu. Mnogo je primjera za to, a najvažniji su pomorska svjetla. Svojim neprestanim i specifičnim periodičkim emitiranjem, izvori svjetlosnog signala jedina su pomoć pri orijentaciji po noći.

To je sasvim dovoljan razlog

za potrebom 4D vizualizacije, odnosno vizualizacije prostora u realnom vremenu.

Dok prosječni korisnik izgubi dragocjeno vrijeme na traženje i identificiranje svjetionika, zamisao je pomoći korisniku u takvim situacijama noćne navigacije koristeći te iste podatke u vizualizaciji prostora. Takvo što je najbolje izvesti koordiniranim izvorima svjetlosnih signala. Pomoću njih korisnik na zaslonu svog navigacijskog uređaja može na vrlo jednostavan način vidjeti realno stanje okoline s podlogom 3D vizualizacije i tako točno shvatiti koji izvor svjetlosti trenutno odašilje prema njemu svjetlost. To vodi puno lakšoj orijentaciji korisnika u prostoru i jednostavnijoj identifikaciji objekata prostora oko korisnika.

Sukladno tome, 4D vizualizacija sastoji se od aerosnimaka, digitalnog modela reljefa, vremensko promjenjivih podataka te smještanja korisnika u tako dobiven

6. Dodatne mogućnosti s uvođenjem stalne veze prema korisniku 4D model. Cilj ove vizualizacije je uz kartografiju uvelike pomoći korisniku pri orijentaciji u prostoru, ciljajući noćnu plovidbu (slika 2).

Uvođenje stalne, zbog novih tehnologija i dvosmjerne, veze korisnika s informacijskim sustavom donosi dodatne mogućnosti kao što su: • Automatsko ažuriranje prostornih objekata kartografije - vrlo čest problem današnje navigacije jest ažuriranje objekata kartografije kao što su promjena pomorskih svjetala, nove luke i sl. Uvođenjem stalne veze taj problem bi nestao jer bi se svaka promjena u informacijskom sustavu odmah

odrazila i na korisnika.

• Sigurnost i doprinos traganju i spašavanju - zbog dvosmjerne veze (i ponajprije volje korisnika) službe traganja i spašavanja bi mogle pratiti trenutni položaj korisnika (kao i planirane rute preuzete iz navigacijskih uređaja) što bi se u slučaju nestanka plovila odrazilo na smanjenje područja traganja i time direktno povećanu sigurnost i smanjenje troškova.

• Primjene na kopnu - komunikacija s plovilom donijela bi mogućnost praćenja plovila i drugim službama

7. Zaključak ili osobama (npr. vlasnicima charter tvrtki) mogućnost rekonstruiranja događaja, razvoj raznih prometnih studija i sl.

Opisana, odnosno moguća buduća generacija pomorske navigacije s velikim naglaskom na komponentu vremena kao bitni utjecaj na navigacijske entitete nesumnjivo predstavlja vrlo otvoreno područje čije mogućnosti još treba istražiti. Međutim činjenica da su većina mogućnosti i komponenata potpuno izvedive već sutradan i nesumnjivo smanjenje troškova ove vrste navigacije uvelike daju snagu za pokret u pozitivnom smjeru. Uzevši u obzir sve segmente obrađene u radu kao najvažniji čimbenici vezani uz budućnost i razvoj sustava mogu se izdvojiti: • Brzina implementacije sustava na korisničkoj strani (pristupačnost korisničkih komponenata, spremnost korisnika, uvođenje pravila i zakona, itd.)

• Brzina i spremnost implementacije navigacijskog informacijskog sustava na

državnoj razini.

• Razvoj tehnologija prikupljanja podataka (izvori, metode i tehnologije prikupljanja istih).

Kao ishod uspješnog razvoja ove vrste navigacije u budućnosti se može očekivati i razvoj globalnog navigacijskog informacijskog sustava koji je rezultat prihvaćanja sustava od velikog broja zemalja i formiranja neke vrste institucije na međunarodnoj razini čiji je cilj razvoj i održavanje informacijskog sustava i formiranje standarda ostalih komponenata. Takav sustav donio bi potpunu pokretljivost korisniku i još niže troškove na državnoj razini jer bi sustav prihvatio veliki broj država čime bi se osnovni troškovi podijelili.

Uspješan razvoj navigacije vodi i povećanju broja mogućnosti sustava i infor-

Literatura macija, a iz geodetskog i geoinformatičkog aspekta ne treba zanemariti ni ogromnu ulogu istih u razvoju i održavanju segmenata ove kompleksne navigacije.

[1] Biljecki F., Koncept pomorske četverodimenzionalne navigacije, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2006.

[2] Geographic Information Systems - Materials for a Post-Graduate Course, Vol. 1: Spatial Information, Department Of Geoinformation - Technical University Vienna, 1995.

URL-1:http:// en.wikipedia.org/wiki/Spacetime

EKSCENTAR.8

Gravimetrijska mreza Republike Hrvatske mr. sc. Danko Markovinović1

1. Uvod Fizikalna geodezija je znanost koja se bavi istraživanjem i opisivanjem Zemlje kao fizikalnog i geometrijskog tijela metodama fizike (Bašić, 2001). Stoga fizikalnu geodeziju ubrajamo u geofiziku, i to u fiziku Zemljina tijela ili geofiziku u užem smislu. Područje fizike Zemljina tijela se nadalje dijeli na: seizmologiju i strukturu Zemljine unutrašnjosti, geomagnetizam, fizikalnu geodeziju, fiziku kamenja te geodinamiku. Zadatak fizikalne geodezije, između ostalog, je proučavanje Zemljinog polja sile teže na i blizu Zemljine fizičke površine ili drugih nebeskih tijela.

2. Gravimetrija Poseban dio fizikalne geodezije je gravimetrija. Zadaća gravimetrije je određivanje ubrzanja sile teže kao i gradijenta ubrzanja sile teže grad g. Intenzitet ili gradijent ubrzanja sile teže daje nam informacije o mjestu mjerenja, rasporedu masa u Zemljinoj unutrašnjosti te o vremenskim varijacijama Zemljinog tijela. Prezentacija dobivenih rezultata gravimetrijskim metodama ima velik značaj u proučavanju i definiranju fizikalnih parametara Zemlje, njezina oblika, dimenzija te polja sile teže, a također ima veliku važnost u geologiji, hidrologiji, seizmologiji, meteorologiji, vulka-

nologiji, aeronautici, fizici itd.

Jedinica za ubrzanje sile teže u Systeme International d’ Unites (SI) je ms-2, a za komponente gradijenta ubrzanja sile teže s-2 (vidi URL 1). Prešutno je danas još uvijek u uporabi stara jedinica za ubrzanje sile teže mGal. Odnos između službenih i povijesnih jedinica je 1 mgal=10-5 ms-2 (Torge, 1989).

Ubrzanje sile teže g, čiji se intezitet ili gradijenti mjere na Zemljinoj površini, sadrži informacije o mjestu mjerenja (primjena u geodeziji), o rasporedu masa u Zemljinoj unutrašnjosti (primjena u geofizici) te na osnovi ponovljenih mjerenja o vremenskim varijacijama Zemljina tijela (primjena u geodinamici).

Glavna svjetska geodetska organizacija je Međunarodna udruga za geodeziju i geofiziku (International Union of Geodesy and Geophysics – IUGG) , koja se sastoji od sedam međunarodnih udruga, a obuhvaćaju područje geodezije, hidrologije, fizike oceana, vulkanologije i kemije Zemljine unutrašnjosti, geomagnetizma, meteorologije i atmosfere Zemlje te seizmologije i fizike Zemljine unutrašnjosti (vidi URL 2).

Ova vrhovna udruga posvećena je razvoju, promicanju i širenju znanja o Zemljinu sustavu, njegovom svemirskom okruženju i promjenama uzrokovanih dinamičkim procesima. Jedna od pripadajućih članica je i Međuna-

rodna udruga za geodeziju (International Association of Geodesy – IAG). Udruga IAG se sastoji od nekoliko komisija. Smjernice komisije II su praćenje i publiciranje svih važnijih podataka i rezultata vezanih uz terestričku, pomorsku i zračnu gravimetriju, zatim opažanje Zemljina polja sile teže putem satelitskih misija, modeliranje i praćenje vremenske promjenjivosti Zemljina polja sile teže te računanje geoida (vidi URL 3).

3. Gravimetrijska izmjera i instrumenti U ovisnosti od mjesta i područja koje je potrebno obuhvatiti gravimetrijskom izmjerom, točnosti te korištene opreme i instrumentarija, razlikujemo terestričke, zračne i satelitske metode izmjere.

Terestrička metoda temelji se na uporabi apsolutnih, relativnih te superprovodljivih gravimetara. Apsolutni gravimetri su instrumenti koji određuju ubrzanje sile teže na osnovi mjerenja vremena i duljine, a kod relativnih gravimetara princip rada se temelji na opažanju ili vremena ili duljine. Tehnička izvedba modernih apsolutnih gravimetara temelji se na primjeni metode slobodnog pada. Danas se u svijetu koristi nekoliko modela apsolutnih gravimetara. Prvi apsolutni gravimetar napravljen u

[1] mr. sc. Danko Markovinović, dipl. ing. geod., Katedra za državnu izmjeru, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, e-mail: danko.markovinovic@geof.hr

EKSCENTAR.8

Slika 1: Apsolutni gravimetar FG-5

više primjeraka 1985. godine bio je Jila-g, konstruiran od američkih stručnjaka Niebauera i Fallera na Joint Institute for Laboratory Astrophysics. Sljedeći gravimetar, proizveden 1993. godine na komercijalnoj osnovi, bio je FG-5 (Faller Gravimeter 5).

To je danas jedan od najraširenijih i najtočnijih ( 1-2x108 ms-2) apsolutnih gravimetara, gdje se standardi duljine i vremena određuju precizno pomoću lasera i rubidija (Niebauer i dr. 1995; Van Camp, 2003). Proizveden je u tvrtki Micro-g-Solutions, koja pored navedenog gravimetra proizvodi još i modele FG5-L i A-10. Model FG-5L je manji i jednostavniji za uporabu, a model A-10 trenutno je jedini apsolutni gravimetar koji se može koristiti u terenskoj izmjeri, izvan posebno zatvorenih i temperaturno kontroliranih prostorija (Micro-g Solutions, 2006).

Ruski stručnjaci u Novosibirsku proizveli su apsolutni gravimetar Gabl (Gravimeter Absolute Balistic Laser), gdje je trenutno model GablE najtočniji ( 2x10-8 ms-2).

Apsolutni gravimetri koriste se kod uspostave osnovnih gravimetrijskih mreža, proučavanja i praćenja Zemljine rotacije, određivanja verti-

kalnih pomaka te pomaka vulkanskih masa, računanja geoida, proučavanja potresa, praćenja Zemljinih plimnih valova, meteorologiji itd.

Superprovodljivi gravimetar (engl. „Superconducting gravimeter“ - SG) je najosjetljiviji i najstabilniji gravimetar na svijetu. Ima točnost jednog dijela u 10-12 ubrzanja sile teže, a koristi se za precizna mjerenja pomaka Zemljine kore, praćenje plimnih valova i dnevne rotacije Zemlje, kao i za kalibraciju apsolutnih gravimetara (Torge, 2001). Posljednjih nekoliko godina, proizvodnja relativnih gravimetara veže se za dvije tvrtke Scintrex i Lacoste&Romberg, koje su proizvele nekoliko tipova relativnih gravimetara. Tvrtka Lacoste&Romberg proizvela je modele D i G, a Scintrex je proizveo modele CG-3, CG3M i najnoviji Autograv CG-5 5x10-8 ms-2 čija je točnost (Scintrex Limited, 2004).

Mjerni sustav relativnog gravimetra Scintrex CG-5 Autograv zasniva se na kvarcnom elastičnom sustavu. Sila teža koja djeluje na testnu masu je uravnotežena pomoću opruge i male elekrostatske sile koja vraća testnu masu u početno stanje. Položaj testne mase, koji se određuje pomoću kapacitativnog mjernog pretvarača, mijenja se uslijed promjene iznosa ubrzanja sile teže.

Za potrebe pomorske izmjere, gravimetri se postavljaju u posebno konstruirane držače i komore, čija je prvenstvena zadaća zaštita relativnog gravimetra od nestabilnih mjernih uvjeta.

Ta metoda izmjere manje je točna od terestričke izmjere, zahtjevnija je, sporija i izložena velikim izvorima pogrešaka mjerenja.

Zadatak satelitskih misija je dobivanje podatka o gravitacijskom i magnetskom

polju sile teže (Champ), zatim statičkog i dinamičkog modela gravitacijskog polja (Grace) te prikupljanje informacija Zemljina polja sile teže (Goce) metodama satelitske gradiometrije (Hećimović i Bašić, 2005).

4. Gravimetrijske mreže Gravimetrijske mreže uspostavljaju se u svrhu određivanja vrijednosti ubrzanja sile teže na posebno stabiliziranim gravimetrijskim kontrolnim točkama. U ovisnosti od područja koje pokrivaju dijele se na: a) globalne gravimetrijske mreže kod kojih je udaljenost točaka od 100 do 1 000 km, a zadatak im je uspostava gravimetrijskih referentnih sustava; b) regionalne gravimetrijske mreže kod kojih je udaljenost između točaka od nekoliko km do približno 100 km, a osnovna namjena im je uspostava državnih gravimetrijskih mreža i c) lokalne odnosno mikrogravimetrijske mreže koje imaju međusobnu udaljenost točaka od nekoliko metara pa sve do nekoliko desetaka km, a zadaće su im prvenstveno geofizičke, geološke i geodinamičke prirode.

U slučaju izmjere na državnoj razini, moderna podjela gravimetrijskih mreža, s obzirom na korišteni instrumentarij, dijeli se na: a) apsolutne i b) relativne gravimetrijske mreže. Apsolutnu gravimetrijsku mrežu definiraju točke na kojima je vrijednost ubrzanja sile teže određena apsolutnim gravimetrima.

Uobičajeno se nazivaju Gravimetrijskom mrežom 0. reda. Posebna pozornost kod apsolutnih mreža mora se obratiti odabiru lokacija u svrhu apsolutne izmjere. One moraju biti lako dostupne zatvorene

EKSCENTAR.8

Slika 2: Relativni gravimetar Scintrex CG-5

prostorije s posebno stabiliziranom betonskom podlogom, s konstantnom temperaturom i tlakom, sa stalnim izvorom napajanja i bez bilo kakvih predviđenih budućih građevinskih zahvata u okolišu točke. S obzirom da je uspostava apsolutnih mreža dugotrajan, zahtjevan i skup proces, u svrhu očuvanja apsolutnih gravimetrijskih točaka i njihovih izmjerenih vrijednosti, za svaku apsolutnu točku mora se predvidjeti uspostava tri ekscentara. Točke ekscentara trebaju biti postavljene na udaljenosti od 500 m do 5 km, gdje se relativnom gravimetrijskom izmjerom, uobičajeno metodom zvijezde ili profila, uspostavljaju kontrolne relativne gravimetrijske veze.

Na taj način na svakom ekscentru se precizno mjeri i određuje ubrzanje sile teže, s pripadajućim standardnim devijacijama. Uspostava ekscentara je primjer mikrogravimetrijske mreže.

Na gravimetrijsku mrežu 0. reda se naslanja gravimetrijska mreža I. reda. Definiraju je točke na kojima je ubrzanje sile teže određeneo relativnim gravimetrijskim mjerenjima. Točke trebaju, koliko god je to moguće, pravilno pokriti teritorij neke

EKSCENTAR.8

države. Moraju biti pristupačne, u blizini cesta, izvan područja utjecaja mikro-seizmike, u blizini repera nivelmana visoke točnosti u svrhu preciznog određivanja visinske komponente svake točke. Također, trebaju biti kvalitetno i trajno stabilizirane na mjestima gdje nema građevinskih radova, a gornja ploha gravimetrijske točke treba osigurati istovremeno postavljanje dva ili tri relativna gravimetra. Točke su uobičajeno stabilizirane betonskim stupovima 50 x 50 x 100 cm, uklesanim križem ili uklesanim kvadratom na stijeni s pripadajućim slovim GT, kao oznaci gravimetrijske točke (Bašić i dr. 2004; Markovinović, 2001).

Na gravimetrijsku mrežu I. reda, nastavlja se mreža II. reda, a po potrebi i nižih redova. Sve postavljene i definirane točke u gravimetrijskim mrežama moraju osigurati kvalitetno i pouzdano određivanje ubrzanja sile teže.

Također, važno je naglasiti da je gravimetrijski datum definiran direktno preko apsolutnih gravimetrijskih mjerenja, a realizacija gravimetrijskog referentnog sustava obavlja se putem relativnih gravimetrijskih mjerenja.

U svrhu kontrole, eliminiranja sustavnih pogrešaka i definiranja jedinstvenog mjerila gravimetrijske izmjere relativnog gravimetra potrebno je uspostaviti horizontalnu gravimetrijsku kalibracijsku bazu. Postavlja se u smjeru sjever-jug na teritoriju neke države. Obuhvaća točke gravimetrijske mreže 0. i I. reda, a po mogućnosti treba obuhvatiti točke s većim visinskim razmakom. Na početku i kraju baze trebaju se nalaziti apsolutne gravimetrijske točke (Bašić i dr.

2005).

5. Uspostava gravimetrijskih mreža u RH Nakon osamostaljenja Republika Hrvatska morala je krenuti s definiranjem osnovnih gravimetrijskih radova od samog početka. To se odnosi na odabir lokacija i stabilizaciju točaka te na potrebna apsolutna i relativna gravimetrijska mjerenja u okviru Osnovne gravimetrijske mreže i računanje definitivnih vrijednosti ubrzanja sile teže na odabranim točkama 0. i I. reda.

U razdoblju od 1996. do 2000. godine, Republika Hrvatska uspostavila je Gravimetrijsku mrežu 0. reda.

Definira je šest točaka (Osijek, Zagreb-Puntijarka, Zagreb-Maksimir, Pula, Makarska i Dubrovnik). Apsolutnim gravimetrijskim mjerenjima određene su vrijednosti ubrzanja sile teže uporabom apsolutnog gravimetra FG-5, od strane stručnjaka iz Njemačke (BKG) i Francuske (EOST). Nažalost, točka u Makarskoj je uništena te je obavezna njena ponovna uspostava na istoj ili rezervnoj lokaciji (Bašić i dr. 2001).

U svrhu očuvanja postojećih apsolutnih gravimetrijskih točaka za svaku apsolutnu točku uspostavljena su tri ekscentra. Relativnim gravimetrijskim mjerenjima 2005. i 2006. godine definirane su mikro-gravimetrijske mreže na lokacijama apsolutnih točaka i na taj način pouzdano i precizno određene vrijednosti ubrzanja sile teže na ekscentričnim točkama.

Gravimetrijska mreža I. reda Republike Hrvatske sastoji se od 36 točaka postavljenih na kopnenom dijelu Republike Hrvatske. U razdoblju od lipnja do kolovoza 2003. godine obavljene su gravimetrijske veze uporabom 3 relativna gravimetra

i to dva Scintrex CG-3M te jednim Scintrex CG-5. Zatvoreno je ukupno 50 gravimetrijskih figura. Prosječna udaljenost između točaka je 53 km. Zajedničkim izjednačenjem 540 gravimetrijskih razlika ostvarenih sa sva tri relativna gravimetra dobivene su točne i pouzdane vrijednosti ubrzanja sile teže na točkama Gravimetrijske mreže I. reda.

Horizontalnu kalibracijsku bazu definira 11 gravimetrijskih točaka. Početak (Zagreb-Puntijarka) i kraj (Dubrovnik) čine apsolutne gravimetrijske točke, što daje posebnu težinu i kvalitetu uspostavljenoj horizontalnoj kalibracijskoj bazi.

6. Zaključak Obavljena apsolutna gravimetrijska izmjera (6 točaka) i relativna gravimetrijska mjerenja u okviru mreže I. reda (36 točaka) omogućila su realizaciju IGSN71 (International Gravity Standardisation Network 1971) gravime-

trijskog referentnog sustava na području Republike Hrvatske, a predstavlja ga Hrvatska osnovna gravimetrijska mreža – HOGM. Uspostavljene Gravimetrijske mreže 0. i I. reda predstavljaju dobru osnovu za daljnje gravimetrijske radove te proučavanje Zemljina polja sile teže na teritoriju naše države.

Literatura - Bašić, T. (2001): Fizikalna geodezija I. Skripta, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

- Bašić, T., Markovinović, D., Rezo, M., Hećimović, Ž.

(2001a): Studija stanja i prijedlog nove Osnovne gravimetrijske mreže Republike Hrvatske, Prijedlog projekta za DGU, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

- Bašić, T.; Markovinović, D.; Rezo, M. (2004): Tehničko izvješće o obavljenim radovima na projektu “Stabilizacije točaka mikrogravimetrijskih mreža na pet apsolutnih gravimetrijskih točaka I. faza”

Naručitelj projekta:Državna geodetska uprava Republike Hrvatske. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Zavod za geomatiku, Zagreb, rujan 2004.

- Hećimović, Ž; Bašić, T. (2005): CHAllenging Minisatellite Payload (CHAMP) satelitska misija. Geodetski list.

God 59(82), broj 2, str. 129147. Zagreb, lipanj 2005.

- Torge, W. (1989): Gravimetry. Walter de Gruyter, Berlin, New York.

- Markovinović, D. (2001): Gravimetrijska mreža I. reda i kalibracijska baza Republike Hrvatske. Magistarski rad.

Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, str. 1-119, Zagreb - Micro-g Solutions, Inc. (2006): A-10 Portable Gravimeter. User’s Manual, January 2006.

- Niebauer, T., M., Sasagawa, G. S., Faller, J.E., Hilt, R., Klopping, F. (1995): A new generation of absolute gravimeters, Metrologia, Vol.32, 159-180.

- Scintrex Limited (2004): Scintrex CG-5. Short form manual, Canada, Concord, Ontario.

- Torge, W. (1989): Gravimetry. Walter de Gruyter, Berlin, New York.

Torge, W. (2001): Geodesy. Walter de Gruyter, Berlin, New York.

- Van Camp, M. (2003): Tsoft Manual Ver. 2.0.8.

Royal Observatory of Belgium, Bruxelles, Belgium.

URL 1: http://www.bipm. fr/en/si/ (07.11.2006.)

URL 2: http://www.iugg. org/ (07.11.2006.)

URL 3: http://www.iagaig.org/ (07.11.2006.)

Slika 3: Osnovna gravimetrijska mreža Republike Hrvatske

EKSCENTAR.8

Ispitivanje vertikalnosti antenskog tornja GSM mreze Igor Bučo, ing. geod. 1

1. Uvod Ispitivanja vertikalnosti objekata geodetskim metodama, uglavnom se provode nakon zahtjeva investitora.

Vertikalnost se može ispitivati za: • ranije izgrađene objekte, • objekte u gradnji, npr. za visoke zgrade vertikalnost se može kontrolirati nakon svakog izgrađenog kata ili nekoliko njih, • netom izgrađene objekte, koje geodetski stručnjak u većini slučajeva i prenosi na teren po projektnoj dokumentaciji.

Predmet razmatranja u ovom radu je prikaz jednog radnog naloga, čija je izvedba provedena u nekoliko faza: 1. Izvršen je prijenos objekta na teren prema projektnoj dokumentaciji, tj., „iskolčen“ je položaj anten-

skog tornja VIP-NET GSM mreže.

2. Provedeno je ispitivanje vertikalnosti tornja, nakon njegove izgradnje.

3. Teren je snimljen polarnom metodom te je izrađena situacija u mjerilu 1:500, na kojoj je prikazan i novoizgrađen toranj. Situacija je posebno izrađena i za dijelove tornja koji su ukopani u zemlju, tj. prikazano je i izvedeno stanje uzemljenja.

2. Iskolčenje objekta prema projektnoj dokumentaciji „Iskolčavanje“ je prenošenje objekta s projekta na teren. To podrazumjeva obilježavanje i stabilizaciju na terenu dovoljanog broja točaka koje definiraju točan položaj objekta u prostoru, a to sve prema nacrtima datim u projektu, s propisanom

[1] Igor Bučo, ing. geod., Bučo - ured za izvođenje geodetskih poslova, Makarska, e-mail: igor.buco@st.htnet.hr

EKSCENTAR.8

točnošću. Procedura iskolčenja sastoji se u orijentiranju osnovne linije objekta u prostoru, mjerenju na terenu datih dužina, kutova i visina te obilježavanju iskolčenih točaka. Iskolčenje je prijenos na teren osnovnih elemenata: • horizontalnog kuta • dužine • visine (visinske razlike).

2.1 Iskolčenje horizontalnog kuta Iskolčenje horizontalnog kuta bitno se razlikuje od mjerenja kuta. Pri mjerenju su zadani vrh kuta i oba kraka. Pri iskolčenju zadani su vrh i jedan krak, a treba odrediti smjer drugoga kraka kuta. Neposredno prenašanje kuta instrumentom prema zadanoj veličini kuta praktički se ne može odjednom ostvariti, a da se pri tome ne

naprave greške koje bi mogle nepovoljno utjecati na daljnje iskolčenje projekta.

Zato se prijenos kuta obavlja postepenim približavanjem, na principu njegova mjerenja. Postupak iskolčenja je slijedeći: • u točki A postavi se teodolit i orijentira se prema signaliziranoj točki B. • Orijentacionom pravcu AB doda se zadani kut a te se, u prvom položaju durbina, u tom smjeru iskolči točka C’’ • tako obilježeni kut a’ mjeri se girusnom metodom i u drugom položaju durbina, te se iskolči točka.

Za većinu praktičnih radova se može smatrati da srednji položaj, tj. točka C dovoljno točno određuje smjer drugog kraka kuta .

Ako je potrebna veća točnost iskolčenja kuta, postupak se ponavlja dok se ne postigne zadana točnost.

2.2 Iskolčenje dužine Pri prenošenju projektiranog položaja točaka s projekta na teren polarnom metodom, prvo se odredi horizontalni kut, tj. iskolči se smjer A-C, a zatim se u tom smjeru iskolčuje zadana dužina. Dužine koje treba na terenu iskolčiti zadane su projektom. Dužine koje se računaju iz koordinata, ili se očitavaju sa plana, su horizontalne dužine u ravnini projekcije u kojoj je izrađena geodetska podloga. Prije iskolčenja treba izračunati kose duljine, tj. „reducirati ih s plana na fizičku površinu Zemlje“. Ako se dužina prenosi na teren mjerenjem vrpcom po terenu, koji nije uvijek horizontalan, mjerit će se kosa dužina.

Osim toga dolazi do utjecaja promjene temperature te svih onih pogrešaka koje nastaju redovito pri nepo-

Slika 1: Iskolčenje horizontalnog kuta

srednom mjerenju dužina vrpcom, a to su: utjecaj nehorizontalnosti terena, utjecaj promjene temperature, istezanje vrpce, zatim pogreške zbog lančanice, pogreška dužine vrpce itd. Nadalje, ako se iskolčuju veće dužine koje su izračunate iz koordinata, treba voditi računa i o korekcijama za nivoplohu mora i ravninu projekcije. Naravno da se mnoge od tih pogrešaka, pa prema tome i korekcija, mogu odrediti unaprijed (a priori), a ne tek prilikom mjerenja.

Dužina dobivena iz koordinata, ili izmjerena na planu, ne može se odjednom prenijeti na teren, nego će se i ona prenijeti postepenim približavanjem, uvodeći spomenute korekture, nakon približnog početnog odmjeranja. Ako se dužine uzimaju s plana, potrebno ih je prethodno korigirati i za popravak deformacije papira. Postupak iskolčenja dužine sastoji se dakle u tome, da se u danom smjeru najprije približno izmjeri zadana dužina i točka na kraju dužine obilježi. Zatim se dotična dužina mjeri i, vodeći računa o svim navedenim pogreškama, definitivno prenese projektirana dužina.

Prilikom prijenosa dužine na teren treba uvesti korekcije

zbog visinske razlike, razlike temperature pri mjerenju i komparaciji te korekciju na osnovi komparacije mjerne sprave.

2.3 Prijenos visine Visina neke točke date projektom prenosi se na teren nakon horizontalnog iskolčenja. Visine se na teren mogu prenijeti pomoću: geometrijskog, trigonometrijskog ili hidrostatičkog nivelmana.

U praksi se najčešće koristi metoda geometrijskog nivelmana.

Ostale metode prijenosa visine upotrebljavaju se u specijalnim slučajevima, kada je teško ili nemoguće koristiti metodu geometrijskog nivelmana. Za prijenos visine zadane su dvije vrijednosti, visina (kota) radnog repera s kojeg se visina prenosi Hr i visina (kota) točke dana projektom Hp , na koju treba dotičnu točku na terenu postaviti. Najprije se visinski određuje točka koja ima kotu približno jednaku zadanoj, a zatim se od te točke definira točka koja ima kotu zadanu projektom. Znači, na teren treba prenijeti visinsku razliku:

EKSCENTAR.8

Slika 2: Vertikalno iskolčenje: prijenos projektirane kote na teren

Niveliranjem između datog repera i privremeno stabilizirane (položajne iskolčene) tačke mjeri se visinska razlika h’, koja će biti veća ili manja od zadane visinske razlike h. Razlika između njih:

pokazat će u kojem smjeru će se privremeno označena točka morati pomicati po vertikali. Ako se visina na teren prenosi nivelirom, tj. horizontalnom vizurom, onda se prema slici, očitanje na letvi l, koje odgovara projektiranoj visini određuje po formuli:

pri čemu označuje nadmorsku visnu horizontalne vizure, a „a“ je očitanje na vertikalno postavljenoj letvi na reperu R, tj.: Iskolčavanje objekata prema projektnoj dokumentaciji mogu izvoditi samo ovlaštene geodetske ustanove ili ovlašteni geodetski stručnjaci, tako da svakom elaboratu isklčenja obavezno treba priložiti i nekoliko dokumenata: • Rješenje Državne geodetske uprave o suglasnosti za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina, • Uvjerenje o položenom državnom ispitu, ako radove izvodi ovlašteni geodetski stručnjak, • Zapisnik o izvršenom

EKSCENTAR.8

iskolčenju građevine, • Skicu iskolčenja, • Popis koordinata iskolčenih točaka.

Za svako iskolčavanje se obavezno sastavlja Zapisnik o izvršenom iskolčenju koji mora sadržavati podatke o investitoru, izvođaču projekta, vlasniku objekta, ali i podatke o geodetskoj izmjeri i to prvenstveno: položajni opis za građevinu, naziv katastarske općine i broj katastarske čestice na kojoj se objekat nalazi. Osim toga u Zapisnik se upisuje i metoda iskolčenja i postignuta točnost. U navedenom slučaju objekt je iskolčen polarnom metodom. Sve glavne točke objekta su na terenu označene trajnim oznakama i osigurane te predane korisniku objekta, uz napomenu da sačuva oznake iskolčenja. Sve pogreške iskolčenja su u granicama dozvoljenih odstupanja.

3. Ispitivanje vertikalnosti antenskog tornja VIP - net GSM mreže Žegar - Obrovac oznake: ID 4598B Nakon izgradnje navedenog antenskog tornja, bilo je potrebno ispitati i njegovu vertikalnost, prema zahtjevu investitora: „W-USLUGE“ d.o.o. iz Trogira. Ispitivanje vertikalnosti 30 metara visokog antenskog tornja, provedeno mjerenjem s dva stajališta instrumenta, koja su

postavljena pod pravim kutom na približnoj udaljenosti od 40 m od stupa. Ta je udaljenost dovoljna da se mogu uvizirati točke na vrhu tornja i odrediti njihove projekcije u podnožju. Postupak rada je identičan, kao u slučaju određivanja projekcije vertikalnih signala u triangulaciji, samo što se u navedenom primjeru na horizont projiciraju četiri točke.

Mjerenja su provedena dvoma instrumentima; sekundnim teodolitom Wild T2 i mjernom stanicom Leica TC 600. Da bi se utvrdila vertikalnost, odnosno da se utvrdi imaju li vrhovi stupa koordinate identične onima u podnožju, bilo je potrebno za svaku točku: 1. instrumentom uvizirati vrh točke, zakočiti alhidadu, durbin spustiti i na zemlji, ili određenoj visini, obilježiti pravac po vertikalnoj niti nitnog križa.

2. Isti postupak ponoviti i s drugog stajališta instrumenta za istu točku.

3. Koordinate projekcije vizirane točke odrediti presjekom pravaca.

Potrebno je naglasiti da se ispitivanje vertikalnosti mora provoditi s dobro rektificiranim instrumentima, ako se ono provodi samo u jednom položaju durbina. Ako se koristi nerektificirani instrument, obavezno mjeriti u dva položaja durbina i za definitivne vrijednosti uzeti sredinu iz dva položaja durbina.

4. Prikaz izvedenog stanja objekta Nakon što je izgrađen antenski toranj VIP-NET GSM mreže na relaciji Žegar Obrovac, visine 30 m i oznake ID 4598B, te ispitana njegova vertikalnost, bilo je potrebno snimiti novo stanje te izraditi geodetski plan u mjerilu 1:500. Područje je snimljeno

polarnom metodm sa 54 toč5. Zaključak ke i na temelju skice i izračunatih koordinata, izrađena Antenski toranj VIP-NET je Situacija izvedenog stanja mreže je iskolčen i izgrađen objekta u mjerilu 1:500. Isto u skladu s projektnom dokutako posebno je prikazano i mentacijom. Sve pogreške uzemljenje objekta, na te- iskolčenja i izgradnje objekta melju koordinata 28 snimlje- nalaze se u granicama dozvonih točaka te izrađena Situ- ljenih odstupanja. Time je poacija uzemljivača antenskog kazano da je polarna metoda tornja, također u mjerilu mjerenja i iskolčenja te kori1:500. štena mjerna stanice Leica TC

600, optimalan izbor metode i instrumenta za tu namjenu.

Literatura - Bilajbegović, A., HofmannWellenhof B., Lichtenegger H. (1991): Osnovni geodetski radovvi, Suvremene metode, GPS, Tehnička kniga, Zagreb.

- Borčić, B. (1976): Gauss-Krügerova projekcija meridijanskih zona, Sveučilišna naknada Liber, Zagreb.

- Janković, M. (1981): Inženjerska geodezija II, Sveučilište u Zagrebu.

- Pribičević, B., Medak, D. (2003): Geodezija u građevinarstvu, Sveučilište u Rijeci, V.B.Z. d.o.o., Zagreb.

Slika 3: Situacija izvedenog stanja antenskog tornja u K.o. ŽEGAR, K.č. 1184/1

Stajalište: ST1

Skica stajališta i rezultati opažanja

Stajalište: ST1

Stajalište: ST1 Udaljenost Odstumanje (mm) AC - A’’C’’ 6 BD - B’’D’’ 7

Stajalište: ST2 Udaljenost Odstumanje (mm) BA - B’’A’’ 22 CD - C’’D’’ 28 Tablica 1: ispitivanja vertikalnosti antenskog tornja instrumentom Leica TC 600

EKSCENTAR.8

Iskolcenje i snimanje trase magistralnog plinovoda na dionici Kutina – Slavonski brod Tomislav Sabolov, ing. geod. 1 1. Uvod Davno prije naše ere Kinezi su rasvjetljavali svoje hramove dovodeći prirodni plin cijevima od bambusa, što je prvi primjer organizirane proizvodnje i transporta prirodnog plina. U novije doba u našim krajevima prirodni plin otkriven je u Bujavici 1917. godine, počeo se iskorištavati za rasvjetu 1918. godine, a u industriji 1926. godine.

Organiziranija istraživanja prirodnog plina započinju nakon drugog svjetskog rata, a otkrivena ležišta uvjetuju iz-

gradnju prvog magistralnog plinovoda od Janja Lipe do Zagreba 1954. godine. Daljnje otkrivanje plinskih polja pratila je izgradnja mreže magistralnih plinovoda na cijelom teritoriju Hrvatske.

U mjestu Rogatec – Hum na Sutli naša mreža je spojena sa slovenskom odnosno europskom mrežom i to je mjesto prihvata uvoznih količina prirodnog plina iz Rusije. Magistralni plinovod DN 600/75 Kutina – Slavonski Brod dio je planiranog sustav mreže magistralnog plinovoda

[1] Tomislav Sabolov, ing. geod., Geomjer – Sesvete, e- mail: tomislav.sabolov@zg.t-com.hr

EKSCENTAR.8

za slijedeće razdoblje te će omogućiti opskrbu plinom za područje Hrvatske i ujedno predstavljati najpropulzivniji dio plinovodne okosnice plinskog transportnog sustava Donji Miholjac – Slavonski Brod – Zagreb – Karlovac – Pula. On prolazi područjem koje je još nepokriveno plinovodnim sustavom te je stoga od izuzetnog značaja.

Njegova namjena je da kao sastavni dio hrvatskog plinskog transportnog sustava omogući transport prirodnog plina iz domaćih i stranih

izvora za opskrbu potrošača na području istočne, ali i cjelokupne Hrvatske. Ukupna dužina trase plinovoda je 108 km i prolazi kroz područja Sisačko-moslavačke županije u dužini od 38 km, te kroz Brodsko-posavsku županiju u dužini od 70 km. Trasa plinovoda ne prolazi kroz značajna urbana područja, a položena je s južne strane autoceste Zagreb-Lipovac prema rijeci Savi prateći po cijeloj svojoj dužini Jadranski naftovod (JANAF). Za taj zahtjevan posao okupilo se nekoliko hrvatskih tvrtki u konzorcij, a investitor je PlinaCro. Zadatak je u osnovi bio da se iskolči trasa prema projektu s uvjetom da se ne uđe u koridor jadranskog naftovoda kao i radni pojas za uređenje i čišćenje terena da bi se moglo pristupiti montažerskim radovima na trasi, a nakon polaganja cijevi u rov i snimiti trasu plinovoda. Važna je bila organizacija i raspodijela posla na dva tima, zbog kompleksnosti samog projekta.

2. Geodetski radovi na trasi plinovoda 2.1. Iskolčenje i snimanje trase Prvi korak prije izvođenja radova na projektu je prikupljanje podataka o postojećoj mreži poligonskih točaka koje su bile stabilizirane prilikom geodetskih radova za potrebe JANAF-a s pripadajućim koordinatama orijentacija. Od strane projektanta s kojim je postojala uska suradnja dobiven je glavni projekat trase plinovoda. Projektant je na bazi geodetske podloge snimljene situacije budućeg plinovoda, prijelaza cesta i vodotoka u mjerilu 1:200 i 1:10000 te skeniranih i geokodiranih karata i ortofoto karata, projektirao os plinovoda. S obzirom na

to da nam današnja tehnologija omogućava jednostavniji način obrade podataka i budući da smo koristili projekat u digitalnom obliku, najlogičnija metoda iskolčenja je svakako bila koordinatna metoda, pa smo koordinate lomnih točaka i svu postojeću mrežu poligonskih i trigonometrijskih točaka ubacili u memoriju fiksnih točaka totalnih stanica. Tako smo bili spremni za prijenos projekta na teren.

Već na samom početku pokazalo se da je izvođenje trebalo krenuti puno ranije, jer se jesen bližila kraju te je nadolazila zima, pa su uvjeti rada bili sve gori zbog niskih temperatura, vode i blata.

Između ostaloga problem je bio u tome što veliki dio trase prolazi miniranim područjem, a da se ne spominje da su geodeti ti koji prvi ulaze u taj dio radi grubog iskolčenja budućeg radnog pojasa, a trenutno za potrebe razminiravanja istog dijela terena.

Sve je počelo na stacionaži 17+000,00, naime dio trase je preskočen zbog nizine terena koji je bio pod vodom jer se djelomično nalazio u niskom bazenskom dijelu Lonjskog Polja.

S obzirom na to da je vremenski rok za završetak radova na toj dionici bio dosta kratak, bilo je potrebno iskoristiti sve stečeno radno iskustvo iz inženjerske geodezije te se puno puta snalaziti u hodu. Prilikom rekognosciranja terena identificirane poligonske točke koje su pronađene, korištene su kao osnova za iskolčenje i za postavljanje nove mreže poligonskih i slijepih vlakova. Pri stabilizaciji novopostavljenih poligonskih točaka važno je voditi računa da ako je ikako moguće budu stabilizirane na čvrstoj podlozi, da moraju biti postavljene izvan zone radova, a ako je to ne-

moguće izvesti, onda se moraju dobro osigurati i označiti vidljivim oznakama da ne bi došlo do njihova eventualnog oštećenja. Nadalje, moraju biti što bliže trasi na mjestima gdje ona sijeće vodotoke (bitno kod snimanja lira – savinuta cijev koja premošćuje vodotok ispod korita rijeke) te da se poligonske točke međusobno dogledaju. Važno je bilo izvršiti stabilizaciju na svakom postojećem nadvožnjaku i to kao bolcna u asfaltu, u osi trase na mjestu gdje je preglednost najbolja na obje strane trase, pa ako je došlo do eventualnog oštećenja poligonske točke na trasi između dva nadvožnjaka, moglo ju se ponovno obnoviti. Moram još napomenuti da je veliki broj orijentacija koje su bile crkve uništena ili ponovno sagrađena te koordinate nisu bile pravovaljane, zbog toga nismo mogli koristiti metodu presjeka natrag. Na dva načina određivala se osnova za iskolčenje. Prvi način bio je da smo na poznati poligon ili trigonometar postavili GPS bazu te obišli sa roverom u smjeru lijevo i desno po trasi i stabilizirali i opažali geodetsku osnovu. Koristili smo GPS sustav Thales Navigation ProMark2 koji donosi milimetarsku točnost statičkih mjerenja, a centimetarsku točnost kinematičkih mjerenja. Problem kod ovoga načina je obrada podataka, naime sustav uključuje Asctech Solutions postprocesing softver tako da smo podatak sa terena dobili tek na povratku u ured, zbog toga je potrebno uvijek dan-dva prije izopažati novopostavljene poligone. Drugi način bio je da se s poznatog poligona i poznate orijentacije opaža vlak prisilnim centriranjem u dva girusa. Tu metodu smo koristili kada smo trebali odmah na terenu dati izvođa-

EKSCENTAR.8

Slika 1: Snimanje tjemena lire u rovu.

čima elemente trase. Veliki dio posla odrađen je totalnim stanicama Leica TC 605 i TCR 407 power stations, koje su opremljene modernim softverima i laserom, čime je bio uvelike olakšan sam tijek posla. Kod samog iskolčenja lomnih točaka totalnom stanicom, koordinate točaka su uvijek u državnom koordinatnom sustavu. Koristeći program setout što znači da je opservator uvijek na poznatoj točci, orijentacija mu je na drugu poznatu točku, te usmjerava figuranta s prizmom na mjesto zadanih koordinata loma. S obzirom na to da je investitor zahtjevao da se iskolči svakih 50 do 60 m između lomova trase te da se iskolči radni pojas, taj dio zadatka uspješno smo riješili pomoću referentne linije. Program funkcionira besprijekorno, tako da opservator iz memorije pozove

EKSCENTAR.8

koordinate dviju susjednih lomnih točaka te mu je nadalje zadatak da samo prati figuranta i vrijednosti ordinate i apcise na zaslonu instrumenta te ga usmjerava u pravac trase, a za radni pojas je dovoljno da opservator napravi offset za onoliko koliko projekat zahtjeva pomak za svaki dio trase. Jedan od zadataka bio je i priprema lire za iskop vodotoka i snimanje tjemena spuštene lire u rovu (slika 1).

Pripremiti liru znači postaviti instrument pored lire koja se nalazila horizontalno na klocnama te pomoću referentne linije snimiti ortogonalno liru gdje bi dobili vrijednosti ordinate i apscise, za što smo ujedno morali nadzoru davati tjedne izvještaje. Uz to je potrebno dati izvođaču pravac i dubinu iskopa vodotoka na način da se zabiju tri kolca u pravcu s time da je

jedan u sredini vodotoka, a ostala dva na pola dužine lire te također provjeriti dubinu vodotoka i izvršiti usporedbu s projektom. Na svakom kolcu obavezno je napisati izračunatu vrijednost iskopa.

Taj dio posla trebalo je obaviti dan-dva ranije tako da izvođač za naredni dan ima potrebne elemente za iskop.

Za vrijeme snimanja trase obavezno se vršilo kodiranje detaljnih točaka, pa i kada bi snimali liru položenu u rov i za 30 cm višu oki-tenku (plastična cijev koja služi za smještaj optičkog kabla) snimili bi je na isti način kao i cijev. Kodiranje detaljnih točaka je vrlo važan element u fazi snimanja jer omogućava lakšu obradu sirovih terenskih podataka te izradu skice u AutoCAD-u. Često se prilikom izvođenja takvih građevina, kao što je transportni plinovod, susreće s masom

Slika 2: Opažanje visine korita prije polaganja lire.

instalacija koje sijeku projektiranu trasu, a koje nisu evidentirane u katastru vodova. Stoga se mora posebno za taj dio snimiti situaciju u mjerilu 1:200 za projektanta, radi izmjene projekta po novoj situaciji kako bi strojari imali nove elemente za ‘’piganje’’ cijevi. Jedan od najvećih takvih problema bio je prolaz naše trase kod Kutine gdje smo se susreli s električnim instalacijama, gipsovodovima, naftovodom i kanalizacijom, a tu je bio još i MRS (mjerna redukcijska stanica). Prije snimanja situacije bilo je važno dobro se pripremiti, što znači prikupiti različit materijal: od geodetskih skica, do kopija planova te nadalje detektirati podzemne vodove. Kada smo detektirali instalacije, građevinci su prvo strojno, a nakon toga ručno izvodili iskop prospekcijskih (prob-

nih) rovova, a kada bi došli do instalacija mi bi je snimili.

Nakon polaganja izmijenjene cijevi u rov, obavlja se snimanje iste. Uz iskolčenje same trase i lire potrebno je dati pravac bušenja ispod cestovnih prijelaza. Pomoću referentne linije iskolči se pravac bušenja te se na ulaznoj strani prijelaza iskolči mjesto iskopa 11x2,9 m za garnituru bušenja s točnom dubinom.

Nakon što je izbušen prijelaz i postavljeno i postavljena zaštitna kolona potrebno je isto snimiti da se vidi pomak kolone od projektirane, tj. iskolčene i dostaviti ponovno projektantu da na račun geodetske snimke izvrši preprojektiranje trase. Taj pomak uveliko je ovisio o dužini bušenja i sastavu materjala tla pa je nekada znao doseći i do 2 m. Nakon konstatiranog pomaka, potrebno je poravnati trasu prema prvom slije-

dećem lomu. Veliki dio posla bio je također prelazak preko minskog polja. Isprva smo grubo davali pravac trase za čišćenje, a kada bi mineri razminirali dio koridora sa 99,6% sigurnosti i dozer skinuo humus, slijedilo bi preciznije iskolčenje. Gruba kontrola uvijek nam je bio JANAF koji se sa svojim nadzemnim oznakama morao nalaziti oko 8 m sa sjeverne strane naše trase plinovoda. Velik i kompleksan posao bio je prelazak preko velikih i naročito brzih rijeka. Jedna od takvih rijeka bila je i Ilova. Namjerno se odugovlačilo s datumom početka prijelaza preko rijeke, jer se čekalo pogodno vrijeme i pad vodostaja u samom koritu. U ranu zoru, 6. svibnja 2005. u 6.00 sati, osam velikih bagera, četiri dozera, dva katapilera, nekoliko para pumpi, deseci radnika sa svim mogućim alatima,

EKSCENTAR.8

inženjeri raznih graditeljskih, strojarskih, geodetskih i ostalih struka, nadzor, voditelji projekata, svi zajedno krenuli smo u polaganje lire preko rijeke Ilove. Dan prije dio rijeke je preusmjeren u obližnje ribnjake tako da nivo vode ne bi brzo narastao, a nakon što smo iskolčili os trase na jednoj i drugoj obali Ilove, bageri su otvorili nasipe s obje strane rijeke kao pripremu za dan kasnije.

Sada je slijedilo zatvaranje rijeke s lijeve i desne strane od radnog pojasa te ispumpavanje vode iz zatvorenog pojasa korita. Nakon otprilike tri sata taj dio posla bio je obavljen, slijedilo je naš dio posla: opažanje visine korita, izračun dubine iskopa koji je bio –2,60 m (slika 2) te je za tu vrijednost bilo potrebno još prokopati korito rijeke.

Kada su bageri odradili svoj dio posla, slijedilo je spuštanje lire u rov. Dva katapilera su dovukla 84,68 m dugačku liru do iskopa te ju polako spuštali u rov, a kako je rov bio relativno širok, bager sa druge strane je liru navlačio u sam rov. Nakon polaganja lire, trebalo ju je snimiti i što prije zatrpati.

Svaka radnja morala je biti brza i sinhronizirana jer je u istome danu trebalo zatvoriti rijeku, osušiti njeno korito u radnom pojasu, ići s iskopom ispod samog korita, ‘’sahraniti’’ liru te urediti nasipe dok je nivo vode postepeno rastao iza privremene barijere.

Nakon iskolčenja trase bilo je potrebno još iskolčiti blok stanice koje su također bile definirane samim projektom i nakon uređenja trase označiti mjesta za zračne oznake, snimiti katodne zaštite i oploćenja unutar blok stanica. Poslije tehničkog pregleda trase preostao je još jedan važan dio posla, a to je bilo spajanje postojećeg 50 barskog i novog 75 bar-

EKSCENTAR.8

skog transportnog plinskog sustava. U postojećoj mjerno-redukcijskoj stanici bilo je potrebno, a prema svim postojećim podacima, iskolčiti mjesta gdje se očekuje bilo kakva instalacija te opažati i pratiti tijek iskopa, a po izvršenom prespoju i opločenju unutar MRS Kutina isto i snimiti.

Za investitora i svaki katastar vodova, koji je u nadležnosti na području kojim prolazi snimljena trasa transportnog plinovoda potrebno je napraviti geodetski elaborat.

Svaki geodetski elaborat snimanja vodova mora biti izrađen prema propisima Pravilnika o katastru vodova (NN br. 52/89).

Put od ‘’sirovih’’ terenskih podataka pa do geodetskog elaborata nije gotovo ništa manje lakši nego sam rad na terenu. Da bi terenske podatke koji se nalaze u memoriji totalne stanice obradili, potrebno je iste prebaciti u računalo pomoću programa za transfer podataka Leica Survey Office. U izvornoj .gsi datoteci totalne stanice možemo uočiti slijed mjerenja na terenu, kao što su stajalište, visina instrumenta, orijentacija, detaljne točke, horizontalni i vertikalni kutovi s pripadajućim dužinama i visinama prizme, te kodna lista. Obično ako bi se gdje prilikom izmjere pogriješilo u .gsi datoteci je najidealnije da se ta pogreška ustanovi i u editoru ispravi. Za daljnu obradu .gsi datoteke korišten je geodetski program GeoManager pomoću kojeg se dobiju ‘’pročišćeni’’ podaci horizontalnih i vertikalnih kutova i dužina koji su potrebni za računanje poligonskih i nivelmanskih vlakova te tahimetriju detaljnih točaka. Kartiranje izračunatih koordinata detaljnih točaka izvršeno je geodetskim programom Ge-

aLisp koji je kao nadogradnja AutoCAD programa.

Da bi se elaborat završio, treba još izvršiti ispis trigonometrijskog obrasca br. 1, ftk obrasca (podaci o vertikalnim kutovima i kosim dužinama), obrasca br. 19, K obrasca, tahimetrijskog zapisnika s dubinama i popis postojećih i novih koordinata poligonskih točaka, plotanje skica izmjere, položajnih opisa novopostavljenih poligonskih točaka, skice mreže poligonskih i nivelmanskih vlakova, preglednu kartu podjele na detaljne skice i hrvatske osnovne karte (HOK) te plotanje na foliji snimljenih vodova na HOK.

3. Zaključak Za izvođenje takovih projekata potrebno je dobro poznavanje inženjerske geodezije te unaprijed definirane točnosti, jer ponekad da bi se nešto prenijelo s papira na teren nije uvijek potrebno koristiti precizni instrumentarij, već je ponekad dovoljno da se problem riješi i običnom vrpcom i dvjema nivelmanskim letvama.

Dakle za geodetske radove potrebno je pravilno odabrati potrebni instrumentarij i pribor, vodeći računa o metodi mjerenja i zahtijevanoj točnosti.

Unatoč mnogim problemima na koje se nailazilo, važno je napomenuti da je uska suradnja s timom drugih stručnjaka, tj. interdisciplinarni rad vrlo važan dio tako velikog projekta.

Literatura Narodne novine broj 52/89: Pravilnik o katastru vodova.

77

Digitalizacija i uskladenje katastarskih planova sa knjiznim dijelom katastarskog operata Tomislav Gužvinec, ing. geod 1

1. Svrha digitalnih katastarskih planova Digitalni katastarski plan mora sadržavati sve točne podatke koje je sadržavao analogni plan.

Svrha prevođenja listova katastarskih planova u digitalan vektorski oblik je: • omogućiti brže i lakše održavanje katastara zemljišta • uvid u prostorne katastarske informacije • evidentiranje svih oblika prostornih i značenjskih informacija • položajna točnost • crtanje i obrada grafičkih elemenata pri održavanju • korištenje plana kao osnovu za rad sa strankama i točan izvor katastarskih informacija Na osnovu procjene stanja listova katastarskih planova određen je prijedlog njihovog prevođenja u digitalan oblik kao metoda prevođenja korištena je ručna ekranska vektorizacija.

Stanje katastarskih planova na području varaždinskog katastara je vrlo raznoliko te ga možemo podijeliti u nekoliko zona točnosti ovisno

o izmjeri kojom je određeno područje obuhvaćeno.

Novi digitalni planovi (nova izmjera) nastali su na temelju nove geodetske osnove (GPS) i fotogrametrijske i terestičke izmjere ( k.o. Bišupec i k.o. Jalkovec nastali od 1995-1999).

Numerička izmjera postoji za uže gradsko područje (glavni izvor informacija nisu planovi nego skice i zapisnici izmjere). Za to područje izrađeni su planovi u Gauss- Krugerovoj projekciji u mjerilima 1:500, 1:1000, i 1:2500.

Za ostalo područje Varaždinskog katastara postoje

Tablica 1. prikazuje ocjenu točnosti na području numeričke izmjere iz 1936-1939.

Mjerilo

1:500

1:1000

1:2500

Broj listova

63

23

31

Točnost izmjere

5-10 cm

5-20 cm

20-40 cm

Točnost kartiranja

10-15 cm

20-30 cm

50-75 cm

Točnost digitaliziranih koordinata

5-20 cm

10-30 cm

25-90 cm

Metoda digitalizacije

Vektorizacija

Vektorizacija

Rekonstrukcija

Tablica 1

[1] Tomislav Gužvinec, ing. geod., Ton-ing d.o.o, Varaždin, e-mail: kata.solar@vz.t-com.hr

EKSCENTAR.8

samo planovi grafičke izmjere kao jedini izvor informacija u mjerilu 1:2880 i vrlo su dotrajali (trošan papir, gust crveni detalj, oštećeni rubovi).

Uvid u točnost analognih planova i kartiranja dobivena je usporedbom novoodređenih, izvornih i digitaliziranih koordinata identičnih točaka u izabranim uzorcima detalja, te je prema tome i određen postupak (metoda digitalizacije) za jedno od navedenih područja izmjere.

g., reambulirane 1961.g. na planu: Ove procjene točnosti (Tablica 1.) temelje se na mogućnosti ortogonalne i polarne metode snimanja i kartiranja u vrijeme nastanka planova. Odabir metode digitalizacije određen je prema razlici između točnosti izvorne izmjere i točnosti kartiranja.

Prema tome je odlučeno da se planovi u mjerilu 1:500 i 1:1000 vektoriziraju jer se prilikom tog postupka ne gubi praktički ništa od izvorne izmjere, te je gubitak beznačajan obzirom na potreban trud pri rekonstrukciji.

Međutim prilikom rekonstrukcije planova mjerila 1:2500 na nekim područjima nisu dobiveni zadovoljavajuči podaci. Zbog netočnosti mjerenja podacima kojima smo raspolagali jednostavno nije bilo moguće iskonstuirati takav plan pa je dolazilo do pojavljivanja područja za koja nije postojala geodetska osnova potrebna za dobivanje točnih koordinata točaka i nemogućnosti zatvaranja pojedinih listova planova.

Stoga je napravljena iznimka na pojedinim djelovima listova i izabrana je metoda vektorizacije.

Na području grafičke izmjere iz 1860-1912.g. (većinom seoskih k.o.) planovi se trebaju skanirati i vektorizirati. U tim k.o. planovi su izrađeni u Kloštar-Ivaničkom koordinatnom sustavu i transformirani u 5. zonu GausssKrugerove projekcije. Navedeni planovi izrađeni su u mjerilu 1:2880.

Vektorizacija listova katastarskih planova na području grafičke izmjere je jedino moguće rješenje jer ne postoji nijedan drugi kvalitetan izvor prostornih informacija, i neophodna je za održavanje katastara nekretnina.

Područje fotogrametrijske izmjere obuhvaća planove nastale od 1985-1990. g. a kao izvor položajnih podataka postoje datoteke i popisi koordinata graničnih točaka komasacijskih tabli, skice iskolčenja novih parcela i katastarski planovi 1:2000.

Vektorizacija na tom području obuhvaća sve što je prikazano na planovima, osim međa koje su bile iskolčavane u komasaciji i koje su konstruirane CAD alatima na temelju izvornih koordinata graničnih točaka tabli i elemenata iskolčenja pojedinih parcela unutar njih.

2. Vektorizacija i skaniranje Katastarski plan skanira se u crno- bijeloj tehnici rezolucije 400dpi u Intergraph CIT (cit) formatu ili jednobitnom (1bit ) TIFF formatu, u slučaju potrebe (stariji i teško čitljivi s mnogo crvenog sadržaja) mogu se skanirati u boji.

U našem slučaju vektorizacije skaniranih planova prethodno uklopljenih u GausKrugerov koordinati sustav vektorske grafičke datoteke, korištena je ˝Ručna ekranska vektorizacija˝ u progamu Microstation 95 i programu I/RAS B (pomočnom programu kojim referentno otvaramo rasterske datotekte u tif i cit ormatu ).

Rasterska datoteka svakog pojedinog lista plana transformirana je projektivnom transformacijom pomoću 4 vrha detaljnog lista u teoretske koodrinate Gausss- Krugerove projekcije određene nacrtanim okvirima. Za transformaciju točaka je korištena afina metoda. Nakon što smo transformirali sve listove jedne k.o. počinjemo vektorizaciju.

Proces digitalizacije: Digitalizaciju provodimo tako da grafičke elemente ucrtavamo određenim redosljedom.

Međe se digitaliziraju povlačenjem linija prema rasterskoj podlozi od točke do točke koristeći pritom odgovarajuće alate u Microstationu. Nakon iscrtanih međa prelazimo na crtanje objekata na odgovarajući sloj ovisno o vrsti objekata (stambeni, gospodarski, otvoreni).

Granice kultura, znakovi pripadnosti, brojevi parcela, nazivi rudina, nazivi naselja, nazivi ulica digitaliziraju se također redoslijedom.

• U programa Microstation referentno otvaramo raster • U dijaloškom okviru Reference File izabiremo Tools, Atach. Fixed te pomoču dijaloškog okvira Atach, Raster Files pronalazimo i otvaramo odgovarajuću rastersku datoteku, postupak se ponavlja za učitavanje više rasterskih datoteka • Otvaramo popis svih objekata digitalizacije, te odabiremo odgovarajući sloj • Prikladno zumirati crtež i mišem zadavati DATA na odgovarajučim detaljnim točkama crteža u rasterskoj podlozi

3. Kontrole podataka i usklađenje grafičkog i pisanog dijela katastarskog operata Nakon obavljene digitalizacije provode se kontrole i ispravke, kojima će se provjeriti potpunosti elemenata i sukladnost knjižnog i tehničkog dijela katastarskog operata.

Provjere koje slijede otkrivaju nam nepodudarnost podataka o parcelama te ih je najbolje provoditi određenim redosljedom.

EKSCENTAR.8

Provjera da li parcele moguće digitalni plan jedno- parcela. na planu imaju svoj cen- stavno ispraviti.

Provjera da li sve partroid ( broj parcele ) Zbog tih pogrešaka mo- cele koje su na digitalnom Pokazati će nam sve par- raju se izrađivati pojedinač- planu postoje u knjžnom cele koje nemaju svoj broj. ni parcelacijski elaborati, što dijelu operata To se postiže tako da u dija- iziskuje puno vremena i svaPronalazak brojeva koji loškom okviru ki od tih elaborata predstav- postoje u digitalnom planu, Microstationa uključujemo lja zaseban problem. a ne postoje u knjižnom dijeRendering view atribulu operata. tes i izaberemo constant Kada se shading. ustanovi razliProgram će nam izoka tražimo polorati sve parcele u oblivijest promjeku rupa ( slika 1.) koje na na parceli nemaju upisan broj. i okolnim parNa području grafičke celama, skice izmjere K.o. Babinec izmjere koje koju sam obradio takvih nisu provepogrešaka ima mnogo i dene, imena to zbog više razloga: vlasnika, itd.

• Lošeg stanja analoProvjera gnih planova ( nečitljida li sve parvost brojeva parcela i cele koje poneupisanih brojeva parstoje u knjižcela ) nom dijelu Zbog takvih pogreoperata pošaka kada brojeve na stoje na digitalnom plan parcelama nije moguče Pronalazak pročitati, potrebna je brojeve parceidentifikacija pomoču la koje postoje skica izmjera, reambuSlika 1: Prozor sa prikazom parcela bez broja i rješenom u operatu a lacijskih skica, zapisnika ne postoje u računanja a često puta parcelacijom na temelju skice izmjere su potrebne i informacije iz Provjera da li su brojevi digitalnom planu.

Potražiti uzroke pogrešazemljišno knjžnih planova i parcela na digitalnom plaka, provjeriti ih i ispraviti na zbirki isprava. U slučajevima nu jednoznačni gdje nije moguće ni na koji Ta provjera će nam potra- digitalnom planu.

Provjera da li je razlika način ustanoviti o kojim se žiti brojeve koji se pojavljučesticama radi, potrebno je ju na planu više od jednom površine parcela na digitalnom planu i površine identificirati vlasnike i napra- (tzv. duple parcele). viti terensku identifikaciju.

Kao i u prethodnom sluča- u knjižnom dijelu operata • Promjene koje su se pro- ju te pogreške nastaju kao u granicama dozvoljenih odstupanja vodile na planovima a nisu posljedica : Pronalazak parcele koje se provodile u knjižnom di• Promjena koje su se projelu katastarskog operata ( vodile na planovima a nisu se površinski nisu jednake u kaparcelacije puteva i kanala, provodile u knjižnom dijelu tastarskom operatu i digitalnom planu. parcela ) katastarskog operata Uzroci pogrešaka također Takve pogreške su naj• Krivo upisani brojevi mogu biti različite prirode brojnije, jer su nastajale u parcela velikom broju prilikom ucrZa takve vrste pogrešaka (krivo digitaliziran plan, netavanih npr. puteva. Neke postupak otkrivanja je go- provedeno stanje u knjižnom od tih presječenih čestica su tovo isti kao i kod prethod- dijelu operata, slučajne pojednim dijelom (pojedinač- nog slučaja, s tim da je eli- greške zamjena parcela) Nakon otkrivene pogreške no) provedene u zemljišnoj minacija i ispravak nekih od knjizi, pa je moguće pronaći pogrešno upisanih brojeva provesti ispravno stanje parpodatak gdje i kada je takvo znatno jednostavniji i brži, cele u katastarskom operatu stanje provedeno, dok za a pogrešku krivo upisanog i digitalnom planu uobičajevećinu nema nikakvih poda- broja parcela možemo otkriti nim postupkom provođenja taka na temelju kojih bi bilo i samom provjerom površine isparavaka.

EKSCENTAR.8

Provođenje promjena u digitalni katastarski plan u okviru programa Microstation i MGE Promjene se ucrtavaju u kopirani digitalni plan da bi se zatim pomoću automatske procedure te promjene unjele u originalni plan. Pri tom automatski generira izvještaj o promjeni provedbe i spremaju se datooteke sa starim stanjem i novim stanjem u arhivske direktorije.

Otvaramo reviziju u okviru Microstationa, pokrećemo naredbu za otvaranje revizije koja će kreirati pomoćni radni dgn file (kopija digitalnog plana) i pripremiti ga za ucrtavanje promjena.

Otvoramo referentnu prethodno pripremljenu grafičku datoteku, poništavamo stare i nevažeće linije pomoću alata za crtanje, tako da stari (nevažeći) grafički elementi ostaju vidljivi, ali sa izmjenjenom bojom i slojem.

Ucrtavamo nove i eventualno modificirane stare

međne linije, nove brojeve parcela u reviziji plana. Zatvaramo Microstation i otvaramo program MGE. U okviru MGE programa upisujemo vrstu promjene koju želimo provesti (ispravak digitalnog plana ili provođenje elaborata) i katastarsku općinu u kojoj se promjena radi.

4. Zaključak Provođenjem analognih katastarskih planova u digitalni oblik napravljen je značajan korak prema osuvremenjivanju evidencije zemljišnih informacija, povezivanju katastarskih i zemljišno knjižnih baza podataka u svrhu sređenja imovinskopravnih odnosa na području katastarskih općina varaždinske županije.

Digitalnim planom omogućena je brza i jednostavna pohrana i evidencija nekretnina, te brzi prikaz svih oblika podataka vezanih uz ka-

tastarske čestice i objekata na njima..

Kvalitetnije i jeftinije održavanje katastra zemljišta (prikupljanje podataka, pregled, kontrola i izrada geodetskih elaborata), pojednostavljena je komunikacija sa korisnicima katastarskih podataka (izdavanje podataka o nekretninama, rješavanje sporova,...).

Digitalizacijom je dugoročno očuvana i poboljšana kvaliteta katastarskih planova. Digitalni katastarski plan je ustvari fleksibilna baza podataka u načinima korištenja, neovisna o mjerilu prikaza, o podjeli na listove, povezana sa drugim bazama podataka.

Literatura - Kopjar Z. (1999) - Projekt razvoja GISom podržanog katastara - Roić M. (2002) - Digitalni katastar

EKSCENTAR.8

Biciklisticke karte Zagrebacke zupanije Stanislav Frangeš1 , Robert Župan2, Željka Molak3

1. Uvod

2. Kartografika

Stara uzrečica jedna slika vrijedi mnogo više nego tisuću riječi naglašava potrebu i važnost svake vizualizacije. S vizualizacijom različitih prostornih podataka susrećemo se svakodnevno na najrazličitije načine.

Danas su svi mediji preplavljeni različitim oblicima i načinima vizualizacije naše stvarnosti. Sa svih nas strana “bombardiraju” različitim vrstama kartografskih prikaza, od onih realnih, konvencionalnih, koji imaju čvrstu, opipljivu realnost i izravno su vidljivi kao kartografske slike, do onih virtualnih, kojima nedostaje jedno ili obadva ta svojstva.

Iako su biciklisti sve češće opremljeni priručnim GPSuređajima s mogućnošću učitavanja digitalne karte i praćenja rute, nezaobilazni dio njihove opreme ostaje otisnuta karta. To može biti pregledna karta područja po kojem se kreću ili još bolje karta biciklističke rute koju planiraju odvoziti. Takva karta treba pružiti sve informacije potrebne biciklistima, a to je moguće jedino ako se za vizualizaciju tih informacija primijeni kartografika koja je čitljiva, pregledna, točna, zorna i estetična.

Kartografika je tipičan način prikazivanja prostornih objekata na planu i karti.

Ona se, s obzirom na teoriju znakova ili semiotiku, može shvatiti kao poseban znakovni sustav, razlikujući pri tome tri dimenzije: 1. sintaktičku dimenziju – formalno oblikovanje i međusobne odnose znakova, 2. semantičku dimenziju – odnose znakova prema prikazanim objektima i 3. pragmatičku dimenziju – odnose korisnika prema znakovima.

Kartografiku i njezin zna-

kovni sustav čine u prvom redu kartografski znakovi odnosno, u širem smislu, sredstva kartografskog izražavanja. Na kartama biciklističkih ruta, od elemenata kartografike, primijenjeni su osnovni geometrijskografički elementi (točka, linija i površina) te kartografski znakovi koje nazivamo signaturama kada se primjenjuju za prikaz ponajprije položaja i kvalitete objekata. Kartografiku nadalje čine: rasteri, kojih je poseban slučaj višeton, koji može poslužiti za zorniji prikaz oblika reljefa,

Slika 1: Isječak Karte Parka prirode Vransko jezero

[1] prof. dr. sc. Stanislav Frangeš, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, stanislav.franges@geof.hr [2] mr. sc. Robert Župan, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, robert.zupan@geof.hr [3] Željka Molak, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Kačićeva 26, 10000 Zagreb, zmolak@geof.hr

EKSCENTAR.8

zatim boja kao samostalni element i obvezatno pismo za opis i imena objekata na karti (Frangeš 1998, 2003).

3. Postojeće karte biciklističkih ruta Biciklizam je ugodna i tjelesno korisna aktivnost koja svojim sudionicima pruža maksimalni užitak dok se slobodno kreću prostorom.

Stalnim povećanjem broja aktivnih biciklista i njihovim udruživanjem u biciklističke udruge javila se potreba za izradom kartografskih prikaza koji će služiti biciklistima pri njihovu kretanju prostorom.

3.1. Topografske karte s dodanim tematskim sadržajem U pojedinim zemljama, zbog velike potražnje, nude se topografske karte kao biciklističke.

Korisnici, u ovom slučaju biciklisti, najčešće nisu zadovoljni takvim rješenjem, jer topografska karta, s jedne strane, ne sadrži sve informacije koje su im potrebne, dok s druge strane, sadrži prevelik broj ostalih, za njih manje važnih, informacija. Primjeri su brojni, a ovdje je dana Karta Parka prirode Vransko jezero (slika 1).

Ukoliko je ipak odlučeno da se ne izrađuje posebna karta biciklističkih ruta, već da se koriste topografske karte kao podloga, onda elementi karte moraju biti tako usklađeni da topografska karta bude neutralna i objektivna podloga na koju se dodaje sadržaj interesantan za bicikliste. Tako nastaje kartografski prikaz koji međusobno sjedinjuje pregledni prikaz i detalje, jer nije moguće iz ekonomskih razloga za svaku svrhu iz-

Slika 3: Karta biciklističkih staza na otoku Visu (URL 1)

rađivati posebnu kartu. Kako će konačno izgledati takva karta ovisi u prvom redu o potrebama i financijskim mogućnostima naručitelja. Od velikog broja primjera takvih karata, koje su analizirane (Frangeš i Bokunić 2005), prikazane su Karta Parka prirode Žumberak – Samoborsko Slika 2: Isječak Karte Parka prirode gorje (slika 2) i Karta staza na Žumberak – Samoborsko gorje biciklističkih ruta na tematskih karata biciklističotoku Visu (slika 3). kih ruta koje su analizirane (Frangeš i Bokunić 2005), dana karta Belfasta (slika 4).

3.2. Tematske karte

biciklističkih ruta

Za bicikliste su također vrlo važne karte koje su izrađene isključivo za njihove potrebe i prikazuju baš biciklističke rute koje su planirane za odvoziti. Bitna obilježja takvih tematskih karata su: pojednostavljen tlocrt izgrađenog dijela, čije se diferenciranje postiže bojama i rasterima te jako naglašivanje osnovne prometne mreže i pažljiv izbor putova. Treba istaknuti da je za uspješnost takvih karata, osim mjerila karte, važna i količina i vrsta ostalog sadržaja karte. U nastavku je, između brojnih

Još jedna vrsta kartograf-

3.3. Skice biciklističkih ruta skih prikaza može djelomično ispuniti zahtjeve biciklista.

To su skice biciklističkih ruta, koje mogu biti izvedene na dva načina: jednostavnije, bez ikakva drugog sadržaja, ili složenije, s osnovnim dodatnim sadržajem. Od brojnih primjera prikazane su dvije skice biciklističkih ruta: područje Limbarske gore (slika 5) i Zagreb – Samobor (slika 6).

EKSCENTAR.8

Slika 4: Karta biciklističkih ruta Belfasta

Slika 5: Skica biciklističkih ruta područja Limbarske gore (URL 2)

Projekt biciklističkih ruta

4. Projekt biciklističkih ruta Zagrebačke županije

Zagrebačke županije započet je u kolovozu 2002. godine inicijativnom Turističke zajednice Zagrebačke županije i tima zainteresiranih subjekata s područja grada Zagreba i

EKSCENTAR.8

Zagrebačke županije, uglavnom predstavnika cestovnih i brdskih biciklističkih klubova. Tijekom cijele 2003. godine projekt je nastavljen radom na terenu – na trasiranju i mjerenju potencijalnih biciklističkih ruta po svim područjima Zagrebačke županije. Biciklističke rute koncipirane su tako da njima budu obuhvaćeni do sada

manje poznati i istraženi predjeli Zagrebačke županije, uglavnom pejzažno vrlo lijepe i interesantne ravničarske i brdske dionice lokalnih asfaltiranih i makadamskih cesta, po mogućnosti neopterećenih prometom. U realizaciji projekta biciklističkih ruta vodilo se računa o atraktivnosti svake pojedine rute, edukativnom karakteru kroz povezivanje sadržaja kulturne i prirodne baštine na određenoj ruti, ali i umrežavanju najrazličitijih turističkih subjekata kroz osmišljavanje zaustavnih točaka i odmorišta na svakoj ruti nakon određenog broja pređenih kilometara (URL 3).

U razdoblju od 2004. do 2006. godine na Katedri za kartografiju Geodetskog fakulteta izrađeno je u okviru projekta biciklističkih ruta Zagrebačke županije 10 karata: – Karta broj 1 – Samobor

Slika 6: Skica biciklističkih ruta područja Zagreb – Samobor (URL 1)

- Zaprešić južni dio, skele na Savi; Marija Gorica - Brdovec – Pušća u mjerilu 1:30 000 s dvije biciklističke rute; – Karta broj 2 – Zaprešić sjeverni dio - Luka - Dubravica - Marija Gorica - Pušća; Luka - Klanjec - Kraljevec na Sutli - Dubravica u mjerilu 1:35 000 s dvije biciklističke rute; – Karta broj 3 – Zaprešić - Bistra - Jakovlje; Sveta Nedelja - Jagnjić Dol - Svetonedeljski Breg u mjerilu 1:25 000 s dvije biciklističke rute; – Karta broj 4 – Krašić Zorkovac - Trg - Ozalj - Vrhovac - Hrženik; Krašić - Škaljevica - Obrež Vivodinski - Vivodina - Jezerine; Krašić - Pribić - Kostanjevac - Tupčina - Sošice - Radina Vas Jezerine u mjerilu 1:40 000 s tri biciklističke rute; – Karta broj 5 – Jastrebarsko - Petrovina - Slavetić Gorica Svetojanska - Prodin Dol - Malunje; Jastrebarsko - Gorica Svetojanska - Ple-

šivička vinska cesta - Prilipje - Pavlovčani - Jastrebarsko u mjerilu 1:25 000 s dvije biciklističke rute; – Karta broj 6 – Samobor - Bregana - Grdanjci - Koretići - Jelenići - Dragonoš Šipački Breg - Smerovišće i Kostanjevac - Kanjon Slapnice - Mrzlo Polje - Gornja Vas - Petričko Selo - Jurkovo Selo u mjerilu 1:55 000 s dvije biciklističke rute; – Karta broj 7 – Velika Gorica - Novo Čiče - Orle Ščitarjevo; Vukovina - Poljana Čička - Bukevje - Veleševec - Kuče; Vukovina - Rakitovec - Buševec - Ključić Brdo - Lukavec; Velika Gorica - Pleso - Velika Mlaka u mjerilu 1:60 000 sa četiri biciklističke rute; – Karta broj 8 – Pokupsko - Gladovec Pokupski Strezojevo - Hotnja; Pisarovina - Dvoranci - Bukovčak - Dubranec - Lukinić Brdo; Donja Kupčina - Pisarovina - Dvoranci - Gradec Pokup-

ski; Kravarsko - Ključić Brdo - Kozjača - Donji Hruševec u mjerilu 1:55 000 sa četiri biciklističke rute; – Karta broj 9 – Otok Ivanić - Ivanić Grad, Kloštar Ivanić i Križ, Dugo Selo - Rugvica - skele na Savi Dubrovčak u mjerilu 60 000 sa četiri biciklističke rute; – Karta broj 10 – Sveti Ivan Zelina - Bedenica Rakovec u mjerilu 1:40 000 s tri biciklističke rute.

U izradi su još 3 karte: – Karta broj 11 – Dugo Selo - Brckovljani u mjerilu 1:40 000; – Karta broj 12 – Vrbovec - Dubrava - Farkaševac - Preseka - Gradec u mjerilu 1:60 000; – Karta broj 13 – Klinča Sela - Galgovo - Pavučnjak; Klinča Sela - Crna Mlaka Donja Kupčina - Pisarovina - Bratina - Klinča Sela u mjerilu 1:50 000.

Na slici 7 dan je isječak

EKSCENTAR.8

jedne od deset objavljenih karata proizišlih iz projekta biciklističkih ruta Zagrebačke županije.

Osim gore navedenih detaljnih karata područja s posebno označenim skretanjima biciklističkih ruta, još postoje pisani opisi i visinski profili ruta, ali i informacije o svim onim lokalitetima koje bi se trebalo ili moglo posjetiti pri vožnji biciklističke rute.

Rute za sada nisu na terenu označene signalizacijom za bicikliste, ali su zato opisi i karte vrlo detaljni.

Cilj projekta bio je povezati vrlo bogatu i raznoliku turističku, kulturnu i prirodnu ponudu Zagrebačke županije te je predstaviti domaćim i inozemnim gostima i pozvati ih da, u vožnji biciklom po manje prometnim cesticama i putevima neposredne okolice Zagreba, uživaju u lijepim pejzažima i nezaboravnim vidicima, istovremeno bolje upoznaju Zagrebačku županiju (URL 4).

Otisnute karte mogu se besplatno dobiti u prostorijama Turističke zajednice

Slika 7: Isječak karte biciklističkih ruta Zagrebačke županije

EKSCENTAR.8

Zagrebačke županije, Preradovićeva 42, Zagreb, a u digitalnom obliku pogledati na URL 1.

Uzimajući u obzir zahtjeve

4. 1. Kartografika karata biciklističkih ruta Zagrebačke županije

i potrebe biciklista te analizirajući sadržaje domaćih i stranih karata biciklističkih ruta došlo se do kataloga objekata koji će biti sadržaj novih karata. Analizirajući

i za vrh izbačene su smeđe koncentrične crtice kojima se željelo istaknuti uzvišenje na terenu, jer su uvedene sjene za prikaz oblika reljefa.

Također je smanjena trokutasta signatura za vrh. Umjesto simboličke signature stare lokomotive za željeznički kolodvor upotrebljena je signatura modernije lokomotive. Signatura za groblje je od tri križa reducirana na samo jedan križ, jer se kod nekih groblja zbog njihove male veličine jedva mogla smjestiti i jedna signatura, a kamoli čak tri. Signatura za seoski turizam preoblikovana je od prijašnje signature kreveta ispunjene zelenom bojom u primjereniju, novu signaturu kuće ispunjenu svijetlo smeđom bojom. Signatura za trgovinu oblikovana kao kolica u diskontima promijenjena je u signaturu košarice, primjereniju manjim trgovinama kakve i jesu na terenu.

Signatura za športsko igralište oblikovana kao nogometna lopta promijenjena je u slovnu signaturu, jer kod športskog igrališta nije uvijek riječ o nogometu već se radi i o drugim športovima.

Slika 8: Zbirka znakova za nove karte biciklističkih ruta

kartografiku domaćih i stranih karata biciklističkih ruta te uzimajući u obzir prijedloge korisnika karata usvojena je zbirka znakova koja je primijenjena na novim kartama (slika 8).

Prije izdavanja prve nove karte njezini su probni otisci odaslani na različite zainteresirane strane, prije svega na teren kod neposrednih koris-

nika – biciklista, pa su prema njihovoj reakciji i prijedlozima provedene manje promjene u primijenjenoj kartografici (slika 9a, usporedi sliku 8). Tako je prikaz putova, odnosno staza, koji su dominirali tamo gdje ih je bilo mnogo, ublažen, pa je umjesto crne linije debljine 0,2 mm primijenjena siva linija debljine 0,15 mm. Kod signature za panoramsku točku

Osim provedenih promjena uočeno je da nedostaju neki objekti koji su važni za bicikliste, poput željezničko-pješačkog mosta, uskog mosta za pješake i stoku te kafe-bara, pa su i za njih izrađene odgovarajuće signature (slika 9b).

Pri izradi karata najveći su se problemi javili kada je, osim biciklističkih ruta koje su cijele prikazane na karti (najčešće crvenom i plavom bojom), trebalo označiti i biciklističke rute koje su na toj karti samo dijelom, a cijele su prikazane na nekoj drugoj karti. U tu su svrhu primijenjene crtkane linijske signature u tamnocrveno-

EKSCENTAR.8

Slika 9: Signature za nove karte biciklističkih ruta: a) promijenjene (usporedi sliku 8); b) naknadno dodane

smeđoj, tamnozelenoj, narančastoj, ljubičastoj i plavozelenoj boji (slika 9b).

Vrsta pisma primijenjena na kartama biciklističkih ruta Zagrebačke županije isključivo je arial, variran ovisno o objektu koji je imenovan.

Tako su za imena naselja primijenjena masna slova crne boje uz variranje veličine pisma ovisno o veličini naselja. Rudine su dane nemasnim pismom crne boje koje je razmaknuto ovisno o njezinu pružanju u prostoru.

Imena vrhova dana su crnim slovima nagnutim udesno, dok su imena izvora, vodotoka i jezera također nagnuta udesno ali su plave boje.

Izradom karata biciklistič-

te da biciklističke rute koriste uz bicikliste-sportaše i rekreativci, kao i cijele obitelji, vozili oni cestovne ili brdske bicikle.

U želji da u što većoj mjeri ispunimo potrebe biciklista, pokušali smo primijeniti sva znanja i iskustva prikupljena prijašnjim znanstvenim i praktičnim istraživanjima kartografike, te smo došli do spoznaja da primijenjena kartografika na kartama biciklističkih ruta treba biti čitljiva, pregledna, točna, zorna i estetična. Neosporno je da pri tom treba uskladiti međusobne odnose elemenata kartografike, vodeći računa o perceptivnosti, logičnosti, sustavnosti i normizaciji pri njihovu izboru i oblikovanju.

5. Zaključak

kih ruta željeli smo približiti ljepote Zagrebačke županije rekreativcima i sportašima, tj. ljudima koji uživaju u kretanju prirodom na prirodan način – snagom svojih mišića

EKSCENTAR.8

- Frangeš, S. (1998): Gra-

Literatura fika karte u digitalnoj kartografiji, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Geo-

detski fakultet, Zagreb.

- Frangeš, S. (2003): Kartografska vizualizacija, http://www.geof.hr/kartogra/kart_viz.pdf - Frangeš, S., Bokunić, M. (2005): Kartografika karata biciklističkih ruta, Geodetski list 3, 199-210.

- URL 1: Biciklističke staze u Hrvata, http://www. pedala.hr/staze/index.html, (6.11.2006.)

- URL 2: MTB Slovenia.net, http://www.mtbslvenia.net/ pregled.htm, (6.11.2006.)

- URL 3: Turistička zajednica Zagrebačke županije – Dobrodošli, http://www.tzzz. hr/novosti.htm (6.11.2006.)

- URL 4: Turistička zajednica Zagrebačke županije – Novosti iz rada ureda, http:// www.tzzz.hr/topdog/topdogadjaji43.htm (6.11.2006.)

89

Sadrzaj geodetskih elaborata posebnih namjena Igor Bučo, ing. geod.1 1. Uvodne napomene Geodetski stručnjaci vrlo često rade poslove po narudžbama investitora. Rješavanju svakog, pa i najjednostavnijeg zadatka, treba pristupiti odgovorno i izraditi ga strogo prema pravilima geodetske struke, ispunjavajući pri tome i posebne zahtjeve investitora. Krajnji cilj svih geodetskih mjerenja jest određivanje koordinata snimljenih točaka i njihovo prikazivanje na planovima ili kartama u zadanom mjerilu.

Mjerenja sa stvarne površine Zemlje treba reducirati na srednju razinu mora (geoid), zatim na elipsoid (Bessel), pa onda izračunati koordinate u ravnini; nereducirane koordinate po Gaussovim formulama, pa konačno i reducirane koordinate za praktičnu upotrebu.

Do pojave GPS-a u sva mjerenja je bilo uključeno viziranje i bilo je potrebno dogledanje krajnjih točaka, čije se koordinate određuju. Položaj i visina iste točke ne od-

nose se na istu plohu; koordinate se odnose na elipsoid, a visine na geoid. Ta su dva sustava povezana otklonom težišnice, tj. kutom između normale na elipsoid (crvena linija) i vertikale, tj. smjera viska odnosno smjera ubrzanja sile teže (plava linija).

2. Određivanje elipsoidnih koordinata j i l iz pravokutnih koordinata x, y u ravnini GaussKrügerove projekcije Kako su sve koordinate u Hrvatskoj određene u državnom koordinatnom sustavu, tj. u ravnini Gauss -Krügerove projekcije, to je redoslijed računanja koordinata iz ravnine na elipsoid (Bessel ili WGS-84) slijedeći: • Iz reduciranih koordinata y, x prvo se računaju nereducirane koordinate prema poznatim formulama (Frančula 2000):

U formuli (2.1) označuje: K = 5 500 000 za 5. zonu, odnosno K = 6 500 000 za 6. zonu, a m0 je smanjeno mjerilo (za 1dm/km) na srednjem meridijanu (15 ili18) za reducirane kooordinate, tj.

Iz nereduciranih koordinata y, x se računaju elipsoidne koordinate j i l, najprije na Besselovom elipsoidu, a zatim i na elipsoidu WGS 84, za koji su vezana GPS mjerenja.

• Formule za računanje elipsoidnih koordinata j i l iz nereduciranih koordinata (y, x) u ravnini Gauss-Krügerove projekcije, prema (Frančula 2000) glase:

U formulama (2.3) i (2.4) veličine j1, j2, j3 te l1, l2, l3 su

Slika 1: Stvarna Zemlja, geoid i model Zemlje određen na osnovu GPS-mjerenja [1] Igor Bučo, ing. geod., „Bučo“ - Ured za izvođenje geodetskih poslova, Makarska; e-mail: igor.buco@st.htnet.hr

EKSCENTAR.8

Slika 2: Aproksimacije stvarne Zemlje: elipsoidom (WGS 84, Bessel) i preslikavanjeZemlje u ravninu GaussKrügerove projekcije.

Naziv elipsoida

Godina

a m

b m

1/spljoštenost

Bessel

1841

6 377 397, 155

6 356 078, 963

299, 152813

WGS 84

1987

6 378 137

6 356 752,314

298, 257223563

Tablica 2.1: Stvarna Zemlja, geoid i model Zemlje određen na osnovu GPS-mjerenja

funkcije koordinate x i parametara elipsoida: velike a i male b polusi. Parametre za Besselov i WGS-84 elipsoid prikazuje Tablica 2.1, prema (Frančula 2000).

Kako se parametri elipsoida međusobno razlikuju, tako će se razlikovati i koordinate i na Besselovom i WGS 84 elipsoidu.

3. Sadržaj geodetskog elaborata za određivanje koordinata antenskog stupa i dobivanje građevinske dozvole za izgradnju GSM postaje Investitor (HidroelektraProjekt d.o.o.) je izdao radni nalog prema kome je bilo potrebno: 1. na terenu odrediti projektirani položaj antenskog stupa Baćina-Ploče, 2. izračunati koordinate centra stupa u ravnini Gauss-Krügerove projekcije i 3. izračunati koordinate centra stupa u elipsoidnim koordinatama, na elipsoidu WGS-84.

Prije početka rada bilo je

potrebno prikupiti svu dokumentaciju iz službenih geodetskih arhiva za promatrano područje, na kojem se predviđa izgradnja objekta.

3.1 Predhodni radovi Dokumentacija koju treba prikupiti sadrži: • Kartu mjerila 1:5000 za navedeno područje, • Ovjerenu kopiju plana mjerila 2880 iz DRŽAVNE GEODETSKE UPRAVE, Područni ured za katastar Dubrovnik, Ispostava Ploče, K.o. Baćina, k.č. 2972/28, • Podatke o trigonometrijskim točkama IV reda br.

412 i 314.

Osim navedenog bio je potreban i uvid u Projekt antenskog stupa, kako bi se odredila metoda i potreban

instrumentarij za određivanje koordinata centra antenskog stupa.

3.2 Računanje koordinata centra antenskog stupa polarnom metodom Zadatak je, prema slici 3, odrediti koordinate točke 5 (centra antenskog stupa), ako su poznate koordinate trigonometara 412 (brdo Ljut) i 314 (brdo iznad Boškovića). Za polarno određivanje koordinata točke 5 bilo je potrebno izmjeriti prijelomni kut u točki 412, te duljinu , a točku 5 na terenu označiti drvenim kolcem sa čavlom u sredini.

Mjerenje je obavljeno mjernom stanicom Leica

Slika 3: Smanjeni prikazi: dijela karte mjerila 1 :5000 i kopije katastarskog plana u mjerilu 1:2880

EKSCENTAR.8

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE MJERNE STANICE Leica TC 1610

Točnost kutova; horizontalnih i vertikalnih: 1.5’’ Točnost dužina: ± 2mm/1km

POSTIGNUTA TOČNOST MJERENJA

Referentna pogreška smjera: m0= ±2.''75 Srednja pogreška dužine: md= ±0,011m

Tablica 3.1: Tehničke karakteristike mjerne stanice i postignutu točnost mjerenja

TC1610 i to: kut je izmjeren u dva girusa, a duljina u 6 ponavljanja. Na temelju izjednačenih vrijednosti kuta i duljine , koordinate tražene točke su izračunate prema poznatim formulama: pri čemu je: Slika 5: Skica trigonometrijske mreže i određivanja koordinata centra antenskog stupa; točka 5

Tehničke karakteristike mjerne stanice i postignutu točnost mjerenja prikazuje Tablica 3.1.

Za računanje koordinata polarnom metodom korišten je program GEO-8, a za grafičke prikaze ACAD.

3.3 Transformacija koordinata iz državnog koordinatnog sustava u WGS-84 koordinatni sustav Transformacija se provodi na način opisan pod točkom 2 u ovom radu. Za praktičnu primjenu Geodetski fakultet je izradio program WUTRANS, za transformaciju koordinata između Svjetskog prostornog koordinatnog sustava WGS 84 i Besselova elipsoida te u ravninu Gauss-Krügerove projekcije i obrnuto. Rezultati transformacije, korištenjem programa WUTRANS, su prikazani u tablici 3.2:

4. Zaključak GPS uređaji su znatno olakšali i ubrzali terenska mjerenja. Obrada podataka je, nasuprot tomu, postala znatno složenija nego kod klasičnih geodetskih mjerenja. Geodetski stručnjak mora poznavati osnove rada na računalu, kako bi mogao koristiti sve računalne i grafičke programe za obradu podataka mjerenih GPS uređajima, transformacije koordinata i grafičke prikaze odnosno izradu geodetskih planova i karata u zadanim mjerilima.

naknada Liber, Zagreb.

Cigrovski-Detelić,B. (1993): KOORDINATNI SUSTAVI – Transformacije koordinata, Sveučilište u Zagrebu – Geodetski fakultet Zagreb, str. 1-44. Čubranić, N. (1974): Viša geodezija 1, Sveučilište u Zagrebu.

Frančula, N. (2000): Kartografske projekcije, Geodetski fakultet, Zagreb.

Macarol, S. (1960): Praktična geodezija, Tehnička knjiga, Zagreb.

Slika u naslovu: Otklon težišnice.

Literatura Bilajbegović, A., HofmannWellenhof B., Lichtenegger H. (1991): Osnovni geodetski radovvi, Suvremene metode, GPS, Tehnička kniga, Zagreb.

Borčić, B. (1976): GaussKrügerova projekcija meridijanskih zona, Sveučilišna

Gauss –Krügerova projekcija y x 6 451 449,29 4 770 623, 35

WGS 84 h 119,01

j 43°04’48’’,529

l 17°23’55’’,510

Tablica 3.2: Transformacija koordinata iz državnog koordinatnog sustava u sustav WGS 84

EKSCENTAR.8

Izmjera bloka aerosnimaka programom ORIMA Tomislav Gužvinec, ing. geod.1

1. Uvod Ovi radom ćemo opisati dio programa za mjerenje aerotriangulacije jednog bloka aerosnimaka i pripremu podataka za izjednačenje.

U prvome dijelu dan je opis fotogrametrije kao metode mjerenja. Dalje je opisan stereoinstrument s kojim je izvršeno mjerenje i nastavno tok samog mjerenja. Nakon uputa operateru za korištenje ORIME za mjerenje aerotriangulacije dana je ocjena točnosti svake faze mjerenja.

Fotogrametrija je tehni-

2. Fotogrametrija ka mjerenja snimaka kojom se iz jedne ili više međusobno povezanih fotografija određuje oblik, položaj i veličina snimljenog predmeta (objekta). Kod primjene u geodetske svrhe taj je predmet zemljište sa svim njegovim prirodnim i umjetnim pojedinostima.

Bogatstva detalja kojima obiluju fotogrametrijski snimci dovela su do izrade planova i karata u fotografskom obliku. Kao što je korisniku potrebno da nauči čitati karte i planove isto je tako potrebno naučiti čitati i snimke. S obzirom na po-

ložaj snimališta razlikujemo aerofotogrametrijske i terestičke snimke. Prvi su dobiveni snimanjem iz zraka, a drugi snimanjem sa zemlje.

S obzirom na te dvije grupe snimaka tj. s obzirom na perspektivu snimanja imamo i dvije grane u fotogrametriji. To su: aerofotogrametrija i terestička fotogrametrija.

Kod aerofotogrametrije snimci mogu biti izvedeni vertikalnom ili kosom optičkom osi, a kod terestičke fotogrametrije horizontalnom ili blago nagnutom optičkom osi objektiva.

Oblik i veličina ravnog dvodimenzionalnog predmeta može se odrediti samo iz jedne fotografije, ali za mjerenja prostornog trodimenzionalnog predmeta moraju se upotrijebiti najmanje dvije fotografije koje su snimljene s dva različita snimališta.

Položaj i međusobni odnos snimališta određuje posebni uvjet kako bi se mogli pravilno iskoristiti parovi snimaka.

Dobivene fotografije mogu se posebnim instrumentima promatrati stereoskopski, a optički model može se iskoristiti za mjerenje snimljenog predmeta.

2.1. Aerofotogrametrija Aerofotogrametrija je jedna od najvažnijih grana fotogrametrije, koja upotrebljava fotografije snimljene iz zraka za izradu fotografskih karata i planova. Snimanje iz zraka u fotogrametrijske svrhe redovito se obavlja iz aviona. Prilikom snimanja njihova brzina treba biti oko 250 km/h s mogučnošću trajanja leta oko 5 sati što nam omogućuje da se s jednim uzlijetanjem obuhvati optimalno pogodno vrijeme snimanja u toku dana. Za fotogrametrijsko snimanje iz zraka najpovoljnije je vrijeme u proljeće neposredno prije vegetacije listanja ili na jesen kad padne lišće.

Za fotogrametrijske svrhe najpogodnije doba dana je oko podne, jer su tada sjene najkraće što je naročito važno u slučaju snimanja planinskih predjela i gradova.

Snimanja pri niskom suncu obavlja se uglavnom samo u ravničarskim predjelima u svrhu fotointerpretacije jer tada na snimcima dolazi jače do izražaja mikroreljef i ostale osebujnosti terena.

Pri aerofotogrametriji zemljište se snima tako da se susjedne slike preklapaju za 60-75%. Dijelovi snimaka

[1] Tomislav Guzvinec, ing. geod., Ton-ing d.o.o, Varaždin, e-mail: kata.solar@vz.t-com.hr

EKSCENTAR.8

koji se međusobno prekrivaju upotrebljavaju se kao fotografski parovi, pa se na temelju takvih fotografija na stereoautografu crtaju karte.

2.2. Stereofotogrametrija Fotografska metoda za snimanje terena i izradbu topografskih karata na temelju stereoskopskih parova fotografskih snimaka zove se stereofotogrametrija. Dakle za rekonstrukciju trodimenzionalnog predmeta nije dovoljan samo jedan snimak jer se točke takvog predmeta ne nalaze u jednoj ravnini već su potrebna dva snimka snimljena s dva RAZLIČITA snimališta. Na taj se način rješenje tog zadatka svodi na direktno prostorno presijecanje naprijed, ili se pak prostorni presjek projicira u dvije ravnine –horizontalnu i vertikalnu. Ovako snimljeni objekt možemo prostorno STEREOSKOPSKI promatrati, a ovo promatranje iskoristiti za izmjeru rekonstruiranog modela. Aerofotogrametrija (koju ćemo jednim dijelom mi promatrati) je metoda koja upotrebljava parove fotografija snimljene iz aviona. Pošto se fotografije razviju, fiksiraju i smjeste u stereoautograf snimljeni se teren vidi stereoskopski.

2.3. Stereoskopsko promatranje Pojedine objekte možemo promatrati dvojako, to znači da ih možemo promatrati sa oba oka, a možemo ih promatrati sa jednim okom. Mi ćemo se pozabaviti samo s promatranjem sa oba oka, tj. Stereoskopskim promatranjem, budući da se samo ono primjenjuje u stereofotogrametriji.

Kao što smo već ranije rekli, postoji mogućnost izazivanja umjetnog prostornog

EKSCENTAR.8

promatranja slika, snimljenih iz dvije različite perspektive.

Ako se takvi snimci orijentiraju relativno jedan spram drugog i ako se lijevi snimak promatra lijevim, a desni samo sa desnim okom pojavit će nam se prostorni utisak snimljenog objekta. Međutim za ovakvo promatranje potrebna je vježba jer optičke osi oka moraju biti paralelne, usmjerene u beskonačno, a akomodacija oka za oštrinu na konačno što ne odgovara normalnom gledanju.

Da bi se dvostrukom pro-

2.4. Unutarnja orijentacija jekcijom definirao model koji bi po svojim oblicima, dimenzijama i nagibu njegove površine predstavljao snimljeno područje u izvjesnom mjerilu, potrebno je snimcima, odnosno projektorima dodijeliti njihovu unutarnju i relativnu orijentaciju, te dobiveni model apsolutno orijentirati. Unutarnja orijentacija ima svrhu da se snop glavnih zraka u prostoru modela rekonstruira jednako s odgovarajućim originalnim snopom, kojim je eksponiran taj snimak. Centriranje snimka na podložnoj ploči vrši se po rubnim markama snimka.

U tu je svrhu podložna ploča proviđena rubnim markama.

Upasivanje se obavlja izvan instrumenta koincidencijom rubnih maraka. Položaj rubnih maraka na podložnoj ploči odgovara neosušenom formatu i određen je presjekom radijalne i tangecijalne crtice, dok je kod usušenog formata položaj rubne marke pomaknut po radijalnoj crtici. Kod usušenog formata snimka neće nam dakle uspjeti navesti rubne marke snimka na presjeke križića na podložnoj ploči, već ćemo se morati zadovoljiti time da izvršimo koincidenciju samo

po radijalnim crticama čime će se na snimku nemarkirana glavna točka snimka dovesti u glavnu točku projektora koja je označena križićem u sredini podložne ploče.

Konstanta snimka je kod nesmanjenih formata jednaka konstanti kamere koja je u geodetskoj fotogrametriji jednaka žarišnoj daljini. Veličina ove konstante obično je označeno na snimcima. Za određivanje i uvađanje konstante snimka u instrument praktičnija je sljedeća metoda: ishodišni postav konstante snimka izjednači se s konstantom kamere, te se kod tog postava s mjernom markicom vizira rubna marka projektora. Time se ona projicira u prostor modela na vanjski završetak konstruirane zrake koji je kod optičke projekcije materijaliziran mjernom markicom, a kod mehaničke projekcije središte vanjskog kardana štapa.

Uslijed usuha snimka rubna marka snimka neće pri tom biti uvizirana, već ju sada pri nepromijenjenom prostornom položaju vanjskog završetka rekonstruirane zrake moramo dovesti na istu zraku isključivo pomoću promjene konstante snimka. Time će unatoč postojećeg usuha ostati sačuvan objektni kut.

U cilju povećanja točnosti ovo se obavlja za sve četiri rubne marke, a kao definitivni postav uzima se aritmetička sredina.

Pod relativnom orijenta-

2.5. Relativna orijentacija cijom razumijevamo međusobnu orijentaciju dvaju snimaka jednog stereopara u momentima eksponaže. Relativna orijentacija se sastoji u jednakoj međusobnoj orijentaciji projektora kao što ju je imala kamera prigodom snimanja u momentu ekspo-

naže snimka jednog stereopara. Ona ima svrhu da se presjekom rekonstruiranih parova vanjskih snopova zraka stvori model snimljenog područja.

Elementi relativne orijentacije određuju se na tri načina: 1. Indirektno, pojedinačnom vanjskom orijentacijom svakog projektora, 2. Direktno, sistematskim dovođenjem do presjeka odgovarajućih parova zraka diljem čitavog stereopolja, 3. Indirektno, na temelju ispitivanja deformacije modela.

Relativnom orijentacijom treba u svakoj točci stereopolja biti uklonjena transverzalna paralaksa, a to se postiže sistematskim postupkom promjenama elemenata relativne orijentacije.

Pri nekoincidiranom postavu na stereoinstrumentu mjerna će se markica projicirati na lijevom i desnom snimku na različite točke snimljenog područja. Razmak uvizirane točke na jednom snimku od položaja one točke na istom snimku koja je uvizirana na drugom snimku nazivamo totalnom paralaksom. Stereoparalaksa uvjetuje dubinsko odstupanje promatrane mjerače markice od subjektivnog promatranog modela, a transverzalna paralaksa kao takva onemogućuje stereoskopski efekt. Transverzalnu paralaksu nije moguće otkloniti bez promjene unutarnje ili relativne orijentacije.

2.6. Apsolutna orijentacija Pod vanjskom ili apsolutnom orijentacijom snimka podrazumijevamo njegovu orijentaciju prema zemljišnom koordinatnom sistemu.

Nakon što je izvršena relativna orijentacija i stvoren

model sposoban za mjerenja pristupa se apsolutnoj orijentaciji.

Ona se sastoji u: 1. Određivanju željenog mjerila modela i 2. Horizontiranju modela.

Mjerilo modela odredi se komparacijom barem jedne poznate daljine dobivene iz koordinata orijentacijskih točaka i odgovarajuće rekonstruirane dužine iz modela.

2.7. Aerotriangulacija Aerotriangulacija je određivanje položaja terenskih točaka pomoću lanaca trokuta koji povezuje te točke međusobno. Primjenjuje se tamo gdje postoji oskudna mreža trigonometrijskih i visinskih točaka i gdje bi klasično određivanje orijentacijskih točaka potrebnih za apsolutnu orijentaciju svakog pojedinog modela bilo vremenski i ekonomski vrlo nepovoljno. Takav slučaj često imamo u šumskim predjelima gdje razvijanje triangulacije zahtijeva podizanje visokih piramida. Iako je primjena elektronskih daljinomjera znatno olakšala rad u takvim područjima ipak kod snimanja za krupna mjerila kartiranja kod kojih je potrebno odrediti veliki broj orijentacijskih točaka, aerotriangulacija se uvelike koristi. Posebno se mnogo koristi kod radova u nerazvijenim zemljama. Nizovi u aerotriangulaciji se sastoje od četiri do osam modela. U takvim slučajevima određuju se orijentacijske točke samo za prvi i zadnji model u nizu, a radi boljeg izjednačenja i u samom nizu. Na prvi stereopar orijentiran na temelju danih orijentacijskih točaka možemo bez većih pogrešaka priključiti slijedeći snimak, dok kod daljnjeg nanizivanja zbog sistematskih pogrešaka

dolazi do osjetljivih deformacija i odstupanja tako da je neophodno izvršiti na kraju niza priključak na poznate orijentacijske točke. Pojedine sistematske pogreške deformiraju pojedini model orijentiran apsolutno na temelju orijentacijskih točaka.

Dok je apsolutni iznos ovih deformacija toliko malen da se na njega treba obazirati tek kod najpreciznijih radova dotle bi kod velikog broja priključenih snimaka sistematsko nagomilavanje zauzelo takve razmjere da bi i nakon izjednačenja preostale pogreške bile prevelike, stoga se kod takvih dugačkih nizova neki elementi apsolutne orijentacije određuju već kod samog snimanja pomoću posebnih instrumenata. Aerotriangulacija primjenjuje se pri fotogrametrijskoj izradbi geografskih karata i planova po fotografijama snimljenih iz zraka. Apsolutna orijentacija snimaka postiže se postepenim relativnim priključivanjem snimaka na početni apsolutno orijentirani stereopar fotografija.

3. Mjerenje aerotriangulacijskog bloka programom Orima Da bi se mogla obaviti mjerenja sa instrumentima potrebno je uspostaviti vezu između instrumenata i slika, a to znači da moramo izvršiti unutarnju orijentaciju. Informacije koje su neophodne da bi se izvela unutarnja orijentacija su podaci o kameri, koji su se unijeli preko datoteke o kameri koristeći kamera editor.

Kako bismo započeli proces mjerenja potrebno je kliknuti na okvir koji će biti nositelj referentne slike stereopara koji će se mjeriti, pritisnuti ikonu New image nakon čega upisujemo broj

EKSCENTAR.8

Slika 1: Izgled ekrana prilikom izmjere aerotriangulacijskog bloka

slike i broj niza (STRIPA) i sve potrebne informacije u vezi te slike koje ORIMA treba.

Postavljamo sljedeće parametre: - Alfanumerička identifikacijska oznaka slike (ID); - ID slike mora biti jedinstvena unutar projekta, a ORIMA to koristi kao ime datoteke, pa ID ne smije prelaziti dužinu od osam znakova.

- ID kamere sa liste raspoloživih kamera; ovo se može odabrati sa liste ID kamera koji je prikazan u pripadajućem izborniku - Visina leta sa poštivanjem zemaljskih sustava i srednje visine terena. Visina letjelice iznad terena je razlika između dviju visina koje se ovdje unose.

- Orijentacija slike, broj niza kojoj pripada slika, oznaka koja definira da li je slika lijeva ili desna u stereo modelu. Početna vrijednost je postavljena na „Lijeva slika foto modela“ u pojedinačnim modelima i na „Desna slika foto modela“ u triangulacijskim modelima.

- Smjer kamere u relaciji sa visinskim koordinatama; ako je ova oznaka označena ORIMA pretpostavlja da se

EKSCENTAR.8

koristi zračno fotografiranje.

U tom slučaju Orima izvodi prepozicioniranje već nakon druge izmjerene točke.

4. Proces mjerenja U instument ulažemo prvu fotografiju, računalo nam daje poruku da se izmjeri prva rubna oznaka, te nakon izmjerene oznake automatski prelazi na novu rubnu

oznaku. Čim se izmjeri minimalan broj rubnih oznaka izračunavaju se rezultati unutarnje orijentacije.

Za to je potrebno izmjeriti minimalno četiri oznake koje mogu imati maximalno odstupanje (točnost) 10 mikrometara. Tek nakon što je zadovoljen ovaj uvjet može se pristupiti mjerenju relativne orijentacije.

Relativna orijentacija izvodi se koristeći shemu od šest pravilno raspoređenih paralaktičkih točaka. Nakon što učitamo shemu točaka pristupamo izmjeri tih točaka tako da oko svake točke u minimalnom krugu uklanjamo paralaksu.

Nakon izmjerene relativne orijentacije nastaju dvije situacije a to su da je postavljenim zahtjevima udovoljeno ili da postavljenim uvjetima nije udovoljeno.

Ovisno o tome možemo nastaviti sa apsolutnom orijentacijom i novim stereo parom snimaka.

Tijekom izvođenja ove metode izmjeriti ćemo tri ili četiri trigonometrijske točke

Slika 2: Izgled ekrana prilikom izvođenja apsolutne orjentacije

koje će se projicirati unutar formata slike. Program izračunava apsolutnu orijentaciju odmah nakon tri izmjerene točke i nakon svake dodatne točke.

4.1. Izmjera bloka snimaka U instrument ulažemo prvu sliku 1 na lijevu pdložnu ploču instrumenta prilikom čega nam instrument automatski naređuje da izmjerimo unutarnju orijentaciju i zaustavlja se na prvoj rubnoj markici. Markicu registriramo desnom nožnom pedalom a računalo kreče na sljedeču rubnu markicu.

Ako je točnost zadovoljavajuča možemo staviti sljedeču sliku na desnu podložnu ploču 2.

Nakon uspješno obavljene unutarnje orijentacije krečemo sa izmjerom relativne orijentacije i shemom od 6 pravilno raspoređenih to-

čaka.

Shema točaka upotrebljava se samo kod prvog modela a kasnije se umjesto sheme postavljaju samo zadane točke poznatih koordinata.

Detalj za tu točku moramo potražiti sami u najužem krugu oko mjesta na koje nas je kompjuter naveo i tako dok ne izmjerimo sve zadane točke.

Prilikom izvođenja apsolutne orijentacije Orima izvodi kontrole, detekcije i korekcije pogrešaka, te će nam ih prikazati u numeričkom i grafičkom obliku pomoču elipsi pogrešaka.

Tokom mjerenja bloka snimaka izmjerili smo četiri niza sa po pet fotografijau svakom nizu.

Nakon izmjerenog prvog modela u instrument ulažemo sljedeći snimak u prvome nizu 3.

Na monitoru otvaramo okvir lijeve slike u izborniku New image nakon čega se

instrument dovodi u položaj izmjene snimke.

Kad smo uložili snimku pomičemo polugu sa orto na pseudo promartrnje jer nam je u tom slučaju desna snimka na lijevom nosaču snimke i desna postaje referentna.

Sa referentne snimke koju smo prethodno označili na monitoru obilježimo sve zadane i vezne točke (3-4) i pomoču ikone transfer point prebacujemo točke na novo uloženi snimak.

Nakon izmjerenih svih prebačenih točaka sa referentne snimke na novoj snimci tražimo i izmjerimo sve zadane toče i unosimo nove vezne točke kako bismo izmjerili model.

Za sve točke osim zadanih vodimo položajni opis kako bismo kasnije znali o kojem se detalju radi.

4.2. Podaci snimanja Mjerenje je obavljeno ka-

Slika 3: Blok snimaka

EKSCENTAR.8

merom WILD Aviophot RC10.

Konstanta kamere je 153,18 mm.

Snimci su snimani u približnom mjerilu 1:5400 što možemo dobiti preko visine leta koja iznosi 1440 m/MSL i srednje nadmorske visine terena 620m/MSL. Dimenzije bloka su četiri niza s pet fotografija.

4.3. Upute za mjerenje aerotriangulacije programom orima Program ORIMA uvelike nam pojednostavljuje i olakšava rad pri mjerenju aerotriangulacije ali od nas također zahtijeva sistematičnost i koncentraciju prilikom obavljanja svake operacije zasebno. U toku mjerenja vrlo je bitno paziti na oblik mjerne markice (može biti točka ili kružić), njenu osvjetljenost u odnosu na podlogu i osvjetljenost slike jer i to utječe na točnost cijelog mjerenja.

Prilikom mjerenja unutarnje orijentacije mjerna markica nam mora biti kružić jer je oblik rubne markice koju mjerimo kružnog oblika.

Također prema potrebi možemo mijenjati oblik mjerne markice tokom mjerenja ali to nije preporučljivo jer dolazi do nepredvidivih slučajnih pogrešaka tokom mjerenja kojima kasnije ne znamo uzrok.

Prije nego smo počeli mjeriti moramo podesiti svjetlost tj. moramo uspostaviti odnos između osvjetljenosti mjerne markice i snimka koji je idealan za naše oko.

Unatoč tome u nekim slučajevima kao recimo prilikom mjerenja unutarnje orijentacije ne možemo utjecati na osvjetljenost ruba snimaka zbog njegovog položaja u instrumentu pa će nam baš na tim mjestima ORIMA javljati najveća odstupanja. U tom slučaju mjerenju rubnih

EKSCENTAR.8

oznaka treba pridodati osobitu pozornost.

Kod relativne orijentacije moramo paziti na vidljivost, oblik i veličinu detalja koji mjerimo jer se mjerna markica sa njim mora idealno poklapati.

Također tokom mjerenja moramo voditi položajni opis za sve orijentacijske i vezne točke koje smo unijeli u program. Jedino u tom slučaju možemo očekivati željene rezultate.

5. Opis programa orima Rad sa programom ORIMA sastoji se od niza koraka koje je potrebno kontinuirano izvršavati da bi izmjera kao i sam program funkcionirali i da bi dobiveni rezultati bili u granicama dozvoljenog odstupanja.

Uspjeh u fotogrametrijskom kartiranju ovisi o visokoj produktivnosti u osnovnim radnim operacijama počevši sa orijentacijom i aerotriangulacijom. Velike količine podataka koje uključuju koordinate slika, trigonometrijske točke i GPS koordinate se moraju obraditi. Kroz sve faze kritični zahtjevi su detekcija i eliminacija grubih pogrešaka i minimalizacija ponavljanja postupka.

ORIMA (Orientation Managment-upravljanje orijentacijom) – je software koji je razvila tvrtka LH System. ORIMA je bazirana na MS-Windows operativnom sustavu pa je zbog toga učenje korištenja softwarea pojednostavljeno.

Pošto je ORIMA razvijena u MS-Windows sustavu, ona u potpunosti iskorištava kvalitete sustava kao što su grafičko sučelje, razvijen sustav pomoći, grafički izlaz na ploter i multijezična podrška.

ORIMA uključuje automatsko ugađanje s instrumentima, moćne statističke alate za detekciju i eliminaciju

grubih pogrešaka i identifikaciju slabijih područja u bloku.

Ona isto tako ima jednostavne, razumljive, lako za korištenje slike za analizu bloka.

ORIMA podržava sve neophodne načine mjerenja za aerotriangulaciju. Za kasnije izjednačenje bloka metodom nezavisnih modela mjerenje se može izvesti u model modu. Greške kontrolnih točaka ne mogu deformirati fotogrametrijski model zato jer se koriste točno definirani modeli apsolutne i relativne orijentacije.

ORIMA-T je osnovna verzija koja ima moćne aerotriangulacijske funkcije. Raspoložive su funkcije za numerizaciju točaka, prepoziciju i mjerenje. Također postoji i široki spektar statističkih analiza.

Na drugim ORIMA sustavima mogu se koristiti podaci iz ORIMA-T, što znači da je taj sustav poveziv sa jačim ORIMA sustavima.

Ova mogućnost čini ORIMU-T moćnim analitičkim alatom za aerotriangulacijsko mjerenje.

6. Zaključak Program ORIMA u dijelu mjerenja snimaka za aerotriangulaciju jednostavan je za učenje i korištenje. U toku mjerenja operater može kontrolirati svaku fazu mjerenja jer se podaci u obliku srednjih pogrešaka ispisuju na monitoru čim je mogoć izračun. Osim toga operater može kad ima dovoljan broj izmjerenih zadanih točaka izvršiti računanje apsolutne orijentacije nezavisnog modela , niza koji je upravo završio ili više nizova.

Literatura - Braum F. : Elementarna fotogrametrija - ORIMA, User ‘s Guide - Vjekoslav Donassy: Fo-

99

Internet aplikacija za preracunavanje vremenskih skala Nikola Vučić, dipl. ing. geod.1 i doc. dr. sc. Drago Špoljarić2

1. Uvod Golema je primjena Interneta u znanosti i obrazovanju ali i u svakodnevnom životu. Trenutačno prikupljanje i razmjena informacija samo su neke od mnogobrojnih mogućnosti internetske komunikacije.

Poznavanje točnog vremena kao i preračunavanja

različitih vremenskih skala (sunčevih, zvjezdanih i atomskih) potrebno je ne samo znanstvenicima, već i stručnjacima specijalistima i mnogim zainteresiranim pojedincima. Stoga i potreba izrade namjenskog programa (aplikacije) koji bi, u svakom trenutku, omogućio internetskim korisnicima brzo i jednostavno interaktivno

preračunavanje vremenskih skala.

2. Okruženje Visual Studio .NET Aplikacija je razvijena u okruženju Microsoft Visual Studio .NET i postavlja se na Microsoft Windows operativni sustav.

Visual Studio .NET (VS.

[1] Nikola Vučić, dipl. ing. geod., Državna geodetska uprava, Zagreb, e-mail: nikola.vucic@dgu.hr [2] doc. dr. sc. Drago Špoljarić, Katedra za satelitsku geodeziju, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, e-mail: drago.spoljaric@geof.hr

EKSCENTAR.8

Slika 1: Integracija ASP.NET-a s .NET-ovim radnim okvirom

NET) je Microsoftov alat za razvoj aplikacija. VS.NET omogućuje izradu ili unos programa, njegovo prevođenje na strojni jezik (kompajliranje) te izvršavanje i to sve preko jednostavnog grafičkog sučelja. VS.NET omogućuje prolazak i testiranje svake linije koda tijekom izvođenja programa.

ASP.NET je dio .NET-ovog radnog okvira (frameworka) i dostupan je svakom poslužitelju s instaliranim radnim okvirom. ASP.NET je implementiran u programski prevodilac (asembler) koji sadrži klase i objekte koji izvršavaju unaprijed određene zadatke.

ASP.NET programi su centralizirane aplikacije koje se nalaze na jednom ili više web servisa, a reagiraju dinamički na zahtjev klijenta. Odgovori su dinamički jer ASP.NET presreće zahtjev za stranicama pomoću specifičnog proširenja (.aspx) i predaje odgovornost za te zahtjeve «točno na vrijeme» (JIT -

just in time) kompajliranom kodu koji može izgraditi odgovor «u letu». ASP.NET radi s konfiguracijskim datotekama (web.config), datotekama web servisa (ASX) i datotekama web formi (ASPX).

Poslužitelj ne “poslužuje” nijedan od ovih tipova datoteka već vraća klijentu odgovarajući tip sadržaja. Konfiguracijske datoteke sadrže inicijalizaciju i podešavanja za određene aplikacije ili dijelove aplikacija. Zahtjevi klijenata za web formama i web uslugama se na strani poslužitelja učitavaju, raščlanjuju i izvode kod, kako bi se vratio dinamički odgovor. Za web forme odgovor se obično sastoji od HTML-a. Web forme održavaju automatski stanje, korisničkim sučeljem s kružnom putanjom i drugim trajnim vrijednostima između klijenta i poslužitelja za svaki zahtjev. Na slici 1 isprekidani pravokutnik s nazivom Page Framework prikazuje razliku - zahtjev

za web formom te možemo upotrijebiti ViewState, Session State ili Application State da bi održali vrijednosti između zahtjeva.

Moguće je (ali ne i obavezno) od web poslužitelja upotrijebiti arhitekturu održavanja ASP.NET stanja, ali zbog performansi trebalo bi se to izbjegavati. Zahtjev web forme i web usluge mogu iskoristiti ASP.NET-ovu integriranu sigurnost i pristup podacima kroz ADO.NET i mogu izvršavati kod koji koristi sistemske usluge za konstruiranje odgovora. Glavna razlika između statičnog i dinamičkog zahtjeva je što tipičan web zahtjev referencira statičnu datoteku. Poslužitelj čita datoteku i odgovara u kontekstu zahtijevane datoteke. S ASP.NET-om ne postoji takvo ograničenje. Ne mora se odgovarati s postojećom datotekom, na zahtjev se može odgovarati bilo čime, uključujući dinamički kreirane HTMLove, XML-ove, slike, izvor-

EKSCENTAR.8

ni tekst ili binarne podatke.

ASP.NET dozvoljava građenje web baziranih aplikacija koje su u interakciji sa stranicama koje se prikazuju udaljeno. U početku, klasični ASP je bio dizajniran da radi s pretraživačima koji su u to vrijeme bili sposobni za nešto više od prikazivanja podataka i slika zapakiranih u HTML oznake.

Dok se integracija nije mijenjala, klijenti su se dramatično izmijenili. Pretraživači su sposobniji, ne samo da mogu prikazivati HTML i slike, već podržavaju dinamički HTML (DHTML), animacije, složene efekte slika, vektorsku grafiku, zvuk i video i mogu izvršavati kod, omogućavajući rasterećivanje odgovarajućeg dijela potreba za obradom aplikacije na poslužitelju šaljući ih s poslužitelja klijentu. Klijentska aplikacija napravi HTTP zahtjev web poslužitelju koristeći URL. Web

poslužitelj predaje zahtjev ASP.NET procesoru, koji raščlanjuje URL i sve podatke koje je poslao klijent u skupove imenovanih vrijednosti.

ASP.NET izlaže te vrijednosti kao svojstva objekta zvanog http objekt zahtjeva, koji je član System .NET asemblera (skupa klasa).

3. Web aplikacija za preračunavanje vremenskih skala U .NET-u su web forme HTML stranice koje sadrže kod. HTML je skraćenica od Hyper Text Markup Language. Hipertekst je zastarjeli izraz za «stranice koje sadrže riječi koje su povezane s nečim». Danas se slike i multimedijske datoteke mogu ponašati kao veze, a s druge strane veze može se nalaziti bilo koja datoteka. Markup Language su oznake (tago-

vi), pri čemu svaka oznaka ukazuje na to kako bi trebao izgledati sadržaj. Oznaka se sastoji u pravilu od dva dijela – početnog i završnog. Između početnog i završnog dijela oznake nalazi se ono što se mijenja, bez obzira radi li se o tekstu, slici ili o drugoj oznaci. Oznake djeluju u paru, poput navodnika ili zagrada, a mogu biti i ugniježđene. Preglednik najprije pročita sve oznake na stranici, a zatim je ispuni sadržajem i oblikuje ga na temelju uputa dobivenih iz oznaka.

Svaki HTML sadrži zaglavlje (tag HEAD) u kojem se nalazi naslov te metapodaci i tijelo (tag BODY) u kojem je opisan sadržaj forme.

Da bi program na Internetu bio funkcionalan potrebno je na host-računalu instalirati operativni sustav Microsoft Windows, Windows komponentu Internet Information

Slika 2: Izgled Web aplikacije za preračunavanja vremenskih skala (http://www.nikolavucic.com)

EKSCENTAR.8

Services (IIS) te Microsoft .Net Framework. Projekt je potrebno pohraniti u mapu C:\InetPub\wwwRoot\naziv_projekta. U projektu se mora jedna datoteka postaviti kao početna stranica, koja se poslije poziva (lokalno) iz Internet preglednika s http://localhost/ naziv_projekta/ pocetna_stranica.aspx .

Učitavanjem web aplikacije (http://www. nikolavucic. com) pojavljuje se interaktivna stranica s praznim poljima. U prazna polja s lijeve strane potrebno je unijeti sve tražene/ zadane veličine (popuniti sva polja). Nakon unosa podataka moguće je preračunati zadano pojasno (zonsko) vrijeme u mjesno prividno zvjezdano vrijeme, u međunarodno atomsko vrijeme, u GPS vrijeme te izračunati Julijanski datum.

Ulazni podaci za izračun mjesnog prividnog zvjezdanog vremena je pojasno (zonsko) vrijeme ZT, vremenska zona, DUT = UT1 - UTC (razlika svjetskog i koordiniranog vremena), zvjezdano prividno vrijeme u 0h UT te duljina stajališta. Za računanje međunarodnog atomskog vremena TAI potrebna je razlika terestričkog i svjetskog vremena DT = TT - UT. Datum (dan, mjesec, godina) moguće je upisati ručno ili odabrati s kalendara.

Klikom na «Kalendar» otvara se kalendar te odabirom i klikom na željeni datum upisuje se u tražena polja datum. Klikom na «Karta zona» otvara se prozor određene veličine, u kojem je prika-

zana karta vremenskih zona (pojasa), pomoću koje odabiremo vremensku zonu.

Na web adresama (hiperve-

za http://aa.usno.navy.mil/ data/docs/WebMICA_2.html i http://maia.usno.navy.mil/ bulletin-a.html) pronalazimo predicirane vrijednosti za DUT i DT. Klikom na Izračunaj ispisuju se u polja na desnoj strani izračunane vrijednosti.

Na slici 2 prikazan je izgled web aplikacije za preračunavanja vremenskih skala sa zadanim i izračunanim vrijednostima.

Radi lakšeg i bržeg snalaženja, klikom na Primjer moguće je upisati unaprijed zadane vrijednosti proizvoljnog primjera.

kacije) za preračunavanje vremenskih skala omogućena je efikasna podrška i alat za precizna preračunavanja vremenskih skala. Postavljanjem aplikacije na Internet dostupna je, u svakom trenutku, širokom krugu internetskih korisnika.

Preko bežičnog Interneta moguće je upotrebljavati aplikaciju na terenu, izvan opservatorija, laboratorija ili ureda.

Pojedine službene web-stranice opservatorija i instituta kao i stranice međunarodnih ustanova i servisa za normizaciju i sinkronizaciju vremena sadrže slične on-line aplikacije i s više mogućnosti, ali ova je aplikacija prva na hrvatskom jeziku. Na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu trenutačno se razvija slična aplikacija u programskom jeziku Java.

Literatura - Price J., Gunderloy M.: Visual C#.NET, Kompjuter biblioteka, Čačak, SCG, 2003.

- Radić V.: Preračunavanje vremenskih skala. Diplomski rad, Geodetski fakultet, 2005.

- Vučić N.: Prilagodba programa za preračunavanje vremenskih skala za Internet. Diplomski rad, Geodetski fakultet, 2006.

4. Zaključak Poznavanje točnog vremena kao i preračunavanja različitih vremenskih skala potrebno je znanosti i struci i u svakodnevnom životu.

Razvojem interaktivnog namjenskog programa (apli-

EKSCENTAR.8

Vodeci svjetski proizvodaci geodetskih instrumenata Boris Skopljak1, mr. sc. Marko Šljivarić2 1. Povijesni razvoj Može se slobodno ustvrditi da geodezija postoji od samih početaka civiliziranog čovječanstva, još otkako je prvi čovjek pokušavao premjeriti svoju nastambu.

Tragovi praktične geodetske djelatnosti datiraju iz vremena mezopotamijskih kultura, Babilonaca i Asiraca, te ostalih drevnih naroda iz doline Eufrata i Tigrisa u vremenu

oko 6000. g. p.n.e. U Mezopotamiji je cjelokupni život ovisio o navodnjavanju te su rađeni kanali duljine i do 160 km, zatim poznate građevine poput Babilonske kule i Semiramidinih visećih vrtova te se sa sigurnošću može reći da su to bili veoma složeni građevinski pothvati koji su zahtijevali veoma dobro i precizno premjeravanje te je uloga geodeta bila jako važna. Kasnije antičke kulture,

Grci i Rimljani, unose još više novina u geodetsku izmjeru

Slika 1: Primitivni lanac za mjerenje duljina

[1] Boris Skopljak, usmjerenje: inženjerska geodezija i upravljanje prostornim informacijama, bskopljak@geof.hr [2] mr. sc. Marko Šljivarić, dipl. ing. geod., Katedra za instrumentalnu tehniku ,Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, msljivar@geof.hr

EKSCENTAR.8

te rade još složenija zdanja i građevine. Razvojem ljudske civilizacije razvija se i geodezija te nastaje potreba za sve suvremenijom opremom i instrumentima. Najstarije upotrebljavane naprave služile su kada je trebalo ustanoviti da li je nešto vertikalno ili horizontalno. Da bi odredilli smjer sjever-jug stari su narodi vješali visak (lat. visckus = utroba, tj. prema utrobi Zemlje) iznad sredine horizontalnog kruga i preko njega vizirali zvijezde. Za mjerenje dužine uglavnom su se koristile letve i konopci. Grci već koriste metalne vrpce i lance. Egipćani razvijaju sprave za iskolčavanje pravih kutova - hijeroglif u prijevodu znači pravi kut.

Tijekom stoljeća, s otkrićem sve naprednijih materijala i otkrića optičkih svojstava tvari evoluiraju i geodetski instrumenti da bi se krajem 18. stoljeća pojavili teodoliti u onom obliku u kakvu ih danas poznajemo. Prvi teodoliti su znali težiti i do pola tone i nisu svima bili dostupni. Svoj potpuni razvoj doživljavaju u 20. stoljeću kada nastaju prvi moderni, lako prijenosni teodoliti dostupni široj masi.

U drugoj polovini prošloga stoljeća lansiranjem prvog satelita svijet se okreće no-

Slika 2: Teodolit iz 1830. za izmjeru Indije Britanskog kraljevskog geograskog društva

vim GPS tehnologijama. Danas već imamo totalne stanice s implementiranim GPS sustavom. Sukladno razvoju instrumenata raste i civilna potreba za mjernim uređajima te nekad mala obiteljska poduzeća evoluiraju do današnjih multinacionalnih kompanija koji čine važan dio svjetskog gospodarskog sustava. Predviđa se da će se na svjetskom tržištu, samo za GPS opremu 2008. godine utrošiti oko 22 milijarde američkih dolara. U ovom članku Vam stoga donosimo pregled vodećih imena u svijetu geodetskih instrumenata kako bismo se što bolje upoznali s proizvođačima opreme koji nam omogućavaju da budemo to što jesmo – geodeti.

2. LEICA - jedan ‘’brand’’, a 3 globalne kompanije LEICU danas sačinjavaju tri velike kompanije. Leica Camera AG koja se usredotočila na razvoj i proizvodnju uređaja i opreme za fotografiranje. Leica Microsystems je svoje djelovanje usmjerila na proizvodnju i dizajniranje optičkih sustava visoke tehnologije za analizu mikrosustava koji su implementirani u visokosofisticiranim područjima znanosti, istraživačkoj i laboratorijskoj medicini, poglavito dijagnostici i geometrijskim ili fizikalnim modelima ljudskog tijela te istraživanju industrijskih materijala u brojnim znanstvenim i stručnim područjima. Našem području zanimanja je najbliža Leica Geosystems koja se bavi razvojem instrumenata za snimanje, analizu i prezentaciju prostornih podataka. Začeci tvrtke Leica Geodystems datiraju još iz 1819. godine kada se osniva ‘’Kern & Co’’

u Aarau u Švicarskoj. Nešto malo više od sto godina od osnutka, točnije 1921., Heinrich Wild razvija u malom napuštenom mlinu u Heerbruggu istoimenu tvrtku Wild Heerbrugg, te model T2, koji donosi revoluciju u svijetu geodezije budući da je to prvi moderni optičko-mehanički teodolit. Bio je razmjerno mali veličinom i lako se prenosio što je bio veliki napredak u odnosu na tadašnje istrumente koji su za najpreciznije izmjere znali težiti i do pola tone. Nekoliko godina kasnije Wild također razvija prvu kameru za aerosnimanje, model C2 te prvi analogni fotogrametrijski ploter na svijetu. Današnje sjedište tvrtke ‘’Leica Geosystms’’ je u Heerbruggu, blizu St. Gallena, u Švicarskoj.

Tvrtka broji nedje oko 2400 zaposlenih u 23 zemlje svijeta. Od 2005. tvrtka se nalazi u većinskom vlasništvu koorporacije ‘’Hexagon AB’’ iz Švedske koja broji oko 8200 zaposlenika i ostvaruje godišnju prodaju od oko 1,327 milijardi $ od čega velik dio donosi Leica Geosystems. U posljednja dva stoljeća tvrtka je pretrpjela razne transformacije, no cijelo to vrijeme prednjači u inovacijama na tržištu geodetskih insrumenata što omogućuje da vizija Heinricha Wilda živi i danas.

Slika 3: Teodolit Wild T2

EKSCENTAR.8

TRIMBLE se od početka nameće kao vodeći svjetski inovator na području GPS tehnologije te je ujedno i vodeći svjetski proizvo-

3. TRIMBLE/NIKONjoš uvijek svježe partnerstvo

đač opreme za GPS izmjeru.

Tvrtka je osnovana 1978. sa sjedištem u Sunnyvaleu, država California te je u ovom našem pregledu uvjerljivo najmlađa kompanija. Trimble danas zapošljava više od 2300 ljudi u više od 20 zemalja svijeta. Ukupni kapital Trimblea iznosi oko 734 milijuna $, što je porast u iznosu od 18% u odnosu na 466 milijuna $ ostvarenih 2002. godine. Trimble u današnjem svijetu predstavlja jedno od najvažnijih imena u svijetu geodezije te će zasigurno još mnogo vremena to i ostati.

NIKON je jedan od vodećih svjetskih proizvođača naprednih i visokopreciznih optičkih instrumenata.

Nikon dizajnira i proizvodi opremu koja se koristi pri proizvodnji poluvodiča i LCD (liquid crystal display) tehnologije, kao i instrumenata za izmjeru. Nikon se također bavi razvojem i proizvodnjom digitalnih kamera, fotoaparata, kao i ostalih visoko sofisticiranih optičkih uređaja za opću i industrijsku upotrebu.

Tvrtka je osnovana 1917. godine u Tokiju (Japan) gdje joj je i danas sjedište te broji 18725 stalno zaposlenih te 4325 zaposlenih suradnika.

Osnovni kapital tvrtke iznosi 311 milijuna $, a ostvarena dobit u protekloj godini iznosi 6,2 milijarde $, ne računajući

EKSCENTAR.8

Slika 4: Trimle GPS kontroler R7

Slika 5: Nikon-ova totalna stanica DTM-502

promet od 4,42 milijarde dolara koji su ostvarili suradnici.

ta tj. područja djelovanja: optički uređaji, oprema za industrijske pogone, oftamološki i medicinski instrumenti te na kraju ono što nas zanima: razvoj i proizvodnja instrimenata za izmjeru zemljišta. Možemo reći da tvrtku ponajviše ulaže u razvoj tehnologije za proizvodnju instrumenata za izmjeru zemljišta te sukladno tomu, najveću zaradu ostvaruju upravo na tom području.

U posljednje vrijeme jako su se usredotočili na razvoj GPS opreme kao i ostalih instrumenata poput totalnih stanica i teodolita. Tvrtka je utemeljena u rujnu 1932. sa sjedištem u Tokiju (Japan), a već 1949. pušta svoje dionice na burzama u Tokiju i Osaki da bi 1960. bio pripojen ‘’Tokyo Shubare Electric Co.’’ (današnja Toshiba) koja je danas vlasnik 40% dionica Topcona. Topcon ima 19 podružnica u svijetu, od čega se 6 nalazi u Europi.

1970. godine osniva se prvo sjedište Topcona u Europi, u Rotterdamu (Nizozemska).

Tvrtka danas broji oko 4700 zaposlenih s godišnjim prometom od 1,27 milijardi $.

NIKON/TRIMBLE CO. - spajanje ova dva giganta dogodilo se u ožujku 2003. po načelu ravnopravnog partnerstva.

Cilj tog udruživanja bio je osvajanje cjelokupnog tržišta geodetskih, tj. mjernih instrumenata budući da je Nikon do tog trenutka važio kao jedan od vodećih svjetskih proizvođača optičkih totalnih stanica, a Trimble kao vodeći svjetski proizvođač opreme za GPS izmjeru.

Trimble tako postaje glavni zastupnik Nikona u svijetu, a Nikon omogućava na ovaj način Trimbleu da svoje instrumente za GPS izmjeru efektno plasira na azijskom tržištu i poglavito u Japanu budući da je to jedno od vodećih svjetskih tržišta.

4. TOPCON - mali div iz ‘’zemlje izlazećeg Sunca’’

TOPCON predstavljamo kao konstantu u svijetu geodezije. Tvrtku čine četiri segmen-

Slika 6: TopCon-ova totalna stanica GPT-7000i

Slika 7: Sokkia-ina totalna stanica SET 510 L

5. SOKKIA – prisutna svugdje

tj. djelovanja veže isključivo uz geodeziju što uključuje proizvodnju i prodaju geodetskih instrumenata počevši od GPS-a, elektroničkih totalnih stanica i daljinomjera, do električnih i optičkih teodolita, nivelira i lasera. Asortiman GPS opreme Sokkia započinje ostvarivati kroz suradnju s američkom tvrtkom Ashtech. Tvrtka danas ima zastupnišva po cijelom svijetu te zapošljava negdje oko 1500 ljudi, od toga 130 u Europi. Godišnji promet Sokkie se procjenjuje na oko 188 milijuna $ i u stalnom

SOKKIA donedavno, unatrag 25 godina, nije predstavljala neko zvučno ime u proizvodnji geodetskih instrumenata, no zahvaljujući dobrom marketingu te nešto povoljnijim cijenama u odnosu na neka zvučnija imena u ovoj djelatnosti izborila je svoje mjesto na tržištu te je danas jako raširen ‘’brand’’ u svijetu geodezije. Tvrtka je osnovana 1920. u Tokiju pod imenom Sokkisha, a 1992. godine mijenja ime u Sokkia Co..Odmah po osnivanju započinje s proizvodnjom ‘’transita’’ što je preteča današnjeg teodolita u jednom malom dućanu u Tokiju da bi se s vremenom širila što se tiče i obujma proizvoda koje nudi te prodajnih mjesta. Već više od 80 godina, Sokkia predstavlja jednog od vodećih inovatora i opskrbljivača u svijetu geodezije. Područje razvoja,

od prije nekoliko godina više ne potpisuje dobro poznatu geodetsku opremu – nivelire, teodolite, tahimtre i totalne stanice. Tvrtka se uglavnom usmjerila na razvoj optičke opreme koja se koristi u veoma širokoj namjeni. Prvotno je osnovana 1846. godine sa sjedištem u Jeni (Njemačka).

Osnovao ju je Carl Zeiss, po kojemu tvrtka i nosi ime, te njegovi suradnici Ernst Abbe i Otto Schott kao malu radionicu mehaničkih i optičkih instrumenata. Nakon II. svjetskog rata, pod pritiskom saveznika, dolazi do podjele na dvije tvrtke. Jedna sa sjedištem u Istočnoj Njemačkoj u Jeni, a druga u Zapadnoj Njemačkoj u Heidenheimu.

Nakon političkog preokreta Njemačke 1989./90. ove dvije kompanije se ponovo udružuju. Današnje sjedište Zeiss grupe se nalazi u gradiću Oberkochenu u pokrajini Baden-Wuertenberg. Tvrtka Carl Zeiss je danas globalni vođa u optičko-elektroničkoj industriji koja zapošljava oko 11500 ljudi te ima svoje urede u više od 30 zemalja svijeta te proizvode plasira u više od 100 svjetskih država.

Ukupna vrijednost tvrtke se procjenjuje na 3,2 milijerde $, a u prošloj godini su ostvarili prodaju 2,84 mlrd. $. 1999. godine dolazi do

6. ZEISS – priznato ime u svijetu geodezije je porastu.

CARL ZEISS AG jedan je od najstarijih proizvođača geodetske opreme, optičkih sustava i medicinskih uređaja u svijetu. Vjerojatno nema geodeta na svijetu koji nije bar jedanput radio s nekim Zeissovim instrumentom. Na žalost svojih geodetskih fanova, Zeiss

Slika 8: Legendarni Zeiss-ov model Th1

EKSCENTAR.8

Slika 9: Scintrex-ov CG-5 gravimetar

udruživanja ‘’Carl Zeiss Jena GmbH’’ (dio Carl Zeiss grupe zadužene za razvoj i prodaju geodetskih instrumenata) te tvrtke ‘’Spectra Precision Inc’’. Sredinom 2000. Trimble preuzima tvrtku ‘’Spectra Precision’’ te time nastaje ‘’Trimble Jena GmbH’’ koja je u potpunom vlasništvu Trimble grupe te egzistira kao podružnica Trimblea sa sjedištem u Jeni u Njemačkoj.

7. Ostala “neophodna’’ oprema za izradu parcelacijskog elaborata Prema definiciji: Geodezija je znanost koja se bavi izučavanjem oblika i veličine Zemlje, ali također i karakterom njezina gravitacijskog polja. Ukoliko želite saznati točan oblik geoida ispod svoje njive, zasigurno ćete doći do imena SCINTREX, odnosno nekada LACOSTE & ROMBERG. Ukoliko Vas i to ne zadovoljava, nego trebate apsolutni gravimetrijski datum, onda se rješenje za Vas zove AXIS Instruments (Micro-G-Solutions). Ukoliko se trebate orijentirati prema sjeveru, vodeća imena u magnetometrijskoj instrumentalnoj tehnici su BARTINGTON i GEM Systems - oba postoje na našem fakultetu.

Za karte koje se izrađuju ae-

EKSCENTAR.8

rofotogrametrijom, na net treba utipkati pojmove poput INTERGRAPH, VEXCEL, LEICA ili D.Mac Systems. Osim TRIMBLE-ovih 3D skenera, isti mogu biti i od RIEGL-a ili FARO-a. Naši kolege u struci danas sve više koriste digitalni fotoaparat ne samo kao neophodan pribor, već i kao mjerni instrument. Pri kupovini istog sigurno ćemo naići na dobro poznata imena kao što su: CANON, OLYMPUS, SONY, NIKON, FUJI, PENTAX, LUMIX, PANASONIC, SAMSUNG ili KODAK.

8. Integracija senzora – budućnost instrumentalne tehnike Integracijom raznovrsnih mjernih senzora u jedinstveni opažački sustav, dobiva se, osim kvantitavnog poboljšanja tehnologije opažanja (brže, obilnije i jeftinije), i jedna sasvim nova dimenzija u kvalitativnom pogledu. Stoga primjerice više nije nužno govoriti o izradi digitalnog modela reljefa na temelju opažanih podataka nekom od klasičnih metoda snimanja, već možemo slobodno uvesti pojam izmjere digitalnog modela reljefa ili digitalnog prostornog modela okoline – bilo eksterijera ili interijera otkako su laserski skeneri cijenom postali dostupni i tvrtkama srednje veličine. Primjer jedne integracije raznovrsnih senzora nam može biti zrakoplov opremljen GPS prijamnikom, inercijalnim sistemom i laserom, čime se praktički automatski izrađuje digitalni model reljefa veoma prostranog područja. Početak integracije različitih senzora u modernoj geodeziji zapravo jest danas jedan od najpopularnijh mjernih uređaja – totalna stanica, kao integracijski sustav koji implementira klasični teodolit, elektronički daljinomjer

i registrator podataka. Međutim pod suvremenim integriranim mjerno-opažačkim sustavima prvenstveno podrazumijevamo dinamički orijentirana tehnološka rješenja na različitim pokretnim platformama, tj. letjelici, plovilu ili kopnenom vozilu.

Obrada opažanja pojedinih senzora, ukoliko je izvediva u realnom vremenu, može osim pukog prikupljanja podataka poslužiti i za navigaciju. Najrašireniji senzor kod takvih dinamičkih integracija je svakako GPS, kao osnovni uređaj za prostorno pozicioniranje u danom vremenskom trenutku (epohi), a uz njega se integrira još čitav niz senzora raspoloživih u suvremenoj opažačkoj tehnologiji: CCD kamere, INS (inercijalni sistemi), gravimetri, dubinomjeri, laseri itd. Jedan takav razmjerno veoma složen sustav je i VISAT sustav za detaljno opažanje cestovnih putova. Na teretnom automobilu (kombiju) instalirane su dvije CCD kamere kako bi u postprocesnoj obradi bilo moguće uspostaviti stereopar snimaka pogodan za fotogrametrijsku restituciju. Položaj vozila određuje se diferencijalnim GPS pozicioniranjem, dok se visine dobivene GPSom dodatno korigiraju preko inercijalnog sistema. Stoga ne čudi da gore spomenuti proizvođači tzv. osnovne geodetske opreme – tu se ne misli na vrpce, bolcne i

Slika 10: Senzor

Slika 11: Obični peterometar

trasirke, već na totalne stanice, lasere i GPS prijamnike – svoju poslovnu politiku gotovo svi odreda usmjeruju k nuđenju već gotovih integriranih rješenja na tržištu.

9. Kupnja instrumenta Svatko od nas geodeta će svoju prvu kupovinu instrumenata nesvjesno obaviti i Getrou, Metrou, kod Peveca i sličnih trgovačkih lanaca kada kupi prvi dvometar za 12 kn.

Sljedeći korak će sigurno biti vrpca ili barem peterometar. Ozbiljniji instrumentarij sigurno nećemo kupiti toliko nesvjesno, a pogotovo ne nesavjesno. Osim naših personalnih sklonosti prema Švicarcima ili Japancima – slično kao i kod kupovine automobila, kupnju instrumenta sigurno treba podrediti mnogo važnijim čimbenicima kao što su ekonomska isplativost takve investicije.

Iza različitih tehničkih karakteristika, točnosti kutova i duljina kod terestričkih instrumenata, broja kanala ili dometu radio veze kod RTK GPS prijamnika, broju piksela na ‘digitalcu’ i količini memorije kod svakog suvremenog instrumenta bez obzira na tip ili svrhu i/ili dugotrajnosti baterija, zasigurno treba razmisliti i o mogućnostima obrade izmjerenog terenskog podatka odnosno o raspoloživom softveru i računskim progra-

mima nužnim za realizaciju osnovnog geodetskog posla koji u primitivnom obliku uvijek glasi u istom redoslijedu – izmjera, obrada, predstava! Ova potonja može biti u obliku slike, karte, plana ili nekog elaborata, pa ponekad i samo jednog broja – neke duljine ili površine. Želimo reći: nikako ne kupujte Ferrari ukoliko vaša uvriježena dnevna ruta uglavnom ide krivudavim makadamom između vinograda, voćnjaka i zona izvan svih građevinskih, urbanističkih, prometnih propisa i normi, jer se na takvim mjestima mi kolege geodeti uglavnom i susrećemo!

Literatura Kanajet, B. (2006): Koraci po povijesti zemljomjerstva, Geotehnički fakultet, Zagreb Macarol, S. (1961): Praktična geodezija, Tehnička knjiga, Zagreb URL-1:http://www.leica-geosystems.com/ URL-2: http://www.trimble. com/ URL-3: http://www.nikon. co.jp/main/eng/ URL-4: http://www.topcon.

Slika 12: Leica SmartStation totalna stanica s integriranim GPS sustavom

co.jp/eng/ URL-5: http://www.sokkia. com/ URL-6: http://www.zeiss. de/en/ URL-7: http://www.surveyhistory.org/ URL-8: http://www.ngs. noaa.gov/ URL-9: http://www.answers. com/topic/theodolite#after_ ad2 URL-10: http://www.directionsmag.com/ URL-11: http://www.embeddedstar.com/press/ content/2003/3/embedded7907.html URL-12: http://www.hexagon.se/

Slika 13: Vexcel UltraCam-D digitalna aerofotogrametrijska kamera

EKSCENTAR.8

Kako se nekada racunalo prof. dr. sc. Božidar Kanajet

Život čovjeka od kolijevke (zipke) pa do groba nije ništa drugo nego računanje vremena povezano s mnogobrojnim stvarnim događajima i životnim kombinacijama. Prisjetimo se, recimo, iz davnih đačkih dana tri profesora koji su zajedno imali oko 100 godina. Meni su bili užasno stari i kao s drugog svijeta, daleko od naše dječje duše. Premda ljubazni, brižni i dobri ljudi, njihov autoritet ostavljao je strah u nama. Strah pred malim profesorskim notesom u koji su bilježili naše huncutarije (vragolije) u i izvan

EKSCENTAR.8

škole. Tijekom vremena mijenjaju se naši kriteriji. Sve je uistinu relativno. Mladost i starost. Dvije riječi za isti pojam – život! Đački i studenski dojmovi ne mogu se izbrisati.

Ostaju kroz čitav život. Odaju se kad-tad.

Broj bez imena je samo broj a toliko brojčanih zadataka s obzirom na mjesto, vrijeme, privredu, znanost, struku. Kažu da je matematika sama sebi cilj, a tehnička vještina u rješavanju zadataka posebna mudrost i sposobnost. Zapravo, za kratko vrijeme zaboravimo

čak i najosnovnije računske operacije. Koliko puta ste nešto preplatili, nasjeli oglasu 2 + 1, ili da automobil troši 7 litara na 100 km? Trebalo bi zapravo pisati koliko auto potroši litara benzina u jednom satu, jer često stojimo na semaforu ili pužemo u koloni. No, to je viša matematika tvornice automobila!

Negdje do 1950. pri rješavanju matematičkih zadataka na ploči u osnovnoj školi učenik je trebao uz formule znati i jedan put jedan na pamet. Đaci u klupama mogli su koristiti tablicu množenja

Slika 1

koju su sami kao križaljku sastavili. Neki đaci imali su drvene pernice - piksle naslijeđene od roditelja. U pernici se nalazilo pero za tintu, gumica, HB olovka i mali valjak na kojem je nalijepljena tablica množenja od 1 do 10 puta 20. (sl. 1). U osnovnim školama za vrijeme pisanja školske zadaće iz matematike bilo je zabranjeno koristiti se tim pomagalima.

U klasičnoj gimnaziji otkrio nam je profesor Rumbak tehniku množenja pomoću prstiju. Navodno u Perziji imaju taj zanimljiv način računanja pomoću prstiju na rukama. Dodavanje i oduzimanje radimo na poznati način, a za množenje od 5 do 10 pomažemo si ovako: stisnemo obje šake, a zatim na

svakoj ruci ispružimo onoliko prstiju koje želimo pomnožiti. Na primjer, ako želimo pomnožiti 8 x 7, to znači da na jednoj ruci imamo ispružena 3 prsta (tj. 8), a na drugoj ruci 2 prsta (tj. 7). Pogledamo li prste na rukama, opazit ćemo da na jednoj ruci imamo stisnuta dva prsta, a na drugoj tri. Stisnute prste međusobno pomnožimo (2 x 3 = 6). Svaki ispruženi prst vrijedi deseticu, a imamo ih 5, dakle to je 50. Zbrojimo 6+ 50 = 56 (sl. 2). Za prvu vježbu pokušajmo 8 x 8. Na svakoj ruci ispružena su po tri prsta 6 x 10 je 60, a ostaju svinuta po dva prsta 2 x 2 je 4, zajedno 64!

U srednjoj tehničkoj školi trebali smo svi imati i rehnšiber (logaritamsko računalo),

koje smo teškom vezom, tj. švercom nabavljali i skupo ga plaćali. Kod prof. dr. Apsena s uspjehom smo svladali upotrebu rehnšibera, što nam je kasnije mnogo pripomoglo na fakultetu i na terenu (tzv. tahimetrijski šiber). Mi tehničari poučavali smo brucoše gimnazijalce u tehnici računanja sa šiberom i tako vratili uložena sredstva. Jedna od pomoći gimnazijalcima bio je crtež krivulja (šalabahter) za skraćeno množenje/dijeljenje i određivanje decimalnog zareza. Krivulje su bile nacrtane kotir-perom i crnim tušem, obično na omotu malih petdecimalnih logaritamskih tablica kao bezvezni crtež. (sl. 3). Tko nije uspio položiti prvi kolokvij iz logaritamskog računala iz tri pokušaja mogao se jedino oprostiti od daljnjeg studiranja tehnike.

Slika 3

Pojavom domaćeg proizvoda, tj. mehaničke računalice zagrebačke Tvornice računskih strojeva (TRS), tzv. mlinci, nije se odmah prekinula tradicija polaganja šibera. Logaritamsko računalo se na Sveučilištu polagao sve do 1973. godine, tj. do pojavljivanja na našem tržištu digitalne računalice TRS-529. (sl. 4) (B. K. Tehnika, br. 11.

Bgd. 1975. str. 20/22).

Danas se djeca već od kolijevke služe računalom, internetom i mobitelom - prstom!

Za računalnu pismenost trebamo prvo naučiti služiti se tipkovnicom sa svih deset prstiju napamet (na slijepo), a onda dolazi informatička edukacija.

Slika 2

EKSCENTAR.8

Intervju s prof. dr. sc. Damirom Medakom, prodekanom za znanstveni rad i medunarodnu suradnju Geodetskog fakulteta Razgovarali: Boris Skopljak1 i Ozren Kopanica2 Početkom studenog obavili smo razgovor s istaknutim nastavnikom Geodetskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Damirom Medakom. Za one koji su malo slabije upućeni, prof. Medak je predavač i ispitivač na kolegijima Geodetske baze podataka, Analiza prostornih podataka te Programsko inženjerstvo u geomatici po starom programu, a po novom bolonjskom sustavu na kolegijima Baze podataka te Modeliranje geoinformacija. Uza sve ove nastavničke aktivnosti pročelnik je Katedre za geoinformatiku te obnaša dužnost

prodekana za znanstveni rad i međunarodnu suradnju.

Prof. Medak član je Upravnog odbora Hrvatskog geodetskog društva te glavni urednik Geodetskog lista. Također je i predsjednik Hrvatskog povjerenstva za geodeziju i geofiziku pri HAZU, te član suradnik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske.

Pristupačan kao i uvijek, profesor Medak nas je ugodno primio u svom uredu, gdje smo se po prvi puta mi studenti našli u ulozi ispitivača.

E: Odmah na početku ovog intervjua čestitamo

Vam, naime čuli smo da ste nedavno promaknuti iz nastavničkog zvanja izvanrednog profesora u zvanje redovnog profesora Geodetskog fakulteta.

M: Zahvaljujem. Postupak izbora profesora je dosta dugotrajna i značajna stvar za nas profesore, bez obzira što se možda za vas kao studente ne vidi neka razlika.

E: Rođeni ste u Dubrovniku. Kako ste se uspjeli riješiti nadaleko poznatog dubrovačkog naglaska?

M: Taj poznati dubrovački naglasak nisam ni imao prigo-

[1] Boris Skopljak, usmjerenje: Inženjerska geodezija i upravljanje prostornim informacijama, e-mail: bskopljak@geof.hr [2] Ozren Kopanica, usmjerenje: Inženjerska geodezija i upravljanje prostornim informacijama, e-mail: okopanica@geof.hr

EKSCENTAR.8

de steći jer sam tamo samo rođen. Moj zavičaj je dolina Neretve, odnodno grad Metković. U Metkoviću nema dubrovačkog naglaska, a nema ni onog koji vuče na priobalni dio Dalmacije pa nije bio problem riješiti se naglaska.

E: Kako ste se uopće odlučili za geodeziju, s obzirom da ste završili odgojno-obrazovnu srednju školu kako navodite u vašoj biografiji?

M: Sasvim slučajno. Pri povratku s priprema za prijemni ispit ispred šahovskog kluba sam susreo šefa katastra u Metkoviću, dipl. inž. Antu Repca (nažalost poginuo je u Domovinskom ratu). U klubu smo zajedno pogledali Repetitorij matematike kojeg je napisao prof. Apsen. Ante me je pitao znam li tko je Boris Apsen. Tada sam naučio da je Boris Apsen geodet. Pitao me je za što se to pripremam, ja sam mu rekao, eto, za studij, pa ćemo vidjeti što će biti. Možda nešto gdje se polaže matematika i fizika, i onda mi je rekao zašto ne i geodezija. Ja sam rekao isto tako zašto ne, došao na prijemni iz geodezije, položio ga i ostao na Geodetskom fakultetu. Može se reći, da nije bilo tog susreta možda ne bi bilo danas mene kao geodeta.

E: U kakvom Vam je sjećanju ostao prijemni ispit?

Jest li imali veliku tremu, da li ste se dugo pripremali. Sjećate li se koji ste bili na prijemnom?

M: Pa sjećam se. Pripremao sam se, bio sam prvi, ali to je sve stvar dobre pripreme.

Bilo je sve dobro organizirano, sve je bilo onako kako treba, nije bilo nekih problema. Možda su tada zadaci bili drukčiji nego sad, meni se čini da su sad malo teži nego prije.

E: Studentski život. Da li ste živjeli u domu ili…?

M: Ja sam u studentskom domu “Cvjetno naselje” proveo ukupno osam godina.

Tako da je ta adresa možda obilježila cijeli moj studij koji je bio, opet...po mom sjećanju uredan i dobro organiziran. Studentski život: geodezija kao timski rad, nezaboravna jednosatna čekanja u redovima u studentskim restoranima, vježbe na Jelenovcu, savskom nasipu, praksa na Lipnici ...

E: Kako ste provodili slobodno vrijeme za vrijeme studija?

M: Za vrijeme studija većina stvari se mogla naučiti na fakultetu, tako da smo imali vremena za neke studentske aktivnosti kao i vi danas. U to vrijeme održani su studentski izbori te je na kraju ispalo da sam ja postao potpredsjednik Skupštine Sveučilišta u Zagrebu, U Rektoratu sam proveo mandat koji je potrajao tri do četiri godine, i koji je bio obilježen brojnim aktivnostima vezanim uz studente prognanike, studentske stipendije te uz pripremu Zakona o studentskom zboru.

E: Spominjete da ste igrali šah?

M: Na početku studija stekao sam titulu majstora, a onda je kasnije ostajalo sve manje i manje vremena da se kroz godinu negdje provede 10, 20 dana igrajući šah,. To je jedna obaveza koja kasnije više ne ide, ali u srednjoškolskim danima je bilo zanimljivo.

E: Jeste imali problema s nekim kolegijima za vrijeme studija, da li ste sve ispite prošli otprve?

M: Na oba pitanja odgovor je ne.

B:.Jeste li imali kada tremu prije nekog važnog ispita?

M: Pred ispite ne toliko, ali recimo da je bilo više treme pred prva predavanja koja je trebalo održati studentima.

E: Da li Vam se isplatio odlazak na studij u Beč?

M: O da! Zadovoljan sam, i to ne samo odlaskom na studij u Beč, nego još prije toga odlaskom na jednu tromjesečnu stipendiju u Graz, a još prije toga, ‘91., na jednomjesečnu stipendiju u Beč, gdje sam naučio prve riječi njemačkog jezika koji mi danas isto tako dobro dođe u struci i privatnom životu, a s kojim nisam ranije imao dodira u školi.

E: Da li je velika razlika u kvaliteti studiranja vani i ovdje?

M: Pa nije, nije tako velika.

Specifičnost je Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u tome što za razliku od većine tehničkih fakulteta geodetskog i geoinformatičkog smjera u Europi imamo zavidno visok broj studenata. Iz toga slijede i dobre i loše strane. Dobre su te da imate studente koji su motivirani da u takvoj atmosferi konkurencije nauče što više. S druge strane imate problem da profesori moraju raditi s većim grupama studenata pa se onda možda u većoj grupi studenata malo teže radi, ali je to puno bolje nego da ste bez studenata, a takvih slučajeva u inozemstvu također ima. Uz dobru organizaciju postižu se dobri rezultati o čemu svjedoče naši diplomirani inženjeri koji, kad odu u inozemstvo, ili jako dobro pridonose radu tvrtki u kojima se zaposle, ili vrlo uspješno završe poslijediplomske studije koje upišu.

Nitko od vas ne traži koji ste program završili, dovoljno je

EKSCENTAR.8

napisati koji ste fakultet završili da vam se to nostrificira i prizna u Njemačkoj, u Austriji, u Švicarskoj i većini drugih zemalja u Europi.

E: Geodetski fakultet jedna je od rijetkih akademskih institucija u Europi koja egzistira kao samostalni fakultet, drugdje se studij geodezije obično izvodi u sklopu građevinskog ili nekog drugog fakulteta.

M: Time smo se mi ovdje uvijek ponosili. Nekad je ranije to bio još fakultet u Delftu, u Nizozemskoj, danas ni on više nije samostalan...

Ali to je samo stvar organizacije studija. Dakle, mi smo na Sveučilištu u Zagrebu nastavili tradiciju rascjepkanog sveučilišta, dok su sveučilišta u Europi inače dosta integrirana i imaju samo različite smjerove, bilo na sveučilištu bilo na tehničkom sveučilištu. A ponegdje je geodezija samo smjer na građevini, ali je dosta čest slučaj da je ona samo jedan smjer na tehničkom sveučilištu, pa je zbog toga to odjel tehničkog sveučilišta, ne nužno odjel građevinskog fakulteta. To ima svoje dobre i loše strane, ali o tome se i danas vode ra-

EKSCENTAR.8

sprave na Zagrebačkom sveučilištu; po novom zakonu, za dvije do tri godine, mi bismo ovdje svakako trebali postati dio Sveučilišta više nego što smo to sada. Samostalnost ima svoje prednosti, ali isto tako prisutan je i problem s prepoznatljivošću premale jedinice jednog velikog sveučilišta.

E: Da li se onda javlja problem što se tiče razmjene studenata?

M: To ne bi trebao biti problem. Problem je samo u organizaciji razmjene između sveučilišta. Ako na sveučilištu ne gledamo studij kao studij na fakultetu nego kao studij određenog programa, onda nikakvih problema nema. Jedna godina provedena na programu geodezije i geoinformatike negdje u inozemstvu jednaka je jednoj godini provedenoj na našem programu u Hrvatskoj. I onda se takve godine, ako su približno po sadržaju kompatibilne, studentu priznaju kao određen broj bodova u onoj sumi koju treba prikupiti za studij. Programi su važni, ne fakulteti kao jedinke.

E: Kome se onda trebaju obratiti studenti zainte-

resirani za međunarodnu suradnju?

M: Jedna je mogućnost razmjene kroz studentske prakse, za što se studenti trebaju obratiti organizaciji IAESTE, a druga je vezana uz stipendije za studijske boravke u inozemstvu, gdje bi bilo poželjno da u budućnosti studenti provedu npr. jedan semestar svog studija. Takve aktivnosti je dobro početi na matičnom fakultetu.

Studetni se mogu javiti bilo prodekanu za međunarodnu suradnju, bilo prodekanu za studente. Treba unaprijed regulirati status semestra kojeg bi proveli vani, provjeriti da li je taj semestar kompatibilan s nastavom u Zagrebu. Kada se student vrati s određanim brojem bodova, treba ih ukomponirati u naš nastavni plan. Tada student neće izgubiti semestar nego će ga jednostavno samo provesti negdje drugdje. Dakle, koordinirano, sa Fakultetom uz pomoć Ureda, najčešće i ministarstava nadležnih za visoko obrazovanje u zemlji domaćinu, i visokoškolskih institucija, moguće je riješiti na odgovarajući način i stipendiranje, samo sve to treba napraviti unaprijed, najčešće već početkom kalendarske godine za iduću ak. godinu.

Računajte da s tim treba početi devet do deset mjeseci prije nego što želite negdje ići.

E: Da li je obvezatno je poznavanje jezika zemlje u koju se ide?

M: Da. Ili engleskog, ovisno o tome u kakvom se obliku nastava nudi. Najčešće se kod same prijave za stipendije traži potvrda o znanju stranog jezika.

E: Da li je nužno da u razmjeni sudjeluju studenti samo viših godina?

M: U budućnosti bi to tre-

balo biti prilično liberalno, ali načelno studenti barem druge godine, tako da su ovdje u svakom slučaju započeli studij. Tada je logično da gostujući semestar bude na drugoj ili trećoj godini.

Možda bi najspretnije bilo da su to semestri na završnim godinama svakog od naših studija, preddiplomskog i diplomskog. Onda je najjednostavnije ukomponirati jedan takav semestar, da se studenta ne omete u prikupljanju bodova za upis u sljedeću akademsku godinu.

E: Da li ste zadovoljni pristupom studenata na predavanjima, njihovim zala-

ganjem?

M: Uglavnom da, iako se naravno mogu istaknuti pozitivni primjeri kakvih je obično negdje između jedne četvrtine i jedne trećine, i možda ne baš preveliki interes jednog manjeg dijela, koji možda nisu naviknuti na intenzivnu nastavu kroz cijeli semestar, nego bi preferirali očito nekakav kampanjski oblik učenja, neprimjeren tehničkom fakultetu. Ali uglavnom je motivacija ovog jednog dijela jako dobra, kao što je to bio slučaj i sa prethodnim generacijama.

E: Kao zaključak, što biste biste poručili današnjim

naraštajima studenata?

M: Budite kritični, ništa drugo. Prema drugima, a onda će doći vrijeme kad ćete biti kritični i prema sebi. Jedna od važnih stvari je biti kritičan i ne bojati se, ovo sve drugo je... rutina.

Nekoliko brzopoteznih E: Najdraži film?

M: Kum, bez obzira 1, 2 ili 3.

E: Glumac?

M: Clint Eastwood.

E: Glumica?

M: Meryl Streep.

B: Imate neki omiljeni sport koji pratite?

M: Šah, iako ne znam da li to ljudi vide kao sport.

B: Hajduk ili Dinamo?

M: Hmmm...

B: Ili ništa od navedenog?

M: Pa ništa, da...bolje ništa nego nešto.

B: Omiljena glazbena grupa? Preferirate li možda klasičnu glazbu?

M: Ne, u svakom slučaju prije moderno. U2 ako govorimo o grupi.

E: Tri najosobe 20. stoljeća?

M: Teško pitanje. Možda Einstein, Ghandi i Ivan Pavao II. Evo, recimo da su to te tri.

E: Najdraža knjiga, osim Macarola? Pisac?

M: Hermann Hesse “Stepski vuk”.

E: Imate neki auto snova?

Možda radije neko računalo iz snova?

M: Materijalne stvari su uvijek nestalne vrijednosti. Sve će to za desetak godina biti jedna hrpa lima ili nekog drugog materijala za recikliranje.

B: Posjećujete li možda kazalište, opere, predstave, kino?

M: Da, posjećujem kazališta, predstave, nastupe, filmove.

Ali s obitelji češće dječje, zbog djece.

EKSCENTAR.8

Godina dana bolonjskog procesa na Geodetskom fakultetu Bernarda Božić1, Ivan Delač2 1. Ustroj Prošlo je već više od godine dana od kada je na našem fakultetu zaživio bolonjski proces što je donijelo značajne promjene u programu fakulteta. Naziv studija promijenjen je u Geodezija i geoinformatika, a uvedena je i tzv. diploma supplementa odnosno dodatak diplomi koji diplomu prilagođava europskom sustavu školstva i čini je važećom u inozemstvu. Za strateški cilj uzeto je povećanje broja više (VŠS) i visoko (VSS) obrazovanih kadrova u strukturi stanovništva Republike Hrvatske od 11, 9 na 20 ili čak 30% u

narednih 10 do 15 godina.

Sâm dodiplomski studij podijeljen je na dva dijela: preddiplomski i diplomski.

Preddiplomski studij traje tri godine odnosno 6 semestara s ukupnim iznosom od 180 ECTS bodova i završava ispitom za sve studente koji ne žele nastaviti studij.

Završetkom preddiplomskog studija student dobiva titulu prvostupnika ili baccalaureus geodezije i geoinformatike i postaje kompetentan za obavljanje svih poslova današnjih geodeta uz nižu razinu odgovornosti u odnosu na diplomiranog inženjera odnosno magistra. Diplomski studij traje još dvije dodatne

godine odnosno 4 semestra, s ukupno 120 ECTS bodova, a završava se izradom diplomskog rada i diplomskim ispitom. Završetkom diplomskog studija dobiva se titula magistar geodezije i geoinformatike i stječe se kompetencija za rješavanje stručnih i znanstvenih pro-

2. Plan blema.

Dekan je donio odluku o privremenim pravilima studiranja u prvoj godini preddiplomskog studija kojom su uređena opća pitanja, a detaljna će biti definirana kasnije kada se prikupi više

[1] Bernarda Božić, usmjerenje: Satelitska i fizikalna geodezija, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bbozic@geof.hr [2] Ivan Delač, Preddiplomski studij geodezije i geoinformatike, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, idelac@open.geof.hr

EKSCENTAR.8

podataka i dobiju spoznaje temeljene na iskustvu provedene nastave.

Nastavnike se obvezalo da u roku od jedne godine sva predavanja za nove kolegije prevedu u digitalni oblik i učine dostupnim studentima putem weba.

Odlučeno je da na početku semestra treba definirati sve uvjete za dobivanje potpisa ili eventualno oslobađanje od ispita ili dijela ispita. Nadalje, sva predavanja, vježbe i zadaci trebaju biti dostupni studentima i u nastavi treba u što većoj mjeri primjenjivati e-learning.

Kako je nastava prema novim uvjetima povećala cijenu za oko 30%, a prihodi su, od strane ministarstva, dosada bili neredoviti, za cilj se uzela i promjena načina financiranja. Naime, financiranje se dosad obavljalo prema glavarinama, tj. prema broju studenata odnosno nastavnog osoblja, a ubuduće se planira plaćanje programa i autonomnost fakulteta u raspodjeli doznačenih sredstava.

Očekuje se da će promjena imena iz sadašnjeg Geodezija u Geodezija i geoinformatika ujedno pridonijeti promjeni imidža i većoj afirmaciji same

struke. Shodno toj promjeni provedene su reforme i u nastavnom sadržaju.

Profesori Geodetskog fakulteta u Zagrebu izradili su katalog znanja (body of knowledge) za područje geodezije i geoinformatike, tj. minimum znanja koje student mora svladati nakon svake godine studija po kojemu su ustanovljeni kolegiji kojima su određeni nazivi, a zatim i predavači.

Program je prošao domaću i međunarodnu recenziju te ga je odobrilo Ministarstvo znanosti obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Uvedeni su kolegiji vezani uz naglašenu geoinformatiku, značajno je smanjena satnica nekih dosadašnjih tradicionalnih kolegija, a primijenjeno je i uvođenje prava i menadž-

3. Realizacija menta u struku.

Prema preddiplomskom i diplomskom programu došlo se do zaključka da je optimalan broj studenata koji fakultet može primiti 150 s obzirom na prostor, opremu i broj nastavnika.

Međutim 2005./2006. akademske godine primljena su 224 studenta (135 novih,

26 upisanih prema Zakonu o djeci dragovoljaca domovinskog rata, 63 ponavljača). U odnosu na dotadašnjih 115 studenata koje je fakultet primao suma je povećana gotovo dvostruko dok je broj asistenata i profesora na fakultetu ostao isti što je znatno otežalo izvođenje i praćenje nastave. Time se fakultetski program znatno udaljio od osnovne ideje bolonje koja zastupa rad u manjim grupama i konstantno praćenje znanja kroz interakciju profesora i studenata. Mentorski rad zbog premalog broja nastavnika i suradnika potpuno je onemogućen, a nedostatak većih predavaonica, računaonica i laboratorija postao je opipljiv problem.

Svjesni činjenice da nije lako provesti nove ideje i program izmijeniti iz temelja u samo godinu dana i očekivati da će sve bespogrešno funkcionirati ostaje samo da se pitamo na čijim se glavama to lomi. Jer povoljni uvjeti za studente nisu osigurani, a kriteriji su ostali isti.

Za redovan upis druge godine potrebno je ostvariti svih 60 ECTS bodova. To su ostvarila samo 24 studenta što je tek neznatno više od 10%.

Osim sveukupno nedovoljno dobre izvedbe treba se osvrnuti i na neke pojedinačne probleme i očite propuste u planiranju nastavnog programa koji su pridonijeli tako lošim rezultatima. Kao najproblematičniji kolegij, što je vidljivo i iz priložene ankete, pokazao se na prvoj godini kolegij Analiza i obrada geodetskih mjerenja, predmet koji obuhvaća i sažima gradivo iz ranije poznatih kolegija Teorija pogrešaka i račun izjednačenja 1 i 2.

Predmet se pokazao kao sporan svojom iznimno malom prolaznošću, naime

EKSCENTAR.8

tek oko 35 od 224 studenta je položilo isti, što nameće pitanje u čemu ili u kome je problem? Iz vlastitih saznanja dolazimo do zaključka da je problem ponajprije u tome što je kolegij potpuno neprimjeren za prvu godinu studija, kako zbog nedovoljno savladane matematike tako i zbog činjenice da se studenti hvataju u koštac s izjednačavanjem mjerenja s kakvima se do tada u praksi, a niti u teoriji, nisu nikada susreli.

Nadalje, zbog manjka asistenata vježbe se održavaju 2 sata tjedno umjesto, planom i programom, predviđena 3.

Kad tom dodamo i činjenicu da je za prolazak pismenog dijela ispita potrebna 100%-tna točnost i da nekad niti to nije garancija prolaza, odgovor zašto je kolegij položilo tek 15-ak posto studenata se sam nameće.

Također valja istaknuti i

da je drastično smanjenje gradiva iz prijašnjih matematika 1, 2 i 3 i zbijanje istog u prvi semestar, dovelo do velikih poteškoća studentima u kolegiju Diferencijalna geometrija u 3. semestru jer se pokazalo da studenti ne raspolažu poznavanjem osnovnih derivacija. To su samo neki najočitiji problemi,

Anketa U svrhu dobivanja što boljeg uvida u kvalitetu nastave pojedinih kolegija preddiplomskog studija geodezije i geoinformatike proveli smo anketu među prvom generacijom bolonjaca. Anketi je pristupilo 120 studenata koji su ocjenama 1-5 ocijenili redom: asistente, nastavnike, organizaciju i težinu svih kolegija prve godine, uključujući i izborne koje su slušali. Rezultati ankete predočeni su grafovima, a na kraju je kao pregledna ocjena formiran prosjek koji uključuje asistente, nastavnike i organizaciju isključujući težinu jer ona nije mjerilo kvalitete pojedinog predmeta. Kod ocjene težine predmeta 1 predstavlja lako, a 5 teško.

Organizacija

Asistenti

Nastavnici

Nastavnici

EKSCENTAR.8

a kako će se nastava dalje odvijati i koje će se radikalne mjere provesti u smislu poboljšanja kvalitete nastave kao i olakšanja apsorbcije znanja studentima može samo vrijeme pokazati. O tim i nekim ostalim problemima porazgovarali smo sa prodekanom za nastavu, prof. dr. sc. Stanislavom Frangešom.

semestru čime nisu ostvarili pravo na upis svih kolegija u 3. semestru, a čak oko 170 studenata nije ispunilo uvjete u 2. semestru, što znači da u 4. semestru neće moći upisati sve kolegije. Iz toga se vidi da nije ravnomjerno raspoređena težina pojedinih kolegija u 1. i 2. semestru.

To je jedna od stvari koju svakako moramo ispraviti.

Još smo naišli na neke propuste u samom studijskom programu. Takav primjer je da nije bilo dovoljno izbornih predmeta u 3. semestru pa bi ispalo da bi studenti koji nisu izabrali u 2. semestru Engleski jezik obvezno morali upisati neki predmet s drugog fakulteta. Tu smo vrlo brzo intervenirali tako da smo omogućili da se izborni predmeti iz 1. semestra upišu i u 3. semestru.

Prosjek

Težina Prošla je godina dana od početka provođenja bolonjskog procesa na našem fakultetu, kako ste zadovoljni s realizacijom?

U uvjetima u kojima je izvođena nastava za prvu godinu po bolonjskom procesu rezultati su zadovoljavajući.

Naime, povećan je broj studenata (224 studenta), što je dvostruko više nego inače, zatim nedovoljan je broj nastavnika i suradnika čime je i onemogućen rad u manjim grupama te donekle otežano kontinuirano praćenje znanja, nedovoljan je broj većih predavaonica, računaonica, laboratorija za održavanje predavanja, seminara i vježbi. U svim tim uvjetima koje sam nabrojio mislim da su rezultati zadovoljavajući.

Znači nadalje očekujete da će uvjeti biti osigurani za sve studente ili će svejedno postojati pro-

blem nedostatka asistenata i profesora?

Postojat će i dalje. Bit će manji broj studenata, ali problem nedostatka nastavnog osoblja će svejedno postojati, s tim da ga uprava Fakulteta stalno pokušava riješiti. Na Sveučilištu stoji naš zahtjev za 24 nova asistenta.

Mislite li da su kriteriji na fakultetu ipak malo prestrogi? Naime, godinu je položilo samo 24 od 224 studenta. Da li su tome razlozi nekakvi propusti fakulteta ili pak mislite da je to jedan realan postotak?

Od 224 studenta 24 ih je prikupilo sve ECTS bodove i ostvarilo pravo na upis svih predmeta u sljedećoj akademskoj godini. Moj je komentar na to još nešto što se iz prije navedenog ne vidi, a to je da oko 30 studenata nije ispunilo uvjete već u 1.

Hoće li program s tim nedostacima ostati ili postoji mogućnost da se malo izmijeni?

Osobno sam sklon tomu da u cilju poboljšanja promijenimo program, jer se u određenom postotku (uvijek je to bilo do 30%) program može promijeniti bez da smo primorani tražiti ponovnu suglasnost, u prijašnjem razdoblju od Ministarstva, a danas od Sveučilišta. Prema tomu, neke promjene mogu biti provedene i svakako ćemo ih pokušati provesti.

Vjerojatno ćemo naići na još poneki propust u nadolazećoj trećoj godini studija, ali na to sve nailazimo tek pri neposrednoj primjeni. Kad smo predlagali i slagali studijski program, koji je bio podvrgnut nizu recenzija i sve ih prošao, izgledalo je sve u redu, ali sad se pokazuje da nije u potpunosti baš tako.

Treba imati na umu i da su dva studentska predstavnika u Odboru za nastavu i ti se sastanci kontinuirano

EKSCENTAR.8

Tablica: Prijedlog modela izvođenja nastave

održavaju. Na njima bi nas studenti trebali upozoriti i predložiti što bi po njihovu mišljenju trebalo u programu promijeniti. Mi vjerojatno nećemo moći sve usvojiti, ali dio vjerujem da hoćemo.

Postoje li zasad kakve informacije ili bar nagađanja o tome koji će biti uvjeti za nastavak školovanja nakon odslušane prve 3 godine programa?

Jedini uvjet za koji znam je prikupljenih 180 ECTS bodova. Znači student mora imati prikupljene sve ECTS bodove iz prve 3 godine. Još nije u potpunosti definirano kako će izgledati završni ispit za studenta koji nastavlja diplomski studij i završni ispit za studenta koji studij završava odnosno dobiva diplomu prvostupnika. Što mislite o ispitima, a znamo da ih na našem fakultetu ima nekolicina, koji za polaganje pismenog dijela traže stopostotnu točnost? Među takvim ispitima dva su i na prvoj godini bolonje. Kako je uopće moguće rangirati ocjene na jednom takvom ispitu?

Po meni to nije u redu.

Između ostalih sastanaka održan je i radni sastanak svih profesora na Sljemenu.

EKSCENTAR.8

Tamo sam predložio model izvođenja nastave prema kojem postoji određeni postotak na temelju kojeg bi se davale ocjene: od 5065% je ocjena dovoljan, 6680% dobar itd. Dakle mora postojati određeni prostor za davanje ocjena i nikako se ne slažem s tim da mora biti 100%-tna točnost. Na neki me način ovo pitanje čak i iznenadilo, jer sam mislio da ne postoji takva situacija.

Na početku ak. god 2006./07. zatražio sam od nastavnika koji predaju na prvoj i drugoj godini da mi dostave model po kojem će se izvoditi nastava, tako da se ne bi dogodilo da se tijekom godine taj model promijeni, što po meni nije dobro. Međutim, nisam dobio odgovor od svih nastavnika.

Da li bi onda trebale biti pokrenute kakve mjere ili to sve ovisi o, takoreći, dobroj volji predmetnog nastavnika?

Nije to dobra volja nastavnika, a nisu s druge strane niti mjere, već se jednostavno određenim razgovorima i dogovorima pokušava ta problematika uskladiti i rješiti.

U stručnom radu, koji ste objavili u Geodetskom listu, o implementaciji bolonje na fakultetu ističe se da su profesori duž-

ni objaviti svoje lekcije u digitalnom obliku i napraviti ih dostupnim studentima preko weba. Prema mojim informacijama to ih je primijenilo samo oko 50%. Što kažete na to i mislite li da postoji neki način da se motivira te profesore da se prilagode programu?

Mi smo na Fakultetskom vijeću donijeli odluku da bi svaki pojedini profesor, nakon što održi određeni kolegij, trebao u roku od godinu dana imati dostupna predavanja u digitalnom obliku na web-stranicama Fakulteta. Pouzdanu informaciju da 50% profesora nije svoja predavanja stavilo na web u ovom trenutku nemam, ali mi ne preostaje drugo nego da na svakom od sljedećih sastanaka, bio to Odbor za nastavu ili Fakultetsko vijeće, pozovem one koji to još nisu učinili da što prije učine. Inače su u suprotnosti s odlukom koje je Fakultetsko vijeće donijelo i koje se treba držati.

Još jedan oblik motivacije za predmetne nastavnike bit će u vidu projekta s kojim Sveučilište počinje a prema kojem će se formirati određena povjerenstva za praćenje nastave koja će između ostalog i anketirati studente. Tako će se dogoditi da će pojedini predmetni nastavnici lošije

prolaziti u tom anketiranju, a i prolaznost će biti slabija na tim kolegijima. Pojedini kolegiji odnosno predmetni nastavnici, neće ispuniti očekivanja, tj. bit će lošije rangirani i imat će lošije rezultate.

Sigurno da jedan od razloga tomu može biti i nedostupnost predavanja. Dakle, to je jedan od načina da se motivira predmetne nastavnike da postave svoja predavanja na web, jer ja mogu nekog prozivati bezbroj puta, ali jednostavno nemam neku drugu mjeru za one koji ne poštuju odluke.

Možete li ukratko objasniti lump sum model financiranja i je li on napokon primijenjen kod nas?

Do sada je bilo primijenjeno financiranje po djelatnicima, a tako je i trenutno jer lump sum model još nije zaživio. Prema lump sumu bi se od Sveučilišta dobila određena masa financijskih sredstava za određeni studijski program, a sama raspodjela unutar fakulteta ostala na upravi fakulteta. Na taj način Sveučilište neće određivati broj asistenata već će ih se prema potrebama moći primiti koliko je potrebno, ali onda i ukupne financijske prihode proporcionalno tome podijeliti.

Geodeti su dosta traženi u Hrvatskoj. Treba li strahovati da će se bolonjom veći broj studenata odlučiti za 3 godine studija što zbog nezadovoljenog uvjeta za nastavak, što zbog financijskih ili inih razloga (zasićenje od studija), što će dovesti do smanjenja visoko obrazovanih ljudi, a ne do porasta kako se očekuje?

Moguće je, ali cijeli je bolonjski proces zamišljen sa svrhom povećanja broja više i visoko obrazovanog kadra.

Cilj je da se izjednačimo s članicama EU-a odnosno SADom koji imaju oko 30% visoko i više obrazovanih. Dakle nije isključivi cilj samo visoko obrazovanje. Međutim, bitno pitanje je hoće li prvostupnici sa završene tri godine studija imati ovlaštenja. Ako će nakon 3 godine studija dobiti samo djelomična ili nikakva ovlaštenja, tada interes za nastavak studiranja neće biti bitno smanjen u odnosu na danas.

Smatrate li da je unutar Hrvatske potreban kadar prvostupnika ili da je ipak bolje imati više visokoobrazovanih?

Za određene radove i djelatnosti mislim da je dovoljan i trogodišnji studij, jer oni koji su nekad bili viša sprema sa završene 2,5 godine (to je ukinuto oko 2000.) našli su svoje mjesto i imali svoje poslove i zadatke koje su mogli izvoditi. Ono što nama nedostaje i što je bitno definirati su ovlaštenja za pojedini stupanj naobrazbe. Tako i novi prvostupnici imaju svoje mjesto u operativi. Ne mora svatko biti diplomirani inženjer odnosno u novom slučaju magistar (mag.) struke.

venirati tamo gdje se vidi da nešto nije u redu. Također bi trebalo intenzivirati rad Studentskog zbora. I završno, želim svima mnogo uspjeha, da se ugodno osjećaju na Geodetskom fakultetu, da prikupe i svladaju sva znanja koja su im ponuđena i da ih kasnije uspješno primijene u praksi.

U svrhu dobivanja što boljeg uvida u kvalitetu nastave pojedinih kolegija preddiplomskog studija geodezije i geoinformatike proveli smo anketu među prvom generacijom bolonjaca. Anketi je pristupilo 120 studenata koji su ocjenama 1-5 ocijenili redom: asistente, nastavnike, organizaciju i težinu svih kolegija prve godine, uključujući i izborne koje su slušali. Rezultati ankete predočeni su grafovima, a na kraju je kao pregledna ocjena formiran prosjek koji uključuje asistente, nastavnike i organizaciju isključujući težinu jer ona nije mjerilo kvalitete pojedinog predmeta. Kod ocjene težine predmeta 1 predstavlja lako, a 5 teško.

Imate li kakvu poruku našim bolonjcima?

Prvenstveno neka ozbiljno shvate studiranje i iskoriste sve mogućnosti koje postoje da se na pojedinim kolegijima preko kolokvija položi dio ispita ili cijeli ispit. Nadalje, obratite se službama Fakulteta s evidentnim problemima i to preko svojih predstavnika godina. Možete to učiniti i direktno prodekanu za nastavu i studente, gospođi tajnici ili drugim službama, ali na vrijeme. Najčešće se sve pokreće prekasno, kad se već padne ispit ili izgubi godina. Treba prije probati inter-

EKSCENTAR.8

E-ucenje - vezite se, polijecemo! mr.sc. Željka Tutek1 Svi prepoznajemo koliko je uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), koja se stalno i brzo mijenja, donijela promjena u našem svakodnevnom životu. Promijenila je i naše studente. Marc Prensky sve one koji su odrasli s tehnologijom i koji stoga tečno govore digitalni jezik računala, video igara i interneta naziva “digitalnim urođenicima” (engl. digital natives). On upozorava da su oni toliko različiti od nas (“digitalne pridošlice”, engl. digital immigrants), kad smo bili njihovih godina, da prilikom određivanja što je najbolje za njihovo obrazovanje više ne možemo koristiti samo naše znanje i vještine iz 20. stoljeća. I savjetuje da trebamo cijeniti njihovo mišljenje i surađivati s njima, jer oni imaju jasniju ideju o tome što donosi budućnost.

Pomak prema društvu znanja traži ICT pismenost, dobro razvijene vještine komuniciranja (čitanje, pisanje, usmeno izražavanje, slušanje) i sposobnosti: pretraživanja i vrednovanja informacija, rješavanja problema i odlučivanja, kritičkog promišljanja, samostalnog učenja, rada u timu, prilagodbe novim okolnostima i druge temeljne sposobnosti.

Kako odgovoriti na sve veće zahtjeve za novim programima i promjenom načina poučavanja i učenja u 21. stoljeću? Iako je odavno prepoznato da treba izaći izvan zidova klasičnih učionica i uobičajenog rasporeda

sati i stvoriti virtualno okruženje u kojem se može međusobno komunicirati i učiti, tek odnedavno je ostvarena i potrebna infrastruktura (tehnička opremljenost studenata, brze veze za pristup internetu, sustavi za upravljanje učenjem). Uključivanjem eučenja (učenja i podučavanja potpomognutog ICT-om i internetom) u svakidašnji obrazovni proces naših studenata možemo mu tako kroz interaktivnost, multimedijalnost i fleksibilnost dodati novu dimenziju neograničenih mogućnosti.

Kroz multimedijalno predstavljanje sadržaja i različite interakcije studenata sa sa-

Na pitanje koliko u prosjeku tjedno sati provedu na računalu 137 studenata prve godine ak.god. 2006./07. je odgovorilo ovako [1] mr. sc. Željka Tutek, asistentica, Katedra za matematiku i fiziku, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, e-mail: zeljkat@geof.hr

EKSCENTAR.8

držajem mogu se aktivirati sve njihove kognitivne aktivnosti i usvajanje znanja će biti učinkovitije. Neovisan o mjestu i vremenu pristup izvorima informacija i znanja na internetu i izravno učenje iz njih promovira samoučenje što je upravo temelj cjeloživotnog učenja. U tom novom okruženju student je aktivan, a nastavnik ga vodi u samostalnom radu kroz spremnost da motivira, usmjeri, pomogne i pohvali upravo kad treba. U međusobnoj komunikaciji i interakciji studenata i nastavnika postojeća znanja se mogu nadograđivati, produbljivati i razviti zajednice znanja.

Na Geodetskom fakultetu je od ak.god. 2006./07. nastava za neke od premeta podržana kroz Moodle (www.geof.hr/moodle). Moodle je trenutno vodeći u svijetu nekomercijalni sustav za upravljanje učenjem (engl.

Learning Management System).

Za predmet Analitička geometrija i linearna algebra, iz kojeg upravo održavam nastavu za 182 studenta, kroz Moodle su dostupni svi resursi: plan i program pred-

meta, ciljevi učenja, bilješke predavanja i vježbi, zadaci za samostalno rješavanje, rezultati provjera znanja, obavijesti, linkovi na materijale i interaktivne sadržaje na internetu koji omogućuju vizualizaciju, eksperimentiranje i lako numeričko računanje (Java applets, mathlets, online alati koji vode kroz rješavanje zadataka korak po korak i sl.).

Ostvaren je ‘komunikacijski tunel’ koji povezuje sve sudionike kroz 24 sata svakog dana u tjednu i štiti njihovu privatnost na internetu.

U virtualnom okruženju kroz prvi mjesec nastave zabilježeno je preko 40000 različitih aktivnosti. Predmetu svaki dan pristupi stotinjak stude-

nata bez obzira na raspored u klasičnim učionicama.

Kao i u svojih prijašnjih petnaest godina rada u nastavi, ponovo prepoznajem da dugotrajan, težak i ustrajan trud uložen u postizanje uspjeha uvijek dolazi iz srca.

A vi?

Literatura http://www.marcprensky. com/writing (Prensky,M.: Digital Natives, Digital Immigrants, 2001.;Prensky,M.: Listen to the Natives, 2006.) http://www.carnet.hr/ela http://moodle.org http://eqibelt.srce.hr

EKSCENTAR.8

Smijem li, molim vas, odabrati smjer?

Vedran Peran 1 Što danas na Geodetskom fakultetu znači završiti treću godinu studija?

Za studente po novom nastavnom programu, iliti za bolonjce, to je neka prekretnica u životu. Da li nastaviti dalje ili se upustiti u svijet kapitala i napokon imati, ono zbog čega smo svi ovdje, svoj posao i svojim rukama zarađen novac.

Za studente po starom programu, to je naizgled samo jedna u nizu od prve do pete godine studija. Tako barem razmišlja većina onih koji ne moraju kroz to prolaziti.

Nije tajna da je treća godina, po količini materije i težini «p» (ispričavam se zbog ovoga «p», ali većina će razumjeti, profesionalna deformacija nakon obje «Teorije»), najteža od svih pet godina na geodeziji. Mora neka biti i najteža. I onda se nađe «nekolicina» ljudi koji, opet, svatko na svoj način, nakon stvarno mukotrpnog rada, učenja, predavanja,

vježbi i čega još sve ne, stekne uvjete za upis u četvrtu godinu, što bi moram priznat bilo jako teško da nam ne iziđu u susret sa spuštanjem praga upisa.

Dođete i do još jednog, nama studentima bitnog trenutka na faksu: ODABIRA SMJERA! Kao što većina zna, na Geodetskom fakultetu postoje tri smjera i svaki student se mora odlučiti za jedan od njih prilikom upisa u četvrtu godinu. Većina studenata jedva dočeka tu četvrtu godinu, jer napokon tada mogu slušati i učiti točno o onome što ih zanima, samim odabirom smjera, a zatim i odabirom izbornih kolegija. I tijekom cijele treće godine teku među studentima rasprave: «Tko, gdje i s kim?». Mislim naravno na smjer, a ne na apsolventsko putovanje. I da sad krenem, tko zna kada bi stigao nabrojati sve kave ispijene uz dogovore kako ćemo se potruditi i pokušati

sačuvati svatko svoju «ekipu» na okupu tako da svatko upiše ono što želi, a da većina bude zajedno.

Studenti žele da svatko od njih dobije smjer koji želi, jednostavno, zar ne? E, pa nije baš, jer profesori imaju malo drugačije želje. Na profesorima i upravi Fakulteta je, kako oni kažu, odgovornost da se svaki smjer jednako razvija, što na kraju znači da se mora podjednak broj studenata upisati na svaki smjer, a profesori također ne žele da neki od njih na svojim predavanjima i vježbama imaju i do nekoliko puta više studenata od nekih drugih profesora.

U devetom mjesecu kad student, svaki ponaosob, stekne uvjete za upis u četvrtu godinu, u referadi dobije jednu molbu na koju treba upisati: osobne podatke, datum kada je stekao uvjete za upis godine i tri smjera koja upiše redoslijedom od jedan do tri, ovisno o želji, tj. smjer

[1] Vedran Peran, usmjerenje: Inženjerska geodezija i upravljanje prosornim informacijama, e-mail: vperan@geof.hr

EKSCENTAR.8

koji najviše želi, stavi na prvo mjesto. I još nam gospođe iz referade napomenu da upišemo i prosjek ocjena, jer to je kao bitno. Na temelju tih molbi se u pravilu na kraju devetog mjeseca sastanu pročelnici triju zavoda i po nekom ključu odluče da li će svatko dobiti onaj smjer koji želi ili će ga protiv njegove volje uputiti da upiše neki drugi smjer.

Nikakvih problema ne bi bilo da studenti ne žele «čoporativno» na jedan smjer i onada se tu stvara gužva.

A zašto studenti žele iz godine u godinu isti smjer? To je tema nekog drugog članka kojeg vjerovatno nitko nikada neće ni pokušati napisati jer nikome ne pada na pamet dirati u tako osjetljivu temu na našem fakultetu.

Osobno mislim da su profesori u pravu kada žele da na svakom smjeru bude isti broj studenata, a još sam uvjereniji da svaki student mora dobiti smjer koji želi.

I temeljni problem je u stvari način na koji se sada studente silom upućuje na smjer koji ne žele. Nažalost, događalo se da su neki od najboljih studenata ostali bez smjera koji su željeli. Za one koji ne znaju, svaki student koji je na drugo mjesto na molbi za upis smjera stavio smjer za koji je najmanja zainteresiranost, upućen je na taj smjer. Nije bio bitan ni

prosjek ocjena studenta, niti tko je kada dao uvjete za upis godine. Jedini kriterij bila je lista želja. Studenti su ogorčeni takvim načinom i takvim kriterijem. Većina studenata se na kraju žalila na tu odluku, žalbe su upućene prodekanu za nastavu, odbijene su; sljedeća distanca je bila dekan, žalbe su opet odbijene, no par studenata je išlo i korak dalje, dosjetili su se da bi mogli poslati žalbe i Fakultetskom vijeću, što su i učinili i njima su molbe bile odobrene. A ostali studenti?

Preostalo im je da prihvate kriterije za dodjelu smjera pa kakvi god oni bili.

Ali kada se bolje pogleda, drugi kriteriji su jednako nevaljali kao i ovaj. Da se kojim slučajem gledao prosjek ocjena i datum stjecanja uvjeta, onda bi došlo do toga da će najlošiji studenti biti upućeni na smjer za kojim je najmanja zainteresiranost, što naravno ne pada na pamet profesorima sa toga smjera.

I kad se sve izanalizira, ne postoji pravedan kriterij osim toga da svaki student dobije smjer koji želi. A na kraju krajeva, ako neki profesori i asistenti na prvoj godini rade sa stotinjak ljudi, kako netko može tvrditi da mu je na četvrtoj godini previše pedeset ljudi na predavanjima ili vježbama.

Rješenje cijeloga problema ne leži u tome da će ova

problematika nestati zajedno sa starim planom studiranja, jer i na bolonjskom programu postoji mogućnost odabira smjera.

Rješenje je možda u tome da se studente pokuša na neki način zainteresirati za smjerove za koje nisu zainteresirani. I onda će biti zadovoljni i studenti i profesori.

Rješenje leži u profesorima i asistentima tih smjerova koji trebaju svoje kolegije na ranijim godinama učiniti privlačnijim i zanimljivijim.

I onda nam neće ni trebati ovakve «trakavice» svake godine. Pitanje je samo koliko neki profesori žele na svojim predavanjima više ili koliko, pak, ovi drugi žele manje studenata.

Nije loš ni prijedlog da se na kraju godine održe prezentacije svakog smjera na kojima bi se studenti detaljnije upoznali sa svakim smijerom i kolegijima koji ga čekaju u nastavku obrazovanja.

I možda netko tada pronađe nešto zanimljivo upravo ondje gdje je to najmanje očekivao.

Ostala je još jedna generacija po starom programu, zato nemojmo svi zajedno dopustiti da bude ogorčenja među studentima i prilikom njihova upisa četvrte godine. Ili bi na kraju možda svi trebali pisati molbe Fakultetskom vijeću.

EKSCENTAR.8

126

XVIII International Geodetic Students Meeting Istanbul 2005 Domagoj Oršulić1

IGSM, Međunarodni geodetski studentski skup je ideja studenata nastala na temelju razmišljanja i želje nizozemskih studenata za usporedbom i procjenom dodiplomskog programa na drugim fakultetima geodezije s vlastitim studijem. To je dovelo do ostvarenja prvog IGSM-a koji se dogodio upravo u Nizozemskoj, u gradu Delftu, 1988. god. 17 godina kasnije, desetak studenata Geodetskog fakulteta u Zagrebu odlučilo je pokušati otići na 18. po redu, IGSM –

lokacija: Istanbul, Turska; na nju se upravo i odnosi infinitiv pokušati. No, tko ne pokuša, taj nikad ni ne sazna...

Importanne centar, 10. 06.

2005., predljetna zagrebačka večer. Konobar se provlači kroz nagomilane hrpe torbi i donosi Ožujsko pivo, zadnje koje ćemo piti u narednih tjedan dana. Nazdravlja se.

Svi imaju zbunjene osmjehe i nevjericu koji su odraz onog dječjeg uzbuđenja prije svakog puta. Samo što ovo nije svako. Istanbul, čovje-

če. Svaka čast svima na trudu, Marijinom entuzijazmu koji je i pokrenuo ideju, i naravno, firmama koje su nam ustupile taj novac.

Kupimo prnje i smještamo se u dva kupea, ili točnije, stvari u dva kupea, a svi u jedan. Izvaljujemo prve neobavezane fore, otvaramo prve neobavezne pive, palimo prve neobavezne cigarete... čuje se zvuk fićkaljke, prvo kretanje vlaka po tračnicama. Gledamo da li je to vlak pored nas... ne, nije optička varka, krećemo za

[1] Domagoj Oršulić, dorsulic@geof.hr

EKSCENTAR.8

Istanbul uz opće odobravanje jednog dupkom napunjenog kupea. Dolaze Vinkovci, granica, pa srpska policija, pregled putovnica, sve protiče u redu i krećemo dalje; mi, vlak, škljocanje fotoaparata, kamera, fore i nova piva, naravno. Još ne znamo što znači 31 sat putovanja vlakom, no nije dugo trebalo dok beskonačni ritam tračnica nije pojeo sve pivo, većinu sendviča i naše ideje ubijanja vremena. Polako, jedan po jedan padamo kao sardine u konzervi po kupeu, zatvorenih očiju, neki budni, neki u snu. Vrijeme je sporo, ali prolazi i jutrom stižemo u Beograd. Kratki predah i kava. Natečenih lica poput buhtli krećemo dalje. Prolazimo kroz Bugarsku, gdje u polusnenom košmaru kondukterima dajemo putovnice, a policajcima karte, ritam tračnica se mijenja. Ulazimo u Tursku i kad smo počeli režati jedno na drugo od gubitka živaca i drndanja vlakom - Istanbul! Isplatilo se, mora se priznati. Itekako.

Scena u carigradskom dijelu Istanbula: Aja-Sofija (sl. u naslovu) i velebna Plava džamija (sl. 1) nasuprot njoj,

Slika 1: Plava džamija

EKSCENTAR.8

koja se noću doima poput svemirskog broda oko kojeg oblijeću galebovi, fontane i zelenilo uokolo; govori o sasvim drugom svijetu i danas se živo reanimira. Uz preskupo plaćen plan grada i dobru volju neznanog gospodina kojem zahvaljujem, iznemogli stižemo do hostela. Kvart je lijep, pun hostela i kafića, ulice se popločuju šupljim kamenom, sadi se drveće, i arhitektura djeluje amsterdamski. Ostavljamo stvari i čoporativno krećemo u istraživanje. Prvo na krovnu terasu hostela s kojeg se pruža moćan i predivan pogled na azijski dio grada. Djeluje

masivno, milijun građevina i šiljaka džamija koje se penju prateći elevaciju terena.

Između nas i Azije plavi se Bospor, odmah pored, horizont dotiče Mramorno more.

U tišini upijamo svaki prizor.

Zatim ulice starog Carigrada.

Sve vrvi od ljudi. Spoj istoka i zapada vidi se na svakom koraku. Džamije i moderne urbane zgrade, stambene zgrade kakvih nema u središnjoj Europi i ostaci Carigrada - arheološke iskopine i palače; tradicionalna muslimanska odjeća (sva mahom na ženama), traperice i tenisice isprepliću se u beskrajnoj nepravilnoj mreži ulica, trgova i

parkova. Teren je sve samo ne ravan i žalim onog geodeta koji je tamo morao povući nivelman. Ostajemo zbunjeni na nerijedak prizor muškaraca u, za naše poimanje, vrlo bliskom fizičkom kontaktu.

Nailazimo na hrpu štandova u jednoj dugoj, uskoj uličici.

Pada prvo cijenkanje, troše se prve uzaluden turske lire.

Kupuju se sunčane naočale koje se vrlo brzo raspadaju, parfemi koji su zapravo sladunjava voda u markiranoj bočici. Ljudi nas doslovno vuku za rukave i deru se za nama. Očito imaju vrlo korisnog iskustva s neiskusnim

turistima. Ne znamo zašto, ali Turci vole Hrvate. Verjufrom? Hrvatska, ovaj... Croatia...uhm...aaa, Hrvatistan! i već se rukuju s nama i kao da nam žele dobrodošlicu. I uzet što više para, naravno.

Ručamo u lokalu, mješavini pečenjare i restorana, uz ulicu koja nalikuje na Ilicu jer ju samo tramvaj i pješaci koriste. Cijene su slične kao u Hrvatskoj, ali uz puno bolju uslugu te par savjeta vlasnika lokala o tome čega se trebamo paziti i besplatan čaj kao dar. Vraćajući se nazad, gubimo se u pojasu uskih uličica i što se više približavamo moru, ulice su uže, prljavije i ljudi djeluju čudnije, opasnije. Večer dolazi s ostatkom ekipe koja je putovala avionom, veselo je, pije se Efes Pilsen, družimo se po sobama, potom u disku hostelskog podruma. Konobarica želi naplatiti više nego treba za cugu. Vole prevariti neznalice, no to nam je poznato i kod kuće pa se snalazimo. Sljedećeg jutra odlazimo Space Shuttleom - taxi-kombijem do Tehničkog Univerziteta, lokacije na kojoj će se odvijati IGSM i gdje ćemo biti smješteni. Cijena od nekih 200 kuna, s obzirom da smo se vozili više od 20km,

nije puno. Uz zaustavljanje od nekakve kontrole ili policije (nikad nismo saznali) te sporazumijevanje rukama i nogama (driver doesn’t speak english), dolazimo do odredišta. Predbilježili smo se, dobili akreditacije, ključeve od soba i fešta je mogla početi. Sobe su ok, relativno nove, sa 3-4 kreveta. Zasad se samo tupo smješkamo ljudima, nesvjesni da ćemo se za par dana grliti i smijati skupa. Da ste mogli vidjeti izraze na našim licima i poglede koje smo razmjenjivali, shvatili biste na licu mjesta koliko je hrana u menzama čudna, pomalo bezukusna.

Nije se baš moglo reći što je

salata, a što juha, što je uz to da je hrana bila poslužena u limenu tacnu s udubljenjima poput onih zatvorskih bez mogućnosti izbora, izazvalo opću zbunjenost i smijeh. Prvu večer dočekao nas je otmjeni banket uz bazenvodoskok i u vrlo modernoj zgradi uz pratnju glazbenog tria. Vrlo lijepo. Potom velika bina na praznom parkiralištu unutar kompleksa sveučilišnih zgrada., zamrzivač s pivom po dućanskoj cjeni od 1 lire (manje od 5 kn) i oko 150 nepoznatih studenata geodezije te domicilni turski studenti-organizatori. I kako je večer odmicala, bivala je sve opuštenijom, raskalašenijom. Tko zna u kojem dijelu ovog ogromnog grada je ovo parkiralište, sa svih strana vire neboderi, svjetla, a mi smo usred toga i pijuckamo pive. Izvrstan osjećaj. A kada se na binu vratio mnogočlani bend turske narodne glazbe, a pivo odstranilo i ono malo preostalih kočnica, nastao je pravi urnebes; raštrkane skupine ljudi iste nacionalnosti stopile su se u jednu izmiješanu plesnu komediju. Padaju prva upoznavanja, prve sporazumijevanja. Ljudi ima sa svih strana Europe: Švicarska, Poljska, Hrvatska, Njemačka, Srbija, Finska, Slovenija, Austrija,

EKSCENTAR.8

svi se drže za male prste i plešu na izvornu tursku glazbu. Ne treba ni spomenuti da je fešta trajala do sitnih jutarnjih sati, i tako svaku večer, a za opisivanje svih anegdota mogao bi se komotno napisati jedan poduži esej. Turci su se zaista potrudili i odlično organizirali IGSM 2005. Skupa s prijateljima i profesorima djelovali su mi poput jedne velike geodetske obitelji. Sam program je bio osebujan.

Uz standardna predavanja u okviru geodezije i rasprave članova IGSO-a (International Geodetic Student Organisation) i ostalih participanata, koje je previše službeno, po mojoj skromnoj procjeni, kulturnih seminara i odličnih fešta svake večeri, posjetili smo Aja-Sofiju koja je pretvorena u muzej, predivnu Plavu džamiju, monumentalni spomenik islamske kulture, Sultanovu palaču veliku poput grada-muzeja, organizirali su mini-krstarenje Bosporom i cjelodnevni izlet na otok u samom zaljevu gdje smo roštiljali, slušali glazbu na ogromnim zvučnicima i uživali u beskrajnoj istanbulskoj vizuri. Predzadnju večer odlazimo na oproštajnu večeru, tradicionalno u svečanijoj odjeći, u jedan lijepi restoran ponad najdužeg, visećeg mosta koji spaja azij-

EKSCENTAR.8

ski i europski Istanbul. To je najbliže što smo bili Aziji. Nezaboravno feštanje po klubovima u Taksimu, kvartu u koji se vikendom spusti «samo» milijun ljudi. Iznojili smo se i isplesali kao veliki te toplo preporučam onima koji imaju viška kila sličan tretman. I nikad neću zaboraviti sva ona grljenja, pozdrave, razmjenu mailova sa svim tim dragim ljudima koje smo poznavali tako kratko. Idemo prema sveučilištu, prema domu, rano ujutro, niz ulicu koja ti daje dojam da si u San Franciscu zbog starog tramvaja koji vozi gore dolje po jednoj pruzi i svjedočimo hapšenju grupe tranvestitamuškarci u minicama iznad guzice, punih šminke i torbica... još jedna «čar» velegrada. A onda jednako lud dio.

Turci pregovaraju 10 minuta s troje taksista i smanjuju cijenu na neku mizeriju, što mi nakon cjenkanja za pivo na ulazu u kafić i nije čudno više. Ostatak hrvatske ekipe odlazi u drugi taksi koji vozi neki luđak kojem techo prži iz slušalica i šiba 140km/h. „Jesi ti normalan?!!!“ se izgovorilo i na turskom od straha, no bez uspjeha. Grad ima preko 16 milijuna stanovnika i gdje god se okreneš, on je tamo. Prema riječima Turaka koji su došli iz manjih sredina, proces prilagodbe nije bio lak. Vrlo je čudno što javni prijevoz prestaje postojati nakon ponoći. Inače, mi smo bili smješteni unutar Tehničkog Sveučilišta Istanbul, što je zapravo kompleks domova-kampus, tehničkih fakulteta i ostalih upravnih

zgrada koji se rasprostire na puno hektara, na periferiji grada. Najviše su mi se svidjeli Turci i troje Švicaraca, s kojima smo se svi skupa i najviše družili. Turci su stvarno nevjerojatni, izbrisali su nam predrasude iz glave kroz samo koji sat druženja.

Njihova pristupačnost, senzibilnost, smisao za humor i želja za zabavom nas je sve oduševila. Ah, da, djevojke, egzotične i neosvojive. Pričamo si viceve i za neke su već čuli (kako?!). Vode nas svugdje u našim privatnim aranžmanima po gradu: Bešiktašov stadion, kafići, robne kuće, originalni turski kebab. Tako smo i saznali da je grljenje njima normalan oblik komunikacije, što objeručke prihvaćamo. Većina ih je religiozna i puna poštovanja prema drugim oblicima vjere, s druge strane pak, asortiman pogrdnih riječi podjednako im je bogat kao onaj balkanski. Totalni su nogometni frikovi i upozoravali su nas da ne izgovaramo ime suparničkog kluba kada bi se nalazili u kvartu jednog od tog svetog nogometnog trojstva: Galatasaray-BešiktašFenerbahče. Držanje torbe sprijeda je normalna stvar.

Saznali smo da smo se totalno loše cjenkali. Drugu šansu dobivamo na Grand bazaaru, gdje se cijene mogu spustiti poprilično, ako imaš to u

krvi. Bazaar je šareni labirint uličica natkrivenih lučnim stropom na kojem se nalaze mozaici i freske nadahnute muslimanskim motivima; u njemu se može naći svašta, od malene torbice za kovanice do turske nargile od 1m.

Jezik im je specifičan i egzotičan (i naš njima), s puno zvučnih glasova kao č, đ i dž te zajedničkih riječi osim onih turcizama: đezva, pendžer iz Slavonije; primjerice hajde, beton, tramvaj... zajedničku riječ po riječ, i kako to biva kada je lijepo, dogurali smo prebrzo do 45 minuta prije polaska vlaka.

Zadnji dan. Sjedimo u birtiji i pijuckamo pivo s turskim prijateljima. Čudno neko pivo, pivo koje nekome donosi ideju da ostanemo još jedan dan, pivo koje nas tjera da svi stavimo sve novce na stol i....odlučimo ostati! Ispraćamo prijatelja koji je morao otići u Hrvatsku, iznajmljujemo sobe u nekom hotelu u Carigradu, nakon gotovo sat vremena cjenkanja naših domaćina za manje od 50 kn po osobi! Zezancija, kupovina gomile suvenira, umor i konačno oproštaj sljedeću večer uz šljivovicu koja vrlo spretno kleše presmiješne grimase na licima Turakanjihova rakija, sličnog okusa makedonskoj mastiki, nije baš toliko jaka. I što reći za kraj? Želimo se vratiti sva-

kako jednog dana. Jer Istanbul je Istanbul, specifičan i čaroban, opasan, bez pravog vodiča. I vratit ćemo se.

Obećali smo si to onog trena kada je vlak krenuo prema poznatom, prema kući, a mi smo, umorni i tužni, još dugo gledali obrise grada kako nestaju, nagnutih glava kroz prozore. Bez teksta.

Istanbul, ljudi koje smo tamo upoznali, ostavili su nas bez teksta.

Veliko HVALA obrtima, uredima i tvrtkama na financijskoj podršci: Geomatika Smolčak, Ured ovlaštenog inženjera geodezije Zorana Bugarina, Geodezija Šibenik, Geofoto, Geocentar, Topoinženjering, Mig, Ured ovlaštenog inženjera geodezije Vesne Kovač, Geosoft, Geodetska mjerenja, geodetski obrt Geovid, Geos91, Aces, Geodetski zavod Split, GeoVV, Geodezija Zaprešić, Ured ovlaštenog inženjera geodezije Nenada Vidmara, Geodet No1, Ured ovlaštenog inženjera geodezije Branislava Vukosavljevića, geodetski obrt Nedeljka Predovića, Geoprojekt, Geo-Gauss, Geodata, Gim, Alhidada, Geobiro Čakovec, Ured ovlaštenog inženjera geodezije Zorana Marčeca, Geodetski obrt Huljev, Geodetski obrt Iličić, Geobiro; bez njihove neobavezane pomoći ovaj doživljaj ne bi bio moguć.

EKSCENTAR.8

Apsolventsko 2006. - Grcka Nekoliko studenata Geodetskog fakulteta odlučilo je ove godine zajednički proslaviti upis zadnjeg semestra dodiplomskog studija geodezije i na taj se način nagraditi za sve godine revnog i marljivog studiranja. Rezultat te odluke bilo je putovanje dugo trinaest dana, provedenih u zabavi i nezaboravnom druženju s kolegicama i kolegama iz svih krajeva Lijepe naše.

Na ovih par stranica pokušat ćemo vam donekle dočarati naše doživljaje s apsolventskog putovanja. «Za one koji žele više», uvijek postoje dodatni materijali (fotografije, video snimke) za koje se možete raspitati po faksu kod relevantnih kolega…

No, dosta priče, slike govore tisuću riječi...

EKSCENTAR.8

EKSCENTAR.8

EKSCENTAR.8

EKSCENTAR.8

EKSCENTAR.8

EKSCENTAR.8

Dnevnik jednog studenta Alternativni vodic kroz nocni zivot – Vruci studeni u Metropoli Aleksandar Opačić1 14. 11. Močvara Koncert grupe Father Metalci su čudna bića.

Znam to, imam prijatelje metalce. Kad su drugi glazbeni žanrovi u pitanju, metalci se ponašaju poput male djece kad ih majke nukaju povrćem – u njihovo uho drugačiji tonovi jednostavno ne ulaze. Niti malu djecu brine što će biti rahitična niti metalce brine što će ošteti sluh slušanjem omiljene glazbe pri najvećoj glasnoći dok šetaju gradom, voze se javnim prijevozom, stoje u redu u menzi ili jednostavno sjede u omiljenom naslonjaču. Znam to, i moji prijatelji metalci imaju oštećen sluh.

Posebno je zanimljiv slučaj u metal zajednici kad pojedini metal bendovi bivaju prihvaćeni i kod širokih masa, pravovjerni metalci se ne libe da ih etiketiraju imenima kao što su izdajica ili gay. Finalni čin izopćenja iz metal zajednice nastupa kad vam kažu da niste čru , tada povratka na prave staze metala jednostavno nema. Znam to, moji prijatelji metalci odbijali su da se zabave dok su stajali u koncertnom prostoru Močvare ovoga utorka.

Bili fatherovci čru2 ili ne, koncert je, prema mojoj skromnoj i nemetalskoj ocjeni,

bio dobar. Iz Rijeke, mjesta rođenja ovog benda, pronio se glas o Fatheru kao koncertnoj atrakciji širom Europe pa je ovo bio njihov prvi koncert u domovini nakon povratka s turneje po Velikoj Britaniji. A oni zbilja posjeduju sve što krasi koncertne atrakcije – odličnu komunikaciju s publikom, standardne šale o članovima benda, izvođenje grimasa tijekom sviranja i sviračku besprijekornost, osim kad bi solo gitaristu i basistu pukla žica na instrumentu, ali to se ionako ne smatra greškom već dokazom sviračeve predanosti. Žestina koja je izbijala s bine tjerala je i najnepokretnije da započnu mahanje glavom i sljedeće jutro proklinju fat-

[1] Aleksandar Opačić, usmjerenje: Satelitska i fizikalna geodezija, aopacic@geof.hr [2] čru – deformirana riječ true, eng. istinit, pravi, valjan

EKSCENTAR.8

herovce zbog glavobolje. Ali fatherovci nisu stali samo na tome, svoj koncertni nastup ispunili su brojnim iznenađenjima. Svoju otvorenost prema raznim supkulturama dokazali su i svojim gostima.

Na samom početku koncerta na rub bine je stupio visoki i dreadlocksima okićeni bljuvač vatre i velikim plamenom spalio kosu ljudima u prvim redovima, a val topline osjetio se sve do zadnjih redova.

Odmah nakon što je odložio, baklju uhvatio se bubnja koji je nastao kao rezultat predane samogradnje i često se viđa na anarhističkim prosvjedima dok prosvjednici ritmički stupaju uz njegove zvukove. Drugim bubnjarem fatherovci su se pobrinuli da

ih se uspoređuje sa Slipknotom. Drugi i ujedno posljednji gost došao je navodno iz Bosne. Bio je to plavokosi mladić zbunjena lica, a o njegova ramena bila je obješena harmonika, ali pokušaj Fathera da uvedu sevdah u svoj zvuk nije uspio jer je naš junak znao samo akorde prebirati po harmonici.

Na samom kraju svog nastupa fatherovci su zahvalili svim posjetiteljima što su se odvažili izaći van u utorak navečer, a nedugo nakon toga zauzeli su strateške pozicije za šankom. Močvara se polako praznila, a nekolicina, u kojoj sam se i sam našao, željno je iščekivala nastup benda Downfall ne znajući da su oni nastupili prije Fathera. Šteta, a još ni ponoć nije otkucala, nije mi preostalo ništa drugo nego da pješice prevalim put do svoje skromne studentske sobe, a taj put je vodio preko Avenije duhova – Prisavlja. Žive duše nije bilo te noći na Prisavlju, ali su zato preda mnom izbijale brojne aveti prošlosti – duhovi televizijskih urednika iz zgrade HRT-a, partijskih funkcionera iz Kockice, prolupalih računalnih genija iz SRC-a i nesvršenih studenata iz studentskog doma Cvjetno naselje.

Poznata lica koja ste mogli sresti te večeri u Močvari: frontmeni drugih metal bendova, mlade TV reporterke Broj kolega geodeta koje inače možete sresti u Močvari: 0-5 Koristan savjet: ne zalijevajte druge pivom, osim ako im ne želite platiti rundu iskupljenja

17. 11. The Best Koncert Seke Aleksić Toga petka probudio sam se razmjerno rano - u podne.

Riješio menzu, riješio kladionicu i započeo mukotrpan posao prebiranja po ormaru. Izbor je na kraju pao na tanku majicu sa svjetlucavim natpisom – jedinu koju posjedujem. Večerašnji koncert bio je poput te majice u mom ormaru – drugačiji od drugih, a i večerašnji enorman broj posjetitelja najveće zagrebačke diskoteke pokazao je da se Seka Aleksić izdvaja iz nepregledne armije pjevačica svih vrsta i boja. U društvu poput našeg prava je rijetkost da jedna poznata žena bude omiljena kod obaju spolova, a to Seki Aleksić polazi za rukom dok mami muške poglede i istovremeno daje primjer ženama, naviklima na diktat modne industrije, kako se i punijim izgledom može biti privlačan.

Ipak u prvim redovima bili su samo muškarci s isukanim mobilnim telefonima, spremni da jarkim svjetlom zaslijepe Seku istog trenutka kad se pojavi na pozornici. No zvijezda Grand produkcije i recentnog kino-hita Mi nismo anđeli 3 nije se dala pokolebati. Stupila je odlučno na pozornicu, propisno odjevena u decentan crni kompletić ispod kojeg su se jasno ocrtavale njene slavne obline i u maniri holivudske dive nije se suviše blizu približavala fotoreporterimaamaterima. Odmah za Sekom pojavila su se dva mladića, sjela za klavijature i gitaru i smjelo započela proizvodnju zvuka ispunjenog orijentalnim ritmom i disco-beatovima, a Seka je rutinski zapjevala o idiličnom životu na Balkanu i samosvjesnim mladim ženama koje odolijevaju nasrtajima muških gadova ili im se jednostavno prepu-

štaju. Analogno tomu ostatak publike, koji nije stajao u prvim redovima, spremno je preuzeo na sebe uloge samosvjesnih mladih žena ili muških gadova. Seka je cijelo vrijeme imala situaciju pod kontrolom i u pravi trenutak na nos nataknula naočale s debelim okvirima, kakve običavaju nositi poslovne tajnice, i spletom balada natjerala samosvjesne mlade žene i muške gadove da izmijene pokoju riječ.

Na lijevoj obali Save rijetkost su tople večeri u studenom poput ove. Čak je i balkanski dernek poprimio mitteleuropski štih pa sam s najrasplesanijom pripadnicom ljepšeg spola zaplesao kombinaciju bečkog valcera i narodnog kola premda inače ne znam plesati ni jedno ni drugo. Ona me tješila da ne zna ni ona. Ah, te slatke laži - sitne ali toliko efikasne da nisam ni primijetio kad je Seka zapjevala poznate narodne hitove drugih pjevača, a ja nesvjesno još mahnitije zaplesao. U oči mi se slijevao znoj, razum je ustupao mjesto alkoholnom deliriju, a kad sam napokon obrisao oči, Seka je već davno bila odstupila s pozornice. Svjetla diskoteke gasila su se polako, taman toliko da dadu vremena mom alkoholnom deliriju da evoluira u weltschmertz – nezaobilazni dio identiteta srednje Europe i mladih emostudenata.

Otišao sam u svoju toplu sobu i snom pobjedio weltschmertz.

Spavao sam toliko dugo…

Poznata lica koja ste mogli sresti te večeri u Bestu: bivši nogometaši bez

EKSCENTAR.8

supruga Broj kolega geodeta koje inače možete sresti u Bestu: 3-50 (150 ako je brucošijada) Koristan savjet: ne prilazite djevojkama koje razgovaraju s drugim muškarcima

24. 11. Jabuka Lunapark - slušaonica …sve dok mi se idućeg petka nije oglasio mobilni telefon. Kamo idemo večeras?

– vrisnula je SMS poruka i ekspresno razbila moju bunovnost nakon cjelotjednog sna.

Nije mi preostalo ništa drugo nego da riješim menzu, zaobiđem kladionicu i nakupljenu energiju valjano istrošim.

Stoga se večernji izlazak u Jabuku nametnuo kao logično rješenje jer put do udaljenog Jabukovca strašno podsjeća na patnička subotnja jutra koja sam proveo uspinjući se na Sljeme tijekom prve dvije godine studiranja, ali s bitnom razlikom – kad se popnete do Jabukovca, nećete se moći okrijepiti toplim čajem ili grahom, već isključivo dobrom zabavom. Još jedan dokaz da nedostatak adekvatnog prijevoza ima neke svoje čari, pogotovo kad napor zamijenite ugodom.

Jabuka je osebujan klub koji posjećuju ljudi različitih

EKSCENTAR.8

godina, zanimanja i spolnih orijentacija pa nije ni čudo da je slušaonica petkom dobila šareni naziv – Lunapark.

Mjesto je to gdje možete sresti brojna TV lica i zaključiti da televizija zbilja dodaje koji centimetar visine i da se oni poput drugih ljudi vole zabaviti. Inače Lunapark u Jabuci obično započinje laganom vožnjicom na vrtuljku aktualnih brit-pop hitova, nastavlja se vožnjom u vlakiću ex-yu novog vala, potom prebacuje na vrtnju na ringišpilu electro-pop poskočica i kulminira stravičnim sudaranjem u autićima alter rock himni. Za one koji ne mogu u potpunosti izdržati ubitačni tempo Lunaparka na raspolaganju je terasa gdje mogu u miru razgovarati, primjerice o dnevnoj politici, ili se kod drugih raspitati koje je

ime te poznate pjesme koju su maloprije čuli u zadimljenoj dvorani.

Točno u 4 sata ujutro snažno bijelo svjetlo obasjalo je zadimljenu dvoranu i tutnjanje Lunaparka je službeno završilo. Presušenih zaliha dugo skupljane energije strmoglavio sam se istim putem nazad u grad gdje su me dočekali zabarikadirani izlozi u Frankopanskoj ulici. Sjeo sam na limenu klupicu tramvajskog stajališta nasuprot svetom Jurju koji je izmožden kiselim kišama probadao aždaju, a dokrajčio moju budnost. Spokojno sam zaspao blagoslovljen blizinom stožernih mjesta hrvatske kulture i poznatih točaka srednjoškolskog igrališta i trojednog AGG fakulteta.

Poznata lica koja ste mogli sresti te večeri u Jabuci: mladi redatelji, mlade glumice, mlade spisateljice, mlade novinarke, imitator obaju hrvatskih predsjednika, prvak Zagreba u sviranju zračne gitare Broj kolega geodeta koje inače možete sresti u Jabuci: 1-4 Koristan savjet: ne zaboravite uputiti pokoji mrgodan pogledaj sredovječnim muškarcima koji vam se nastoje obratiti, nikad ne znate što će tražiti od vas.

141

142

143

144

145

Upute suradnicima Ekscentar je list studenata geodezije i geoinformatike stručnog i popularno-znanstvenog karaktera koji objavljuje radove s područja geodezije, geoinformatike i srodnih znanstvenih disciplina. Časopis izlazi od lipnja 1997., a sudjelovanje u radu kroz pisanje radova otvoreno je za sve zainteresirane bez obzira na dob, stručnu spremu i instituciju u kojoj se školuju ili rade. Radovi se mogu podijeliti na više kategorija: - novosti iz struke i zbivanja na Geodetskom fakultetu u Zagrebu ili u stručnim krugovima, - radovi iz područja geodezije, geoinformatike i srodnih znanstvenih disciplina (izvorni znanstveni rad, pregledni rad i stručni rad), - radovi vezani uz nastavu Geodetskog fakulteta u Zagrebu,

EKSCENTAR.8

- radovi vezani uz studentski život i događanja (studentske prakse, studentske organizacije itd.).

Pri pisanju radova potrebno je uzeti u obzir nekoliko pravila i smjernica kako bi se rad kvalitetnije uklopio u časopis. Poželjno je da rad (uključujući priloge) ne prelazi broj od šest stranica A4 formata (veličina fonta: 11pt, 1.0 prored) iako to nije pravilo. Ako se radi o posebnoj temi, broj stranica nije strogo ograničen.

Grafički prilozi moraju biti što veće kvalitete i rezolucije (najmanje 300 dpi) te priloženi u posebnoj datoteci, a u tekstu mora biti označeno mjesto kojem pripada grafički prilog. Poželjno je da autor označi težinu (važnost) pojedinog grafičkog priloga. Poželjno je da studenti u slučaju pisanja stručnog rada zatraže sa-

vjete od stručnjaka u tom području. Ako autor nije u mogućnosti pronaći savjetnika ili mentora, mora se na vrijeme javiti uredništvu. Svi radovi prolaze recenziju. Pisanje sažetka je obavezno (do 200 riječi). Sažetak se ne objavljuje u tiskanom izdanju časopisa. Treba obratiti pažnju na pravilno citiranje literature. Autor u radu mora navesti vlastite podatke: akademski stupanj, ime i prezime, stručni naziv, e-mail adresa, institucija u kojoj radi ili se školuje te adresa.

Radovi se dostavljaju na navedene adrese: e-mail: ekscentar@geof.hr Ekscentar Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Kačićeva 26 HR-10000 Zagreb

Ne Evolucija. Revolucija.

Predstavljamo Trimble S6.

Zahtjevi za geodetskim radovim veći su no ikada. Prema tome, kad pitate za bolje performanse, povečanu točnost i extremnu funkcionalnost mi Vas slušamo.

Trimble S6 predstavlja revoluciju u geodetskoj mjernoj tehnologiji.

Donoseći unaprijeđenu i dinamičniju funkcionalnost, Trimble S6 uključuje posljednje tehničke inovacije.

BEŽIČAN Interna baterija i ugrađen radio modem čine i Instrument i Robotic Rover potpuno lišene kablova.

Inteligentna interna baterija pruža šest sati rada u Robotic načinu rada.

MAGDRIVE™ Nečujan, direct-drive elektromagnetski servo omogučava nedostižnu brzinu i točnost.

MULTITRACK™ Kombinira pasivno pračenje prizme s aktivnom identifikacijom za izvanrednu fleksibilnost i.

SUREPOINT™ Automatska korekcija viziranja osigurava najtočnija moguća mjerenja, čak i u najzahtjevnijim uvjetima.

Iskusite Trimble S6 odmah. www.trimble.com/revolution

Gornjostupnička 1e 10255 Gornji Stupnik tel: 01 6589 030 fax: 01 6589 031 trimble@geomatika-smolcak.hr www.geomatika-smolcak.hr

©2005, Trimble Navigation Limited. Sva prava pridržana. Trimble i Globus & Trokut logo su Trimble Navigation Limited robne marke registrirane u United States uredu za patente i robne marke. SUR-076

www.trimble.com