Andreja Bubić, „Tata, a zašto na Božić ne možemo kod bake?“

Interaktivna digitalna slikovnica Andreja Bubić

Tog je jutra Marko bio jako, jako uzbuđen. Nakon što je početkom prosinca otvorio

prva vratašca adventskog kalendara koji mu je tada poklonila teta Marina, napokon je osvanuo dan za otvaranje i posljednjih, onih najvećih, dvadesetčetvrtih.

Nije, dakako, dječak bio uzbuđen samo zato što su upravo ta vrata skrivala najveću čokoladicu kojoj se još od sinoć veselio, već i stoga što je znao da će ga

iduće jutro, umjesto malog slatkog zalogaja, dočekati hrpa poklona ispod borića, a nakon njega i veseli ručak s rođacima koji će, kao i svake godine, za cijelu

obitelj pripremiti baka.

Bio je Marko sretan tog jutra i veselo iščekivao poklone, bakine kolače i igru s rođacima.

- Gotov kalendar! – pohvalio se tati koji je upravo za računalom kraju privodio ovogodišnje

poslove, i sam se veseleći blagdanskim radostima.

- Bravo, svaka čast – namignuo je tata – Dobro si ga smazao!

- Da, i sad sam spreman za sutrašnje kolače – veselo je dječak podijelio čemu se sada najviše raduje.

Zadatak za malog čitatelja:

SLAVIŠ LI I TI U SVOJOJ OBITELJI BOŽIĆ? AKO DA, UZMI PAPIR I NACRTAJ ČEMU SE TADA NAJVIŠE VESELIŠ.

AKO NE, NACRTAJ ŠTO TE RADUJE U NEKOM DRUGOM DRAGOM TI PRAZNIKU.

Umjesto da mu se ponovo nasmiješi ili ustane i malo ga poškaklje, tata je podignuo pogled s ekrana i ozbiljnim glasom najavio: - Mišu, ove godine nećemo ići kod bake na Božić.

- Ha? – začudio se Marko.

- Nećemo, zlato, ne možemo ove godine ići kod bake na Božić.

- Ali… zašto? – zbunjeno je upitao dječak.

Videći koliko je Marka pogodila vijest o promjeni

blagdanskog rituala, tata se odmaknuo od računala, približio sinu i stavio ga u naručje. Pomilovao ga je po glavi i rekao:

- Marko dragi, Zvjerko moj veliki najveći, pa ti znaš da je ova godina puno drugačija od prijašnjih.

- Znam – snuždio se Marko – cijela je neka bezvezna.

- Aha, svima nam je takva.

Zadatak za malog čitatelja: JE LI I TEBI OVA GODINA BILA DRUGAČIJA OD PROŠLE? UZMI PAPIR I NACRTAJ PO ČEMU SE NAJVIŠE RAZLIKOVALA

OD DRUGIH.

... i, ako ti ova godina nije bila lijepa, pokušaj smisliti što bi u Novoj mogao napraviti da ti bude ljepša…

- Meni je baš ružna – nadovezao se Marko – Puno puta nismo išli u vrtić, pa onda nisam smio izlaziti vani, a i

manje se igram s prijateljima nego prošle godine.

- Znam – suosjećajno je uzdahnuo tata – Vidio se i kako sam ja jedno vrijeme radio iz sobe, znaš da sam prestao ići na košarku, da nam gosti baš i ne dolaze…

- Znam – prošaputao je Marko.

Markova je tuga rastužila i tatu. Njemu i mami posljednjih mjeseci nije bilo lako i jako su, jako brinuli

za sina. Željeli su mu dati lijepo djetinjstvo, puno druženja i zabave, prepuno igre i veselja.

Ove godine mu, nažalost, nisu mogli priuštiti sve što su željeli i zbog toga

su se ponekad nelijepo osjećali.

Trudili su se, dakako, napraviti sve što mogu da ipak

nekako nadoknade ono što se posljednjih mjeseci nije smjelo raditi, pa su se s njim više igrali, vodili ga na izlete u prirodu i smišljali raznorazne zabavne aktivnosti

kako bi ga razveselili.

Markovo razočaranje tatu je dodatno zabrinulo pa ga je pokušao oraspoložiti: - Joj, Mišolino, u pravu si, bila je ovo malo bljak-godina. Ali, imala je ona i lijepih stvari... – nasmiješio se i podsjetio ga na jednu od njih – Sjećaš se kad ono nismo smjeli izlaziti iz

stana, šta nam nije bilo super kad smo u sobi organizirali snježni piknik pa izrađivali snješka od stiropora?

- Ajoj, da – nasmijao se Marko – Tvoj je baš bio ružan.

- Znam, znam, ti si napravio najbolji – složio se tata – Mamin isto nije bio loš, a moj se baš i nije proslavio.

- Ma nema veze, tata – utješio je Marko tatu – Tvoj je snješko Borna bio malo čudan, ali se meni svejedno svidio. Baš mi je bio smiješan onaj njegov nos koji je stalno ispadao.

- Hvala ti, sine.

Zadatak za malog čitatelja:

ZATVORI OČI I ZAMISLI KAKO JE IZGLEDA0 TATIN SNJEŠKO BORNA S ISPADAJUĆIM NOSOM. UZMI PAPIR I NACRTAJ

KAKO GA ZAMIŠLJAŠ.

Tata je bio sretan što se Marko

mogao prisjetiti i lijepih stvari koje su protekle godine zajedno radili, pa ga je podsjetio na još jednu: - A sjećaš li se kad smo na proljeće išli na velike i lijepe slapove one rijeke… – namjerno se tata pravio da

ne zna, pa upitao – … ma kako se ono zvala rijeka na kojoj smo bili?

- Krka, Krka! – uzviknuo je Marko, ponosan da zna nešto što tata ne zna – Zvala se Krka.

- Pa da, Krka, kako se nisam sjetio – odahnuo je tata – Sve znaš.

- Ma znaš i ti, samo si malo zaboravio – ohrabrio ga je Marko, i dodao – Lijepo mi je bilo tamo. Super mi je rijeka Krka.

- I meni, Čupko – složio se tata – I meni je super.

Zadatak za malog čitatelja:

VOLIŠ LI I TI IĆI NA IZLETE U PRIRODU? AKO VOLIŠ, NACRTAJ IZLET KOJI TI SE DOSADA NAJVIŠE SVIDIO.

Nakon što su se obojica malo oraspoložili, tata je Marku pojasnio zašto će im Božić ove godine izgledati drugačije nego prethodnih: - A ono što si me pitao, zašto ne možemo sutra kod bake… – započeo je pa, nakon što je duboko udahnuo, nastavio – Ne možemo iz istog razloga zbog kojeg ponekad ne možeš u vrtić, zbog kojeg ja radim od doma, zbog kojeg ne idemo u goste…

- Zbog onog virusa – opet se rastužio Marko na spomen nedragog mu SARS-CoV-2 nevaljalca kojem čak nije ni znao puno ime i prezime, pa provjerio – Je li zbog korone?

- Je, zlato – potvrdio je tata – Ne možemo kod bake zbog korone. Vidiš, sve znaš.

Marku je korona stvarno već odavno išla na živce i jedva je čekao da prođe. Ali, o tome je s tatom i mamom već pričao, i znao je da se moraju čuvati i biti strpljivi dok sve skupa jednog dana ne prođe. Čuvao se i bio strpljiv, pa ga je zato malo zbunjivalo zašto

sve skupa već nije prošlo. Ali, vjerovao je mami i tati koji su mu govorili da se treba strpjeti još malo pa je, umjesto vraćanja na stare teme, upitao nešto što mu i dalje nije

bilo jasno:

฀

- Ali tata, znam da ove godine kod bake i djeda nismo bili puno puta, ali smo ih ipak posjećivali. Zašto i sutra ne bismo mogli ići, pa se igrati u dvorištu? Ako treba,

možemo svi ručati u drugim sobama, a i masku ću nositi.

Neću je skidati, obećavam – ponudio je Marko niz, i više nego izvrsnih, rješenja.

Zadatak za malog čitatelja:

KAKO TI SE SVIĐAJU MARKOVE IDEJE ZA POSJET BAKI? KAKVE POSJETE ROĐACIMA I PRIJATELJIMA TI VOLIŠ?

PRISJETI SE JEDNE DRAGE PA JE NACRTAJ.

- Pametan si, Zvrko, super su ti ideje – iskreno ga je pohvalio tata – Da možemo otići, otišli bismo i napravili baš tako kako si ti zamislio.

- Ali, zašto onda nećemo ići? – zbunio se Marko.

- Zato jer baka živi u Zadru, a ovih se dana ne smije puno putovati. Možemo ići samo negdje ovuda blizu, ali ne i u drugu županiju.

- A šta je to „županija“? – upitao je dječak pitanje koje,

napokon, nije imalo veze s koronom.

Tatu je Markovo pitanje nasmijalo. Bio je to pametan dječak, znatiželjan i uvijek prepun pitanja.

- Županije su ti različiti dijelovi Hrvatske. Kao što su različite države, na primjer Hrvatska ili Slovenija, dijelovi

Europe, tako su ti županije dijelovi Hrvatske.

- Aha… – brzo je dječak shvatio u čemu je problem – Znači da onda baka živi u drugoj županiji?

- Da, i zato kod nje ne smijemo ići.

- Hmm… – zamislio se Marko – A je li netko provjerava tko kuda ide?

Možda bi se mi ipak nekako mogli

provući pa iznenaditi baku?

Zadatak za malog čitatelja: VOLIŠ LI TI IZNENAĐENJA? SJEĆAŠ LI SE NEKOG

IZNENAĐENJA KOJE TE JE POSEBNO RAZVESELILO? NACRTAJ GA ILI NEKOME ISPRIČAJ O NJEMU.

- Joj, koji si ti prefriganac – namignuo mu je tata – Provjerava se, a i da nije, ne bismo se provlači. Baka i djed imaju puno godina, možda i bolje da preko

zime ne idemo puno kod njih. Zamisli da se razbole, pa kako bi to tek bilo?

- Uh, bilo bi to strašno – ozbiljnim je, gotovo odraslim glasom odvratio Marko – Ne želim da se baka i djed

razbole.

- Ni ja, i zato nećemo ići kod njih. Dogovoreno, Zvrkomire?

- Dogovoreno – odlučno je potvrdio Zvrk.

- Nakon što se tata vratio računalu, a sin priboru za crtanje, Marko se odjednom zabrinuto obratio tati:

- Tata… – uznemireno je upitao – Ali… ako se ove godine ne smije putovati po županijama, kako će meni

Djed Božićnjak večeras donijeti poklone?

Zadatak za malog čitatelja: OH-OH 😲....

ŠTO MISLIŠ, KAKO SE MARKO OSJEĆAO KAD JE POMISLIO DA MU DJED BOŽIĆNJAK NEĆE DONIJETI POKLONE? NACRTAJ TO, ILI ISPLEŠI, ILI OTPJEVAJ… ŠTO GOD POŽELIŠ.

- Ha ha ha – glasno se nasmijao tata, istinski oduševljen sinovljevim pitanjem – Ma bez brige, doći će ti pokloni.

Većina ljudi ne smije putovati, ali neke važne osobe, na primjer liječnici ili Djed Božićnjak, imaju posebne papire koji

se zovu propusnice, tako da će njih policija pustiti da odu tamo gdje moraju.

- A, onda dobro – s olakšanjem je odahnuo Marko pa, vidno oraspoložen, predložio novu ideju koja mu je upravo pala na pamet – A tata, što misliš, bi li za Božić dok bude ručak mogli upaliti kameru onako kako je ti pališ kad imaš sastanak s onim ljudima koji žive u

Austriji? Ako bi to napravili, bi li mogli gledati baku i djeda na kompjuteru i onda zajedno jesti?

- Mišu… – ganuto je odvratio tata,

oduševljen dječakovim prijedlogom – Pa to ti je sjajna, presjajna ideja. Može, upalit ćemo laptop, i svi skupa ručati.

Možemo pozvati i tetu, ako želiš.

- Jeeee, može! – veselo se složio Marko, ne toliko zbog same tete koliko Roka i Marijane s kojim se obožavao

igrati – Mogu li se onda nakon ručka s Janom i Rokom igrati ono kad netko nešto odglumi, pa mi pogađamo što je glumio?

- Ne samo da možete… – potvrdio je tata – … nego ćemo se i mama i ja i baka i djed i teta i barba Luka igrati s vama. Ako nas želite primiti, dakako.

- Primit ćemo vas, nema problema. Ako

želite, možete se igrati s nama… – ozbiljnim je tonom odgovorio mali kreativac pa, da tati pravila budu

kristalno jasna, dodao – … ali samo ako budete dobri.

Zadatak za malog čitatelja:

DA TE MARKO POZOVE NA OVAKAV RUČAK, KOJU BI TI IGRU ODABRAO ZA ZAJEDNIČKO DRUŽENJE? NACRTAJ JE ILI, JOŠ BOLJE, ZAIGRAJ S NEKIM S KIME SE OVIH DANA

NAJVIŠE VOLIŠ IGRATI.

Draga djeco, Čiča-miča, gotova ovogodišnja božićna priča.

Nije lijepo što ove godine za blagdane nećete moći zagrliti svoje bake i djedove, tete i rođake, prijatelje i druge drage vam

ljude.

Ali, samo zato što ih nećete moći zagrliti, ne znači da se s njima ne možete čuti ili ih vidjeti putem mobitela ili računala.

A ako čak ni to ove godine ne možete napraviti, nemojte brinuti više nego što baš morate, već ste dovoljno veliki da znate da su oni koje volite i koji vas vole uvijek tu negdje s

vama.

Iz srca vam ih iščupati nitko ne može, a oni – čak i kad nisu tu – na vas misle i sigurno će vas puno i najviše izgrliti sljedeći put

kad se s njima vidite.

SRETNI VAM BLAGDANI, DJECO DRAGA!

čekajte, čekajte, još samo sitnica…

I molimo Vas, pripazite malo na roditelje ovih dana.

Odrasli su ponekad malo čudni, pa misle da je za posebne dane – blagdane i rođendane – najvažnije imati uredan stol i ispeglanu košulju.

Znamo da je to malo smiješno, ali što ćete, ne mogu ni oni sve znati. Zato im vi ovih dana malo priskočite u pomoć pa, ako sami zaborave, pokažite kako se treba veseliti i igrati u

posebnim prigodama… nitko to ne zna bolje od vas!

I dakako… hvala vam na druženju i igri 