Mala škola filmske kritike 2

Projekt Mala škola filmske kritike 2

Projekt Mala škola filmske kritike 2 radionica je pisanja filmske kritike uz stručno vodstvo kritičara Slobodne Dalmacije Marka Njegića i filmskog producent i redatelja Ivana Perića. Radionica je započela 30.09. s projekcijom filma “Kineska četvrt” redatelja Romana Polanskog u suradnji s Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata.

Radionica se nastavila u Školi likovnih umjetnosti Split gdje je 7 polaznika uz mentore radilo na svojim kritikama filma.

Predstavljanje napisanih filmskih kritika od strane polaznika te ujedno i zatvaranje radionice održat će se u srijedu 13. 10. s početkom u 16:00 h u Gradskoj knjižnici Marka Marulića Split.

Cilj radionice je edukacija mladih ljudi u području filmske umjetnosti i medijske pismenosti te usvajanje znanja o strukturi i analizi filmskog djela kroz poticajan grupni i samostalni rad.

Marko Njegić je od 2005. stalno zaposlen u Slobodnoj Dalmaciji. Bio je urednik popularnog časopisa Hollywood te suradnik Hrvatskog filmskog ljetopisa, Split Film Festivala i Festivala mediteranskog filma Split, kao i član Vijeća u kulturi za film i medijsku djelatnost Grada Splita. Sudjelovao je u FIPRESCI žiriju Motovuna i ljubljanskog LIFFe-a, bio je u žiriju FMFS-a na kojem je vodio i radionicu filmske kritike, zatim beogradskog FEST-a, Vukovar Film Festivala te Liburnia Film Festivala… Krajem 2014. objavljena mu je prva knjiga FILMoteka.

Ivan Perić , filmski je redatelj i producent. Diplomirao je sociologiju na Filozofskom fakultetu te Film i medijsku umjetnost na Umjetničkoj akademiji u Splitu.

Radio je kao organizator snimanja dugometražnog filma Milana Trenca, Ribanje i ribarsko prigovaranje (dobitnik 3 Zlatne Arene na Pula Film Festivalu). Bio je izvršni producent dugometražnog filma Danila Šerbedžije Tereza 37 (Dobitnik 6 Zlatnih arena na Pula Film Festivalu). Producent je filma Bruna Pavića Nulti krajolik (dobitnik 2 nagrade na Liburnia Film Festivalu, nagrada Ivan Martinac na Split film Festivalu i posebno priznanje na Festival of the Night, Bangkok).

Producent je preko desetak kratkih i dugometražnih filmova višestruko nagrađivanih u Hrvatskoj i inozemstvu.

Program se odvija u organizaciji Udruge Odjel za vizije produkcija u suradnji sa Školom likovnih umjetnosti Split, Centrom za kulturu i cjeloživotno obrazovanje Zlatna vrata i Gradskom knjižnicom Marka Marulića Split.

Projekt su financijski podržali Grad Split i Hrvatski audiovizualni centar.

Kineska četvrt

Godine 1974. Roman Polanski modernizira pristup ''noir'' misteriji i definira ''neo-noir''. Chinatown se pojavljuje sredinom 70-ih i eksplozivno ostavlja utisak na kulturu filma, pod licem Jacka Nicholsona kao glavnoga junaka i uz naglasak glazbenih partitura Jerryja Goldsmitha.

Radnja prati privatnog istražitelja J.J. Gittesa i istragu glavnog inženjera odjela za vodoopskrbu Los Angelesa, Hollisa Mulwraya, kao i njegov navodni preljub.

Promatrajući postupno proširenje slučaja kroz Gittesovu perspektivu, ubrzo saznajemo da se junak pronašao u centru puno veće misterije, dok se njegov početni posao i urota na razini cijeloga grada pretapaju. Istražitelj će se morati suočiti s činjenicom da je neke tajne bolje pustiti na miru.

Atmosfera utjelovljuje osobine nove noir formule kroz pažljivu korist tehničke i umjetničke sposobnosti. Zvuk postavlja ozbiljniji ton, očekivan u takvoj vrsti filma. Rad kamerom je, ipak, nešto inovativniji. Snimanje je često u pokretu, iz ruke, netipično za vrijeme. Isto tako je i osvjetljenje, uglavnom danje svjetlo.

Motiv svjetla i mraka, dvostranosti i motivi vode, korišteni na mnoge načine kroz mnoge scene, daju ključan osjećaj kontrasta u sivoj priči.

Gluma je distinktivna od mnogih filmova sličnoga tona. Likovi se ponašaju i govore na ''svoj'' način, donekle pretjeran za ton. Ipak, taj ''glasan'' stil glume ostavlja jasniji dojam njihove osobnosti i za atmosferu filma nije bez koristi.

Chinatown je prepoznat po ikoničnim glumcima poput Johna Hustona i Faye Dunaway koji oboje igraju središnje točke u razvitku istrage - likove Noaha Cross i fatalne žene Evelyn Cross Mulwray, još jednu od mnogih dekonstrukcija ''noir'' ideja. Među glumcima također ne smijemo zaboraviti ulogu redatelja Polanskog kao niskog gangstera zaslužnog za Gittesov prepoznatljiv ožiljak po nosu.

Film je bio nominiran za 11 Oscara i pobijedio je u kategoriji najboljeg originalnog scenarija za Roberta Townea. Osim tehničkih postignuća, "Chinatown" je cijenjen zbog svoje povijesne vrijednosti, vjerno prikazujući bitan dio američke povijesti (kalifornijski vodeni ratovi) u 20. stoljeću, specifično 1938.

Klasik Polanskog je ''spor'' film. Zahtijeva veliku količinu strpljenja i pažnje od publike te je lako propustiti manje tragove. Zato može biti zamoran prvi put, ali nagradi gledatelja pametno pripremljenim završetkom koji je ostavio mnoge, pa i mene, u dubokoj zamisli. Vrijedan je gledanja, vjerojatno i više puta.

Ivor Karan

Kineska četvrt

"Chinatown" je legendarni i kultni film Romana Polanskoga koji se bavi problemima oko prava na zemljište i vodu u Južnoj Kaliforniji 1937. godine. Ovo remek-djelo, snimljeno 1974., ima jedan od najboljih, ako ne i najbolje napisan scenarij u povjesti filmske industrije, a fotografija i glazba dobro su pogođeni i podudaraju se s emocijama koje nam film u određenom dijelu daje. Dosta dijelova filma snimano je iz ruke, što je tada bio novitet.

Gluma u filmu je posebna, vrlo dramski i detaljno odrađena. Iako nisam veliki ljubitelj takve glume, ona zaista pristaje ovakvom filmu. Atmosfera koju dobivamo kroz film vrlo je tjeskobna i hladna, barem u većini scena. Dijalozi su fantastično odrađeni, a iako su nekad izuzetno dugi, zadržavaju pažnju gledatelja bez problema, i to je također veliki uspjeh ovog djela.

Polanski je fantastično prikazao različite tipove ljudi, od onih vrlo inteligentnih, moćnih i korumpiranih, do onih koji su slabi i nemoćni, povrijeđeni ili pak psihički uništeni ondašnjim društvom.

Film je jako teške tematike i treba se pogledati više puta da bi ga se kvalitetno razumjelo, jer ima toliko sitnih detalja koji utječu na naš stav i viđenje situacije, a ne primijeti ih se niti 10% pri prvom gledanju.

Jako dobro su prikazane izuzetno teške socijalne situacije. Radnja je spora, detaljna i u većini situacija izuzetno napeta. Karakterizacija likova je, blago rečeno, fantastična i mi se na neki način stopimo s jednim od njih (Gittesom), jer film proživljavamo i gledamo praktički kroz njegove oči.

"Kinesku četvrt" se svakako isplati pogledati i trebala bi biti obavezna za gledanje u svim školama koje imaju predmete povezane s filmom, videom, fotografijom ili, pak, glumom. Nije bez razloga film nominiran za 11 Oscara i mnogobrojne druge nagrade.

Jakov Radić

Kineska četvrt

"Chinatown", detektivski noir film redatelja Romana Polanskog, snimljen 1974., a s radnjom iz 1937., započinje jednostavno, a kasnije se sve više komplicira.

Priča se odvija u Los Angelesu i inspirirana je povijesnim događajima oko prava na zemlju i vodu u južnoj Kaliforniji.

Režiser Polanski vješto i uvjerljivo predočava instinktivno i ubojito zlo u ljudima.

Film se također bavi temama kao što su moć, novac i pohlepa.

Atmosfera filma je mračna, a ugodaj fatalističan što je tipično za detektivski noir.

Scenarij je jedan od najboljih ikad, ali je mračan i na kraju depresivan jer ne znamo što će se dogoditi s glavnim likom.

Film je većinom snimljen iz ruke i gledatelji cijeli film gledaju kroz oči privatnog detektiva Jakea Gittesa koji je u svakoj sceni i skupa s njim proživljavaju sve situacije.

Jack Nicholson u ulozi Gittesa je ciničan i drži se svojih principa. Istražuje sve do kraja i gura nos svugdje, tako ostaje bez pola nosnice. Istražuje ljudsku tragediju i tako zarađuje za život. Čuveni flaster preko nosa čini da ga smatramo čvrstim čovjekom, međutim tijekom svog posla on je pristojno pasivan i uopće mu se ne sviđaju ubojstva, laži i prijevare sa kojima je svakodnevno suočen.

Uključen je u slučaj kada ga navodna žena Mulwray angažira da istraži preljub njenog muža. Istraga ga vodi do prave Evelyn Mulwray i upliće u ubojstva, laži, preljube. Paralelno s tim shvaća da se sve vrti oko urote i korupcije lokalnih moćnika i kupovine pitke vode i zemljišta u L.A.-u. Gluma Jaka Nicholsona podiže cijeli film na novu razinu.

Fay Dunaway je žena koja prati glavni lik ne otkriva mu potpunu istinu o svojim problemima i kosturima u obiteljskom ormaru, tj. kako današnji zločini vode do prošlih. Glumi tajanstvenu, zamamnu ženu koja krije puno dubokih tajni i najveća je žrtva u filmu.

John Huston kao Noah Cross, otac misteriozne dame, na granici je prijetnje i bezopasnog starca. Moćnik je u privatnom i poslovnom životu zadovoljava svoje apetite i potrebe bez obzira na ljude oko sebe. Sposoban je napraviti apsolutno sve.

Glumci odlično utjelovljuju svoje likove i film je zasluženo nominiran za 11 Oscara.

Film završava naglim razotkrivanjem gdje se zapravo ne zna je li ili nije zadovoljena pravda i jesu li ili nisu umrli ili preživjeli pravi ljudi.

Mare Birkeš

Chinatown

"Chinatown" (1974.) Romana Polanskog, detektivski neo-noir poznat kao jedan od najboljih režiranih i napisanih filmova u povijesti koji je ostvario veliki utjecaj na kinematografiju 70-ih, ostavio mi je teško opisivi dojam.

Ludnica od filma nas ubacuje u perspektivu glavnog lika Gittesa. Polanski je većinski koristio kameru iz ruke kako bi nas približilo Gittesu i kako bismo se osjećali kao promatrač i lik filma.

Radnja se odvija 1937. godine, kada se L.A. počeo razvijati i postajao metropolis; tako dobivamo dosta atmosferičan i angažiran pogled stanja društva u to doba. Također je sam "Chinatown" nastao pod utjecajem stanja američkog društva u 70-ima i saznanjem toga imamo bolje i jasnije razumjevanje filma.

U filmu pratimo labirintni "plot" i scena po scena iznenađuje publiku, dolazimo da zaključaka s Gittesom koji su uvijek dosta površinski i ne kompletno jasni, a naknadne scene nam pokažu druge strane priče.

Gittes se osamostalio kao privatni detektiv zbog korupcije u državi i pratio svoju filozofiju pravednosti u kojoj su moralni standardi dosta kontroverzni i tako iskrivljeni. Kroz film i saznanja Gittesa imamo dosta klasičnih pristupa pokazivanja emocija pejzažima.

Također, glazba se koristi precizno i uspješno, s jakim emocijama i doprinosi dosta ambijentalnu točku koja dopuni priču. Glazba se ne iskoristi pretjerano kao u sadašnjim filmovima u kojima kroz cijeli film uvijek ima muzike, dok se u "Chinatownu" Polanski nije bojao tišine i intimnosti.

Meni se osobno svidio "Chinatown", no mislim da nisam sasvim pohvatao savršenstvo filma kakvo svi opisuju.

Pablo Ružić

"Chinatown" je film redatelja Romana Polanskog. Radnja prati detektiva J. J. Gittesa dok istražuje ono što se na prvu doima kao bračni preljub. Na kraju film dobiva mračan preokret, a glavni lik ostaje zgrožen posljedicama koje je u jednu ruku sam uzrokovao.

Priča započinje kad "supruga" gospodina Mulwraya angažira privatnog detektiva da otkrije vara li ju njezin muž. Kasnije se kroz film otkriva da ona nije njegova prava supruga, nego žena kojoj je netko platio da zada prvi u nizu udaraca namijenih padu Hollisa Mulwraya, inženjera za gradski vodovod. Prilikom istraživanja Gittes otkriva najbitnije detalje koji se kriju iza vela magle s kojom film obavija gledatelje. Kako se Hollis bavio "čudnim" aktivnostima, istraživanju na kojim mjestima grada izbacuju vodu (u Los Angelesu je bilo vrijeme suše, što znači da je bila oskudica vode), očekivalo se da je Gittes unajmljen jer je netko želio spasiti Mulwraya i grad. No, on je unajmljen jer voli publicitet. Očekivalo se da njegovo otkriće završi u novinama, što i jest.

Nakon izbačenog članka u novinama Gittes upoznaje pravu gospođu Mulwray. Scena njihovog susreta je zanimljiva. Gospođa Mulwray se doimala kao jaka i sposobna žena, što su kasnije samo demontirali. Radnja – oprez: slijede "spoileri" - zadobiva neobičan tok nakon scene gdje je Gittes vidio sliku njezina oca Crossa s njezinim mužem Hollisom. Kako su Cross i Hollis uhvaćeni kako se svađaju prije smrti, kako se otkriva da su bili partneri u vodovodu, kako se saznaje da su imali neslaganja oko brane i općenito oko vodovoda, očito je tko je ubio gospodina Mulwraya. No, sada svjetlo pozornice dobivaju gospođa Mulwray i Gittesova prošlost. Nakon scene gdje ona samouvjereno razgovara s privatnim detektivom, daje mu papire u kojima ga obavještava da ga tuži, polagano ju počinju prikazivati kao ženu koja ovisi o muškarcima. Spavala je s Gittesom i želi da on ostane uz nju. Cijeli život ju štiti gospodin Hollis. Prema njezinim riječima pretrpio je užase s njom, stoga je u redu što je na kraju završio u vezi s njezinom kćerkom, tj. sestrom. Neke scene prilikom završnih otkrića su previše dramatične, kao kad Gittes šamara gđu Mulwray svaki put kada mu kaže da je cura s kojom je Hollis imao aferu njezina sestra i kćer. On je došao do zaključka da je ona ubila svoga muža (jer je pronašao naočale u "bazenu" slane vode kraj njihove kuće, a tijekom obdukcije su otkrili slanu vodu u njegovim plućima) i zbog toga je svaki put kad bi progovorila vjerovao da mu laže, azato što mu laže zaslužila je jedan šamar. Isto kao što je žena muškarca iz prve scene nakon što je otkrio da ga vara zaslužila batine.

No, kad shvati da je sve to istina, pokušava joj pomoći. Nažalost, ne uspijeva. Na isto mjesto u Chinatownu šalje svoje privatne istražitelje, gospođu Mulwray, njezinu sestru i njezinog oca. Dolaze i policajci s gradskim detektivom, bivšim partnerom Gittesa. Pri susretu Crossa i gospođe Mulwray, ona puca u njega s pištoljem jer želi zaštiti svoju kćer, pokušava pobjeći, ali kako detektiv ne vjeruje Gittesu, pucaju na nju. Prošlost se ponavlja i žena s kojom je Gittes bio i kojoj je pokušao pomoći je mrtva. Njegov partner ga šalje kući, iako ga je prije par minuta pokušavao uhititi. Čini mu uslugu.

Film završava s Gittesovim pogledom užasa i Crossom koji pokriva lice svoje jedine kćeri. Što nam to govori? Cross će i dalje činiti zlo, silovat će još jednu kćer i pokrast će cijeli grad. A Gittes? Da je odustao u isto vrijeme kad je gospođa Mulwray odustala od tužbe, bi li ona imala sretniji kraj? Sve su to pitanja koja su me preplavila. Gittes je kao tragični junak grčke književnosti. Sa svojom tragičnom prošlosti i željom da otkrije istinu i učini pravu stvar zapada u vrtlog tuge i očaja. Iskreno, film me se nije toliko dojmio. Gledajući ga kao cjelinu smatram da je mogao biti bolji. Radnja i psiha pojedinih likova su mogli biti bolje razrađeni. Najviše mi se svidjela gluma Jacka Nicholsona. Mislim da je dobro gledateljima predočio viđenje redatelja. Još jedna stvar koja mi se svidjela je odstupanje od tipičnih američkih sretnih filmskih završetaka.

Nina Kliškinić

Kineska četvt "Jesi li sam? Zar nismo svi?"

Jack Nicholson odgovara pitanjem na pitanje kao privatni detektiv J.J. Gitties kojeg pratimo u svakoj sceni "Chinatowna", jednog od najboljih filmova koji je proizašao iz sedamdesetih, doba koje se naziva "zadnjim dobrim desetljećem američke kinematografije". Scenarij Roberta Townea pridonosi karijeri redatelja Polanskog i Nicholsonu, a predstavlja filmski žanr noira. Film noir je naziv za kriminalističke hollywoodske crno-bijele filmove iz 40-ih i 50-ih. Naziv je nastao zbog pretjeranog korištenja, odnosno pomanjkanja, filmskog osvjetljenja, čime se postizao mračniji, pesimističniji ugođaj. "Chinatown" se kao neonoir ne boji igrati s konvencijama žanra, a rezultat se u konačnici svima čini tradicionalan dok ne shvatiš što se zapravo događa.

Radnja filma, smještena u Los Angeles tridesetih, inspirirana je povijesnim nesuglasnicama oko prava na vodu i zemlju u Kaliforniji. Privatni istražitelj zvan J.J. "Jake" Gittes angažiran je kako bi špijunirao Hollisa Mulwraya, glavnog inženjera gradskog odjela za vodoopskrbu. Žena koja unajmljuje Gittesa tvrdi kako je Mulwrayeva žena Evelyn koja sumnja na mužev preljub. Ali, Mulwray provodi najviše vremena istražujući presušena riječna korita i otvore za drenažu. Gittes konačno ulovi Mulwraya s mladom plavušom i fotografira par, što postaje skandal u novinama. Nakon što je priča objavljena, Gittesu dolazi prava Evelyn Mulwray i zaprijeti mu tužbom. Gittes je nasjeo na lažnjak i mora otkriti tko mu je smjestio i zašto. Tijekom odvijanja radnje pratimo glavnog lika i saznajemo sve detalje u isto vrijeme kao i on. "Chinatown" zahtijeva punu pažnju na razvijanje događaja, ali ne zbog zapetljanih tragova, već zbog svog kompleksnog zapleta. Uzet ćemo u obzir i "femme fatale" - jednu od trajnih uloga noira. U ovom filmu ta uloga pripada Fay Dunway (Evelny) koja nije baš ono što se čini. Odabir John Hustona kao Noaha Crossa je bio čin briljantnosti. Od njegovog prvog pojavljivanja u filmu, Huston je neupitno zlikovac, ali i jedan od bitnijih gradana Chinatowna. Redatelj Polanski se također pojavljuje u ulozi gangstera koji poreže Gittesov nos.

Ovaj film dokazuje da noir filmovi ne moraju biti crno-bijeli. Filmska slika ne mora biti crno-bijela da bi sjene imale važnu ulogu (ili, u nekim slučajevima, potpuna odsutnost sjena pod jarkim kalifornijskim suncem). Moguće je stvoriti tako snažnu zlokobnu atmosferu kroz snimke u boji kao i kroz jednobojne.

Velika većina scena je snimljena "iz ruke", što se tada i nije baš koristilo, ali u ovom aspektu ima važnu ulogu praćenja Nicholsona kao glavnog lika te gledanja događaja filma subjektivno kroz njegove oči. Također, u ovom filmu je jako bitan soundtrack. Phillip Lambro je originalno angažiran da napiše glazbu, ali ga je u posljednji trenutak odbio producent Robert Evans, ostavivši Jerryju Goldsmithu samo deset dana da napiše i snimi novi soundtrack.

Goldsmith je stvorio ćudljivu, eteričnu glazbu koja se kvalitetom ne razlikuje od ničega drugog za što je bio odgovoran u svojoj dugoj karijeri. "Kineska četvrt" je gotovo besprijekoran primjer filmske kompozicije - nominiran je za 11 Oscara, a pobijedila je u kategoriji za najboljeg originalnog scenarija i 1991. je izabrana za čuvanje u Nacionalnom filmskom arhivu kao kulturno, povijesno i estetski značajan film.

Moglo bi se reci da je baš ovaj film pravo ljudsko remek-djelo.

Anica

Kineska četvrt

Chinatown je noir film iz 1974. u režiji Romana Polanskog, a prema scenariju Roberta Townea. Jack Nicholson nastupa kao Jake Gittes, privatni istražitelj iz L.A.-a koji "zabada nos" u zavjeru.

Remek-djelo Polanskog evocira zapanjujuće razdoblje iz 1937. godine. Ovo je film u kojem sve funkcionira i inteligentno se odnosi prema svojoj publici, očekujući da će pratiti složeni zaplet.

Tijekom gledanja se čudimo neznatnom čudu koje se događa u Los Angelesu u oku privatnog detektiva Jakea Gittesa; prevara u zemlji, sumnjiva brana, lažno izdanje obveznica i obiteljsko stablo Cross stvaraju tako zamršenu mrežu.

Zanimljiva činjenica je da Nicholson u svakoj sceni i cijeli film gledamo iz njegove perspektive.

Dovoljno je reći da glazba, poruke i raspoloženje predstavljaju osjećaj koji se može nazvati samo euforičnim.

Nevjerojatna je uloga Faye Dunaway kao gospođe Evelyn Mulwray i njene scene s Nicholsonom su jedne od najboljih u izvedbi.

Posebno je jeziv John Huston kao Noah Cross i mračna prošlost koju dijeli sa svojom kćeri i likom Mulwraya.

Jerry Goldsmith učinio je nezamislivo nadmašivši bilo koji umjetnički zvuk ranijih noira, što je pomoglo da se ova mračna drama pretvori u možda najbolju takve vrste ikada napravljenu.

Snimatelj je John A. Alonzo koji je uletio kao zamjena William A. Frakera jer se vjerovalo da potonji i Polanski ne bi bili dobar tim tijekom snimanja.

Dijalog je savršen, a Towneov scenarij se s pravom smatra jednim od najboljih. Scenarij se od tada koristio na tečajevima scenarija kao dokaz savršene strukture.

Film je zasluženo osvojio Oscara i dobio brojne nominacije.

Maris