Jasmina Beneta Ružić - Immersion / Uranjanje

Uranjanje / Immersion Jasmina Beneta Ružić / 13. 11. - 6. 12. 2017.

Iz ciklusa Srca...

Neki umjetnici imaju naviku postavljati pitanja, dok drugi nude sigurna i provjerena rješenja i odgovore. Za one prve smisao je baš u pitanjima, istraživanjima, dok drugi smisao nalaze u transcendenciji, kontemplaciji, samoći… Kako čovjek ipak nije unaprijed potpuno zacrtan, zadan, a prema Jaspersu biti čovjek znači postajati čovjekom, večeras smo na tragu baš nečeg takvog: baštinjenje sigurnih i čvrstih likovnih vrijednosti koje je Jasmina Beneta sačuvala od svojih učitelja, krenula ih je nadograđivati vlastitim iskustvima, propitkivanjima, lutanjima, nemirima… Zato za umjetnicu postajati čovjekom znači slikati srca od srca, bez zadrške i fige u džepu, bez pragmatike, špekulacije, hedonističkih i utilitarističkih razloga… i kad se ipak umiri radoznalac u njoj, predstavi ona tako svoju estetiku srca – estetiku gotovo obredne jednostavnosti.

Premda srce, kao motiv u umjetnosti, neki drže istrošenim, banalnim, u ovom slučaju ono dobiva svojevrsnu sakralnost. Ne, nije riječ o relikviji, ortodoksnosti! Riječ je o snažnom izazovu, avanturi, traganju za smislom i identitetom. Jasminina srca naslikana su iz/od srca, prikazana ekspresionistički u rasplinutom, raspršenom svjetlu snažnih, živih boja, naglim, širokim i teškim potezima kista.

Ovdje nema klasične kompozicije, a likovna sloboda definira se apstraktnim svijetom razbijene, krhke figurativnosti pa na nekim platnima ostaje samo plošan otisak, okrhnuto srce.

Prolaznost, ranjivost? Što li?

Istraživanje odnosa čovjeka i umjetnosti dovodi ponekad na oštre, tjeskobne, bolne rubove (konačnost, gubitci, sumnje, razočarenje, ushiti…). Seizmograf srca vrijedno bilježi sve akorde i udarce.

Poznavajući autoricu, vjerujem da će njezina srca ostati nepovrijeđena, da će izbjeći banalnost, hazaderstvo i kaotičnost. To nije nemoguća misija jer ona srcem rješava problematična komunikacijska čvorišta suodnosa sebe i svijeta, sebe i umjetnosti i hrabro dekodira vlastito ja, bez straha od emocionalnoga loma. Baš zato je svako srce različito, svako ima svoju životnu priču i fatum (sudbina) i iskazuje ih u frekvenciji pjesme i plesa: u bojama strasti, u refleksu boli, dubini nade, mekoći (s)mira(ja). Jer boje srca uvijek pjevaju, a ne galame, zar ne!?

Iz ciklusa Plavo...

Hoćemo li dignuti jedra?

Večeras nazočimo zanimljivoj likovnoj izložbi. Sudjelujemo u svojevrsnoj ispovijedi plave intimne Mediterana: doživljaju mora u svim njegovim nijansama, bujnim tišinama, munjevitom agonu (borba, sukob), kratkotrajnim smirajima, oslobođenoj svjetlosti nad impregniranim vodenim beskrajem. U ovom ciklusu Jasmina Beneta namjerno ima škrti kolor, ali je eruptivnog raspona. Boje su složene rezolutno snažnim, nabreklim i razapetim namazima kao da želi akcentirati intenzivnost tuge, čežnje za daljinama i radost nad čudom postojanja. Plava je profinjena i neizvjesna kao nada, ona pretpostavlja slobodu, širinu, prostor… Zlatna je poetična, slijedi nakon avanturizma bijele u prostranstvu erosa. A tu je i zelena u sabranoj finoj harmoniji s njima. Zlato je kraljevska „boja“, simbol moći, pobjede, božanskog… A tu je i vjetar koji anticipira pokret tek u tragovima, nadima se u borbi sa zlatnim krpama, zlatnim oblacima, zlatnim sumaglicama nad valovima i bistrim azurom. U pripremi izložbe autorica je izjavila: „Cijeli sam život uz more, što u uživanjima, a što u čekanjima dragih… Znam mu svaku nijansu, dubinu i plićinu. I uvijek sam voljela odsjaj zlatnog sunca u zalasku… znate onu zlatnu boju na površini…“ Autoricu posebno impresionira taj moment: susret plavo modrih nijansi sa zlatnim suncem, raspršenost zlatne prašine eterom, igra zlatnih listića na površini mora, na vrhu vala… To je čudesno! Na jednom platnu autorica je čak dodala: „... for those who wait...“ („Za one koji čekaju“). Jer more je sinonim za partence (odlaske), ispreplitanje ljepote, nade i ljubavi, strahom, gubitcima i prijetnjama… ali more je i ljepota, ataraksija, (smi)raj, spokoj, tišina. Zen. No ipak na slikama nema meteža – zlatni listići pretvaraju ih u brevijare!

Jer Jasmina je šutljiva slikarica (sjetimo se i – pjesnikinja). Stvara u tišini, ne haje za galamom, tankoćutna je u mjeri i ravnoteži govora i šutnje.

Maritimski fragmenti pokazuju suživot toplog i hladnog kolorita. Jer takav je i život: izmjenična igra toplog i hladnog. Na platno preslikava intimni egzistencijalni (osobni i profesionalni) nemir i drhtavu sudbinsku slutnju.

Egzistencija jest dvojba smisla: nastaviti ili odustati? Ipak Jasmini je lakše donijeti odluku jer je u povlaštenu dosluhu s umjetnošću. Ona slikanjem čisti prostor svoje morske (životne) pošte od kontaminacije nepoželjnih, brani valu od svega što potencijalno remeti njezinu estetiku platna, stvara nove konstelacije prostora: koegzistencije prirode, umjetnosti i čovjeka.

Jasmina Beneta u ovom ciklusu ulazi u decentni ekspresionizam, lirsku apstrakciju. Reducira suvišno, a ne-figuracijom osuđuje sve otrcano, uhodano. Čvrsto brani osobno viđenje umjetnosti: odbija

slikati dopadljivo, nije oportunist, odlučno stoji uz artistički perfekcionizam i, začudo – nalazi ljepotu u samoći. A njezina samoća je samoća sazrijevanja u igri bez napregnutosti moranja i forsiranja. Unatoč tome ona profesionalno raste, a vlastiti rakurs pomaže joj da ustraje u svijetu lakih komada. Jer učenje nikad ne prestaje, kako je rekao Goya kad je imao osamdeset godina: „Aún aprendo!“ („Još učim!“).

Jedrimo dalje, Jasmina, podignimo jedra!

Vanja Škrobica, listopad, 2017.

Jasmina Beneta Ružić rođena je 3. veljače 1978. u Splitu gdje završava Školu likovnih umjetnosti, smjer slikarski dizajner. Godine 2002. diplomira na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (UMAS), smjer restaurator i prof. likovne kulture. Aktivno radi u restauratorskoj struci kao dokumentaristica i restauratorica kulturnih arheoloških dobara. Uz to se bavi slikanjem. Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika (HULU) te tajnica udruge RaDDar. Izlagala je na više skupnih izložbi, a ovo joj je četvrta samostalna izložba. Također je organizirala izložbe i večeri poezije kao kurator te pisala osvrte na izložbe i kulturna događanja. Full time radi kao mama maloj Rozi i Maxu.

Samostalne izložbe: 2017. Split, Uranjanje / Immersion, Izložbeni prostor Gradske knjižnice Marka Marulića Split 2015. Split, Summer exibition, Rodrigo, Dioklecijanova palača 2014. Split, Ispod površine, Galerija Muzeja grada Splita 2005. Split, performance Jestivi nakit i izložba slika, Galerija Muzgavac Skupne izložbe: 2015. Split, Prikazi podjeljenosti, 39. Splitski Salon – Dioklecijanovi podrumi 2014. Split, Split art friendly city, Galerija Muzeja grada Splita 2005. Split, Više autora, Galerija Muzgavac

Uranjanje / Immersion IZLOŽBENI PROSTOR GRADSKE KNJIŽNICE MARKA MARULIĆA SPLIT