Zastave kao simboli, u društvu već stoljećima zauzimaju istaknuto mjesto afirmacije nacija i država, čiji smo brutalnih pokušaja i posljedica (ne)svjesni danas možda više no ikad. U ciklusu “Zastave” umjetnica Maja Jelušić smjelo transformira to nasljeđe simbolike, koje postaje snažan umjetnički medij, proklamacija zaboravljenog, sanjanog ili čak nedostižnog, ali prije svega osobnog.
Zbog svoje neupitne moćne društvene simbolike, umjetnica je tekstile velikih dimenzija (i oblika) isključivo ručno bojanih prirodnih materijala odlučila koristiti kao glavni medij izražavanja, u svom istraživanju neizvjesnosti ali i neupitnosti simbola kulturnog ali i prirodnog krajolika u kojem živi i radi, a to su prije svega otok/grad Hvar i urbano tkivo Splita. Zastave stoga preuzimaju ulogu slikarskog platna, ali u svojstvu neke nove scenografije u čijem središtu je nasljeđe, bilo materijalno ili duhovno.
U slučaju Hvara, to nikako nije sunce i more, već Katedrala kao Majina dugogodišnja ...
