Naza' vrimena by Gradska knjiznica Marka Marulica

CVoV kg^bZcV ?d¬`d 6gbVcYV ¤ Hea^Èh`^ `kVYg^ q 6cYgd 9Vb_Vc^Ù ¤ H^c_Va^ idg^_Z ejhiZ

Pod istim suncem

Pa-zar i ja

Naza' vrimena Joško Armanda ∞ Spli’ski kvadri | Andro DamjaniÊ ∞ Sinjali štorije puste

biblioteka baπtina 16

pokrovitelji

Nakladnik:

Minstarstvo kulture Republike Hrvatske

naklada boπkoviÊ Za nakladnika: Zoran BoškoviÊ Sunakladnik:

hnk split

Splitsko-dalmatinska županija

Za sunakladnika: Milan ŠtrljiÊ

Poglavarstvo Grada Splita

uz suradnju

Hrvatska turistiËka zajednica

TuristiËka zajednica Grada Splita

medijski pokrovitelj

sponzori ISBN: 978-953-263-079-4 (Naklada BoškoviÊ)

Ÿ Joško Armanda i Andro DamjaniÊ Nijedan se dio ove knjige ne smije, bilo kako, umnožavati ni preslikavati bez dopuštenja autora.

Tiskano u Splitu, kolovoza 2008.

Naza' vrimena Joško Armanda ∞ Spli’ski kvadri | Andro DamjaniÊ ∞ Sinjali štorije puste

Anatolij Kudrjavcev

joπ uvijek æiva splitska duπa ili poetska inventura pretpostavljene vjeËnosti Knjiga Naza’ vrimena Joška Armande i Andre DamjaniÊa predstavlja nešto iznimno u veÊ dugom nizu objavljenih djela o splitskoj duši. Taj neobiËno skladan spoj poetskoga i fotografsko-likovnoga zacijelo izaziva divno uzbuenje Ëak i današnjih Ëitatelja i promatraËa, posebice onih koji su istinski vezani uz dotiËno duhovno naslijee. Joško Armanda u svojoj zbirci autentiËno splitskih, Ëakavskih stihova, nazvanoj Spli’ski kvadri nadahnuto posjeÊuje sva mitska i životna podruËja tipiËno mediteranskih oblika, ne zaobilazeÊi ni najsitnije predmete koji su sudjelovali u izgradnji odavno opjevanoga mentaliteta te svojom likovnom nazoËnošÊu u svakidašnjici materijalnu sirotinju pretvarali u bogatstvo osjeÊaja. Sve što je vrijeme, od svojih dalekih davnina, oznaËilo nizanjem dokaza osmišljenosti, ËovjeËnosti i ljepote, pa Ëak i zla i nevolje, u Armandinim se stihovima našlo na okupu poput uËinka nekakve poetske inventure za pretpostavljenu vjeËnost. Njegov govor vjerniËki oponaša nasljedni splitski, onaj iz njegovih bivših kaleta, kad su tim svijetom prometno vladali tovari i kari s konjima i mazgama. Ali on se ne zaustavlja na nedvosmislenim zornostima. Pustolovina ga odvodi duboko u podruËja glazbe što neËujno odzvanja iz kamenih dokaza težaËkih i batelantskih sudbina, a istodobno ga osvajaju i mirisi obroka nastalih iza zatvorenih prozora ploËarica. Svih pet Ëula, a zatim i ono šesto, sudjeluju u toj povorci povijesnodruštvenoga, povorci što se istodobno smije i plaËe, divi se i ruga.

U toj impresivnoj poetiËnoj igri skladno sudjeluje i umjetnik fotograf Andro DamjaniÊ, jer korpus njegovih fotografija pod nazivom Sinjali štorije puste nipošto sluËajno nije pridružen Armandinim pjesmama. Njegove fotografije koje zahvaÊaju raspon od ranih šezdesetih ili Ëak kraja pedesetih do sredine sedamdesetih godina, zapravo su kudikamo više od konkretnih zornih dokaza. To je slijed putovanja duž zidina epskoga te susreta s osobnostima iz Ëije samoÊe, poput konkretnosti, izbija još uvijek živa duša Splita. DamjaniÊ se zabavlja usporedbama nekadašnjega i sadašnjega, ponekad izvodeÊi Split izvan njega samoga i spajajuÊi ga s daljinom, a ponekad ga uvodeÊi Ëak u ozraËja bliska apstrakciji. Oba sastavna dijela zasebno, kao i njihova organska stopljenost Ëine da sve u toj knjizi pjeva i pleše poput Ëudesnog Orašara i teži okupljanju onoga što može neposredno uÊi u legendu, a ipak ostati Ëvrsto u svojoj autohtonoj životnosti punoj podataka. Ta je, dakle, knjiga u stanju dokazati kako današnje ne znaËi ništa bez bivšega, a bivše nije prošlo ni završilo ako ga se zna prepoznati. Sve u njoj i oko nje odzvanja od iskrene ljubavi prema Splitu MaruliÊa, TijardoviÊa, Ivka KovaËiÊa i mnogih drugih splitskih svjedoka zaljubljenika. RijeË je o djelu Ëije se znaËenje uklapa u slijed legendarne splitske besmrtnosti.

Luko Paljetak

da nas ne skonËa vrime... i mrski prijatelj i dragi neprijatelj... Autor sam kaže da ovu knjigu piše zato “da nas ne skonËa vrime”. Otkriva time i povod i pristup i tematiku. Ona se, kao i sve knjige koje su nastale, i još Êe nastajati, iz tog istog razloga, sva zasniva na sjeÊanju, a ono je i samo proizvod vremena koje je, zato što prolazi, i mrski prijatelj i dragi neprijatelj “prez finece i krejance”. Zato ga i treba udobrovoljiti listanjem albuma onakvih slika kakve su i njemu drage, jer i vrijeme živi od sjeÊanja, od mnoštva uspomena što ih prirodom svoga dvostrukog biÊa i stvara i briše. Zbirka Spli'ski kvadri Joška Armande zato i jest album, odnosno izložba slika stavljenih u kvadre lokalnog splitskog Ëakavskog govora. Naime, samo se njime, njegovim bojama i zvukovima mogu naslikati te slike, udobrovoljiti vrijeme jezikom koji razumije i koji ga raznježava. Splitska Ëakavština Joška Armande nije ovdje u službi unižavanja i poruge, naprotiv, njen je zadatak ovdje da - uzvisuje, da gotovo adorira ono poniženo i uvrijeeno nehajem koji se kao sredstvo za borbu protiv vremena pretvorio u glavno njegovo oružje. Prvi dio zbirke* Kvadri o mista svojevrsni je nostalgiËni vodiË kroz Veli Varoš, LuËac, Trstenik, Poljud, Brda, do usrid Geta i neizbježnog Lovrinca, gdje ‘vrime’ postaje vjeËnost, gdje ‘gre korota / pomalo / za kasilom’, ali gdje se ‘i nidir / niz put / dite nasmije’ (‘Lovrinac’). Drugi dio Ëine portreti / litrati istinskih malih ljudskih veliËina, starih splitskih ridikula, oriinala, kako bi se to reklo u Dubrovniku, za koje više nema dostojnog repromaterijala. Joško Armanda piše teËno i pitko spušta okomice svojih pjesama, nižuÊi stihove koji se mahom temelje na jampskom petercu i njemu srodnim kraÊim ritmovima koji kao da su odraz nekog poskoËnog vedro-sjetnog hoda kroz krivudave i nagrbljene splitske ulice i pjacete, sve dok se pjesma, na kraju, ne dohvati svog cilja - poente koja opravdava prijeeni put. Autor sve to Ëini s nekim iskrenim

resentimentom, suÊutno, u suradnji s jeziËnim materijalom koji mu pruža tu moguÊnost. To mu, zacijelo, nije teško jer “svu mladost / prez litrata / jeman u svoju glavu”, kaže on u pjesmi “Obid na travu”. Ona svojim naslovom priziva Manetov “DoruËak na travi” i time impresionizam kao temeljni Armandin postupak. U pjesmi se povremeno vješto oglasi ulomak upravnog govora, zaËuje dio kakva unutranjeg monologa, zaustavi nas svježa pjesniËka slika: ‘režentani misec’, ‘požmarili Ëempresi’, ‘ka salata izmišani glasi’... »akavski pjesniËki namještaj poznat je tu i otprije, ali razmještaj je nov. U ovom dvostrukom Ëakavskom pjesniËkom albumu* još jednom je iznovljen stari Split u kojem vrijeme brže prolazi nego njegov klapski prijatelj - vrime, kojemu se ne prolazi. Taj splitski kvadar svaki Êe SpliÊanin rado (cum grano salis) staviti na zid svojih uspomena, zato da ih ‘ne skonËa vrime’. U korpus novije Ëakavske poezije Joško Armanda ovom je zbirkom unio svežanj svježih, dojmljivih slika. * Osvrt je pisan u vrijeme kad je broj i sadržaj pjesama bio isti, ali s drukËijim rasporedom. Prvotno autorski podijeljena u dva dijela, na Kvadre o’ mista i Kvadre o’ svita, zbirka je uredniËkim zahvatom presložena u cjelinu u kojoj se jedni i drugi kvadri prožimaju, a njihovo još jedno prožimanje - ovaj put s fotografijama Andre DamjaniÊa - Luko je komentirao rekavši kako ni najmanje ne sumnja u njihovu primjerenost, te kako sad “ovaj dvostruki Ëakavski album” možemo slobodno nazvati trostrukim, te poželio da mu ga, objavljenog, što prije pošaljemo.

Tonko MaroeviÊ

ka sinjal æivota I po duhu pobuenih slika i prizvanih likova, i po dubini jeziËnog sloja, pjesme Joška Armande usidrene su u davno prošlo vrijeme, a neke i izriËito govore o zbivanjima ‘o’ starine’, ‘poza onega rata’ ili ‘dosta prin Pape’ - dakle o dobu predaka, o situacijama nakon Drugoga svjetskog rata ili o Trsteniku (Žnjanu) znatno prije Papina posjeta. S obzirom da sam i sâm prošao istu vremeplovnu dionicu i prohodao, progazio ili šeÊuÊi pohodio veÊinu spominjanih ambijenata, ne bi bilo Ëudno da pozitivno reagiram na pojavu stihova u kojima je zaustavljena atmosfera staroga, težaËkoga i domaÊinskoga, emocionalno prisnoga Splita, s LuËcem, Pojišanom, Varošem i Merjanom. Doista, ne mogu ostati ravnodušan ni na samu toponomastiku, koja otvara vrata uspomenama, doživljajima, sjeÊanjima… Ali ne želim biti nepravedan prema ulogu Joška Armande i svesti svoju reakciju na nostalgiËno i sentimentalno prihvaÊanje, jer njegovo pisanje ima težinu i ljepotu ostvarenoga izraza. Naizgled lak i lepršav stih, zvuËnih rima, bremenit je iskustvom i nosi neposrednost govorenja, katkad i doslovnoga monologa, dijaloga ili posloviËne dosjetke. Kao u nekoj priËi iz ‘maloga starinskog svijeta’ u zbirci Naza’ vrimena defiliraju i profiliraju se figure obiËnih i manje obiËnih (‘zanimljivih’, ‘izdvojenih’, ‘obilježenih’) ljudi, a kao u evokaciji djetinjih i mladenaËkih dana sve je protkano toplinom i prevuËeno blistavom prašinom dragosti, patinom pozlate. Poetski dar Armandin najbolje se manifestira u fiksiranju detalja: ‘Teple su / kapje svitla / maÊale ploËe dvora’; ‘tašelani lancuni / puni / pribrani smokav’; ‘kroz rane / inkarta / žmariveni matuni / suzidu / ruzinu brokav’; ‘gurlom se / šapjedu kapi’; ‘zvon / opijen / mlikon / s modre gore’. Nije mi namjera svesti njegovo pisanje na haiku slikovitost ili na statiËnost okvira, jer u tim pjesmama ima dogaanja i trajanja, pa i suzdržane dramatike prohujala doba i propuštenih životnih prilika.

Ne bih takoer želio da me se krivo shvati, ali ovu zbirku primam baš ‘ka sinjal života’. Premda se tako kod njega glasa magarica, suprotstavljajuÊi se zapari i zamoru (‘ka sinjal života / kontra / vrilomen mrtvilu / zarevala je / ugota’), Armandino je poetsko glasanje sve drugo nego revanje, ali jest odluËno i skladno odupiranje prolaznosti i mrtvilu. Oživljene scene i probueni nekadašnji stanovnici (posebno su zapamtljivi ‘Obid na travu’ i ‘U nika doba’, ‘»a si uËini’, odnosno ‘Ovo nij vino’, ‘Suvega guËka’ i ‘Škužaj’) nadam se da bi mogli privuÊi na Ëitanje i one koji se sliËnih povoda i ne sjeÊaju, a bogati vokabular ostaje kao riznica i relikvijar. Sinjali štorije puste nisu puka pratnja Armandinu libru niti ilustracije njegovih stihova, nego ravnopravna dionica umjetniËkog fotografa Andre DamjaniÊa, što se kronološki i prostorno dobrim dijelom poklapa sa svijetom opjevanim u poeziji. Utoliko ga razložno prati, ali kao samostalna interpretacija ljudi i ambijenata srednjodalmatinske regije i nekadašnjega mediteranskog naËina života (obiËaja, nošnji, rada, zabave, dangubljenja). Crno-bijele fotografije jamaËno bolje Ëuvaju duh prošloga vremena, kao da su u dosluhu s neorealistiËkom poetikom, s verizmom tipiËnim za južnjake ili sa socijalnim tendencijama, jer uglavnom predstavljaju skromne, siromašne i Ëedne sudbine i prilike. Da ne ostanem nepristran, moram dodati kako se sjeÊam fiksiranoga izgleda mnogih ambijenata, pa Ëak i nekih lica zaustavljenih na ovim prizorima. DamjaniÊeve fotografije povremeno kao da su u vezanom slogu, naime tako su ritmizirane da im se dijelovi strukturalno vežu ili Ëak kao stihovi ‘rimuju’ (baËve, boce, kopaËke, oËice, mreže, nakrcane kutije) te i na taj naËin odjekuju na skladnost pjesama. ali i u slobodnijim kompozicijama, uspjelim sekvencama iz svakidašnjice (lifefotografija), dovoljno je sjete i poetiËnosti, dovoljno organskog i vitalnog uloga istanËanoga (sad veÊ ‘starinskoga’) medija, da knjiga kao album i spomenar epohe zaslužuje pažnju i odjek.

Duško KeËkemet

ono drugo lice splita Vrijeme nesmiljeno prolazi i zaborav prekriva sve, ali pjesnik mu se donekle može suprotstaviti i svojim sjeÊanjima i zabilješkama sprijeËiti njegovo potpuno ‘skonËavanje’. Joško Armanda piše o prostoru svog poratnog djeËaštva i mladosti, ali ne o povijesti tog doba, pa ni o vlastitim dogodovštinama, nego o okolini u kojoj je proveo te prošle dane i o ljudima koje je sretao ili poznavao. Meu njima nema opisa spomeniËkog Splita. Ime Splita se nijednom ne spominje*, jer u njegovom djeËaËkom svijetu nije Split postojao kao grad, ali su postojali njegovi predjeli koje je dobro poznavao i koje je nadahnuto opisao: Veli Varoš, LuËac, Firule, Trstenik, Poljud, Brda, Marjan. I ljudi, o životnim sudbinama kojih piše, javnosti su nepoznati, ali zato jednako splitski kao oni istaknuti: Velovarošani i LuËani, kum Marin, meštar Jere, udovac Joze, Dujka ili tek jedan redikul. Motivi njegovih stihova su težaËki puk, njihov dom i dvor, doseg polja što ih obrauju, a sve kao zaogrnuto ugodnim ili neugodnim vremenskim prilikama. Neke su pjesme krajolika zabilježene poput VidoviÊevih slika Splita, njegovih uliËica i okolice. A nad tim težaËkim kuÊicama, nad tim dvorištima, nad tim poljima izmjenjuju se osunËani dani, vjetri, oluje. DjeËak je sve to - što je danas ‘skonËano’ - gledao, a danas, kada je minulo, ponovno oživljava u svome sjeÊanju i bilježi jednostavnim stihovima, u nesputanim strofama, Ëesto sažeto i lapidarno Ëisto, podsjeÊajuÊi time na stare japanske haiku stihove koji su, vjerujem, utjecali na stil njegove poezije. Ne podsjeÊa li prva strofa o Marjanu na neku haiku pjesmu: Žep škrte zemlje i tupine ka Kalvarija, kamen goli brdo o' draË i jalovine.

Katkada Êe se i oblikom autorova pjesma podrediti sadržaju, poput kolone kratkih stihova, asocijacije na sprovod prema groblju Lovrinac. Samo u dvije posljednje pjesme - poput potpisa autorova - on govori o sebi u prvim poratnim godinama, o težaËkom djetetu i njegovom svijetu, s ocem u polju, i o svojoj životnoj družici i zadovoljstvu što ga je imao živeÊi s njom. Posebno u Armandinim pjesmama privlaËi ljepota lokalne Ëakavice, kojoj naš književni jezik u melodioznosti i u uvjerljivosti opisivanja malog, puËkog, težaËkog života nije ravan. »akavski rjeËnik uz svaku pjesmu svojevrsna je pjesma za sebe. Splitske puËke pjesme Joška Armande prate fotografije Andre DamjaniÊa. I one prikazuju ono drugo lice Splita, koje u vrevi suvremenoga života obiËno i ne zapažamo: svijet zanemarenog puka, posebno mladeži, staraca, prosjaka, ribara, ali i veÊ zaboravljenih splitskih konja i magaraca. Luka, ribarske lae, mreže, starci i djeca, oni o kojima se u današanjem svijetu proizvoaËa i potrošaËa najmanje govori. Taj svijet djece i staraca ujedno je svijet autorove mladosti, svijet s ulice, a ne iz ureda i tvornica ili s novinskih stupaca. * Da ime Splita Armanda nijednom ne spominje, zanimljiva je i toËna opservacija. Naime, pjesma Fjera o' godimenti, u kojoj se to ipak dogaa, nastala je posljednja, i dodana je naknadno.

Igra sidrenja

Molat se slikan RiË meštra artište

Dobri moj svitu! Evo me prid sedmon skalon životne mi skalinade, Ëa Êe reÊ da san od spli'ske generacije rojene i resle u onomen ratu i u onon mizeriji poza rata. Nji' sad posebno pozdravjan. Zabada san nos u sve i svašta, a najmanje san trošija kartu i lapiš pa se ka i ne Êutin pisnikon. Oni zar jemadu meke ruke, a jopet, ko Êe znat kako se koji Êuti. Pokojni šjor Živko* me ka mlaca tanta da pišen, ma nij puno pomoglo. Ko Êe sedit a dan pun sunca. Potla, ka' san nauËi pisat pisme u koraku, uvati san se lapiša, i eto, ništo od tega je u ovin korican. »ini mi dobro proštit staru besidu, zato ji pišen. Nek rebatu, nek ulizu u dikoje uvo. Baranko u Split. JošËec, zara' niki od vas, moran reÊ da pišen i drukËije verse. Ma ne za puno svita. Oniman koji u ovin pisman ne tražidu jake riËi i pustu pamet, ven se moladu slikan i otputuju… njima san i naminija Spli'ske kvadre. Joško Armanda * Živko JeliËiÊ

Utekli su konji Spominjen se grade Svi Tvoji batelanti svi Tvoji procesjuni i Tvoji kampjuni... Spominjen se zarana uliËne polivaËe grdelini vrj Kmana grozja iz DujmovaËe A oni frut iz Ænjana... Ko bi je zaudobi krajicu Rive Funtanu joko bi i grlo napoji pa ir po Sustipanu Ma utekli su zar konji za svetega Duje fjeru za tombulu Šjor Bepa za maπkare i za Reru A di je ona Pjaca glendasta pa stol mudraca artiπti o' libri piture korteanti odispod Ure Utekli su konji dobri moj TonËi i Toma lebiÊ po Matejuški jošËec se Ëuje doma Ka garbinada zaore fonje vaja nan uvatit konje i vezat ji za užance da nas ne skonËa vrime prez finece i kreance.

batelant - luËki radnik procesjun - povorka, procesija kanpjun - onaj koji prednjaËi ili se neËim istiËe, prvak, uzorak, osoba loših osobina grdelin - vrsta ptice pjevice vrj - vrh grozje - grože frut - voÊe zaudobiti - zaboraviti joko - oko ir - šetnja zar - po svoj prilici fjera - sajam, blagdan tombula - lutrija, igra na sreÊu šjor - gospodin, rijeË kojom se u Dalmaciji oslovljavaju stariji maškare - osobe pod maskama u vrijeme od poklada Rera - popularan naziv za nekadašnju uskotraËnu željeznicu Sinj - Split glendast - sklon šali, koji se voli šaliti artišta - umjetnik, zanatlija libar - knjiga pitura - boja korteant - udvaraË odispod - odozdo lebiÊ - lebiÊada - vrsta povjetarca jošËec - još garbinada - olujni jugozapadni vjetar s jakim i visokim valovima fonja - crna jama, smrad vajat - valjati, vrijediti užanca - obiËaj, navada prez - bez fineca - uglaenost, finoÊa kreanca, krejanca - pristojnost

Povrj sakriveni' dvori Veli Varoš Teple su kapje svitla maÊale ploËe dvora Zaplancale su koltrine u kvadru o' fineštrine Litnja noÊ drica krove ešon o’ miseËine Zvonidu botiljuni frižajedu pjate peruni Pod nebon odrine ka salata izmišani glasi I jedan dozivje dite šekundaju mu pasi A onda je sve utiša ventulast let šišmiša povrj sakriveni' dvori Lipje ven kantana misa Ëuje se srebrna žica Žvelti Varoš zaprede uspavana su dica Mladost puna morbina šapje odizad zidi Po komoran stari umukli »a Ëinu nikor ne vidi.

tepal, teplo - topao, toplo maÊat - zamrljati, isprljati zaplancat - planuti (vatra ili bijes) koltrina - zavjesa kvadar - okvir, slika fineštrina - okrugli prozoriËiÊ (na brodu) dricat - ravnati, poravnavati eš - sadra, gips botiljun (bocun) - trbušasta boca za vino frižavat - zarezivati, grepsti, ostavljati oštre tragove pjat - tanjur perun - vilica šekundavat, šekondavat - pjevati drugi glas, tercu ventula - lepeza (ventulast - lepezast) povrj - iznad lipje - ljepše ven - nego kantat - pjevati žvelt - okretan, hitar morbin - veselo, vragolasto raspoloženje, neobuzdanost šapjat - šaptati komora - soba

Doša je doma Oni Ëa muËi Priko gustirne tašelani lancuni puni pribrani' smokav Kroz rane inkarta žmariveni matuni suzidu ruzinu brokav Crjeni bronzin zinu na špinu iz vode svitli poma Evo ga upotan dricaje škinu kum Marin doša je doma Vrj krova je na nj zaškripija makako umisto pasa Sa sušila mu domane sokolska maja prez glasa... Prisika je gucaj mlake bevande i templa otra štracon Uspuvan jedva je cokule skinu i zaknja ka udren macon.

muËat - šutjeti gustirna - bunar tašelan - zakrpljen lancun - plahta inkart, inkarat - žbuka žmariven - izblijedio, izblijeen, koji je izgubio boju ruzina - hra brokva - Ëavao crjen - crven bronzin - veÊi željezni lonac špina - slavina poma - rajËica dricat - ravnati, ispravljati škina - lea, kiËma, kralješnica vrj - vrh makako - ( ‘pivac’ - pijetao) naprava koja se vrti na vrhu dimnjaka domanit - domahnuti sokolska maja - majica bez rukava prez - bez gucaj - gutljaj bevanda - razvodnjeno vino, vino s vodom templa - sljepooËnice otrat - obrisati štraca - krpa (stara) zaknjat - zaspati namah maca - težak bat, klada

U nika doba LuËac U nika doba šotokuco se s mora vrj LuËca dolibija muk Poškurile atente kale TrumbuËca ošervale su zvuk Kuco su stali mularija i pasi vrj DuplanËiÊa dvori s prvin se kapjan pivac oglasi i abajin zatvori Jidne su nebu petavale roge konistre umide robe Uz šušur tiramoli puntavali su krakun konobe odrišeni postoli U zanji Ëas se pod metijavin svitlon ferala na kantun okisli mantel zarvan s vitron škapula u portun

šotokuco - kriomice, podmuklo vrj - vrh dolibit se - došuljati se poškurit - potamnjeti atento - pozorno, spremno, u išËekivanju kala - ulica ošervat - zapaziti, primijetiti stat kuco - šutjeti, biti tiho mularija - djeËurlija, nestašna djeca kapja - kaplja abajin - ostakljeni krovni prozorËiÊ jidne - ljutite petat, petavat roge - prstima pokazivati ‘rogove’ u znak prosvjeda, rugati se konistra - korpa, košara umida - vlažna, umideca - vlaga šušur - buka, vreva, pomutnja tiramola - konop za sušenje rublja punta - vrh; puntavat - udarati vrhom krakun - zasun konoba - podrum za vino i baËve odrišen - odvezan metijav - boležljiv, slab šijun - jak udarac vjetra škuro - tamno škurja - biË furja - bijes, naglost kanalica - vrsta crijepa lancun - plahta šajeta - strijela, grom skutrit se - pogrbiti se, pognuti se, sklupËati se Ëinit zlamen, zlamenovat se - prekrižiti se

U nika doba šijun škur ka iz groba Vodena škurja ognjena furja bisna rugoba Svitlo je guca i rasu kanalice još staru murvu Ëujen di puca u podan Radunice U nika doba lancune su neba parale šajete a more je rigalo kamen Pod starin se gredan LuËac ka jedan skutri i Ëini zlamen.

Još jema uja u sviÊu Meštar Jere ∞ reËeni Rico lancun - plahta ponistra - prozor pitar - zemljana posuda za cvijeÊe inkantan - zablenut, zaËuen meštar - majstor, znalac, uËitelj laštra - prozorsko staklo zdricat - izravnati pramaliÊe - proljeÊe Δutit - osjeÊati, osjetiti bot - udarac koji oznaËava satove, jedanput bulsa - astma zabulsat - sipljivo zakašljati enaštika - gimnastika, tjelovježba veštit - odijelo tirake - naramenice laštik - gumielastika, djeËja praÊka banj - kada, kupaonica plaskat se - polijevati se mašit se - posegnuti, dohvatiti trbuj - trbuh žep - džep oËale - naoËale strijaË - muški ljetni slamnati šešir ganco - pokvarenjak, ali dobroÊudan kolonj - mirisna voda, dezodorans Ëunka - lice, njuška pela - Êela kantun - ugao, kut šerjast - ozbiljan per (la) finta - za šalu, tobože, prijetvorno pjunit - pljunuti šudar - rubac, maramica šanut - šapnuti uje - ulje sviÊa - svijeÊa, voštanica, svjetlo

Lancuni s ponistar mašu uËini je lipi dan Pitariman urešeni dvori ozdravjadu metlan Inkantan meštar Rico laštru je noson zamuti Odmaknu se i zdrica pramaliÊe je Êuti Prid zrcalon je botu zabulsa ma to o' enaštike uspuvan je pristavi veštit i tirake laštike U banj se vas isplaska još bi se moga mašit Trbuj ravan ka daska novi Êu veštit sašit U žep je turnu oËale i strijaË nakrivi trunku Rico ka ganco stari proša je kolonjon Ëunku

Zasvitlila mu je okupana suncen pela u kvadru portuna StrijaË je livo i desno ozdravja do kantuna Onda je šerjast per finta jer oti je sakrit sriÊu pjunu u šudar i šanu još jema uja u sviÊu

Gnjile ure Udovac Joze ∞ reËeni Bu Ka crna plisnjiva štraca noÊ je na krove pala U gustomen tistu o' mraka sva komora je nestala Gurlon se šapjedu kapi samotinja reste sve višje... Škripne li pod ol’ koÊeta šjor Joze uzdane tišje Veli je mir pun piza noÊ tio kapje niz škure Pod kvadron o' matrimonija lizedu gnjile ure.

plisnjiva - pljesniva štraca - krpa tisto - tijesto komora - soba gurla - oluk šapjedu - šapÊu (šaptati) reste - raste koÊeta - starinska postelja veli - veliki piz - uteg, težina tio - tiho kvadar - slika matrimonij(e) - vjenËanje, brak lizu, lizedu - vuku se, polako prolaze

»a si uËini Na ToÊ Funtana tijo toËi joblak se zaškarpuni maštilac sa dva uva najslaja voda puni Sve škurija su doba iz maštilca se prilije nika mlaja spodoba fali vodu dok pije Meko odmiËe maštil uzavrila fermaje ga ruka Voda se ginga prolije i šotovoÊe kuka Jo meni Ëa si uËini mokra san sram te bilo ne špijaj ven me osuši uz tvoje vrilo tilo Na ToÊ u gluva doba funtana sve jaËe škropi žedan kampanel se javi duzinu boti je popi.

funtana - Ëesma tijo - tiho joblak - oblak zaškarpunit se - zacrvenjeti se maštil(ac) - vjedro uvo - uho škuro - tamno mlaja - mlaa falit - hvaliti fermavat - zaustavljati, priËvršÊivati gingat se - ljuljati se šotovoÊe - ispod glasa špijat - izdati, odati ven - nego ToÊ - jedan od starih dijelova Splita duzina - tucet bot - udarac koji oznaËava satove

Ka da se stidi Za Pojišanom Zdrava Marija struji pojen zlaton je pituran Ëas Lozjen se stere podan puteljka sustigne trudan bas U pô se briga zvon jur ugasi svitli još puta riga »unkan uz kola lajedu pasi pod krcatin karon briga Eno je ka da se stidi žmiga zvizdica prva NoÊ reste put se slabije vidi miseËine je mrva Asti... U botu je zablišÊi cili nebeski roj dok nidir iz škura vonj koromaËa sladi popiÊa poj.

piturat - bojati trudan - umoran brig - uzvisina, brijeg jur - veÊ riga - pruga Ëunka - njuška, lice kar - teretna težaËka kola rest - rasti nidir - negdje škura - vrsta punog prozorskog kapka vonj - miris popiÊ - zrikavac

Din, din, da vidin Redikul Din, din da vidin koliki je tvoj od cipela broj...

infišat - biti zaluen, zanijeti se šjora liša - suha, tanka, elegantna žena vija - putovanje namisto - smjesta maÊat se - isprljati se, umazati se redikul - Ëudak, osoba za porugu digod - ponekad

Bi je komad Ëovika lipi je baca lad s moren je živit svika a pogledaj ga sad U jednu je infiša lipa ka gospe je bila a usto šjora liša roge mu je Ëinila Brod mu je vija skrati još se spominju judi s drugin je šjoru uvati namisto je poludi Smija se maÊan o' krvi tako je svit govori svu imovinu je smrvi godinan nij progovori Slušaj ga kako piva redikul, Ëini ti milo popije sve Ëa dobije a digod i nogu u tilo.

Din, din da vidin koliki je tvoj din, din da vidin od cipela broj...

Dosta prin Pape Trstenik Brus vrimena je uji sike visoko sve do u goru oklen se žute rike slijedu prama moru Mezimicon tupine škrape i jalovine Škercon o' miseËine u ždrilu žive stine Trstenik ozgar svisoka brnistron je zaËini feštu za galebja joka.

ujist - ugrist slijedu - slijevaju škerac - pomak, promjena ozgar - odozgo fešta - proslava, praznik joko - oko

Ovo nij vino Kumpanji stari sinjal - znak, oznaka, signal štorija - priËa, duga pripovijest timbar - peËat kumpanji - prijatelji, drugovi tot - tu šerjasto - ozbiljno Êakulat - razgovarati, priËati bome - itekako, bogme bumbit - piti preko mjere ven - nego prizlovoja - mrzovolja pošprucan - pripit misal - misao obidvat - ruËati prez - bez Ëutit se - osjeÊati se kola - ljepilo brecat - jeËati brecanje - naËin zvonjenja crkvenih zvona kojim se oglašava neËija smrt ingropani - zavezani, zamršeni, zauzlani besida - rijeË užat - obiËavati žmul - Ëaša ÊuÊat - piti polako, cuclati

Sinjali štorije puste zijedu na bunaru timbrani istin timbron ma nikad da ostaru Klapa kumpanji stari oduvik tot sididu šerjasto Êakuladu i bome ga bumbidu Ovo nij vino ven lik za me je sveto uje odnese prizlovoju Ëovik Ëovika Ëuje Vinon pošprucan misal govori reËeni Cole ka' obidvan prez vina Êutin se ka pun kole Govoriš ka Sveto pismo Cunfo onda nastavi utira rukav u žep i u pozu se stavi

Prez vina judi moji zna san bit gori od zeca ka' bi se žalovat odi najskoli Ëut ka' breca Ingropani ka trsi svi klimju glavan mudruju vas život uz Goba bunar na besidan putuju Jedino Lepre ne uža baš puno trošit pluÊa zagledan u žmul klimje i pomalo ga ÊuÊa.

Vonja blato i oseklo more Poljud blid - blijed crikva - crkva škura - prozorski kapak jur - veÊ vonjat - mirisati oseklo more - more za oseke povrj - iznad škver - brodogradilište koludrica - Ëasna sestra, redovnica

Pod skute je noÊi istok proviri Blid kamen crikve iz škura izranja s Božjon se pomoÊi meki zvon širi spokoju Poljuda nov dan poklanja Priko trsi zvon je jur zaplovi vonja blato i oseklo more S galebon se povrj Škvera lovi zvon opijen mlikon s modre gore Srebreni je zvon oËešja bore i jarbole još snene luËice kraj o' noÊi i rajanje zore slavi zvonon ruka koludrice.

28 28

Vaja zatvorit škure Šjora Tereæa sala - hajde vaja - treba škura - prozorski kapak asti - gle snevarat - uËiniti da bude jako nevrijeme kvarat - Ëetvrt ura - sat slaki - sladak zaudobit - zaboraviti (za)krakunat - zatvoriti, zakljuËati, zakraËunati portun - ulaz, veža stambene zgrade s namon - sa mnom lampat - sijevati ogranfat - oËeprljati bokun - komadiÊ, djeliÊ lize - puzi zaškurit - smraËiti se reful - zamah vjetra škripju - škripe komora - soba korenat - propuh, morska struja, vjetar s mora gingat - njihati koltrina - zavjesa cipat - mlatiti, udarati unjule - jednostruke fineštrin - okrugli prozorËiÊ na brodu zaknjat - naglo zaspati šušur - buka, nemir

Ala Moro moj ala vaja zatvorit škure asti Ëa Êe sneverat neÊe proÊ kvarat ure Na lipi moj dojdi evo ti slaki gavun ajme da ne zaudobin zakrakunat portun Aj s namon nemoj se strašit To lampa u te ne dira Jo strašljivca ogranfat Êeš me Moro daj bokun mira Život me ništo ne sladi studen mi lize uz tilo

»a san ti govorila lipo je zaškurilo Na refule škripju komore korenat ginga koltrine Straj me o' mraka Ëa cipa unjule fineštrine Zaknjat bi najboje bilo dok projde ovo jugo ma ko Êe o' šušura e Iveee moja tugo.

Zunzi mušic roj Brda ∞ poza onega rata Vrila šaka lita stegla Povrj Brda mrtvo podne cidi Ladovina tanka i utegla prosijana u prašini blidi Koltrina je neba požmarila Žmariven probije pivca poj krovi drËu i vonja papundek ka opilo zunzi mušic roj Prez zamaja ka o' driva bjankarija na sušilu niz kapje se zvizdan sliva na dva repca u maštilu JošËec ka sinjal života kontra vrilomen mrtvilu zarevala je ugota i batilo jur pô bota.

povrj - iznad, povrh pivac - pijetao vonjat - mirisati papundek - debeli impregnirani papir za pokrivanje krova opilo - opijelo prez - bez zamaj - zamah, kretnja bjankarija - rublje zvizdan - jako (ljetno) sunce rebac - vrabac maštil - vjedro jošËec - još sinjal - znak, signal kontra - usuprot, protiv revanje - magareÊe glasanje ugota - magarica, tovarica batit - udarati, tuÊi pô bota - podne i trideset

Suvega guËka Garzun Ive ∞ deto Longo garzun - šegrt, pomoÊnik u poslu deto - spomenuto, reËeno teplo - toplo joko - oko pulac - puls, bilo (pulas) kampanel - zvonik (kanpanil) kontat - brojiti, raÊunati britvele - spojnice, šarke jušto - toËno vrj - vrh skale - stube vas - sav jon - joj škurica - tama, mrak ma - ali, ipak balat - plesati, skakati, poskakivati upotan - oznojen guËak - grkljan vela - velika maška - maËka crjen - crven botun - puce, dugme iskat - tražiti šterika - parafinska svijeÊa molat - pustiti, popustiti nesriknji - nesretni, nevoljni kajin - lavor smirit - udariti (u) nešto bugnut - udariti, lupnuti, stresti se komora - soba jur - veÊ

U teplo leži sklopjena joka pulac mu jako tuËe kampanel konta noÊ je duboka a misli mu privruÊe... PritišÊe vrata britvele škripju jušto na bat o' zvona raspleteni' vlasi o' starega zlata na vrj skal Ëeka ona Vas naježuren tilo jon slidi kroza nj sivadu srsi škurica je ma dobro vidi kako jon baladu prsi Dobro upotan suvega guËka muca o' vele sriÊe ona ka maška prede na uvo i miriše na cviÊe Crjen ka cikla botune jon išÊe a žižak šterike bala ona se uza nj sve žešÊe stišÊe i sva mu se molala...

Nesriknji kajin nogon je smiri cilon je kuÊon buglo mater se digla u komoru viri ma jur je sakri ruglo.

Sve je izgubilo ime Usrid Geta ∞ ovi dan Odispod volta biži škurica tira je plamen grije se žlica Gurle se šapju muËi ulica zalampalo je i sivnila šprica Fajerica se udunila a jedna sjena prisavila Oganj jon žilan fraja prid portunon je raja Sve je izgubilo ime i nima višje zime Sama u škurici volta sjena se topila dugo o mladosti o tugo Okupani je misec kasnije vas ublidi kad je iz lokve vidi da nikor i ne haje dok pas na njega laje.

odispod - ispod volat - svod škurica - tama, mrak tirat - tjerati, odgoniti gurla - odvodnik vode šapjat - šaptati muËat - šutjeti zalampat - sijevati fajerica - upaljaË za cigarete (fajercag) udunit - ugasiti jon - joj frajat - veseliti se, plesati portun - ulaz, veža stambene zgrade vas - sav ublidit - problijedjeti nikor - nitko

Ujmeisusovooo Savura kripno - okrjepljujuÊe škuro - tamno košËice - kosti savura - šljunak, utezi koji se stave u brod da bude stabilniji zar - po svoj prilici (ipak) bacilat - mariti, brinuti se do nemila - do iznemoglosti pozapodne - poslije podne crjen - crven poje - polje veli - veliki bus - oveÊi grumen zemlje pri kopanju žnjut - gležanj, gnjat u botu - odjednom, u trenu tovar - magarac fišo - netremice šapjat - šaptati lebro - rebro kuco - šuteÊi, mirno strijaË - muški, ljetni slamnati šešir ulizat - ulaziti lad - hlad laza - ulaz u polje jemat - imati borami - bogme jošËec - još mira - odreena koliËina, mjera zaknjat - naglo zaspati

Moja je zemja kripna i škura meka ka pura ma puna košËic vražja savura. Zna san i prije Bože oprosti dok radin zemju naiÊ na kosti ma nisan zar bacila radi bi do nemila A danas pozapodnen crjenin sa zapada pojen lizedu sjene mir jedan veli vlada Ništa radin ja kopan busi mi žnjute pokriju a onda u botu prignut Ëujen kosti se smiju Sta san tovar ne pase striže i gleda me fišo bili se lebro i šapje nikor nij proša lišo »a je sad ovo... Ujmeisusovooo Kuco natižen strijaË kroz noge u me uliza lad

kosti se smiju i dobaciju di si bija dosad? Nisan korake broji niti lazu zatvori nisan kad jema Ëekat da se zemja otvori Eto: Brrr... Dobra te loza borami baš je jaka uli mi jošËec miru da zaknjan prije mraka.

Brdo o’ draË i jalovine Merjan o' starine Žep škrte zemje i tupine ka Kalvarija, kamen goli brdo o' draË i jalovine.

žep - džep Merjan - Marjan maca - klada, težak bat sivnit - sijevnuti kontra - protiv šjola - potplat na cipeli žurnata - nadnica, radni dan postol - cipela nobili - gospoda pobasji - niska stasa, niska staleža, sirotinja glenda - šala, dosjetka, vic pot - znoj tijo - tiho pašaman - rukohvat na vanjskim stubama šentada - klupa tot - tu, ovdje štandarac - jarbol na trgu ili Ëistini za zastavu sinjal - znak, znamen

To je bi Merjan o' starine. Onda su mace pradidovske sivnile kontra divjine. Usrid glada, probušenih šjoli tankih žurnati, bez postoli krvavih žuji Apostoli. I nobili i svit pobasji Spliska Ëejad, didovi našji. Glendon su tukli život pasji. Krvi i pota su dali ma bilon su ceston lipost Merjana svu opasali. Od vrja pa sve do u more škrapa se višje ne vidi. sakri je Merjan pod bore. Tije terace za odmore. Pašamane od bile stine šentade, Viline dvore. Pa one lipe kolonade... Pratu korak do Vidilice nima jin broja, skalinade. Sada tot štandarac stoji vrj Splita i barjak vije ka sinjal, mi smo svoji.

Za bagulinon Dobra Dujka Godinan istin moton nikad jon nije priša godinan ista montura s traveršon o' trliša Uvik u ista doba evo nje na balaturu dane od noÊi dili na ovu ol jonu uru Dobra nan kuma Dujka klap klap bagulin klapa ka malan Ëu san govorit joko jon je vrj šÊapa Samica ni mašku nima davno jon partili stari mladost je pasala bagulin osta nikor za nj nije mari Gledan je u dvor pod golu smokvu ûran s repcima sidi svu zimu ji rani i mata kruvon s andon ka da ji vidi.

mot - kretnja, pokret, gesta, znak nekim dijelom tijela priša - žurba montura - odjeÊa, odora traverša - pregaËa trliš - plava radna odjeÊa balatura - starinski balkon, odmorište na vrhu vanjskih stuba u težaËkim kuÊama bagulin - štap za pomoÊ pri hodanju joko - oko jon - joj, njoj šÊap - štap vrj - iznad, povrh maška - maËka partit - otiÊi, (trajno ili daleko) otputovati; umrijeti pasat - proÊi, otiÊi nepovratno, minuti ûran - satima matat - vabiti, mamiti anda - stav, nastup, poza

Nikor Boga ne moli Lovrinac Užežina Ëetiri bota pot svrbi lize tilon musava gre korota pomalo za kasilon Povorka crna gluva nikor Boga ne moli a zvizdan žeže ka štuva i škripjedu postoli Požmarili Ëempresi u špalir lad osipju vrj greba pop govori busi po drivu škripju Užežina peta Êe ura tija crnica zaparu pije s Klisa se dašak bave skotura i nidir niz put dite nasmije.

užežina - omara, sparina bot - udarac na puni sat pot - znoj lize - klizi, puzi musava - mrka, mrzovoljna korota (korut) - crnina, povorka u crnom kasil - lijes nikor - nitko zvizdan - jako (ljetno) sunce štuva - peÊ za grijanje škripjati - škripati postole - cipele požmarit - izblijedjeti špalir - kolona, red osipjat - osipati vrj - iznad greb - grob bus - iskopan grumen zemlje drivo - drvo tija - tiha bava - lahor, vjetriÊ (s)koturat - skotrljati se nidir - negdje

Škužaj U konobu štaun (štajun) - doba godine, sezona špag - tanje uže, konop vonjat - mirisati tantat - nagovarati, nagnati, napastovati tovar - magarac dištanca - razdaljina, udaljenost mòre - može debul - slab suv - suh gluv - gluh balanca - vaga švera - kazaljka vira - krsni list, krštenica jušto - toËno piz - uteg mot - kretnja, pokret sa znaËenjem, gesta škužaj - oprosti zar - zacijelo, po svoj prilici, izgleda, doista fešta - slavlje nikor - netko juski - ljudski rutnit - podrignuti molat - pustiti

U konobu govori jedan da su mu dani ovega štauna ka bakalari na špagu svi isti sivi i tvrdi, isto vonjadu i da ga ništo tanta da prikine ti špag Tovare - zaËu se bas a onda je spusti glas Svi dani oÊu reÊ bakalari samo se Ëinidu isti prominiš li dištancu vidit Êeš da u Boga svaki more naÊ svoga Jedan se bili drugi je siv ovi je debul oni je div jedan je suv drugi je gluv do sutra bi nabrajat moga razlike Ëa i' je Bog stvori

i još je bas govori »ovik je Božja balanca švera je balanci vira Ëa spaja u istini sve stvari o' svemira Zato je jušta distanca moj kume, piz i mira za mužiku života Ëa se iz srca svira Su malo mota i zrnon soli ne smi bit škrta ruka svaki dan škužaj, bakalar bit Êe zar fešta, ne muka Nikor je juski rutni i nazva novu turu a jedan otvori vrata i mola u konobu buru.

Pod praznon tiramolon Bura o' marËa caklit se - stakliti se kocjuta - tvrdoglava šetimana (šetemana) - tjedan, sedmica durat - trajati praj - prah cima - konop za vezivanje broda arija - zrak, vjetar foji - novine aviz - obavijest volat - svod liša - glatka tiramola - konop za sušenje rublja brontulat - negodovati, mrmljati, buniti se fumar - dimnjak štuva - peÊ za grijanje barjak - zastava kanat - pjesma; kantat - pjevati potla - poslije teplo - toplo komin - ognjište Ëeljad - ljudi / Ëejade - osoba dojdu - dou guštat - uživati akonto - na raËun

Cakli se nebo Ëista žena, bura kocjuta na svoju ruku pô šetimane dura more u Praj dok barkan dobro natiže cime arijon nosi foje ka aviz kraj je o' zime Kroz volte tira studen na lišu pustu Pjacu pod praznon tiramolon bisni na staru štracu Stara Ëejad brontula dok u fumare tuËe nek mrazon ništi gamad i štuva boje vuËe Puste su kale i poje ka da se svetac štuje ma nij vidit barjake niti se kanat Ëuje VeËeron potla svega teplije dojdu ure Ëeljad uz komin i vino gušta akonto bure.

Oti bi pobiÊ Litrat litrat - slika zeru - malo joËi - oËi otit - htjeti Êutit - osjeÊati, Êutjeti užat - obiËavati jemat - imati zar - zacijelo, itekako tamarin, tamaris - mediteransko drvo pjat - tanjur fineštrin - okrugli prozorËiÊ (na brodu) popiÊ - zrikavac prez - bez jopet - opet inventat - zamisliti, izmisliti, pronaÊi jur - veÊ udunit - ugasiti, izgasiti sviÊa - svijeÊa, voštanica merlo - Ëipka

Evo Êu zeru zaklopit joËi oti bi pobiÊ od uliËne rike mirisnon stazon poÊi Êu tebi stazon sa meni najdraže slike Slador Ëekanja i sad Êutin - uža san ranije Ëekat te doÊ nikad neš postat uspomena slador Ëekanja jema zar moÊ Oživit tvoj dodir u kosi vrbe i merlu o' tamarina grlica si Ëa pije iz pjata odizad fineštrina U modar suton kraj našega mista isti zar popiÊ uporno plete prez riËi slušamo u tišini i naše ure postaju svete Sad kad jopet otvorin joËi tvoj smij - ja san inventa priËu sa slike jur Êe me pratit sve dok ne udunen sviÊu.

Bi l’ bilo boje?! Kuco gobo vengo - nego oÊada - pogled glenda - šala zablišÊit, zablišÊat - bljesnuti jiš - jedeš brontulat - negodovati, buniti se doma - kuÊi grintat - gunati, gnjaviti bacilat - mariti, brinuti se grinta - mrzovolja, loše raspoloženje garbura - karbit, volja, želja voja - volja dikad - ponekad joËi - oËi misal - misao kuco - šuti!

Ništa želija nisan vengo samo bit s tobon oÊada na te sprida i straga uËinila me robon Tvoje mladosti glende i vicji i divojaške struje ka' bi se takli zablišÊi bi zar jaËe o' žaruje Sad jiš i debjaš znan, kriva su dica I susidstvo je krivo Brontulaš na me ka’ stojin doma grintaš ka' gren na pivo Za svoje svitle vlasi puno manje bacilaš a i za naše ure Grinton mi gasiš a da i ne znaš zanju mrvu garbure Sad i sam radin sve priko voje za ne reÊ priko nike stvari

Promislin dikad bi l' bilo boje da mi se sanak nije ostvari? Otvaran joËi tirajuÊ misal Biži mi Ëa rugobo! To je moj život sam san ga stvori i zato kuco gobo.

Obid na travu Šoto bilice prez - bez litrat - fotografija jemat - imati poza - nakon, poslije najskoli - osobito obid - obrok o podne Êale - otac poje - polje priša - žurba Ëagod, Ëakod - štogod kadena - lanac odit - hodati, iÊi laza - ulaz u polje dikod - katkad, ponekad osin - sjena zvizdan - jako ljetno sunce zaudobit - zaboraviti glendast - koji se voli šaliti mašklin - kramp jušto - toËno Ëakod - štogod bus - iskopani grumen zemlje lad - hladovina bilica - vrsta smokve kukumar - krastavac tavaja - stolnjak bokun - komad kanit - kapnuti, malo uliti dovika - zauvijek požmarit - izblijedjeti šoto - ispod

Svu mladost prez litrata jeman u svoju glavu sve poza onega rata najskoli obid na travu Bos bi po rosi iša bit s Êalon sam u poje i kozi bi bila priša za popast Ëagod boje Za kadenon bi odi ka zmiju bi je gazi ko koga meni vodi zaËu bi glas na lazi Doletili bi Êali i ja i koza trkon smij nikad nije fali ka ni škakjanja brkon Dikod bi jedva izdura trud i vrilinu dana zna san koja je ura po osinu o' zvizdana Žuji... Ko bi ji zaudobi ka diËja ruËica fina Êale bi glendast zapriti rugobi u držalu mašklina

Jušto u podne Êale bi reka Ajmo Êa Ëakod ubacit u se Pofalit moj trud ne bi Ëeka dobro san stuka buse U lad šoto bilice smokve sklonili bimo glavu ladni bi kukumar diga iz lokve i tavaju prostra na travu Boje bokune za me je Ëuva za Ëovika svoga i sina uvik je gleda jeman li kruva i dikad mi kanija vina Pantit Êu dovika te obide neka veÊ Êale nî neÊedu vlasi side požmarit litrat Ëa svitli šoto nji'.

Fjera o’ godimenti Bile su BaËvice altroke - a kamoli, i te kako, dapaËe veštit - odijelo banja - kupalište dil - dio novitada - novost deboto - zamalo, skoro divica - Ëedna, nevina djevojka zaplinit - okupirati bil - bijel trbuj - trbuh mularija - djeËurlija pjatanca - obrok, nekoliko jela zajedno, gozba najskoli - pogotovo, još više, osobito nedija - nedjelja fjera - sajam godimenat - užitak, naslada, zadovoljstvo kuntenat - zadovoljan, raspoložen smij - smijeh juvo - uho šalša - umak toËat - umakati, supati kantun - odlomljen komad kruha kruv - kruh piciginaši - igraËi lopticom u pliÊaku pinit - stvarati pjenu šalta - skok u pliÊaku bravura - vješt ili efektan potez oÊada - pogled, osvrtanje za nekim vatat - hvatati lasta - vrsta skoka u more srid - posred pliÊadura - pliÊak, pliËina barbir - brijaË šparat - štedjeti kolonja - miomiris gradelada - jelo sa žara, roštilj vonj - miris sest - sjediti musolini - miješano piÊe (alkohol i sok)

Altroke veštiti o' banja u jedan dil kostimi i smišni lumbrelini mladosti mojega Splita novitadi iz svita donile su bikini deboto gole divice zaplinile su BaËvice Matere bilih trbuji sa grozdiman diËice mularija, stariji svit pjatance, dinje, teÊice Najskoli o' nedije fjera o’godimenti bile su BaËvice Svi kuntenti smij od juva do juva u šalšu se toËaje kantun bilega kruva Študenti piciginaši i sportaši pinidu šalte bravure OÊade se vatadu laston srid pliÊadure

U barbira ne špara se kolonja teraca puna po gradeladi vonja - mogla se podnit cina »ovik bi o’ gušta seja uz gucaj musolina A svit jedni su drugiman ka da su se svi znali u korak glavan klimjali E... to je bi Split

Joško Armanda

kad je tiho, moraπ i tiπe mislit! Joško Armanda (13. rujna 1943.) fakte o svom roenju ili zvanju, kao i mnogo toga drugog, obiËno okreÊe na šaljivu stranu, pa kaže da je roen “još dok je Hitler bio živ”, odnosno da je uletio “u svijet pun dima i baruta”. Možda je zato, a ne samo zbog obiteljske tradicije, poslije, meu ostalim, bio i vatrogasac, kao što je jedno vrijeme bio i grafiËar, ali se ni uz koje od tih zanimanja nije trajno vezao premda im se svojedobno zdušno predavao. Kao grafiËara nakratko su ga zapamtili Hidrografski institut JRM-a i Slobodna Dalmacija, a kao vatrogasca ponajviše Jugoplastika i fotoreporter Alfons Šodan koji je od toga gašenja napravio spektakl. Za Armandu je to prije bio izazov borbe s jednim elementarnim biÊem, za koje Êe reÊi da od njega znaju biti opasniji ljudi koje treba spašavati. A što se izazova tiËe, njih nije nikad manjkalo. NeprijemËiv za stalne profesije, za autoritete, Armanda je izazove radije pronalazio ili u sudaru s elementarnim biÊima poput vatre, pa je na isti naËin prilazio i moru i pustinji, ili u onome što zovemo slobodnim profesijama, pa se zanimao Ëas za glazbu, potom za film, a onda opet za slikarstvo ili poeziju. Roenjem i djetinjstvom vezan uz BaËvice (“napola gladni smo bili svi, ali je bilo lakše jer nije bilo takvih razlika kao danas”), a odrastanjem uz kvart oko BarakoviÊeve u kojem su tada, reÊi Êe Joško, “svi živjeli” (Boris Dvornik, Zdravka KrstuloviÊ, Igor MandiÊ, Niko PiliÊ, Oliver DragojeviÊ i brat mu, Lordan

43 43

ZafranoviÊ, Davor GrËiÊ, Aleksandar Kozlina, braÊa Jelaska, braÊa Bukle, Gertruda MunitiÊ...), Armanda je sa sobom “u svijet” ponio tek poneku definitivnost (“okolinu mijenjamo puno brže i nemilosrdnije od nas samih”), a “iz svijeta” se, poput fleetwoodmacovskog Albatrosa, mirno raširenih krila, kao u labirint sjeÊanja vratio u svoj “zen vrt” u BarakoviÊevoj i sa sobom donio lepezu otvorenosti i beskonaËnosti. Mnoge Êe vam rado kazivati pejzažem na platnu, neke priËom i cigaretom u vrtu, a neke u sonetnoj ili haiku formi, ali uvijek na granici i u društvu tišine. “Kad je tiho, moraš i tiše mislit” , reÊi Êe Joško, “a još se jedino tišina opire kupnji i prodaji.” Pitate li ga tko su mu uzori, rado Êe se sjetiti mnogih, ali Êe još radije napomenuti da se ne piše da bi se oponašalo: “Nisam sljedbenik uzora nego sam kao i oni žrtva smisla.” A ako su “oni” neki domaÊi ljudi poput MomËila PopadiÊa, Tome BebiÊa, Petra SimuniÊa - onda Êe se i “oni” zacijelo složiti da su više nego od “uzora” uËili od one linije izmeu neba i mora... V. S.

Andro DamjaniÊ

radi tih ludorija Andro DamjaniÊ (15. kolovoza 1929.) - kojega se, bez straha od dosade, može slušati i satima i danima - kaže za sebe, šaleÊi se, da je kao i toliki veliki ljudi (Michelangelo, Napoleon, Rodin…) roen na Velu Gospu. Na pitanje o interesu za fotografiju teško Êete dobiti ma i približno precizan odgovor, ali Êete Andru isto tako teško zaustaviti u prisjeÊanju na zacijelo najupeËatljiviju osobu njegova djetinjstva. Barba Mene odnosno Dinko DamjaniÊ tek je susid i daljnji rod njegovih, ali je ujedno osoba koja je do te mjere obilježila tadašnju Vrbosku da je bez nje sve ono što se u nekom mistu može inaËe zvati i neobaveznim i nevažnim i manje vrijednim i lakrdijaškim i uvrnutim obiËno bilo vezano uza nj. Jer Mene je bio obrazovan, neoženjen, bio je u Prvom svjetskom ratu, život ga je svukud nosio, slovio je kao financijski struËnjak, od Ëega je povremeno i živio, ali su ga od novca puno više zanimali folklor, glazba, koreografija, slikanje, vezenje goblena (koje je radio prema razglednicama, a njih je imao desetak tisuÊa); k tome, govorio je odliËno maarski, talijanski, njemaËki i komunicirao praktiËno sa svim strancima koji bi posjeÊivali otok, a radio je i upravo savršene kolaËe kojih recepte nije htio odati nikome… Doda li se tome da je Andru fotografirao kad mu je bilo samo osam dana (jer se priËalo da bi moli moga umrit), i to box kamerom koju je Andri poslije i poklonio (premda je prije ni za živu glavu nikome nije davao); i doda li se još da se u Vrboski ni svjetovne ni sakralne priredbe (Veliki tjedan, Za križen; maškare, karneval...) nisu mogle zamisliti bez Menetova udjela, kao što se bez njega ni turistiËka animacija nije postojala - onda su tek jasni razmjeri Andrine fascinacije ovim osobenjakom, koji mu je trajno postavio kote onoga što bi otprilike mogao biti vedar i smislen život. Uz Menetovu kameru, Andru Êe kroz život pratiti još Ëetrdesetak njih, svih vrsta i profila, osim, naravno, digitalnih, na kojima se Andro trajno zahvaljuje i otklanja ih kao nešto što naprosto ne spada u isti svijet ili barem epohu. Uostalom, granice svog fotografskog svijeta (prepuštajuÊi kavalirski cijelu gamu kolora

mlaima) svjesno je omeio rasponom izmeu crnog i bijelog, rasponom njemu vazda dostatnim da pokaže kako on vidi stvari. A kako ih vidi, dalo se naslutiti još u Realci (Δiro, ili Prva muška), iz koje se, kako sam Andro kaže, od 30 aka može i sad nabrojiti više od polovice lijeËnika, pa i znanstvenika, ali i nekolicina vagabunda, meu kojima su uz njega (samozaduženog da uz pomoÊ zidnih novina i karikatrura bježi što dalje od Tušekove matematike) prednjaËili još i Mate GvozdanoviÊ (današnji optiËar) kao i Mirko LukšiÊ (direktor Ghetaldusa)... Tako je umjesto na studij Andro dospio u ondašnji Oceanografski institut, gdje je svaka ‘markirana srdela’ imala svoj karton, a sve one skupa i cijeli ihtiopelagij koji je Andro tako savjesno i pomno vodio da je umalo i nagradu dobio. Manje vrijedan i zapažen nije bio ni kao laborant u OpÊoj bolnici Firule (gdje se zadržao od 1951. do 1958.), premda se izbor (zbog samo dva mikroskopa) svodio na dvojbu ‘hoÊeš gledat krv ili mokraÊu’!? U toj nedoumici, Andro je unutar bolnice sve više gledao u tražilo fotoaparata (dokumentacijski fotografirajuÊi i operacije i malformacije), a izvan bolnice maha su veÊ znaËajno uzimale ‘menetovske’ aktivnosti. ‘Bome’, reÊi Êe Andro, ‘na karnevalu 1958. nagrada za najbolju masku bila je dvi hiljade dinara, a cila plaÊa 800 dinara.’ Ali, isplatilo se. Ne toliko zbog nagrade, koliko zbog veselja s kojim se Andro i danas sjeÊa rada na njoj. A osim toga, ‘radi tih ludorija’ (Petar JoviÊ) Pempek poËeo ga je vrbovati da doe raditi u Slobodnu Dalmaciju, a kako je s ToliÊevim Pometom ionako veÊ suraivao (‘urednik mi je bio Davorin Rudolf’), preostalo je da Andro rašËisti s Firulama, da otkloni ponude za voenje hotela u Vrboskoj i doe u Slobodnu, što je 1959. i uËinio te ostao u njoj sve dok dvije zadnje brojke u toj godini nisu zamijenile mjesta. A od tada, dakle od 1995., kad Andro odlazi u mirovinu, prošlo je evo veÊ 13 godina i bilo bi doista krajnje vrijeme da se malo ozbiljnije zaviri u više nego dojmljiv crno-bijeli svijet danas najstarijeg Ëlana Foto kluba Split. V. S.

DiĂ&#x2039;ja posla

Kibic trešete

Evo nas ovod

Na kraju svita

Na kraju puta

Figure â&#x2C6;&#x17E; vizure

Stupovi društva sa štapom

Pustoš zimi

Tinel liti

S tovariman

Naj smo luďŁżi

Iz poja u poje

Tamo-amo way

Ajde dida, još jednu

LabuďŁżi vez

Cilega 탑ivota

Salbunada

Anarhov tiramol

Nonino zlatno runo

MagareĂ&#x160;a panorama

Vlaj belaj? Ne laj!

Veliki Ă&#x2039;ovik i mali brodi

Mali ljudi i veliki brod

“Sve su baËve pune”

“Sve su baËve prazne”

Kvartet Bellevue

Âťetverac bez promatraĂ&#x2039;a

Iz raja srdela

U raj srdela

“Ne viruješ? Duše mi!”

“Duše ti? Ne virujen!”

Cablo za mulariju

Mri탑a za balun

Bez Ă&#x160;aĂ&#x160;a i matera

Kule od Ă&#x160;akula

ah ta yashica VeÊina ovdje prezentiranih fotografija veÊ ima bogatu povijest. Nastale od kasnih pedesetih do poËetka sedamdesetih, mahom su izlagane i nagraivane diljem svijeta. ‘Najpoznatija’, naravno, ona je vezana uz pogreb Ivana MeštroviÊa, koja je od 1962. do 1965. obišla brojne domaÊe i svjetske izložbe: od Splita i Zadra do Sarajeva i Ljubljane, od Argentine i Kanade do Cejlona i Australije... Istu sudbinu dijelili li su i deseci drugih Andrinih fotografija. Njihove poleine krcate su peËatima izložbenih salona i galerija, kako nisu ni pasoši najpoznatijih svjetskih diplomata. Pa ipak, cijeloga života sve to nije bilo dovoljno za jednu takozvanu samostalnu autorsku izložbu. Recimo da je ovo nekakav nadomjestak ili poticaj da se nešto takvo konaËno dogodi... »ak pet od ovdje izabranih 40 fotografija našlo se i u Fotomonografiji Foto kluba Split. ‘Naša’ Simetrija suvi' kolaËa od 1963. poznata je pod imenom Bez vitamina i možete je i danas kupiti kao razglednicu u Foto klubu Split; ‘naša’ Pa-zar i ja od 1964. poznata je pod imenom Dok roditelji rade; ‘naša’ Stupovi društva sa štapom od 1967. izlagana je pod nazivom Godine; ‘našoj’ S tovariman pravo je ime OptereÊen i datirana je u 1964. godinu premda izgleda tako kao da je nastala cijelo desetljeÊe prije... SliËno je i s kadriranjem, odnosno rezanjem motiva, koje je ponegdje izvedeno drukËije nego je to Andro inaËe radio. Kriterij je, naravno, bio zadani format kvadrata, ali zapravo i format negativa (6 x 6 cm) s kojih su fotografije mahom skenirane u laboratoriju Foto plus u obradi Siniše SrdanoviÊa. Iznimke, skenirane iz veÊ gotovih i izlaganih fotografija, jer nije bilo negativa, prekadrirane su takoer u format kvadrata, kako bi se - uz odobrenje autorovo - poštovalo pristupno naËelo zbirke. I tako, od fotografije do fotografije, moglo bi se danima, ali onome tko se ne želi zamarati ni poviješÊu ni tehnikom njihova nastanka, možda je dovoljno reÊi: treba imati neku, ne baš bilo kakvu ‘Yashicu’ i malo oka, ne baš bilo kakvog... U suprotnom, tješimo se da je i gledanje fotografija takoer fotografiranje, ili barem njegovo nasluÊivanje...

uf ta animacija Ova jednostavna zbirka upravo je radi sporosti animacije toliko dugo nastajala, pa je Ëovjeku žao dovršiti je. A, opet, zašto ljudima ne pružiti zadovoljstvo da gledaju, Ëitaju, komentiraju: “Ne znam, ove su mi pisme sve nekako sliËne.” “Meni se ne svia šta pisme nisu pomišane sa fotografijama.” “Kako nisu pomišane, meni je gore to što su sve crno-bile.” “A meni se ne svia šta ništa ne razumin, a najdosadniji je oni rjeËnik.” “Meni je jedino dobar CD, oni tip ima dobar glas, samo nema ništa muzike.” “Ma ËoviËe, ovo ti je ka album od babe i dida s kojin pilaju na svaki roendan.” I svi su u pravu, sve su primjedbe i sva nezadovoljstva i te kako opravdani. Zato Êemo sljedeÊi put izanimirat samting komplitli difrent! Ovo smo, pak, napravili za one koji su izgubili ‘svoju Rivu’, a bome i svoju mladost - ne bismo li im je barem mrvu vratili. UopÊe ne sumnjamo da smo uspjeli i da Êe svi oni trËati za ovim albumom - pogotovo ako im ga se mukte upakira s raËunima za struju. A možda se i koji furešt zainteresira za ovi ‘naš dil Mediterana’, ako ga, dil po dil, nisu veÊ, cilega podilili. V. S.

Sadržaj RijeËi prigodne i (ne)pristrane Anatolij Kudrjavcev: Još uvijek živa splitska duša Luko Paljetak: Da nas ne skonËa vrime… Tonko MaroeviÊ: Ka sinjal života Duško KeËkemet: Ono drugo lice Splita

07 09 11 13

Joško Armanda: Spli’ski kvadri RiË meštra artište: Molat se slikan Utekli su konji / Spominjen se grade Povrj sakriveni dvori / Veli Varoš Doša je doma / Oni Ëa muËi U nika doba / LuËac Još jema uja u sviÊu / Meštar Jere - reËeni Rico Gnjile ure / Udovac Joze - reËeni Bu »a si uËini / Na ToÊ, oli na vodu Ka da se stidi / Za Pojišanom Din, din, da vidin / Redikul Dosta prin Pape / Trstenik Ovo nij vino / Kumpanji stari Vonja blato i oseklo more / Pojud Vaja zatvorit škure / Šjora Tereža Zunzi mušic roj / Brda - poza onega rata Suvega guËka / Garzun Ive - deto Longo Sve je izgubilo ime / Usrid Geta - ovi dan Ujmeisusovooo / Savura Brdo o’ draË’ i jalovine / Merjan o' starine Za bagulinon / Dobra Dujka Nikor Boga ne moli / Lovrinac Škužaj! / U konobu Pod praznon tiramolon / Bura o marËa Oti bi pobiÊ / Litrat Bi l’ bilo boje? / Kuco gobo! Obid na travu / Šoto bilice Fjera o' godimenti / BaËvice

16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42

Andro DamjaniÊ: Sinjali štorije puste Pod istim suncem Pa-zar i ja Igra sidrenja DiËja posla Kibic trešete “Evo nas ovod…”

01 02 15 47 48 49

Na kraju svita Na kraju puta Figure - vizure Stupovi društva sa štapom Pustoš zimi Tinel liti S tovariman Naj smo lui Iz poja upoje Tamo-amo way Ajde dida, još jednu Labui vez “Cilega života…” Salbunada Anarhov tiramol Nonino zlatno runo TovareÊa panorama Vlaj! Belaj? Ne laj! Veliki Ëovik i mali brodi Mali ljudi i veliki brod “Sve su baËve pune” “Sve su baËve prazne” Kvartet Bellevue »etverac bez promatraËa Iz raja srdela U raj srdela “Ne viruješ? Duše mi!” “Duše ti? Ne virujen!” Cablo za mulariju Mriža za balun B(r)ez ÊaÊa i matera Kule od Êakula PremošÊivanje pogledima (Si)metri(ja) suvi’ kolaËa

50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 87 88

RijeËi o autorima i odjavne rijeËi Joško Armanda - kad je tiho, moraš i tiše mislit! Andro DamjaniÊ - radi tih ludorija Ah ta “Yashica” Uf ta animacija

43 45 82 83

Koncept: AcroAquaBatica

Priprema za tisak: Spectar design

Recenzije / osvrti: Anatolij Kudrjavcev Luko Paljetak Tonko MaroeviÊ Duško KeËkemet

Izrada audio CD mastera: Studio Bo-Be

Lektorica: Katja TresiÊ PaviËiÊ

Glazbene i zvuËne minijature na CD-u: Bojan BeladoviÊ

Oblikovanje i grafiËka rješenja: Nikša Vukša

Urednik: Vjeko SantriÊ

Skeniranje i obrada negativa: Siniša SrdanoviÊ, Foto plus, Split

Tisak: Slobodna Dalmacija

Izvedba pjesama: Joško Armanda

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEU»ILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 821.163.42'282-1 77 DamjaniÊ, A. ARMANDA, Joško Naza' vrimena / Joško Armanda, Andro DamjaniÊ. - Split : Naklada BoškoviÊ : HNK, 2008. - (Biblioteka Baština ; 16) Sadržaj s nasl. str.: Spli'ski kvadri / Joško Armanda. 2. Sinjali štorije puste / Andro DamjaniÊ. ISBN 978-953-263-079-4 (Naklada BoškoviÊ) 1. DamjaniÊ, Andro 2. Armanda, Joško: Spli'ski kvadri 3. DamjaniÊ, Andro: Sinjali štorije puste 121130078

PremoĹĄĂ&#x160;ivanje pogledima

(Si)metri(ja) suvi' kolaĂ&#x2039;a