Priča o svetom Jeri ili kako će Dalmatinac kroz rajske dveri

Andrijana Grgičević ˇ

PriCa o svetom Jeri ili kako će Dalmatinac kroz rajske dveri

ilustracije: Marin Baučić

Andrijana Grgičević PRIČA O SVETOM JERI Autorica teksta: Andrijana Grgičević Ilustrirao: Marin Baučić Izdavač: GKMM Split Biblioteka: Marulica Za izdavača: Grozdana Ribičić Urednica: Vesna Jukić-Oštrek Grafički dizajn i prijelom: Ana Vujasić Gradska knjižnica Marka Marulića Split © 2020. Sva prava zadržana. www.gkmm.hr

Andrijana Grgičević ˇ

PriCa o svetom Jeri ili kako će Dalmatinac kroz rajske dveri

ilustracije: Marin Baučić

IzdavaÄ?: GKMM Split

Biblioteka: Marulica

2020.

DALMATINAC U davnome jednom gradu zvona zvone din-din-don, rodio se mali Jere, gradić zvao se Stridon.

A gdje li je Stridon bio?

Raspravlja se: "Tu je!", "Nije!"

Al’ Jeronim za se tvrdi: "Ja san s ruba Dalmacije."

Dječak raste tanak, kvrgav, k’o i svi dječaci tada, Al’ po naravi je prgav, i zna planut’ iznenada.

S prijateljem posvadi se, začas užga mu se živac, Poslije njemu žao bude, i sebi je glavni krivac.

Čim mu netko rječcu kaže, Jere plane poput tigra, Kroz uši mu dim se puši, viče: "Sad se neću igrat!"

Mnogo puta začulo se majku njegovu s balkona: "Jere, ne žesti se tako, svadi si se s pol’ Stridona!"

Ipak on u vjeri raste, roditelji to ga uče: „Dobar budi, Boga moli, takav svuda si kod kuće.“ A Jeronim nadaren je, knjigu voli, brzo pamti, Pa na studij u Rim ide, titravo mu srce plamti.

Latinski, pjesništvo, govor, sve upija kao spužva, I briškulu voli igrat’, a na stolu knjigâ gužva.

Studenti i drugi d-aci zadivljeni svi se stisli, Govore: "Mi nismo isti, na latinskom on i misli!"

Tako Jere napreduje, stalno puni pamet svoju, I ide mu, reklo bi se, sve izvrsno k’o po loju.

Al’ bude i naopako, i to njega stalno tišti, Što se srdi tako lako, da u mozgu sve mu pišti.

Dosta je da netko reče krivu riječ il’ uvjerenje, Jeronim k’o vulkan plane, žesti se, gubi strpljenje.

I kada su škole prošle, otputi se on od tud, Iz velikog grada bježi, da ukroti svoju ćud.

Daleko on ode živjet, isposnički, asket pravi, A to znači - odricanje, strogi rad i red u glavi.

Stalno prevodi i piše, natekle mu duplje očne, Vježba smirenost, poniznost, jako ljubi sve nemoćne.

PREVODITELJ Pročuo se glas posvuda o tom svećeniku umnom, Pametnome i pobožnom, premda malčice i čudnom.

"Takva znanja" - mnogi kažu - "vidjeli mi nikad nismo!"

I Papa ga u Rim zovne da prevede Sveto Pismo.

"Gospe moja!" misli Jere, "kud baš ja ovaki bidan?!

Gren jer Pismo jubin, eto, inače baš ne miritan.

Cilega ću sebe unit u ti posal, Slava budi!

Pa će dobri Bog me možda izličit od oštre ćudi."

Tako onda to i bude.

Zabi Jere nos u knjige, Predano, oduševljeno, ne diže se od katrige.

Stih po stih on proučava, ne da nikom da mu smeta, Prijevod težak, na latinski vrijedno radi petnaest ljeta.

A kada je gotov bio, ustade, rumen od fibre.

Zaljubljeno drži knjigu: "Priveja san Svete libre!"

Svećenici, učenjaci, slavlje prirede tad pravo: "Nitko tako nije znao!

Bravo Jere! Bravo, bravo!"

I Papa je sretan bio, pa kaže usred veselja: "Da Jeronim bude papa, iskrena je moja želja."

Ali kad je Papa umro, dogodi se k’o i prije, Jeronim se puno svad-a, i omiljen više nije.

Zato drugi put on ode iz lijepoga grada Rima, U Betlehem, tamo traži gdje li dobra špilja ima.

Ljut na svoju ljutu narav, nastani se on u špilji, U pokori živi, moli, da ne bude tako divlji.

A što li je dalje bilo?

Sigurno bi rado znao!

Ja tek slutim - zasad šutim i reći ću samo: Mijao!

Što će biti s Jerom našim, otkrit će tek cijela knjiga.

Strpi se, i kaži svakom, priča bit će prva liga!"

ANDRIJANA GRGIČEVIĆ - rod-ena u Brelima. Članica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Piše dječje priče, pjesme, igrokaze. Tri dramska teksta za djecu osvojila su nagrade Mali Marulić i Tena. "Stonoga Goga" izrasla je u kazališnu predstavu. Objavila dječji fantastični roman "Srcohvat" te slikovnice "Potraga za pravom čokoladom" i "Što sam sve naučio do škole (i to sam)". Voli Tolkiena, dječje izjave, toplinu i dobrotu.

Živi u Jelsi i Splitu s mužem i dvoje djece, od kojih svaki dan nastoji nešto naučiti.

MARIN BAUČIĆ rod-en je 1982. godine u Splitu, gdje 2000. godine završava Školu likovnih umjetnosti. Na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu stječe zvanje akademskog slikara pri Odsjeku za slikarstvo 2005. godine u klasi redovnog profesora Gorkog Žuvele.

Do sada je realizirao više samostalnih te sudjelovao na mnogim skupnim izložbama. Od 2009. aktivno vodi likovne radionice za djecu i odrasle pri kojima polaznici pokazuju iznimne rezultate u pripremama za različite umjetničke fakultete i srednje škole. Uz slikarstvo se bavi dizajnom, ilustracijom i stripom.

Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu (od 2006.) te udruge Kvart (udruga za suvremenu umjetnost) u kojoj aktivno izlaže već nekoliko godina.

Od 2009. godine živi i radi u Splitu.