Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština

ZBORNIK RADOVA

6. OKRUGLI STOL O ZAVIČAJNOSTI U KNJIGAMA ZA DJECU I MLADE GRADSKA KNJIŽNICA MARKA MARULIĆA SPLIT, 4. SVIBNJA 2015.

6. OKRUGLI STOL O ZAVIČAJNOSTI U KNJIGAMA ZA DJECU I MLADE

Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština GRADSKA KNJIŽNICA MARKA MARULIĆA SPLIT, 4 SVIBNJA 2015.

Zbornik radova Uredile: Grozdana Ribičić i Vesna Mihanović

Split, 2016.

STRUČNA IZDANJA G K M M < KNJIGA 9 >

6. okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština 4. svibnja 2015., Gradska knjižnica Marka Marulića Split Zbornik radova Stručna izdanja GKMM Split Knjiga 9 Organizator Gradska knjižnica Marka Marulića Split Središnja knjižnica, Odjel za djecu i mlade Nakladnik Gradska knjižnica Marka Marulića Split Za nakladnika Dražen Šaškor Glavne urednice Grozdana Ribičić Vesna Mihanović Recenzentica dr. sc. Anđela Milinović-Hrga Lektorica Nada Arar-Premužić Oblikovanje i grafička priprema Mladen Đikić Fotografija na naslovnici Tin Burić Tisak Naklada Ljevak Tiskanje dovršeno Svibanj 2016. Naklada 100 ISBN 978-953-7753-53-5

CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA U SPLITU UDK 930.85:37>(082) 027.6-053.2(497.5)(082) OKRUGLI stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade (6 ; 2015 ; Split) Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština : zbornik radova / 6. okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade, Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 4. svibnja 2015. ; uredile Grozdana Ribičić i Vesna Mihanović. Split : Gradska knjižnica Marka Marulića, 2016. - (Stručna izdanja GKMM ; knj. 9) Bibliografija. ISBN 978-953-7753-54-5 1. Ribičić, Grozdana 2. Mihanović, Vesna, knjižničarka I. Dječje knjižnice -- Hrvatska -- Zbornik II. Kulturna baština -- Odgojnoobrazovna uloga 160516032

SadrĹžaj

Predgovor

Recenzija

PRVI DIO: O NEMATERIJALNOJ KULTURNOJ BAŠTINI I MOGUĆNOSTIMA KNJIŽNICA, USTANOVA I UDRUGA U NJEZINOJ PROMOCIJI I POPULARIZACIJI Dr. sc. Marijana Hameršak Nematerijalna kulturna baština: pregled i provokacija

Dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek Prezentacija hrvatske glagoljaške i pjesničke baštine kao nematerijalnog kulturnog blaga kroz medij filma (unutar filmskog projekta Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine) 32 Veronika Čelić -Tica Međunarodna dječja digitalna knjižnica: hrvatski doprinos Korištenje dječje knjige na novom mediju

Vedrana Premuž Đipalo Muzejski pedagog i nematerijalna baština

Milko Belevski Festival dječjih klapa u Zadru

Vesna Jelić Hrvatsko-zagorska festivalizacija dječjeg kajkavskog stvaralaštva kao oblik lokalnih praksi očuvanja kajkavskog jezika

Renata Dobrić Literarno-likovno-filmski natječaj GKK-a Kaštelanske štorije - projekt poticanja očuvanja kaštelanske nematerijalne kulturne baštine 93 Marija Čelan-Mijić, Ana Ćaleta Triljska grotulja Lada Režić Međunarodni projekt o glagoljici Od starog pisma do novog prijateljstva -5-

103

Iz Programske knjižice (sažeci i drugi prilozi) Katja Matković Mikulčić Jurjevski običaji Turopolja

107

Mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić Muzejske publikacije za djecu i mlade

108

Jadranka Mardešić-Komac, Udruga Marko Uvodić Splićanin, Split Splitska čakavština: Na mlajima rič ostaje

111

Branko Bosanac, Ivica Vrandečić, Ekološko društvo Picigin Bačvice, Split Picigin - društvena igra kao nematerijalno kulturno dobro RH 112 Vanja Škrobica Prilozi virtualnome muzeju tradicijskih klesarskih i kiparskih alata na području Dalmacije

117

Ante Mastelić, učenik OŠ fra Pavla Vučkovića, Sinj Biti alaj-čauš: Sinjska alka u nastavi hrvatskog jezika

120

DRUGI DIO: 60 GODINA SPLITSKIH DJEČJIH KNJIŽNICA UVOD: GKMM Split – 60 godina s djecom i mladima

125

DOPRINOS GKMM SPLIT TEMI OKRUGLOG STOLA: Tomislav Staničić Digitalizirana baština za djecu i mlade - od praksi europskih i svjetskih knjižnica do prakse GKMM Split

129

Ingrid Poljanić Čakavica, baština i dječja knjižnica

136

Danijela Markotić Nematerijalna kulturna baština - programi i radionice Odjela za djecu i mlade Središnje knjižnice GKMM Split

138

-6-

Nataša Prkić Bilten „Običaji od starine štit su jake domovine: dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština“

144

Ingrid Srdanović Bilten „Muzejske publikacije za djecu i mlade u fondu GKMM Split“

171

MALI OKRUGLI STOL: Mogu li se prakse u radu dječjih knjižnica vrednovati kao nematerijalna kulturna baština koja traži „zaštitu“? Arijana Herceg Mićanović Živa riječ u knjižnici - njegovanje usmenosti u kontekstu pismene kulture i novih informacijskih tehnologija

185

Alka Stropnik Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština: Prilog šestom okruglom stolu o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade

194

PRILOZI Program šestog okruglog stola Tin Burić Drvena igračka: Život jednog cvijeta Vizualno rješenje 6. okruglog stola

199

204

Zaključci

206

O nematerijalnoj kulturnoj baštini sa stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske

209

-7-

PREDGOVOR U ovom Zborniku objavljuju se radovi koji su prezentirani na šestom okruglom stolu o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade pod nazivom Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština, održanom u svibnju 2015. godine u organizaciji Odjela za djecu i mlade Središnje knjižnice GKMM-a u Splitu.

Zbornik se sastoji od dva dijela.

U prvom dijelu predstavljeni su radovi u kojima se raspravlja o mnogim pitanjima vezanima uz nematerijalnu kulturnu baštinu (o definiciji pojmova, kriterijima i mjerilima koji je određuju, odnosu nematerijalne kulturne baštine i komodifikacije kulture, te njezine političke i ekonomske instrumentalizacije), zatim o mogućnostima novih tehnologija i medija u očuvanju, prezentaciji i popularizaciji nematerijalne kulturne baštine, te posebno o doprinosu i ulozi dječjih knjižnica, baštinskih i odgojno-obrazovnih ustanova, udruga i pojedinaca u širenju spoznaja i razvijanju ljubavi prema materijalnoj i nematerijalnoj kulturnoj baštini. I na šestom okruglom stolu sudjelovala su brojna djeca, bilo scenskim i literarnim nastupom (kao što su učenici OŠ Šolta ili članovi KUD-a Pleter iz Dugopolja), ali i u ulozi izlagača i predstavljača programa i projekata svojih škola i udruga. Smatramo to vrijednim dijelom svih naših okruglih stolova. Primjeri dobre prakse u radu s djecom i mladima najbolje ilustriraju smisao onoga o čemu govorimo i pokazuju da iza kvalitetnog rada s djecom i mladima stoje vrsni, entuzijastični djelatnici. Čuli smo za vrijedan međunarodni projekt OŠ Manuš iz Splita o glagoljici, o tradicijskim dalmatinskim klesarskim i kiparskim alatima, o Sinjskoj alci, te smo pogledali dokumentarni film članova Poljičke zadruge OŠ Srinjine o pripremi tradicijskog jela soparnika, danas neizostavnog na svakom događanju, pa tako i našem. Posebno oduševljenje izazvali su naši mladi sudionici i gosti KUD-a Mičevec iz Velike Gorice, koji su nam u originalnim narodnim nošnjama predstavili jurjevske običaje turopoljskog kraja, na čemu i ovom prilikom zahvaljujemo njima i njihovu voditelju Vladimiru Štarkelju, kao i našoj dragoj zagovarateljici Hvaranki Katji Matković Mikulčić, ravnateljici Gradske knjižnice Velika Gorica. U Zbornik smo, u dodatku prvog dijela, uvrstili sve sažetke ili osvrte, kao i druge priloge sudionika stručnog skupa koji do trenutka izlaženja Zbornika nisu poslali stručne radove. Sve to čini naš zbornik posebnim te dodatno potencira interdisciplinarnost naših okruglih stolova, pa tako i njihovih zbornika. -8-

Drugi dio Zbornika posvećen je dječjim knjižnicama općenito i posebno jednoj obljetnici. Naime, u godini kada se održavao šesti okrugli stol, u Gradskoj knjižnici Marka Marulića Split obilježavala se 60. obljetnica rada splitskih dječjih knjižnica i odjela. Iznimno ponosni na ovu tradiciju, Odjel za djecu i mlade Središnje knjižnice, kao organizator stručnog skupa, odlučio je da se ovaj lijepi jubilej obilježi posebnim dodatkom Malim okruglim stolom. Na njemu su sudjelovale neke od sudionica šestog okruglog stola i predstavnice dječjih knjižničara u Hrvatskom knjižničarskom društvu koje su najbolji zagovaratelji praksi u radu dječjih knjižnica jer je polazište za raspravu bilo upravo pitanje: Mogu li se prakse u radu dječjih knjižnica vrednovati kao nematerijalna kulturna baština koja traži zaštitu? U prilog toj raspravi u ovom Zborniku najbolje svjedoči, na čemu smo joj neizmjerno zahvalni, zaključak dr. sc. Marijane Hameršak u njezinu radu: „Stoga s možda naivnom vjerom u zagovarački potencijal tog tipa akcije, ali s nepokolebljivom vjerom u vrijednost podsjećanja na povijest i funkcije dječjih knjižnica, ovom radu umjesto zaključka prilažem nacrt ispunjenog prijavnog obrasca za upis nematerijalnog kulturnog dobra prakse rada u dječjim knjižnicama u Registar kulturnih dobra RH.“ U sklopu obljetničkog dijela su i radovi knjižničara GKMM-a u Splitu, kao doprinos temi skupa. Na taj smo način još jedanput i posebno željeli istaknuti ulogu naših i dječjih knjižničara, koji marljivo i često samozatajno svojim radom izgrađuju imidž knjižnice i čine je prepoznatljivom u široj javnosti i kulturi grada. Zahvaljujemo dr. sc. Diani Zalar, koja nas prati od samih početaka organizacije okruglih stolova i daje veliku podršku u osmišljavanju njihova programskog dijela. U sklopu promocije Zbornika radova s petog okruglog stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade „Prirodna baština Hrvatske u literaturi za djecu i mlade“, istaknula je važnost tiskanja zbornika, kao pisanih tragova svega rečenog na okruglim stolovima, koji postaju vrijedan dio referentne građe svima koji se bave ovom tematikom. Posebnom vrijednošću zbornika smatra njihove biltene knjiga baštinske tematike. Na kraju Zbornika nalaze se prilozi kao što su program skupa, idejno i vizualno rješenje šestog okruglog stola, kojim nastojimo mlade ljude promovirati i dodatno osnažiti u njihovu kreativnom radu, kao i naši zaključci sa šestog okruglog stola. Poseban su prilog liste popisa hrvatske nematerijalne baštine koje se nalaze na stranicama Ministarstva kulture RH i koje su nam bile polazište u radu.

-9-

Zahvaljujemo dr. sc. Hrvojki Mihanović-Salopek i promotoru dr. sc. Mladenu Parlovu, s kojima smo u sklopu okruglog stola, u popodnevnim satima, organizirali projekciju i promociju filma Stella maris južnih otoka, osmog filma iz projekta Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine. Zahvaljujemo Nakladi Ljevak i gospođi Ani Runtić koji su nam i ove godine pomogli i tiskali ovaj Zbornik. Ovaj će Zbornik, uz svoju tiskanu formu, imati i svoju digitalnu verziju. Urednice

- 10 -

RECENZIJA (Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština, zbornik radova šestog okrugloga stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade, ur. Grozdana Ribičić i Vesna Mihanović, Gradska knjižnica Marka Marulića Split, stručna izdanja GKMM-a, Split, 2016.) Šesti okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade, koji je 4. svibnja 2015. u splitskoj Središnjoj knjižnici Gradske knjižnice Marka Marulića organizirao Odjel za djecu i mlade, iznjedrio je prilozima bogat zbornik radova. Iz njegova je naslova, Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština, jasna zadaća koju su si bili postavili organizatori - da okrugli stol bude prigoda i poticaj za snažnije promišljanje o suodnosu te načinima povezivanja aktivnosti dječjih knjižnica i promicanja nematerijalne kulturne baštine. Tematski vrlo raznolika izlaganja okupljena u zborniku pred nama svjedoče o tome da je cilj ispunjen. Uvršteni su prilozi svrstani u dvije zborničke cjeline, a kreću se u široku rasponu od stručno-znanstvenih radova do prikaza zanimljivih projekata, radionica i praksa, osvrta te izborâ iz knjižnične građe. Poznato je da je načelo zavičajnosti uvijek poticajno da se lakše prenese, približi ono što odrasli, a tako i oni dječje dobi mogu omjeriti o vlastita iskustva, o doživljaje iz najbližega okružja. Valja nam ovdje napomenuti i to da se prilozi nisu zadržali samo na isticanju nematerijalne kulturne baštine lokalnoga mikropodručja, nego je organizatorima uspjelo motivirali sudionike iz različitih dijelova Hrvatske, dakle knjižnične su aktivnosti šire odjeknule. U prvome dijelu naslovljenu O nematerijalnoj kulturnoj baštini i mogućnostima knjižnica, ustanova i udruga u njezinoj promociji i popularizaciji okupljeno je devet priloga, a pridodano im je i nekoliko sažetaka iz Programske knjižice. Problematizira se tako, među ostalim, pojam nematerijalne kulturne baštine i njegova recepcija, s posebnim naglaskom na definiranje motreći ga s koordinata UNESCO-ova programa očuvanja nematerijalne kulturne baštine. Nadalje, prikazuje se filmskim zapisom zabilježena i na taj način očuvana hrvatska glagoljaška i pjesnička baština kao nosilac velike duhovne vrijednosti. Doznaje se više i o 1. festivalu dječjih klapa u Hrvatskoj, održanom u zadarskoj Gradskoj knjižnici, manifestaciji koja njeguje i prenosi tradiciju klapskoga pjevanja kao kulturnoga dobra. Predstavljena je i lokalna kulturna praksa očuvanja kajkavskoga dijalekta kroz literarno i glazbeno stvaralaštvo, koja se provodi u Krapinsko-zagorskoj županiji. Približeno nam je također nekoliko programa i projekata: hrvatski doprinos projektu Međunarodne dječje digitalne knjižnice; projekt Triljska grotulja Osnovne škole Trilj, u kojem se izrađivao jedinstveni suvenir, niska oraha na konopčiću koja se darivala u znak ljubavi; - 11 -

međunarodni projekt o glagoljici kojim se popularizira staro pismo, a sa širokim ga spektrom projektnih aktivnosti provodi splitska Osnovna škola Manuš. Prikazano je i istraživanje o klesarskim radionicama i kamenolomima kao prilog virtualnomu muzeju tradicionalnih klesarskih i kiparskih alata. Podrobnije su predstavljene različite metode edukacije o nematerijalnoj baštini splitskoga Etnografskoga muzeja. Opisan je i prvi put pokrenuti literarnolikovno-filmski natječaj kaštelanske Gradske knjižnice Kaštelanske štorije kojim se nastoji njegovati lokalna nematerijalna kulturna baština. Donosi se i primjer obrade Sinjske alke u osnovnoškolskoj nastavi hrvatskoga jezika. U sažetcima su približeni jurjevski običaji Turopolja, edukativna muzejska izdavačka djelatnost za djecu i mlade te aktivnosti dviju udruga: Udruge Marko Uvodić Splićanin, koja popularizira splitsku čakavicu, i Ekološkoga društva Picigin Bačvice, na čiji je prijedlog picigin kao društvena igra prepoznat i priznat kao nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske. Drugim se dijelom zbornika, naslovljenim 60 godina splitskih dječjih knjižnica, posebno obilježava 60. godišnjica djelovanja splitskih dječjih knjižnica kao zasebnih knjižničnih odjela namijenjenih djeci i mladima. Donosi se u ovom dijelu doprinos GKMM Split temi zavičajnosti: digitalizirana baština za djecu i mlade, njegovanje čakavske baštine u dječjoj knjižnici, predstavljeni su programi i radionice koji tematiziraju nematerijalna kulturna dobra u GKMM Split. Naposljetku se donosi izbor građe iz fonda Odjela za djecu i mlade povezane s hrvatskom nematerijalnom baštinom, u obliku biltena naslovljena Običaji od starine štit su jake domovine: dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština, te muzejske publikacije za djecu i mlade u knjižničnom fondu. Napose se izlažu zaključci tzv. Maloga okrugloga stola s temom Mogu li se prakse u radu dječjih knjižnica vrednovati kao nematerijalna kulturna baština koja traži zaštitu?, na kojem se raspravljalo o uzajamnu odnosu dječjih knjižnica i odgojno-obrazovnoga procesa. Raznovrsni i tematski raznoliki zbornički prilozi svjedoče o interdisciplinarnosti okrugloga stola, stoga vjerujemo da će biti zanimljiv prinos, izvor poticaja i nadahnuće za buduće aktivnosti ne samo knjižničarima i korisnicima knjižnica, nego svima zainteresiranima za proučavanje nematerijalne baštine. Dakako, ovime je knjižnica također pokazala da uspješno odgovara na izazove vremena, da je prepoznata kao motivirajuće okružje. Među brojnim zadaćama koje suvremenost pred nju postavlja, knjižnica je tako i susretište za promišljanje o nematerijalnoj baštini te njezino promicanje, a ujedno i uporište u kojem se snaži vlastiti kulturni identitet. dr. sc. Anđela Milinović-Hrga - 12 -

- Prvi dio -

O nematerijalnoj kulturnoj baštini i mogućnostima knjižnica, ustanova i udruga u njezinoj promociji i popularizaciji

- 13 -

Nematerijalna kulturna baština: pregled i provokacija Dr. sc. Marijana Hameršak Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb marham@ief.hr

Sažetak U radu se iznosi kratak pregled povijesti pojma nematerijalna kulturna baština, a s naglaskom na njegovom međunarodnom institucionalnom i koncepcijskom zaleđu, kao i artikulacijama u hrvatskom kontekstu. Upućuje se na neke od aporija na kojima je taj pojam izgrađen te na sporove i probleme kojima je opterećen. Sporna mjesta provedbe očuvanja ili zaštite nematerijalne kulture već su godinama u središtu znanstvenog interesa, a osim kroz znanstvene priloge, ona se sustavno problematiziraju i u publicističkom diskursu, vrlo često u humorističnom i satiričnom modusu, odnosno u formi provokacije. Priklanjajući se toj formi u radu se s višestrukom namjerom (podsjećanja na društvenu, obrazovnu i kulturnu ulogu dječjih knjižnica, elaboracije osnovnih mjesta njihove povijesti i zagovora njihove šire dostupnosti) razmatraju mogućnosti registracije praksi rada u dječjim knjižnicama kao nematerijalnog kulturnog dobra te se umjesto zaključka donosi nacrt prijavnog obrasca.

Danas kada se u javnom i stručnom govoru, novinskim vijestima, komentarima i ekspertizama iz različitih područja gotovo samorazumljivo i obilato referira na nematerijalnu kulturnu baštinu, a na javnim manifestacijama najviše razine (od priredbe pristupanja Hrvatske EU-u do vojnog mimohoda u povodu Oluje) neizostavno uprizoruju hrvatski elementi s UNESCO-ovih lista nematerijalne kulturne baštine[1], zanimljivo je podsjetiti na to da povijest šire uporabe termina nematerijalna kulturna baština u hrvatskom kontekstu nije puno dulja od prvih hrvatskih upisa na UNESCO-ove liste, dakle, od 2009. godine. Dijelu stručne javnosti, onom zainteresiranom za baštinske politike, članovima Povjerenstva za nematerijalnu kulturnu baštinu pri Ministarstvu 1 Vojni mimohod koji se održao u Zagrebu 4. kolovoza 2015. godine u povodu dvadesete godišnjice vojno-redarstvene operacije Oluja otvoren je nastupom Ljelja, odnosno izvedbom elementa iz Godišnjih proljetnih ophoda Kraljica ili Ljelja iz Gorjana koji su 2009. godine kao hrvatski kandidat upisani na UNESCO-ovu listu Reprezentativne nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Priredba u povodu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, održana na glavnom zagrebačkom trgu u noći s 30. lipnja na 1. srpnja 2013. godine, doslovce je bila premrežena prikazima hrvatskih predstavnika na UNESCO-ovim listama, što je u etnološko-folklorističkoj struci zazvalo različite reakcije, u rasponu od kritike tog tipa scenske prezentacije UNESCO-ovih elemenata nematerijalne kulturne baštine (Zebec 2015a) do kritike samog UNESCO-ova projekta (Hameršak i Pleše 2013).

- 14 -

kulture Republike Hrvatske te stručnjacima koji su u suradnji s Ministarstvom pripremali hrvatske prijave na UNESCO-ove liste, taj je termin, dakako, poznat otprije, otprilike u onom značenju u kojem se i danas rabi, a koji se ponajprije vezuje uz definicije, ciljeve i djelovanje UNESCO-a i njegovu Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine donesenu 2003. godine, a usvojenu 2006[2]. Doduše, kao što je na to već upozoreno u literaturi (Hameršak i Pleše 2013: 13-14), u hrvatskom su kontekstu od 60-ih godina 20. stoljeća, posebice u okviru etnoloških doprinosa muzejsko-konzervatorskim pitanjima i inicijativama, cirkulirali srodni koncepti i termini (npr. nematerijalna predajna baština, nematerijalna kultura), ali bez šireg odjeka do Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (ZZOKD NN 69/99, NN 105/03, NN 157/03) iz 1999. godine. Taj i danas djelatan zakon u kulturna je dobra ubrojio i nematerijalne oblike i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti (ZZOKD čl. 2), odnosno nematerijalna kulturna dobra (ZZOKD, čl. 9). Sličnu dinamiku možemo pratiti i na razini globalnih baštinskih i baštinizacijskih inicijativa koje se ponajprije vezuju uz UNESCO. U UNESCO-u se o aspektu kulture koji će se poslije imenovati nematerijalna kulturna baština počelo govoriti 70-ih godina 20. stoljeća (o čemu usp. npr. Aikawa 2004: 137, Hafstein 2013). Sam termin skovan je desetak godina kasnije, prema nekim autorima 1982. godine na UNESCO-ovoj konferenciji u Ciudad de Méxicu (usp. npr. Leimgruber 2013: 123), a u širu je upotrebu uveden tek s tekstom konvencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini, dakle, nakon nekoliko desetljeća kolebanja između pojmova kao što su folklor, tradicijska kultura, nematerijalna baština, živuće blago i slično. UNESCO-ov program Remek-djela usmene i nematerijalne baštine čovječanstva iz 1998. godine (UNESCO, 1998.), odnosno program Proglašenja remek-djela usmene i nematerijalne baštine čovječanstva (prvo proglašenje 2001.) terminološki je, ali i koncepcijski anticipirao ključna mjesta UNESCO-ove konvencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini (usp. npr. Foster 2015: 67-69). Za razliku od nekih starijih UNESCO-ovih inicijativa sa sličnim predmetnim fokusom, poput Preporuka o očuvanju tradicijske kulture i folklora iz 1989. ili Smjernica o živućem blagu iz 1994., taj je program bio usmjeren na inventarizaciju, preciznije, proglašenja i stvaranje listi, što je mehanizam na kojem se temelji i konvencija o nematerijalnoj kulturnoj baštini. Tu je i sadržajna, supstancijalna srodnost između ova dva UNESCOova projekta koja se najbolje očituje u činjenici da su prakse i pojave koje 2 U tekstu se referira na naslov pod kojim je ovu konvenciju usvojio Hrvatski sabor, a koji se, kao što je u literaturi već primijećeno (usp. npr. Ceribašić 2013: 295; Nikočević 2013: 336-337; Zebec 2013: 323), u važnim točkama ne podudara s tekstom konvencije na engleskom jeziku. Hrvatski je prijevod konvencije, kao što je to istaknuto i u bilješkama uz prijevode zbornika Proizvodnja baštine (Hameršak, Pleše i Vukušić 2013), općenito domesticiran i oslonjen na stariju terminologiju konzervatorske, etnološke i folklorističke provenijencije.

- 15 -

su proglašene remek-djelima usmene i nematerijalne baštine čovječanstva 2008. godine automatizmom prenesene na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, jednu od listi proizišlih iz konvencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini.[3] I konvencija o nematerijalnoj kulturnoj baštini, i program proglašenja remek-djela trebali su ponuditi nadopunu, pa čak i alternativu najpoznatijem UNESCO-ovu programu: listi svjetske spomeničke baštine vezane uz Konvenciju o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine iz 1972. godine. U praksi, ti su programi tek pokušali povezati nepovezivo: ideju kulture kao konglomerata relevantnih pojava iznimne i univerzalne vrijednosti (remekdjela ili reprezentativnih elemenata) s idejom kulture u smislu praksi i pojava koje svoju vrijednost ne stječu u okviru kanona zapadnih vrijednosti i visoke umjetnosti, nego u drugim kulturnim kontekstima i na drugim razinama. Aporije proizišle iz pokušaja objedinjavanja ovih dvaju shvaćanja kulture vide se u brojnim člancima konvencije, primjerice, u raskoraku između načina na koji konvencija definira pojam nematerijalne kulturne baštine, s jedne strane, i predviđenih mehanizama njezina očuvanja na međunarodnoj razini, s druge strane. Konvencija, naime, pojam nematerijalne kulturne baštine, slijedom ideje jednakovrijednosti svih kulturnih pojava i praksi, određuje vrlo široko i neselektivno, dok istodobno kao svoj temeljni i gotovo jedini mehanizam ustanovljava liste koje su inherentno selekcijske. Tu su i druga sporna mjesta ove konvencije koja također proizlaze iz spomenute aporije. Objedinjujući ideju očuvanja i zaštite vrijednih kulturnih praksi s idejom življene kulture kao vrijednosti same po sebi, konvencija je na ključnim mjestima nejasna, pa i kontradiktorna. S obzirom na to da je prva svrha ove konvencije očuvati nematerijalnu kulturnu baštinu (Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti nematerijalne kulture, ZPKZNKB čl. 1, st. 2, t. a), odnosno prakse i pojave koje, između ostalog, „zajednice i skupine uvijek iznova stvaraju kao odgovor na svoje okruženje, svoje međusobno djelovanje s prirodom i svojom poviješću“ (ZPKZNKB čl. 2, st. 1), postavlja se, recimo, pitanje na koji se način može čuvati nešto što je u stalnoj mijeni. Tako da se čuva dio ili aspekt neke pojave ili prakse? Ili tako da se čuva sama mijena ili kontekst, odnosno neke značajke konteksta u kojem se ona javlja? Što se pritom definira kao određujuće za mijenu ili kontekst? Koje se značajke izabiru? Zašto baš te? Tu su i pitanja druge vrste. Tko je prema konvenciji u konačnici odgovoran za provedbu očuvanja? Odnosno, kako konvencija predviđa njegovu provedbu? Kako definira odnos između UNESCO-a, međunarodne zajednice, države i 3 Riječ je o listi na koju se od 2009. godine pa nadalje periodično upisuju novi elementi i koja je zajedno s Listom nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita sinonim za ovu UNESCO-ovu konvenciju. Na temelju konvencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini osim ovih listi oformljen je i registar, u osnovi također lista najboljih praksi očuvanja. Registar je 2014. godine sadržavao dvanaest programa, projekata i aktivnosti.

- 16 -

lokalnih predstavnika? UNESCO-ovu konvenciju o nematerijalnoj kulturnoj baštini i u praksi prate brojni problemi i sporovi koji su vrlo dobro dokumentirani u stalno rastućoj literaturi o ovoj temi te donekle i medijima. Brojne studije slučaja (usp. npr. Gilman 2015; Noyes 2013), kao i primjeri uporabe UNESCO-ovih elemenata u ceremonijalne ili turističke svrhe, kojima i u našoj sredini tako često svjedočimo, pokazuju da se u kontekstu u kojem se elementi svakodnevice, življene ili zamišljene kulture određuju kao nematerijalna kulturna baština ritualno lako, što ne znači i nužno, transformira u predstavljačko, lokalno u nacionalno, intimno u javno, javno u komercijalno, življeno u scensko i sl. Stoga se na načelnoj razini ključnima pokazuju pitanja o razlozima, načinima, ciljevima i posljedicama izlučivanja, omeđivanja, vrednovanja i očuvanja nekih praksi i pojava kao nematerijalne kulturne baštine, odnosno nematerijalnih kulturnih dobara, što je termin iz hrvatske pravne regulative. Neizostavna su i pitanja o konkretnim učincima tih postupaka na same prakse i pojave, odnosno pitanja o njihovoj posljedičnoj birokratizaciji, kodifikaciji ili fosilizaciji, nacionalnoj, lokalnoj, rodnoj, političkoj, ekonomskoj ili nekoj drugoj eksploataciji i dr.[4] Pozitivni su primjeri UNESCO-ove inicijative, s druge strane, toliko rijetki da se kao takvi, pretpostavlja se u nedostatku drugih, za hrvatski kontekst navode oni koji su s UNESCO-om povezani tek posredno, kroz financijske tokove različitih nacionalnih i međunarodnih organizacija, fondova i zaklada (usp. npr. Niemčić 2015). U istom se kontekstu kao pozitivan utjecaj konvencije ponekad navodi i povećanje medijske vidljivosti lokalnih zajednica i znanstvenih disciplina uključenih u upise na UNESCO-ove liste (usp. npr. Ćaleta 2015; Zebec 2015b), no pritom se zanemaruje sadržajni aspekt te vidljivosti, odnosno reduciran, prigodan, pa i negativan kontekst koji je prati. U slučajevima u kojima označavanje neke prakse ili pojave kao nematerijalnog kulturnog dobra najčešće nema vidljivijeg utjecaja na njegovu ili njezinu recepciju, izgled i izvedbu, a koje, sudeći prema reakcijama na upise mediteranske prehrane ili procesije Za križen, poznajemo i u hrvatskom kontekstu, postavlja se pak pitanje razloga i smisla postojanja projekta kao što je UNESCO-ov. UNESCO-ova konvencija o nematerijalnoj kulturnoj baštini u literaturi se opisuje kao ishod različitih utjecaja i procesa u rasponu od društvenih (npr. globalizacija), preko političkih (npr. utjecaj zemalja južne hemisfere) do stručnih, o kojima je nedavno detaljno pisala Aurélia Elisa Gfeller (2015)[5]. Ta se konvencija, posebice uzimajući u obzir njezine učinke, može 4 O tome usp. npr. radove uvrštene u zbornik Proizvodnja baštine (usp. Hameršak, Pleše i Vukušić 2013). Usp. i medijske izvještaje i komentare o hrvatskim UNESCO elementima od onih koji su se javili u povodu upisa zvončara pa sve do onih iz rujna i listopada 2015. vezanih uz bećarac. 5

Gfeller

tekstu

izlaže

povijest

koja,

- 17 -

razliku

uvriježenih

narativa

povijesti

tumačiti i kao dio globalne tendencije komodifikacije kulture. Teško se, kako je već primijećeno, „oteti dojmu da se UNESCO-ovim programom kultura potencijalno, a u nekim slučajevima i doslovno, usmjerava prema, eufemistički rečeno, tržišnim izazovima. Utvrđujući, izdvajajući, popisujući, odnosno vrednujući kulturu kao reprezentativne ili ugrožene elemente nematerijalne kulture za koje su slovom konvencije neobvezujuće odgovorni svi (i čovječanstvo, i države, i zajednice, i pojedinci), Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine definira segmente kulture koji se - u ime različitih agendi, u rasponu od jačanja nacionalne turističke ili neke druge ponude do poticanja samoodrživosti lokalnih zajednica kroz srodne aktivnosti, s dozom poduzetničke umješnosti - po potrebi mogu tretirati kao resurs i proizvod“ (Hameršak i Pleše 2013: 12). Kultura drugim riječima postaje doslovno dobro. „Uzmemo li u obzir trenutak u kojem se ovaj proces odvija, iluzornim se čini očekivati da će ekonomsko kodiranje još jedne sfere ljudskog djelovanja, kulture ‘običnih’ ljudi, dugoročno doista značiti nešto više od jačanja sustava u kojem su ti isti ljudi vrijedni tek onoliko koliko je nužno da bi se što efikasnije nastavilo okretanje zupčanika akumulacije i cirkulacije kapitala” (Hameršak i Pleše 2013: 12; usp. i Noyes 2015: 308). Ne čudi stoga da se vezano uz prakse i pojave koje su označene kao nematerijalna kulturna dobra ili baština često govori i o vlasništvu. Tko pokreće upis, zašto i s kojim očekivanjima, u čije ime, tko je isključen, a tko uključen? Koju ulogu u tome imaju znanstvenici, koju stručnjaci iz državne administracije, koju političari? Tko predstavlja lokalnu zajednicu? Koji su motivi i koja je cijena pretvaranja svakodnevice ili scenskih uprizorenja u baštinu? Ili, uzmimo jedan od primjera iz hrvatskog konteksta, je li upis nijemog kola na UNESCO-ovu reprezentativnu listu kao Nijemog kola s područja Dalmatinske zagore vjerodostojan u odnosu na stanje na terenu? Tko je za takav upis odgovoran i tko se poziva na odgovornost? Je li on preekstenzivan ili je reduktivan? I iz čije perspektive? Je li, kako se prema medijima (Paštar 2013) negodovalo u Vrlici, u opisu i nazivu trebalo istaknuti samo vrličko nijemo kolo? Ili je odobreni upis preuzak jer isključuje nijema kola iz susjednih zemalja i šire? Srodne, medijski možda i eksponiranije prijepore imali smo priliku pratiti i u povodu drugih upisa, ojkanja, bećarca i zvončara, a na njih se referiralo i u stručnoj i znanstvenoj literaturi.[6] O njima se pritom raspravljalo uglavnom iz perspektive kontradikcija i zahtjeva UNESCO-ova projekta i/ Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine koji tu konvenciju opisuju kao odgovor na traženja zemalja iz južne hemisfere (usp. npr. Aikawa 2004), inzistira na tome da su ključnu ulogu u njezinu oblikovanju imali zapadni antropolozi i Australija, zemlja na koju se, unatoč tome što geografski pripada južnoj hemisferi, u podjelama na jug i sjever zbog svojih ekonomskih, socioloških i kulturoloških značajki prije vezuje uz sjever. 6 Usp. radove hrvatskih autorica i autora u zborniku Proizvodnja baštine (usp. Hameršak, Pleše i Vukušić 2013) te u zborniku Dance, Narratives, Heritage (Ivancic Dunin 2015).

- 18 -

ili načina njegove implementacije u Hrvatskoj,[7] a odnedavno i u analitički spornim kategorijama mentaliteta (Ćaleta 2015) i medijske manipulacije i spektakularizacije (Zebec 2015a) kojima se ne samo pojednostavljuje problem nego i diskvalificiraju pozicije i mišljenja lokalnih aktera (od izvođača do medija) u čije se ime UNESCO-ov projekt navodno provodi i zbog kojih se navodno zagovara. *** U široj se javnosti na slijepe pjege cijelog UNESCO-ova projekta zaštite i očuvanja nematerijalne kulture, osim kroz izvještaje i komentare o nastalim sporovima, reagiralo i humorom. Već u povodu prvog Proglašenja remek-djela usmene i nematerijalne baštine čovječanstva u inozemnim se medijima, recimo, u kombinaciji šale i provokacije iznosio prijedlog za proglašenjem pizze remek-djelom svjetske baštine, a zatim i vikenda, gramatičkog pasiva, nevine laži i slično (o čemu usp. Kirschenblatt-Gimblett 2013: 76). Do danas je taj tip reakcija prešao i u stručno-znanstveni diskurs, što nam govori o njegovoj aktualnosti, ali i nekoj vrsti analitičke iscrpljenosti ove teme u okvirima standardnih analitičkih procedura i etičkih načela kulturne antropologije, etnologije i folkloristike. U tom je smislu dobar primjer uvod u tekst Intangible Heritage as Diagnosis, Safeguarding as Tretman Valdimara Tr. Hafsteina, objavljen 2015. godine u časopisu Journal of Folklore Research. U njemu Hafstein u formi razgovora između pacijenta i liječnika nematerijalnu kulturnu baštinu opisuje kao kroničnu bolest koja se liječi, odnosno budući da je neizlječiva, nadzire, ponekad i dosta invazivnim mjerama očuvanja i zaštite ili, riječima Barbare Kirschenblatt-Gimblett na koje se Hafstein poziva, „metakulturnim postupcima koji muzeološke vrijednosti i metode (skupljanje, dokumentiranje, čuvanje, prezentaciju, evaluaciju i interpretaciju) primjenjuju na živuće osobe, njihova znanja, prakse, artefakte, društvene svjetove i životne prostore” (Kirschenblatt-Gimblett 2013: 65).[8] Humorom impregnirana kritika UNESCO-ova projekta nije izostala ni u hrvatskom kontekstu. U mnoštvu uglavnom revijalnih medijskih priloga o „hrvatskom čudu u UNESCO-u“ čuli su se sporadično i drugačiji glasovi. Neki od njih su iz humorističke niše kritizirali osnove samog UNESCO-ova projekta i njegovih procedura, dok su drugi bili više orijentirani na disparitet između 7

Uz radove na koje se upućuje u bilješci 4 usp. i Hrovatin (2014).

8 Kirshenblatt-Gimblett sljedećim riječima objašnjava proces nastanka metakulturnih artefakata: „Stručnjaci koji se bave baštinom koriste se pojmovima, standardima i propisima pomoću kojih kulturne pojave i njihove praktičare smještaju u sferu baštine, čineći ih tako metakulturnim artefaktima poput ‘nacionalnog živućeg blaga’ ili ‘remek-djela usmene i nematerijalne baštine čovječanstva’, a izvođači, obredni stručnjaci i obrtnici čija ‘kulturna dobra’ postaju baština doživljavaju kroz taj proces novi odnos prema tim dobrima – metakulturni odnos prema nečemu što je ranije bio samo habitus“ (Kirschenblatt-Gimblett 2014: 65-66).

- 19 -

ceremonijalne brige za pojave koje se svrstavaju u globalno ili nacionalno verificiranu nematerijalnu kulturnu baštinu i sistemske devastacije lokalne i nacionalne ekonomije i s njom povezanih načina života. U prvom tipu priloga, odnosno u komentarima kao što su Posljednja ganga u Parizu Predraga Lucića (2012) ili NEWSBAR-ova satira u formi pseudoizvještajaDugi nokat na malom prstu UNESCO uvrstio na popis nematerijalne kulturne baštine (Zovak s.a.), fokus je bio na kritici samog UNESCO-ova projekta i dominantnih modela izvještavanja o njemu. U drugom tipu priloga UNESCO-ov se projekt rabio kao polazište kritike širih društvenih tendencija i problema. U te se priloge svrstava i komentar Davora Krile objavljen u povodu upisa ojkanja na UNECO-ovu listu, a u kojem se apostrofiraju licemjerni modeli zaštite koje zagovaraju i na koje se pozivaju hrvatske političke elite te se kritizira zaštitnički odnos prema tajkunima i politički instaliranim uživateljima državnog proračuna. Ističući kozmetičku dimenziju zaštite nematerijalnih kulturnih dobara, Krile zaključuje: „Uz dužnu čast Alci, ojkalici i licitarskim srcima, ovoj zemlji sunce može svanuti tek kad istinske vrijednosti počne tretirati kao baštinu vrijednu zaštite i tek kad briga za živog čovjeka odmijeni sva ritualna i folklorna štovanja.“ Negdje između ova dva tipa priloga smješta se komentar Borisa Dežulovića (2012) koji je, kao i prethodni, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji. U tom komentaru Dežulović na primjeru odnosa prema splitskom košarkaškom klubu koji je svojedobno bio europski prvak ukazuje na ograničenosti jednog vrlo tradicionalnog shvaćanja tradicije te se dotiče i devastacije lokalne industrije. Riječ je o klubu kojem se i danas, ističe Dežulović, skandira „Ju-go-plas-ti-ka!“ iako mu je prije više od dvadeset godina „promijenjeno slavno ime, nekadašnji sponzor nestao u privatizacijskoj pljački“, dok je on sam „potonuo u živo blato nacionalne seoske lige“. U osloncu na zakonske članke, srodne primjere i lokalne prakse, a u odjeku na tada u javnosti već iznesen prijedlog o spomeničkom karakteru i značaju toga kluba, Dežulović elaborira zašto bi Jugoplastiku trebalo proglasiti nematerijalnim kulturnim dobrom i uvrstiti u program hitne zaštite, što bi prevedeno u zakonske procedure podrazumijevalo upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a zatim i nominaciju na UNESCO-ovu Listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita. Jugoplastika je, ističe Dežulović, preuzimajući baštinski diskurs: „više od jednog košarkaškog kluba ili mrtve tvornice: to je poruka, tradicija i običaj, čuvanje identiteta i svjetonazora, otpor zaboravu, pohlepi i ideologiji. Ako je Sinjska alka tako mnogo više od čuvanja uspomene na herojsku pobjedu nad Turcima 1715., bogami je i Jugoplastika mnogo više od čuvanja uspomene na herojsku pobjedu nad Maccabijem u Münchenu 1989.“ - 20 -

Da prijedlog zaštite Jugoplastike nije tek, riječima Dežulovića, zajebancija, osim argumentacije koja se izlaže u članku, potvrđuje jedan drugi primjer, također iz Splita. Radi se, dakako, o primjeru registracije picigina kao nematerijalnog kulturnog dobra. Iako su medijski napisi, pa i sam opis picigina u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske (posebice segment u kojem se ističe da je igra slična piciginu nastala „prije 6000 godina u zemljama Srednje Amerike“) sugerirali da se ovoj registraciji pristupilo kako bi se kroz mehanizme identifikacije i zaštite kulturnih dobara potvrdila njegova vrijednost i proširio ugled u široj javnosti, etnografsko istraživanje i intervjui koje je s igračima picigina vodila Vedrana Premuž Đipalo upućuju na sasvim druge motive njegove registracije. U njima se, naime, „kao glavni razlog pristupanju zaštiti picigina kao nematerijalnog kulturnog dobra navodi potencijalna mogućnost koncesioniranja gradske plaže. Izgradnja hotelskih zdanja u neposrednoj blizini plaže opasnost je o kojoj igrači pričaju s nelagodom i zabrinutošću te se rješenje o zaštiti picigina kao nematerijalnog kulturnog dobra prepoznaje kao izuzetno pozitivna odluka, a konkretan vid zaštite se shvaća kao moguće izuzeće od eventualnog naplaćivanja korištenja plaže i osiguranje prostora za igru“ (Premuž Đipalo 2014: 336).[9] Iz ove se perspektive postupak registracije picigina kao nematerijalnog kulturnog dobra pokazuje srodan prijedlogu postupka zaštite Jugoplastike. I jedan i drugi mogu se tumačiti kao okretanje pile naopako, pragmatično posezanje za mehanizmom rezerviranim primarno za simboličke svrhe. To posezanje ponekad, kao u slučaju Jugoplastike, može biti samo retoričko, a ponekad, kao u slučaju picigina, i doslovno. Simptomatično je da je većina spomenutih primjera domaćih redefinicija baštinskog diskursa i mehanizama njegove implementacije na ovaj ili na onaj način vezana uz Split. Razloge tomu ne bi trebalo tražiti toliko u koncentraciji UNESCO-ovih elemenata i spomenika na splitskom području i u njegovoj okolici, koliko u odnosu lokalne sredine prema njima. Čini se, naime, da u sredinama u kojima se iz iskustva zna da UNESCO-ova zaštita ne štiti od granatiranja, građevinskog intervencionizma, gentrifikacije, pa ni širokopojasne baštinizacije, sami pojmovi baštine, kulturnog dobra, upisa u nacionalni registar ili na UNESCO-ove liste lako gube, benjaminovski rečeno, auru i postaju predmet kritike, pa i sredstvo provokacije i kooptacije. Provokacije kada se, kao u slučaju prijedloga registracije košarkaškog kluba kao nematerijalne kulturne baštine, kroz sužene medijske kanale nastoji skrenuti pozornost na razorne učinke društvenih i gospodarskih promjena kojima svjedočimo proteklih desetljeća. Kooptacije, kada se, kao u slučaju picigina, registraciji ne pristupa s ciljem administrativnog određenja 9 Ovu motivaciju apostrofirali su i članovi Ekološkog društva Picigin Bačvice u izlaganju na 6. okruglom stolu o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade iz kojeg je proizišao i ovaj zbornik.

- 21 -

vrijednosti, značajki i pripadnosti neke prakse ili pojave, njezine revitalizacije, nacionalne i lokalne promidžbe, kao ni s ciljem proširenja turističke ponude, nego s ciljem da se osiguraju prostorni uvjeti za njezin nesmetan život.[10] Navedenim bi se primjerima moglo pribrojiti prijedloge zaštite 40-satnog radnog tjedna i besplatnog obrazovanja iznesene u jednoj od bilješki uvodnika u zbornik Proizvodnja baštine (Hameršak i Pleše 2013: 13). Ti su prijedlozi izneseni da bi se kroz primjere pokazalo kako se u hrvatskom zakonodavstvu nematerijalna kulturna baština, odnosno dobro, definira uže nego u konvenciji iz 2003. godine, ali i sa željom da se uputi na promjene kroz koje kao društvo prolazimo. Smješteni na tromeđi primjera, dosjetke i provokacije, ti su prijedlozi srodni drugim do sada spomenutim primjerima, ali i retoričkom pitanju iz naziva malog okruglog stola održanog u Splitu 4. svibnja 2015. godine u sklopu 6. okruglog stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade koji je u cijelosti bio posvećen nematerijalnoj kulturnoj baštini. Radilo se o malom okruglom stolu Mogu li se prakse u radu dječjih knjižnica vrednovati kao nematerijalna kulturna baština koja traži „zaštitu”? Pitanje zaštite praksi rada u dječjim knjižnicama otvoreno je zbog nekoliko razloga, od kojih su ključna dva. Te se prakse, kako je primijećeno u raspravi, s jedne strane, u strukovnoj zajednici često marginaliziraju, pa i degradiraju, dok ih, s druge strane, u uvjetima ubrzanog tehnološkog razvoja očekuje radikalna redefinicija. Strukovna i društvena marginalizacija rada u dječjim knjižnicama u praksi se, međutim, pokazuje obrnuto proporcionalnom znanjima i kompetencijama koje se svakodnevno očekuju od dječjih knjižničara (o tome usp. Stričević, Čičko, Križanić i Delač 2006) te se utoliko može razumjeti kao simptom šire društvene klime u kojoj se hijerarhijski niže društvene skupine i s njima povezane prakse i forme automatizmom vrednuju kao manje vrijedne i manje zahtjevne (o tome usp. npr. Hameršak 2009: 238-240). Što se tiče drugog problema, važnim se čini uočiti sljedeće. Otvoreno je, naime, pitanje koliko će se u skoroj budućnosti redefinirati prakse rada u dječjim knjižnicama ako se, uzimajući u obzir kvalitetu i pouzdanost sadržaja dostupnih na internetu, skine mrena početne fascinacije količinom i dostupnošću tih sadržaja. Činjenica da su teškoće s kojima se danas susreću dječje knjižnice neodvojive od suvremenih društvenih tendencija i predodžbi, argument je u prilog njihovu rješavanju kroz otvaranje rasprave o kulturnim vrijednostima i prioritetima, koje je u osnovi pitanja o zaštiti praksi rada u 10 Zanimljivo je napomenuti da se u nekim pristupima (npr. Hafstein 2012: 508-509) počeci institucionalizacije nematerijalne kulturne baštine kroz UNESCO tumače kao reakcija na donekle slično motiviranu inicijativu zaštite trga Džemaa el Fna u Marakešu. Riječ je o inicijativi koju je pokrenula grupa marokanskih intelektualaca na čelu sa španjolskim disidentskim piscem Juanom Goytisolom, a s ciljem da se zaustavi najavljena gradnja trgovačkog centra na tom znamenitom marakeškom trgu te da se promijeni njegova javna percepcija među višim društvenim slojevima Marakeša.

- 22 -

dječjim knjižnicama kao nematerijalnog kulturnog dobra, a koje bi se u duhu provokacije moglo javno eksponirati kroz akciju upućivanja prijedloga za njihovu zaštitu. Dakako, posve je sigurno da se prakse rada u dječjim knjižnicama ne bi mogle podvesti ni pod jezik, ni pod dijalekte, ni govore, ni toponimiku, ni usmenu književnost svih vrsta, pa ni pod „folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja“ i „druge tradicionalne pučke vrednote“, kao ni pod „tradicijska umijeća i obrte“ (ZZOKD čl. 9), što su prema Zakonu o zaštiti kulturnih dobara primarni tipovi nematerijalnih kulturnih dobara. No, isti zakon sadrži i bitno općenitiju odredbu prema kojoj nematerijalno kulturno dobro jednostavno „mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način“ (ZZOKD čl. 9), što je definicija u koju bi se prakse rada u dječjim knjižnicama već mogle uključiti budući da udovoljavaju i jednom i drugom kriteriju istaknutom u ovoj odredbi. U pojednostavljenoj, ali u okviru ovog zakona aktualnoj, binarnoj podjeli na duhovno i materijalno one se, naime, svrstavaju u duhovno, dok se u podjeli na predajno i formalno, ma koliko to bilo neobično, priklanjaju predajnom budući da su rubno i u odnosu na realne i iskazane potrebe knjižničara nedostatno obuhvaćene studijskim programima bibliotekarstva/ knjižničarstva (o tome usp. Stričević i Martinović 2012). Oslonjene na znanja iz cijelog niza područja u rasponu od razvojne psihologije i pedagogije, preko glume do povijesti i teorije dječje književnosti, te se prakse uvelike razvijaju i prenose kroz neinstitucionalizirane kanale, u formi samoobrazovanja i u interakciji s članovima lokalne zajednice, a to su u ovom slučaju kolege, članovi dječjih knjižnica, njihovi roditelji i dr. Štoviše, kao što je primijećeno u raspravi na gore spomenutom malom stolu, kvaliteta praksi rada u dječjim knjižnicama u nedostatku formaliziranog okvira prenošenja znanja, pa i jasnih minimalnih standarda, ovisi o pojedincima, njihovim individualnim sposobnostima, sklonostima i naporima, dakle, svojstvima koja karakteriziraju umijeća općenito. Stoga u odnosu na UNESCO-ovu definiciju višestruko uža, i ponajprije na tradicijsku kulturu orijentirana definicija nematerijalnih kulturnih dobara u hrvatskom kontekstu, ipak ostavlja dovoljno prostora da se prakse rada u dječjim knjižnicama svrstaju u nematerijalna kulturna dobra. Zbog svega rečenog zaključno se može tek primijetiti da bi prakse rada u dječjim knjižnicama, kada bi im bio odobren status nematerijalnog kulturnog dobra, različito od većine drugih nematerijalnih kulturnih dobara - 23 -

upisanih u registar, a baš poput picigina, vjerojatno bile označene kao „ostalo“ u rubrici u kojoj se iskazuje klasifikacija. Neodlučnost i apstraktnost ove kategorije mogla bi se kompenzirati kroz stavke drugih rubrika, primjerice, rubrike predloženih mjere zaštite koja se nalazi u prijavnom obrascu, a u obliku prijedloga za besplatnim upisom u sve dječje knjižnice, koji je također izrečen na okruglom stolu.[11] Iako se besplatan upis u sve dječje knjižnice formalno, dakako, ne bi mogao realizirati uz pomoć mehanizama zaštite kulturnih dobra, njegova bi artikulacija u akciji prijave praksi rada u dječjim knjižnicama kao nematerijalnog kulturnog dobra možda mogla senzibilizirati i mobilizirati javnost i struku. Pritom se, dakako, naglasak stavlja na akciju prijave, koja uključuje i izradu prijavnog obrasca, a ne njezin ishod koji je irelevantan ne samo zbog specifičnosti ovog slučaja nego i zbog razloga o kojima je bilo riječi u radu. Akcijom prijave bi se, naime, u nekom obliku provokacije, a slijedom rubrika koje je potrebno ispuniti kod prijave za upis u registar, u osnovnim konturama moglo podsjetiti na važna mjesta povijesti i sadašnjosti dječjih knjižnica, možda i započeti temeljitiju raspravu o njihovoj budućnosti. Stoga s možda naivnom vjerom u zagovarački potencijal tog tipa akcije, ali s nepokolebljivom vjerom u vrijednost podsjećanja na povijest i funkcije dječjih knjižnica, ovom radu umjesto zaključka prilažem nacrt ispunjenog prijavnog obrasca za upis nematerijalnog kulturnog dobra prakse rada u dječjim knjižnicama u Registar kulturnih dobra RH. *** Nacrt prijavnog obrasca za registraciju praksi rada u dječjim knjižnicama kao nematerijalnog kulturnog dobra.[12]

Naziv dobra Povijesno i institucionalno specifični nazivi ovog dobra su: prakse rada u pionirskim odjelima, prakse rada u knjižnicama za djecu, prakse rada u knjižnicama za djecu i mlade, prakse rada u knjižnicama za djecu i mladež i sl.

11 narodne.

Dječji odjeli ili dječje knjižnice povijesno su vezani uz dva tipa knjižnica: školske i U školskim je knjižnicama u Hrvatskoj upis besplatan, dok se u narodnima naplaćuje.

12 Nacrt je izrađen prema obrascu Prijavnog obrasca za uspostavljanje zaštite nematerijalnog kulturnog dobra koji je dostupan na http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/bastina/Prijavni%20obrazac%20-%20zastita%20nematerijalne-zadnje.pdf. Taj se obrazac samo nazivom razlikuje od Prijavnog obrasca za upis nematerijalnog kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara RH (usp. http://www.ief.hr/Portals/0/docs/bastinski/Prijavni%20 obrazac.pdf). U nacrt nisu uvrštene dvije kontekstualno osjetljive rubrike iz spomenutog Prijavnog obrasca: rubrika Ostale napomene i rubrika Podaci o predlagatelju/predlagateljima (naziv predlagatelja, adresa, telefon/fax, e-mail i web). One se u slučaju akcije prijave lako mogu ispuniti s obzirom na želje, procjene i potrebe danog trenutka.

- 24 -

Identifikacijski podaci o dobru Povijesni podaci (prvi spomen, dokumentacija, povijesni izvori, povijesni pregled) Povijest dječjih knjižnica vezana je uz povijest dvaju tipova knjižnica: knjižnica s pristupom javnosti i školskih knjižnica. Iako su škole od kraja 19. stoljeća zakonski bile obavezne imati školske knjižnice, još krajem 20. stoljeća više od trećine škola nije imalo knjižnicu. Povijest dječjih knjižnica vezana je uz povijest dvaju tipova knjižnica: knjižnica s pristupom javnosti i školskih knjižnica. Iako su škole od kraja 19. stoljeća zakonski bile obavezne imati školske knjižnice, još krajem 20. stoljeća više od trećine škola nije imalo knjižnicu. S druge strane, dječje su knjige u hrvatskom kontekstu od sredine 19. stoljeća u javnosti cirkulirale preko tzv. posudbenih knjižnica. Te knjižnice nisu imale specijalizirane odjele za djecu, ali su se u nekima od njih dječje knjige signaturno izdvajale i vjerojatno činile zasebnu skupinu. Prve specijalizirane posudbene knjižnice za djecu u nas se osnivaju 30-ih godina 20. stoljeća (knjižnica Materinstva te knjižnica Udruženja za unapređivanje dječje književnosti, obje u Zagrebu). Prvi dječji odjel pri hrvatskim narodnim knjižnicama osniva se 1950. godine pri Gradskoj knjižnici u Zagrebu. Dječje odjele sljedećih godina dobivaju i narodne knjižnice u Osijeku (1954.), Splitu (1955.), Varaždinu (1958.), Koprivnici (1961.) i drugdje, a o specijaliziranim dječjim knjižnicama tih se godina otvara i strukovna rasprava. Osnivanje dječjih odjela pri narodnim knjižnicama uvelike se odvijalo autonomno u odnosu na nakladnike i knjižnicama srodne, prije svega obrazovne institucije, te je proizlazilo iz tadašnjih nastojanja na izgradnji obrazovne i kulturne javne infrastrukture i njezinu otvaranju prema svim društvenim slojevima i skupinama. Ono je, osim toga, bilo i odgovor na tadašnji porast broja djece članova narodnih knjižnica, društvenu percepciju dječjeg čitanja kao poželjne aktivnosti, uvođenje školske lektire i dr. Tijekom 60-ih 20. stoljeća u dječjim se odjelima, knjižnicama u Hrvatskoj uvodi otvoren pristup knjigama, a u 70-im godinama pomiče se dobna granica članova prema predškolskoj dobi. Za tu se dobnu skupinu u knjižnicama organiziraju i posebni programi (kutići igara i dr.), dok se starijim članovima namjenjuju kvizovi, projekcije i dr. Prva igraonica s igrotekom za djecu predškolske dobi otvara se 1976. godine u Knjižnici Medveščak u Zagrebu. U 80-im se godinama dalje razvijaju programi za predškolsku djecu te se, između ostaloga, osnivaju prvi multimedijski odjeli (prvi je otvoren 1984. pri Dječjem odjelu Gradske knjižnice u Zagrebu) s dijaprojektorima, filmskim projektorima, videorekorderima, kasetofonima, a krajem tog desetljeća i s računalima. Tijekom 90-ih godina raste broj članova, provode se tematski i metodološki raznovrsni specijalizirani projekti i programi (čitateljski, likovni, psihosocijalni, tematski usmjereni na rat, prava djeteta i dr.). S objavljivanjem Standarda za narodne knjižnice (1990.) specificiraju se prostorni, sadržajni i drugi aspekti rada u dječjim knjižnicama, a predškolska djeca i službeno bivaju prepoznata kao korisnici - 25 -

knjižničnih usluga. U skladu sa smjernicama Sekcije za djecu i mlade Međunarodnog saveza knjižničarskih društava i ustanova (International Federation of Library Associations and Istitutions, IFLA), dječje se knjižnice u Hrvatskoj postupno otvaraju prema djeci svih dobnih skupina. U tom okviru Knjižnica Medveščak u Zagrebu 1993. pokreće Malu igraonicu - program

namijenjen djeci u dobi do tri godine. U istoj se knjižnici 2000. godine otvara i prvi odjel za mlade u Hrvatskoj. Širenje djelatnosti dječjih knjižnica vezano je uz društvene i tehnološke promjene, ali i uz prakse rada u tom tipu knjižnica, odnosno uz otvorenost dječjih knjižnica prema različitim tipovima građe i djelatnosti, kao i uz osjetljivost tih knjižnica za dobno i povijesno specifične zahtjeve i potrebe njihovih članova. Opis dobra (način izvedbe, provedbe, izrade, održavanja; pravila, i sl.) Prema podacima iz 1980. godine, od ukupno 284 narodne knjižnice samo su 94 imale dječji odjel. Prema priopćenju Državnog zavoda za statistiku iz 2015. godine, u Hrvatskoj je 2013. godine djelovalo 745 odjela za djecu i mlade, od toga 213 pri narodnim knjižnicama (od ukupno 269 narodnih knjižnica), jedan pri specijaliziranim i jedan pri sveučilišnim knjižnicama, četiri pri visokoškolskim knjižnicama, 457 pri osnovnim školama te 69 pri srednjim školama. Prema istom izvještaju, 157 knjižnica imalo je igraonice. Kod tumačenja ovih podataka treba, međutim, uzeti u obzir i to da je pitanje dječjeg odjela formalno-pravna, statutarna i organizacijska kategorija te da samo postojanje ili nepostojanje dječjeg odjela pri nekoj knjižnici ne znači da knjižnica ne posjeduje dječje knjige, pa čak ni da one nisu bile izdvojene u zasebnu zbirku. Primjerice, narodna je knjižnica u Garešnici 1965. godine imala odvojene dječje knjige, ali je dječji odjel osnovan tek nekoliko godina kasnije kada je knjižnica preseljena u veće prostorije. Danas, uzme li se u obzir spektar djelatnosti koje se odvijaju u dječjim knjižnicama, prakse rada u dječjim knjižnicama podrazumijevaju znanja iz cijelog niza područja, u rasponu od razvojne psihologije i pedagogije preko glume do povijesti i teorije dječje književnosti. Ta se znanja samo donekle prenose institucionaliziranim kanalima (obrazovnim institucijama, stručnim usavršavanjima i dr.), a češće kroz samoobrazovanje i interakciju s kolegama i članovima dječjih knjižnica. Pobliže, rad u dječjim knjižnicama uključuje knjižnične prakse (nabava knjiga, posudba i dr.), specifične knjižnične prakse (klasifikacija prema žanru, dobi i sl.), kao i pedagoške, scenske, likovne, glazbene i srodne prakse, odnosno organizaciju, promociju i izvedbu aktivnosti kao što su: pričanje priča, likovne radionice, predškolske igraonice, klubovi čitatelja, izložbe i dr. Djelatnost dječjih knjižnica oslanja se, dakle, na raznovrsna specijalistička znanja i izvore, a vodi se smjernicama Sekcije za djecu i mlade Međunarodnog saveza knjižničarskih društava i ustanova: smjernicama za knjižnične usluge za djecu (hr. prijevod 2004.), zatim smjernicama za knjižnične usluge za bebe i - 26 -

djecu rane dobi (hr. prijevod 2008.) te smjernicama za knjižnične usluge za mlade (hr. 2009.).

Nositelji tradicije/znanja/umijeća i značaj koji dobro ima za zajednicu Nositelji praksi rada u dječjim knjižnicama su knjižničari i suradnici dječjih knjižnica u Hrvatskoj. Njihove prakse značajne su za zajednicu u obrazovnom, društvenom i kulturnom smislu. Kvantitativna istraživanja, kao i iskazi pojedinaca, pokazuju da se dječje knjižnice u lokalnoj sredini prepoznaju kao važna mjesta društvenosti, informacijska središta i kreativni inkubatori.

Današnje stanje (opis, promjene u odnosu na povijesne obrasce, i sl.) S obzirom na to da fondovi dječjih knjižnica u Hrvatskoj danas, osim knjiga za djecu školske i predškolske dobi, obuhvaćaju i igračke, multimediju, kao i posebne zbirke (npr. za roditelje) ili odjele (npr. za adolescente) te uzimajući u obzir da se danas u dječjim knjižnicama odvijaju različite društvene i kulturne aktivnosti, prakse rada u dječjim knjižnicama osim nabave, obrade, pretraživanja, katalogiziranja i posudbe građe obuhvaćaju i organizaciju međuknjižnične i međuinstitucionalne suradnje, stručnih savjetovanja, promocija, čitateljskih klubova, susreta s dječjim književnicima, kao i osmišljavanje i vođenje likovnih, glazbenih i drugih radionica, npr. radionica stranih jezika, igraonica, natjecanja, programa koji se realiziraju i izvan knjižnica i sl. Dječje knjižnice kontinuirano redefiniraju i proširuju svoju djelatnost te su do danas zadržale i ojačale sve tri svoje povijesne funkcije: informacijsku, društvenu (knjižnice kao mjesta društvenosti) i kulturnu.

Prijedlog mjera zaštite dobra (potrebe, načini očuvanja, planovi i sl.) S obzirom na institucionalne resurse kojima raspolažu dječje knjižnice, kao i s obzirom na visok stupanj samoorganizacije dječjih knjižničara i suradnika, u ovom se trenutku kao jedina i hitna mjera zaštite praksi rada predlaže besplatan upis u sve dječje knjižnice u Hrvatskoj. Poticanje upisa u dječje knjižnice i otvorenost prema svoj djeci bez obzira na njihov socioekonomski status osnova su razvoja i očuvanja praksi rada u dječjim knjižnicama.

- 27 -

Prilozi (bibliografija, CD, DVD...) Izbor iz literature: Čičko, Hela (2010) Odrastanje uz knjigu. 60 godina prve dječje knjižnice u Hrvatskoj. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba. Hameršak, Marijana i Dubravka Zima (2015) Uvod u dječju književnost. Zagreb: Leykam International, str. 64-65. Javor, Ranka (ur.) (2001) Dječja knjižnica za novo tisućljeće. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba. Jelušić, Srećko (2005) „Dječja knjižnica i razvijanje čitateljske kulture u obitelji (Priopćenje o projektu Istraživanje čitateljskih interesa i informacijskih potreba djece i mladih)“. Život i škola 14/2: 77-91. Kermek-Sredanović, Mira (1985) Književni interesi djece i omladine. Zagreb: Školske novine Muller, Pat i Ivan Chew (prir.) (2009) Smjernice za knjižnične usluge za mladež: prerađeno izdanje Smjernica koje je 1996. objavio Stalni odbor Sekcije knjižnica za djecu i mladež; Web 2.0 i knjižnične usluge za mladež: uvod za knjižničare. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo. Preveli Ana Jurinović i Krešimir Zuder. Rojnić, Matko (M. Ro.) (1960) „Biblioteke, Hrvatska“. U Enciklopedija Jugoslavije. I. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod. Smjernice za knjižnične usluge za bebe i djecu rane dobi. (2008) Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo. Prevela Irena Kranjec. Smjernice za knjižnične usluge za djecu (2004) Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo. Prevela Irena Kranjec. Stričević, Ivanka, Hela Čičko i Đurđica Križanić Delač (2005) „Knjižnične službe i usluge za djecu u hrvatskim narodnim knjižnicama: razvoj, stanje i perspektive“. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 49/1: 22-36. Fotografije, zvučni i filmski zapisi praksi i aktivnosti u dječjim knjižnicama.

- 28 -

Literatura: Aikawa, Noriko (2004) „An Historical Overview of the Preparation of the UNESCO International Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural Heritage“. Museum International 56/1-2:137-149. Ceribašić, Naila (2013) „Novi val promicanja nacionalne baštine: UNESCO-ova Konvencija o očuvanju nematerijalne kulturne baštine i njezina implementacija“. U Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Marijana Hameršak, Iva Pleše i Ana-Marija Vukušić, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 295-311. Ćaleta, Joško (2015) „Traditional Performance and the Question of Ownwership: ojkanje and silent dance on the UNESCO lists“. U Dance, Narratives, Heritage. Elsie Ivancic Dunin, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 230-234. Dežulović, Boris (2012) „Ju-go-plas-ti-ka!“ Slobodna Dalmacija, 9. svibnja. http://www.slobodnadalmacija.hr/Prilozi/Arterija/tabid/247/articleType/ArticleView/articleId/173716/Jugoplastika.aspx. Foster, Michael Dylan (2015) „UNESCO on the Ground“. Journal of Folklore Research 52/2-3: 143-156. Gfeller, Aurélia Elisa (2015) „Anthropologizing and Indigenizing Heritage: The Origins of the UNESCO Global Strategy for a Representative, Balanced and Credible World Heritage List“. Journal of Social Archeology, preprint, print 2016. Gilman, Lisa (2015) „Demonic or Cultural Treasure? Local Perspectives on Vimbuza, Intangible Cultural Heritage, and UNESCO in Malaw“. Journal of Folklore Research 52/2-3: 253-268. Hafstein, Valdimar Tr. (2015) »Intangible Heritage as Diagnosis, Safeguarding as Treatment«. Journal of Folklore Research 52/2-3: 281-298. Hafstein, Valdimar Tr (2012) „Cultural Heritage“. U A Companion to Folklore. Regina F. Bendix i Galit Hasan-Rokem, ur. Chichester, West Sussex: WileyBlackwell, str. 500-519. Hafstein, Valdimar Tr. (2013) „Pravo na kulturu: nematerijalna baština d.o.o., folklor©, tradicijsko znanje™“. U Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Marijana Hameršak, Iva Pleše i Ana-Marija Vukušić, ur. Prevela Nina Tuđman Vuković. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 37-63. - 29 -

Hameršak, Marijana (2009) „Usmenost za djecu u hrvatskoj etnologiji i folkloristici“. Studia ethnologica Croatica 21/1: 233-245. Hameršak, Marijana i Iva Pleše (2013) „Uvod u proizvodnju baštine“. U Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Marijana Hameršak, Pleše Iva i Ana-Marija Vukušić, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 7-28. Hameršak, Marijana, Iva Pleše i Ana-Marija Vukušić (ur.) (2013) Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku. Hrovatin, Mirela (2014) „Writing an 'Intangible' Text: Between Politics, Science and Bearers“. Narodna umjetnost: Croatian Journal of Ethnology and Folklore Research 51/1: 29-54. Ivancic Dunin, Elsie (ur.) (2015) Dance, Narratives, Heritage. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku. Kirshenblatt-Gimblett, Barbara (2013) „Svjetska baština i kulturna ekonomija“. U Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Marijana Hameršak, Iva Pleše i Ana-Marija Vukušić, ur. Preveo MateuszMilan Stanojević. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 65-117. Kermek-Sredanović, Mira (1985) Književni interesi djece i omladine. Zagreb: Školske novine. Krile, Davor (2010) „Za razliku od ojkalice, radnička klasa baština je bez zaštite“. Slobodna Dalmacija, 21. studenog. http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/121845/Default. aspx. Leimgruber, Walter (2013) „Švicarska i UNESCO-ova Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine“. U Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Marijana Hameršak, Iva Pleše i Ana-Marija Vukušić, ur. Preveo Mateusz-Milan Stanojević. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 121-156. Lucić, Predrag. 2012. „Posljednja ganga u Parizu“. Novi list, 25. listopada. http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Trafika-Predraga-Lucica/Posljednja-ganga-u-Parizu.

- 30 -

Niemčić, Iva (2015) „The Internet Presentation of the Intangible Cultural Heritage Based on the Example of Sword Dances in Croatia“. U Dance, Narratives, Heritage. Elsie Ivancic Dunin, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 238-242. Nikočević, Lidija (2013) „Kultura ili baština? Problem nematerijalnosti“. U Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Marijana Hameršak, Iva Pleše i Ana-Marija Vukušić, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 335-350. Noyes, Dorothy (2015) „From Cultural Forms to Policy Objects: Comparison in Scholarship and Policy“ Journal of Folklore Research 52/2-3: 299-313. Noyes, Dorothy. 2013. „Salomonova presuda: globalna zaštita tradicije i problem vlasništva zajednice“. U Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Marijana Hameršak, Iva Pleše i Ana-Marija Vukušić, ur. Preveo Mateusz-Milan Stanojević. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 253-291. Paštar, Toni (2013) „Ministrica Zlatar u Vrlici: Nijemom kolu vratit ćemo pravo ime“. Slobodna Dalmacija 27. svibnja. http://slobodnadalmacija.hr/Split%C5%BEupanija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/211380/Default. aspx. Premuž Đipalo, Vedrana (2015) „'Ne vridi mi dan ako ne dođem na Bačvice': o piciginašima s Bačvica i stvaranju mjesta“. Ethnologica Dalmatica 22/1: 317341. Priopćenje o knjižnicama http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/08-03-06_01_2011.htm Stričević, Ivanka i Ivana Martinović (2013) „Kompetencije dječjih knjižničara: koliko poznaju literaturu za svoje korisnike“. Vjesnik bibliotekara Hrvatske 56/3: 67-90. UNESCO (Executive Board) (1998) „Report by the Director-General on the precise criteria for the selection of cultural spaces or forms of cultural expression that deserve to be proclaimed by UNESCO to be masterpieces of the oral and intangible heritage of humanity“. U DECISIONS ADOPTED BY THE EXECUTIVE BORD AT ITS 155th SESSION (Paris, 19 October - 5 November 1998; Tashkent, 6 November 1998), str. 8-14 Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine. 2005. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/medunarodni/327387.html.

- 31 -

Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. 1999. http://narodne-novine. nn.hr/clanci/sluzbeni/271022.html. Zebec, Tvrtko (2013) „Etnolog u svijetu baštine: hrvatska nematerijalna kultura u dvadeset i prvom stoljeću“. U Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi. Marijana Hameršak, Iva Pleše i Ana-Marija Vukušić, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 313-333. Zebec, Tvrtko (2015a) „Reinterpreting (National) Intangible Heritage: How do We Present Ourselves?“ U Dance, Narratives, Heritage. Elsie Ivancic Dunin, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 243-246. Zebec, Tvrtko (2015b) „Panel. Music and Dance as Intangible and Tangible Cultural Heritage: Croatian Experiences“. U Dance, Narratives, Heritage. Elsie Ivancic Dunin, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, str. 228229. Zovak, Domagoj (s. a.) „Dugi nokat na malom prstu UNESCO uvrstio na popis nematerijalne kulturne baštine“. NEWSBAR http://news-bar.rtl.hr/vijesti/ zanimljivosti/dugi-nokat-na-malom-prstu-unesco-uvrstio-na-popis-nematerijalne-kulturne-ba.

Hameršak, Marijana (Split, 1977.) znanstvena je suradnica pri Institutu za etnologiju i folkloristiku (Zagreb). Diplomirala je i doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U hrvatskim i inozemnim znanstvenim časopisima i knjigama objavljuje radove o teorijskim, materijalnim i institucionalnim aspektima dječje, popularne i usmene književnosti te popularne (dječje, medijske i dr.) kulture, kao i o teorijskim i metodološkim aspektima historiografije, etnologije i folkloristike. Autorica je knjige Pričalice: o povijesti djetinjstva i bajke (Algoritam, 2011.) te suautorica knjige Uvod u dječju književnost (Leykam, 2015). Sa Suzanom Marjanić uredila je zbornik Folkloristička čitanka (AGM, 2010.), a s Ivom Pleše i Ana-Marijom Vukušić zbornik Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi (IEF, 2013.).

- 32 -

Prezentacija hrvatske glagoljaške i pjesničke baštine kao nematerijalnog kulturnog blaga kroz medij filma (unutar filmskog projekta Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine) Dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb hrvmihan@hazu.hr

Sažetak U prikazu osam realiziranih znanstveno-obrazovnih filmova u sklopu projekta Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine opisuju se oni dijelovi koji filmskim zapisom evidentiraju i prezentiraju vrijednosti nematerijalne kulturne baštine pojedinih hrvatskih krajeva. U tom važnom i nezaobilaznom dijelu navedenoga filmskog projekta značajan je prostor posvećen snimanju specifičnog hrvatskog glagoljaškog pjevanja, recitiranju drevnih, javnosti slabo poznatih, rukopisno zapisanih stihova i prikazu pojedinih rijetkih, izvornih narodnih običaja. Hrvatsko glagoljaško pjevanje izvire iz davnih civilizacijskih interferencija Istoka i Zapada, ono niče na temeljima ćirilometodske tradicije staroslavenskoga liturgijskog jezika i posebnoj povlastici Hrvata da u sklopu pripadnosti zapadnoj latinskoj katoličkoj liturgiji mogu koristiti isprva staroslavenski, a zatim sve više starohrvatski narodni jezik u liturgijskim i paraliturgijskim obredima. Po glazbenom obilježju, glagoljaška himnodija je, uz elemente gregorijanskoga korala i bizantskoga crkvenog pjevanja, interpolirala i karakteristike narodnog svjetovnog melosa. Zbog neposrednog dodira s narodom i narodnim jezikom, u tekstove glagoljaških parafraza himana i ostalih pjesama sve više je unutar staroslavenskog prodirao starohrvatski jezik, tako da su pojedini tekstovi važan izvor za povijesnojezična istraživanja razvoja hrvatskog jezika. U filmovima naglašavamo duhovnu vrijednost glagoljaškog pjevanja kao izvornu, arhaičnu etnomuzikološku i književnu specifičnost te narodnu tradiciju našeg naroda, i nastojimo promovirati glagoljicu i njezino glagoljaško pjevačko naslijeđe kao prepoznatljivu kulturološku iskaznicu hrvatskog podneblja. Filmovi također obiluju dramskim interpretacijama stihova i prezentacijama vrijednih knjiga. Time želimo naglasiti da knjige nisu samo materijalna vrijednost, nego su one neprocjenjivi nosilac nematerijalne, tj. duhovne vrijednosti, jer svojim sadržajem prenose etičke, estetske, kognitivne i transcendentalne spoznaje svojih autora, umjetnika i znanstvenika. - 33 -

Kao treći važan faktor očuvanja nematerijalnog kulturnog blaga snimili smo i pojedine manifestacije marijanskih pučkih običaja i narodnih tradicija koje zbog urbanizacije i mijenjanja navika života mogu nestati, te ih filmskim zapisom nastojimo evidentirati i spasiti od zaborava.

Uvod: nastanak, koncepcija i ciljevi projekta Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine Filmski projekt pod nazivom Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine, voditeljice projekta dr. sc. Hrvojke Mihanović-Salopek i u izdanjima producentske kuće Udruge Prosoli - Sveta glazba - Real media d.o.o. iz Zagreba (producenti: prof. Alojzije Prosoli i Krešimir Renzo Prosoli), pokrenut je 2002./2003. godine prema poticajnom prijedlogu fra Pavla Melade, nekadašnjeg predsjednika Međunarodne mariološke akademije (Pontificia Academia Mariana Internationalis) u Rimu. Najdulji dio svojega života fra Pavao je posvetio njegovanju hrvatske i međunarodne marijanske baštine. Budući da je još kao tajnik dr. sc. fra Karla Balića, jednog od najvažnijih utemeljitelja Međunarodne mariološke akademije u Rimu, neprestano sudjelovao u osnivanju međunarodnih sekcija, širenju pojedinih nacionalnih instituta i marijanskih udruženja, te organizaciji međunarodnih marioloških kongresa po čitavom svijetu, posebno se zalagao za aktivno sudjelovanje članova Hrvatskog mariološkog instituta. Pavao Melada često je znao naglasiti kako u Hrvatskoj imamo brojna lijepa povijesna marijanska svetišta, opsežnu književnost, kulturnoumjetničku i etnološku te duhovnu tradiciju posvećenu Bogorodici, ali vrlo slabu medijsku zastupljenost preko koje bismo na vizualno dojmljiv način upoznali intelektualce, hodočasnike i turiste iz drugih zemalja s preglednim presjekom naše mariološke i marijanske baštine. Tijekom 2003., u prigodi 30. obljetnice znanstvenog djelovanja Hrvatskog mariološkog instituta (HMI) pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek je kao scenaristica u sklopu Znanstveno-obrazovnog programa HRTV-a (redateljica: Marija Jović, urednica: Ružica Šimunović, producent glazbenog snimanja: Alojzije Prosoli) snimila prvu TV emisiju Stella maris Hrvatskog zagorja, posvećenu proučavanju marijanske tradicije i baštine u Hrvata. Taj je film prikazan na televiziji 9. ožujka 2004. u povodu proslave jubileja HMI-ja, te potom i u prigodi dolaska svetog oca pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku, s velikim uspjehom. Danas je projekt Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine jedini koji u Republici Hrvatskoj promovira mariološku baštinu i hrvatski sakralni marijanski turizam kroz žanr znanstveno-obrazovnog filma. Međutim, ovaj projekt - 34 -

ima jednu svoju bitnu funkciju i trajni cilj, a to je da se osim materijalnim povijesnoumjetničkim spomenicima arhitekture, kiparstva i slikarstva, posebna pozornost u filmu daje prezentiranju nematerijalnih kulturnih vrijednosti. U tom važnom i nezaobilaznom dijelu navedenoga filmskog projekta značajan je prostor posvećen: 1. 2. 3.

snimanju specifičnog hrvatskoga glagoljaškog pjevanja, recitiranju drevnih, javnosti slabo poznatih, rukopisno zapisanih stihova, prikazu pojedinih rijetkih, izvornih narodnih običaja.

Upravo snimanjem i prezentiranjem takve građe koja postoji jedino u pamćenju, sjećanju i usmenoj tradiciji ljudi ili leži zakopana u prašnim manuskriptima arhiva, nastojimo oživiti duhovnu auru prostora, tj. pokazati ljepotu i vrijednost nematerijalne kulturne baštine. Kao dugogodišnja znanstvena suradnica Hrvatskog mariološkog instituta, Hrvojka Mihanović-Salopek odlučila se pojedine rezultate svojih znanstvenih književnopovijesnih i himnodijskih istraživanja popularizirati i prezentirati kroz privlačan medij filma, obrađujući u svakom filmu (DVD snimci) marijansku sakralnu tradiciju i baštinu po pojedinim hrvatskim biskupijama, a navedenu koncepciju prihvatila je izdavačka kuća Udruga Prosoli – Sveta glazba iz Zagreba, renomirana po CD snimkama rijetke i vrijedne hrvatske srednjovjekovne, kao i ranobarokne glazbe. Do sada je u sklopu projekta realizirano osam filmova: Stella maris sjevernog Jadrana (područje Istre i Kvarnera), Stella maris Hrvatskog zagorja, Dubrovačka Velika Proteturica (područje grada Dubrovnika) Stella maris Dalmacije I. dio, (Splitsko-makarska nadbiskupija); Stella maris Dalmacije II. dio (Šibenska biskupija); Stella maris Dalmacije III. dio (Zadarska nadbiskupija); Stella maris slavonskih žitnih polja (Osječko-đakovačka nadbiskupija); Stella maris južnih otoka (Korčula, Pelješac, Mljet, Badija). Tijekom 2008. godine projekt je dobio značajno priznanje - pokroviteljstvo Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora i Vijeća za kulturu Hrvatske biskupske konferencije. Odabir građe na multidisciplinaran način ujedinjuje podatke iz više znanstvenih disciplina (crkvene povijesti, povijesti književnosti, povijesti umjetnosti, povijesti glazbe, teologije te etnologije i etnomuzikologije). Cjelokupan projekt sadrži edukativnu funkciju, tj. kroz privlačan medij filma gledateljima nastoji ponuditi niz temeljnih, ali i dosad nepoznatih, novoistraženih znanstveno-obrazovnih informacija iz crkvene povijesti i mariološke baštine teološkog, književnog, likovnog, glazbenog, etnološkog - 35 -

i etnomuzikološkog područja. Preko filmskog zapisa znamenitih povijesnih knjiga, rukopisa, tradicionalnog pjevanja, starih grafika, marijanskih kipova i nekadašnjih crkava istražuje se rekonstrukcija povijesti i obavlja se digitalno snimanje mariološke književne ostavštine (naslovnice raritetnih starih tiskanih knjiga i rukopisa). Osim toga, projekt ima i opću svrhu poticanja domaćih i stranih turista na obilaske prikazanih sakralnih spomenika, muzejskih zbirki, pojedinih gradova i mjesta, kao i prirodnih ljepota. Emisije mogu poslužiti u školske, književne, povijesnoumjetničke, etnološke, glazbene i vjeronaučnokatehetske svrhe, ali s obzirom na to da su prevedene na strane jezike (engleski, te neke i na njemački) mogu biti korisne stručnjacima i mariolozima iz raznih zemalja. Međutim, u skladu s naslovom i tematskim usmjerenjem ovog stručnog skupa, u daljnjem opisu projekta koncentrirat ćemo se na izlaganje o vrijednostima nematerijalne kulturne baštine koja je zastupljena u određenom opsegu unutar svih realiziranih filmova. Opis dosadašnjih filmova iz projekta Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine s naglaskom na prezentaciju nematerijalnog kulturnog dobra Film nikad ne može obuhvatiti opsežnu građu kao monografija, stoga je u obilju marijanske građe pojedinog kraja uvijek vrlo teško pitanje selekcije, tj. odabira onih segmenata baštine koji nose antologijsku snagu, ili imaju povijesnu i nacionalnu izvornost i jedinstvenost. Obrađujući područje jadranske obale i otočja, nastojali smo unutar svih biskupija i županija snimiti drevno hrvatsko glagoljaško pjevanje kao specifičan i jedinstven kulturološki fenomen našeg podneblja. Hrvatsko glagoljaško pjevanje izvire iz davnih civilizacijskih interferencija Istoka i Zapada, ono niče na temeljima ćirilometodske tradicije staroslavenskoga liturgijskog jezika i posebnoj povlastici Hrvata da u sklopu pripadnosti zapadnoj latinskoj katoličkoj liturgiji mogu u liturgijskim i paraliturgijskim obredima koristiti isprva staroslavenski, a zatim sve više starohrvatski narodni jezik. Na hrvatskim prostorima bilo je u začetku prijepora oko odobravanja i verificiranja liturgijskog slavenskog bogoslužja braće Ćirila i Metoda, a među najranije dokumente koji nam svjedoče o tome ubrajaju se pisma pape Ivana X. dalmatinskom episkopatu, podvrgnutom nakon 924. godine jurisdikciji Rima, „o negativnostima papina blagonaklona stava prema Metodijevoj doktrini i njenu širenju“.[13] Vrijedno je povijesno svjedočanstvo 13 Edaurd Hercigonja: „Srednjovjekovna književnosti“, u ediciji Povijest hrvatske književnosti, knj. 2,

- 36 -

i Drugo Naumovo žitije, koje govori o tome kako su Naum, Konstantin (Ćiril) i Metod prolazili po dalmatinskoj zemlji kao misionari, a uz to i dodatak iz 11. st. polemičkom salzburškom spisu protiv Metoda i slavenskog bogoslužja De conversio Bogoariorum et Carantanorum, gdje se spominje Metodov dolazak iz Dalmacije i Istre. Sve to svjedoči o ranom dodiru hrvatske srednjovjekovne pismenosti s misionarskom djelatnošću i djelima solunske braće. U nešto kasnijem razdoblju 11. stoljeća protureformni papa Honorije II. s blagonaklonošću gleda na glagoljicu s namjerom da pridobije simpatije dalmatinskoga glagoljaškog klera, a u 13. st. imamo odobrenje pape Inocenta IV., koji 1248. odobrava da Hrvati mogu služiti misu na svojem jeziku iz misala pisanim glagoljičnim pismom (1248. dozvolu je dobio Senj, a potom 1252. Omišalj).[14] Glagoljašima Hrvati duguju i prvu tiskanu knjigu koja izlazi samo 28 godina nakon otkrića tiska. Misal po zakonu Rimskoga dvora iz 1483. prvi je misal u Europi koji nije tiskan na latinici. Tradiciju glagoljaša i glagoljaškog pjevanja pronalazimo duž cijele hrvatske strane Jadrana od Istre, pa prema novijim istraživanjima i na prostoru Bokokotorskog zaljeva.[15] Međutim, uslijed nepovoljnih povijesnih hrvatskih prilika nakon gubitka države hrvatskih narodnih vladara, nipošto nije bilo lako očuvati ni poznavanje glagoljskog pisma, ni glagoljaško liturgijsko pjevanje, a ipak se ustrajnim narodnim prijenosom ta tradicija uspjela očuvati sve do danas. Općenito možemo sažeti sljedeću definiciju: glagoljaško je pjevanje od srednjeg vijeka ustaljeno pjevanje svećenika i laičkih pjevača, a obuhvaća liturgijsko i paraliturgijsko pjevanje zapadnog rimokatoličkog obreda, proizišlo iz crkvenog pjevanja na staroslavenskom crkvenom jeziku, koje su utemeljili Ćiril i Metod u 9. st. Po glazbenom obilježju, glagoljaška himnodija je, uz elemente gregorijanskoga korala i uz elemente bizantskoga crkvenog pjevanja, difundirala i preradila i karakteristike narodnog svjetovnog melosa. Zbog neposrednog dodira s narodom i narodnim jezikom, u tekstove glagoljaških parafraza himana i ostalih pjesama sve više je unutar staroslavenskog prodirao starohrvatski jezik, tako da su pojedini najstariji tekstovi važan izvor za povijesnojezična istraživanja razvoja hrvatskog jezika. Glagoljaško pjevanje koje izvode današnji crkveni pučki pjevači ili pjevači bratovština karakterizira usmeni prijenos učenja melodije po sluhu, koji se prenosi iz generacije u generaciju, a još uvijek je vrlo malo notnih zapisa koje su objavili muzikološki istraživači glagoljaškog pjevanja kao Stjepan Stepanov, Jerko Bezić, Gorana Doliner, u novije vrijeme Livijo Marijan, Ljubo Stipišić i Joško Ćaleta. U tom smislu potrebno je Zagreb, str. 16, 1975. 14

E. Hercigonja, nav. djelo, str. 18.

15 Prema istraživanjima Đure Vidmarovića, kao i Vinicija Lupisa u najnovijoj knjizi Baštinske teme Boke kotorske, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Dubrovnik − Zagreb, 2013. , sačuvani su zapisi da je 1519. djelovao svećenik glagoljaš Juraj Grabović de Croatica u Gornjoj Lastvi, a 1548. i u Bogdašiću, a također u matičnim knjigama Gornje Lastve iz 1755. nalazimo zapise na glagoljici.

- 37 -

naglasiti uspjeh prof. Joze Čikeša i suradnika iz Udruge Pasionska baština, na čiji je poticaj glagoljaško pjevanje proglašeno nacionalnim kulturnim dobrom RH 2008., a na poticaj Staroslavenskog instituta u Zagrebu, isto je priznanje dobiveno i za umijeće čitanja, pisanja i tiskanja glagoljice u Rješenju Ministarstva kulture od 7. veljače 2014. Zbog svih tih razloga, naglašavamo kao jedinstvenu i arhaičnu etnomuzikološku specifičnost našeg naroda - duhovnu vrijednost glagoljaškog pjevanja i smatramo da snimanjem i prezentacijom te kulturne ostavštine, kroz crkvene svečanosti, festivale, koncerte crkvenog pjevanja, CD i DVD filmske zapise, trebamo raditi na očuvanju, njegovanju i oživljavanju navedene tradicije. Uz dosad ostvarene emisije na radiju i televiziji o glagoljaškoj baštini (Branka Fučića, Josipa Bratulića, Stjepana Damjanovića, Anice Nazor i vrijednih nastojanja Društva prijatelja glagoljice) naši filmovi također nastoje promovirati glagoljicu i njezino glagoljaško pjevačko naslijeđe kao prepoznatljivu kulturološku iskaznicu hrvatskog podneblja. Već i sam naziv većine filmova (Stella maris) u povezanosti je s europskom latinskom, ali i glagoljaškom kulturom. Oslovljavanje Bogorodice Zvijezdo mora, prema kojem je Gospa lik kojeg zazivaju mornari u nevolji, ali i lik prema kojem se usmjeravaju svi, simbolično rečeno, kopneni putnici ili duševno posrnuli ljudi u zemaljskom životu, vrlo je čest u djelima hrvatske književnosti, likovne umjetnosti i narodne tradicije. Maritimna hrvatska tradicija ima nebrojene zavjetne slike i freske brodova u oluji na kojima se pojavljuje lik Bogorodice - Stelle maris kao spasiteljice u oluji, a među najljepše zavjetne zbirke takvih slika i jedrenjaka ubrajamo dubrovačku Gospu od Milosrđa na Lapadu, zavjetnu zbirku Gospe od Anđela u Orebiću, zavjetne jedrenjake iz Gospe Pojišanske u Splitu i dr. No, u prvom planu kulturne povijesti kršćanske civilizacije to je naziv jednog od najpoznatijih i najpjevanijih himana latinske himnodije Ave maris stella. Za navedeni latinski himan imamo pretpostavke da je spjevan u 7. stoljeću (mogući autor: Venancije Fortunat, umro 601.) ili u 8. st. (pripisuje se i himničkom pjesništvu Ambrozija Autpertskog, umrlog 784.).[16] Predaja ga spominje već od 9. st. u rukopisu Gala, a od 10. st. pojavljuje se u liturgijskoj uporabi. Na melodiju gregorijanskog korala tekst je uglazbljen te se pjeva od 12. st. do danas, s obzirom na to da tvori sastavni dio Rimskog časoslova. Međutim, navedeni himan ima i duboku starost unutar hrvatske glagoljaške srednjovjekovne pismenosti, vrlo rano nalazimo ga prepjevanog u starohrvatskoj književnosti: u pisanim spomenicima uvršten je u glagoljski zbornik Code Slave 73 iz 14. st. i u latinički Vatikanski hrvatski molitvenik s 16

Petar Lubina: Blaženom će me zvati 2. dopunjeno izdanje Split, 2003., str. 109

- 38 -

kraja 14. st. Osim toga, više različitih glagoljaških napjeva diljem jadranske obale i otoka sačuvano je od srednjeg vijeka do današnjih dana u izvođenju crkvenih pučkih pjevača na tekst himna Ave maris stella/Zdravo zvijezdo mora, što smo u filmovima i evidentirali. Osim filmskih snimki glagoljaškog pjevanja, veliku pozornost posvećujemo i filmskom zapisu recitiranja rijetkih, zaboravljenih i malo poznatih starih stihova koje interpretiraju naši školovani dramski glumci, te kroz njih nastojimo očuvati vrijedna promišljanja, stilski izraz, jezičnu arhaičnost i duhovno refleksivno ozračje vremena iz kojega stihovi dolaze. Pjesnička riječ, posebice ona iz prošlih stoljeća, malo dostupna i nedovoljno poznata domaćoj, a osobito stranoj javnosti, također je ogromno nematerijalno kulturno dobro koje moramo čuvati te spasiti od zaborava ili potpunog iščeznuća. Posebice smo pridali pozornost marijanskim stihovima koji se nalaze u rijetkim knjigama srednjeg vijeka, renesanse i ranog baroka, pa su teško dostupni, ili onim stihovima koji su ostali neobjavljeni i sačuvani su jedino u rukopisnim ostavštinama, pa su još teže pristupačni. Kronološkim redoslijedom pristupit ćemo opisu do sada realiziranih filmova iz projekta Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine, navodeći samo one sadržaje filmova u kojima su prezentirana i zastupljena nematerijalna kulturna dobra. Prvi realizirani film Stella maris Hrvatskog zagorja prikazuje marijansku baštinu koja na sjeverozapadu Hrvatske doživljava osebujan umjetničkostvaralački procvat u razdoblju baroka, tj. katoličke obnove u 17. st. i u prvoj polovini 18. stoljeća, te je u tom filmu, uz nekoliko srednjovjekovnih spomenika, u prvom planu zasjalo bogato barokno povijesnoumjetničko naslijeđe, ali i barokno marijansko književno stvaralaštvo. Intenziviranju posttridentskoga duhovnog stvaralaštva doprinos je pružila i odluka Hrvatskog sabora kojom se 1607. službeno podržala katolička vjeroispovijest. U filmu dobivamo uvid u vrijedna, danas teže dostupna i raritetna tiskana djela, ali i rukopisna djela hrvatske kajkavske duhovne književnosti. Ta djela i odabrane stihove stvorili su književnici kajkavskog baroka koje smo odabrali za film: Juraj Habdelić (posebice poznat po opsežnom marijanskom djelu Zerczalo Marianzko iz 1662.), Ivan Belostenec, Mihael Šimunić, Nikola Benger, Hilarion Gašparotti, Petar Berke, te anonimni autori čije tekstove nalazimo u tiskanoj pjesmarici iz 18. st. Cithare octochorde i rukopisne Poljansko-ludbreške pjesmarice. Prisutni su i stihovi Gospine tužaljke iz malo poznatog Molitvenika grofice Drašković, neutvrđenog autora. Stihove kajkavskih baroknih pjesnika interpretirali su dramski umjetnici Dubravko Sidor i Rene Medvešek. U filmu - 39 -

je pozornost pridana i Marijinim titularima, tj. njezinim teološkim, umjetničkim ili pučkim nazivima koji proizlaze iz tradicije marioloških knjiga, ali također i iz pjesama pučke pobožnosti. Primjerice, na području Hrvatskog zagorja i sjevera Hrvatske njezin je najpoznatiji naslov Fidelissima Advocata Croatie (Najvjernija zagovornica Hrvatske, kako glasi natpis u svetištu Majke Božje Remetske), potom Mundi melioris origo (Početak boljega svijeta, kako glasi natpis na stropu crkve Majke Božje Jeruzalemske), Pharmacopea coelestis (Nebeska ljekarnica, kako je naziva Andrija Egerer u svojoj istoimenoj knjizi, objavljenoj 1672.), Regina martyrum (Kraljica mučenika, kako je oslovljava pavlin Nikola Benger u istoimenoj knjizi iz 1730.), Duša duše hrvatske - kako je zaziva natpis stihova nepoznatog autora na svetištu u Mariji Bistrici, i brojni drugi. Već prva realizirana emisija naišla je na odobravanje i oduševljenje širokoga gledateljstva, te je, osim na televiziji, više puta prikazana u svetištu Marija Bistrica, na Festivalu sakralnog filma u Krašiću, kao i u Njemačkohrvatskom društvu prijateljstva u Freiburgu, a to su bili vrijedni poticaji za nastavak projekta. U 2005. godini nastao je u suradnji sa Znanstveno-obrazovnim programom HRT-a i drugi marijanski film Stella maris sjevernog Jadrana, u kojem su prikazana pojedina značajna svetišta s područja Istre, Kvarnera i otoka Krka. Na sjevernojadranskom području tragovi Bogorodičina kulta sežu u začetke ranokršćanskih vremena. Na području Istre i Kvarnera sačuvani su najstariji spomenici hrvatske glagoljske pismenosti: zapisi u kamenu, stari brevijari, misali, pjesmarice i rukopisi koje smo snimili. Budući da je glagoljica najstarije hrvatsko pismo i naša osobitost, velika pozornost usmjerena je u ovom, kao i u svim našim potonjim filmovima vezanima uz jadransku obalu, snimanju glagoljskih zapisa na kamenim pločama, na pergamenama, u brevijarima, ali i u narodnom pamćenju, tj. glagoljaškom pučkom tradicijskom pjevanju, vezanima uz marijansku tematiku. Marijansku duhovnost toga podneblja upoznajemo kroz odlomke raznih ponajljepših, odabranih stihova koje deklamiraju dramski umjetnici Zlatko Crnković i Dražen Bratulić, a potječu iz srednjovjekovnih hrvatskoglagoljskih misala, molitvenika i ostalih djela (Beramski misal iz 15. st., Vrbnički misal iz 15. st., Oficij blažene devi Marije iz 1530. biskupa Šimuna Kožičića Benje, Osorsko-hvarska pjesmarica s početka 16. st., Molitvenik Hortulus animae iz 1560. Nikole Dešića i dr.). Među snimljenim odlomcima pjesništva pisanima glagoljicom izdvojili smo najstarije stihove u kojima se Bogorodica postavlja kao uzor koji treba nasljedovati, a to je tekst Svete Marije šekvencija iz glagoljskog Ročkog misala

- 40 -

iz 15. stoljeća[17] (danas pohranjenog u bečkoj Nacionalnoj biblioteci kao Cod. Slav. 4). Svoj naziv Ročki misal dobio je po gradu Roču u Istri, koji je bio značajno središte glagoljaštva i u njemu se, prema zapisima, misal upotrebljavao od 15. st. do 1593. godine. Tekst Svete Marije šekvencija oslovljava Bogorodicu kao uzor i zrcalo svega svijeta - Speculum Marianum, tj. u glagoljskom zapisu: „Ti esi sego sveta zrcalo.“ U važne izvore glagoljaških tekstova, kao i srednjovjekovne hrvatske pismenosti ubrajamo i snimljeni hrvatskoglagoljski rukopis s početka 16. st. pod imenom Tkonski zbornik (pohranjen u Arhivu HAZU, sign. IV.a 120). Za ovaj zbornik nije znanstveno utvrđeno mjesto njegova nastanka, a naziv je naknadno dobio prema okolici Tkona na Pašmanu, gdje je sačuvan i pronađen. S obzirom na činjenicu da se u zborniku navodi ime kneza Bernardina Frankopana (1453. - 1529.), mecene i zaštitnika glagoljaštva, možemo zaključiti da se zbornik koristio na posjedima knezova Frankopana, koji obuhvaćaju široko područje od Modruša i Krbave, sve do Senja, Vinodola i Krka. U filmskom putopisnom pohodu crkvi Uznesenja Marijina u Vrbniku na Krku iz 16. st. posebna pozornost posvećena je glagoljaškom pjevanju. Ovdje i danas prisutna bratovština kapara pjeva srednjovjekovni tekst Gospina plača s početnim stihovima O prisveto Božje telo, a osim toga, snimljeno je pjevanje vrbničkog župnog zbora koji izvodi stare napjeve molbe za blagoslov polja i vinograda. U ovaj film uključili smo i instrumentalne glazbene melodije karakteristične za sjevernojadransko podneblje - zvuk sopila i roženica, koji prezentiraju staru istarsku ljestvicu i dočaravaju arhaičan ugođaj folklornih pučkih pobožnosti i slavlja. Međutim, među glazbenim izvedbama ovog filma nismo zapostavili ni naslijeđe klasičnih autora glazbe, te su snimljeni odlomci glazbenih djela renesansno-baroknih skladatelja Andrije Motovunjanina i fra Gabriella Pulitija iz Pule. Kao najistaknutiji Gospini titulari ovog područja ističu se zazivi Vrata nebeska - Porta coeli, stari, nekad glagoljicom ispisan natpis na obnovljenoj srednjovjekovnoj crkvi Majke Božje Goričke na Krku, Jesejev korijen iz sekvencije glagoljskog Prvotiska iz 1483. (složenom za tisak prema rukopisnom predlošku Misala kneza Novaka iz 1368.), Aurora progreditur - Rastuća zora, na natpisu oltara vrbničke crkve Marijina Uznesenja, Rosa sine spina – Ruža bez trnja - natpis na stropu trsatskog reflektorija, Consolatrix Aflictorum - Tješiteljica žalosnih - natpis koji potječe iz tradicije pučke pobožnosti, a nalazi se na početku stuba koje vode procesijski put prema svetištu Majke Božje Trsatske u Rijeci i dr. Kao što je domaći mariološki kongres HMI-ja 2007. godine bio posvećen dubrovačkoj sakralnoj baštini, usporedno s dubrovačkim znanstvenim skupom nastao je i prvi privatni marijanski DVD film Dubrovačka Velika 17 Važno je napomenuti i likovnu vrijednost navedenog djela, ovaj glagoljski misal pisao je i ukrasio brojnim ilustriranim inicijalima znameniti pisar i minijaturist Bartol iz Krbave, poznat i po pisanju Beramskog misala iz 15. st., kao i Berlinskog misala, danas pohranjenog u berlinskoj Državnoj biblioteci.

- 41 -

Proteturica (treći u sklopu serijala Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine). Realiziran je u cjelovitoj produkciji Udruge Prosoli - Sveta glazba s producentima prof. Alojzijem Prosolijem i njegovim sinom Krešimirom Renzom Prosolijem, posvećen marijanskoj baštini grada Dubrovnika, a uz manje sponzore, ponajviše su ga poduprli Dubrovačka biskupija i Grad Dubrovnik. Izvrsne glazbene CD snimke domaće i europske rane sakralne muzike, snimljene u produkciji izdavačke kuće Prosolijevih, još jače su obogatile cjelokupnu glazbenu pozadinu filmova i pridonijele visokoj glazbenoj razini, upravo kao i naši novi filmski suradnici: snimatelji Boris Poljak i Dean Ganza, te montažer Davor Mihalek i studio Euroval iz Zagreba i dr. Ovaj film o Dubrovniku s posebnim su ganućem odgledali i primili hrvatski iseljenici, posebice potomci dubrovačkih pomoraca i kapetana u Buenos Airesu, prigodom gostovanja voditeljice projekta 2008. u Argentini. Naslov Dubrovačka Velika proteturica (protektorica, zaštitnica, od lat. protegere) film je dobio prema izrazu hrvatskog književnika Ive Vojnovića kojim on u jednom svojem pismu lokalno-dijalektalno i potpuno prema tradiciji pučke pobožnosti oslovljava Bogorodicu - Gospu Lapadsku. Dakle, i naslovom smo nastojali ovjekovječiti dio usmene narodne tradicije koji je postojao u Dubrovniku prigodom hodočašća Gospi Lapadskoj. U filmu je obrađeno štovanje Bogorodice u gradu Dubrovniku prvenstveno tijekom zlatnog razdoblja Dubrovačke Republike u 15. i 16. st. a u skladu s razdobljem napravljen je antologijski izbor djela iz teološke, književne (prvenstveno renesansno-petrarkističke), likovne i glazbene baštine posvećene Bogorodici. Već od srednjovjekovnog razdoblja imućni Dubrovčani i članovi bratovština često su naručivali privatne molitvenike, među kojima smo snimili: rukopisni Dubrovački molitvenik s Ofičicama Blažene Djevice Marije iz 15. st. (ističe se i ljepotom ukrasnih inicijala), a pisan je goticom na hrvatskom jeziku. Poznat je i bogato ilustriran latinski Oficij Blažene Djevice Marije Dubrovčanina Boninusa de Boninisa, tiskan oko 1500. godine. U početke tiskanih izdanja na trećem hrvatskom pismu - zapadnoj ćirilici (tj. bosančici) ubrajamo Oficij s molitvama Bogorodici, koji je 1512. na arhaičnom hrvatskom štokavskom govoru dubrovačkog područja tiskao u Mlecima Dubrovčanin Franjo Ratković. U osvitu novog petrarkističkog pjesničkog razdoblja, već krajem 15. st. nastaju marijanski stihovi jednog od prvih hrvatskih renesansnih pjesnika - svećenika Đore Držića, te je u ovom filmu naglasak stavljen na recitiranje i oživljavanje misli iz pjesničke ostavštine. Potom su u filmu snimljene raritetne knjige i rukopisi kardinala, rodom Dubrovčanina Ivana Stojkovića (poznat u Europi pod imenom Johannes Stojci), Serafina Crijevića, Mavra Vetranovića, Paskoja Primovića Latinčića, Nikole Dimitrovića, Bernarda Sorkočevića, opata Stjepana Gradića, Arkanđela Gučetića, Ignacija - 42 -

Aquilinija, Arkanđela Kalića i drugih. Prekrasne odlomke stihova dubrovačkih renesansnih pjesnika deklamirao je dramski umjetnik iz Kazališta Marin Držić u Dubrovniku - nedavno preminuli Niko Kovač. I u ovom filmu posebna je pozornost pridana Marijinim naslovima kao što su: Parčica - zaštitnica, Mater Salvatoris - Majka Spasitelja, vrlo učestali zaziv - Stella maris - Zvijezda mora, Virgo orans - Djevica koja moli Svevišnjega da se smiluje ljudima; Salutem infirmorum - Zdravlje bolesnih, i Spes desperantium - Nada beznadnika (natpis s oltara u crkvi Male braće u Dubrovniku) i dr. Kao istaknuto mjesto glasovitih kapetana i pomoraca, Dubrovnik ima svoje specifične običaje i tradicije, od kojih u filmu pokazujemo počasni pozdrav dubrovačkih brodova nekadašnjem lazaretu, tj. crkvi sv. Marije na Dančama, gdje su se u stara vremena časne sestre i pojedine žene dobrovoljke besplatno brinule za bolesnike teško oboljele od zaraznih i za život opasnih bolesti, najčešće kuge. Sačuvani su zapisi da su svi Dubrovčani, a posebice oni imućniji, bili obvezni dati novčani prilog za bolesnike i umiruće u svetištu na Dančama. Stoga ovaj snimljeni dubrovački običaj sadrži još jednu nematerijalnu kulturnu vrijednost, a to je očuvanje sjećanja na međusobnu humanitarnu pomoć, solidarnost i suosjećanje s onima kojima je to najpotrebnije. Posebnu vrijednost nematerijalnog kulturnog blaga čine snimke hrvatskih renesansno-baroknih skladbi koje interpretira dubrovački ansambl Capella Ragusina pod vodstvom prof. Krešimira Magdića iz Dubrovnika (skladbe na lutnji, napjev - višeglasni rondel Prišal je blagi dan prislavne Dive Marije, te srednjovjekovni napjevi latinskih himana koji su se pjevali u katedralnim sjedištima jadranske obale (dvoglasni Salve Regina izvodi prof. dr. Katarina Livljanić, docentica na pariškoj Sorbonni, sa svojim komornim ženskim zborom). U završnim stihovima filma prikazujemo utjecanje Bogorodici prije smrti, koje je napisao Mavro Vetranović, a stihovi su zanimljivi zbog svojeg jezičnog svjedočanstva. Arhaičan jezik renesansnog pjesnika pokazuje da su u 16. stoljeću dubrovački pjesnici još bili nositelji elemenata starijeg čakavskog narječja, što u tekstu svjedoči upitna zamjenica zač/zašto. „Zač vrijeme pride toj, krunice gizdava Toliki nepokoj gdi mi tma zadava. Čin tvoja ta milost da nebog, vajmeh ja - 43 -

Izajdem na svitlost gdi drugo sunce sja, Gdi je vječna tišina, tišija od mlijeka I čista vedrina po vas vijek do vijeka.” U četvrtom filmu Stella maris Dalmacije I. dio (Splitsko-makarska nadbiskupija), dovršenom 2008., filmska ekipa imala je ogroman zadatak sažeto prikazati najvažniji odabir marijanske baštine na uistinu velikom prostornom području navedene nadbiskupije. Obnovom solinske metropolije u Splitu, Splitska crkva postaje jednim od najstarijih sjedišta pokrštenja Hrvata u 7. st., njezin prvi biskup bio je Ivan Ravenjanin, a glasovita katedrala sv. Duje građevinski je stara 1700 godina jer je nekoć bila mauzolej rimskog cara Dioklecijana (ali manje je poznato da je usporedno posvećena i Uznesenju Blažene Djevice Marije). U filmu smo veliku pozornost pridali renesansnim stihovima, rijetkim knjigama, npr. najstarijem Splitskom evanđelistaru (580. - 600. god.) i Trogirskom evanđelistaru (od 11. do 13. st.), a posebice rukopisima Marka Marulića, Frane Božičevića Natalisa, Ivana Lucića, Koriolana Ćipika, Petra Lucića Trogiranina, Ivana Lulića, Mateja Albertija Matulića, Dominika Armanova, Hanibala Lucića, Petra Hektorovića, Hortenzija Brtučevića, Lovre Grizogona, također i pojedinih kasnijih autora Višanina Andrije Vitaljića, fra Bone Razmilovića, Filipa Grabovca, Andrije Kačića Miošića, Petra Kneževića, Mateja Čulića i dr. Stihove odabranih pjesnika deklamirao je dramski umjetnik prof. Joško Ševo, te mladi članovi Dramskog studija mladih iz Hvara pod vodstvom profesorice Dolores Kolumbić, dok su tekstove iz narodne tradicije interpretirali članovi KUD-a iz Gata. Na području Splitske nadbiskupije prezentiran je i uvid u najopsežnije autorsko teološko duhovno-meditativno djelo na čast Bogorodici Splićanina Lovre Grizogona, koji je 1646. tiskao na latinskom veliku mariološku trilogiju s 3000 stranica Mundus Marianus (Marijin svijet). I u ovom filmu proučili smo natpise i tragove Marijinih titulara koji su preko duhovne katehetske i pobožno-meditativne literature ulazili u narodnu paraliturgijsku tradiciju: Congregatio gratiarum - Skup od žive milosti, Fons signatus - Izvor označen, Platytera - Bogomajka, Hortulus paradisi - Vrt rajski, Viola virtutes - Ljubica svih vrlina, Scala peccatorum - Stuba po kojoj se grešnici uspinju k nebu, Turis fortissima B.V. Maria - Utvrda najsnažnija Blažena Djevica Marija, i niz ostalih. U glazbenim snimkama prisutna je izvorna lokalna tradicija sakralnog pjevanja: napjeve Trogirskog evanđelistara iz 12. st. pjeva Marijan Jurišić, - 44 -

bas-bariton, dok pjesme Atanazija Jurjevića Georgicea Splićanina iz njegovih Pisni objavljenih 1635. pjeva Lidija Horvat Dunjko. Osim toga, u filmu je snimljeno specifično, izvorno glagoljaško-srednjovjekovno pjevanje očuvano u pučkoj tradiciji, koje su nam izveli crkveni pučki pjevači Kamen iz Splita s izvedbom glagoljaškog napjeva Lauretanskih litanija, te ansambl Faroski kantaduri iz Staroga Grada na Hvaru s izvedbom lokalnih, od srednjeg vijeka poznatih glagoljaških pasionskih napjeva. Narodna pjesma Falila se voda Kamenica da je lipša nego voda Gusarica nastala je prema motivu koji prikazuje simbolično personificirano nadmetanje dvaju lokaliteta: izvora vode Kamenice i izvora smještenog u bunaru pokraj crkve Gospe Gusarice na Komiži, a pripada paraliturgijskom stvaralaštvu koje sakralnu tematiku transformira narodnom predajom. Tu lijepu višeglasnu narodnu popijevku interpretirala je u filmu klapa Gusarice iz Komiže na otoku Visu. U prikazu sakralne tradicije otoka Hvara snimili smo jednu posebno očuvanu narodnu pasionsku pobožnost - jedinstvenu cjelonoćnu procesiju u kojoj pučanstvo iz šest otočnih mjesta istodobno pješice kreće za križem, obilazeći tako čitav krug po cijelom otoku, pjevajući od srednjeg vijeka očuvan Gospin plač i ostale korizmene pjesme. Napjevi hvarskog Gospina plača imaju vrlo arhaičnu kombinaciju melodijskih intervala, koji se ne uklapaju u sustav poznatih ljestvica (dur, mol, stari grčki modusi) te time glazbena izvedba, prenošena pjevanjem po sluhu, svjedoči o još neutvrđenoj, možemo reći starozavjetnoj starini, kao i izvornosti navedenoga pasionsko-marijanskog napjeva. U petom znanstveno-obrazovnom filmu Stella maris Dalmacije II. dio (nastalom 2009.) prikazano je štovanje Bogorodice u Šibenskoj biskupiji od srednjovjekovnih hrvatskih vladara, preko razdoblja gotike, renesanse i ranobaroknih ostvarenja do današnjih dana. U filmu je ponovno istaknuto veliko duhovno značenje i svjetonazorni pogledi prisutni u književnom stvaralaštvu, snimljeni su stihovi Šibenske molitve iz 14. st., te djela i stihovi renesansnog šibenskog pjesničkog kruga, Jurja Šižgorića, Petra Divnića i Fausta Vrančića. U okviru kulturnog kruga franjevačke pobožnosti, osobito prisutne u samostanu na Visovcu, snimljene su očuvane raritetne knjige i stihovi fra Matije Divkovića, fra Pavla Posilovića, fra Tome Babića, fra Petra Jurića, fra Josipa Banovca, fra Petra Kneževića, a stihove je deklamirao dramski umjetnik prof. Joško Ševo. U glazbenim snimkama prate nas zvuci gregorijanskog korala čiji najstariji zapisi potječu iz šibenskog kodeksa Liber sequentiarum s kraja - 45 -

10. na 11. st., dok u ostalim glazbenim scenama filma možemo čuti tonove renesansnih leuta i citri, motet Ivana Lukačića Sancta et immaculata s početka 17. st. u interpretaciji primadone Dunje Vejzović i sopranistice Estere Pilj-Varljen, te izvorni zvuk orgulja šibenskog orguljara Petra Nakića iz 18. st. na kojima je muzicirao Mario Penzar, profesor orgulja Muzičke akademije u Zagrebu. Međutim, kao folklorna i povijesna specifičnost i na šibenskom području snimljena je sačuvana tradicija glagoljaškog pjevanja, prenošena iz naraštaja u naraštaj usmenim pjevanjem pučkih crkvenih pjevača. Na otoku Murteru župni zbor crkve sv. Mihovila do danas je sačuvao tradicionalni glagoljaški napjev za himan Zdravo, zvijezdo mora, koji su pjevači otpjevali odjeveni u stare nošnje svoga kraja. Uz poznata i vrijedna povijesnoumjetnička crkvena marijanska svetišta, redovito u filmovima nastojimo obuhvatiti i pojedine zaboravljene ili rijetko viđene lokacije koje su često vrlo bogate tradicijom pučke pobožnosti i narodnim običajima. Takav je primjer svetište Gospe od Tarca na istoimenom pustom otočiću Nacionalnog parka Kornati, gdje se hodočašće obavlja brodovima i gdje se obavlja poseban tradicionalni obred blagoslova brodova i pomoraca. U povezanosti s ruralnim poljoprivrednim načinom života je i narodni običaj snimljen u marijanskoj crkvi na otoku Žirju, gdje se kipu Gospe s Isusom na blagdan Velike Gospe utiskuje u ruke grožđe i obavlja privatna pobožnost molitve namijenjena za dobar urod vinograda. Kao šesti film u sklopu projekta Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine realiziran je krajem 2010. Stella maris Dalmacije III. (DVD) multidisciplinarno prikazan presjek građe posvećen povijesnom štovanju Bogorodice u Zadarskoj nadbiskupiji. Kao i u Splitu, marijanska pobožnost u Zadarskoj nadbiskupiji nosi duboku starost, te je već u ranokršćansko doba u 4. st. u Zadru podignuta Bogorodičina crkva Santa Maria de Castro, koja je bila sagrađena u tvrđavi grada. U filmu je obuhvaćen poseban odabir marijanskih djela te recital dojmljivih stihova koje su napisali pjesnici zadarskoga književnoga renesansnog i ranobaroknoga kruga: Šime Budinić, fra Ivan Zadranin, Mihovil Bilanović (dio pjesmarice rađen je prema glagoljskom predlošku), Bartol Kašić i drugi, a interpretiraju ih zadarski dramski umjetnici: Zlatko Košta i Gabi MeštrovićMaštruko. Uvijek se nastoji obratiti pozornost na nedovoljno poznate stare knjige, a među najstarije mariološke knjige s ovog područja uvrštavamo djelo - 46 -

zadarskog franjevca Benedikta Benkovića Navigium Beate Marie Virginis iz 1498., koje je uklopljeno u mariološko djelo Stella clericorum, Lyon, 1538., a danas je jedini primjerak pohranjen u pariškoj Nacionalnoj biblioteci. U toj filozofsko-kontemplativnoj mariološkoj raspravi fra Benedikt metaforički uspoređuje Gospu s korabljom i lađom spasenja koja duhovno oslobađa i preobražava, spašava čovjeka brodolomca. Kroz glazbene snimke ovog filma želim istaknuti gregorijansko pjevanje, čiji najstariji zapisi posebnih lokalnih napjeva na zadarskom području potječu iz Molitvenika opatice Čike i Većenegina brevijara iz 11. i 12. st. Obje ugledne zadarske plemkinje i benediktinske glavarice živjele su i djelovale u samostanu sv. Marije u Zadru i pružile su mu znatan kulturni prosperitet. Osim toga, ponovno je obilno zastupljena i ostavština srednjovjekovnoga glagoljaškog pjevanja. Savjetnik za najizvornije glagoljaške napjeve s područja Zadarske nadbiskupije bio je mr. sc. Livio Marijan[18], koji nakon akademika Jerka Bezića[19] i dr. sc. Gordane Doliner[20] neprestano radi na terenskim zapisivanjima i snimanjima glagoljaške tradicije, ali usporedno ulaže napore u reproduktivno pjevačko njegovanje tih napjeva kroz rad s crkvenim pučkim pjevačima. Kao prezentaciju glagoljaškog pjevanja očuvanog na zadarskom području istaknula bih dva različita, arhaična glagoljaška napjeva himna Zdravo, zvizdo mora: prvi napjev otpjevao je Mješoviti zbor župne crkve sv. Marije iz Paga, a drugi glagoljaški napjev istog himna potječe s otoka Iža, a otpjevali su ga Livijo Marijan (rođen 1964.) i Dario Sutlović (rođen 1954.). Također je snimljen i glagoljaški napjev zadarskog zaleđa u izvedbi crkvenih pjevača župe Radovin Zdravo ćerce, Boga Oca. S osobitom pozornošću prikazana je duhovnost i način života u jedinom postojećem benediktinskom samostanu u Hrvatskoj - Ćokovcu na otoku Pašmanu, gdje dio filmskog zapisa prikazuje očuvano duhovno stvaralaštvo napisano na glagoljici. I u ovom filmu istražene su mariološke knjige koje kroz Gospine nazive ističu semantiku i ljudsko doživljavanje njezina lika: Viarum ductrix - Voditeljica kršćana, Maria lactans - Gospa dojiteljica (što se odnosi i na doživljaj majčinstva i Bogorodičina pružanja milosti), Sancta Dei Genitrix Virgo - Sveta Djevo, roditeljice Boga. U filmskom putovanju zadarskim područjem naišli smo i na titular Gospa Maslinska, koji potječe iz pučke pobožnosti, a ujedno je i naziv svetišta u zadarskom kvartu Bellafusi, a nastao je usporedbom 18 Livio Marijan/Dragan Nimac: Radovin: glagoljaško pučko crkveno pjevanje u Zadarskoj nadbiskupiji, Hrvatska kulturna udruga Pjevana baština, Zagreb, 2013.; Livio Marijan: Veli Iž: glagoljaško pučko crkveno pjevanje u Zadarskoj nadbiskupiji, Hrvatska kulturna udruga Pjevana baština, Zagreb, 2013. 19

Jerko

Bezić:

Razvoj

glagoljaškog

pjevanja

zadarskom

području,

Zadar,

JAZU,

1973.

20 Gorana Doliner. Glagolitic Singing in the Light of Certain New Data on Music Culture in Novi Vinodolski Narodna umjetnost, 32, 1, Zagreb, 1995.; str. 183-200; Neki aspekti glagoljaškog pjevanja kao dijela fenomena glagoljaštva u Zborniku radova Glazba, riječi, slike, Zagreb, 1999.; str. 361-368

- 47 -

Bogorodice sa stablom masline. Taj naziv pokazuje kako je naš narod spontano na prirodan agrikulturalan način doživljavao Marijine vrline: čudesnu plodnost i bogatstvo milosti. Među brojnim prikazanim marijanskim crkvama želim svratiti pozornost na najpopularnije narodno ninsko marijansko zavjetno svetište - Gospe od Zečeva, utemeljeno u 14. st. Svetište se nalazi desetak kilometara od Nina na osamljenom nenaseljenom lokalitetu Zečevo, koje je za oseke poluotok i pašnjak pokojeg stada ovaca, a dolaskom morske plime postaje potpuno nenaseljeni otočić. Nisu slučajno na takvome mjestu kamenjarske pustinje i upućenosti prema beskraju mora i neba naši preci gradili svetište usklađeno s gibanjima i procesima u prirodi. Zečevo je tajanstveno i izrazito meditativno hodočasničko mjesto na kojem uslijed posebnih strujanja i dinamike mora začas možemo ostati potpuno odsječeni od ostatka svijeta, što simbolično upućuje na razmatranje značenja ljudske osame i potrebu unutarnjeg solilokvija duše. Stoga možemo zaključiti da su i naše drevne crkve[21] građene u dosluhu i dubokoj povezanosti s nematerijalnim područjima refleksije, mistike, meditacije i transcendencije. A to je također važna duhovna komponenta koju sve rjeđe pronalazimo u arhitekturi današnjeg svijeta, prepunog materijalističkih ambicija i nemilosrdne urbanizirane utrke s vremenom u kojem živimo. U sedmom znanstveno-obrazovnom filmu Stella maris slavonskih žitnih polja o povijesnom štovanju Bogorodice u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, dovršenom u rujnu 2012., nismo naišli na glagoljaško naslijeđe, ali smo i nadalje nastojali unijeti u film što više duhovnog, književnog i folklornog nematerijalnog kulturnog blaga. Poseban naglasak pridan je impresivnom baroknom usponu i kulturi stare Slavonije u razdoblju nakon oslobođenja od Otomanskog Carstva. U ovom filmu upoznajemo stare knjige i duhovne stihove istočnoslavonskoga književnoga kruga s kraja 17. i tijekom 18. i 19. st.: Ivana Grličića, Josipa Milunovića, Đure Sertića, Ilije Okrugića Srijemca, Jurja i Nikole Tordinca, fra Ivana Velikanovića, fra Matije Petra Katančića, fra Aleksandra Tomikovića, fra Antuna Papušlića, fra Antuna Bačića, fra Marijana Lanosovića, fra Emerika Pavića, fra Antuna Tomaševića, fra Marijana Jaića, fra Grgura Ćevapovića, fra Bernardina Leakovića, Antuna Matije Reljkovića, Antuna Kanižlića, kao i novijih pjesnika. Osobita pozornost pridana je liku biskupa Josipa Jurja Strossmayera - važnog kulturno-prosvjetiteljskog djelatnika, mecene i pokretača znanstvenih i kulturnih institucija Slavonije i cijele Hrvatske. U glazbenom dijelu filma upoznajemo duhovnu baroknu i klasicističku muzičku tradiciju Slavonije, primjerice, slušamo crkvenu 21 Sa zadarskog područja posebice treba istaknuti crkve sv. Križa i sv. Nikole u Ninu, koje su, prema znanstvenoj analizi, građene prema astrološkim zakonima kretanja zvijezda, solsticija i dr.

- 48 -

popijevku Kakvo čudo dogodi se iz najpoznatije slavonske pjesmarice Vinac bogoljubnih cerkvenih pjesama s napjevi, objavljene prvi put 1827. i potom u više izdanja. Poznatu crkvenu narodnu pjesmu - himnu Gospi Aljmaškoj, u harmonizacijskoj obradi mo. prof. Ivana Andrića, izveo je Mješoviti zbor katedrale u Đakovu uz orguljašku pratnju prof. Vinka Sitarića, dok je naslijeđe gregorijanskog pjevanja prisutno u interpretaciji Đakovačkih koralista, koji su otpjevali marijansku antifonu Regina coeli, koja je prema svjedočanstvu iz zbirke Legenda aurea (Jakoba de Voragine iz 13. st.) nastala još u vrijeme pape Grgura Velikog (604.). Slavonski narodni melos zabilježen je i u tamburaškoj folklornoj glazbi, te u stihovima crkvenih pučkih pjesama. Nažalost, u Domovinskom ratu srpska okupacijska vojska s neshvatljivom je mržnjom uništavala crkve, samostanske biblioteke i popratne muzejske zbirke kao spomenike njima različitoga civilizacijskog kulturnog stvaralaštva na teritoriju Hrvatske. U franjevačku biblioteku u Vukovaru ponovno su vraćene pojedine rijetke knjige i inkunabule, a ljudi su ih spašavali riskirajući svoje živote za očuvanje hrvatske kulture, stoga su nas sva ta saznanja ispunjavala velikim poštovanjem i obvezom da napravimo dokumentarnu bilancu jednog povijesnog razdoblja prikazujući što se uspjelo spasiti, a što je zauvijek izgubljeno i u materijalnom i u nematerijalnom - duhovnom smislu. U sklopu osmog realiziranog filma Stella maris južnih otoka (marijanska baština Korčule, Pelješca, Mljeta i Badije) ponovno smo se vratili Jadranu i na području nekadašnje Korčulanske biskupije snimili smo glagoljaško pjevanje koje predvode i čuvaju otočne bratovštine. Veliku pozornost (ujedno i minutažu filma) posvetili smo snimanju starih glagoljaških i srednjovjekovnih crkvenih marijanskih napjeva i tekstova, od kojih su neki zapisani u Korčulanskoj pjesmarici Svih Svetih, koju je 1880. objavio Vid Vuletić Vukasović, a koji spadaju u iznimno vrijedno nematerijalno kulturno dobro našeg naroda. Kao izvođači nastupili su Bratovština Svih svetih iz Korčule, jedna od najstarijih hrvatskih bratovština utemeljena davne 1301. koja nikad nije izgubila kontinuitet svojega djelovanja, te novija Bratovština sv. Vincence iz Blata na Korčuli. S obzirom na renesansno-baroknu atmosferu povijesnoumjetničkih spomenika ovog područja, snimili smo i našeg hrvatskog umjetnika na leutu prof. Antuna Mrzlečkog, koji je muzicirao na svojoj lutnji rađenoj prema replici muzejskog primjerka kako bi se što vjerodostojnije oživili autentični zvuk i atmosfera proteklog razdoblja.

- 49 -

Na području duhovne književne baštine oživili smo rukopisni tekst malo poznatog korčulanskog pjesnika iz 16. st. - Ivana Ostojića, koji je napisao malo dijaloško prikazanje, umjetničku viziju razgovora jednog grešnika - pokajnika s likom Blažene Djevice Marije koja pomaže čovjeku da se izvuče iz duševnoga klonuća i očaja i vrati duševnu i etičku ravnotežu. Osim toga, u filmu nailazimo i na recital stihova najpoznatijeg korčulanskog baroknog pjesnika Petra Kanavelića iz 1663., te nam glumica Lana Hudeček deklamira Gospine laude svetom Križu iz Kanavelićeve rukopisne melodrame Muke gospodina našega Jezusa Isukarsta.[22] Da bi se doživjela atmosfera kulture i znanstvenoistraživačkih realizacija koje na Korčuli imaju svoje humanističko-renesansno naslijeđe, istaknute su važne povijesne osobe koje su ostavile svoj trag na tom području. Među njima je glasoviti moreplovac Marko Polo. Iz Blata na Korčuli je rodom Vid Ostojić Marinić, koji je imenovan krbavskim biskupom 1431. godine. Nadalje, korčulanskog su roda istaknuti hrvatski humanističko-renesansni intelektualci, kao u 15. st. Luka Tolentić, vatikanski diplomat i povjerenik pape Pija II.; te u 16. st. Fran Nigretić, sveučilišni profesor u Padovi, pravnik i kancelar poljskoga kralja Žigmunta; grekist Nikola Petrović, prevodilac Aristotela na latinski; potom vrsni latinist Jakov Baničević, osobni tajnik Maksimilijana I. Habsburškog, i Vinko Paletin, filozof, matematičar i kartograf. S Korčule potječu ugledni intelektualci i politički djelatnici braća Talovac: Matko je u 15. st. bio slavonski ban, brat Ivan vranski prior, Franko Talovac protuosmanlijski ratnik i severenski ban, a četvrti brat Petar hrvatsko-dalmatinski ban. Ove godine pod visokim državnim i crkvenim pokroviteljstvima slavimo 300. obljetnicu pobjede Sinjana nad Turcima pod zaštitom Gospe Sinjske, ali u filmu vidimo da i grad Korčula ima sličnu povijesnu zgodu, koja je snažno utjecala na razvoj narodne pobožnosti. Kao scenaristica filma uvijek nastojim istražiti protekli događaj s obzirom na njegove tragove u povijesti, ali i unutar narodne predaje. Za rekonstrukciju zbivanja poslužio mi je ponajviše korčulanski pisac i kanonik Antun Rozanović, koji je kao neposredni sudionik bitke opisao napad alžirskoga kralja Uluz-Alije 1571. na Korčulu. Nakon zagovora Gospi, na sam blagdan Velike Gospe, malobrojni, ali odvažni korčulanski branitelji u toj su strašnoj opsadi iznijeli pobjedu; osim njihove hrabrosti, pomogao im je i neobičan događaj - iznenada se usred mirnog vremena pojavio snažan vjetar koji je počeo razbijati neprijateljsko brodovlje. Zbog te pobjede i danas Korčula slavi Bogorodicu kao svoju obraniteljicu i pomoćnicu kršćana. 22 Rukopis Kanavelićeve Muke Gospodina našega Jezusa Isukarsta objavili su uz znanstvene analize Hrvojka Mihanović-Salopek i Vinicije Lupis u knjizi Doprinos Petra Kanavelića hrvatskoj pasionskoj baštini, Ogranak Matice hrvatske Split, Split, 2009.

- 50 -

Općenito za cijeli projekt mogu reći da ga upravo zbog značajnog unosa umjetničkih dijelova vrlo dobro primaju intelektualci i ljubitelji kulture. Izvrsne reakcije imali smo kod strane publike i naših iseljenika na proteklim projekcijama u Rimu, Buenos Airesu, Sofiji, Münchenu i Freiburgu. Film svojom neposrednom snagom vizualizacije prikazuje spomenike kulture, umjetnička zdanja i prirodne ljepote, ali potreban je napor i senzibilitet da bi se kroz stihove i glazbeni medij ušlo u atmosferu vremena i oživilo plodove uma i umjetničkog nadahnuća unutar pojedinog prostora. A upravo prikaz nematerijalne kulturne ostavštine pruža važno svjedočanstvo o duhovnim i misaonim strujanjima pojedinih ljudi i krajeva unutar naše domovine, spajajući ljude i prostor u neraskidivu cjelinu. Zahvalu dugujemo i profesorici Margaret Casman-Vuko, koja svojim engleskim prijevodom tekstova i stihova pridonosi dojmljivoj međunarodnoj prezentaciji hrvatske marijanske baštine, a posebice nematerijalnog kulturnog blaga. Možda će netko reći da su rijetke stare knjige vrlo skupo, pa i neprocjenjivo materijalno blago jednog naroda i države. To je doista točno. Ali u filmovima nastojimo naglasiti da su knjige neprocjenjivi nositelj nematerijalne, tj. duhovne vrijednosti, jer one svojim sadržajem prenose etičke, estetske, kognitivne i transcendentalne spoznaje svojih autora, umjetnika i znanstvenika iz proteklih stoljeća, one prenose ljudsku refleksiju, svjetonazor i poruku današnjim i budućim generacijama našeg naroda i čovječanstva.

Zaključak Zaključno možemo konstatirati da bi hrvatsku mariološku baštinu bilo pojednostavljeno i gotovo nemoguće snimati i pratiti bez snažnog udjela misaono-duhovne nadgradnje koja se očituje u nadahnutim stihovima hrvatskih pjesnika, u pučkoj pobožnosti pjevanja crkvenih pjesama, stvaranja osebujnih molitvica, marijanskih zaziva i njegovanja narodnih običaja, što je sve ostavilo svoj snažan trag u sakralnoj kulturi i povijesti hrvatskog naroda. Kao jedinstvenu i arhaičnu etnomuzikološku specifičnost našeg naroda izdvojili smo duhovnu vrijednost glagoljaškog pjevanja, i smatramo da snimanjem i prezentacijom te autentične kulturne ostavštine trebamo raditi na očuvanju, njegovanju i oživljavanju navedene tradicije. Zbog svih tih povijesnih, umjetničkih i kulturoloških razloga ovog glagoljaškog fenomena, kao i ostalih naših povijesno-tradicijskih specifičnosti, potrebno je u današnjem svijetu globalizacijskog unificiranja još jače poraditi na vrijednostima kulturnog identiteta koji čine narodno bogatstvo, ali istodobno i snažan izvor turističke i kulturne privlačnosti za sve turiste i posjetitelje - 51 -

Republike Hrvatske.

Mihanović-Salopek, Hrvojka (Zagreb, 1961.) diplomirala je 1984. hrvatsku književnost i jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Godine 1990. magistrirala je s temom Hrvatska himnodija od srednjeg vijeka do preporoda, a godine 1998. doktorirala je s temom Hrvatska crkvena himnodija 19. st. (mentor: akademik Josip Bratulić). Godine 1986. primljena je kao asistentica pripravnica na Odsjek za književnost Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, gdje je stalno zaposlena. Od 2013. godine radi u Zavodu u zvanju znanstvene savjetnice. Sudjelovala je u više znanstvenih projekata: Sabrana djela Ante Kovačića; Sabrana djela Milana Begovića, Hrvatski književni povjesničari... Od 2007. voditeljica je međunarodnog projekta Doprinos hrvatskih i bugarskih intelektualaca duhovnoj raznovrsnosti Europe. Od 1997. postaje počasna, dopisna članica međunarodne Mariološke akademije u Rimu, a od 2001. redovna je članica i predstavnica Vijeća Hrvatskog mariološkog instituta pri KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Voditeljica je i urednica znanstvenih skupova u sklopu manifestacije Dvigrad – međunarodni festival rane glazbe u Istri, koji je pod pokroviteljstvom predsjednika Republike i Istarske županije. Do sada je napisala sedam autorskih knjiga znanstvenih rasprava. Osim toga, priredila je 29 knjiga izabranih djela, antologijskih izbora književnosti, monografija i zbornika radova. Objavila je više od 80 znanstvenih radova i preko 200 stručnih. Sudjeluje na brojnim domaćim međunarodnim, slavističkim i kroatističkim znanstvenim skupovima, te objavljuje u raznim zbornicima i časopisima. Popratila je predgovorom više od 90 knjiga propisane lektire i novoobjavljene beletristike za različite izdavačke kuće. Za izdavačku kuću „Mozaik“ priredila je za biblioteku „Zlatna lađa“ dva priručnika za nastavnike (lektirna djela I.B. Mažuranić i V. Nazora). Priredila je kao vanjska suradnica više stručnih jedinica za Hrvatski biografski leksikon, za Opću enciklopediju i Književnu enciklopediju Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“, te za Leksikon hrvatskih pisaca „Školske knjige“ 2000. - 52 -

Od 1988. do 1998. bila je članica uredničko-redakcijskog odbora časopisa Umjetnost i dijete, a od 2003. do danas djeluje kao urednica i suradnica stručnog časopisa Musica sacra u Zagrebu. Od 1995. članica je Nacionalnog odbora za dječju knjigu RH. Od 2011. članica je Savjeta Školskog vjesnika, pedagoškog časopisa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Od 1999. članica je Društva hrvatskih intelektualki (koje je punopravni član međunarodne organizacije International Federation of University Women sa sjedištem u Ženevi). Od 2005. do 2008. sudjeluje kao suradnica u radu Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije Tkalčić. Od 2006. počasna je članica Matice slovačke u Zagrebu, te od 2007. sudjeluje u radu kulturnih tribina Hrvatske paneuropske unije. Usporedno s književnošću, završila je 1984. studij orgulja na Institutu za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Članica je Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika od 1986. godine. Dosad se istaknula nizom zapaženih koncerata u domovini, kao i u inozemstvu (Austrija, Francuska, Mađarska, Njemačka, Španjolska, Poljska, Češka, Argentina i SAD). Ostvarila je četiri CD snimke u izdanju kuće HRT-a Orfej i Sveta glazba d.o.o. Suradnica je Znanstveno-obrazovnog programa HRT-a, u sklopu kojega je kao scenaristica realizirala sljedeće TV emisije: Klanjam ti se, kraljiću (hrvatske božićne pjesme); U smrti se sniva (hrvatske pjesme o smrti), Krkom uzvodno (književni portret Nikole Pulića), Plemenita nit paučine (književni portret Višnje Stahuljak), Stella maris Hrvatskog zagorja (duhovno pjesništvo o Bogorodici), Stella maris sjevernog Jadrana (duhovno pjesništvo o Bogorodici). Od 2005. je scenaristica, redateljica i voditeljica projekta Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine, pod pokroviteljstvom Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora i Vijeća za kulturu Hrvatske biskupske konferencije. Dobitnica je Srebrne povelje Matice hrvatske za knjigu o Petru Kanaveliću, realiziranu u suautorstvu s dr. sc. Vinicijem Lupisom. Kao znanstvenica i reproduktivna djelatnica, autorica je uvrštena u leksikon Who is who in Croatia, 1993., i u Književnu enciklopediju Leksikografskog zavoda.

- 53 -

Međunarodna dječja digitalna knjižnica: hrvatski doprinos Korištenje dječje knjige na novom mediju Veronika Čelić-Tica Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu vcelic@nsk.hr

Sažetak U radu će se prikazati model, ustrojstvo i razvoj Međunarodne dječje digitalne knjižnice (International Children's Digital Library - ICDL). Projekt je započeo u proljeće 2002. godine pozivom Kongresne knjižnice (Library of Congress, Washington) upućenim nacionalnim knjižnicama u svijetu s ciljem izgradnje prve dječje digitalne knjižnice koja bi, upotrebom najnovijih tehnologija, učinila dostupnom djeci od tri do 14 godina književnost za djecu raznih zemalja svijeta. Idejni i stvarni nositelji projekta su Internet Archive (San Francisco) i University of Maryland's Human-Computer Interaction Lab u Sjedinjenim Američkim Državama. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (NSK) također je pozvana da bude posrednicom u tom međunarodnom projektu, a u svrhu popularizacije hrvatske dječje knjige u svijetu. Hrvatski zavod za knjižničarstvo NSK-a dobio je zadatak za ostvarenje projekta. Osnovano je Povjerenstvo za izbor knjiga u kojem, uz predstavnike NSK-a, sudjeluje i voditeljica Centra za dječju knjigu iz Knjižnica grada Zagreba. U prvoj fazi projekta odabrano je 17 naslova hrvatskih autora, od kojih je digitalizirano i ICDL-u dostavljeno osam naslova (uključujući i prijevode) hrvatske dječje književnosti koji čine nacionalnu kulturnu baštinu.

Uvod Idejni je začetnik i stvarni nositelj projekta Međunarodne dječje digitalne knjižnice (International Children's Digital Library - ICDL) University of Maryland's Human-Computer Interaction Lab u Sjedinjenim Američkim Državama. Oduševljen idejom, aktivnu potporu pružio mu je Internet Archive u San Franciscu. Glavni je sponzor National Science Foundation u SAD-u. Ruka suradnje pružena je Kongresnoj knjižnici (Library of Congress, Washington), nacionalnim knjižnicama u svijetu i centrima za dječju literaturu. Cilj je projekta bio jasno utvrđen - izgraditi prvu dječju digitalnu - 54 -

knjižnicu u svijetu upotrebom najnovije tehnologije i u razdoblju od pet godina izgraditi zbirku s 10.000 digitaliziranih slikovnica/knjiga. Na taj bi način dječja književnost postala dostupna svoj djeci svijeta. Knjižnica je namijenjena prvenstveno djeci, a preporučuje se roditeljima, učiteljima, knjižničarima, piscima, ilustratorima, nakladnicima i znanstvenicima koji se bave dječjom literaturom. Zadatak joj je da promovira ljudske vrijednosti i etičko ponašanje, izgrađuje kulturalnu osjetljivost i podržava sličnosti i razlike između raznih zemalja, naroda i kultura. Zadnju riječ kod izbora ima ICDL tim, kako bi digitalna izdanja činila prestižnu i jedinstvenu zbirku u svijetu. Realizacija projekta zamišljena je u tri faze. Prva je faza bila izrada prototipa digitalne knjižnice - 200 naslova dječje literature, što je i ostvareno u studenom 2002. godine. Druga faza bila je evaluacija prototipa i određivanje kriterija za izgradnju knjižnice, a treća i završna digitalizacija 100 naslova iz 100 kultura cijelog svijeta.

Stvaranje knjižnice U stvaranju računalnog programa, koji je izradio istraživački laboratorij University of Maryland, sudjelovala su djeca u dobi do 14 godina. Djeca su sudjelovala u odabiru knjiga, u kreiranju načina pretraživanja i u razvrstavanju prema različitim kriterijima. Sudionici u izradi projekta bili su svjedoci najzanimljivijeg i najzabavnijeg dijela rada na njemu. Utvrđeni su kriteriji pretraživanja po kategorijama i po kontinentima. Tako se, na primjer, može pretraživati po sadržaju, žanru, jeziku, vremenu događanja radnje, likovima, ali i po obliku, formatu, boji, čitanosti i dr. Način pretraživanja vrlo je zanimljiv i maštovit, od standardnog (stranica po stranica) preko stripa (više stranica odjednom) do spiralnog (stranice se vrte uokrug), te slučajnog odabira stranica. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu (NSK) također je pozvana da bude posrednicom u tome međunarodnom projektu, a u svrhu popularizacije hrvatske dječje knjige u svijetu. Hrvatski zavod za knjižničarstvo NSK-a dobio je zadatak za ostvarenje projekta. Osnovano je Povjerenstvo za izbor knjiga u kojem, uz predstavnike NSK-a, sudjeluje i voditeljica Centra za dječju knjigu iz Knjižnica grada Zagreba. Povjerenstvo je u skladu s uputama nositelja projekta izradilo kriterije za odabir hrvatskih knjiga/slikovnica: - knjige/slikovnice čine nacionalnu kulturnu baštinu od povijesne važnosti - odražavaju ideje, stremljenja i kulturu naroda kojem pripadaju - sadržajem su bliske suvremenim temama - 55 -

- pogodne su za prikaz na digitalnom mediju - prednosti imaju one knjige čija izdanja ne podliježu autorskim pravima i prevedena su na druge jezike.

Odabrani hrvatski naslovi Ističemo da je Hrvatska prva (u svijetu) odgovorila na poziv za suradnju i poslala izabrane knjige i slikovnice na digitalizaciju. U prvoj fazi projekta odabrano je 17 naslova hrvatskih autora, od kojih je digitalizirano i ICDL-u dostavljeno osam naslova (uključujući i prijevode) hrvatske dječje književnosti koji čine nacionalnu kulturnu baštinu. Dosad je ukupno digitalizirano 15 naslova na hrvatskom jeziku, od kojih četiri stare slikovnice iz fonda NSK-a (19. stoljeće), te prijevodi nekoliko slikovnica na engleski i japanski. Naslovi hrvatske dječje književnosti koji su do sada digitalizirani u sklopu ovog projekta su: 1. Brlić-Mažuranić, Ivana. Potjeh / Ivana Brlić Mažuranić ; ilustrirala Cvijeta Job. – Zagreb : Hena com, 1997. 2. Brlić-Mažuranić, Ivana. Regoč / Ivana Brlić Mažuranić ; ilustrirala Cvijeta Job. – 1. izd. - Zagreb : Hena com, 1998. (Čakovec : „Zrinski“). - /24/ str. : ilustr. u bojama ; 32 str. 3. Košutić, Sida. Priče / Sida Košutić ; ilustrirao Branimir Dorotić. – Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 2001. (Zagreb : Kršćanska sadašnjost). – 48. str. ; ilustr. u bojama ; 21 str. 4. Kušan, Ivan. Koko i duhovi / ilustrirao i opremio pisac Ivan Kušan. - Zagreb : Znanje, 1997. (Zagreb : Tiskara Znanje). – 239 str. : ilustr ; 21 cm. 5. Lovrenčić, Sanja. Bajka o Sigmundi i Krpimiru / Sanja Lovrenčić ; ilustrirala Pika Vončina. – Zagreb : Autorska kuća, 2004. (Zagreb : Hrbatgraf). – 41. str. : ilustr. u bojama ; 22 × 24 cm. 6. Nova slikovnica. Zagreb : Nakl. St. Kugli, /s.a./. - /10/ str. : ilustr. ; 4. Stihovi. 7. Petrlik Huseinović, Andrea. Plavo nebo / Andrea Petrlik Huseinović. – 1. izd. - Zagreb : Kašmir promet, 2001. (Velika Gorica : MTG-Topograf). /29/ str : ilustr. u bojama ; 29 cm. - 56 -

8. Petrlik Huseinović, Andrea. The Blue Sky / Andrea Petrlik Huseinović ; translated by Ludwig Bauer. - Zagreb : Kašmir promet, 2002. (/s.l. : s.n./). – 28 str. : ilustr. u bojama ; 29 cm. Izv. stv. nasl.: Plavo nebo. 9. Petrlik Huseinović, Andrea. Ciconia Ciconia : bijela roda / Andrea Petrlik Huseinović. – 1. izd. - Zagreb : Kašmir promet, 2003. (/Zagreb/ : Tisak Trebotić). - /32/ str. : ilustr. u bojama ; 29 cm. 10. Petrlik, Huseinović Andrea. Ciconia Ciconia : white stork / Andrea Petrlik Huseinović ; /translated by Ludwig Bauer/. – Zagreb : Kašmir promet, 2003. (Zagreb : Tisak Trebotić). – 32 str. : ilustr. u bojama ; 29 cm. Izv. stv. nasl.: Ciconia Ciconia. 11. Pogačić, Milka. Slava mladosti / napisala Milka Pogačić ; slikao H.M. Bennett. – U Zagrebu : Knjižara Jugoslavenske akademije : Knjižara Dioničke tiskare, /prije 1930/ (/Zagreb/ : Dionička tiskara). - /40/ str. : ilustr. u bojama ; 24 cm. 12. Prosenjak, Božidar. Priča o kravati / /tekst/ Božidar Prosenjak ; ilustracije Radovan Domagoj Devlić. - Zagreb : Academia Cravatica & Alfa, 2001. (Čakovec : Zrinski). – 44. str. : ilustr. u bojama ; 30 cm. 13. Prosenjak, Božidar. The cravat story / Božidar Prosenjak ; translation Dianne McIntyre&Pavao Mostovac ; illustrations Radovan Domagoj Devlić. – Zagreb : Academia cravatica&Alfa d.d., 2001. 14. Prosenjak, Božidar. Priča o kravati / translator Yasuo Yamamoto ; illustrator Radovan Domagoj Devlić. – Academia Cravatica&Alfa, 2001. Na japanskom. 15. Radoičić, Vjekoslav Vojo. Poruka / Vjekoslav Vojo Radoičić. – 1. izd. Zagreb : Kašmir promet, 2001. (Velika Gorica : MTG – Topgraf). – 28 str. : ilustr. u bojama ; 21 cm. 16. Tica, Milka. Isusu za rođendan / Tica Milka ; ilustracije Luka Petrač. Zagreb : Naklada Jurčić, 2003. (Zagreb : Grafocentar). – 16. str. : ilustr. u bojama ; 30 cm. 17. Varjačić, Ljudevit. Nova slikovnica za dobru djecu, Zagreb : Kraljevska knjižara Fr. Suppana, /1880/ - 57 -

18. Vitanović, Josip. Naši prijatelji / /prir. J.V. Tenjac/. - Zagreb: Nakl. Knjižare L. Hartmana, /1900/. – 1 sv. bez pag. : ilustr. Pravo ime autora: Josip Vitanović. 19. Vitez, Grigor. A zašto ne bi---- / napisao Grigor Vitez ; oslikao Ivan Vitez. - Zagreb, Alfa, 1993. (/Zagreb/ : Tiskara Meić). – 23 str. : ilustr. u bojama ; 22×23 cm.

Knjige su digitalizirane u cijelosti, a naslovnice i stranice izgledaju kao digitalne fotografije na web-stranici www.icdlbooks.org. Pregled stranica zahtijeva najnoviju verziju Java softvera, brzu internetsku vezu, kao i visoke hardverske performanse, zbog bogate grafike. Širenje i recepcija hrvatske dječje književnosti u svijetu oduvijek su ovisili i o prevodilačkoj djelatnosti. Prijevodi su važni mostovi između dviju ili više kultura, veze između civilizacija i naroda. U Međunarodnoj dječjoj digitalnoj knjižnici dostupne su četiri hrvatske knjige prevedene na engleski jezik, a jedna je prevedena i na japanski.

Zaključak Najveći je izazov u provedbi projekta pitanje odabira građe i osiguranje dopuštenja za objavu nositelja autorskog prava. Stoga se mnogi autori i nakladnici koji su nositelji autorskih prava nerado odazivaju pozivu za sudjelovanje u projektu. Dosadašnje iskustvo pokazalo je promidžbenu i financijsku isplativost. Autori svojim djelima postaju dostupni diljem svijeta, prevodi ih se na strane jezike i otkupljuju se autorska prava, bez obzira na novi medij preko kojega je knjiga ili slikovnica dostupna cijelom svijetu. Korisnicima je pristup knjižnici besplatan, čime se omogućuje jednakost pristupa, a ispis stranica onemogućen je radi zaštite autorskih prava. Nacionalna i sveučilišna knjižnica nastavlja suradnju na projektu izborom novih naslova knjiga hrvatskih autora koje će se digitalizirati, kao i promocijom projekta među hrvatskim knjižničarima, izdavačima i autorima.

- 58 -

Čelić-Tica, Veronika profesorica je filozofije, hrvatskog jezika i književnosti i knjižničarska savjetnica. Radi u Hrvatskom zavodu za knjižničarstvo Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu kao savjetnica za školske knjižnice na poslovima unaprjeđivanja rada školskih knjižnica. Sudjeluje u radu više projektnih timova koji se bave problematikom školskog knjižničarstva. Objavila je niz radova i na temelju toga dobila stručno zvanje knjižničarske savjetnice. Voditeljica je Koordinacijskog vijeća za rad matičnih službi sa školskim knjižnicama. Sudjelovala je u radu na projektu Međunarodne dječje digitalne knjižnice (International Children's Digital Library - ICDL). Povjerenstvo za izbor knjiga u kojem je, uz predstavnike NSK-a, sudjelovala voditeljica Centra za dječju knjigu iz Knjižnica grada Zagreba radilo je na popularizaciji hrvatske dječje knjige u svijetu. Kao članica Povjerenstva, Veronika Čelić-Tica zalagala se za širenje i recepciju hrvatske dječje književnosti koja čini nacionalnu kulturnu baštinu u svijetu. Posebno je angažirana kao vanjska suradnica u radu Komisije za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama Hrvatskog knjižničnog društva. U mirovini je od 2016. godine.

- 59 -

Muzejski pedagog i nematerijalna baština Vedrana Premuž Đipalo Etnografski muzej Split vedra50@hotmail.com

Sažetak Uz osnovne zadaće muzeja, kao što su prikupljanje muzejske građe, čuvanje, stručno i znanstveno obrađivanje, izlaganje i publiciranje, svakako stoji i edukacija. Etnografski muzej Split već niz godina provodi edukativne programe koji su usmjereni na edukaciju o vrijednostima i važnosti očuvanja materijalne i nematerijalne kulture. U tekstu će se predstaviti mogućnosti uporabe različitih interpretativnih metoda (pričaonice, igrokazi, izložbe, radionice i igraonice) kojima se koristi muzejski pedagog s ciljem edukacije o važnosti očuvanja nematerijalne kulture. Primjeri edukativnih aktivnosti koje se provode u Etnografskom muzeju Split ukazuju na raznovrsne mogućnosti edukacije o nematerijalnoj baštini. U tekstu će se iznijeti primjeri koji potvrđuju tezu o iznimnoj važnosti i ulozi muzejske edukacije koju bi u svojoj programskoj usmjerenosti etnografski muzeji trebali poticati i razvijati, s ciljem dugoročnog očuvanja memorije određene zajednice. Etnografski muzej Split danas se nalazi na mjestu gdje su u 4. stoljeću bile carske odaje, odnosno spavaće sobe cara Dioklecijana. Posebnost je ovog muzeja i što se dolaskom u muzejski prostor može posjetiti jedna od najstarijih crkvica u Dioklecijanovoj palači - crkva sv. Andrije de Fenestris iz 7. stoljeća. Pod mletačkom upravom ovdje se osniva samostan sv. Klare. Među ostalim, u sklopu muzejske zgrade nalazi se i dvor palače srednjovjekovne splitske obitelji Božićević-Natalis, iz kojega se može popeti sve do renesansne terase, odnosno do vrha Vestibula. U 19. stoljeću tu su djelovale i prva ženska osnovna škola u Splitu i pučka kuhinja. Važno je napomenuti i da je EMS najstariji etnografski muzej u Hrvatskoj, osnovan 1910. godine. Razgledanjem današnjeg stalnog postava muzeja posjetitelji se mogu upoznati s tradicijskom odjećom priobalja, otoka i dalmatinskog zaleđa. Posebno mjesto zauzimaju vrijedni primjerci tradicijskog ženskog nakita, ukrašene drvene škrinje, primjerci hvarske čipke, orijentalno oružje te inscenacija pučke sobe s početka 20. stoljeća. - 60 -

Edukacija u Etnografskom muzeju Split s naglaskom na edukaciju o nematerijalnoj baštini Budući da pod pojmom nematerijalnog kulturnog dobra podrazumijevamo razne oblike i pojave duhovnog stvaralaštva koji se prenose predajom ili na drugi način (jezik, dijalekti, govori i toponimika, usmena književnost svih vrsta, folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja; tradicijska umijeća i obrti), uviđamo brojne metodičke i didaktičke mogućnosti koje se mogu primijeniti u radu s posjetiteljima, a koje je važno prilagoditi s obzirom na njihov uzrast i predznanje. Izložbama, predavanjima, vodstvima, radionicama, muzejskim pričaonicama, igraonicama i sličnim aktivnostima nastojimo naše najmlađe posjetitelje - a to se odnosi na djecu vrtićke dobi te na osnovnoškolce - upoznati s prezentiranom muzejskom građom, ali i prenijeti znanje o etnografskoj baštini općenito. Vrlo važnu ulogu u posredovanju ima muzejski pedagog, koji svojim interpretacijama približava sadržaj privremene izložbe ili stalnog postava. Edukativne radionice osmišljene su na način da se sastoje od dva dijela: teorijskog i praktičnog. U teorijskom dijelu muzejski pedagog upoznaje djecu s temom koja se obrađuje, a potom slijedi praktični rad. Primjerice, na radionici Pogodi tko sam! učenici imaju priliku upoznati se s pokladnim običajima, koji su važan dio hrvatske tradicijske kulture (od lastovskog poklada, baranjskih buša, sinjskih baba i dida, imotskog Bacchusa do splitskih pokladnih običaja). Radionica Glinene majstorije ističe važnost koju je umijeće izrade lončarskih proizvoda imalo u tradicijskoj kulturi. Djeca se upoznaju s načinom izrade i vrstama posuda koje su služile za kuhanje na otvorenom ognjištu, a potom izrađuju vlastite radove. Radionica Zzzzzzzzz. Pčelice? Pčelice! odgovara na pitanja kako su se pčelinjaci štitili od negativnih sila, što se može izraditi od meda i voska, kako se prave paprenjaci, kako se med koristio u tradicijskoj medicini. Naposljetku djeca izrađuju glinene paprenjake. O bogatstvu hrvatskih tradicijskih predbožićnih i božićnih običaja doznaje se na radionici pod nazivom Božićna priča, a djeca izrađuju božićne ukrase. Zajedničkim razgledanjem škrinja koje su izložene u muzejskom postavu započinjemo priču o svadbenim običajima, dalmatinskoj ženi i njezinoj doti, nakon čega slijedi radionica Nonina škrinja. Uz raznovrsne radionice koje tematiziraju nematerijalnu baštinu, pristupili smo i posebno osmišljenim vodstvima kroz pojedine povremene izložbe. Muzejska pedagoginja je pričom Kako je ribica Girica pronašla svoje - 61 -

jato djeci interpretirala izložbu Čovjek i more, kako bi se na prilagođen i neformalan način upoznali s tradicijskim ribarstvom, spužvarstvom i koraljarstvom. Uz papirnatu lutku ribe koja je „plovila“ kroz muzejsku izložbu, a koja je bila izvrsna kulisa za dogodovštine jedne nadasve radoznale ribice Girice, djecu se upoznalo s različitim ribolovnim priborom, ribolovnim tehnikama, načinom života ribara i običajima vezanima uz tradicijsko ribarstvo. Uz različite metode edukacije o nematerijalnoj baštini, izdvajaju se muzejske edukativne publikacije koje upotpunjuju načine na koje muzejska djelatnost educira o nematerijalnoj kulturi. Tako se muzejskim edukativnim izdanjem Etnografskog muzeja Split Ribarska avantura, kroz priču o dva dječaka koji se dolaskom u knjižnicu, muzej i na otok upoznaju s vremenom kada su dalmatinske lučice bile pune drvenih brodica, nastojalo približiti ribarski život. Prednost je ovog muzejskog izdanja, koje je „začinjeno“ s mnogo soli, srdela, sunca i dječje znatiželje, u tome što se može čitati kao popratni materijal uz izložbu, ali može funkcionirati i samostalno, budući da ova priča ostaje djeci za čitanje, razgledanje ilustracija, a moguće je koristiti ovaj materijal i u korelaciji sa školskim gradivom za niže razrede osnovne škole. Kao primjer edukacije i prezentiranja nematerijalne baštine izdvajamo program pod nazivom Dani čudesnih bića i priča koji se održao u Etnografskom muzeju Split, a prethodio je Svjetskom danu pripovijedanja, koji se obilježava 20. ožujka, 2015. godine. U deset dana Muzejom su „zavladala“ čudesna bića - djeca su išla u organiziranu potragu za skrivenim predmetima vezanima uz vile, more, višćune i slično, sudjelovala su u predavanjima o vilinskom svijetu, a potom u kvizu s temom Priča iz davnina Ivane Brlić-Mažuranić, gdje se pojavljuju brojni motivi preuzeti iz slavenske mitologije i pučke predaje. Program je uključio i izradu vila i vilenjaka, igrokaz na temu vila, pri čemu su stručni suradnici bili studenti Odsjeka za predškolski odgoj Filozofskog fakulteta u Splitu. Osobito atraktivan bio je dio koji je upotpunila pričaonica slavonskobrodske bajkopričalice Ružice Bobovečki. Naposljetku, na temelju velikog odaziva brojnih učenika i njihovih učitelja i učiteljica, uvidjeli smo nedostatak ovakvih sadržaja koji bi, kao dobar način prezentiranja nematerijalne baštine, trebali postati sastavnim dijelom muzejsko-edukativnih programa.

- 62 -

Premuž Đipalo, Vedrana diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer filozofija i etnologija. Od 2006. godine radi u Etnografskom muzeju Split kao muzejska pedagoginja. Autorica je dvadesetak muzejskoedukativnih projekata, muzejskog vodiča za djecu (Djeca u muzeju: vodič kroz zbirke Etnografskog muzeja Split), muzejsko-edukativne publikacije Ribarska avantura, izložbe i muzejskog kataloga Dite u pučkoj kulturi Dalmacije, te muzejske igre Pamtilica.

- 63 -

Festival dječjih klapa u Zadru Milko Belevski Gradska knjižnica Zadar milko@gkzd.hr

Sažetak Gradska knjižnica Zadar je, u suradnji sa svojim počasnim kumom maestrom Ljubom Stipišićem Delmatom (1938. - 2011.), bila organizator i domaćin triju dosad održanih smotri dječjih klapa (2006. - 2008.). Nakon smotri na kojima je nastupilo 16 dječjih klapa od Istre do Korčule, iskristalizirala se potreba za osnivanjem 1. festivala dječjih klapa u Hrvatskoj, koji se održao 2009. godine u Gradskoj knjižnici Zadar. Cilj Festivala, kao nove folklorne pojave u Hrvatskoj, nije profesionalizacija i natjecanje, nego druženje mladih klapskih pjevača na baštinskim zasadama, priprema mladih „pivaoca“ za buduće pjevače u odraslim klapama, kao i njihovo ohrabrivanje u istraživanju dalmatinske tradicijske glazbe. Prvi je razlog ove glazbene manifestacije očuvanje i prenošenje tradicije iskonskoga klapskog pjevanja. Drugi je razlog veliki interes klapa, čija je posljedica i stanovito vrednovanje između dobroga, boljeg i najboljeg. Više o Festivalu na www.delmata.org.

1. Uvod Glazbena zbirka Gradske knjižnice Zadar osnovana je 1999. godine i postaje mjesto susreta glazbenog profesionalizma i amaterizma u kojem je korisnicima dostupna raznovrsna građa uz suvremenu tehnologiju radi učenja, istraživanja, stvaralaštva ili zabave. Cilj je Knjižnice razvijanje u suvremeno kulturno-informacijsko i multimedijsko središte zajednice, te jačanje čitalačkih navika i uvažavanje glazbene umjetnosti uopće.

2. Od Glazbene zbirke do Mediateke Glazbena zbirka Gradske knjižnice Zadar stručnim vodstvom, nabavnom politikom,[23] izgradnjom fonda, organiziranjem novih zbirki[24] te prateći tehnološki razvoj i potrebe korisnika prerasta u Glazbeni odjel, a poslije u 23 Belevski, M. Glazbena zbirka Gradske knjižnice Zadar (diplomski rad). Osijek : Sveučilište J.J. Strossmayer, Pedagoški fakultet, Dopunski izvanredni studij knjižničarstva, 2003. Str. 17-30. 24

Pojavom novih medija, DVD-a i Blu-ray diska, uz glazbenu zbirku osniva se i filmska zbirka.

- 64 -

Mediateku.[25] Današnji fond Mediateke[26] čini knjižnična građa na raznim medijima: knjige, muzikalije, časopisi, CD-ovi, CD-ROM-ovi, DVD-ovi, Bluray diskovi i digitalizirana građa. Zastupljene su različite vrste glazbenoga (klasika, jazz, etno, filmska, rock, pop-rock, ambijentalna, dječja glazba i druge) i filmskog sadržaja (drama, triler, znanstvena fantastika, komedija, dokumentarni filmovi i drugo). Prostor je opremljen raznovrsnom računalnom i audio-vizualnom opremom. Omogućeno je i igranje računalnih igara.[27] Glazbeni odjeli prema standardima nisu namijenjeni članovima mlađima od 14 godina. Rad s djecom[28] iznimno je važan i, uz uvjet discipliniranog ponašanja i pravilnog rukovanja opremom i građom, dopušta im se posjet i korištenje zbirki. Prema iskustvu u radu s korisnicima, 60 posto korisnika Mediateke su djeca i srednjoškolci, a 40 posto odrasli. Njihovi interesi prema glazbi i filmu mogu biti različiti. Cilj je pedagoški, edukativni, estetski, psihološki utjecaj na sve grupacije korisnika, s posebnom pažnjom na odgoj djece i mladih.

Na koji se način konkretno utječe na glazbeni i filmski odgoj djece i mladih? U Gradskoj knjižnici Zadar za rad s djecom u suradnji Glazbenoga i Dječjeg odjela uobičajena je praksa: nabava glazbenog CD fonda za djecu (dječji zborovi, festivali, dječje priče, popularna i pop-rock glazba, edukativni materijali i sl.) i izgradnja DVD fonda filmske građe (igrani filmovi, filmovi za djecu, crtani filmovi, edukativni i dokumentarni filmovi). Ponekad se u sklopu dječjih radionica ili tijekom čitanja dječjih priča pjevaju pjesmice uz instrumentalnu pratnju (gitara). Često se organiziraju filmske projekcije za djecu i mlade. Tako se, na primjer, s uzrastom osmogodišnjih škola nastoji razgovorom doznati što se radi na glazbenom odgoju u školi (što uče, koje pjesme pjevaju i sviraju), što im se sviđa u glazbi, što bi željeli poslušati, bave li se kakvom glazbenom aktivnošću u slobodno vrijeme, koji su njihovi afiniteti prema glazbi. Učenici srednjih škola često imaju referate ili maturalne radnje iz područja glazbe i filma. U takvim prilikama djelatnici Mediateke pokušavaju im olakšati snalaženje u literaturi, savjetuju pristup određenoj temi, pomažu u odabiru prikladnoga zvučnog ili vizualnog primjera i slično. 25 Gradska knjižnica Zadar 2012 : godišnje izvješće / urednik Mladen Masar. Zadar: Gradska knjižnica, 2012. Str. 36. Dostupno i na URL: http://www.gkzd.hr/sites/default/files/gi_2012_w.pdf [citirano: 2014-20-07]. 26

Fond Mediateke Gradske knjižnice Zadar u 2015. godini čini oko 24.000 jedinica građe.

27 U Mediateci i u ograncima Knjižnice dostupne su Wii Nintendo i Microsoft X-Box konzole za igranje računalnih igara. 28 U suradnji s Dječjim odjelom: upoznavanje glazbene literature, glazbenog instrumentarija, slušanje, sviranje i pjevanje glazbe i drugo.

- 65 -

Od osnutka knjižničari današnje Mediateke knjižničnom djelatnošću i raznim kulturno-animacijskim aktivnostima znatno pridonose razvoju, promicanju i obogaćivanju kulturnog života sredine na području glazbene i filmske umjetnosti: koncerti, predavanja, promocije, radionice, izložbe, projekcije i drugo. Aktivnosti obuhvaćaju i područje baštinskih projekata namijenjenih raznim populacijama korisnika, s osobitom brigom za odgoj i edukaciju djece i mladih.

3. Baštinski projekti Gradske knjižnice Zadar U posljednjih petnaestak godina Gradska knjižnica Zadar postala je uzor mnogim hrvatskim knjižnicama te se smatra primjerom dobre prakse.[29] Profilirala se kao aktivna i prepoznatljiva institucija u kulturi, prisutna u medijskom i stručnom prostoru Hrvatske, koja je na razne načine iskazivala brigu i o baštini. Dječji odjel i Odjel za odrasle organizirali su brojne radionice o tradicijskim običajima zadarskog podneblja, različite izložbe, od etnografskih do fotografskih, a često su surađivali s ostalim zadarskim i drugim baštinskim institucijama, osobito Narodnim muzejom Zadar.[30] Glazbeni odjel od osnivanja sudjeluje u očuvanju i promociji baštine uspostavljanjem zbirki s klapskim sadržajem: knjige, muzikalije, CD i DVD građa. Projekt Dječjeg odjela Što su znali naši stari, a mi o tome pojma nemamo 2005. godine dio je brige za baštinu. Izazvao je veliko zanimanje javnosti, djeci je predstavio stare običaje i gotovo izumrle zanate, ali i doveo do suradnje s maestrom Ljubom Stipišićem Delmatom. Od tada se briga o baštini nastavlja posebnim odnosom prema klapskoj pjesmi[32] čitavim nizom različitih projekata: klapskim koncertima, predavanjima o klapskoj glazbi, izdavačkom djelatnošću i izložbama. Poslije je započet projekt digitalizacije te projekt osnivanja dječjih klapa širom Hrvatske (smotre i festivali dječjih klapa). U Knjižnici je gostovao niz dalmatinskih klapa, poput Vokalista Salone (Solin)[33] i Chorus Cantores [31]

29 Pavičić, Jurica; Alfirević, Nikša; Aleksić, Ljiljana. Marketing i menadžment u kulturi i umjetnosti. Zagreb: Masmedia, 2006.Str. 143-148. 30

Masar, Mladen. Gradska knjižnica Zadar 1949.-2009. Zadar : Gradska knjižnica Zadar, 2009. Str. 170.

U sklopu projekta organizirano je barba Ljubino kazivanje o klapskoj glazbi i klapski koncert Vokalista Salone.

32 Usp. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske : Kulturna baština. Nematerijalna dobra upisana na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Dostupno na URL: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=5220 [citirano: 2013-10-14].

Masar, Mladen. Gradska knjižnica Zadar 1949.-2009. Zadar: Gradska knjižnica Zadar, 2009. Str. 170.

- 66 -

(Vranjic),[34] koji su pjevali božićne napjeve, rapski pjevači, koji su izvodili korizmeni oratorij Klapska muka (Rabska)[35], te mnogi drugi.

Slika 1 - „KoLibrići“, muška dječja klapa Gradske knjižnice Zadar, u Salima na Dugom otoku na Županijskoj smotri folklora, 19. svibnja 2006.

4. Smotra dječjih klapa Za Dan Gradske knjižnice Zadar 2006. godine kao baštinski program namijenjen djeci i mladima organizirana je 1. smotra dječjih klapa[36], na kojoj je nastupilo pet dječjih klapa uz promociju notnog priručnika Ljube Stipišića Delmate Mojih prvih 100 pjesama[37] za dječje klape i školske zborove. Na smotrama do 2008. godine ukupno je nastupilo 16 dječjih klapa od Istre do Korčule. U to vrijeme Gradska knjižnica Zadar osnovala je dvije muške dječje klape - KoLibri i KoLibrići.

Isto. Str. 170.

35 Gradska knjižnica Zadar 2010 : godišnje izvješće / urednik Mladen Masar. Zadar: Gradska knjižnica, 2010. Str. 20. Dostupno i na URL: http://www.gkzd.hr/sites/default/files/izvjesce_2010.pdf [citirano: 2013-10-11]. 36

Masar, M. Gradska knjižnica Zadar 1949.-2009. Gradska knjižnica Zadar, 2009. Str. 170.

Isto. Str. 170

- 67 -

Slika 2 – Muška dječja klapa „Mrkinta“ iz Vele Luke na otoku Korčuli na 3. smotri dječjih klapa u Gradskoj knjižnici Zadar, 30. svibnja 2008.

5. Festival dječjih klapa u Zadru Nakon tri smotre 2009. godine iskristalizirala se potreba za osnivanjem 1. festivala dječjih klapa u Hrvatskoj.[38] Cilj Festivala, kao nove folklorne pojave, nije profesionalizacija i natjecanje, nego očuvanje i prenošenje tradicije klapskog pjevanja i priprema djece i mladih za buduće klapske pjevače.

Slika 3 - Prvi festival dječjih klapa u Gradskoj knjižnici Zadar, 29. svibnja 2009. 38

Isto. Str. 170

- 68 -

Festival dječjih klapa također je i natjecateljskoga karaktera. Prema natječaju i propozicijama koji se objavljuju početkom godine, u siječnju ili veljači, na Festival dječjih klapa mogu se prijaviti dječje klape (dječaci, djevojčice ili mješoviti sastav) u dvije kategorije: 1. 2.

kategorija - pjevači/pjevačice do 14 godina kategorija - pjevači/pjevačice do 16 godina.

Dječja klapa može imati najmanje pet i najviše 12 članova. Glazbeni voditelj na priloženu adresu prijavljuje naziv dječje klape, mjesto djelovanja, kontakt-informacije voditelja, tri klapske pjesme (notni primjerak prijavljenih narodnih napjeva ili skladbi), popis i godinu rođenja pjevača/pjevačica te prilaže audio (mp3) ili videosnimku prijavljenih pjesama. Stručni ocjenjivači nakon završetka natječaja posjećuju sve dječje klape. Nakon audicije rezultat selekcije dječjih klapa i odabir pjesama objavljuje se na mrežnim stranicama Festivala. Festival se organizira pred kraj školske godine petkom navečer u trećem ili četvrtom tjednu svibnja zbog školskih obveza mladih pjevača i njihovih voditelja. Vodi se računa i o što kvalitetnijoj organizaciji putovanja i dolasku dječjih klapa iz udaljenijih mjesta na tonsku probu prije natjecanja. Na Festivalu svaka dječja klapa izvodi dvije pjesme bez instrumentalne pratnje. Njihove izvedbe ocjenjuje stručni ocjenjivački žiri sastavljen od pet članova (eminentni glazbeni stručnjaci s višegodišnjim iskustvom u vođenju dalmatinskih klapa). Ljubo Stipišić Delmata (1938. - 2011.) bio je kum Gradske knjižnice i Festivala dječjih klapa, a titulu kuma naslijedio je njegov sin Zlatan Stipišić Gibonni. Od 2012. godine Festival dječjih klapa[39] organizacijski prerasta uvjete i mogućnosti Knjižnice te se seli u prostor Hrvatskoga narodnog kazališta u Zadru. Do danas je na smotrama i festivalima dječjih klapa u Zadru sudjelovalo pedesetak dječjih klapa, odnosno više od 300 mladih „pivaoca“. Djeca su naučila višeglasno pjevati više od 250 dalmatinskih pjesama. Posljednjih nekoliko godina, za nagradu i poticaj, pobjedničke dječje klape gostovale su na večeri svečanog otvaranja Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Napredak dječjih klapa od prve smotre do danas više je nego vidljiv i u kvalitativnom i u kvantitativnom smislu. Festival dječjih klapa jedinstven je i specifičan projekt na nacionalnoj razini i postao je prepoznatljiv „brend“ Gradske knjižnice Zadar. 39 Gradska knjižnica Zadar 2012 : godišnje izvješće / urednik Mladen Masar. Zadar: Gradska knjižnica, 2012. Str. 43-45. Dostupno i na URL: http://www.gkzd.hr/sites/default/files/gi_2012_w.pdf [citirano: 2013-10-11].

- 69 -

Slika 4 – Dječja klapa „Biokovski slavuji“ iz Zagvozda na 5. festivalu dječjih klapa u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru, 24. svibnja 2013.

Sudionici su Festivala dječje klape iz raznih krajeva Hrvatske, od Rijeke, Zagreba, Krka, Raba, Zadra, Šibenika do Splita, Omiša, Korčule i Neuma (BiH). Osnivači i podupiratelji dječjih klapa mogu biti pojedinci ili razne institucije iz područja kulture i obrazovanja: osnovne i srednje škole, glazbene škole, kulturno-umjetnička društva, udruge, pučka učilišta, knjižnice i drugi.

Slika 5 – Dječja klapa „Bersice“ iz Zadra na 5. festivalu dječjih klapa u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru, 24. svibnja 2013.

- 70 -

5.1. Organizacija festivala Već prije nekoliko godina, s obzirom na organizacijske zahtjeve i potrebne uvjete, Festival dječjih klapa prerastao je mogućnosti Knjižnice. Nedostatak prikladnog prostora uvjetuje suradnju s drugim institucijama te korištenje usluga vanjskih suradnika za profesionalno ozvučenje, osvjetljenje i scenografiju. Posljednjih godina Festival se organizira u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zadru. Organizacija zahtijeva i znatne financijske troškove. Realizacija Festivala dječjih klapa nije moguća bez dobre organizacije i timskog rada te zahtijeva čitav niz složenih poslova: • • • • • • • • • • • • • • • •

vođenje projekta organizacije Festivala priprema i oglašavanje poziva i natječaja odnosi s javnošću: radijsko i televizijsko pokroviteljstvo, obavijesti medijima, radijske i televizijske emisije, prilozi, intervjui, novinarske konferencije... audicija i selekcija: odabir dječjih klapa i pjesama, objava rezultata kontakt i upute voditeljima dječjih klapa: poziv, natječaj, propozicije Festivala, dolazak i smještaj dječjih klapa, tonska proba, presvlačenje, redoslijed nastupa... vanjski suradnici: najam dvorane, ozvučenje, rasvjeta, scenografija... grafička priprema i tisak promotivnih materijala: pozivnice, plakati, city light plakati, programski letak, materijali za mrežne stranice... grafička priprema: tisak zahvalnica i nagradnih plaketa sudionicima prijava događanja i popisa izvedenih djela ZAMP-u organizacija stručnog žirija i sustava ocjenjivanja priprema protokola Festivala doček dječjih klapa, vođenje tonske probe, prostor za presvlačenje i upjevavanje priprema scenarija i voditelja/voditeljice natjecateljske večeri zvučno i videosnimanje Festivala zahvale sponzorima, podupirateljima, medijskim pokroviteljima kreiranje i održavanje mrežnih stranica, objava i arhiviranje materijala.

- 71 -

Slika 6 – Sedmi festival dječjih klapa, Hrvatsko narodno kazalište Zadar, 23. svibnja 2015.

5.2. Priručnici namijenjeni dječjim klapama[40] Gradska knjižnica Zadar je, u suradnji s maestrom Ljubom Stipišićem Delmatom, izdavač dvaju notnih priručnika za dječje klape i zborove: Mojih prvih 100 pjesama i Moje 222 pjesme. Na ukupno više od 450 stranica nalaze se uvodne vježbe, naputci za lakše učenje dalmatinskih napjeva, mali klapski pojmovnici i notni zapisi jednoglasnih, dvoglasnih, troglasnih i četveroglasnih svjetovnih i duhovnih napjeva i skladbi.

Slika 7

Slika 8

Digitalizirana izdanja dostupna su na mrežnim stranicama projekta „Delmata“. Vidi poglavlje 7.

- 72 -

Grafikon 1 – Analiza dalmatinskih skladbi i napjeva za dječje klape i zborove

5.3. Sudionici smotri i festivala dječjih klapa u Zadru (popis dječjih klapa): 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23.

KoLibrići, Zadar, voditeljica Tatjana Zorić Fiolice, Rab, voditelj Miljenko Vidas Rabljanke, Rab, voditeljica Julija Dumić Pag, Pag, voditelj Jure Maržić Srdelice, Split, voditelj Jovica Škaro Bura, Klis, voditeljica Draga Babić Lučac, Split, voditeljica Lidija Čujić Živković Tedanius, Obrovac, voditeljica Adela Novaković Sukošan, Sukošan, voditelj Vlado Đereh Rotondo, Seget Donji, voditeljica Vesna Maglica Filip Dević, Split, voditeljica Lidija Čujić Živković Brezice, Ravna Gora, voditeljica Nediljka Poljančić Krijesnice, Hreljin, voditeljica Helga Dukarić Dangubić Krešimir, Šibenik, voditeljica Sonja Batur Korkyra, Korčula, voditeljica Ljubica Milošević Riva, Smokvica (Korčula), voditelj Ljubomir Pecotić Nova, Zadar, voditeljica Iva Mustač Mrkinta, Vela Luka (Korčula), voditelj Ljubomir Pecotić Korona, Zadar, voditelj Darko Vlašić Bepo, Omiš, voditeljica Marija Didović Filip Lukas, Kaštel Stari, voditeljica Irena Pera KoLibri, Zadar, voditelj Milko Belevski Perlice, Blato, voditeljica Dalija Gavranić - 73 -

24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50.

Udbina, Udbina, voditeljica Vesna Babić Adriana, Zagreb, voditeljica Božena Kekez Jajčanin Matejuška, Split, voditeljica Tatjana Vukša Rarohujice, Vrbnik (Krk), voditeljica Ana Jagić Aljić More, Krk, voditeljica Ana Jagić Aljić Frajlice, Podsused (Zagreb), voditeljica Jelena Ivaci Biokovski slavuji, Zagvozd, voditeljica Nada Prodan Benkovac, Benkovac, voditelj Marko Lovrin Bersice, Zadar, voditeljica Marijana Dušević Jedro, Rijeka, voditeljica Helga Dukarić Dangubić Kolajna, Blato (Korčula), voditeljica Dalija Gavranić Koraja, Blato (Korčula), voditeljica Dalija Gavranić Luč, Split, voditeljica Lidija Čujić Živković Lukasice, Kaštel Stari, voditeljica Irena Pera Maestral, Split, voditeljica Helena Pelić Meterize, Šibenik, voditeljica Sonja Batur Puntarke, Punat (Krk), voditeljica Ana Jagić Aljić Krejanca, Vela Luka (Korčula), voditeljica Dalija Gavranić Feral, Zadar, voditeljica Iva Mustać Klarić Kamenjak, Vela Luka (Korčula), voditelj Ljubomir Pecotić Žižula, Omiš, voditelj Mijo Stanić Škvadra, Podsused (Zagreb), voditeljica Jelena Ivaci Amicus, Neum (BiH), voditelj Mario Soldo Manina, Blato (Korčula), voditeljica Dalija Gavranić Zvončice, Smokvica (Korčula), voditelj Ljubomir Pecotić Dominus, Rijeka, voditeljica Anita Stupac Butorac Zvijezda mora, Neum (BiH), voditelj Mario Soldo

Grafikon 2 – Osnivanje dječjih klapa u Hrvatskoj - 74 -

Prema iskustvu voditelja dječjih klapa, one često nastupaju u najrazličitijim kulturno-umjetničkim prigodama: na školskim priredbama, božićnim i uskrsnim koncertima, gostuju na koncertima, smotrama i festivalima odraslih klapa, na književnim večerima, otvaranjima izložbi, smotrama folklora, obilježavanjima obljetnica, lokalnim feštama i proslavama, gostuju u radijskim i televizijskim emisijama i drugo.

6. Mrežna stranica Festivala dječjih klapa, Projekta digitalizacije i Zaklade Delmata Od 2012. godine Gradska knjižnica Zadar ima nove mrežne stranice. Od 2013. godine na jednome mjestu, radi lakšeg snalaženja, svi baštinski projekti Knjižnice (Smotra i Festival dječjih klapa, Projekt digitalizacije Delmata, osnivanje Zaklade Ljubo Stipišić Delmata) tematski su objedinjeni na mrežnim stranicama Zaklade Delmata: www.delmata.org.

Slika 9 – Mrežna stranica

- 75 -

6.1. Smotra i Festival dječjih klapa Na mrežnim stranicama Festivala dječjih klapa dostupni su svi arhivski materijali: podaci o smotrama i Festivalu, natječaji, prijavnice, programski letci, plakati, rezultati natjecanja i fotografije.

6.2. Projekt digitalizacije Delmata U 2009. godini novost je u ponudi Knjižnice bio projekt digitalizacije stvaralaštva Ljube Stipišića Delmate. Nakon dugogodišnje suradnje, logično je bilo oživiti, osim glazbenoga, i njegov slikarski te književni opus. Projekt Delmata[41] namijenjen je učenicima, glazbenicima, etnomuzikolozima, tj. široj javnosti, za upoznavanje s baštinom, istraživanje, eksperiment, kreativan rad ili relaksaciju. Građa je iz poznatih formata, poput knjige, nota, slike, zvuka, prebačena u digitalni oblik i postala je dostupna javnosti. Do danas je objavljeno oko 1400 stranica knjižnog materijala, oko 1400 stranica notnog materijala, 785 fotografija (slikarski opus), oko 20 sati zvučnog materijala te oko 2,5 sata filmskog materijala. Delmatin je opus od nemjerljiva muzikološkoga i kulturološkog značenja za očuvanje identiteta južne Hrvatske. Svrha je projekta očuvanje i promocija hrvatske kulturne baštine na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

6.3. Zaklada Ljubo Stipišić Delmata Zaklada Ljubo Stipišić Delmata[42] osnovana je u čast maestra Ljube Stipišića Delmate (1938. - 2011.), čuvara dalmatinske glazbene baštine. Kao novi organizacijski oblik djelovanja Gradske knjižnice Zadar (inicijator i osnivač), Zaklada[43] je počela s djelovanjem u listopadu 2012. godine u svrhu proučavanja i popularizacije Stipišićeva umjetničkog stvaralaštva, s ciljem očuvanja i promocije dalmatinskih baštinskih vrijednosti. Zadaci su Zaklade tiskanje monografije i snimanje dokumentarnog filma o životu i djelu Ljube Stipišića, organizacija koncerata u njegovu čast,[44] osnivanje kolegija 41

Masar, M. Gradska knjižnica Zadar 1949.-2009. Zadar : Gradska knjižnica, 2009. Str. 170-171.

42 Gradska knjižnica Zadar 2012 : godišnje izvješće / urednik Mladen Masar. Zadar : Gradska knjižnica, 2012. Str. 40-45. Dostupno i na URL: http://www.gkzd.hr/sites/default/files/gi_2012_w.pdf [citirano: 2013-10-11]. 43 Vidi Zakon o zakladama i fundacijama (pročišćeni tekst zakona), Narodne novine, NN 36/95, 64/01 Dostupno na URL: http://www.zakon.hr/z/164/Zakon-o-zakladama-i-fundacijama [citirano: 2013-10-15]. 44 Tijekom 2012. i 2013. godine Zaklada Delmata nastavila je ciklus klapskih koncerata Gradske knjižnice Zadar Ljubi s ljubavlju u Zadru, Rabu, Zagrebu i Splitu, ali uz promociju životnog djela Ljube Stipišića Delmate Anima Delmatica (Profil, 2012.).

- 76 -

klapskog pjevanja pri Umjetničkoj akademiji u Splitu, organizacija znanstvenog skupa Ljubo Stipišić Delmata, koji je održan na Sveučilištu u Zadru 2014. godine, te potpora projektu digitalizacije i Festivalu dječjih klapa. Zaklada se financira članarinama i donacijama.

Zaključak Prema sociologiji umjetnosti, razni čimbenici mogu utjecati na razvoj glazbene umjetnosti: prirodni, generacijski, kulturni, društveni. „Suvremena pedagogija zastupa mišljenje da su za glazbene aktivnosti sposobna sva djeca bez obzira što su njihova postignuća različite kvalitete.“[45] „Ako dijete živi u sredini lišenoj bilo kakva oblika umjetnosti, ono će se sporije razvijati nego dijete kod kojeg sredina utječe na stvaranje estetskog odnosa prema umjetnosti.“[46] U interes, želju i potrebu djece za glazbom ne treba sumnjati. „Glazbene djelatnosti kod djece dobrim su dijelom rezultat poticaja kojima ih izlažemo.”[47] Glazbeni ukus djece i mladih treba pokušati izgraditi ili na njega barem utjecati, na način koji će biti primjeren njihovu uzrastu, interesu i potrebi: razgovorom o glazbi bez nametanja stavova, sugeriranjem vrjednijih djela, uključivanjem u glazbeni život sredine, edukacijom, pružanjem relevantnih informacija o glazbi. Iskustva pokazuju da njihov interes prema glazbi može biti vrlo širok: slušanje više vrsta glazbe, i to vrlo ozbiljno, želja za sviranjem i učenjem nekog instrumenta ili pjevanje u nekom od kulturno-umjetničkih društava (zborovi, klape...) ili samo zabava, koja je ipak najraširenija. Dječje je muziciranje spontano i iskreno. Cilj je ne prepustiti ih samima sebi, a razdoblje osnovne i srednje škole najpogodnije je za usmjeravanje estetskog ukusa i pravilnog stava prema vrijednoj glazbi.

Manasteriotti, V. Muzički odgoj na početnom stupnju. Zagreb. Školska knjiga 1978., str. 19.

Isto. Str. 19.

Mote-Haber de la, H. Psihologija glazbe. Jastrebarsko. Naklada Slap. 1999. Str. 117.

- 77 -

Literatura Pavičić, J.; Alfirević, N.; Aleksić, Lj. Marketing i menadžment u kulturi i umjetnosti. Zagreb : Masmedia, 2006. Belevski, M. Glazbena zbirka Gradske knjižnice Zadar (diplomski rad). Osijek : Sveučilište J.J.Strossmayer, Pedagoški fakultet, Dopunski izvanredni studij knjižničarstva, 2003. Gradska knjižnica Zadar 2010 : godišnje izvješće / urednik Mladen Masar. Zadar: Gradska knjižnica, 2010. Dostupno i na URL: http://www.gkzd.hr/ sites/default/files/izvjesce_2010.pdf [citirano: 2013-10-11]. Gradska knjižnica Zadar 2012 : godišnje izvješće / urednik Mladen Masar. Zadar : Gradska knjižnica, 2012. Dostupno i na URL: http://www.gkzd.hr/ sites/default/files/gi_2012_w.pdf [citirano: 2013-10-11]. Manasteriotti, V. Muzički odgoj na početnom stupnju. Zagreb : Školska knjiga, 1973. Masar, M. Gradska knjižnica Zadar 1949.-2009. Zadar : Gradska knjižnica, 2009. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske : Kulturna baština. Nematerijalna dobra upisana na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Dostupno na URL: http://www.min-kulture.hr/default. aspx?id=5220 [citirano: 2013-10-14]. Mote-Haber de la, H. Psihologija glazbe. Jastrebarsko : Naklada slap, 1999. Zakon o zakladama i fundacijama (pročišćeni tekst zakona), Narodne novine, NN 36/95, 64/01. Dostupno na URL: http://www.zakon.hr/z/164/Zakon-ozakladama-i-fundacijama [citirano: 2013-10-15].

- 78 -

Belevski, Milko, viši knjižničar i profesor glazbene kulture, od 1999. zaposlen u Gradskoj knjižnici Zadar, knjižničnom se djelatnošću, kao voditelj Mediateke (Glazbeni i filmski odjel) i voditelj Američkoga kutka (projekt u suradnji s Američkim veleposlanstvom u Zagrebu), posvećuje razvoju, promicanju, organizaciji i obogaćivanju kulturnog života sredine te daje značajan doprinos na polju multikulturalnog razumijevanja i razvoja međuinstitucionalne suradnje na širem području Zadra te senzibiliziranja javnosti organizacijom raznovrsnih kulturno-umjetničkih događanja: koncerata, predavanja, književnih susreta, izložaba, videokonferencija, radionica... Organizator je, inicijator, promotor i voditelj niza baštinskih projekata Knjižnice: klapski koncerti i predavanja, osnivanje i vođenje dječjih klapa, organizacija Festivala dječjih klapa Hrvatske u Zadru kao nove folklorne pojave. Inicijator je i voditelj Projekta Delmata (digitalizacija opusa Ljube Stipišića Delmate). Inicijator je i suosnivač Zaklade Ljubo Stipišić Delmata, čiji je zakladnik Gradska knjižnica Zadar, s ciljem očuvanja i promocije klapskog pjevanja kao hrvatske kulturne baštine na nacionalnoj i međunarodnoj razini (www.delmata.org). Sudjelovao je na više domaćih i međunarodnih stručnih skupova.

- 79 -

Hrvatsko-zagorska festivalizacija dječjeg kajkavskog stvaralaštva kao oblik lokalnih praksi očuvanja kajkavskog jezika Vesna Jelić Gradska knjižnica Krapina vesna.jelic@gkkr.hr

Sažetak Ovim se radom nastoje rekonstruirati osobitosti dječje literarne i glazbene (kajkavske) produkcije kroz institucionalno organizirane oblike kulturnih praksi što se održavaju u kontinuitetu više od četiri desetljeća u Zlataru, Krapini te nešto ranije u Zaboku i u drugim mjestima, s ciljem poticanja mladih na kajkavsko literarno i glazbeno stvaranje i, posljedično, očuvanje kajkavskog jezika kao sastavnog dijela hrvatsko-zagorske kulturne baštine u sadašnjosti i budućnosti. U radu se propituju organizacijski i financijski aspekti dječjeg stvaralaštva, akteri koji proizvode programe, oblici predstavljanja stvaralaštva te učinci koje takvi oblici kulturne produkcije postižu.

Uvod Od završetka Domovinskog rata, a osobito u posljednjih dvadesetak godina, brojne su inicijative i događanja u Krapinsko-zagorskoj županiji usmjereni na očuvanje i reafirmaciju kajkavskog jezika ne samo na regionalnoj, nego i na nacionalnoj razini, počevši od inicijative za uvođenjem kajkavskog jezika kao izbornog predmeta u osnovnim školama, preko zahtjeva za većom zastupljenošću kajkavske književnosti u redovitoj nastavi hrvatskog jezika na svim razinama školovanja, do zahtjeva za većom zastupljenošću kajkavskih tekstova u tiskanim i elektroničkim medijima te na radijskim i TV postajama. Polje djelovanja usmjereno na očuvanje kajkavskog jezika među mladima su i razni oblici manifestacija, smotri, susreta, programa, priredbi, večeri, recitala, objedinjenih pod zajedničkim nazivom „festivali“, shvaćeni kao javna društvena i kulturna događanja koja se održavaju u jedinstvenom ambijentu i u zgusnutom vremenskom razdoblju tijekom kojih se izvode i interpretiraju autentična (umjetnička) djela[48] te kao „oblik difuzije kulture“.[49] 48 Definiciju festivala vidi: KLAIC [KLAIĆ], Dragan. 2002. The Future of Festival Formulae. Dostupno na: http://www.efa-aef.eu/newpublic/upload/efadoc/11/HFsympbackground%20paper.doc Pregledano 02. 02. 2015. http://www.efa-aef.eu/newpublic/upload/efadoc/11/Klaic%20Helsinki%20Festival%20book.doc 49

Dragićević Šešić, Milena ; Stojković, Branimir. Kultura. Zagreb, Kulturno informativni centar, 203. str. 161.

- 80 -

Istražujući tradiciju održavanja dječjih festivala, autorica je utvrdila da je jedan od starijih glazbeno-scenskih festivala u Hrvatskom zagorju na kojem su sudjelovala i djeca bio tzv. Seljački festival na Trškom vrhu u Krapini, održan između dva svjetska rata na poticaj krapinskog župnika Mirka pl. Hranilovića. Festival je organiziran u crkvi Majke Božje Jeruzalemske, a sastojao se od izvođenja misterija Velimira Deželića mlađeg, čiji je dramski tekst Na Trškom Vrhu uglazbio Božidar Širola, a izvodilo ga je šezdesetak Krapinčana amatera, među kojima je bio i šestogodišnji dječak iz obitelji Balagović kao glumac, te još nekoliko dječaka i djevojaka, članova mješovitog crkvenog zbora. Igrokaz je prikazivan u deset navrata tijekom 1933. godine, a na prvom predstavljanju gledalo ga je oko 2000 posjetitelja. Festivalu je prethodila audicija tijekom koje je obavljena selekcija zainteresiranih izvođača, u župnom dvoru organizirane su probe, izrađivali su se kostimi, scenski rekviziti i dekoracija. Festival je bio i medijski popraćen u tisku i usmenim oglašavanjem s propovjedaonice. O festivalu su nakon njegova održavanja pisali razni autori u ondašnjim tiskovinama: Jutarnjem listu, Obzoru, Svijetu, Hrvatskoj straži, Hrvatskoj prosvjeti, Nedjelji. Zahvaljujući ovom festivalu Krapina je već prije Drugog svjetskog rata stekla status festivalskoga grada.[50] Od Drugog svjetskog rata do devedesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskom se zagorju održavaju samo tri dječja festivala, no nakon toga kajkavska dječja festivalska scena iz godine u godinu biva sve gušća, a festivali konceptualno i programski sve raznolikiji. Osim najstarijeg dječjeg festivala s gotovo polustoljetnom tradicijom utemeljenom u Zlataru, čije početke bilježimo u vrijeme buđenja hrvatskog proljeća, te onih u Krapini i Zaboku s tradicijom dugom tri desetljeća, porastu njihova broja pridonose novi festivali koji se održavaju i u manjim suburbanim mjestima poput Radoboja, Stubičkih Toplica i Marije Bistrice, a svima im je zajedničko nastojanje da se preko njih prikažu i promoviraju razni oblici dječjeg literarnog, dakle, proznog i pjesničkog stvaralaštva na materinskom jeziku, te glazbeno stvaralaštvo djece i mladih. Neki od dječjih festivala imaju karakter samostalnih događanja (Se sikut kaj je čut), dok su drugi uklopljeni u šire festivalske manifestacije koje su osmišljene kao događanja namijenjena široj populaciji, dakle, i djeci i mladima i odraslima (Dani kajkavske riječi, Kaj u riječi, pjesmi, slici i plesu). U svojem istraživanju autorica među stotinjak raznih festivala i sličnih manifestacija koje se danas održavaju na području Krapinsko-zagorske županije identificira petnaestak festivala na kojima sudjeluju djeca od 50 Hranilović, Mirko. Na Trškom Vrhu - glazbeni misterij, kako je nastajao, kako uvježban, premijera i kritika. U: „Sveta Cecilija“, br. 6/1933, str. 181-183.

- 81 -

najranije dobi do zrelih tinejdžerskih godina i punoljetnosti. Ključne informacije o njima autorica crpi s interneta, iz knjiga i drugih publikacija, poput lokalnih i regionalnih zagorskih periodičkih publikacija (zbornika, biltena, novina i časopisa) te iz razgovora, telefonskih poziva i e-dopisivanja s pojedincima involviranima u procese organiziranja i u druge oblike sudjelovanja tijekom održavanja festivala kombinirajući kvantitativni i kvalitativni pristup temi, te i iz vlastitih iskustava stečenih sudjelovanjem u organizaciji nekih od spomenutih festivala u Krapini (Haiku dan - Dubravko Ivančan) te praćenjem festivalskih događanja kao promatračica i slušateljica. Osim toga, sačuvane publikacije i osobito sitni tisak što se čuvaju u Zavičajnoj zbirci Gradske knjižnice Krapina značajno su pomogli stjecanju uvida u festivale te u pisanju ovog rada. Prilikom istraživanja autorica se susrela i s određenim ograničenjima u prikupljanju informacija, budući da su pojedini sudionici festivala fizički bili nedostupni ili su napustili ovakav oblik prezentiranja kulturnog stvaralaštva, a drugi su pak davali „diplomatske“ odgovore zamagljujući svoje mišljenje o pojedinoj temi.

Festivali i festivalizacija Grubo ih klasificirajući, možemo ustanoviti tri vrste festivala s obzirom na područje i oblik umjetničkog izraza kojim se izvođači koriste: literarni, glazbeni i mješoviti glazbeno-literarni. U prvu skupinu festivala kojima se predstavlja, potiče i promovira dječje književno stvaralaštvo možemo svrstati sedam festivala. Najstariji su Dani Ksavera Šandora Gjalskog u Zaboku, na kojima se prezentiraju dječje kratke fikcionalne priče, lirska proza, crtice, humoreske, eseji, kako na standardu, tako i na kajkavskom jeziku. U Klanjcu se organiziraju Dani Antuna Mihanovića, koji promiču domoljubnu poeziju na standardnom i na kajkavskom jeziku. Radobojsko proljeće je manifestacija tijekom koje se, pod sloganom „Poljubi grumen zavičajne zemlje i prošapći: Hvala!“, učenici natječu sa svojim proznim i pjesničkim radovima na kajkavskom i na standardu. Odškrinute dveri bistričke u Mariji Bistrici, započete inicijativom nekadašnjeg upravitelja svetišta msgr. Lovre Cindorija, zamišljene su kao recitalno-glazbeni program u kojem sudjeluju i odrasli i djeca, a posvećen je svake godine drugoj temi kojom se elaboriraju povijesne zanimljivosti Marije Bistrice. U ovu skupinu festivala spadaju još i recital zavičajne poezije Se sikut kaj je čut u Svetom Križu Začretju, kojem je cilj pokazivanje različitosti i bogatstva kajkavskog jezika začretjanskog kraja, Cvijet u cvijeću u Donjoj Stubici, te Haiku dan - Dubravko Ivančan u Krapini, u spomen na rodonačelnika hrvatskog haiku pjesništva, - 82 -

Krapinčanina Ivančana.

Slika 1.: Sudionici festivala „Kaj u riječi, pjesmi, slici i plesu“ 2015. (snimila Vesna Jelić)

Drugu skupinu tvore glazbeni festivali Oronota u Oroslavju, Raspjevano sunce u Klanjcu, Vnučekove popevke u Radoboju, Prvi glas Zagorja u Svetom Križu Začretju, Dani glazbe u Pregradi i Bistrički zvukolik u Mariji Bistrici. Prva četiri spomenuta glazbena festivala okupljaju natjecatelje koji njeguju popularnu glazbu i kajkavske popevke izvodeći pjesme uz instrumentalu glazbu s matrice. Iako najmlađi tradicijom, Bistrički zvukolik prometnuo se kvalitetom sudionika/natjecatelja i izvedbi u najrespektabilniji festival ozbiljne glazbe ove vrste u regiji koji okuplja izvođače iz cijele Hrvatske oko glazbenih ostvarenja od renesanse i baroka, preko klasike i romantizma do impresionizma i suvremene ozbiljne glazbe itd. Osim ovih glazbenih oblika i razdoblja, festival pruža mogućnost i izvođačima ostalih glazbenih žanrova (pop, rock, jazz, folklor itd.) te solo pjevačima da pokažu svoje umijeće izvodeći originalne skladbe, transkripte, prerade, aranžmane i/ili glazbene obrade. Mješoviti po sadržaju su krapinski festival Kaj u riječi, pjesmi, slici i plesu, poznatiji kao Mali kaj, koji se održava u sklopu Tjedna kajkavske kulture, te Zbor malih pjesnika i Festival dječje kajkavske popevke, kao sastavni dijelovi festivala Dani kajkavske riječi. Na kraju ovoj grupi festivala treba pribrojiti i, po brojnosti sudionika, najopsežniju Smotru dječjeg folklornog stvaralaštva Krapinsko-zagorske županije, tijekom koje se djeca natječu svaki put u drugom mjestu Krapinsko-zagorske županije prikazujući tradicijske dječje igre, pjesme, ples, glumačka ostvarenja i dječje svadbene običaje Hrvatskog zagorja.

- 83 -

Grafikon 1. Kontinuitet održavanja dječjih festivala u Krapinsko-zagorskoj županiji

Osim sadržajnog i jezičnog aspekta održavanja dječjih festivala, važno je istaknuti i postojanje jasno definiranih propozicija kojima se određuje tko može sudjelovati na pojedinom festivalu s obzirom na dob i regionalnu pripadnost. Neki festivali ograničeni su samo na djecu osnovnoškolskog uzrasta (Raspjevano sunce, Dani kajkavske riječi, Kaj u riječi pjesmi slici i plesu, Se sikut kaj je čut, Cvijet u cvijeću, Radobojsko proljeće). Festivali Dani Ksavera Šandora Gjalskog i Dani Antuna Mihanovića dopuštaju natjecanje učenicima osnovnih i srednjih škola, a festival Oronota, prema odredbama natječaja, omogućava sudjelovanje mladih u dobi od 15 do 25 godina. Jedini od svih analiziranih festivala koji okuplja i djecu predškolskog uzrasta županijska je Smotra folklornog stvaralaštva, na kojoj nastupaju kao natjecatelji i djeca do sedme godine života koja su institucionalno, dakle preko vrtića, uključena u sustav predškolskog odgoja i obrazovanja. Promotrimo li što organizatori pojedinih festivala smatraju njihovom svrhom, uočit će se različita gledišta. Očuvanje kajkavskog jezika, pokazivanje različitosti i njegova bogatstva nije uvijek jedini i primarni cilj održavanja festivala, kao što je slučaj sa, primjerice, recitalom kajkavske poezije Se sikut kaj je čut. Tako organizatori festivala Dani kajkavske riječi u Zlataru ističu kako se Zbor malih pjesnika održava sa svrhom pokazivanja literarnog dara i kreativnosti djece i mladih[51], njegovanja kajkavske kulture i tradicije, promocije i afirmacije mladih pjevača amatera te prezentacije njihova glazbenog izričaja, poticanja na kvalitetu izvedbi (pjevanja, recitiranja, komponiranja) i s ciljem povezivanja kajkavskih regija i razvoja turizma u Zlataru, dok drugi očuvanje kajkavskog jezika povezuju s održavanjem uspomena na istaknute 51 Manifestacija „Dani kajkavske riječi“ Zlatar. Dostupno na: http://www.poudjzz.hr/dani-kajkavske-rijeci/ Pregledano 10. 4. 2015.

- 84 -

pojedince u zavičaju, poput Dana Antuna Mihanovića, Haiku dana - Dubravko Ivančan ili Radobojskog proljeća, koje se organizira ne samo u svrhu njegovanja ljubavi prema rodnom zavičaju, domovini i obitelji, nego i u znak sjećanja na književnicu katoličke orijentacije Sidu Košutić koja je rođena u Radoboju. U sklopu Ljeta u Mariji Bistrici, tijekom kojega se slavi blagdan Majke Božje Bistričke, Dan općine i župe Marija Bistrica, organizira se recitativno-glazbeni program Odškrinute dveri bistričke s ciljem upoznavanja s prošlošću ovog proštenjarskog i okolnih mjesta kroz „razne povijesne situacije i ispričane priče“[52]. Festival Cvijet u cvijeću više je okrenut razvijanju kod mladih svijesti o važnosti očuvanja biološke raznolikosti i tradicijskog bilja, stvaranju slike općine kao ekološki orijentirane sredine, te ka razvijanju svijesti ljudi da svojim marljivim radom i uređenjem prostora u kojem djeluju i žive mogu utjecati na prepoznatljivost Stubičkih Toplica kao turističke destinacije ne samo u Krapinsko-zagorskoj županiji, nego i u cijeloj Hrvatskoj. Natječaj za dječje literarne radove vezan je uz dvije teme: Zaštićene vrste biljaka i Tradicijski cvijet u vrtu moje bake[53]. Zajednica kulturno-umjetničkih društava Krapinsko-zagorske županije, kao organizator Smotre dječjeg folklornog stvaralaštva Krapinsko-zagorske županije, drži da smotru organiziraju u svrhu njegovanja dječjih igara, pjesama, plesova i dječjih svadbenih običaja, te poticanja organiziranog i korisnog provođenja vremena mladih ljudi i poučavanja djece o tradiciji i kulturi, kao i druženja. Za razliku od spomenutih, Mala nagrada Gjalski za učenike osnovnih i srednjih škola, što se realizira u sklopu Dana Ksavera Šandora Gjalskog, nastoji promicati, poticati i promovirati prozno stvaralaštvo učenika[54] iz Hrvatskog zagorja napisano i na standardnom hrvatskom jeziku i na kajkavskom jeziku. Recital zavičajne poezije Se sikut kaj je čut formalno je dio kurikuluma osnovne škole kroz koji se učenicima pruža mogućnost „njegovanja zavičajnog govora i razvijanja ljubavi prema njemu“[55], kao i razvijanje vještine javnog nastupa kao preduvjeta za razvijanje svijesti o potrebi djelovanja u lokalnoj zajednici. Po mišljenju skladatelja i glazbenog pedagoga Siniše Leopolda, festivali su „i dalje potrebni kao poticaj novome stvaralaštvu“[56] i umjetničkoj raznolikosti. 52 Odškrinute dveri bistričke. Dostupno na: http://www.uzagorju.com/manifestacija-zagorje-ljeto-umariji-bistrici-odskrinute-dveri-bistricke . Pregledano: 13. 2. 2015. 53 Likovno-literarni natječaj „Cvijet u cvijeću“. Dostupno na: http://www.stubicketoplice.hr/content.asp?N ewsID=11450&CategoryID=887&LanguageID=-1 Pregledano 14. 02. 2014. 54 Mala nagrada Gjalski. Dostupno na: http://danigjalskog.com/nagrada-ksaver-sandor-gjalski/malanagrada-gjalski/ Pregledano 03.02. 2015. 55 Održana je 6. večer zavičajne poezije Se sikut kaj je čut. Dostupno na: http://www.sveti-kriz-zacretje. hr/2015/05/odrzana-je-6-vecer-zavicajne-poezije-se-sikut-kaj-je-cut/ Pregledano 15. 02. 2015. 56 Raspjevani početak nove sezone ciklusa U ozračju tambure. Dostupno na: http://glazba.hrt.hr/187353/ raspjevani-pocetak-nove-sezone-ciklusa-u-ozracju-tambure Pregledano 12. 02. 2015.

- 85 -

Ambiciozniji organizatori dječjih festivala ne zanemaruju i njihovu reflektirajuću i razvojnu funkciju. Stvaranjem pjesama i proznih radova na kajkavskom jeziku djecu se potiče na istraživanje kajkavskog leksika kod kuće, u obitelji, među starijim rođacima, također i na zapisivanje novih riječi, obogaćivanje osobnog leksika, korištenjem i dijalektalnih arhaizama, fraza, poslovica i dr. Nerijetko se i kroz izvannastavne i izvanškolske aktivnosti potiče djecu koja pokazuju literarni i istraživački talent na sakupljanje jezične baštine, koja se potom koristi i u oblikovanju školskih časopisa, malih kajkavskih rječnika, poput onoga koji su načinila djeca OŠ Lijepa naša u Tuhlju[57]. Osim toga, neki organizatori festivala nude sudionicima festivala razne seminare, radionice tijekom kojih vrsni autori, književnici i/ili glazbenici podučavaju djecu u pisanju, pjevanju ili muziciranju, poput organizatora Dana Ksavera Šandora Gjalskog koji su, primjerice, 2014. organizirali radionicu Čitaj i piši s piscem u kući pisca koju je vodio književnik Zoran Ferić.[58] Festivali se, kao oblici predstavljanja, izvedbe i posredovanja umjetničkih ostvarenja između autora i publike, odvijaju u zgusnutom vremenskom odsječku, najčešće u trajanju od jednog ili dva dana u godini prema unaprijed definiranom kalendaru, no zajednička im je osobitost da se gotovo svi odvijaju u proljeće i jesen, kad meteorološki uvjeti omogućavaju festivalsko okupljanje i susretanje većeg broja stanovnika na otvorenim prostorima, trgovima i ulicama, kao i s obzirom na činjenicu da su djeca u to vrijeme integrirana u redovitu nastavu, što olakšava organiziranje proba te komunikaciju između učenika i mentora vezanu uz korigiranje i doradu literarnih radova. A kada se odvijaju u zatvorenim prostorima, najčešće su to pozornice mjesnih pučkih otvorenih učilišta i škola, prostori gradskih galerija, školske sportske dvorane ili čak sakralni prostori, kao, primjerice, recital Odškrinute dveri bistričke, koji se odvija u bazilici Majke Božje Bistričke, ili Dani glazbe u Pregradi, koji se održavaju i u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Javni nastupi djece u ovim, reprezentativnim javnim prostorima pridonose svečanom ozračju festivala prožetom pozitivnom energijom, dobrim raspoloženjem, pjesmom, veseljem, druženjem. Ne čudi stoga navika redovitog sudjelovanja natjecatelja na nekom od festivala i stoga razložno očekivana ambicija organizatora da se festival ne samo ponovi i iduće godine, nego da postane trajna kulturna reprezentativna aktivnost u sredini u kojoj se dosad već realizirao.

57 Zapišimo reči da se ne pozabiju. Dostupno na: http://os-lijepa-nasa-tuhelj.skole.hr/projekt_gradanin Pregledano 20. 02. 2015. 58 Dani Ksavera Šandora Gjalskog: program manifestacije za 2014. godinu. Dostupno na: http://danigjalskog.com/dani-ksavera-sandora-gjalskog/ Pregledano 27. 02. 2015.

- 86 -

Postignuti uspjeh na festivalu potiče autore da se trajnije i još kvalitetnije posvete nekom obliku stvaralaštva koje festival promovira, a koje omogućava razvoj osobnih talenata i vještina. Proučavajući biografije nekih do danas etabliranih zagorskih glazbenika, glazbenih urednika na radiju, književnika, vrsnih studenata na glazbenim akademijama, uočava se da su njihove najranije umjetničke kvalitete i ostvarenja reprezentirani upravo na nekom od zagorskih festivala u njihovoj dječjoj ili mladenačkoj dobi. Prema (ne)pisanim festivalskim pravilima i običajima, na nekim se festivalima sudionici, dakle izvođači, pjevači, recitatori, glumci i voditelji programa, pojavljuju odjeveni u (stiliziranu) narodnu nošnju zagorskoga kraja ili kraja iz kojeg dolaze, kao što je to zamjetno na Danima kajkavske riječi, festivalu Kaj u slici, riječi, pjesmi i plesu, te, naravno, na Smotri dječjeg folklornog stvaralaštva, pridonoseći na taj način izražajnosti i autentičnosti natjecanja, njegovanju i očuvanju predindustrijskih tradicijskih odjevnih predmeta kao dijela zavičajne baštine, te razvijanju svijesti mladih ljudi o narodnoj seljačkoj odjeći kao identitetskom zagorskom elementu.

Grafikon 2.: Godišnji raspored održavanja dječjih festivala u Krapinsko-zagorskoj županiji

Većina festivala ima i zajedničku osobinu koja se odnosi na poticanje sudionika na daljnje stvaranje na kajkavskom jeziku i na izražavanje kolektivne zahvalnosti organizatora festivala, a to je nagrađivanje natjecatelja. Nagrađivanje djece provodi se na različite načine. Najčešće se radi o prigodnim zahvalnicama, darovima u obliku putovanja, knjigama, pretplatom na godište nekog časopisa ili specijalno za određeni festival izrađenim statuama, primjerice statua Raspjevano sunce, koja se dodjeljuje najboljim sudionicima istoimenog festivala u Klanjcu, ili statua Kristalni zvonček, koju dobivaju nagrađeni autori najboljih skladbi ili interpretatori na Danima kajkavske riječi. Organizatori Bistričkog zvukolika nagrađuju najbolje natjecatelje novčanim - 87 -

nagradama u rasponu od 50 do 450 eura, dok troje najboljih sudionika Haiku dana - Dubravko Ivančan koji pišu na kajkavskom jeziku već niz godina kao nagradu dobivaju sliku akademske slikarice Mirjane Drempetić Smolić Hanžić izrađenu na rižinu papiru. Svojim originalnim slikarskim postupkom slikarica preoblikuje tekst pojedine dječje pjesme, te na taj način pjesnički rad ispisan na slici postaje novo umjetničko djelo koje djetetu ostaje trajna uspomena na sudjelovanje na festivalu, kao što je to i zbornik svih selektiranih radova koji dobiva na dar svako nagrađeno dijete.

Slika 1. Rad Mirjane Drempetić Smolić Hanžić nastao na stihove drugonagrađenog natjecatelja na 11. haiku danu - Dubravko Ivančan 2009. godine Matea Psarića, učenika sedmog razreda OŠ „Konjščina“ [59]

Praćenje i mentorsko vođenje djece u razdoblju priprema za sudjelovanje na nekom od festivala provode prvenstveno učitelji razredne nastave, hrvatskog jezika i glazbenog odgoja u osnovnim školama, čija je pomoć i savjetovanje u pripremnim fazama od presudne važnosti za kvalitetu djela ili izvedbe. Mnogi mentori i sami se bave nekim oblikom književnog rada, poput profesorice Marije Bolšec[60], čiji učenici već godinama sudjeluju natjecanju na Haiku danu – Dubravko Ivančan u Krapini. Natječajni radovi (tekstovi, demosnimke, videozapisi) po prispjeću pregledava selektorska komisija sastavljena od istaknutih pojedinaca iz područja književnosti i glazbe. Tako je, primjerice, jedan od selektora recitala Cvijet u cvijeću Hrvoje Kovačević, nagrađivani autor književnih djela za djecu i mlade. Sopranistica i docentica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Lidija Horvat Dunjko članica je žirija Bistrički zvukolik, a 59 Kunštek, Vesna, ur.: Zbornik radova – 11. haiku dan – Dubravko Ivančan. Krapina : Pučko otvoreno učilište Krapina, 2009., str. 26. 60 Djevojčica je „babičin fertun“ pretvorila u pobjednički haiku. Dostupno na: http://www.vecernji.hr/ sjeverozapadna-hrvatska/djevojcica-je-babicin-fertun-pretocila-u-pobjednicki-haiku-944381 Pregledano 17. 02. 2015.

- 88 -

Siniša Leopold član je prosudbenog povjerenstva Prvog glasa Zagorja. Željka Horvat-Vukelja, Joža Skok i Ivo Kalinski već nekoliko godina žiriraju dječje literarne radove na Danima kajkavske riječi. U sredini u kojoj se održavaju, festivali su oblik dodane kulturne vrijednosti jer su kulturni i umjetnički sadržaji u manjim mjestima tijekom godine rijetki. Ova su mjesta tijekom godine lišena užurbanosti, susretanja većeg broja ljudi, pa se na dječje festivale gleda i kao na iskorak iz svakodnevice i kao na prostor društvene homogenizacije. Osim kulturne i obrazovne uloge koju dječji festivali imaju, pojedini organizatori drže da oni pridonose razvoju turizma u mjestu, te da, iako nemaju izvorni komercijalni karakter niti ostvaruju značajniju ekonomsku korist, privlače vanjske posjetitelje. Naime, ni za jedan festival ulaznice se ne naplaćuju, nego je ulaz slobodan. Festivali uglavnom ne omogućavaju organizatorima stjecanje viška prihoda koji bi se prenosio u iduću godinu za organiziranje sljedećeg festivala. Za tiskanje zbornika dječjih literarnih radova s festivala u Zlataru i Krapini novac se osigurava iz gradskih proračuna. Gotovo sva djeca izvođači dolaze na festival o svojem trošku, odnosno o trošku roditelja. No, kako su dječja festivalska događanja ponegdje sastavni dio opsežnijeg festivala, može se govoriti o posrednim financijskim učincima koje dječji festivali proizvode u mjestu organiziranja čineći samo mjesto prepoznatljivom i poželjnom regionalnom destinacijom za turiste i izletnike i izvan vremena održavanja spomenutih festivalskih događaja. Iako se „e-rudarenjem“ podataka ne mogu utvrditi ukupni troškovi održavanja pojedinih festivala, pregledavanjem gradskih i mjesnih proračuna uočava se da jedinice lokalne uprave i samouprave izdvajaju za održavanje pojedinih festivala od 5000 do 50.000 kuna[61]. Dodatni troškovi organiziranja namiču se sponzoriranjem brojnih tvrtki te financiranjem iz županijskog proračuna, a najdugovječnije među njima financira i Republika Hrvatska iz proračuna Ministarstva kulture . Brojne poslove volonterski obavljaju brojni pojedinci u zajednici, najčešće članovi udruga koje sudjeluju u organizaciji festivala, učitelji, profesori i, konačno, roditelji djece, od kojih su neki i sami nekoć bili sudionici festivala. [62]

61 Za informacije o iznosu financijskih sredstava namijenjenih održavanju festivala u proračunima jedinica lokalne uprave i samouprave autorica se koristila javno dostupnim podacima na službenim web-stranicama mjesta i gradova. 62 Vidi: Književne manifestacije - pregled programa. Dostupno na: http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/Odobreni%20programi%20u%202013.%20godini/Knji%C5%BEevne%20manifestacije%202013_odobreno%2018.03.2013..pdf Pregledano 17. 02. 2015.

- 89 -

U osmišljavanju festivalskih programa, organiziranju i provedbi festivala, te kroz njih očuvanju kajkavskog jezika, sudjeluju brojne organizacije i pojedinci, no najčešće su ove aktivnosti u domeni udruga i kulturnih i obrazovnih ustanova, a u pojedinim gradovima, primjerice u Zaboku i Zlataru, i gradska vlast. Programska i konceptualna razina zadatak je programskih odbora, dok je organizacija i operativna provedba festivala aspekt o kojem odlučuje organizacijski odbor, koji se često sastoji od zainteresiranih ili delegiranih pojedinaca iz udruga i ustanova, najčešće iz područja kulture, kao što su pučka učilišta, knjižnice i osnovne, srednje i glazbene škole, tijela lokalne i županijske vlasti, a često čak i mjesne turističke zajednice, kao što je slučaj s Odškrinutim dverima bistričkim i festivalom Cvijet u cvijeću, koji imaju i turističko značenje za sredine u kojima se odvijaju.

Grafikon 3.: Organizatori dječjih festivala u Krapinsko-zagorskoj županiji

Nakon završetka festivala s izravno uključenim sudionicima, dječje stvaralaštvo nastavlja svoj drugi život preko tiskanih medija, radijskih postaja, televizije i interneta. Organizatori književnih festivala publiciraju dječje radove u obliku zbornika, kao što je zbornik PoZiCa[63] u kojem se objavljuju najbolji dječji radovi čiji su autori proglašeni dobitnicima Male nagrade Gjalski i Nagrade Gjalski. Organizator Haiku dana – Dubravko Ivančan objavljuje već 15 godina zaredom zbornik istoimenih dana, koji također sadržava najbolje dječje radove, kao što to čine i u Zlataru. Neki organizatori najbolje dječje literarne radove objavljuju u PDF formatu na svojim službenim stranicama, a osnovne i srednje škole radove svojih učenika, sudionika festivala, čine javno dostupnima na svojim službenim web-stranicama. 63 PoZiCa. Dostupno na: http://danigjalskog.com/nagrada-ksaver-sandor-gjalski/pozica/ Pregledano 27. 02. 2015.

- 90 -

Zaključak U Krapinsko-zagorskoj županiji organizira se 16 literarnih i glazbenih festivala na kojima sudjeluju djeca i mladi. Osim što im je svrha poticati i promovirati dječje književno i glazbeno stvaralaštvo, širiti svijest o potrebi odgovornog odnosa prema okolišu, čuvati uspomenu na istaknute pojedince u zavičaju i drugo, dječji festivali organiziraju se i radi očuvanja kajkavskog jezika. Raznovrsnost tema i sadržaja, te brojnost, regionalna i dobna zastupljenost sudionika festivala navode na zaključak kako su djeca bitan čimbenik u tvorbi lokalnih kulturnih sadržaja i očuvanju kajkavskog jezika. Brojni zbornici dječjih literarnih ostvarenja prikazanih na festivalima i audiosnimke festivalskih izvedbi kao umjetničke novotvorine također značajno pridonose očuvanju pisane, govorene i pjevane kajkavske riječi, a festivali postaju u nacionalnom i europskom okruženju značajni čimbenici izgradnje lokalnog zagorskog identiteta i promicatelji lokalnih razlikovnosti.[64]

Literatura Knjige: Dragićević Šešić, Milena ; Stojković, Branimir. Kultura. Zagreb, Kulturno informativni centar, 2003. Kelemen, Petra i Škrbić Alempijević, Nevena. Grad kakav bi trebao biti. Etnološki i kulturnoantropološki osvrti na festival. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2012. Kunštek, Vesna, ur.: Zbornik radova – 11. haiku dan – Dubravko Ivančan. Krapina : Pučko otvoreno učilište Krapina, 2009. Časopisi: Hranilović, Mirko. Na Trškom Vrhu - glazbeni misterij, kako je nastajao, kako uvježban, premijera i kritika. U: „Sveta Cecilija“, br. 6/1933. Internetski izvori: http://danigjalskog.com/nagrada-ksaver-sandor-gjalski/mala-nagradagjalski/ http://www.efa-aef.eu/newpublic/upload/efadoc/11/HFsympbackground%20paper.doc

Kelemen, Petra ; Škrbić Alempijević, Nevena. Grad kakav bi trebao biti. Zagreb : Jesenski i Turk, 2012. str. 90.

- 91 -

http://glazba.hrt.hr/187353/raspjevani-pocetak-nove-sezone-ciklusa-uozracju-tambure http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/Odobreni%20programi%20 u%202013.%20godini/Knji%C5%BEevne%20manifestacije%202013_odobreno%2018.03.2013..pdf http://os-lijepa-nasa-tuhelj.skole.hr/projekt_gradanin http://www.poudjzz.hr/dani-kajkavske-rijeci/ http://www.sveti-kriz-zacretje.hr/2015/05/odrzana-je-6-vecer-zavicajne-poezije-se-sikut-kaj-je-cut/ http://www.stubicketoplice.hr/content.asp?NewsID=11450&CategoryID= 887&LanguageID=-1 http://www.uzagorju.com/manifestacija-zagorje-ljeto-u-mariji-bistriciodskrinute-dveri-bistricke http://www.vecernji.hr/sjeverozapadna-hrvatska/djevojcica-je-babicin-fertun-pretocila-u-pobjednicki-haiku-944381

Jelić, Vesna diplomirana je knjižničarka. Trenutno radi kao voditeljica Matične službe Krapinsko-zagorske županije. Zaposlena je od 1994. u Gradskoj knjižnici Krapina, u kojoj je radila kao knjižničarka informatorica od 1994. do 2000., kao voditeljica Knjižnice od 2000. do 2006., kao privremena ravnateljica 2006. godine, te kao ravnateljica u mandatu od 2006. do 2010. godine. Predsjednica je Knjižničarskog društva Krapinsko-zagorske županije. Doktorska je kandidatkinja na Studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu.

- 92 -

Literarno-likovno-filmski natječaj GKK-a Kaštelanske štorije - projekt poticanja očuvanja kaštelanske nematerijalne kulturne baštine Renata Dobrić Gradska knjižnica Kaštela renatadobri15@gmail.com

Sažetak U povodu Dana grada Kaštela, Gradska knjižnica Kaštela raspisala je literarno–likovno–filmski natječaj na temu Kaštela pod nazivom Kaštelanske štorije. Natječaj je bio otvoren od 27. siječnja do 21. veljače 2015. godine, a na njemu su mogli sudjelovati svi državljani RH - djeca i odrasli. Na natječaj je pristiglo 60 literarnih radova (pjesama, kratkih priča, crtica, igrokaza, „glendi“ i „batudi“ inspiriranih Kaštelima i životom u Kaštelima) pisanih na hrvatskom standardnom jeziku ili na dijalektu (čakavici), te više od 150 pojedinačnih i grupnih likovnih radova. U natječaj su se uključile sve kaštelanske osnovne škole, mnogi dječji vrtići i brojni pojedinci. Svi nagrađeni literarni radovi i radovi odabrani za tiskanje u zborniku Kaštelanske štorije, kao i nagrađeni kratki dokumentarni film, objavljeni su na mrežnim stranicama GKK-a, dok su svi likovni radovi pristigli na natječaj bili izloženi u dvorcu Vitturi. Svrha je natječaja poticanje autora iz cijele Hrvatske na istraživanje povijesne i kulturne baštine Kaštela - materijalne i nematerijalne, a potom i stvaranje novih literarnih, likovnih i filmskih radova na temu Kaštela, s posebnim naglaskom na istraživanje najpoznatije kaštelanske legende o Miljenku i Dobrili. Iako je natječaj prvi put raspisan 2015. godine, uspješno je okončan jer je pristigao veliki broj kvalitetnih radova, koji su javnosti predstavljeni u sklopu Kaštelanskog kulturnog ljeta, na događanju Dani Miljenka i Dobrile 2015.

Literarno-likovno-filmski natječaj GKK-a Kaštelanske štorije U povodu Dana grada Kaštela, Gradska knjižnica Kaštela raspisala je 2015. godine prvi put literarno–likovno–filmski natječaj na temu Kaštela, u svrhu istraživanja kaštelanske povijesne i kulturne materijalne i nematerijalne baštine, pod nazivom Kaštelanske štorije. Natječaj je bio otvoren od 27. siječnja do 21. veljače 2015. godine, a mogli su sudjelovati svi državljani Republike Hrvatske - djeca i odrasli. - 93 -

Literarni radovi poslani na natječaj (pjesme, priče, crtice, igrokazi, anegdote, putopisi ili eseji) mogli su biti napisani na hrvatskom standardnom jeziku ili dijalektu (čakavici), a morali su biti inspirirani Kaštelima i životom u Kaštelima: kaštelanska kulturna i prirodna baština, osobe i događaji iz kaštelanske prošlosti, Trpimirova darovnica, Bijaći, starohrvatske crkvice s područja Kaštela, legenda o Miljenku i Dobrili itd. Kratki igrani ili dokumentarni filmovi, u trajanju od jedne do pet minuta, inspirirani Kaštelima i životom u Kaštelima, s ciljem istraživanja kaštelanske kulturne i prirodne baštine, te osoba i događaja iz kaštelanske prošlosti, mogli su biti poslani u bilo kojem formatu na adresu elektroničke pošte natjecajkastela@gmail.com s poveznicom na datoteku koja sadrži film. Pojedinačni i grupni likovni radovi također su morali biti inspirirani Kaštelima i životom u Kaštelima, kaštelanskom prošlošću te materijalnom i nematerijalnom baštinom, a mogli su se poslati poštom na adresu Gradske knjižnice Kaštela ili su ih autori mogli donijeti osobno u jedan od šest odjela Gradske knjižnice Kaštela. Natječaj je objavljen na internetskoj stranici Gradske knjižnice Kaštela www.gkk.hr i na Facebook stranici Gradske knjižnice Kaštela te u brojnim medijima. Nakon završetka natječaja, Povjerenstvo je anonimno, bez uvida u podatke autora, odabralo najuspješnije radove u svim kategorijama, a popis nagrađenih objavljen je na internetskoj stranici Gradske knjižnice Kaštela www.gkk.hr i na Facebook stranici GKK-a nekoliko dana prije završnog događanja s dodjelom nagrada, koje je organizirano u sklopu proslave Dana grada Kaštela 28. veljače u 19 sati u dvorcu Vitturi u Kaštel Lukšiću. Tom su prilikom svi likovni radovi pristigli na natječaj izloženi u dvorcu Vitturi, dok su svi nagrađeni literarni radovi i radovi odabrani za tiskanje u zborniku Kaštelanske štorije javno predstavljeni, baš kao i nagrađeni kratki dokumentarni film, nakon čega je sve objavljeno na mrežnim stranicama GKK-a. Svim nagrađenim i pohvaljenim autorima GKK je uručila priznanja i besplatne članske iskaznice, dok je prvonagrađene nagradila Turistička zajednica grada Kaštela, koja je bila glavni pokrovitelj natječaja. Na natječaj je pristiglo 60 literarnih radova (pjesama, kratkih priča, crtica, igrokaza, „glendi“ i „batudi“ inspiriranih Kaštelima i životom u Kaštelima) pisanih na hrvatskom standardnom jeziku ili dijalektu (čakavici) te više od 150 pojedinačnih i grupnih likovnih radova. U natječaj su se uključile sve kaštelanske osnovne škole, mnogi dječji vrtići i brojni pojedinci iz cijele Hrvatske. Odluku o najboljim radovima pristiglima na natječaj Kaštelanske štorije donijelo je Povjerenstvo za odabir najuspješnijih likovnih radova, u sastavu: - 94 -

Nikola Listeš - jedan od najpoznatijih i najnagrađivanijih hrvatskih karikaturista, Blaženka Belas - profesorica likovne umjetnosti, Mirela Duvnjak - viša kustosica Muzeja grada Kaštela, te Povjerenstvo za odabir najuspješnijih literarnih radova u sastavu: Mladen Vuković - urednik, publicist, književnik i novinar HRT Radio Splita, Ivona Jakić - novinarka HRT Radio Splita, prof. dr. sc. Mihovil Biočić - predstavnik Društva za očuvanje kulturne baštine Kaštela Bijaći, i Miroslav Luketin Sarajčev - sućurački pjesnik. Povjerenstvo je radove ocjenjivalo anonimno, odnosno bez uvida u podatke autora koji su poslali radove na natječaj.

Završna svečanost s dodjelom nagrada najuspješnijim sudionicima literarno-likovno-filmskog natječaja Kaštelanske štorije 2015. Na kakav način autori likovnih i literarnih radova vide Kaštela kolijevku hrvatske državnosti i rodno mjesto Miljenka i Dobrile, mjesto u kojem su stolovali slavni hrvatski vladari i u kojemu se čuva prijepis Trpimirove darovnice, najstarijeg dokumenta hrvatske državnosti, potpisanog 4. ožujka 852. godine u Bijaćima (na taj datum Grad Kaštela obilježava Dan grada Kaštela) - brojni su posjetitelji mogli čuti u prepunoj dvorani dvorca Vitturi u Kaštel Lukšiću u subotu, 28. veljače 2015., kada je Gradska knjižnica Kaštela svečano dodijelila nagrade najboljim literarnim, likovnim i filmskim ostvarenjima koja su pristigla na literarno-likovno-filmski natječaj Kaštelanske štorije 2015. Svi likovni radovi pristigli na natječaj (nadahnuti legendom o Miljenku i Dobrili, starohrvatskim crkvicama, Bijaćima, Kaštelima, Trpimirovom darovnicom itd.) bili su izloženi istom prilikom u dvorani dvorca Vitturi. Prvonagrađeni literarni radovi pročitani su na svečanoj dodjeli nagrada, dok su svi nagrađeni literarni radovi i radovi odabrani za tiskanje u zborniku objavljeni na internetskoj stranici www.gkk.hr, kao i nagrađeni filmski rad. Prva literarna nagrada za priče na čakavici o temi Kaštela pripala je Leu Kovaču iz Pule (priče: Fractura radii locotipico lateri sinistri, Proleteri, sinko moj i Stara kuća), dok je prva literarna nagrada za pjesme na čakavici na temu Kaštela pripala Mariju Klaiću iz Kaštel Lukšića (pjesme: Dide moj dragi, Kaštijal i Krunica). Prva nagrada u kategoriji „likovni skupni radovi - predškolci“ otišla je u ruke djece iz Dječjeg vrtića Maginja iz Kaštel Sućurca i odgojiteljice Gite Matulić za likovne radove Dođi u Kaštela i Labudovi na našoj Gojači, dok je prva nagrada u kategoriji „likovni skupni radovi - osnovna škola“ pripala 2. b razredu OŠ Bijaći i učiteljici/mentorici Tereziji Zokić. Prvu nagradu za najbolji likovni rad u kategoriji „odrasli“ osvojio je - 95 -

Ivica Jerčić iz Splita za rad pod naslovom Kaštel Sućurac u prošlosti, dok je nagrada za najbolji filmski rad pripala kratkom dokumentarnom filmu pod naslovom Spomenik kulture kao gnijezdo iz kojega izlaze mladi ljudi, koji su snimila djeca iz Doma za djecu Maestral iz Splita, podružnica Miljenko i Dobrila - Kaštel Lukšić, pod mentorstvom odgojiteljice Anite Jaman. Prema odluci Povjerenstva, autoru pjesme Stara kaštelanska maslina, Velimiru Pašari iz Kaštel Gomilice, uručena je pohvalnica, koje su također zaslužili i literarni radovi svrstani u kategoriju „kaštelanske glende i batude“: Šimin kućarin autorice Željke Blažević iz Splita, Japanske kokoše (na kaštelanski način) autora Nađana Dumanića iz Splita, Ajmo ća u Ameriku! autorice Marice Tadin iz Kaštel Kambelovca i Istinite dogodovštine iz Kaštel Novog autorice Marije Žunić iz Zadra. Nakon uvodne riječi ravnateljice GKK-a Renate Dobrić, koja je istaknula kako je Gradska knjižnica Kaštela zadovoljna odazivom na natječaj Kaštelanske štorije, koji je raspisala u povodu Dana grada Kaštela, jer je pristiglo 60 literarnih i više od 150 likovnih radova inspiriranih Kaštelima i životom u Kaštelima, nazočnima su se obratili dogradonačelnik Grada Kaštela Zoran Bonacin i direktorica Turističke zajednice grada Kaštela Nada Maršić. Dogradonačelnik Bonacin istaknuo je: „Natječaj na temu Kaštela izvrsna je ideja, jer ostatak Hrvatske trebamo upoznati s činjenicom kako su Kaštela kolijevka hrvatske državnosti i mjesto u kojemu se čuva prijepis Trpimirove darovnice iz 852. godine - najstarijeg sačuvanog pisanog dokumenta hrvatskog prava, te bi dogodine upravo ta činjenica trebala biti osnovna tema natječaja na temu Kaštela.“ Direktorica TZGK-a Nada Maršić također je iskazala oduševljenje natječajem na temu Kaštela i čitavom idejom i inicijativom ravnateljice Renate Dobrić, jer su se u natječaj Kaštelanske štorije uključile sve kaštelanske osnovne škole, mnogi dječji vrtići i brojni pojedinci iz cijele Hrvatske, pri čemu su se svi oni upoznali s kaštelanskom prirodnom i kulturnom baštinom. „Djeca na ovaj način stvaraju pozitivan odnos prema očuvanju okoliša i u njima se razvija ljubav prema Kaštelima“, rekla je direktorica TZGK-a Nada Maršić. Najuspješniji sudionici natječaja nagrađeni su jednogodišnjim članskim iskaznicama Gradske knjižnice Kaštela i priznanjima, dok su od glavnog pokrovitelja natječaja Kaštelanske štorije, od Turističke zajednice grada Kaštela, dobili poklon-bon u vrijednosti od 500 kuna. Za veselo raspoloženje pobrinula se ženska dječja klapa iz 3. c razreda OŠ kneza Mislava, koja je otpjevala pjesmu Lipe li su mlade Kaštelanke, dok su djeca iz 3. b razreda iste škole izvela kratki igrokaz Miljenko i Dobrila. Nazočne je izvedbom pjesme Zemlja dide mog oduševio najmlađi kaštelanski band (Lea Ljubenkov, Lucija Jerkunica i Marino Romanić), koji od ljeta 2014. nastupa na raznim događanjima u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela. - 96 -

Velikim pljeskom nagrađeni su i mladi glumci iz KUD-a Karol Wojtyla, koji su izveli kratke igrokaze Kako se u Kaštilima prosilo u stara vrimena i Romeo i Đulijeta na kaštelanski način. Program je vodila Antonia Borzić, učenica 3. razreda IV. gimnazije Marko Marulić iz Splita, dok je priče nagrađenih autora na čakavici čitao Anton Arbunić, učenik OŠ kneza Mislava iz Kaštel Sućurca. Večer je završila zajedničkom pjesmom svih nazočnih, a predvodila su je djeca iz DV-a Maginja, koja su otpjevala Dođi u Kaštela. Ostvareni ciljevi Cilj literarno-likovno-filmskog natječaja Kaštelanske štorije bio je poticanje autora iz cijele Hrvatske na istraživanje povijesne i kulturne baštine Kaštela - materijalne i nematerijalne, a potom i na stvaranje novih literarnih, likovnih i filmskih radova o Kaštelima, s posebnim naglaskom na istraživanje najpoznatije kaštelanske legende o Miljenku i Dobrili. Iako je natječaj prvi put raspisan 2015. godine, uspješno je okončan jer je pristigao veliki broj kvalitetnih radova, koji su predstavljeni u sklopu Kaštelanskog kulturnog ljeta, to jest u sklopu događanja Dani Miljenka i Dobrile 2015. Obavijest o natječaju na temu Kaštela objavili su brojni mediji u Republici Hrvatskoj, o čemu svjedoči veliki broj literarnih i likovnih radova pristiglih iz cijele Hrvatske. Također su brojni mediji popratili dodjelu nagrada u povodu Dana grada Kaštela 2015. godine, a vijest o tom događaju objavljena je u Slobodnoj Dalmaciji točno na Dan grada Kaštela. Najvažnija je činjenica da su svi autori koji su sudjelovali na natječaju Gradske knjižnice Kaštela Kaštelanske štorije 2015. znatan dio svojeg vremena posvetili proučavanju Kaštela i kaštelanske kulturne i povijesne baštine, zaključivši pritom kako su Kaštela prekrasna turistička destinacija koja odiše starohrvatskom poviješću, koju bi voljeli i osobno posjetiti. Posjet Kaštelima svim će autorima biti omogućen prigodom predstavljanja zbornika Kaštelanske štorije 2015./2016., koji Gradska knjižnica Kaštela planira tiskati i javnosti predstaviti nakon održanih Kaštelanskih štorija 2016., a u povodu Dana gradske knjižnice Kaštela, 7. prosinca 2016. godine. Istraživanje Kaštela dovelo je sudionike natječaja i do proučavanja i čitanja brojnih knjiga, stručnih radova i tekstova o Kaštelima, kao i do proučavanja podataka o kaštelanskim povijesnim, prirodnim i kulturnim znamenitostima objavljenima na internetskoj stranici Turističke zajednice Grada Kaštela na www.kastela-info.hr, čime su Kaštela kao iznimno zanimljiva turistička destinacija javnosti predstavljena na najbolji mogući način. - 97 -

Osim toga, literarno-likovno-filmski natječaj Kaštelanske štorije potaknuo je na kreativno stvaranje i brojne Kaštelane koji već odavno ne žive u Kaštelima. O tome najbolje svjedoče literarni radovi Lea Kovača iz Pule rođenog Sućuranina, koji je nagrađen za svoje tri pripovijetke na kaštelanskoj čakavici, a u kojima se prisjeća svoga djetinjstva u rodnom Kaštel Sućurcu, kao i brojnih ostalih zanimljivosti, ljudi i događaja koji su mu ostali u pamćenju. Jedan je od najvažnijih ciljeva koji su postignuti natječajem Kaštelanske štorije poticanje brojne djece vrtićke i osnovnoškolske dobi na istraživanje kaštelanske materijalne i nematerijalne baštine, te njihovo upoznavanje s njom, nakon čega su nastali brojni kreativni likovni i literarni radovi o Kaštelima - njihovu rodnome mjestu.

Nekoliko glendi i batudi sačuvano od zaborava Na natječaj je pristiglo i nekoliko kaštelanskih glendi i batudi napisanih na izvornoj kaštelanskoj čakavici, koje su također dio kaštelanske nematerijalne kulturne baštine, a koje Gradska knjižnica Kaštela pokušava sačuvati od zaborava organizirajući krajem kolovoza Večer kaštelanski' glendi i batudi. Inače, prva Večer kaštelanski' glendi i batudi prvi je put organizirana 2013. godine u sklopu Kaštelanskog kulturnog ljeta, a na inicijativu ravnateljice GKK-a Renate Dobrić, koja je ujedno i scenaristica, redateljica i voditeljica ovog iznimno dobro posjećenog događanja, koje svake godine u Gospojsku štradu u Kaštel Sućurcu privuče brojne zaljubljenike u čakavicu i starinske „uncutarije“ s područja Kaštela. Večer kaštelanski' glendi i batudi podijeljena je u dva dijela: u prvom dijelu djeca izvedu nekoliko kratkih šaljivih događaja iz kaštelanske prošlosti napisanih na kaštelanskoj čakavici, dok u drugom dijelu večeri kaštelanske „glende“ i „batude“ iz najstariji’ vrimen’ kazuje Ivica Žegarac Žuti, sućuraški meštar o glendi i batudi. U glazbenom dijelu programa uvijek nastupi jedna od kaštelanskih klapa. Inače, ovo događanje svake godine okuplja sve više gledatelja, ne samo iz svih sedam Kaštela, nego i iz Splita, Solina, Trogira i ostalih okolnih mjesta, željnih anegdota koje su se dogodile u davnim vremenima, a čiji su akteri bili Kaštelani, odnosno kaštelanski djedovi i bake, koji su razlog za smijeh tražili, ali su ga i pronalazili u svemu, pa čak i u tragičnim događajima. - 98 -

Zaključak Nakon iznimno dobrog odaziva autora iz cijele Hrvatske na prvi put raspisan literarno-likovno-filmski natječaj Kaštelanske štorije, koji je pokrenut na inicijativu ravnateljice Renate Dobrić, a čiji je osnovni cilj bio poticanje očuvanja nematerijalne kulturne baštine, Gradska knjižnica Kaštela potrudit će se da postane tradicionalan i da se na natječaj sljedećih godina uključi još više autora iz cijele Hrvatske, kao i što veći broj kaštelanske djece, njihovih roditelja, baka i djedova, učitelja, profesora i brojnih ostalih pojedinaca, kako bi kaštelanska nematerijalna baština ostala u što većoj mjeri sačuvana za buduće generacije.

Dobrić, Renata rođena je u Splitu 1970. godine, a radi i živi u Kaštel Sućurcu. Majka je dvojice sinova, Borne i Petra. Na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu završila je studij ekonomije, a na Filozofskom fakultetu u Mostaru odnose s javnošću i studij knjižničarstva. Sada na istom fakultetu polazi poslijediplomski doktorski studij informacijske i komunikacijske znanosti. Ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela postaje 2013. godine. Književne i novinarske radove objavljuje u časopisima, zbornicima i na internetskim portalima. Sudjelujući na književnim natječajima, osvojila je više nagrada za prozne radove. Aktivna je promicateljica kulturne baštine rodnih Kaštela. Dobitnica je Osobne nagrade Grada Kaštela za 2013. za osobiti doprinos u promicanju kulturnog i društvenog života grada Kaštela. Objavila je knjigu Sućuraška Golgota (2013.).

- 99 -

Triljska grotulja Marija Čelan-Mijić, Ana Ćaleta OŠ Trilj, Trilj marija.celan-mijic@skole.hr

Sažetak Projekt Triljska grotulja nastao je u želji da se kod učenika probudi svijest o vlastitoj kulturi i tradiciji svoga kraja radi očuvanja i prezentiranja narodne baštine i tradicije. Odabrali smo grotulju (nisku od oraha nanizanih na konopčić) kao jedinstven primjerak u Hrvatskoj ne samo suvenira, nego i kao primjer zaručivanja djevojaka. U prijašnja vremena mladići bi djevojkama kupovali grotulje na sajmu (derneku) za Sv. Mihovila i u znak svoje ljubavi stavljali su ih djevojkama oko vrata. Ako bi djevojka prihvatila grotulju, prihvatila bi i mladićevu ljubav. Danas se daruje kao simbol dobrodošlice u triljski kraj.

Uvod Grotulja je niz oraha nanizanih na konopčić i jedan je od simbola triljskoga kraja. U prijašnja vremena mladići bi djevojkama kupovali grotulje i u znak svoje ljubavi stavljali ih djevojkama oko vrata. Ako bi djevojka prihvatila grotulju, prihvatila bi i mladićevu ljubav. Grotulje su se prodavale na sajmu u Trilju, na blagdan sv. Mihovila, 29. rujna. Prodaju se i danas, ali više kao suvenir, a ne kao simbol „zamiranja“ (prosidbe) djevojke. O tom običaju govori i pjesma Irene Grubišić Čabo Grotuljon je prosin. Grotuljon je prosin U krtole stavlja oraje i grožđe Ka 'no mlado vino Opija me svojin tilon Ka Cetinon Bistra voda Teče moja pisma k njon Sebe joj dajen - 100 -

I grotulju nosin Poruku joj šaljen Grotuljon je prosin Gledan je dok hoda Gledan kad se smije Cilin tilon svojin Moje tilo grije Sebe joj dajen I grotulju nosin Poruku joj šaljen Grotuljon je prosin Već se večer spušta A Cetina mjesečinu nosi zlatnu Kao njenu kosu moja duša Želja mi je da je prosin Da sam pisma Pa da sluša (da me sluša) Sebe ti dajen

Učenici i učiteljica 4. c razreda odlučili su očuvati ovaj jedinstven običaj praveći grotulju u svojem razredu. Što smo radili? Prikupili smo potrebne materijale: orahe (ili „oraje“, kako se kaže u triljskom kraju), konopčiće, velike igle, šila, škare i dnevnu narodnu nošnju. U goste smo pozvali gospođu Jagodu Dukić iz Košuta, koja je od svoje majke naučila praviti grotulje. Zamolili smo je da i nas tome pouči i ispriča nam nešto o grotulji. Doznali smo da je gospođa Jagoda rođena u Lučanima i da su se grotulje iz Lučana, zahvaljujući kvalitetnim orasima, najbolje i najviše prodavale na triljskom sajmu (pazaru ili derneku). Pitala nas je zašto se grotulje ne prodaju i na ostalim velikim sajmovima. Svi su junaci mukom zamukli jer se nisu dosjetili da se svi sajmovi u kraju održavaju ranije, odnosno u vrijeme kad orasi još nisu zreli, a dozriju za prodaju baš u vrijeme Sv. Mihovila, triljskog sajma. Doznali smo i da se na konopčić niže 30 do 32 oraha i, naravno, da su grotulje momci darivali djevojkama. Podijelili smo se u skupine i, vođeni Jagodinim uputama, počeli praviti - 101 -

naše grotulje. Bušili smo orahe šilom i nizali ih velikom iglom na konopčić. Budući da je zadatak projekta bio darivanje grotulja djevojčicama iz razreda, poslu se pristupilo vedro, marljivo i uporno. Već nakon desetak minuta imali smo dovoljno probušenih oraha za prvu grotulju. Ponosno smo gledali prvu nisku od trideset oraha nanizanih na konopčiću. Malo se i grickalo orahe, čavrljalo, razmišljalo kako i koga darivati i prvi sat prošao je u hipu. Zadivljeni sami sobom, nakon samo 45 minuta gledali smo mnoštvo napravljenih grotulja. Dok su tri skupine pravile grotulje, učenici četvrte skupine odabrali su zadatak da naslikaju grotulju i ženu koja prodaje grotulje na sajmu. I oni su vrlo vrijedno radili. Drugi sat dočekan je s nestrpljenjem. Iznenađenje je bila učiteljica odjevena u dnevnu narodnu nošnju. Glumila je prodavačicu grotulja na sajmu. No, u razredu je nestalo hrabrosti. Nitko nije htio prvi „kupiti“ grotulju i pokloniti je djevojčici, pa su u pomoć priskočili učiteljica Mirjana Dukić i učitelj Milan Sarić, odigravši, na opće oduševljenje i smijeh, scenu iz prošlosti u kojoj momak grotuljom dariva curu. Nakon toga krenula je bujica darivanja, pa su sve djevojčice dobile i više od jedne grotulje. Prodavačica nudi zdrave, ne preskupe grotulje. Momak je odlučuje darovati djevojci. Ovi momci odlučili su kupiti više od jedne grotulje, na nagovor prodavačice: „Kupite grotulje, što je za ovako šesne i lipe cure jedna grotulja... Ako nećete vi, zamirit će vam curu drugi!“ Grotulje su se dijelile, pa su ih neke cure, kao u stara vremena, dobile i od više momaka. - 102 -

Uvijek se nađe i poneki odvažan momak koji kupi sve grotulje kod prodavačice, bez obzira na cijenu, i daruje ih svojoj izabranici... Bila je to odlična priprema za odlazak na dernek za blagdan sv. Mihovila arkanđela, zaštitnika Trilja, i „pravo“ darivanje grotulja. Radionicu opisujemo kao burnu, poučnu i nezaboravnu. Malo smo se prisjetili što su osjećaji, ljubav i naklonost prema drugoj osobi, što je grotulja i koliko je njezino značenje za naš kraj. A tko zna, možda će netko svoju izabranicu zaprositi baš s grotuljom!

Čelan-Mijić, Marija rođena je 1979. godine. Diplomirala je na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji 2004. godine, smjer učitelj razredne nastave s pojačanim predmetom iz hrvatskog jezika. Godine 2007. završila je studij bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i stekla stručno zvanje diplomirane bibliotekarke. Od 2011. do 2013. godine voditeljica je Županijskog stručnog vijeća za školske knjižničare. Zaposlena je u OŠ Trilj u Trilju od 2007. godine. Kao stručna suradnica aktivno sudjeluje u projektima vezanima uz kulturnu baštinu i pokreće ih. Ćaleta, Ana učiteljica je razredne nastave u OŠ Trilj, u kojoj radi 16 godina. Nekoliko godina radila je u kombiniranim razrednim odjelima. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Splitu 1987. godine, a doškolovala se 2008. godine i stekla zvanje diplomirane učiteljice. Članica je nekoliko udruga društvenog i humanitarnog karaktera koje djeluju na području grada Trilja, a promiču tradicijske vrijednosti zavičaja. - 103 -

Međunarodni projekt o glagoljici Od starog pisma do novog prijateljstva Vana Pezelj i Ivana Šeravić, učenice Mentorica: Lada Režić, učiteljica hrvatskog jezika OŠ Manuš Split lada.rezic@gmail.com

Sažetak Škola Manuš ima bogatu povijesnu pozadinu. Jedinstvena je po svojoj ljepoti, sazidana od kamena, u mediteranskom duhu. Prepoznatljiva je po mnogočemu, a najviše po svojoj bogatoj prošlosti. Smještena je u neposrednoj blizini Dioklecijanove palače, svjetske kulturne baštine, a i sama je kulturno-povijesni spomenik. Značajna je specifičnost škole odgoj učenika u duhu humanosti, plemenitosti te očuvanja hrvatske kulturne baštine. Posebna pažnja posvećuje se inkluziji učenika s teškoćama u razvoju. Tema je našeg projekta povijest starih pisama koja čine neprocjenjivu kulturnu i povijesnu baštinu, nepravedno zapostavljenu u obrazovnim programima. Provodeći projekt o glagoljici, postali smo još svjesniji važnosti poznavanja korijena pismenosti i razvoja svijesti učenika o očuvanju i njegovanju ove kulturne i povijesne baštine te njezina prenošenja budućim naraštajima. Kroz temu glagoljice prepoznali smo mogućnost inovativnog izučavanja povijesti u kontekstu koji nas na pozitivan način povezuje s drugim n arodima. U ovom projektu, to jest u ovom partnerstvu, svaki partner prezentira staro pismo svoga područja, istražuje ga i prezentira ostalim partnerima. Na taj način istražujemo povijest povezujući Istok i Zapad, povezujući religije i različitosti, te potičemo otvorenost prema pripadnicima drugih kultura. Stvaranjem ovakvog interaktivnog ozračja u kojem učenici istražuju zajedničke povijesne teme idemo u smjeru uklanjanja predrasuda i stereotipa, a naglasak stavljamo na pozitivne utjecaje jedne države na drugu, jedne religije na drugu. Za realizaciju svih aktivnosti uspostavljena je suradnja nastavnika različitih profila, primjerice nastavnika povijesti, engleskog jezika, likovne kulture, materinskog jezika, defektologa, pedagoga i sl. Neke projektne aktivnosti podrazumijevaju posjete brojnim kulturnim i povijesnim lokalitetima i muzejima, primjerice Pustinji Blaca na Braču, predromaničkoj crkvi sv. Petra na Priku u Omišu itd. Komunikacija i suradnja - 104 -

s voditeljima tih lokaliteta odvija se elektroničkom poštom i usmenim sastancima, u svrhu njihove što kvalitetnije i svrhovitije prezentacije. Projektom se ostvaruje suradnja s muzejima u kontekstu izlaganja učeničkih radova. U ovaj tip suradnje aktivno je uključen i muzejski pedagog, kao i kustosi koji kroz interaktivnu komunikaciju s nastavnicima i učenicima na organiziranim radionicama daju smjernice za što kvalitetnije izložbe učeničkih radova. Učenici izrađuju različite suvenire na zadane teme, a kroz tu aktivnost uspostavit ćemo suradnju s Turističkom zajednicom grada. S projektom glagoljice detaljno su upoznate i gradske vlasti, u svrhu prezentacije ovakve vrste projekata i međunarodne suradnje s drugim školama. Učinci projekta na učenike su: - povećan interes za kulturno naslijeđe i povijesne teme kroz međunarodnu suradnju; - dodatno razvijanje navika kulturnog ponašanja u ophođenju s ljudima pri posjetu povijesnim i kulturnim lokalitetima te osjećaja za očuvanje kulturne i povijesne baštine; - veće razumijevanje i odgovornost prema društvenoj, jezičnoj i kulturnoj raznolikosti; - sudjelovanje u brojnim aktivnostima ovog projekta utjecat će na povećanje organizacijskih kompetencija, kao i osjećaja za inicijativu i poduzetništvo; - komunikacija s raznim organizacijama (turistička zajednica, muzeji, gradske vlasti) utjecat će na aktivnije sudjelovanje u društvu; - povećana motivacija za učenje i istraživanje uz zanimljiviji i suvremeniji obrazovni program; - bolje ovladavanje stranim jezicima i jačanje svijesti o važnosti njihova poznavanja; - intenzivnija primjena metoda i alata digitalnog učenja. Konkretni su proizvodi projekta: velika instalacija zajednički oslikanih slova starog pisma od stirodura, likovni radovi na temu starih pisama prezentirani digitalnom tehnologijom, suveniri na temu starih pisama izložit će se u Turističkoj zajednici, slikovnica za učenike s posebnim potrebama, literarni radovi, igrokaz o „Svetoj braći“, tvorcima glagoljice, prezentacija tradicionalnih plesova, suradnja s roditeljima, muzejima, Turističkom zajednicom, gradskim vlastima i ostalim sudionicima. - 105 -

Zaključak U svim aktivnostima projekta potičemo timski rad, izražavamo i realiziramo vlastite ideje, što uključuje kreativnost, inovativnost, ali i preuzimanje rizika radi ostvarivanja određenih ciljeva. Sve to pridonosi razvoju organizacijskih vještina, inicijative i poduzetničkog duha. U naš projekt uključili smo velik broj učenika i nastavnika, kako bi oni usmenom komunikacijom, društvenim mrežama, s obiteljima, prijateljima i suradnicima prenijeli informacije o projektu što većem broju onih koji nisu njegovi direktni sudionici. Promičemo važnost partnerstva između obrazovnih institucija na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, jer smatramo da je partnerstvo jedini održivi način da se postigne uspješno društvo.

Režić, Lada rođena je 1954. godine u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju Ćiro Gamulin pohađala je u Splitu. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Predaje hrvatski jezik u OŠ Manuš u Splitu. Pezelj, Vana i Šeravić, Ivana odlične su učenice koje u slobodno vrijeme rolaju. Vana je i džudašica, a Ivana rado čita te je i članica Gradske knjižnice Marka Marulića Split.

- 106 -

Iz Programske knjiĹžice (saĹžeci i drugi prilozi)

- 107 -

Jurjevski običaji Turopolja Katja Matković-Mikulčić Gradska knjižnica Velika Gorica ravnateljica@knjiznica-vg.hr

Sažetak Jurjevski običaji od davnine su prisutni u narodu turopoljskoga kraja. Uoči 23. travnja, blagdana sv. Jurja, brojnim aktivnostima i slikovitim pučkim običajima slavi se početak proljeća kao simbol novog života i oproštaj od hladne zime. Vrhunac tih svečanosti je paljenje krijesova, kojima se tjera hladnoća i tama, a zaziva toplina i svjetlost. Svetkovine današnjice, pa i one vezane uz Jurjevo, ne smiju biti slika čovjekova otuđenja, nego odražavanje ravnoteže između poštovanja prošlosti i vjere u budućnost. Stoga ih je važno prezentirati i čuvati kako bi ostali u kolektivnoj memoriji, koju moramo graditi od najranijeg dječjeg doba. Jurjevski običaji upisani su u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a turopoljsko Jurjevo u procesu je uvrštenja na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine.

Matković-Mikulčić, Katja rođena je u Vrbanju na Hvaru. Od 1993. godine radi u Gradskoj knjižnici Velika Gorica, prvo kao bibliotekarka informatorica, a danas je ravnateljica ustanove. Uz redoviti posao kontinuirano se bavi spisateljskim radom, autorica je brojnih priloga u zbornicima, novinama, časopisima i na radiju, te predgovora za knjige i izložbe. Autorica je tzv. mediteranske trilogije koju čine tri knjige za djecu: Priče o maslini (1995.), Priče o vinovoj lozi (1999.) i Priče o smokvi (2001.), iz kojih su neke priče uvrštene i u školske udžbenike. U Gradskoj knjižnici Velika Gorica prikuplja građu za Zavičajnu zbirku, stoga se dosta bavi istraživanjem turopoljske baštine te je autorica, recenzentica ili urednica monografija vezanih uz tu tematiku. Njezin je veliki doprinos u približavanju hrvatske i albanske kulture na književnom planu. Knjige joj se nalaze u knjižnicama u zemlji i inozemstvu. Za svoj je rad dobila brojna priznanja institucija, udruga i pojedinaca. Obnašala je dužnost predsjednice Zagrebačkoga knjižničarskog društva i dopredsjednice Hrvatskoga knjižničarskog društva te članice Hrvatskoga knjižničnog vijeća, savjetodavnog tijela pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.

- 108 -

Muzejske publikacije za djecu i mlade Mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb sradov@mdc.hr

Sažetak Muzejska izdavačka djelatnost za djecu i mlade bitan je segment izdavačke djelatnosti muzeja, koji ima svoje specifičnosti te vrlo određenu komunikacijsku ulogu unutar cjelokupnog rada muzeja kao javnih ustanova. Ona je dio edukativnoga nakladničkog korpusa muzeja kojemu je osnovna svrha edukacija, tj. razvijanje tjelesnih, umnih i moralnih sposobnosti te odgajanje i obrazovanje muzejske publike. Edukativna muzejska izdavačka djelatnost za djecu i mlade pomno je osmišljena i svrhovita djelatnost koja je istodobno sredstvo i rezultat muzejsko-pedagoških aktivnosti. Stoga edukativna izdavačka djelatnost primjenom različitih metoda i tehnika poučavanja nastoji iskoristiti i na primjeren način svim korisnicima, a posebice djeci i mladima, ponuditi i proslijediti obrazovni potencijal muzejskih sadržaja - predmeta, zbirki i izložbi. Muzejske publikacije za djecu i mlade trebale bi olakšati rad muzejskog pedagoga, omogućiti korisnicima individualan izbor, tempo i način razgledanja muzejskih sadržaja, te ponuditi i inicirati aktivno razgledanje i upoznavanje muzejskih sadržaja, čime se ujedno upućuje na pomnije gledanje, uspoređivanje, traženje i razmišljanje. Pojedine vrste tih publikacija ciljano su namijenjene i nastavničkom osoblju. U izlaganju će se pažnja posvetiti onom segmentu muzejskih edukativnih publikacija u kojima se muzej prepoznaje kao okruženje u kojemu se provodi informalna (spontana) edukacija kao dio cjeloživotnog obrazovanja. Izdvojit će se karakteristični primjeri, posebice oni kojima muzeji predstavljaju nematerijalnu baštinu zavičaja djeci i mladima.

- 109 -

Radovanlija Mileusnić, Snježana od 1992. godine samostalno vodi specijalnu knjižnicu Muzejskoga dokumentacijskoga centra, jedinstvenu po sadržajnoj specijalizaciji knjižničnih fondova koji pokrivaju područje znanja o muzejima. Magistarski rad obranila je s temom Ustroj i organizacija knjižnica zavičajnih muzeja u Hrvatskoj na poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti, smjer knjižničarstvo, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Voditeljica je i autorica godišnjih izložbi izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija koje predstavljaju recentnu izdavačku produkciju s ciljem njihove popularizacije i približavanja stručnom, ali i širem krugu korisnika. Autorica je idejne koncepcije i voditeljica edukativnih radionica za muzejsko osoblje iz područja muzejskoga nakladništva Kako objaviti dobru muzejsku knjigu, te urednica popratnih priručnika istoimene bibliografske cjeline. Autorica je idejnih koncepcija, organizacija i provedbi stručnih simpozija vezanih uz problematiku knjižne baštine u muzejima (Knjiga u muzeju 2011., Muzej(i) (i) književnost(i), međunarodni interdisciplinarni stručni simpozij, 2006.). Autorica je izlaganja i tekstova iz područja muzejskoga knjižničarstva i muzejskoga nakladništva.

- 110 -

Udruge − nositelji zaštite nematerijalne kulturne baštine

- 111 -

Splitska čakavština: Na mlajima rič ostaje Jadranka Mardešić-Komac Udruga Marko Uvodić Splićanin, Split

Sažetak Skupina prijatelja pjesnika započela je svoje druženje uz kavu u kavani Bellevue u Splitu početkom 2011. godine. Organizirali smo i pjesničke nedjelje pod nazivom Jušto u podne po ure beside. Za svoja smo druženja dobili podršku Turističke zajednice grada Splita. Cilj druženja bio je približiti se građanima Splita, „gladnima“ splitskog izričaja kojim su govorili njihovi stari. Gosti su nam bile osnovne škole Mertojak, Visoka, Trstenik, Ravne njive, Brda, Lučac, Kaštel Sućurac, te Grohote s otoka Šolte. Iz entuzijazma i ljubavi prema splitskoj čakavici rodila se ideja o osnivanju Udruge Marko Uvodić Splićanin za očuvanje kulturne baštine splitske čakavštine. Osnovali smo je 19. prosinca 2011. godine peticijom građana. Svoj potpis dali su profesori književnosti, ekonomisti, građevinari, kulturni djelatnici, akademici, književnici i pjesnici te ostali građani raznih zanimanja. Našim je zalaganjem Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 2013. godine splitski govor (splitsku čakavštinu) proglasilo nematerijalnim kulturnim dobrom. U izlaganju će biti riječi o udruzi i njezinim aktivnostima u radu s djecom i mladima, kao i o planovima za očuvanje splitskoga govora.

Mardešić Komac, Jadranka rođena je 1949. godine u Splitu. Osnovnu i srednju školu završila je u Splitu, a potom je studirala sociologiju u Sarajevu. Poezijom se bavi još od srednjoškolskih dana. Izdala je svoju prvu zbirku pjesama Silon, a na lipe 2012. godine u Nakladi Bošković, potom i Enti past a ne udri se 2016.godine. Predsjednica je Udruge Marko Uvodić Splićanin.

- 112 -

Picigin – društvena igra kao nematerijalno kulturno dobro RH Branko Bosanac Ivica Vrandečić Ekološko društvo Picigin Bačvice, Split bosi8@net.hr

Sažetak Picigin je društvena igra loptom („balunom“) nastala u Splitu i smatra se „najsplitskijom“ igrom. Kultno igralište za picigin su Bačvice, splitska pješčana plaža. Otuda se, zbog svoje atraktivnosti, proširio po čitavoj hrvatskoj obali te se razvio u specifične lokalne stilove i varijante. Splitski su studenti iz Praga 1908. godine na kupalište Bačvice donijeli igru koja se zvala vodeni polo (engl. water-polo). Budući da na Bačvicama more nije dovoljno duboko za tu igru, pretpostavlja se da se picigin razvio iz osebujnog splitskog vaterpola na suhom te se od 1923. godine do danas igra na Bačvicama. Osnovni je cilj igre da balun mora biti što dulje u zraku, bez pada u more. Igra ga pet igrača s oguljenom teniskom lopticom u plićaku, najpoželjnije s visinom mora do gležnja. Sadašnji picigin, koji je sinteza svih bivših stilova, zahtijeva od igrača izgrađenu tehniku udarca objema rukama, naročiti refleks i odraz, maštovitost poteza, brzinu, akrobatski skok, osjećaj za prostor, preciznost i veliku izdržljivost. Picigin je igra u kojoj nema pobjednika i strogih pravila, a spoj je odbojke, tenisa, akrobatike, vaterpola i borilačkih sportova. Pritom je važan psihološki, odnosno sociopsihološki element igre. Uvažavajući ovu osebujnost i izvornost, te neprekinutu tradiciju utkanu u povijesni memento grada, na prijedlog Ekološkog društva Picigin Bačvice Ministarstvo kulture RH je, na temelju članka 12. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, 28. listopada 2013. godine donijelo rješenje kojim se utvrđuje da picigin - društvena igra loptom, ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra RH. U izlaganju će biti riječi o našim motivima i postupku ishođenja statusa nematerijalnog kulturnog dobra, te očuvanju i upoznavanju mlade populacije s ovom izvornom, tradicionalnom igrom, koja ima značenje jednog od simbola grada Splita.

- 113 -

Picigin - društvena igra s loptom Ekološko društvo Picigin Bačvice, nositelj nematerijalnog kulturnog dobra, nastalo je kao nastavak stogodišnje tradicije okupljanja građana Splita, a koji uvalu i kupalište Bačvice smatraju svojim drugim domom. Začeto je 1927. godine, osnivanjem Društva za uređenje i poljepšanje Bačvica i Firula, na čelu s inženjerom Fabijanom Kaliternom, ocem splitskoga sporta. Tako je upravo na Bačvicama rođena ideja o osnivanju Hajduka, što je i ostvareno 1911. godine.

Naše Društvo osnovano je i upisano u Registar udruga RH 1999. godine, s ciljem planiranja rada i razvitka ekološke zaštite okoliša uvale Bačvice, zaštite tradicijskih rekreacijskih sadržaja u vezi s kupalištem, osobito glede picigina, te okupljanja članova i drugih ljubitelja kupališta Bačvice. Na terasi hotela Park 2007. godine promovirana je monografija kojom je fenomen kupališta Bačvice ušao u vječnost. Bačvice su svojim značenjem za Split i Splićane zaslužile ovakav literarni spomenik, kako su ga nazvali izvjestitelji s promocije. Uredniku monografije pošlo je za rukom ono o čemu su generacije Splićana sanjale, a to je objediniti „štoriju“ (priču) o Bačvicama kao kultnome mjestu odrastanja, mjestu gdje smo prvi put proplivali, družili se, zaljubili se... U knjizi s 200 bogato ilustriranih stranica, slikom i tekstom (djelomično prevedenom na engleski) uspjela se ispričati priča o jednom specifičnom dijelu Splita tijekom stogodišnjeg razdoblja njegove povijesti, lagano i nepretenciozno, kako bi se čitateljima na što jednostavniji način približili ljudi - 114 -

i događaji koji su ne samo obilježili Bačvice, nego i cijelo jedno vrijeme i nekoliko generacija Splićana, te su tako na osobit način postali dijelom bogate i raznolike splitske sportske i kulturne baštine. Picigin - društvena igra loptom (ili, kako mi to kažemo, „balunom“) izvorno je splitski izum koji se na kupalištu Bačvice igra još od 1923. godine, a koji je danas sve popularniji i izvan Splita i Hrvatske, o kojem su snimane i emitirane mnoge emisije, te zapisane i objavljene informacije u domaćim i stranim medijima. Postao je dijelom splitskog sportskog, ali i turističkog prepoznatljivog znaka, te je uvršten u Registar kulturnih dobara RH kao nematerijalno kulturno dobro. Kako bi se ishodilo rješenje o utvrđivanju svojstva nematerijalnog kulturnog dobra za picigin, Društvo je bilo domaćin trilateralnog projekta razmjene mladih (Hrvatska - Portugal - Malta). Projekt pod nazivom On Move - Move On... all together (U pokretu - napredovati... svi zajedno) spojio je četrdesetero mladih ljudi iz Europe, različitih pozadinskih priča, i promovirao vrijednosti zdravog načina života, sportskih aktivnosti na otvorenom, ekološke osviještenosti, međugeneracijske solidarnosti i aktivnog starenja, a sve to kroz brojne radionice i grupni rad, s naglaskom na upoznavanje s tradicionalnom splitskom igrom piciginom. Neizostavni je element također bilo i interkulturalno učenje i promoviranje europskih vrijednosti, čime se širi tolerancija i prijateljstvo među mladim ljudima. Ovaj

- 115 -

je projekt samo dio velikog programa Europske unije Mladi na djelu, koji financira Europska komisija, te je upravo ED Picigin Bačvice prva splitska udruga kojoj je odobren program i sredstva iz tog fonda Europske komisije.

Koja igra!!!

Picigin je stogodišnja splitska igra nastala na plaži i pijesku splitskih Bačvica koja pokazuje pravi duh ovoga grada. Duh zafrkancije, vica, zajedništva, tolerancije i maštovitosti. Igra ga pet igrača bez pravih pravila, kao što je to i inače u splitskom duhu, ali ipak se zna tko kome i kada treba dodati lopticu. Nju možete udarati na koji god način želite, ali ona mora što je dulje moguće ostati suha. Morate igrati objema rukama, imati pluća i izdržljivost maratonca, a glavu ispunjenu vicom i improvizacijom. To u sebi ili imate ili nemate. U plićaku dubine pet do deset centimetara svakodnevno tijekom cijele godine imate teatar u moru i iznad mora s glumcima koji su i paraderi i akrobati i pucači i deratori i beštimaduri. I svi se „iskaljuju“ na maloj teniskoj loptici izbrušenoj „do boli“, koju samo pravi meštri od piciginaškog zanata znaju napraviti. Godine nisu važne. Igraju ga i mlađi i stariji, i žene i muškarci. Svaka nova generacija donosi nešto novo, ali i čuva stoljetni duh i tradiciju koju su stvarale legende picigina Tolja, Ćićo, Toni... A oni koji ga gledaju sa strane već desetljećima, naročito u zimskim mjesecima, samo s uzdahom komentiraju: „Koja igra!!!“ A kad igra završi, počinje nenadmašna piciginaška pučka zabava na suhom. Nju je nemoguće prepričati, nju treba doživjeti. I za nju znaju samo pravi piciginaši. I stari i mladi. A najčešće počinje zadirkivanjem mlađih prema starijima. Provociranja ima u neograničenim količinama i dopušteno je sve osim biti ozbiljan. I kao u piciginu, tako i u „igri“ nakon picigina uvijek morate znati dati i primati. Bilo lopticu, bilo šalu na svoj ili tuđi račun. To je piciginaški stil i način života, a rekao bih, i splitsko stanje uma.

- 116 -

Ivica Vrandečić

Bosanac, Branko, dipl. iur., tajnik je, a novinar Vrandečić, Ivica predsjednik Ekološkog društva Picigin Bačvice, nositelja kulturnog dobra, koje je nastalo kao nastavak stogodišnje tradicije okupljanja građana Splita koji uvalu i kupalište Bačvice smatraju svojim drugim domom. Začeto je 1927. godine, osnivanjem Društva za uređenje i poljepšanje Bačvica i Firula, na čelu s inženjerom Fabijanom Kaliternom, ocem splitskog sporta. Društvo je osnovano i upisano u Registar udruga RH 1999. godine s ciljem planiranja rada i razvitka ekološke zaštite okoliša uvale Bačvice te zaštite tradicijskih rekreacijskih sadržaja u vezi s kupalištem, osobito picigina.

- 117 -

Prilozi virtualnome muzeju tradicijskih klesarskih i kiparskih alata na području Dalmacije Magdalena Modrić, učenica Mentorica: Vanja Škrobica, prof. Škola likovnih umjetnosti u Splitu vanja.skrobica@st.t-com.hr

Sažetak Cilj rada nam je istražiti klesarske radionice i kamenolome, upoznati metodologiju rada u kamenolomima i klesarskim radionicama, te istražiti stare klesarske i kiparske alate.

Kako je istočna obala Jadrana rano došla pod politički i gospodarski utjecaj Grka i Rimljana, taj se utjecaj odrazio i u području gradnje, obrta i umjetnosti. U Dalmaciji je već u antici otvoreno nekoliko kamenoloma, a jedan od njih još je sačuvan kod Splitske na Braču. Tijekom srednjeg vijeka, a poglavito u renesansi i kasnije, kamen iz dalmatinskih kamenoloma ugrađivao se u poznate domaće i svjetske građevine ili su se od njega izrađivale skulpture. Zbog toga ovo istraživanje posvećujemo znanim i neznanim majstorima klesarima, kiparima i graditeljima od kojih baštinimo cvjetne rozete i grandiozne portale, elegantne kampanele i palače, skulpture i fontane. „Tko ne voli kamen i tko ga ne poštuje, bolje da se ne hvata bata i špice.“ Nema sigurnih podataka kad su stanovnici na istočnoj obali Jadrana počeli eksploatirati kamen i koristiti ga kao građevni materijal, alat i oružje. Neki su pokazatelji da je rudarenja kamena bilo već u prapovijesti. Mnogo je lijepih primjera uporaba kamena u antici u gotovo svim gradovima uz Jadran. Već iz doba grčke kolonizacije ostali su nam epigrami koji svjedoče o otvaranju tzv. kava, odnosno o vađenju i obradi kamena kao važnoj gospodarskoj grani (Vis, Hvar).

- 118 -

Antičko razdoblje u nas nije koristilo kamen samo kao važan graditeljski materijal (mostovi, palače, akvedukti...), nego i u obrtu i umjetnosti. Čini se da su prvi kamenolomi kod nas, na području Dalmacije, otvoreni na otoku Braču (Rasohe, Stražišća i Plate) već u prvom stoljeću pr. Kr. Stručnjaci, ali i materijalni ostaci, potvrđuju da su upravo bračkim kamenom podignuta Salona i Dioklecijanova palača. Osim bračkih kamenoloma, postojali su i kamenolomi na otoku Korčuli i u Segetu pokraj Trogira. Odlaskom Rimljana graditeljstvo se slabo razvija, pa tako i vađenje kamena. Uglavnom su se koristili ostaci ruševnih fortifikacija, zidina, vodovoda itd. Tijekom srednjeg vijeka uglavnom su se gradile crkve, gradske zidine za obranu i kuće. Tek od vremena predrenesanse, a osobito u renesansi, kamen opet dobiva na cijeni, grade se katedrale, portali, privatne i javne palače (Trogir, Split, Dubrovnik, Šibenik, Korčula...). Tada grade velikani: Juraj Dalmatinac, Andrija Aleši, Nikola Firentinac. Čak se spominje i izvoz našeg kamena u susjednu Italiju. Iz mletačke vladavine poznate su brojne građevine, gradske utvrde, luke, palače, bunari, kazališta i arsenali koji i danas čine vrijednu spomeničkokulturnu baštinu. Tijekom 17. i 18. st. kamen se i nadalje koristi u arhitekturi crkava (oltari, zvonici, skulpture), utvrda i palača. U 19. i 20. stoljeću tehnologija uvodi nove materijale u graditeljstvo i umjetnost. No, ti novi materijali (beton, željezo, čelik, staklo, plastika...) nikad nisu do kraja potisnuli kamen. Kamen prati čovjeka u svim njegovim razdobljima života i situacijama: od gradnje stambenih objekata, prometnica, fortifikacija itd., pa sve do umjetničkog stvaralaštva. Nažalost, paralelno s uvođenjem nove tehnologije u gradnji, zapustili su se stari antički kamenolomi i tradicionalna obrada kamena. Ovaj rad napisan je kao zahvala svim nepoznatim i poznatim graditeljima, klesarima i kiparima čije radove baštinimo i danas poslije nekoliko tisućljeća. Po njima smo u svijetu itekako prepoznatljivi. Ovo je ujedno i mali prilog za stvaranje muzeja in situ upravo u kavama/ kamenolomima u kojima se eksploatirao kamen.

- 119 -

Algoritam: Stina - Ruka - Alat stina je kamen temeljac prag doma, skaline života, cvitni balkoni mirnog odmora, stina je sveti oltar i kampanel suhozidina, međa i gradina ona je umotvorina i rukotvorina stinom se pripovida stinom se i piva brani i gradi stina je uklesana, otklesana, isklesana u stinu se urezuje, upisuje stina je kamenovanje i kamenom u glavu, i kamena s ramena... i na kraju stina je mirno počivalište: sarkofag, grobnica, stećak skromna ploča na humku nike padine domus aeterna (Vanja Škrobica, 2015.)

Modrić, Magdalena (4. r. kiparski dizajner): voli istraživati, otkrivati, analizirati i graditi vlastite kritičke stavove. Zanima je područje likovne umjetnosti i pisanje. Škrobica, Vanja, profesorica i knjižničarka u Školi likovnih umjetnosti, sudjeluje s učenicima u izvannastavnim projektima, potiče ih na istraživanje i očuvanje baštine, u kreativnom pisanju, promociji škole itd.

- 120 -

Biti alaj-čauš: Sinjska alka u nastavi hrvatskog jezika Ante Mastelić, učenik Mentorica: Helena Budimir, prof. OŠ fra Pavla Vučkovića, Sinj helenabudimir12@net.hr

Novinarski rad Biti alajčauš učenika Ante Mastelića bio je predložen za Državnu smotru na Županijskoj smotri LiDraNo održanoj 2015. godine u Splitu.

Biti alaj-čauš Davne 1715. godine Sinjani su slavno pobijedili Osmanlije uz zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske. Od tada se svake godine u kolovozu priređuje Sinjska alka, viteški turnir. Od 2010. godine pod zaštitom je UNESCO-a kao svjetska nematerijalna baština. Alka ujedinjuje prošlost i sadašnjost, slavi običaje naših pradjedova, junaštvo i hrabrost. U povodu tristote obljetnice slavne pobjede i tristote Alke koja će se trčati 9. kolovoza 2015. godine, razgovarali smo s alaj-čaušem Ivicom Filipovićem Grčićem.

Gospodine Filipoviću Grčiću, što znači biti alaj-čauš?

- Biti alaj-čauš najveća je čast koju jedan alkar može postići. Još je veća čast biti alaj-čauš za jubilarnu tristotu Alku. Koliko je velika čast, toliko je velika i odgovornost alaj-čauša. On je zapovjednik svih alkara i brine se za uspješno provedene pripreme.

Kada ste se počeli baviti jahanjem?

- Jahanjem sam se počeo baviti s 10 godina. Otac me je upisao u školu jahanja u Konjičkome klubu Alkar u Sinju. On se već tada nadao da ću jednog dana postati alkar. Ja sam u tom periodu zavolio konje i konjičke sportove. Počeo sam se profesionalnije baviti jahanjem sudjelujući na raznim konjičkim natjecanjima diljem Republike Hrvatske.

Kako ste postali alkar?

- Gledajući svake godine pripreme alkara na sinjskom Hipodromu, - 121 -

poželio sam postati alkar. Godine 1995. predao sam molbu za člana Viteškog alkarskog društva. Sljedeće godine pozvan sam da kao pripravnik sudjelujem na alkarskim pripremama u Sinjskom polju i 1997. godine primljen sam u alkarsku povorku kao alkar u pratnji barjaka Čudotvorne Gospe Sinjske. Kao alkar kopljanik debitirao sam 2000. godine. Koliko dugo i kako se morate pripremati za alkarske svečanosti? - Alkari se najduže pripremaju za alkarske svečanosti. Pripreme počinju u svibnju u Sinjskom polju, a u srpnju na alkarskom trkalištu.

Pamtite li posebno neku Alku?

- Najviše pamtim Alku iz 2001. godine jer sam tada pripetavao za slavodobitnički plamenac. Osjetite li uzbuđenje i oduševljenje publike koja vas promatra niz alkarsko trkalište? - Svaki alkar osjeća uzbuđenje dok prolazi alkarskim trkalištem i dok ga bodri publika s palki. Najdraže mi je kad me s tribina bodri moja obitelj. Tada osjećam poseban zanos i nastojim pogoditi jednu sridu za kćer i jednu za sina. Koliko je alkaru bitan konj? - Alkar i konj na trkalištu moraju funkcionirati kao jedno tijelo. Koliko je bitno oko sokolovo i čvrsta desnica, toliko je bitan i dobar konj. Konj mora držati pravac dok trči prema biljegu (konopu s alkom) i proletjeti trkalištem u zadanom roku.

Tko vam je najveća podrška u alkarskom životu?

- Moja obitelj najveća mi je podrška. Kći Ružica, sin Josip i supruga Marija žive Alku skupa sa mnom. Ružica je velika ljubiteljica konja i moj najvjerniji navijač na alkarskom trkalištu. Moji su roditelji zaslužni za moj alkarski početak. Moja je obitelj moj najveći oslonac. Što za vas znači nastupiti na tristotoj Alci, koja će se održati 9. kolovoza 2015. godine?

- 122 -

- Nastupiti na tristotoj Alci kao alaj-čauš za mene i za moju obitelj velika je čast. Sudjelovati u organizaciji, voditi alkarske pripreme i biti član alkarske povorke velika je odgovornost, koju s velikim zadovoljstvom preuzimam i dat ću sve od sebe da tristota Alka bude zapamćena kao najveličanstvenija.

Što biste poručili mladim ljudima koji žele biti alkari?

- Mladi ljudi koji žele biti alkari moraju voljeti konje, moraju biti vrsni jahači, moraju voljeti Sinj i Cetinsku krajinu i, najvažnije od svega, moraju voljeti Alku i našu zaštitnicu Čudotvornu Gospu Sinjsku. Upornost, marljivost i poštenje vrline su koje mora posjedovati svaki alkar. Gospodine Ivice Filipoviću Grčiću, hvala vam na ovom intervjuu. Mi ćemo u školi za lektiru pročitati pripovijetku Alkar Dinka Šimunovića. Na Sinjskoj alci 9. kolovoza 2015. godine želimo vam oko sokolovo i čvrstu desnicu.

- Hvala! Svim učenicima želim uspješnu školsku godinu.

Sinjska alka je od 2010. godine pod zaštitom UNESCO-a kao svjetska nematerijalna baština. Kako bismo očuvali svoj nacionalni identitet, važno je proučavati, čuvati i prenositi budućim generacijama hrvatsku kulturnu baštinu. Evo što smo mi učenici 8. razreda OŠ fra Pavla Vučkovića iz Sinja naučili na satovima hrvatskog jezika. Davne 1715. godine Sinjani su slavno pobijedili Osmanlije uz zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske. Svi mi koji živimo u Cetinskoj krajini ponosno častimo Čudotvornu Gospu Sinjsku kao nebesku zaštitnicu pod čijim je zagovorom oslobođen Sinj. Od tada se svake godine u kolovozu priređuje Sinjska alka, viteški turnir. Alkarske svečanosti iz 1875. slikovito je opisao Dinko Šimunović u pripovijetci Alkar, koju smo čitali za lektiru. Alkar Rašica pripetavao se s alaj-čaušem. U pripetavanju je odbacio alku i ponovno je uhvatio. U Alkarskom statutu članak 47. glasi: „Ako alkar pogodi alku i odbaci je, pa je opet u zraku pogodi u bilo koji razdjel i alka mu ostane na koplju, tada se na broj punata dobivenih tim pogotkom dodaju još tri punta.“ Tako je Šimunovićev alkar Rašica osvojio dvostruko punata i pobijedio. Na satu medijske kulture pogledali smo televizijsku snimku Alke iz 1981. godine, koja prikazuje pripetavanje legendarnog alaj-čauša Frane Bareze Šore i tada najmlađeg alkara Ivice Cvrlje. U uzavreloj atmosferi dva alkara ponosno jašu - 123 -

niz alkarsko trkalište. Epizodu iz Šimunovićeva Alkara mogli smo vizualno i auditivno osjetiti sa stvarnim alkarima. Pobijedio je alaj-čauš Frano Bareza Šore. U Sinju će se, na istom alkarskom trkalištu, 9. kolovoza 2015. godine trčati 300. Alka. Alkare će voditi alaj-čauš Ivica Filipović Grčić, koji nam je tim povodom dao intervju. (pročitati intervju) Na svim satovima glavni nam je motiv bio alaj-čauš - zapovjednik čete alkara. Od 1715. do 2015. prošlo je tristo godina. Od tada su alkarske svečanosti uvijek iste, samo se mijenjaju ljudi čija imena trajno ostaju zapisana u povijesti Sinjske alke. Na kraju ovog izlaganja prenosim vam poruku koju smo mi učenici zapamtili: „Alka je simbol svake borbe za slobodu, za mir i ognjište, za vjeru i nadu. Ujedinjuje prošlost i sadašnjost, slavi čast i poštenje, običaje naših pradjedova, junaštvo i hrabrost.“

- 124 -

- Drugi dio -

60 godina splitskih dječjih knjižnica

- 125 -

GRADSKA KNJIŽNICA MARKA MARULIĆA U SPLITU 60 GODINA S DJECOM I MLADIMA Godine 2015. Gradska knjižnica Marka Marulića Split obilježava 60. obljetnicu postojanja dječjih knjižnica kao zasebnih odjela namijenjenih djeci i mladima, a 2016. godine i 65. obljetnicu svoga osnutka. Naime, narodna knjižnica, namijenjena najširem sloju građanstva, svečano je otvorena 1. svibnja 1951. godine. Bila je smještena u Bosanskoj ulici 2, a nosila je naziv Posudbena biblioteka. U svojem je fondu imala oko 5000 knjiga, dijelom kupljenih, dijelom darovanih. Nakon toga otvorena je, kao poseban odjel Posudbene biblioteke, Gradska čitaonica u zgradi bivše Croatije (današnja zgrada Splitske banke kod Prime Grad). Već početkom 1953. godine u knjižnici su počeli s prikupljanjem građe za najmlađe članove, kojih je iz dana u dan bilo sve više, i do 1955. godine učenici osnovnih i srednjih škola postali su najbrojnija korisnička skupina. Ne samo zbog toga, nego i zbog specifičnosti rada s najmlađima te nedostatnog prostora, odlučeno je da se sada već potpuno formirano Dječje odjeljenje (u uporabi je bio i naziv Pionirska knjižnica) prostorno preseli u Omladinsku ulicu broj 2 (današnje Kazalište lutaka). U tim prvim godinama rada nije se vodila pouzdana evidencija i malo je podataka o broju knjiga i korisnika, no jedno je sigurno - sva tri tadašnja odjela knjižnice (Dječji, Čitaonica i Odjel za odrasle) radila su u skučenim prostorima. Zbog toga je 1957. godine došlo do ponovnog preseljenja svih triju odjela na novu lokaciju, ovaj put u prizemlje zgrade Doma kulture, u Ulici Ive Lole Ribara 4 (bivša Biskupova palača), gdje se Dječji odjel zadržao sljedećih 10 godina, sve do 1967., kada se preselio u Ribarovu ulicu 2 (današnja Zagrebačka 4). Nakon četiri godine, 1971., otvorena je nova, velika, suvremeno opremljena Knjižnica Bol - Plokite, koja je u svojem sastavu imala i Dječji odjel, a posebna novost bio je slobodan pristup knjižnom fondu, dječjoj periodici, priručnoj i referentnoj građi. Tisuće malih Splićana prošlo je kroz ovu knjižnicu i mnogi od njih i danas se rado sjećaju vremena koje su ondje proveli u potrazi za dobrom knjigom. U godinama koje su slijedile, u ograncima koji su se zatim osnivali redom: Knjižnica Solin (1971.), Knjižnica u Kaštel Gomilici (1974.), Knjižnica u Podstrani (1975.), Bibliobus (1980.), Knjižnica u Grohotama (1981.), Knjižnica u Kaštel Starom (1988.), Knjižnica u Kaštel Sućuracu (1998.), Knjižnica Meje (1991.), Knjižnica Kaštel Novi (1995.), Knjižnica Trstenik - 126 -

(2000.), Knjižnica Spinut (2003.), Knjižnica Brodarica (2007.), Knjižnica Ravne njive (2007.), Knjižnica Žrnovnica (2008.) i Središnja knjižnica (2008.) - dječji su odjeli imali jasno određenu misiju te su u skladu s njom nastojali provoditi posebno napravljene planove i programe rada, imati stručno i dodatno educirano osoblje za rad s najmlađim i mladim korisnicima, te prilagođavati prostore i kvalitetno i stručno formirati knjižnične fondove. Prilagođavajući se vremenima, ali uvijek na tragu novih i naprednih strujanja, osluškujući i prateći zahtjeve i potrebe djece i mladih, dječje su se knjižnice i same mijenjale i bile su na neki način putokaz i uzor i školskim knjižnicama, s kojima su surađivale na mnogim projektima. Otvaranjem Središnje knjižnice (2008.), Split i Hrvatska dobili su tada prostorno najveći i najmodernije opremljen Odjel za djecu i mlade, koji je uz bogate knjižne i neknjižne fondove korisnicima ponudio i čitav niz novih sadržaja: igroteku, medioteku, radionice, pričaonice, tribine, predavanja, programe za predškolsku, mlađu i stariju školsku djecu, kutak za mlade... Zahvaljujući najsuvremenijoj tehnologiji, korisnicima i njihovim roditeljima na usluzi su brojne pogodnosti i mogućnosti kvalitetnog provođenja slobodnog vremena. Danas, u svijetu sveopće globalizacije, opće dostupnosti svih mogućih elektroničkih medija i informacija, nekima se možda čini da je knjiga izgubila bitku i da mladi danas više ne čitaju. No, mi knjižničari koji radimo u dječjim knjižnicama znamo da to nije tako i da je potreba djece i mladih za knjigom, čitanjem, druženjem i živom riječi još uvijek itekako prisutna. O tome najbolje svjedoče uvijek dobro posjećene aktivnosti naših dječjih odjela. Dobra dječja knjižnica danas je mjesto susreta, uzajamne podrške i razmjene ideja, mjesto za osobni rast i razvoj svakog pojedinca, mjesto za dobrobit društva u cjelini. Šezdeseta obljetnica prigoda je i da zahvalimo generacijama knjižničara koji su marljivo i s puno entuzijazma, često u minimalnim uvjetima, formirali knjižne fondove, odgajali s knjigom, poticali na čitanje i razvijali čitateljske ukuse. Nama je danas možda lakše raditi, imamo puno kvalitetnije uvjete, ali s druge strane izazovi novih tehnologija i medija puno su veći i jači, a odrastanje u suvremenom svijetu, punom turbulencija i nesigurnosti, zahtijeva od nas stalno i aktivno sudjelovanje i prilagodbu svim tim procesima kako bismo mogli i ubuduće biti odgovoran i kompetentan sudionik u odgoju i obrazovanju te razvijanju i poticanju kulturnih navika djece i mladih.

- 127 -

Zanimljivosti iz povijesti - Prije osnivanja Posudbene knjižnice, postojala je Sindikalna posudbena knjižnica, utemeljena 1946.godine, koja je četiri godine bila jedina u gradu. Imala je 4500 članova i dnevno je posuđivala 50-70 knjiga. U knjižnici je radio knjižničar koji nije htio da se njegovo ime spominje pa ga je novinar mogao samo opisati: „Simpatična figura sa štapom i zelenim šumarskim šeširom, koji je lijenim, mlađim čitačima dolazio na kućnu adresu po posuđene a nevraćene knjige.“ (Dubravka Dujmović, Glasnik Društva bibliotekara Split, 2010.) -

Prvi članovi Posudbene knjižnice bili su učenici, domaćice i umirovljenici.

- Godine 1956.u knjižnici su se žalili na to da svaka knjiga nakon trećeg čitanja bude toliko uništena da je treba zamijeniti novom. Korisnici su knjige uništavali izrezujući pasuse, stranice i cijela poglavlja. Zbog skromnog fonda, korisnik je mogao posuditi samo jednu knjigu. Teško je bilo doći do strane knjige i djela školske lektire. Prostorije knjižnice bile su jako loše. U tamnim i tijesnim sobama do zraka nisu mogli doći ni članovi knjižnice ni knjižničari. - Godine 1957. iz Pionirske su se biblioteke, koja je bila bez stručnih djelatnika i bez dovoljno prostora, oglašavali apelima u novinama i obraćali se općinskim vlastima. Njihovom su zaslugom Posudbena i Pionirska biblioteka smještene u bolje prostore - bivšu Biskupovu palaču. Pionirska biblioteka dobila je jednog bibliotekara i jednog knjižničara. - Godine 1971. u novoj knjižnici Bol-Plokite prvi je put fond smješten sa slobodnim pristupom korisnicima, s malim stolićima za čitanje. - U početku su dječji odjeli bili namijenjeni djeci od sedam do 14 godina i sve donedavno mnogi su vjerovali da se dijete ne može upisati u knjižnicu ako ne ide u školu. Godine 1993. u našoj je knjižnici otvorena igraonica za predškolsku djecu, 2008. Igroteka i Kutak za bebe od 0 do 3 godine, Kutak za mlade - tinejdžere, ali i Kutak za roditelje.

Urednice

- 128 -

Doprinos Gradske knjižnice Marka Marulića Split temi šestog okruglog stola

- 129 -

Digitalizirana baština za djecu i mlade: od praksi europskih i svjetskih knjižnica do prakse Gradske knjižnice Marka Marulića Split Tomislav Staničić Gradska knjižnica Marka Marulića Split tstanicic@gkmm.hr

Sažetak Knjižnice u svojim fondovima čuvaju zapisano znanje koje je izvor informacija raznovrsnim skupinama korisnika. Zbog ograničenja analognog medija, na kojem su u prošlosti počivale knjižnične zbirke, ali i krhkosti stare građe, otežana su nastojanja korisnika da dođu do informacija o svojoj baštini. Dosadašnje prakse mikrofilmiranja i fotokopiranja omogućavale su samo djelomično rješavanje problema zaštite i dostupnosti. Iako je jedna od najvažnijih zadaća knjižnica briga o kulturnoj baštini, ona je nedovoljna bez pružanja korisničkog pristupa njoj[65]. Zahvaljujući tehnološkom napretku, sve više ustanova koristi postupke digitalizacije kako bi vrijednu baštinsku građu popularizirale i približile krajnjim korisnicima. U ovom radu prikazat će se različiti primjeri europskih i svjetskih knjižnica u pružanju pristupa digitaliziranoj građi namijenjenoj djeci i mladima, s posebnim osvrtom na Gradsku knjižnicu Marka Marulića u Splitu.

Kulturno naslijeđe u digitalnoj eri

Knjižnice postoje kako bi očuvale informacije o ljudskom znanju i omogućile pristup tim informacijama raznim skupinama korisnika. Kako bi u budućnosti zadržale svoju ulogu prenositelja znanja na nove generacije građana, moraju se prilagoditi suvremenim tehnologijama, prateći korisničke potrebe. Iako se sve više ljudskog znanja zapisuje u digitalnom obliku, čime postaje lakše dostupno elektroničkim putem, postojeći zapisi koji su pohranjeni u raznim vrstama analognih nosača ostaju teže dostupni javnosti. Postupcima digitalizacije nastoji se osigurati pristup informacijama s analognih medija elektroničkim putem. Digitalizacija kao pojam obuhvaća niz metoda i postupaka koji vode od statične analogne građe na polici u 65 International Federation of Library Associations and Institutions. IFLA/UNESCO Manifesto for Digital Libraries. URL: http://www.ifla.org/files/assets/digital-libraries/documents/ifla-unesco-digital-libraries-manifesto.pdf, str. 1 (2016-01-27)

- 130 -

prostoru knjižnice do dinamičnog digitalnog objekta, dostupnog i pretraživog s bilo kojeg mjesta na svijetu. Analogni materijal koji se digitalizira može biti tekstualni dokument, slika, zvuk, signal ili trodimenzionalni objekt. Pojmom digitalizacije opisuje se, dakle, postupak konverzije raznovrsnih nosača informacija, kao što su tekst, zvuk, slika ili predmet, u binarni zapis, na kojem se temelji sva računalna i telekomunikacijska infrastruktura, odnosno komunikacija preko računala i ostalih suvremenih uređaja. Kada govorimo o digitalizaciji knjižnične građe, prije svega mislimo na dvodimenzionalnu papirnatu građu, što se najčešće odnosi na tekstualne dokumente - knjige i časopise, ali i na kartografsku i fotografsku građu. Različiti su motivi za proučavanje knjiga za djecu, kao što su slikovnice. Jedan je motiv nostalgija - prilika starijim naraštajima da se prisjete knjiga svoje mladosti. Međutim, slikovnice i ostale knjige za djecu nemaju važnost samo za pojedinca koji ih proučava, one mogu biti vrijedan izvor za proučavanje društva u cjelini, kroz ilustracije i tekstove koji zapravo prikazuju sliku stvarnosti, onakvu kakvu su odrasli željeli da djeca percipiraju.

Projekti digitalizacije građe za djecu i mlade

2.1. Kongresna knjižnica u Washingtonu[66] najstarija je nacionalna kulturna institucija SAD-a i najveća knjižnica na svijetu. U njoj se čuvaju milijuni knjiga, fotografija, zvučnih i slikovnih zapisa, karata i rukopisa, a od 1994. Kongresna knjižnica objavljuje i digitalizirane preslike građe iz svojih zbirki. S fokusom na građu koja je najznačajnija ili unikatna, tijekom dva desetljeća rada stvorena je jedna od najvećih zbirki visokokvalitetne nekomercijalne građe, danas dostupne na internetu. Unutar zbirke stare digitalizirane građe nalazi se 58 jedinica literature za djecu i mlade, od kojih je najstarija jedinica objavljena 1787. godine.

Slika 1. Mrežna stranica zbirke stare digit. građe Kongresne knjižnice u Washingtonu 66 Rare books and special collections reading room, Library of Congress.URL: http://www.loc.gov/rr/ rarebook/digitalcoll/digitalcoll-children.html (2016-01-27)

- 131 -

2.2. Knjižnica povijesne literature za djecu Baldwin[67], Odjela specijalnih zbirki Sveučilišta u Floridi, sadrži više od 130.000 knjiga i časopisa objavljenih u SAD-u i Velikoj Britaniji od sredine 17. stoljeća do danas. Od toga je digitalizirano oko 6000 jedinica, koje su dostupne preko interneta korisnicima diljem svijeta.

Slika 2. Mrežna stranica Knjižnice povijesne literature za djecu „Baldwin”

2.3. The Memory of Netherlands (Uspomena Nizozemske)[68] mrežna je knjižnica slikovne građe, projekt koji okuplja građu iz više od 100 institucija u Nizozemskoj. Fotografije, skulpture, umjetničke slike, crteži, poštanske marke, posteri i novinski isječci, ali i zvučna građa te videozapisi mogu se pogledati preko interneta. Mjesto u projektu našle su i slikovnice, njih 650 iz fondova četiriju knjižnica, na čelu s Nizozemskom nacionalnom knjižnicom, te gradskim knjižnicama iz Amsterdama, Rotterdama i Deventera.

Slika 3. Mrežna stranica „The Memory of Netherlands“ (Uspomena Nizozemske) 67 The Baldwin Library of Historical Children’s Literature in the Department of Special Collections at the University of Florida’s George A. Smathers Libraries. URL: (2016-01-27) 68 A collection of the Koninklijke Bibliotheek , the Openbare Bibliotheek Amsterdam, Bibliotheek Rotterdam, Stadsarchief en Athenaeumbibliotheek Deventer. Picture books from 1810 to 1950. URL: http://www. geheugenvannederland.nl/?/en/collecties/prentenboeken_van_1810_tot_1950 (2016-01-27)

- 132 -

2.4. The Internet Archive neprofitna je organizacija osnovana 1996. sa zadaćom izgradnje internetske knjižnice i s osnovnim ciljevima osiguranja pristupa informacijama svim vrstama korisnika, od znanstvenika i studenata do najšire javnosti. Sadrži raznovrsnu građu: tekstualnu, zvučnu, pokretne slike, softver te mrežne izvore. Jedan od istaknutih primjera je knjiga Čarobnjak iz Oza, izdanje iz 1900. godine, koja je, kao i druga građa u Internet archive, dostupna u brojnim elektroničkim formatima, uključujući i EPUB, te je kao takva prilagođena različitim vrstama e-čitača.

Slika 4. Mrežna stranica „The Internet Archive“, dio posvećen knjigama za djecu

3. Digitalizirana građa za djecu i mlade - praksa GKMM Split Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu također ima iskustvo u digitalizaciji baštinske građe, počevši s projektom digitalizacije baštinske građe pod nazivom Digitalizirana zavičajna zbirka Spalatina. Baštinskoj građi za odrasle korisnike pridružuje se značajna i korisnicima zanimljiva građa za djecu i mlade. 3.1. Izdanje GKMM Split - tiskana knjiga Slikovnica mojeg djetinjstva: knjiga sjećanja[69] sastoji se od kratkih tekstova u kojima su pojedinci podijelili priče o svojim omiljenim slikovnicama iz djetinjstva. Uvrštena je i u elektroničku zbirku GKMM-a, te je na taj način dostupna udaljenim pristupom korisnicima sa svih strana svijeta.

69 Slikovnica mojeg djetinjstva : knjiga sjećanja. Split : Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 2013. URL: http://issuu.com/gkmm/docs/slikovnica_mojeg_djetinjstva_-_e-ve (2016-01-27)

- 133 -

Slika 5. Naslovnica izdanja GKMM-a Split „Slikovnica mojeg djetinjstva: knjiga sjećanja“

3.2. Miljenko Vujanović Meja umirovljeni je splitski profesor engleskog jezika, koji iz ljubavi prema svome gradu i običajima iz mladosti vrijedno bilježi i prikuplja podatke o starim dječjim igrama, o čemu je objavio već nekoliko knjiga. Jedna od njih je Sličice iz ditinjstva[70], ilustrirana knjižica šaljivih zgoda iz autorove mladosti.

Slika 6. Naslovnica knjige „Sličice iz ditinjstva“ 70 Vujanović, M. Sličice iz ditinjstva. Split : Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 2015. URL: http://issuu.com/gkmm/docs/19_miljeno_vujanovi___meja_-_sli__i (2016-01-27)

- 134 -

3.3. Ča triba govorit ilustrirana je knjiga pjesama za djecu velikog hrvatskog književnika Tonča Petrasova Marovića, napisana na splitskoj čakavici. Izvornik je objavljen 1975., pa je objava digitalizirane preslike obilježila jubilarnu 40. godišnjicu.

Slika 7. Naslovnica knjige „Ča triba govorit“

Zaključak Osim što objavom digitaliziranih preslika izvornika osvježavamo uspomenu na neke zaboravljene autore, naslove ili teme, informacija u digitalnom obliku ima neke jasne prednosti[71] u odnosu na analogni. Prije svega, to je mogućnost pretraživanja kroz cijeli tekst, zahvaljujući optičkom prepoznavanju znakova (OCR). Također, značajan napredak u pogledu dostupnosti ostvaruje se objavom u digitalnim repozitorijima, jer tako građi možemo pristupati 24 sata dnevno, neovisno o radnom vremenu ustanove, kao i s udaljenih lokacija bez potrebe za dolaskom u prostor zbirke. Možemo zaključiti da digitalizacijom značajnih knjiga baštinske tematike započinje njihov novi život u suvremenom mediju. Literatura: • A collection of the Koninklijke Bibliotheek , the Openbare Bibliotheek Amsterdam, Bibliotheek Rotterdam, Stadsarchief en Athenaeumbibliotheek 71 Stančić, H. Digitalizacija. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, zavod za informacijske studije, 2009. str. 10

- 135 -

Deventer. Picture books from 1810 to 1950. URL: http://www.geheugenvannederland.nl/?/en/collecties/prentenboeken_van_1810_tot_1950 (2016-01-27) • Children's Library Internet Archive (Books for children from around the world) URL: https://archive.org/details/iacl (2016-01-27) • International Federation of Library Associations and Institutions. IFLA/UNESCO Manifesto for Digital Libraries. URL: http://www.ifla.org/ files/assets/digital-libraries/documents/ifla-unesco-digital-libraries-manifesto.pdf (2016-01-27) • Petrasov Marović, T. Ča triba govorit. Split : Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 2015. URL: http://issuu.com/gkmm/docs/petrasov_marovic_-_ca_triba_govorit (2016-01-27) • Rare books and special collections reading room, Library of Congress. URL: http://www.loc.gov/rr/rarebook/digitalcoll/digitalcoll-children.html (2016-01-27) • Slikovnica mojeg djetinjstva : knjiga sjećanja. Split : Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 2013. URL: http://issuu.com/gkmm/docs/slikovnica_ mojeg_djetinjstva_-_e-ve (2016-01-27) • Stančić, H. Digitalizacija. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za informacijske studije, 2009. • The Baldwin Library of Historical Children’s Literature in the Department of Special Collections at the University of Florida's George A. Smathers Libraries. URL: http://ufdc.ufl.edu/juv (2016-01-27) • Vujanović, M. Sličice iz ditinjstva. Split : Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 2015. URL: http://issuu.com/gkmm/docs/19_miljeno_vujanovi___meja_-_sli__i (2016-01-27) Staničić, Tomislav magistar je novinarstva i knjižničarstva. Zaposlen je u Gradskoj knjižnici Marka Marulića Split na mjestu voditelja Županijske matične službe za narodne i školske knjižnice. Radio je kao knjižničar informator na Odjelu za odrasle i u Službi digitalizacije i grafičke obrade Središnje knjižnice, gdje je u radu bio usmjeren na upravljanje digitalnim zbirkama i metapodacima, te na digitalizaciju i digitalno očuvanje. Sudjelovao je u svim fazama projekta digitalizacije Zavičajne zbirke Spalatine, izdavačke djelatnosti, te u implementaciji elektroničkih usluga, informatizaciji, kao i u uređivanju mrežnih stranica. - 136 -

Čakavica, baština i dječja knjižnica Ingrid Poljanić Gradska knjižnica Marka Marulića Split ipoljanic@gkmm.hr

Sažetak Kažu da u svijetu svakoga dana umire i nestaje jedan jezik, a zajedno s njim tako nestaje i glavno obilježje ljudi koji su tim jezikom govorili. Globalizacija i moderne tehnologije s jedne strane donose napredak, ali mnogo toga uništavaju i guše. Prije svega pretvaraju naš lijepi jezik u mješavinu tuđica, skraćenica i iritantnih poštapalica. U ovakvim vremenima borba za očuvanje vlastitog jezika, dijalekta ili običaja postaje nešto puno više i važnije od puke nostalgije. Vrijedni pojedinci i grupice entuzijasta svojim upornim radom nastoje se izboriti za zaštitu čakavskog dijalekta kao nematerijalne kulturne baštine, ističući kao svoj krajnji cilj proglašenje čakavice jezikom. Taj put će sigurno biti težak i dugotrajan, a do tada treba pokušati spasiti i zaštititi svu onu bogatu građu koja je ostala negdje u prošlosti, zaboravljena, zanemarena ili odbačena. U tom važnom i odgovornom poslu očuvanja i zaštite uspomena i literarne baštine važno mjesto zauzimaju i knjižnice, prije svega njihove zavičajne zbirke, ali isto tako i odjeli za djecu i mlade. Briga za širenje spoznaje o važnosti zavičajnog jezika i običaja potaknula je Odjel za djecu i mlade GKMM-a na mnoge aktivnosti, pa i na organizaciju stručnih skupova s tematikom očuvanja baštine. U sklopu šestog okruglog stola predstavljene su dvije digitalizirane slikovnice koje su, svaka na svoj način, veliki doprinos očuvanju čakavskog jezika i uspomena iz kolektivne memorije našega grada.

Ča triba govorit Tonča Petrasova Marovića, tiskana davne 1975. godine, zasigurno je jedna od najboljih zbirki čakavske poezije za djecu, koja je još od samog izlaska iz tiska izazivala oduševljenje i pobrala pohvalne reakcije. O vrijednosti i beskrajnoj životnosti tih pjesmica dovoljno govori i podatak da već desetljećima nema školske priredbe ili natjecanja na kojemu netko ne recitira Šporkog Roka ili Maru Krpašinku, a reakcije svih prisutnih uvijek - 137 -

su iste - te pjesme izazivaju spontano oduševljenje i veselje publike, a djeca jednostavno uživaju govoreći ih. Ova zbirka, koja je postala i ostala simbolom dječje čakavske poezije, odavno je nestala iz mnogih knjižnica i knjižara, pa inicijativa GKMM Split za digitalizaciju tog djela, čime će se omogućiti njegova dostupnost svima, znači veliki korak u revaloriziranju i širenju najvećih dosega naše čakavske literarne tradicije. Knjižica Sličice iz ditinjstva Miljenka Vujanovića Meje, umirovljenog nastavnika i vrijednog sakupljača splitskih uspomena, nesvakidašnji je pokušaj bilježenja i očuvanja priča o starim splitskim običajima, fenomenima i ljudima. Meja je na sočnoj splitskoj čakavici starinskim krasopisom zapisivao i duhovitim crtežima ilustrirao crtice iz života generacije splitske djece koja su odrastala sredinom prošlog stoljeća, a njegova prvobitna nakana da te zapise ostavi svojim unucima prerasla je u nešto mnogo veće i vrjednije. Ta malena knjižica spomenar je jednog vremena, podsjetnik, ali i poticaj svim djedovima i bakama koji su rasli u ovom gradu na pričanje priča o nekim davnim, prohujalim vremenima.

I zapamtite - tko zaboravi prošlost, taj nema budućnosti!

Poljanić, Ingrid rođena je 1954. godine u Splitu. Klasičnu gimnaziju završila je u Splitu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stekla je titulu profesorice engleskog jezika i komparativne književnosti. Položivši stručni bibliotekarski ispit, radila je devet godina u splitskoj Narodnoj knjižnici - Odjel Bol-Plokite kao bibliotekarica informatorica (na odjelima za odrasle i djecu), a 1989. prešla je na radno mjesto knjižničara u OŠ Spinut u Splitu. Uz bavljenje stručnim knjižničarskim poslovima, osnovala je novinarsku i radijsku grupu i vodila ju je dugi niz godina. Zajedno s učenicima, dvije godine zaredom osvojila je državnu nagradu Lidrano za školski list i školsku radijsku emisiju. Bila je aktivno uključena u izradu državnog programa za školske knjižnice po HNOS-u, a obnašala je i dužnost voditeljice Stručnog aktiva knjižničara osnovnih škola Splitsko-dalmatinske županije. Od otvaranja nove Središnjice Gradske knjižnice Marka Marulića (2008.) radila je na mjestu voditeljice programa kulturnih aktivnosti, gdje je ostvarila brojne projekte i organizirala radionice, predavanja i seminare za najrazličitije potrebe i uzraste korisnika. U mirovini je od 2016. godine.

- 138 -

Nematerijalna kulturna baština - programi i radionice Odjela za djecu i mlade Središnje knjižnice GKMM Split Danijela Markotić Gradska knjižnica Marka Marulića Split danijelamarkotic@net.hr

Sažetak U posljednjih nekoliko godina Odjel za djecu i mlade Središnje knjižnice GKMM Split održao je više radionica i programa kojima je nastojao od zaborava otrgnuti stare igre, priče, zanate, glagoljicu, čakavicu... Isto tako, već šestu godinu u nizu organizira okrugle stolove o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade. Rezultat su, među ostalim, tiskani i digitalizirani zbornici i bilteni knjiga baštinske tematike.

Nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva koji se prenose predajom ili na drugi način. Tu spadaju: jezik, dijalekti, govori i toponimija, usmena književnost svih vrsta, folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote, tradicijska umijeća i obrti. Nematerijalna kulturna baština prepoznata je kao bitna i vitalna odrednica očuvanja kulturnog identiteta. Poštuje kulturnu raznolikost i potiče ljudsku kreativnost. Koristi od baštine ponajprije imaju mjesta i stanovnici, pomaže im da lokalnu kulturu mogu stvarati i dalje. Republika Hrvatska bogata je nematerijalnom kulturnom baštinom. U stvaranju i osobito očuvanju nematerijalne kulturne baštine veliku zadaću imaju baštinske ustanove. Knjižnica, kao hram pisane riječi i promicatelj svijesti o kulturnom naslijeđu, važan je čuvatelj tih spomenara tradicije. U posljednjih nekoliko godina Odjel za djecu i mlade GKMM Split održao je više radionica i programa kojima je nastojao od zaborava otrgnuti stare igre, priče, zanate, glagoljicu, čakavicu... Isto tako, već šestu godinu u nizu organizira okrugle stolove o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade. Rezultat su, među ostalim, tiskani i digitalizirani zbornici te bilteni knjiga baštinske tematike.

Unatoč svim tehnološkim dostignućima, uvijek će biti živa potreba za - 139 -

slušanjem izgovorene riječi, a djeca od najranijih dana vole slušati priče, vole bježati u svijet mašte i identificirati se s likovima iz knjiga i slikovnica. Ako ih upoznamo s likovima iz naše mitologije, možda im najmanji udahnu dah života. Imajući sve to u vidu, organizirali smo brojne radionice i programe. Neke od njih izdvojene su u ovom radu. Pričali su naši stari Slušali smo priče iz riznice tradicijskog naslijeđa, a radionica je bila namijenjena djeci od tri do 10 godina. Djeca su slušala priče iz usmene književnosti (Veliki i Mali zec, Žabica djevojka, Proždrlica, Ptičar i crna vrana, Pjetlićeva družina, Zec, medvjed, čovjek i lisica...). Razgovarali smo o pročitanome, upoznali ih s narodnim pričama i oživili duh prošlosti... U mislima smo na trenutak otputovali u davninu, sjeli kraj kamina, slušali pucketanje vatrice, ili u ljetnim mjesecima pred kućnim ognjištem, uz lagani povjetarac, upijali priče naših starih. Kroz te priče oni su nam davali dio sebe i tiho nam šapnuli... da se ne zaboravi...

Igrali su naši stari Igre su uvijek poticale i razvijale dječju maštu, nadmetanje i sportski duh te socijalizaciju uopće. Nekoć davno (možda i ne baš tako davno) djeca su puno više vremena provodila u prirodi u društvu s vršnjacima. U dječjim igrama odražavala se njihova svakodnevica. Djeca su maštom plela slova i u nijemoj igri dodira odašiljala duboko humane poruke. Danas ove igre oživljavaju s vremena na vrijeme na seminarima folklora za djecu u Hrvatskoj i djecu Hrvata izvan Hrvatske, gdje ih se nastoji oteti zaboravu koji tare sve pred sobom. Kako su se igrali naši djedovi i bake? U GKMM Split smo, u sklopu ljetnih radionica, učili igrati neke zaboravljene igre i nakratko oživiti prošlost kao što su: Čvorak; Širi, širi, šareni šeširi, Ide maca oko tebe; Šibice; Lončići; Klipići; Školice; Ledene babe; Pikulanje i druge. Navedene igre samo su maleni dio otrgnut iz zaborava, iako se i mnoge druge popularne stare igre nastoje othrvati prošlosti. To su: igra praćkom, skakanje u vrećama, laštik... - 140 -

Ajmo, dico, glagoljati! Na ovoj radionici djeca su u glini izrađivala glagoljična slova i tako upoznala staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljeća. Naučili su da se glagoljica u hrvatskim krajevima zadržala sve do 19. stoljeća, a početkom 16. stoljeća sve više je potiskuje latinica, te da je autor ovog pisma Ćiril, bizantski redovnik iz Soluna. Nakon završetka radionice Ajmo, dico, glagoljati priređena je mala izložba ovog starog staroslavenskog pisma.

Zavičaj u srcima U Splitu je najlipše u vrime o´ Sudamje. Vole je i veliki i mali, a pokloni Splitu stižu sa svih strana. Prigodne kazališne predstave, filmske projekcije i izložbe, raznovrsni sportski turniri, priredbe za djecu, nastupi kulturno-umjetničkih društava, svečana procesija, fešta spize i pića, već tradicionalno najiščekivanija tombola i večernji koncert na Rivi te veliki vatromet, samo su dio široke lepeze događanja koja vas očekuju u sklopu Sudamje u Splitu. Grad star 1700 godina vuče bogatu baštinu i prepoznatljivu tradiciju. U povodu proslave Dana grada Splita za njegov rođendan, na Odjelu za djecu i mlade upoznajemo djecu s baštinom grada, kao i sa zavičajnom baštinom izrađujući gradske simbole u glini na likovnim radionicama, priređujući igrokaze, crtajući tradicijske igračke i splitske nošnje, recitirajući čakavicu, a u svibnju u povodu Sudamje već nekoliko godina u nizu (točnije rečeno, sedam) Odjel za djecu i mlade organizira okrugle stolove o zavičajnosti u dječjoj književnosti. O važnosti tradicije govore i dvije slikovnice koje su predstavljene u GKMM Split, a to su Ribarska avantura i Ježincova škrapica. Namjera slikovnice Ribarska avantura Vedrane Premuž Đipalo je potaknuti djecu na promišljanje o bogatstvu i vrijednostima tradicijske baštine. To je priča o ribama i ribarima, drvenim brodicama, tradicijskom ribolovu, spužvarstvu i koraljarstvu te svjetionicima. Otkriva nekadašnji svijet dalmatinskih ribara.

- 141 -

Tonka Alujević čakavizirala je Ćopićevu Ježevu kućicu, preselila je u more i tako je nastala Ježincova škrapica. Uronivši u svijet zavičajne dijalektalne književnosti, djeci približavamo zavičaj, rodno mjesto, sreću i tugu, a sve kroz životnost narječja. Osim što djeca „oživljavaju“ nekoć davno zaboravljene riječi, uče i o tradicijskim (starim) zanatima, kao i o nekadašnjem načinu života koji oni danas teško mogu i zamisliti.

Stari zanati U sklopu programa Stari zanati na Odjelu za djecu i mlade, organiziranog u povodu obilježavanja proslave Sv. Dujma i 100 godina Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića, ugostili smo poznatog splitskog urara Juru Botterija. Djeca su se upoznala s tim starim zanatom koji izumire. Urar Jure pričao im je o svojem šegrtovanju, prvim poslovima, pokazao im je i objasnio svoj alat, rastavio je sat i ponovno ga sastavio. Doznali su kako se navijaju satovi na zvonicima i koja je veza između svjetionika i urara. Organizirali smo susret djece i mlinara Marka Aljinovića iz Žrnovnice. Mlinar Marko pričao im je o svojem, za današnje prilike, neobičnom poslu i starom Antoničina mlinu na rijeci Žrnovnici, koji je već sedam generacija u posjedu njegove obitelji i koji je proglašen zaštićenim spomenikom. Djeca su saznala kako se u mlinu zrna pšenice, raži ili kukuruza pretvaraju u brašno, ali i zašto je brašno dobiveno na takav tradicionalan način zdravije od bijelog brašna koje je danas u širokoj upotrebi. Mlinar je donio i svoje brašno, a neka djeca, zanesena pričom o njegovoj kvaliteti, nisu odoljela da ga ne probaju. Također u sklopu programa Sv. Dujma, Lada Štefek, amaterska zaljubljenica u pletenice, multimedijski je prikazala priču o pletenicama i demonstrirala izradu različitih pletenica, pa su djeca upoznala i frizure starih Splićanki.

Djeca - čuvari tradicije U prostorijama GKMM Split s radošću smo ugostili djecu koja su ljubav prema običajima, tradicijama i legendama koje su im prenijele njihove mame, bake, tate, djedovi i tete, pretočili u zanimljiv projekt izradivši edukativne slikovnice. - 142 -

Koristeći legende o vilama koje žive na Mosoru, djeca uče prepoznavati ljekovito bilje od kojega je, zahvaljujući učenicima Osnovne škole Srinjine okupljenima u Poljičku zadrugu, nastala cijela serija proizvoda od ljekovitog bilja, a najzanimljivija je čokolada od gorkog šipka, koromača i kadulje. Na ovaj način u djeci se razvija ljubav prema etnologiji i ekologiji, ljubav prema radu. Upoznaju se sa svim etapama u razvoju nekog proizvoda do plasiranja tog proizvoda na tržište. Biskupija i lokalna zajednica ustupile su malo zemljište u neposrednoj blizini škole pa će mali zadrugari zemlju iskoristiti za uzgoj sastojaka potrebnih za soparnik: blitvu, kapulu, luk, a bit će tu i maslina i poznatih tugarskih trešanja i ostalih kultura. Djeca se već vesele radu u vrtu, ponosne su knjižničarka Tea Radić i voditeljica zadruge Marita Čaleta, koje su bile i mentorice osmašicama Petri Vrkić i Klaudiji Bulić u izradi slikovnice Mosorska priča. Drugu slikovnicu, Bakin pajager, podarila nam je djevojčica Gianna Krstičević, tada osmogodišnja učenica Osnovne škole Bol iz Splita. Gianna je napisala i ilustrirala priču o kruščiću mekinjaru koji na tradicionalan način pravi njezina baka, a od zaborava ga otima djevojčica Iva, koja je zapravo autorica slikovnice, Gianna. Gianna je sretna kada joj baka priča priče na starom dalmatinskom dijalektu, pa su u slikovnici dana i objašnjenja manje poznatih riječi s govornog područja Dalmatinske zagore. Slikovnica Bakin pajager, autorice Gianne, osvojila je prvo mjesto na državnom natječaju Moja prva knjiga 2010. godine. Kao kulturna ustanova, trudit ćemo se i dalje svojim programima i radionicama njegovati baštinu i prenositi je djeci, jer to je najvrjednije što im možemo dati. Zašto? Da se ne zaboravi...

Markotić, Danijela rođena je u Splitu 1980. godine. Diplomirala je na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu, smjer učiteljica razredne nastave s pojačanim programom iz nastavnog predmeta hrvatski jezik. Na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru diplomirala je knjižničarstvo 2011. godine. Zaposlena je u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu, gdje radi kao knjižničarka informatorica na Odjelu za djecu i mlade. - 143 -

- Bilten -

Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština: Običaji od starine štit su jake domovine

(izbor gradje iz fonda Odjela za djecu i mlade GKMM Split) Uredila: Nataša Prkić (anotacije iz kataloga knjižničnog sustava ZaKI i dr.) - 144 -

SADRŽAJ

Uvod 1. 2. 3. 4. 5.

M – slikovnice za djecu predškolske i mlađe školske dobi D – knjige za djecu mlađe školske dobi O – knjige za djecu starije školske dobi Stručna literatura Elektronička građa

- 145 -

UVOD Bilten Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština: običaji od starine štit su jake domovine: doprinos je šestom okruglom stolu koji se bavio različitim oblicima hrvatskih tradicijskih izričaja, vještina i običaja. Rezultat je tematske izložbe prikladne građe u kojoj je predstavljen izbor građe iz fonda Odjela za djecu i mlade Gradske knjižnice Marka Marulića Split vezan uz hrvatsku nematerijalnu baštinu. Na prethodnim okruglim stolovima, istražujući pojam baštine, obuhvatili smo neke od različitih oblika nematerijalnog naslijeđa. Primjerice, dotaknuli smo se tradicijske prehrane, slušali o splitskim narodnim i suvremenim predajama, promicali lokalni jezik, dijalekt i govor, a cijeli jedan okrugli stol bio je posvećen hrvatskoj usmenoj književnosti. Posljednji okrugli stol širi koncept nematerijalne kulturne baštine, pa tako i ova izložba obuhvaća teme kao što su tradicijske igre, plesovi, obredi, običaji, obrti, kao i druge tradicijske pučke vrednote i umijeća. Svrha je Biltena pronalaženje i predstavljanje knjižne i neknjižne građe u kojima se pojavljuje hrvatska nematerijalna kulturna baština. Nekoliko se kriterija nametnulo za odabir građe unutar fonda Gradske knjižnice Marka Marulića Split. Prvenstveno, temelj za izbor bile su liste zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara koje se nalaze na stranicama Ministarstva kulture Republike Hrvatske, http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=29 (4. svibnja 2015). Unutar fonda koji obrađuje nematerijalnu baštinu ograničili smo se na knjižnu i neknjižnu građu koja se nalazi na Odjelu za djecu i mlade Središnje knjižnice GKMM Split. Izbor uključuje i nekoliko naslova koji pripadaju Odjelu za odrasle ili Zavičajnoj zbirci, ali tematski su vezani uz djecu i mlade i nematerijalnu baštinu. Unutar tih osnovnih kriterija izbjegli smo ponavljanje građe koju smo obradili i predstavili na prethodnim okruglim stolovima, a koja se nalazi u našim prethodnim zbornicima, tiskanima i digitalnima.

Izbor građe predstavljen je u nekoliko skupina:

U skupini M popisane su slikovnice za djecu predškolske i mlađe školske dobi. U skupini D popisane su knjige za djecu mlađe školske dobi. U skupini O popisane su knjige za djecu starije školske dobi.

- 146 -

Stručna, znanstvena, popularno-znanstvena literatura i neknjižna građa razvrstane su u skupine prema UDK klasifikaciji. Ovim Biltenom, želimo pridonijeti dodatnom osjećaju identiteta i kontinuiteta te tako promicati poštovanje za ljudsku kreativnost i kulturnu raznolikost Hrvatske.

Nataša Prkić

- 147 -

M - SLIKOVNICE ZA DJECU PREDŠKOLSKE I MLAĐE ŠKOLSKE DOBI KRSTIČEVIĆ, Gianna Bakin pajager / napisala i ilustrirala Gianna Krstičević. - Zagreb : Alfa, 2010. - [20] str. : ilustr. ; 31 cm. - (Moja prva knjiga)

Autorska slikovnica splitske djevojčice Gianne Krstičević simpatična je priča o kruhu načinjenom od neprosijana brašna, tj. pšeničnih mekinja, koji ljudi sve više zaboravljaju jer prave samo bijele kruščiće i pogačice. No, djevojčica Iva baš voli miris i okus domaćega kruha od crnoga brašna s pajama, a njezina će se baka potruditi da to i dobije.

D - KNJIGE ZA DJECU MLAĐE ŠKOLSKE DOBI IVELJIĆ, Nada Šestinski kišobran / Nada Iveljić ; <ilustracije Alen Šatalić>. - 2. prošireno izd.. - Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 1994. - 268 str. : ilustr. ; 17 cm. - (Verbum croaticum. Moja lektira ; knj. 2)

Zbirka kratkih priča s uvijek novim likovima koje je spisateljica preuzela iz usmene narodne predaje ili je u njima oživila stare predmete i zanate, odnosno rukotvorine koje su ljudima služile u svakodnevnom životu i ukrašavale im dom. Naslov cijeloj zbirci spisateljica je dala prema jednoj od priča koja je vezana uz njezin zavičaj, Zagreb i Šestine, ali mjesta radnje ostalih priča raspršena su diljem cijele Hrvatske, čak prelaze i preko njezinih današnjih granica, u Vojvodinu, gdje živi veliki broj naših sunarodnjaka. Neke su priče zapisane legende o neobičnim bićima kao što su vodenjaci, vile, peteročići, moguti, tu su i priče o morskoj medvjedici, sovi ušari, sestrama Dubravki i Jadranki itd.

NAČINOVIĆ, Daniel Grožnjan : šarena čitanka iz Grada umjetnika / Daniel Načinović ; ilustrirala Tea Paškov Vukojević. - Grožnjan [i. e.] Buje : Ogranak Matice hrvatske Buje, 2013. - 39 str. : ilustr. ; 30 cm. - (Bujski grozd ; 2)

- 148 -

Djelo na jednostavan, razigran način djeci predstavlja pitoreskan gradić Grožnjan, oslikavajući tekstualno i slikom njegove karakteristike i osebujnosti, kako iz prošlosti tako i iz sadašnjosti, predstavivši ga kao pravi biser istarskog sjevera te kao sasvim poseban grad umjetnika. Slikovnica ima i didaktičku komponentu, pitanja ispod pričica koja su poticaj za daljnje razmišljanje i proučavanje osobitosti ovoga kraja, kao i za interaktivan rad u školskim i izvanškolskim aktivnostima.

STOJAN, Slavica Čudo svetog Vlaha / Slavica Stojan ; ilustrirao Ivan Vitez. Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 2013. - [31] str. : ilustr. ; 23 cm Str. [2]: Priča o čudu svetog Vlaha / Toma Lučić. - Str. [3]: Sveti Vlaho i Dubrovnik / Josip Bratulić. - O autorici i ilustratoru: str. [31].

Ilustrirana priča koja nas upoznaje s prošlošću grada Dubrovnika i vrlo slikovito dočarava nam priču o tome kako je sveti Vlaho postao zaštitnikom Grada. Bilo je to davno, prije više od tisuću godina, kada je neprijatelj već bio na gradskim zidinama. Zahvaljujući svetom Vlahi i čestitom dječaku Stojku, ali i svima koji su posegnuli za oružjem, Dubrovnik je spašen. I danas sv. Vlaho štiti grad Dubrovnik i sve ljude koji u njemu žive.

TOMIĆ, Sonja Uskrsnice / Sonja Tomić, Stjepan Tomić ; [ilustracije Sonja Tomić]. - Zagreb : Laudato, [2005?]. - 63 str. : ilustr. ; 20 cm Str. [4]: Predgovor / fra Zvjezdan [Zvjezdan Linić]. - Str. 6263: Bilješke o autorima.

Ilustrirana zbirka sadrži niz religioznih pričica i sjećanja iz djetinjstva, napisanih sa željom da se djeci mlađe školske dobi približi cijelo jedno veliko poglavlje iz crkvene godine - sto dana od Pepelnice do Pedesetnice (staro ime za Duhove). Podijeljene u nekoliko ciklusa: Priče pokladnice, Priče korizmenke, Priče uskrsnice i Duhovske priče, te okićene primjerima i izazovima dječje svakodnevice, priče će zasigurno postati izvorom nadahnuća i radosti u srcima mladih čitatelja.

- 149 -

TRUHELKA, Jagoda

Zlatni danci / Jagoda Truhelka ; [ilustrirao Ivica Antolčić]. - 3. izd. u ovoj biblioteci. - Zagreb : Znanje, 2004. - 279 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Stribor) Pripovijetke u knjizi prikazuju autoričino djetinjstvo sve do 1878. godine u rodnom joj gradu Osijeku. Junaci su stoga iz stvarnog života, a u središtu radnje nalaze se Anica – Sanjalica (autorica) i njezina mlađa braća Ćiro i Dragoš. Ocrtavajući djetinjstvo provedeno u građanskoj obitelji s kraja 19. stoljeća, autorica prikazuje ambijent, duh, običaje, moral, ljudske odnose i teškoće odrastanja, ali i toplinu djetinjstva. Ovo izdanje sadrži, uz nekoliko izostavljenih, pripovijetke iz istoimene knjige sabranog izdanja iz 1942. godine.

O - KNJIGE ZA DJECU STARIJE ŠKOLSKE DOBI BUDAK, Mile Opanci dida Vidurine i druge priče / Mile Budak ; <ilustracije Kruno Bošnjak>. - Zagreb : Alfa, 1995. - 168 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Knjiga za mladež)

Zbirka novela koje problematiziraju ličko selo i seljake. Budak ih opisuje kao malu zatvorenu i izoliranu cjelinu, opisujuću kulturnu, antropološku, civilizacijsku, kršćansko-patrijarhalnu zajednicu u procesu raspadanja, osiromašenja, a to znači i raspada njezinih tradicijskih vrijednosti na kojima je počivala.

DELIĆ Peršen, Maja U vilinskom kolu / Maja Delić Peršen ; [fotografije, ilustracije Suzana Budimir]. - Imotski : Matica hrvatska, Ogranak Imotski, 2009. - 143 str. : ilustr. ; 23 cm Str. 7-9: O vilama i vilenskim ljudima / Živko Mišević. - O autorici: str. 139. Bibliografija: str. 137-138.

Iz projekta „Vilinske priče Imotske krajine“ iznjedrena je prva knjiga priča o vilama, njihovim staništima, željama, igrama, pozivima na oprez i zajedništvo s ljudima. Pišući u maniri narodnih pripovjedača, koristeći se izvornim riječima, autorica je ispisala - 150 -

prekrasnu knjigu upozoravajući na to da su mnoge strane knjige za djecu već stvorile predodžbu o krilatim vilinskim bićima, što nema ništa zajedničkog s našom tradicijskom pričom, mitom ili vjerovanjem. Autorica drži da su zapisi iz naše narodne baštine neizmjerno dragocjeni za očuvanje nacionalne samosvijesti i samopoštovanja.

MATKOVIĆ Mikulčić, Katja Prozori duše / Katja Matković Mikulčić, Miroslav Drljača. Zagreb : Biakova, 2013. - 101 str. : ilustr. ; 20 cm Str. 5-9: Odškrinute pukotine ulaska u ljudske duše / Hrvojka Mihanović-Salopek. - Bilješka o autorima: str. 97-100.

Zbirka umjetničkih fotografija Miroslava Drljače i proznih crtica Katje Matković Mikulčić elegija su mediteranskom skladu života čovjeka i prirode. Kroz fotografije prozora rustikalnih otočnih kuća i razmišljanja o sudbinama njihovih stanovnika autori otkrivaju tradiciju, običaje i navike otočana te s nostalgijom svjedoče o gubitku takvog načina života.

ŠIMUNOVIĆ, Dinko Alkar i Duga / Dinko Šimunović; ilustrirao Damir Facan-Grdiša. - 2. izd. - Zagreb : Alfa, 2009. - 118 str. ; 21 cm. - (Knjiga za mladež. Lektira)

Književni interes Dinka Šimunovića je svijet Dalmatinske zagore, njezini ljudi, povijest i krajolici u međusobnom skladu i sučeljavanju snage i krhkosti, staroga i novoga. Dinko Šimunović svakom je hrvatskom čitatelju najpoznatiji upravo po ovim dvjema pripovijetkama, koje su ujedno i lektirni naslovi. Stilski su te pripovijetke, iako malo podulje, tipične za razdoblje moderne (kraj 19. i početak 20. stoljeća). Život među siromašnim, ali ponosnim ljudima toga kraja ostavio je snažan dojam na budućeg pisca, što će se poslije uvelike odraziti u njegovu književnom stvaranju. Tu se njeguju tradicijski običaji, obredi i mentalitet.

- 151 -

STRUČNA LITERATURA 069 MUZEJI. STALNE IZLOŽBE JUKIĆ, Irena Avantura u muzejima : vodič kroz najzanimljivije hrvatske muzeje / Irena Jukić Pranjić i Jelena Bračun Filipović ; [suradnici - suautori tekstova Hrvoje Manenica ... etal. ; ilustrator Robert Solanović]. - Zagreb : Školska knjiga, 2012. - 147 str. : ilustr. ; 27 cm

ZALAR, Diana Izlet u muzej na mala vrata : prema teoriji slikovnice = A trip to the museum through the „little door“ : towards a theory of picturebook / Diana Zalar, Antonija Balić Šimrak, Stjepko Rupčić ; [prijevod na engleski Aleksandra Žmegač Horvat, Marija Andraka, Milka Bilić-Štefan]. - Zagreb : Učiteljski fakultet sveučilišta u Zagrebu, 2014. - 113 str. : ilustr. ; 26 cm

Knjiga, čiji su autori znanstvenici i umjetnici, sadrži rezultate istraživanja slikovnica koje su objavili muzeji diljem Hrvatske. Nakon prikaza načina na koji je ova knjiga nastala, slijede popis slikovnica koje su objavili muzeji, osvrt na suvremenu hrvatsku slikovnicu i povijest svjetske slikovnice te podjela muzejskih slikovnica prema sadržaju i strukturi. Potom se daje književna i pedagoška analiza slikovnica na temelju te podjele, klasifikacija slikovnica na temelju stilova njihova ilustriranja i oblikovanja, likovna analiza, te predstavljanje čimbenika koji su nužni za nastanak kvalitetne slikovnice. Postoji popis literature.

- 152 -

23 DOGMATSKA TEOLOGIJA SVETI Duje / Miroslav Matijaca ... [etal.]. - Split : Logos, 1991. - 93 str. : ilustr. ; 20 cm. - (Posebna izdanja / Logos)

Knjiga donosi predavanja dr. Miroslava Matijace i dr. Ivana Dellale-Kreljutića s konferencija o svetom Duji, zaštitniku Splita, održanih u splitskoj katedrali 1947. i 1948. godine, te pogovor Željka Rapanića o svetom Duji – splitskom patronu.

37 ODGOJ. NASTAVA. UČENJE. SLOBODNO VRIJEME DANI otočkih dječjih vrtića (2 ; 2001 ; Hvar) Od baštine za baštinu : dječji vrtić kao dječji kulturni centar : 2. dani otočkih dječjih vrtića : stručni i znanstveni skup s međunarodnom suradnjom, Hvar, rujan 2001. : zbornik radova / [glavni urednik Hicela Ivon]. - Hvar : Dječji vrtić Vanđela Božitković, 2001. - 192 str. : ilustr. ; 21 cm

Iako tekstovi u ovom zborniku polaze od različitih pristupa temi o kojoj je riječ, od pjesničko-književnog, stručnoznanstvenog, pedagoško-praktičnog, jer su ih pisali pjesnici, kulturni radnici, naši i inozemni stručnjaci iz područja predškolskog odgoja, svi jednako ističu važnost poštovanja, upoznavanja i njegovanja baštine, pa tako i nematerijalne kulturne baštine, za razvijanje djetetova stvaralaštva, njegova osobnog i kulturnog identiteta, ukratko, odgoja na temeljima humanističkih vrijednosti. DANI otočkih dječjih vrtića (4 ; 2005 ; Hvar etc.) Od baštine za baštinu : kulturološki aspekt predškolskog odgoja : zbornik radova sa znanstveno-stručnog skupa [4. dani otočnih dječjih vrtića], Hvar, Stari Grad, Jelsa, 29. rujna - 1. listopada 2005. / [glavni urednik Hicela Ivon]. - Split : Visoka učiteljska škola ; Hvar : Dječji vrtić Vanđela Božitković, 2005. 281 str. : ilustr. ; 20 cm

Zbornik radova s međunarodnog susreta stručnjaka, znanstvenika i praktičara koji rade s djecom predškolske dobi i njihovim odgojiteljima.

- 153 -

DANI otočkih dječjih vrtića Splitsko-dalmatinske i (9 ; 2012 ; Hvar) Od baštine za baštinu : 90. obljetnica dječjeg vrtića u Hvaru : stručno-znanstveni skup s međunarodnom suradnjom : Hvar, 27., 28. i 29. rujna 2012. godine / 9. dani otočnih dječjih vrtića Splitsko-dalmatinske i Dubrovačkoneretvanske županije ; [[urednice Hicela Ivon, Sanja Ćurin]. Split : Filozofski fakultet Sveučilišta ; Hvar : Dječji vrtić Vanđela Božitković, 2012. - 145 str. : ilustr. ; 22 cm Bibliografija iza pojedinih priloga i uz tekst.

Usmjereni stavom da se baštinu shvaća kao dodatni odgojni prostor, u stručno-znanstvenom zborniku „Od baštine za baštinu“ pokušava se zajedničkim dijalogom i raspravom, razmjenom praktičnih iskustava razumjeti i rasvijetliti pedagoške pretpostavke baštinskog konteksta kao integriranog odgojnog prostora za djetetov cjelovit razvoj. IZLOŽBA muzejske radionice Spojimo Miljenka i Dobrilu (2005) ; Kaštela) Spojimo Miljenka i Dobrilu : muzejska pričaonica-igraonica : Muzej grada Kaštela, Dvorac Vitturi, 10. svibnja - 6. lipnja 2005 / Izložba muzejske radionice ; [glavni urednik Mario Klaić] ; [prijevod sažetaka na engleski Deana Gaić-Kaličanin]. - Kaštela : Muzej grada Kaštela : Dječji vrtići Kaštela, 2005. - 88 str. : ilustr. ; 27 cm

Publikacija daje pregled muzejske radionice temeljene na legendi o Miljenku i Dobrili za djecu predškolske dobi. U zajedničkom projektu Muzeja grada Kaštela i Vrtića Kaštela sudjelovalo je dvadesetak pedagoških grupa. U knjizi je dokumentirana materijalnotehnička priprema radionice, rekviziti i didaktička pomagala potrebna za njezino izvođenje, razrade metodičkih jedinica, aktivnosti s djecom, rad pedagoških djelatnika u vrtićima nakon posjeta radionici itd. Publikacija je bogato opremljena fotografijama koje bilježe sve faze projekta. VUJANOVIĆ, Miljenko Pagarešto i : igre iz mladosti / Miljenko Vujanović - Meja. - Split : Etnografski muzej, 2009. - 79 str. : ilustr. ; 30 cm Bilješka o piscu: str.79.

Autor je riječima, ali i crtežom opisao 64 igre kojima su se zabavljala splitska djeca pedesetih godina prošlog stoljeća, a koje polako tonu u zaborav.

- 154 -

39 ETNOLOGIJA. ETNOGRAFIJA ALUJEVIĆ, Maja Dite u pučkoj kulturi Dalmacije : [katalog izložbe] : [Etnografski muzej, Split, 2008.] / [autori kataloga Maja Alujević, Vedrana Premuž Đipalo] ; [fotografija Branko Balić]. Split : Etnografski muzej, 2008. - 41 str. : ilustr. ; 27 cm

U katalogu se predstavlja materijalna i duhovna tradicijska kultura vezana uz dječji svijet. Obuhvaćene teme, od trudnoće, poroda, kumstva, krštenja, babinja, liječenja, običaja, vjerovanja, dječjih igara i igračaka, čitatelju daju opću sliku duhovne i materijalne tradicijske kulture Dalmacije. BIŠKUPIĆ Bašić, Iris Svijet igračaka : dječje igračke iz hrvatske baštine = Theworldoftoys : children'stoysfrom Croatian heritage : [1. prosinca 2012. -31. svibnja 2013.] : [katalog izložbe] / [autorica teksta Iris Biškupić Bašić] ; [fotografije Vid Barac, Iris Biškupić Bašić] ; [prijevod na engleski Janko Paravić]. - Zagreb : Etnografski muzej, 2012. - 119 str. : ilustr. ; 28

Katalog izložbe dječjih igračaka iz hrvatske baštine. Izložene igračke najvećim su dijelom izbor iz fundusa Etnografskog muzeja. Predstavljene su glinene igračke i igračke od šiblja, igračke iz prigorskog sela Vidovca, Hrvatskog zagorja, Dalmatinske zagore, Tugonice i Turnišća. Ova je izložba središnji dio projekta „Svijet igračaka“ kojim se predstavljaju dječje igračke. Projekt obuhvaća i izložbe „Iz svijeta igračaka“, „Poljske tradicijske igračke“ i „Igračka ima srce“. GABELICA Šupljika, Maja Blagdani djetinjstva / Maja Gabelica-Šupljika, Mirjana Milanović. - 2. izd.. - Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 187 str. : note ; 24 cm Str. 187: Bilješka o autoricama. - Bibliografija: str. 185186. ISBN 953-0-50103-X

Ova je knjiga namijenjena prvenstveno odgojiteljima i učiteljima kako bi im pomogla u osmišljavanju novih sadržaja vezanih uz vjerske blagdane. Budući da su blagdani dio našeg iskustva, dio odrastanja i prisjećanja na djetinjstvo, potrebno je za blagdansko ozračje pripraviti dobre materijalne i psihološke uvjete. Veći dio knjige posvećen je vjerskim, narodnim, obiteljskim blagdanima i slavljima. - 155 -

HRVATSKA tradicijska kultura na razmeđu svjetova i epoha / uredile Zorica Vitez i Aleksandra Muraj. - Zagreb : Barbat : Institut za etnologiju i folkloristiku : Galerija Klovićevi dvori, 2001. - 548 str. : ilustr. ; 31 cm Bibliografija: str. 546-547.

Knjiga je nastala u sklopu projekta „Hrvatska tradicijska kultura“, s namjerom da se izvan Hrvatske predstavi naša etnografska baština. Koncepcija monografije djelomično je vezana uz izložbu koja je postavljena u sklopu projekta, u Budimpešti i Zagrebu, 2000. godine. Izložba se sastojala od četiriju cjelina koje predstavljaju četiri područja: primorsku, gorsku, središnju i nizinsku Hrvatsku, a bila je zamišljena kao prikaz glavnih obilježja hrvatske etnografske baštine u svoj svojoj regionalnoj raznolikosti. Pritom se vodilo računa o stanju fundusa etnografskih muzeja i zbirki. Ova je knjiga hrvatsko, nešto izmijenjeno izdanje kataloga izložbe, sadrži niz studija i članaka etnologa i folklorista koji opisuju sve važne sastavnice hrvatske tradicijske kulture, a popraćeni su brojnim ilustracijama. IVANČIĆ, Sanja U sjeni svetoga Duje : spli'ska grandeca / [autori tekstova Sanja Ivančić, Branka Vojnović-Traživuk, Arsen Duplančić ; prijevod Ida Vranić]. - Split : Etnografski muzej, 2005. - 63 str. : ilustr. ; 30 cm

Publikacija Etnografskog muzeja o splitskoj narodnoj nošnji.

KNJIGA božićnih radosti / tekst priredila Nada Iveljić ; ilustracije Gabriele Breithner ... [etal.]. - Zagreb : Naša djeca, 1997. - 141 str. : ilustr. ; 27 cm

Zbirka priča, pjesama, recepata i prigodnih radionica vezanih uz Božić primjerenih djeci. Opisuje hrvatske božićne običaje, ponašanje, tradiciju i način života. Opsežna i bojama raskošna knjiga koja sadrži niz priča o božićnim radostima, ali zbog veličine slova djeca će ih uspjeti čitati i sama. Poticaj su i savjet za izradu ukrasa.

- 156 -

MARTINIĆ, Marija Radošić : djeca i mladi za zlatne godine Zagore / [autorica teksta Marija Martinić ; fotografije Tatjana Krstić]. - Split : Zdravi grad, 2011. - 73 str. : ilustr. ; 21 cm

Općinom Lećevica.

Brošura o tradicijskim vrijednostima i kulturnoj baštini Zagore nastala je u sklopu projekta „Djeca i mladi za zlatne godine Zagore“ udruge „Zdravi grad“ u suradnji s

PETEH, Mira Igračke - suveniri / Mira Peteh. - Zagreb : Alinea, 2009. - 87 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Pedagogija ; kolo 1, knj. 17) Str. 7: Proslov / Valentin Puževski. - Bibliografija: str. 87.

Knjiga je nastala s namjerom da se djeci kroz igračke suvenire i prateće priče približe razna podneblja radi širenja njihovih spoznaja i razvoja mašte, da se afirmiraju postojeće igračke - suveniri i potakne izrada novih, pogotovo likova vezanih uz naše legende te priče i bajke domaćih autora. Nakon objašnjenja veze između igračaka i suvenira, knjiga je razvrstana u sljedeća poglavlja: „Igračke suveniri iz naših krajeva“; „Likovi iz legenda, bajki, povijesti“; „Lutke, klaunovi, medvjedići“; „Igračke suveniri za smirenje i opuštanje“; „Didaktička sredstva - igre kao suveniri“. U svakom poglavlju fotografije igračaka suvenira prati tekst o nastanku suvenira, uz ulomke iz priča, pjesmica i sl. drugih autora.

PREMUŽ Đipalo, Vedrana Djeca u muzeju : vodič kroz zbirke Etnografskog muzeja Split / Vedrana Premuž Đipalo ; [ilustracije Lidija Labrović-Mataić ; fotografije Branko Bralić]. - Split : Etnografski muzej, 2007. - 97 str. : ilustr. ; 23 cm

Predstavljanjem muzejskih predmeta koji su pohranjeni u Etnografskome muzeju Split djeci se na prihvatljiv način pokušalo predočiti kako se nekada živjelo u dalmatinskim selima. Kroz vodič nas vode simpatični likovi: dječak Lovre, djevojčica Mara i tovarčić Mago.

- 157 -

PROIZVODNJA baštine : kritičke studije o nematerijalnoj kulturi / urednice Marijana Hameršak, Iva Pleše i Ana-Marija Vukušić ; [prevoditelji Mateusz-Milan Stanojević, Ljubomir Tot, Nina Tuđman Vuković]. - Zagreb : Institut za etnologiju i folkloristiku, 2013. - 467 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Nova etnografija)

Zbornik objedinjuje 14 prethodno objavljenih kritičkih radova koji, teorijski ili kao studije konkretnih slučajeva u svijetu, ukazuju na nedostatke i manjkavosti UNESCO-ova programa očuvanja nematerijalne kulturne baštine. Urednice u uvodnom tekstu promatraju tu međunarodnu inicijativu u hrvatskom kontekstu, a svrha je zbornika poticanje na javnu raspravu o tim problemima.

RADIĆ, Gordana Bako : imotske karnevalije / Gordana Radić. - Split : Gordana Radić, 2010. - 319 str. : ilustr. ; 28 cm

Bogato ilustrirana monografija o pokladama u Imotskome sadrži povijesni pregled maskiranja, opis Bakova pokladnog ceremonijala i povorke, teme i programe „Večeri humora” koje se održavaju u tom ozračju, a izdvojeni su i maštoviti sudionici imotskih poklada. Pojedina su poglavlja posvećena djeci u maškarama, člancima objavljenima u tisku, te tematici maskiranja. Na kraju je objavljeno kazalo imena i rječnik lokalizama. U zovnici cili svit : edukativna vježbanica / [urednici Ivana Bilić Babić, Petar Ujević] ; [suradnici Anđelka Čizmić, Lucija Bobanović] ; [fotografija, ilustracije Suzana Budimir... et al.]. Lovreć : Osnovna škola Silvija Strahimira Kranjčevića, Učenička zadruga Ludrum, 2011. - 63 str. : ilustr. ; 22 cm

kulturnim dobrom.

Edukativna vježbenica nastala u prigodi proglašenja Etnografske zbirke OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića

- 158 -

PISANICA : hrvatski uskrsni običaji / <urednik Željko Obad ; crteži i vinjete Robert Mladić ; fotografije i notni zapisi Branko Rakasović>. - 2. neizmijenjeno izd.. - Zagreb : Otvoreno sveučilište, 1993. - 128 str., <8> str. s tablama : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Običaji)

Štivo s obiljem podataka, zanimljivih kazivanja i sačuvanih zapisa iz pučkog života, elemenata uskrsne liturgije i niza naputaka o praktičnim pojedinostima iz svetkovanja. Prilog o promicanju vjerskih poruka ljubavi, mira, narodnog blaga i običaja.

394 JAVNI ŽIVOT. DRUŠTVENI ŽIVOT. NARODNI ŽIVOT KNEŽEVIĆ, Goran, folklorist Srebrna kola, zlaten kotač : hrvatski narodni plesovi za djecu i mladež i uvod u kinetografiju / Goran Knežević ; [izrada kinetograma Goran Knežević]. - Zagreb : Ethno, 2005.. - : 270 str. ; 30 cm

Priručnik za pripremu i podučavanje plesača hrvatskim narodnim plesovima i udžbenik plesnog pisma kinetografije. Autor, dječji folklorno-plesni pedagog, razrađuje značenje folklornog plesa i, služeći se konkretnim primjerima, predstavlja metodiku uvježbavanja plesova. Obrađuje osnove kinetografije - sustava zapisivanja koraka i pokreta plesova, te predstavlja pedeset narodnih plesova (primjerenih djeci starijeg osnovnoškolskog uzrasta), opisujući ih riječima i kinetografijom. Svaki ples ilustriran je i slikom međusobnog plesnog hvata i rukohvata. Priručnik je namijenjen pedagoškim djelatnicima, voditeljima dječjih folklornih ansambala.

398 FOLKLOR U UŽEM SMISLU BURATOVIĆ, Marica Vrijeme od Božića na otoku Hvaru / Marica Buratović. - 2. dopunjeno izd.. - Stari Grad : Muzej Staroga Grada, 2010. 248 str. : ilustr., note ; 23 cm + 1 CD s kolendama

Autorica, učiteljica i pjesnikinja dijalektalne poezije, zaljubljenica u svoj otok i njegovu baštinu, u knjizi opisuje tradiciju slavljenja Božića i bliskih mu blagdana na otoku Hvaru. Knjiga opisuje božićno doba s pojedinostima, od molitvi, priprema i obavljanja poslova, - 159 -

do igara, božićne kuhinje, koledarskih pjesama, ali i donosi prikaz pjesama o Božiću iz pera hrvatskih pjesnika. Izdanje je dopunjeno CDom - tonskim zapisom pučke melodije kolendi iz svih mjesta na otoku Hvaru. FOLKLORISTIČKA čitanka / uredile Marijana Hameršak i Suzana Marjanić ; [prevoditelji Milka Car ... et al.]. - Zagreb : AGM : Institut za etnologiju i folkloristiku, 2010. - 562 str. ; 24 cm. - (Biblioteka Tragom struke) Str. 7-10: Uvod / Marijana Hameršak i Suzana Marjanić. - Bilješka o autoru uz svaki rad. Bibliografija uz svaki rad.

Zbornik koji definira odabrano područje, a može biti udžbenik studentima antropologije i etnologije. Donosi izbor iz opsežnog područja folklorističkih pristupa i škola, zatim radove o pojedinim folklorističkim pristupima ili o odnosu između folkloristike i drugih istraživačkih područja. Sadrži i radove o problemima i dosezima hrvatske folkloristike. RIHTMAN-Auguštin, Dunja Knjiga o Božiću : etnološki prikaz Božića i božićnih običaja u hrvatskoj narodnoj kulturi / Dunja Rihtman Auguštin ; izbor ilustracija Reana Senjković-Burcar. - Zagreb : „August Cesarec“ : Mosta : Institut za etnologiju i folkloristiku, 1992. - 167 str., <16> str. s tablama : ilustr. ; 24 cm. - (Posebno izdanje / „August Cesarec“)

„Božić i narodna kultura“, „U očekivanju Božića“, „Znakovi Božića: badnjak, slama, zelenilo i svijeće“, „Badnji dan od jutarnjih priprema do polnoćke“, „Božić, polaznik i koledanje“, „Poslije Božića“ i „Božić u naše dane“ naslovi su skupina poglavlja iz ove vrijedne knjige. Sad se vidi, sad se zna„ : hrvatske dječje tradicijske igre s pjevanjem / prikupio Goran Knežević. - Zagreb : Ethno, 2012. - 103 str. : note ; 21 cm Bilješka o autoru: str. 103. Bibliografija: str. 101.

Autor u predgovoru navodi da u posljednjih tridesetak godina tijekom proučavanja dječjeg folklora i aktivnog rada s djecom nije zamijetio opadanje njihova interesa za dječje igre s pjevanjem, unatoč suvremenim civilizacijskim trendovima. Istodobno je diljem Hrvatske uspio prikupiti - 160 -

zanimljivu i raznovrsnu folklornu građu, odnosno dječje igre s pjevanjem i šetana kola za djecu u dobi od 7 do 12 godina. Prema sadržaju, igre se mogu podijeliti na igre biranja, pogađanja, imitacije i kretanja, a svaka se igra pojavljuje uz notni zapis, podatke o kazivaču i podrijetlu te detaljan opis plesnih pokreta za šetana kola. Na kraju knjige nalazi se popis dječjih tradicijskih igara s pjevanjem prema regijama, popis literature i bilješka o autoru. ŽIVOT i običaji : o hrvatskom grbu i identitetu o pokladnim, uskrsnim, božićnim, svadbenim, pogrebnim i drugim običajima kroz godinu, o pučkim i dječjim igrama, o radovima u polju, blagu i živadi, o vinogradima, stanarima, ribolovu, o starim zanatima, narodnom vezu i rukotvorstvu, darovanju i milošću, nakitu i češljanju, o narodnim nošnjama, pjesmama u kolu / [urednici Zdenka Lechner i Martin Grgurovac]. - Vinkovci : Privlačica ; Ilača : Tiskara Pauk. - 551 str. : ilustr. ; 23 cm. - (Biblioteka Dukat ; knj. 40) (Šokadija i Šokci ; kolo 1, 2)

O hrvatskom grbu i identitetu, o šokačkim pokladnim, uskrsnim, božićnim, svadbenim, pogrebnim i drugim običajima tijekom godine, o pučkim i dječjim igrama, o radovima u polju, blagu i živadi, o vinogradima, stanarima, ribolovu, o starim zanatima, narodnom vezu i rukotvorstvu, o darovanju i milošći, nakitu i češljanju, o narodnim nošnjama, pjesmama u kolu...

639 LOV. RIBOLOV. RIBOGOJSTVO PREMUŽ Đipalo, Vedrana Ribarska avantura / Vedrana Premuž Đipalo ; [ilustratorica Petra Ana Čubelić]. - Split : Etnografski muzej, 2014. - 58 str. : ilustr. ; 23 cm

- 161 -

641 HRANA. KUHANJE. JELA. OBROCI ŠKOJ na pjat = Otok na tanjuru! / [urednici Anela Borčić, FiodorMatoković]. - Vis : Osnovna škola Vis, Učenička zadruga Issa, 2006-____. - __ sv. : ilustr. ; 22 x 24 cm

Daleko od obale nalazimo endemsku oazu gastronomske mediteranske tradicije - otok Vis. Otočani su ponosni na svoju kuhinju jer je riječ o jednoj od najdelicioznijih domaćih izvedenica ove, u svjetskim razmjerima, toliko važne kuharske regije. Ovu sasvim posebnu kuharicu načinili su učenici uz poticaj profesora, zapisavši tradicionalne recepte svojih predaka.

RUSSO, Mihaela Lipi naši bokuni = Our good home-cooking : (traditional food of Dalmatia) / [Mihaela Russo, Mirela Medić] ; [prijevod na engleski Ana Ivica]. - Trogir : Osnovna škola Petra Berislavića, 2008. - 87 str. : ilustr. ; 27 cm Tekst usporedo na hrv. i engl. jeziku.

Bogatstvo naše obale nisu samo plavo more s tisuću otoka i plaže obgrljene palmama i tamarisima… Bogatstvo su i njezina tradicijska jela. Recepti tradicijskih jela trogirskoga kraja skupljeni su u ovoj maloj kuharici.

72 ARHITEKTURA BAČVICE : raj na zemlji = [heaven on earth] / [glavni urednik Zdenko Matošić ; autori tekstova Goran Borčić ... et al. ; fotografije Feđa Klarić ... et al. ; prijevod Žarko Matijević]. Split : Ekološko društvo Picigin Bačvice, 2007. - 186 str. : ilustr. ; 31 cm Tekst i na engl. jeziku. - Bibliografske bilješke uz neke radove.

Monografija skupine splitskih autora koja sadrži povijesna, sportsko-rekreativna i turistička obilježja s karakterističnim slikama iz povijesti gradskog kupališta Bačvice od njegova osnutka do danas. Poseban osvrt dan je na drušvenu igru Picigin koja je proglašena nematerijalnim kulturnim dobrom.

- 162 -

769.9 STRIP BEŠLIĆ, Stanko Sinjski boj / crtež Stanko Bešlić ; scenarij Zvonimir Furtinger ; [suradnici Ivan Kovačević, Rudi Aljinović]. - Zagreb : Stripforum, 2008. - 45 str. : ilustr. ; 32 cm Bilješka o autorima: str. [49-50]. - Stripografija - Stanko Bešlić: str. [51].

Strip „Sinjski boj“ premijerno je objavljen 1985. u „Politikinu zabavniku“ (u dva dijela, pod naslovom „Na suprotnim stranama“), potom je 1987. repriziran u „Večernjem listu“ (u slijedu dnevnih nastavaka, pod naslovom „Braća“), a ovo je njegovo prvo objavljivanje u cjelovitom albumu.

78 GLAZBA HRVATSKE narodne uspavanke / priredila Tanja Perić Polonijo ; ilustrirale Ana Kadoić ... [et al.]. - Zagreb : Profil, 2000. - 77 str. : ilustr. ; 28 cm. - (Biblioteka Tintilinić)

Zbirka uspavanki, kratkih jednostavnih pjesmica kojima majke uspavljuju djecu. Sakupljene su iz raznih krajeva Hrvatske, a u njima se zrcali ljepota narodnog izričaja i ljubav majki i baka koju stoljeća ne mijenjaju. Zbirku su isto tako s ljubavlju oslikale naše četiri vrsne ilustratorice. Knjiga, osim literarnog teksta, sadrži i kratak uvod o uspavankama, rječnik nepoznatih riječi i podatke o pjesmama, odnosno kazivačima (pjevačima) i zapisivačima. NEZABORAVNE pjesme s našega Jadranskog mora / priredio i obradio Vicko Nikolić. - Zagreb : Ibis grafika, 2003. - 55 str. : ilustr. ; 30 cm

Razlog ovom izdanju narodnih melodija Jadrana, koje je Nikolić priredio tekstovno i harmonijski za duet, sakupljanje je najpopularnijeg dijela glazbene narodne baštine i stručno priređivanje za manje i više pjevača (note i tekst). Uz preporuke za način izvođenja pjesama, raspored pjesama u albumu, brine i o ritmu izvođenja i o srodnosti sadržaja pjesama koje slijede jedna za drugom. Između 50 melodija Jadrana, naći ćemo u albumu „Ćiribiri bela Mare moja“, „Lipe li su mlade Kaštelanke“, „Ja san, majko, cura fina“, „Dva Bracanina“ i druge. - 163 -

784.67 DRUŠTVENE PJESME. DJEČJE PJESME STIPIŠIĆ, Ljubo Mojih prvih 100 pjesama : za dječje klape i školske zborove / [skladao i obradio] Ljubo Stipišić Delmata. - Zadar : Gradska knjižnica, 2006. - 1 sažeta partitura (196 str.) ; 29 cm

Ova je knjiga namijenjena glazbenim voditeljima koji se žele okušati u novim neistraženim klapskim mogućnostima djece, prije njihova budućeg pjevanja u klapama odraslih. Stoga, ovo bi druženje, s ponekim teorijskim naputkom i s podosta napjeva i skladbi, svjetovnim i duhovnim, u čakavskim govorima i u književnom jeziku, a priređenima za postupni rast u klapskom pjevanju, bilo i uspješna priprema za plodan nastavak pjevanja u muškim i ženskim klapama, zborovima. 793 DRUŠTVENA ZABAVA I REKREACIJA. UMJETNOST POKRETA. PLES. DRUŠTVENE IGRE SINJSKA alka / [autori tekstova Dinka Alaupović-Gjeldum ... etal. ; autori fotografija Nevenka Belčić ... et al.]. - Beograd [etc.] : Jugoslovenska revija [etc.], 1987. - 152 str. : ilustr. ; 30

Opsežna monografija o povijesti Sinjske alke, narodnom životu i običajima Cetinske krajine.

796.1 IGRE I REKREACIJA NA OTVORENOM KUNAC, Ana Stare igre u Makarskoj i Primorju : Gradski muzej Makarska, svibanj-lipanj, 2007 : [katalog izložbe] / Ana Kunac ; [fotografije Željko Fistanić ... et al. ; crteži Goran Novović, Ljubo Urlić ; prijevod na engleski Sonja Raffanelli]. Makarska : Gradski muzej Makarska, 2007. - 174 str. : ilustr. ; 30 cm

Bajami, špag, balinjera, igra plovkom, špagom ili franjom u starijim su desetljećima bili najčešći načini na koje su se djeca zabavljala. Da se iz sjećanja spase te lijepe - 164 -

uspomene i postanu dio kulturnog bogatstva Makarske i Primorja, pobrinula se autorica Ana Kunac, kustosica Gradskog muzeja Makarska, prikupljajući materijal za knjigu kroz razgovore o starim igrama s kazivačima iz Makarske i Primorja. U knjizi se nalazi i katalog izložbe „Stare igre u Makarskoj i Primorju“ s opisom i fotografijom izložbenog primjerka. 821.163.42.09 HRVATSKA KNJIŽEVNOST. KNJIŽEVNA KRITIKA. PRIKAZI MIHANOVIĆ-Salopek, Hrvojka U ogledalu kritike / Hrvojka Mihanović-Salopek. - Zagreb : Udruga Prosoli, 2013. - 263 str. : ilustr. ; 24 cm U impresumu god. izd: 2012./2013. - Bilješka o autorici: str. 247-251. - Kazala. - Bibliografija i sažeci na više jezika nakon svakog rada.

Znanstvena knjiga rasprava rezultat je spoja proučavanja hrvatske književne i glazbene baštine. Knjiga donosi šest studija, ostvarenih desetogodišnjom suradnjom dr. Mihanović-Salopek na znanstvenoistraživačkom projektu “Hrvatski književni povjesničari“.

811.163.42’28 HRVATSKI JEZIK. DIJALEKTOLOGIJA JUTRONIĆ-Tihomirović, Dunja Spliski govor : od vapora do trajekta : po čemu će nas pripoznavat / Dunja Jutronić. - Split : Naklada Bošković, 2010. - 476 str. : graf. prikazi ; 24 cm. - (Biblioteka Skalić ; 10)Bilješka o autorici: str. 476. - Bibliografija: str. 426-440. - Summary. Kazala.

Znanstvena studija u kojoj autorica fonološki, morfološki i sintaktički analizira suvremeni splitski govor nekoliko splitskih generacija. Lingvističku analizu autorica provodi na jeziku poznatih Splićana - Miljenka Smoje, Đermana Ćiće Senjanovića, Roberta Pauletića, Arijane Čuline i Robija K., ali i Olivera Dragojevića, Petra Graše, Tonija Kukoča... Knjiga sadrži kazalo imena i pojmova te pogovor Mire Menac-Mihalić i Damira Kalogjere.

- 165 -

MAGNER, Thomas Freeman Rječnik splitskog govora = A dictionary of Split dialect / Thomas F. Magner, Dunja Jutronić. - Zagreb : Durieux ; Dubrovnik : Dubrovnik University Press, 2006. - XXVI, 214 str.; 21 cm Tekst na hrv. i engl. jeziku. - Str. [211]-214: Bilješke o autorima. - Bibliografija: str. [203]-209.

Rječnik su sastavili američki slavist Thomas E. Magner i doktorica lingvistike, Splićanka Dunja Jutronić. Izradili su ga trojezično (jezik suvremenoga splitskog idioma, standardni jezik i prijevod na engleski), sa 6000 akcentuiranih natuknica. U uvodnom tekstu dane su povijesne odrednice jezika, gramatička struktura, fonološke karakteristike, naglasci te morfološke, sintaktičke i leksičke karakteristike. Na kraju knjige pridodana je i važnija bibliografija. (DV)

930.85 POVIJEST CIVILIZACIJE. KULTURNA POVIJEST SUĆURAŠKI baul / [tekstove pripremili učenici Borna Dobrić... et al. ; uredile Ivana Jurić i Marijana Vulas]. - Kaštel Sućurac : Osnovna škola kneza Mislava, 2011. - [26] str. : ilustr. ; 22 cm

Zbirka dječjih radova Osnovne škole kneza Mislava iz Kaštel Sućurca (članci, intervjui, fotografije) pretočeni su u ovu knjigu. Svojevrsna je to škrinja s brojnim zanimljivostima iz tradicije, povijesti i kulture Kaštel Sućurca.

94 OPĆA POVIJEST ĐURIĆ, Tomislav Sto najljepših legendi i povijesnih priča iz hrvatske prošlosti / tekst Tomislav Đurić ; ilustracije Nikola Večenaj Leportinov. - U Zagrebu [i.e.] Koprivnica : Nakladna kuća Dr. Feletar, 1996. - 184 str. : ilustr. ; 25 cm. - (Biblioteka Historiacroatica ; knj. 11) Str. 5-7: Hrvatske legende za sva vremena / Astra Božiković. Bilješka o autoru: str. 183-184.

Autor, novinar i publicist prikupio je i priredio stotinu najljepših povijesnih priča i legendi iz hrvatske prošlosti, među kojima su crkvene, junačke, ljubavne, te legende o postanku Hrvata i postanku pojedinih mjesta. U njima se očituje istinski narodni duh Hrvata, bujna mašta i nenadmašno stvaralaštvo. Za nas Samoborce posebno je zanimljiva manje - 166 -

poznata legenda o postanku Samobora vezana uz pokušaj turskog osvajanja; Samoborci su potopili turski logor vodom iz svojih potoka, a Turci su grad prozvali „Korito-varoš“ jer se paša spasio zahvaljujući jednom koritu. JURAGA, Silvana Igrom i zabavom kroz izložbu Hrvati i Karolinzi : Split, 20. XII. 2000. - 31. V. 2001. / [autori Silvana Juraga, Lada Laura, Maja Petrinec ; ilustracije Silvana Juraga]. - Split : Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, [2000?]. - 43 str. : ilustr. ; 30 cm

Ovaj vodič za djecu kroz izložbu „Hrvati i Karolinzi“, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, uz pomoć radoznale i vesele djevojčice Marte, rođene 890. god. u Bijaćima, upoznaje djecu s kulturom i umjetnosti karolinškog doba na hrvatskim prostorima. Djevojčica Marta priča o svojem životu, načinu na koji se tada stanovalo, čime su se ljudi bavili, koje su alate i oružje upotrebljavali, kako su se odijevali itd. PULIĆ, Nikola Sinjska alka / autor teksta Nikola Pulić ; zamisao i ilustracije Miljenko Romić ; <prevela na njemački Irena Lončar ; prevela na engleski Ksenija Horvat ; prevela na španjolski Jadranka Ostojić>. - Zagreb : Alfa, 1994. - <40> str. : ilustr. ; 23 cm

Legende, priče, anegdote i pretpostavke sastavni su dio narodnog vjerovanja; sastavni dio njegova bića, pa tako i njegove povijesti. U junaštvo Sinjana, njihovu vitešku igru alku, utkani su svi navedeni elementi; u njihovu kulturu i poimanje vlastite postojanosti. Tako je i priča o junaštvu dječaka Juriše postala narodnom, povijesnom zbiljom. Juriša se prikrada konju Mehmed-paše Čelića, s njegova sedla skida uzengiju nalik na alku u koju je ukovan Mehmed-pašin grb, simbol moćnog vojskovođe. Sa svojim Zekanom i s uzengijom - alkom u ruci, susreće dvije preživjele djevojčice iz spaljena Otoka.

- 167 -

ELEKTRONIČKA GRAĐA (IZBOR) 791.229 DOKUMENTARNI FILM MIHANOVIĆ-Salopek, Hrvojka Stella maris slavonskih žitnih polja : štovanje Bogorodice u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji / scenaristica i redateljica Hrvojka Mihanović-Salopek ; producenti Alojzije Prosoli, Krešimir Renzo Prosoli ; glavni snimatelj Boris Poljak. - Zagreb : Udruga Prosoli „Sveta glazba“, 2012. - 1 video DVD (49 min) : u bojama, sa zvukom ; 12 cm

Dokumentarno-znanstveno-obrazovni film o svetištima blažene Djevice Marije i hodočasničkim mjestima u Slavoniji. Proučava bogatu mariološku baštinu koja je duboko ukorijenjena u povijest i duh hrvatskog naroda. O tome najbolje govore priče Vukovaraca koji su čak i svoje živote riskirali kako bi spasili sakralnu baštinu, slike i crkvene umjetnine. Autorica dr. sc. Hrvojka Mihanović Salopek zato tvrdi da je mariološka baština kralježnica duhovnog identiteta Hrvata. STELLA maris Dalmacije / scenaristica, redateljica Hrvojka Mihanović-Salopek. - Zagreb: Udruga Prosoli - Sveta glazba, 2007-2008. - 3 video DVD-a (44, 47, 40 min) : u bojama, sa zvukom ; 12 cm Dio 1: Štovanje Bogorodice u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji / realizacija Hrvojka Mihanović-Salopek & Miroslav Mahečić. 2007. - 1 video DVD (44 min)

Film „Stella maris Dalmacije I. dio“ prikazuje štovanje Bogorodice u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i Hvarskoj biskupiji od srednjeg vijeka preko renesanse do današnjih dana. Na snimkama su predstavljena znamenita marijanska svetišta, te antologijski odabir djela iz teološke, književne, likovne i glazbene baštine posvećene Gospi.

- 168 -

Dio 2: Štovanje Bogorodice u Šibenskoj biskupiji. - 2008. - 1 video DVD (47 min)

U znanstveno-obrazovnom filmu „Stella maris Dalmacije II. dio“ prikazano je štovanje Bogorodice u Šibenskoj biskupiji od srednjovjekovnih hrvatskih vladara, preko gotike, renesanse i ranobaroknih ostvarenja do današnjih dana.

Dio 3: Štovanje Bogorodice u Zadarskoj nadbiskupiji. - 2011. 1 video DVD (40 min)

U znanstveno-obrazovnom filmu „Stella maris Dalmacije III.“ multidisciplinarno je prikazan presjek građe posvećen povijesnom štovanju Bogorodice u Zadarskoj nadbiskupiji. Posebna pozornost posvećena je djelima srednjovjekovnog zlatarstva Zadra i Nina, koji su se kroz povijest ponajviše očuvali velikim zalaganjem benediktinki Samostana sv. Marije u Zadru. ŠIMUNOVIĆ, Dinko Alkar / Dinko Šimunović ; Alkara čita Dubravko Sidor. Zagreb : Medus biro, [2006]. - 2 CD-a (148 min) : stereo. ; 12 cm. - (Biblioteka Medus) (Audio knjiga)

„Alkar“ je pripovijetka o tragičnoj i zamršenoj ljubavi izmedu Rašice i Stane, njihove djece Marte i Salka, te Marte i Rašice. Okvir ovim nesretnim ljubavima viteška je igra Alka kojom se svake godine obilježava pobjeda nad turskim osvajačima. Otac i sin sukobljavaju se zbog djevojke Marte. Marta je u sinu doživjela mladenačku zaljubljenost i plahost, a u ocu strast i čvrstinu. Njezinu iskrenost Salko nije mogao pojmiti te on poludi nakon što dozna da se Marta neće udati za njega. Bježi iz Cetinske krajine i luta selima te se sljedeće godine pojavi sav odrpan na Alci i pogađa alku u sridu. Po cijelom je kraju govorio da će se oženiti maćehom kad mu otac umre. „Alkara“ čita Dubravko Sidor, 2 CD-a u trajanju od 147 minuta

- 169 -

USKRSNI običaji. - Zagreb : Zagreb film, [2006?]. - 1 video DVD (10 min) : u bojama (PAL), sa zvukom. - (Obrazovni videoprogram) (Priroda i društvo)

Hrvatski uskrsni običaji dio su hrvatske tradicije. Uz slavlje Uskrsa razvili su se brojni običaji poput vazmenog bdijenja, uskrsnih krijesova, bojanja pisanica, odlaska na uskrsnu misu i pjevanja uskrsnih pjesama. Dio svjetovne i sakralne hrvatske uskršnje baštine zabilježen je na ovom DVD-u. PRIČA O POLJIČKOM SOPARNIKU PRIČA o poljičkom soparniku / film snimili zadrugari Poljičke zadruge. - Srinjine : Učenička zadruga OŠ Srinjine - Poljička zadruga, [2010?]. - 1 video DVD (19 min) : u bojama (PAL), sa zvukom (Dolby digital) ; 12 cm

Kratki dokumentarni film o poljičkom soparniku „Poljičke zadruge“. To je učenička zadruga OŠ „Srinjine“ kojoj je cilj očuvati stare običaje i tradiciju poljičkog kraja. DVD smo dobili prilikom sudjelovanja ove zadruge na 6. okruglom stolu o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština.

- 170 -

- Bilten -

Muzejske publikacije za djecu i mlade u fondu Gradske knjižnice Marka Marulića Split

Uredila: Ingrid Srdanović (anotacije iz kataloga knjižničnog sustava ZaKI i dr.) - 171 -

SADRŽAJ

Uvod 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Etnografski muzej Split Gradski muzej Makarska Hrvatski muzej naivne umjetnosti Muzej grada Kaštela Muzej grada Splita Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Muzej triljskog kraja Prirodoslovni muzej i Zoološki vrt Split Dodatak

- 172 -

UVOD Bilten Muzejske publikacije za djecu i mlade u fondu GKMM Split priređen je u sklopu šestog okruglog stola posvećenog temi Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština, jer je dio knjižničnog fonda GKMM Split namijenjen djeci i mladima koji se odnosi na baštinu upravo u izdanju hrvatskih muzeja. Izdavaštvo edukativnih publikacija za djecu i mlade jedna je od djelatnosti muzeja kojom žele približiti svoje muzejske sadržaje toj korisničkoj skupini predstavljajući im svoje zbirke i izložbene predmete, objašnjavajući im njihovu ulogu u kontekstu povijesnog i kulturnog razvoja te važnost njihova očuvanja i zaštite na njima prilagođen način, zanimljivo i zabavno. Muzejske publikacije za djecu i mlade obuhvaćaju muzejske slikovnice, priče, stripove, muzejske vodiče kroz postave, kataloge izložaba, muzejskih radionica i projekata, letke i brošure, didaktičke publikacije, popularno-znanstvene publikacije, edukativne elektroničke publikacije i interaktivnu multimediju, te slagalice i igračke. Većina jedinica građe u biltenu pripada nekima od spomenutih i rad su pedagoških djelatnika muzeja, dok su pojedine rezultat suradnje muzeja i autora čiji je rad tematski vezan uz muzejsku djelatnost. Iako ne pripadaju ni jednoj od kategorija, odnosno nisu u izdanju muzeja, posljednje tri publikacije u biltenu smatrali smo vrijednima dodati popisu jer se svaka na svoj način bavi zadanom temom. Jedna muzejska publikacija za djecu i mlade obrađuje iz perspektive edukativne muzejske djelatnosti, druga analizira muzejsku slikovnicu iz područja teorije dječje književnosti, dok je treća prikaz najzanimljivijih hrvatskih muzeja namijenjenih djeci i mladima. Građa u biltenu popisana je prema knjižničnoj klasifikaciji unutar abecednog popisa muzeja, omogućivši time pregled dijela njihove izdavačke djelatnosti. Anotacije su najvećim dijelom preuzete iz kataloga knjižničnog sustava ZaKI. Ingrid Srdanović

- 173 -

PUBLIKACIJE U IZDANJU MUZEJA ETNOGRAFSKI MUZEJ SPLIT 37 VUJ p VUJANOVIĆ, Miljenko Pagarešto : igre iz mladosti / Miljenko Vujanović - Meja. - Split : Etnografski muzej, 2009.- 79 str. : ilustr. ; 30 cm

Autor je knjigu posvetio najljepšem dobu svakog čovjeka, djetinjstvu. Riječima, ali i crtežom opisao je 64 igre kojima su se zabavljala splitska djeca pedesetih godina prošlog stoljeća.

39 ALU d ALUJEVIĆ, Maja Dite u pučkoj kulturi Dalmacije : [katalog izložbe] : [Etnografski muzej, Split, 2008.] / [autori kataloga Maja Alujević, Vedrana Premuž Đipalo] ; [fotografija Branko Balić]. - Split : Etnografski muzej, 2008. - 41 str. : ilustr. ; 27 cm

39 PRE d PREMUŽ Đipalo, Vedrana Djeca u muzeju : vodič kroz zbirke Etnografskog muzeja Split / Vedrana Premuž Đipalo ; [ilustracije Lidija Labrović-Mataić ; fotografije Branko Bralić]. - Split : Etnografski muzej, 2007. 97 str. : ilustr. ; 23 cm

Predstavljanjem muzejskih predmeta koji su pohranjeni u Etnografskome muzeju Split, djeci se na prihvatljiv način pokušalo predočiti kako se nekada živjelo u dalmatinskim selima. Kroz vodič nas vode simpatični likovi: dječak Lovre, djevojčica Mara i tovarčić Mago.

- 174 -

639 PRE r PREMUŽ Đipalo, Vedrana Ribarska avantura / Vedrana Premuž Đipalo ; [ilustratorica Petra Ana Čubelić]. - Split : Etnografski muzej, 2014. - 58 str. : ilustr. ; 23 cm

Namjera je ovog edukativnog izdanja potaknuti djecu na promišljanje o bogatstvu i vrijednostima tradicijske baštine. To je priča o ribama i ribarima, drvenim brodicama, tradicijskom ribolovu, spužvarstvu i koraljarstvu te o svjetionicima. Na primjeren način djeci otkriva nekadašnji svijet dalmatinskih ribara. IGR.O 6+ PAM PAMTILICA [VIŠEVRSNA građa] = Memory. - Split : Etnografski muzej, [2014?]. - 1 igračka (56 kom.) : u bojama ; kutija 12 x 6cm Obrazovna igračka. - Karton. - Oslikane karte kvadratnog oblika s autohtonim zavičajnim motivima. - Za uzrast od 6+ god.

Motivi na karticama za igru su fotografije predmeta iz zbirke Etnografskog muzeja kao što su kubura, vrša, pripašnjača, opanci itd. Uz igru je dodan popis svih predmeta s objašnjenjem njihove nekadašnje namjene. IGR.O 6 BOR r BORELLI Vranski Alačević, Zoe Ribari dižu mrežu[Viševrsna građa] : slagalica puzzle. - Split : Etnografski muzej, [2014?]. - 1 igračka (80 kom.) : karton, u bojama ; kutija 31 x 44 cm Obrazovna igračka. - Karton. - Slika Ribari dižu mrežu autorice Zoe Borelli iz 1940. god. - Za uzrast od 6 god

Sastavljanjem slagalice dobije se fotografija slike Ribari dižu mrežu hrvatske slikarice Zoe Borelli (15. 4. 1888., Zadar – 9. 5. 1980., Firenca). Učila je slikarstvo u Zagrebu (B. Čikoš-Sesija, M. Cl. Crnčić), Beču i Rimu. Slikala je pretežito marine (Uvala u Sv. Filipu i Jakovu). Za Etnografski muzej u Splitu crtala je folklorne motive i dalmatinske narodne nošnje.

- 175 -

GRADSKI MUZEJ MAKARSKA 796 KUN s KUNAC, Ana Stare igre u Makarskoj i Primorju : Gradski muzej Makarska, svibanj-lipanj, 2007 : [katalog izložbe] / Ana Kunac ; [fotografije Željko Fistanić ... et al. ; crteži Goran Novović, Ljubo Urlić ; prijevod na engleski Sonja Raffanelli]. - Makarska : Gradski muzej Makarska, 2007. - 174 str. : ilustr. ; 30 cm

Bajami, špag, balinjera, igra plovkom, špagom ili franjom u starijim su desetljećima bili najčešći načini na koje su se djeca zabavljala. Da se iz sjećanja spase te lijepe uspomene i postanu dio kulturnog bogatstva Makarske i Primorja, pobrinula se autorica Ana Kunac, kustosica Gradskog muzeja Makarska, prikupljajući materijal za knjigu kroz razgovore o starim igrama s kazivačima iz Makarske i Primorja. U knjizi se nalazi i katalog izložbe Stare igre u Makarskoj i Primorju s opisom i fotografijom izložbenog primjerka.

HRVATSKI MUZEJ NAIVNE UMJETNOSTI D BAL sr BALOG, Zvonimir Srcem djeteta / Zvonimir Balog. Pjesmanka / Arsen Dedić. Gledano stihom dano / Tonko Maroević ; [autorica projekta i životopisa umjetnika Mira Francetić Malčić] ; [odabir dječjih radova Vladimir Crnković, Mira Francetić Malčić] ; [fotoreporteri Ivan Šebelja, Sanjin Strukić]. - Zagreb : Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2012. - 64 str. : ilustr. ; 17x23 cm + 1 CD

Slikovnica sadrži po četiri pjesme Zvonimira Baloga, Arsena Dedića i Tonka Maroevića. One su, kao i 44 dječja likovna rada, nastale inspirirane antologijskim djelima hrvatske naivne umjetnosti u postavu muzeja. D ISA p ISAAC, Salih Prstenovanje ptica : dopjevci i prepjevci slika i kipića / Salih Isaac ; [autorica projekta i životopisa umjetnika Mira Francetić Malčić ; snimke Goran Vranić, Mira Francetić Malčić]. - Zagreb : Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2010. - 57 str. : ilustr. ; 17 cm

Knjiga je nastala kao rezultat multimedijskog projekta što ga je realizirao Muzej naivne umjetnosti. U njoj se nalaze sakupljene pjesme Saliha Isaaca, kipovi iz muzejske kolekcije (među njima i one Sofije Naletilić - 176 -

Penavuše) te dječji crteži i kipovi nastali na likovnim radionicama u muzeju. Tematski su svi radovi vezani uz ptice. U knjizi je zastupljeno 9 umjetnina, 14 pjesničkih zapisa pjesnika i 70-ak dječjih radova. Sadržaj je obogaćen s 14 fotografija muzejskih radionica na kojima su nastajali dječji radovi. 75 PALJ p PALJETAK, Luko Pjesme za slike / Luko Paljetak. - Zagreb : Hrvatski muzej naivne umjetnosti, 2009. - 79 str. : ilustr. ; 19x20 cm

Sadržaj publikacije čine stihovi 17 pjesama pjesnika Luka Paljetka, a odnose se na jednako toliki broj reproduciranih umjetnina iz fundusa muzeja, uz 42 dječja rada koja interpretiraju odabrane umjetnine. MUZEJ GRADA KAŠTELA D KLAI p KLAIĆ, Mario Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću / Mario Klaić ; ilustrirao Zoran Perdić Lukačević. - Kaštela : Muzej grada Kaštela, 2011. - 24 str. : ilustr. ; 31 cm

Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću edukativna je priča o tom kaštelu u kojem je smješten muzej, čiji su eksponati, kao i arhitektura kaštela, poslužili kao osnova ovoj bogato ilustriranoj priči. Čitajući slikovnicu, djeca doznaju više o tome kako su ljudi u Kaštelima nekada živjeli, što su radili, jeli, kako su se odijevali... Uče o razlozima izgradnje i namjeni kaštela, njegovu nekadašnjem i sadašnjem izgledu, obrani te o obitelji Vitturi. 37 IZL s IZLOŽBA muzejske radionice Spojimo Miljenka i Dobrilu (2005) ; Kaštela) Spojimo Miljenka i Dobrilu : muzejska pričaonica-igraonica : Muzej grada Kaštela, Dvorac Vitturi, 10. svibnja - 6. lipnja 2005 / Izložba muzejske radionice ; [glavni urednik Mario Klaić] ; [prijevod sažetaka na engleski Deana Gaić-Kaličanin]. - Kaštela : Muzej grada Kaštela : Dječji vrtići Kaštela, 2005. - 88 str. : ilustr. ; 27 cm

Publikacija daje pregled muzejske radionice temeljene na legendi o Miljenku i Dobrili za djecu predškolske dobi. U zajedničkom projektu - 177 -

Muzeja grada Kaštela i Vrtića Kaštela sudjelovalo je dvadesetak pedagoških grupa. U knjizi je dokumentirana materijalno-tehnička priprema radionice, rekviziti i didaktička pomagala potrebna za njezino izvođenje, razrade metodičkih jedinica, aktivnosti s djecom, rad pedagoških djelatnika u vrtićima nakon posjeta radionici itd. Publikacija je bogato opremljena fotografijama koje bilježe sve faze projekta. 728.8 BUR k BURIĆ, Ivo Kaštel Vitturi : maketa kaštela (dvorca) Vitturi u Kaštel Lukšiću : slagalica za djecu i za one koji to više nisu : obrazovna mapa / [autor makete i tekstovi Ivo Burić ; crteži Katja Marasović]. Kaštel Lukšić : Muzej grada Kaštela, 2006. - 1 mapa ([22] str.) : ilustr. ; 30 cm

Ova obrazovna mapa metodički je razrađena slagalica čija je svrha upoznati djecu s razlozima nastanka kaštela, njegovom poviješću i prostornim razvojem, a učenje o tome ostvaruje se i izrezivanjem i spajanjem makete kaštela Vitturi te praćenjem priloženih tekstova. IGR.O 6+ DVO DVOSTRANA slagalica + vodič [Viševrsna građa] : župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kaštel Lukšiću. - Kaštela : Muzej grada Kaštela, 2014. - 1 igračka (54 kom.), [1] presavijeni list s podacima o crkvi : u bojama ; kutija 22 x 14 cm Obrazovna igračka. - Karton. - Slika župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kaštel Lukšiću. - Za uzrast od 6+ god.

Na jednoj strani slagalice je fotografija župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Kaštel Lukšiću, a na drugoj slika Velike Gospe iz 15. stoljeća koja se nalazi u crkvi. Na poleđini kutije su podaci o crkvi.

- 178 -

IGR.O 6+ DVOS DVOSTRANA slagalica Kaštel Vitturi [Viševrsna građa] : puzzle Kaštel Vitturi. - Kaštela : Muzej grada Kaštela, 2014. 1 igračka (54 kom.) : u bojama ; kutija 22 x 14 cm Obrazovna igračka. - Karton. - Puzzle s dvostranom slikom dvorca Kaštel Vitturi. - Za uzrast od 6+ god.

Slaganjem dijelova dobiju se fotografije kaštela Vitturi u Kaštel Lukšiću. Na poleđini kutije je priča o kaštelu Vitturi prilagođena djeci.

IGR.O 4+ KLA p KLAIĆ, Mario Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću [Viševrsna građa] : slagalica / [ideja, tekst, oblikovanje i realizacija Mario Klaić ; ilustracije Zoran Perdić- Lukačević]. - Kaštela : Muzej grada Kaštela, 2012. - 1 igračka (54 kom.), [1] presavijeni list : u bojama ; plastična vrećica 25 x 17 cm Obrazovna igračka. - Karton. - Puzzle sa slikom gradnje kaštela Vitturi i radnika. - Za uzrast od 4+ god.

IGR.O 4+ KLA pri KLAIĆ, Mario Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću [Viševrsna građa] : slagalica : [dječak sjedi na topu] / [ideja, tekst, oblikovanje i realizacija Mario Klaić ; ilustracije Zoran Perdić- Lukačević]. Kaštela : Muzej grada Kaštela, 2012. - 1 igračka (54 kom.), [1] presavijeni list : u bojama ; plastična vrećica 25 x 17 cm Obrazovna igračka. - Karton. - Puzzle s dječakom koji sjedi na topu. U pozadini Turci. - Za uzrast od 4+ god.

IGR.O 4+ KLA pr KLAIĆ, Mario Priča o kaštelu Vitturi u Kaštel Lukšiću [Viševrsna građa] : slagalica : [djevojka u narodnoj nošnji priča djeci] / [ideja, tekst, oblikovanje i realizacija Mario Klaić ; ilustracije Zoran PerdićLukačević]. - Kaštela : Muzej grada Kaštela, 2012. - 1 igračka (54 kom.), [1] presavijeni list : u bojama ; plastična vrećica 25 x 17 cm Obrazovna igračka. - Karton. - Puzzle sa slikom djevojke u narodnoj nošnji koja priča djeci. - Za uzrast od 4+ god.

- 179 -

IGR.O 4+ SLA SLAGALICA Miljenko i Dobrila [Viševrsna građa]. - Kaštela : Muzej grada Kaštela, 2014. - 1 igračka (54 kom.) : u bojama ; kutija 22 x 14 cm Obrazovna igračka. - Karton. - Puzzle sa slikom Miljenka i Dobrile. - Za uzrast od 4+ god.

Slaganjem dijelova dobije se slika Miljenka i Dobrile. Na poleđini kutije je priča o Miljenku i Dobrili prilagođena djeci.

MUZEJ GRADA SPLITA 930.85 DOD DODIRNI grad : tragovima urbanog Splita u prošlosti. Touch the city : trace the history of urban Split / [tekstovi Anđelko Mihanović... et al. ; urednica Gorana Barišić Bačelić ; fotografije Luka Vidović... et al. ; prijevod Renata Muslim]. - Split : Muzej grada Splita, 2011. - 41 str. : ilustr. ; 23 x 23 + 1 presavijeni list s planom grada

Ova publikacija (vodič) nastala je kao rezultat suradnje Muzeja grada Splita, Turističko-ugostiteljske škole Split i Graditeljske obrtničke i grafičke škole u Splitu na edukativnom projektu Dodirni grad - tragovima Splita u prošlosti. Projekt je imao za cilj istražiti te predstaviti građanima i posjetiteljima grada Splita splitske plemićke obitelji te njihove kuće i palače. 94(497.5) BOK p BOKO, Jasen Priče iz muzeja / Jasen Boko ; ilustrirao Edvin Dragičević. - Split : Muzej grada Splita, 2010. - 55 str. : ilustr. ; 24 cm

Knjiga splitskoga dramaturga, novinara i putopisca Jasena Boke, namijenjena djeci od pet do petnaest godina, ali i njihovim roditeljima. Riječ je o dječaku Duji koji putuje kroz povijest Splita, od Dioklecijana do danas. Osvijetljeni su ključni momenti gradskog života, ali nisu zaboravljene ni legende, priče, umjetnici... Naravno, sve je začinjeno splitskim humorom i odličnim ilustracijama splitskoga ilustratora Edvina Dragičevića.

- 180 -

MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOŠKIH SPOMENIKA M PALČ b PALČOK, Miran Bojanka MHAS / [autor Miran Palčok]. - Split : Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, [2008?]. - [28] str. : ilustr. ; 30 cm

Crteži za bojenje u ovoj bojanci inspirirani su eksponatima postava Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika. To su različiti pleteri, nakit, glagoljaška slova, oružje, predmeti svakodnevne upotrebe itd. M URO a URODA, Nikolina Apoksiomenovo putovanje / [tekst Nikolina uroda ; crteži Dalibor Popović]. - Split : Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, [2008?]. - XI str. : ilustr. ; 11 x 17 cm

Strip Apoksiomenovo putovanje na način zanimljiv djeci, u rimi, priča priču o podrijetlu antičkog brončanog kipa i njegovu „putovanju“ sa dna Jadranskog mora do izlaganja u muzeju. 930.85(497.5) LAU a LAURA, Lada Arheološka skitalica : pođi s nama - - - / [autor teksta Lada Laura ; autor ilustracija Silvana Juraga]. - Split : Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, 2002. - [8] str. : ilustr. ; 33 cm + kartonska podloga

Publikacija sadržava dijelove za rezanje čijim lijepljenjem nastaje maketa sjevernog zida Dioklecijanove palače. Na prvoj stranici opisana je palača i sjeverni zid kakav je nekad bio, a na posljednjoj onakav kakav je danas.

- 181 -

930.85(497.5)=111 LAU a LAURA, Lada Archaeology trails : join us- - - / [text written and translated by Lada Laura ; illustrations by Silvana Juraga]. - Split : Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, 2002. - [8] str. : ilustr. ; 33 cm + kartonska podloga

Publikacija je na engleskom jeziku. Sadržava dijelove za rezanje, čijim lijepljenjem nastaje maketa sjevernog zida Dioklecijanove palače. 94(497.5) JUR i JURAGA, Silvana Igrom i zabavom kroz izložbu Hrvati i Karolinzi : Split, 20. XII. 2000. - 31. V. 2001. / [autori Silvana Juraga, Lada Laura, Maja Petrinec ; ilustracije Silvana Juraga]. - Split : Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, [2000?]. - 43 str. : ilustr. ; 30 cm

Ovaj vodič za djecu kroz izložbu Hrvati i Karolinzi, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, uz pomoć radoznale i vesele djevojčice Marte, rođene 890. g. u Bijaćima, upoznaje djecu s kulturom i umjetnosti karolinškog doba na hrvatskim prostorima. Djevojčica Marta priča o svojem životu, načinu na koji se tada stanovalo, čime su se ljudi bavili, koje su alate i oružje upotrebljavali, kako su se odijevali.

MUZEJ TRILJSKOG KRAJA D AGA p AGAČEVIĆ, Ibrahim Priča o Gaju Laberiju = The story of Gaius Laberius / [autor teksta Ibrahim Agačević ; autor ilustracija Zoran Perdić Lukačević]. - Trilj : Muzej triljskog kraja, 2009. - [16] str. : ilustr. ; 30 cm

Jedan od najmlađih muzeja u Hrvatskoj, Muzej triljskog kraja, objavio je slikovnicu o Gaju Laberiju, dječaku koji je u davno doba živio i igrao nogomet u okolici Trilja. O tome svjedoči nadgrobni spomenik iz 1. st. pr. Krista s likom mladića koji je prigrlio nogometnu loptu. To je, naime, materijalni dokaz da se prvi nogomet igrao na prostoru današnje Hrvatske. Tekst slikovnice je na hrvatskom i engleskom jeziku, a u prilogu donosi i mali leksikon s objašnjenjima desetak riječi i pojmova iz antičkoga doba.

- 182 -

PRIRODOSLOVNI MUZEJ I ZOOLOŠKI VRT SPLIT 59 KOK d KOKAN, Bože Dijete i kukac : poučna bojanka za djecu i odgajatelje / [autor teksta Bože Kokan] ; [ilustracije Gregory S. Paulson... et al.]. - Split : Prirodoslovni muzej i zoo-vrt, 2005. - 48 str. : ilustr. ; 30 cm

U ovoj poučnoj bojanci za djecu i odgajatelje uz crteže kukaca nalazi se zabavan tekst kojim se životinje obraćaju djeci upoznajući ih sa svojim karakteristikama i zanimljivostima iz životinjskog svijeta.

DODATAK 069 JUK a JUKIĆ, Irena AVANTURA u muzejima : vodič kroz najzanimljivije hrvatske muzeje / Irena Jukić Pranjić i Jelena Bračun Filipović ; [suradnici - suautori tekstova Hrvoje Manenica ... et al. ; ilustrator Robert Solanović]. - Zagreb : Školska knjiga, 2012. - 147 str. : ilustr. ; 27 cm

Pokušavši obuhvatiti veće i manje muzeje te zastupiti sve dijelove Hrvatske, autorice u knjizi daju pregled najzanimljivijih 38 muzeja, poredavši ih abecednim redom. O svakom je muzeju napisan kratki povijesni pregled, koje zbirke čuva i na koji način. Vodič je bogato fotografski opremljen, pri čemu je uz svaku fotografiju označeno pripada li arheološkoj, umjetničkoj, tehničkoj, povijesnoj, etnografskoj, prirodoslovnoj ili regionalnoj zbirci. Na kraju je i rječnik stranih i manje poznatih riječi. 069 MUZ MUZEJSKE publikacije za djecu i mlade / urednica Snježana Radovanlija Mileusnić. - Zagreb : Muzejsko dokumentacijski centar, 2013. - 172 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Kako objaviti dobru muzejsku knjigu ; knj. 2)

Publikacija sadrži skup iskustava i prakse muzejskih pedagoga iz njihova rada i razgovora s mladima, a koje su pretočili u publikacije koje podupiru njihov rad. U devet radova osam autora obrađuje tu tematiku iz različitih aspekata: o svrsi i namjeni muzejskih publikacija za djecu i - 183 -

mlade, vrstama i specifičnostima, važnosti ilustracija u njima, o interaktivnim edukativnim listićima i knjigama i slično. Na kraju je popis literature i webizvora. 069 ZAL i ZALAR, Diana Izlet u muzej na mala vrata : prema teoriji slikovnice = A trip to the museum through the „little door“ : towards a theory of picture book/ Diana Zalar, Antonija Balić Šimrak, Stjepko Rupčić ; [prijevod na engleski Aleksandra Žmegač Horvat, Marija Andraka, Milka Bilić-Štefan]. - Zagreb : Učiteljski fakultet sveučilišta u Zagrebu, 2014. - 113 str. : ilustr. ; 26 cm.

Knjiga, čiji su autori znanstvenici i umjetnici, sadrži rezultate istraživanja slikovnica koje su objavili muzeji diljem Hrvatske. Nakon prikaza načina na koji je ova knjiga nastala, slijede popis slikovnica koje su objavili muzeji, osvrt na suvremenu hrvatsku slikovnicu i povijest svjetske slikovnice te podjela muzejskih slikovnica prema sadržaju i strukturi. Potom se daje književna i pedagoška analiza slikovnica na temelju te podjele, klasifikacija slikovnica na temelju stilova ilustriranja i oblikovanja slikovnice, likovna analiza, te predstavljanje čimbenika koji su nužni za nastanak kvalitetne slikovnice. Postoji popis literature.

Srdanović, Ingrid rođena je u Splitu 1975. godine, gdje je pohađala gimnaziju, a na Visokoj učiteljskoj školi u Splitu stekla je zvanje diplomirane učiteljice razredne nastave. Na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru diplomirala je knjižničarstvo 2010. godine. Danas radi u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu.

- 184 -

- Mali okrugli stol -

Mogu li se prakse u radu dječjih knjižnica vrednovati kao nematerijalna kulturna baština koja traži „zaštitu”?

- 185 -

Živa riječ u knjižnici - njegovanje usmenosti u kontekstu pismene kulture i novih informacijskih tehnologija Arijana Herceg Mićanović Knjižnica Marina Držića, KGZ, Zagreb arijana.herceg.micanovic@kgz.hr

Sažetak U radu se razmatra pripovijedanje u kontekstu novih informacijskih tehnologija i dominantno pisane kulture. Njegovanje usmenosti i razvijenog (kultiviranog) govora uz pomoć umjetničkih, odnosno baštinskih tekstova, osobito je važno u radu s djecom i mladima, pripadnicima generacija koje rastu pod velikim utjecajem elektroničkih medija. Programi temeljeni na „živoj riječi“ smatraju se važnim segmentom knjižničnih programa jer njegovanje vještine pripovijedanja čini od djece bolje govornike i bolje slušače, jača njihovu samosvijest, koncentraciju i kreativnost, te potiče razvoj kritičkog mišljenja i moralnog prosuđivanja. Ključne riječi: knjižnica, teorija usmenosti, komunikacija, djeca i mladi, pripovijedanje

Opća teorija usmenosti mora počivati na općoj teoriji društva. Ona traži shvaćanje komunikacije kao društvene pojave, a ne kao privatne razmjene među pojedincima. Jezik bilo koje vrste zadobiva značenje za pojedinca samo u onoj mjeri u kojoj to značenje dijeli zajednica, premda se pojedini govornik ne obraća zajednici. Eric A. Havelock

Živimo u vremenu neograničene komunikacije ograničena broja informacija. Nove tehnologije, opća demokratizacija, spektakularizacija i komercijalizacija društva, mediji i reklama iznova upućuju na važnost retorike i potiču na korištenje njezinih strategija. Krešimir Bagić

- 186 -

Web je tehnologija zaboravljivosti. Nicholas Carr

Informacijska tehnologija i modaliteti komuniciranja nikada nisu bili tako brzi, moćni i razgranati kao danas, vremensku i prostornu udaljenost, kad je o posredovanju informacija riječ, gotovo smo prebrisali zahvaljujući prvenstveno globalnoj mreži i razvijenim telekomunikacijama. Na razini svakodnevice i na onoj profesionalnoj, mnogo nam je toga omogućeno i znatno olakšano u usporedbi s predinternetskim vremenima; masovna dostupnost goleme količine najrazličitijih informacija veća je nego ikada prije, kao i brzina njihova pronalaženja, klasificiranja, procesuiranja i posredovanja. Napredak na području tehnologije impresivan je. I promijenio je ne samo način na koji živimo, nego i način na koji mislimo, način na koji svoje misli uobličujemo, posredujemo i razmjenjujemo s ostalim sudionicima komunikacijskog procesa. Već je McLuhan tvrdio da „poruka svakog medija ili tehnologije jest promjena razmjera, brzine ili uzorka koje unosi u ljudske odnose“ (McLuhan 2008: 14). Tehnologija u određenoj mjeri oblikuje sam jezik prilagođujući ga sebi, a posredno i sadržaj koji se tim jezikom prenosi. Krajnje posljedice toga utjecaja ne mogu se sagledati bez vremenske distancije i tek će vrijeme pokazati koji su krajnji dosezi suodnosa i međusobnoga prožimanja medija i poruke. „Električna mreža uspostavlja (otvara) čovjeku nove mogućnosti (oblike) obrasce doživljavanja. Globalna je mreža indikativno slična našem živčanom sistemu. Ona omogućuje brzo kolanje impulsa, iz i kroz različita područja organizma zemaljske kugle. No, osim što globalne mreže elektriciteta i elektronike simuliraju živčani sistem, oni na njega i utječu. Granice tog globalnog utjecaja još nisu istražene“ (Alić 2010: 265). U tome kontekstu, kojega se ne treba bojati niti od njega zazirati, ali ga svakako treba osvijestiti i kritički promišljati, djeluju i knjižnice; s jedne strane čuvari baštine, s druge pak strane ustanove koje mogu, žele i trebaju funkcionirati ukorak s vremenom, suvremene i aktualne koliko god im to raspoloživi resursi dopuštaju, primjenjujući nove i najnovije tehnologije na način koji će odgovarati rastućim potrebama korisnika, a pritom neće iznevjeriti temeljno poslanje knjižnica i njihovu ulogu u suvremenome društvu.

- 187 -

„Narodna je knjižnica mjesno informacijsko središte koje svojim korisnicima omogućuje neposredan pristup svim vrstama znanja i obavijesti“ (Narodna knjižnica 2003: 3). Osim toga, jedna je od važnijih zadaća narodne knjižnice „stvaranje mogućnosti za osobni kreativni razvoj“ (Narodna knjižnica 2003: 5). Ne treba posebno isticati da nikakav razvoj, pa tako ni onaj kreativni, jednostavno nije moguć bez razvijene pismenosti. Visoka razina pismenosti nužan je preduvjet svakog progresa - ekonomskog, socijalnog, kulturnog i osobnog. Poticanjem i promicanjem svih vrsta pismenosti knjižnica obavlja svoju društvenu zadaću i potvrđuje svoj smisao i poslanje. Vjerujem da se ulaganjem u knjižnice (materijalnim i nematerijalnim), osvješćivanjem i osnaživanjem uloge knjižnica u društvu i ustrajanjem na njihovoj kvaliteti, te stalnom radu na poboljšanju službi i usluga zapravo ulaže u budućnost koja bi imala biti bogatijom, naprednijom i demokratičnijom od situacije koju imamo danas. Iako su tek mali segment naše društvene zbilje, često zanemarivan i marginaliziran, i knjižnice snose proporcionalnu društvenu odgovornost u skladu s kojom su dužne djelovati. Posebno je ta odgovornost izražena u radu s djecom i mladima te izuzetnu pažnju treba pokloniti razvijanju službi i usluga upravo za tu populaciju. „Narodna knjižnica treba nastojati zadovoljiti potrebe svih grupa korisnika u zajednici bez obzira na dob i fizičke, ekonomske i socijalne okolnosti. Međutim, ona ima posebnu odgovornost u zadovoljavanju potreba djece i mladih ljudi“ (Narodna knjižnica 2003: 6). Način na koji djeca i mladi u 21. stoljeću uče, komuniciraju i usvajaju znanja o svijetu i životu bitno se promijenio u odnosu na načine na koje su to činili u ranijim epohama, upravo zahvaljujući suvremenim tehnologijama. U skladu s tim, nužno i neminovno, transformirale su se i knjižnične usluge. „Razvojem tehnologije dolazi i do razvoja novih usluga, mijenja se građa koju knjižnice čuvaju, a nove informacijske tehnologije omogućavaju nove načine stvaranja, korištenja i traženja informacija“ (Stropnik 2013: 23). U novonastalim okolnostima narodna bi knjižnica trebala (re)definirati svoje poslanje i poslovanje, te paralelno s prihvaćanjem novih tehnologija i na njima zasnovanih službi i usluga nastojati razvijati i nuditi usluge temeljene na poticanju i onih vrijednosti koje nisu nužno, ako su uopće, imanentne tim tehnologijama, ali su od neprocjenjive važnosti u smislu njegovanja i očuvanja nematerijalne baštine, kulturnog identiteta i humanističkog obrazovanja. - 188 -

Jedna je od tih vrijednosti i kultivirani govor, odnosno kreativno usmeno izražavanje u kontekstu globalnih informacijskih tehnologija s jedne strane, i dominantno pisane kulture s druge strane, pri čemu je i pisana kultura unutar sebe dakako mjesto određenih procesa nazivanih najčešće „krizom knjige i čitanja“, temom kojoj knjižničari svakodnevno svjedoče u praksi i posvećuju joj svoja teorijska promišljanja. Usložnjavanje komunikacije i silno ubrza(va)nje komunikacijskih procesa u kontekstu masovne, odnosno komercijalne upotrebe novih tehnologija, poticane agresivnim marketinškim strategijama, doveli su do nečega što bih nazvala „mrvljenjem“ jezika; brzina razmjene informacija, potencirana glad za stalno novim informacijama te specifični načini na koje se te informacije oblikuju i distribuiraju zasigurno utječu na samu bit informacije i jezik u kojemu je sadržana, tvoreći tako sasvim novu retoriku. Bez kvalitetnih i dugotrajnih istraživanja razmjere tog utjecaja nije moguće predvidjeti, kao ni odrediti njegove krajnje posljedice, ali je, mislim, sasvim izvjesno da će se u određenoj mjeri svakako odraziti na jezične i komunikacijske kompetencije svih nas, a posebice mladih, odnosno najmlađih. Njegovanje usmenosti i razvijenog (kultiviranog) govora osobito je važno u radu s djecom i mladim korisnicima, pripadnicima generacija koje rastu pod velikim utjecajem elektroničkih medija, u doba kada je na djelu ono što Karol Visinko naziva „krizom žive ljudske riječi“ i postavlja pitanje „nedostaje li u našim obiteljima, vrtićima i školama kompleksnije bavljenje govorenom uporabom jezika te, u vezi s tim, što je s funkcionalnom jezičnom i komunikacijskom kompetencijom naše djece i mladeži? Kao da se libimo osobnih dodira s najmlađima posredstvom riječi, napose onom umjetničkom, a zatim nam bude žao što se naši najmlađi u njoj ne snalaze ili je čak ne prihvaćaju kao osobitu vrijednost“ (Visinko 2005: 14). Osvješćivanje važnosti „žive ljudske riječi“ i njezino njegovanje u relacijama s umjetničkom riječi i kulturnom baštinom specifične su zadaće knjižnica za djecu i mlade, segment u kojemu knjižnično posl(ov)anje ima itekakvo značenje i „težinu“, a time i budućnost, odnosno mogućnost da koristeći vlastite resurse, znanja, kreativnost i maštovitost, u domeni jezične i komunikacijske kompetencije ostvaruje kvalitetne programe komplementarne s djelovanjem vrtića i škola. Zato knjižnične programe temeljene na pripovijedanju i aktivnom slušanju bajki, priča, legendi i mitova te njihovu razradu, koja uključuje aktivno sudjelovanje i kreativni izraz (verbalni, likovni, dramski, plesni ili glazbeni), - 189 -

ne smatram anakronima i zastarjelima (iako nisu temeljeni na novim tehnologijama, štoviše, bliski su tradiciji usmenosti), nego ih držim vrlo aktualnima, dobrodošlima i potrebnima, a koristi su od njih, vjerujem, mnogostruke i dalekosežne. „Bavljenje izbrušenim, pročišćenim poetskim konstrukcijama - a to znači dobro poznavanje priča, basni, anegdota, poslovica, usporedbi, izreka, govornih obreda, pjesama - osobu ispunjava moćnim poetskim izrazom koji pomaže ne samo u spretnom njegovu rabljenju u različitim komunikacijskim situacijama i posebnim susretima na kojima se te vrijednosti mogu darivati drugima nego i u gradbi vlastitih poetizacija kojima je moguće oplemeniti svoju komunikaciju“ (Visinko 2005: 16). Suočeni s egzistencijalnim, socijalnim i etičkim problemima koje pojedini umjetnički tekstovi tematiziraju, djeca i mladi uče se kritičkom mišljenju, moralnom prosuđivanju i formiranju vlastitih stavova. Njegovanje vještine pripovijedanja čini od djece bolje govornike i bolje slušače, jača njihovu samosvijest, koncentraciju, kreativnost, pa i samopouzdanje, i pomaže im da bolje shvate sebe i svijet koji ih okružuje. Neposredna komunikacija u poticajnom okruženju posve je nešto drugo od komunikacije koja se odvija iza zaslona računala, prije svega stoga što uključuje autentičnost. Usudila bih se nazvati je komunikacijom u kojoj se osoba izlaže, odnosno otkriva. Na taj se način jača vlastiti, autonomni i autentični glas i uči se njegovoj artikulaciji. „Čovjek stalno nastanjuje svemir glasova, oni ga neprestano bombardiraju, svakodnevno se moramo probijati kroz džunglu glasova i koristiti se raznim mačetama i kompasima kako se ne bismo izgubili. Tu su glasovi drugih ljudi, glasovi glazbe, glasovi medija te naš vlastiti glas koji se sa svima njima miješa. Svi ti glasovi viču, šapuću, plaču, miluju, prijete, preklinju, zavode, naređuju, zahtijevaju, mole, hipnotiziraju, ispovijedaju, teroriziraju, priopćuju...” (Dolar 2009: 15). Mislim da su knjižnice mjesta gdje svakako treba njegovati živu, neposrednu, izgovorenu riječ. Riječ živoga govornika u realnom vremenu upućenu živom sugovorniku. Riječ koja neće biti isprazna zato što je prisilno ubrzana zahtjevima tehnologije i banalizirana pritiscima izvana, nego riječ koja će, očišćena od svega što joj suštinski ne pripada, biti podjednako važna i onome tko je (angažirano) izgovara i onome tko je (zainteresirano) sluša. - 190 -

„Riječi imaju moć. One prolaze čovjekovim tijelom kao vibracija i tijelo ih može osjetiti u svakom svom djeliću. Jednako ih osjećaju ljudi koji govore i ljudi koji ih slušaju. Snaga izgovorene ili slušane riječi može čovjeku promijeniti život“ (Bašić 2011: 35). Vjerujem u terapeutsku vrijednost pripovijedanja iako se može činiti arhaičnim i zastarjelim. Ono praiskonsko u priči/mitu/bajci/legendi vrijedi i danas. Baš poput djeteta raslog u nekim ranijim stoljećima, i dijete 21. stoljeća iz bajke će, na primjer, svima zajedničke i općepoznate, crpiti značenja i simbole koje će onda ugrađivati, najčešće nesvjesno, u svoj mali, osobni svijet i pronalaziti alate za rješavanje osobnih nedoumica. „Upravo zato što ga život često zbunjuje, djetetu je to nužnije dati priliku da shvati sebe u tome složenom svijetu s kojim se mora naučiti hrvati. Da bi to moglo, mora mu se pomoći da u zbrci osjećaja nađe neki suvisli smisao. Nužne su mu predodžbe o tome kako će srediti svoju unutarnju kuću, te na tom temelju biti sposobno stvoriti red i u životu“ (Bettelheim 2000: 15). Iako okruženi pametnim telefonima i ultrabrzim internetom, u nekim se stvarima nismo promijenili, a nikada i nećemo. Volimo, mrzimo, bojimo se, radujemo se, plačemo, strepimo i nadamo se baš kao i čovjek iz biblijskih vremena, temeljne odlike ljudskosti uvijek su tu i uvijek će biti. Pripovijedanje vidim kao jedan od načina da tu ljudskost u sebi osvijestimo i podijelimo s drugima, jačajući tako iznutra i osnažujući vlastite komunikacijske kapacitete. Pretpostavka je da će angažirano pripovijedanje potaknuti slušača na zainteresirano slušanje i tako ga učiniti aktivnim sudionikom komunikacijskog procesa, a vjerojatno i potaknuti na to da i sam preuzme ulogu pripovjedača. Pripovijedanje je aktivan proces; od pripovjedača zahtijeva koncentriranu pažnju, smirenost, uživljenost i razvijeno pamćenje. Pamćenje je bitan preduvjet svakog učenja. Čista kultura usmenosti počivala je upravo na sposobnosti pamćenja i ovisila o njoj (Carr 2011: 81), a to smo pamćenje sami morali stvoriti pomoću govornog jezika (Havelock 2003: 85). Ono što je čovjek bio u stanju zapamtiti predstavljalo je znanje, a pamćenje se gradilo i čuvalo govorenjem, odnosno ponavljanjem. U kulturi pismenosti prirodno pamćenje zamijenjeno je umjetnim pamćenjem u obliku zapisanog dokumenta, a količina materijala koji je na taj način moguće sačuvati znatno se povećala. Neki teoretičari usmenosti, međutim, smatraju da jezik prelaskom iz usmenog u pismeni oblik gubi na - 191 -

fluidnosti i dinamičnosti svojstvenoj govorenom jeziku. „Jednom zapisane, riječi dokumenta postaju fiksirane, a fiksiran je i red kojim se pojavljuju. Nestaje sva spontanost, pokretljivost, improvizacija, brzina reagiranja govornog jezika“ (Havelock 2003: 84). Pripovijedanje (re)kreira situaciju nalik onoj u kulturi usmenosti jer pripovjedač gradi uspješnost svoga pripovijedanja na sposobnosti pamćenja, glasovnim improvizacijama i maštovitoj upotrebi govorenog jezika, a od slušača se zahtijeva da angažirano i pažljivo sluša da bi priču shvatio, doživio i zapamtio. Na taj način govoreni jezik razvija smisleno, kreativno, nemehaničko pamćenje. Pripadnici Google-generacije navikli su da internet pamti umjesto njih te se „znati“ pretvara u „znati pretraživati“. Učestalim korištenjem računala i sami smo se polako počeli ponašati poput njih, pa iz strojeva za razmišljanje postajemo strojevi za pretraživanje; brzi i efikasni kad je o pronalaženju informacija riječ, ali i sve tromiji i neelastičniji kad je riječ o kvalitetama koje internet ne potencira, poput kritičkog mišljenja, argumentacije stavova, jezične maštovitosti i empatije. „Naš se mozak uvježbao zaboravljati, a odučio pamtiti. (...) Budući da nam je, koristeći se webom, teže pohranjivati informacije u našem biološkom pamćenju, prisiljeni smo se sve više i više prepuštati umjetnoj a prostranoj i pretraživoj memoriji Mreže, uslijed čega kao mislioci postajemo sve plići“ (Carr 2011 : 255- 256). Odbaciti prednosti naprednih informacijskih tehnologija bilo bi posve pogrešno, doduše i nemoguće, no treba ih, međutim, koristiti, a ne služiti im, te razmišljati kritički i o njihovim nedostacima. Knjižnice kao čuvari baštine mjesta su kulturnoga pamćenja i kao takve dužne su čuvati i njegovati i one vrijednosti koje nisu nužno upisane u mapu novih tehnologija, ali su bitne za očuvanje kulturnog identiteta, kvalitetnog odgoja i obrazovanja te humanističke tradicije. Pripovijedanje u knjižnici držim korisnim, poželjnim i potrebnim. Razvijanje govorenog jezika i njegova suverena upotreba temeljena na umjetničkim, odnosno baštinskim tekstovima, u kontekstu pisane kulture s jedne i naprednih informacijskih tehnologija s druge strane, bitne su zadaće - 192 -

narodnih knjižnica, posebno onih namijenjenih djeci i mladima. Kultura govora, jezično bogatstvo i svijest o kulturnom naslijeđu nikada ne zastarijevaju i kao takvi ne mogu i ne smiju biti podložni modi ili trendovima. Briga o kulturnoj prošlosti temelj je civilizirane i kulturne sadašnjosti. A takva sadašnjost zapravo nije ništa drugo nego ulaganje u budućnost.

- 193 -

Literatura Alić, Sead. 2010. McLuhan: najava filozofije medija. Zagreb: Centar za filozofiju medija i mediološka istraživanja. Bagić, Krešimir. 2012. Rječnik stilskih figura. Zagreb: Školska knjiga. Bašić, Ivana. 2011. Biblioterapija i poetska terapija. Zagreb: Balans centar Bettelheim, Bruno. 2000. Smisao i značenje bajki. Cres: Poduzetništvo Jakić. Carr, Nicholas. 2011. Plitko: što Internet čini našem mozgu. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk. Havelock, Eric A. 2003. Muza uči pisati: razmišljanja o usmenosti i pismenosti od antike do danas. Zagreb: AGM. McLuhan, Marshall. 2008. Razumijevanje medija: mediji kao čovjekovi produžeci, Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga. Narodna knjižnica. 2003. IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za razvoj službi i usluga. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo. Stropnik, Alka. 2013. Knjižnica za nove generacije: virtualni sadržaji i usluge za mlade. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo. Visinko, Karol. 2005. Dječja priča - povijest, teorija, recepcija i interpretacija. Zagreb: Školska knjiga.

Herceg Mićanović, Arijana diplomirana je komparatistica i profesorica ruskoga jezika i književnosti te diplomirana knjižničarka. Povremeno objavljuje u stručnim publikacijama (Vjesnik bibliotekara, Novosti Hrvatskoga knjižničarskog društva) i u Hrčku, glasilu Hrvatskog čitateljskog društva. Priredila je u suradnji sa Željkom Miščin Vodič kroz galaksiju za ljude nazbilj i ljude nahvao uz 500. obljetnicu rođenja Marina Držića (Knjižnice grada Zagreba, 2009). Zaposlena je kao knjižničarka informatorica u Knjižnici Marina Držića u Zagrebu.

- 194 -

Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština: Prilog šestom okruglom stolu o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade Alka Stropnik Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatsko knjižničarsko društvo alka.stropnik@kgz.hr

Knjižničari koji rade s djecom i mladima (bilo u narodnim ili školskim knjižnicama) najstariju nematerijalnu baštinu čovječanstva - riječ - održavaju na životu na dva potpuno drugačija, ali u današnje vrijeme jednako važna načina. Istodobno nastoje sačuvati prenošenje žive riječi čitanjem i pripovijedanjem, a s druge strane prilagođavaju se „tržištu“ - rade na primjeni novih tehnologija i virtualnih knjižničnih usluga u svrhu poticanja čitanja. Nacionalna kampanja za poticanje čitanja djeci od najranije dobi rezultat je nastojanja da se ostvari jedna od tih dviju knjižničarskih „zadaća“. Značenje dugogodišnjeg i dječjim knjižničarima svakodnevnog posla čitanje i pripovijedanje dobilo je formalnu potvrdu u nacionalnom obliku. Kampanju Čitaj mi! 2013. godine inicirala je Kristina Čunović (tada predsjednica Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskog knjižničarskog društva), a provedba svih aktivnosti vezanih uz kampanju od samog je početka izišla iz okvira Komisije. Važnost kampanje prepoznali su mnogi koji rade za dobrobit djece i uključili se, svatko na drugačiji način i prema svojim mogućnostima. Tako su s Komisijom, koja ima desetak volontera entuzijasta, snage udružili: Hrvatsko čitateljsko društvo, Hrvatsko pedijatrijsko društvo, Hrvatsko logopedsko društvo, UNICEF Hrvatska, Hrvatska udruga istraživača dječje književnosti, brojni nakladnici i pojedinci. Pokroviteljstvo je preuzelo Ministarstvo socijalne politike i mladih, a u sufinanciranje realizacije programa, osim Hrvatskog knjižničarskog društva, uključilo se i Ministarstvo kulture. Najvažnije je bilo pokrenuti roditelje, osvijestiti im važnost čitanja i pripovijedanja, skrenuti pažnju na utjecaj jednostavnih i svakom dostupnih metoda (primjerice, izmišljanja priča u nedostatku knjiga...) na razvoj djeteta, da bi se „virusom“ čitanja djeca zarazila u što ranijoj dobi. Velik obuhvat roditelja, kao osnovnih i nezaobilaznih nositelja rane i obiteljske pismenosti, omogućen je u suradnji s pedijatrima. Dobar marketing važan je u svemu, pa tako i u promicanju čitanja. Plakati i razni informativni materijali (roll–up i jumbo plakati, letci i dr.) o važnosti čitanja i pripovijedanja djeci od najranije dobi postali su nezaobilazni. U svakom većem ili manjem gradu, mjestu i naselju - 195 -

Hrvatske, na autobusnim postajama, ispred kinodvorana, u šoping-centrima, pedijatrijskim ambulantama, bolnicama, vrtićima... i, naravno, knjižnicama, plakate se jednostavno nije moglo mimoići! U brojnim aktivnostima, koje traju već treću godinu, sudjeluju/čitaju djeci liječnici, hokejaši, nogometaši, pjevači, glumci... sve da se roditelje i djecu (roditelje s djecom, roditelje male djece... i sve koji rade s djecom) senzibilizira i „namami“ u knjižnice. Mnogim odraslima osviješteno je da lokalne narodne knjižnice nude usluge za bebe i djecu rane dobi, slikovnice i igračke za djecu, knjige za roditelje, a mnoge knjižnice omogućuju besplatan upis u knjižnicu za djecu u dobi do godinu dana. Osnivačima knjižnica, koje još nemaju takve knjižnične usluge, objasnili smo važnost njihova postojanja. Želite odrasle koji cijene nematerijalnu baštinu, kulturu općenito, koji su pismeni, čitaju, posuđuju i kupuju knjige? Treba ulagati u (knjižnične programe za) djecu... Drugi smjer kojim knjižničari za djecu i mlade već godinama idu je put virtualnog svijeta. Nije da u kampanji nema virtualnih sadržaja. Primjerice, s mrežnog mjesta kampanje www.citajmi.info svi mogu preuzimati promotivne materijale, pročitati informacije o kampanji, partnerima, važnosti čitanja, aktivnostima i dr. Na Facebook stranici kampanje roditelji mogu pogledati aktualna događanja, pročitati savjet ili preporuke knjižničara kada, kako i što čitati, a na Twitteru se nalaze cvrkuti sličnog sadržaja, no u kraćem formatu, jer roditelji su umrežena generacija! Dakle, dječji knjižničari se u Hrvatskoj, osim iskušanih metoda čitanja „licem u lice“, koriste i raznim web-alatima da bi virtualnim sadržajima poticali djecu i mlade na čitanje, razgovore o pročitanom te zajedničko stvaranje na internetu. Na stručnom skupu Dječja knjižnica - iskorak u virtualno, koji je održan u ožujku 2015. godine u Knjižnici Medveščak u Zagrebu, dječji knjižničari pokazali su primjere dobre prakse promicanja i poticanja čitanja u virtualnom prostoru. Sadržaji koji knjižničari nude prilagođeni su dobi djece. Na skupu je predstavljeno nekoliko projekata koji se koriste uslugama weba 2.0. Tako je, između ostalog, bilo riječi o projektu Wiki dveri - upoznajmo etnološku baštinu zaprešićkog kraja (Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica A. Kovačića u Zaprešiću) koji je nastao u suradnji s učenicima, školskim knjižničarima i profesorima. U projektu se koristi aplikacija MediaWiki za stvaranje web-stranice o baštini zaprešićkog kraja (ali prethodno se istražuje na terenu i pretražuje knjižnična Zavičajna zbirka). Facebook, kao najkorištenija društvena mreža u Hrvata starijih od 13 godina, predstavljen je kroz dva primjera dobre prakse. Facebook grupa Ljetno natjecanje u čitanju 2014. (Gradska knjižnica Kaštela), otvorena za poticanje čitanja tijekom ljetnog odmora učenika, postigla je veliki uspjeh kod mladih, - 196 -

dok su Facebook grupe Čitateljski klub ČITAFORA i Putopisna grupa Knjižnice Jelkovec (Knjižnice grada Zagreba) bile manje korištene i prihvaćene. Čitateljski klub Knjigotron (Knjižnica M. Držića, Knjižnice grada Zagreba) zakoračio je iz stvarnog svijeta u virtualni, pa je druženje ljubitelja knjiga nastavljeno na posebnim web-stranicama čitateljskog kluba. Najdugotrajnija virtualna usluga koja u promicanju čitanja i suradničkom stvaranju okuplja najviše djece iz raznih krajeva Hrvatske dječji je čitateljski blog Tragači. Napravljen je na platformi Wordpress kao online čitateljski klub za djecu od 8 do 13 godina, a zajedno s djecom uređuju ga knjižničarke iz narodnih knjižnica više hrvatskih mjesta (Bjelovar, Đurđevac, Komletinci, Rijeka, Vinkovci, Vukovar, Zadar, Zagreb). Blog je nastao sa svrhom poticanja na čitanje i rasprave o pročitanom, a uz to nudi virtualno mjesto za druženje knjigoljubaca, koji su obično neshvaćeni u svojim sredinama. Na skupu je zaključeno da se današnja djeca, odrastajući s internetom u džepu, u mnogočemu razlikuju od korisnika dječjih knjižnica prije dvadesetak godina, a knjižničari koji rade s djecom imaju jaku konkurenciju u novim tehnologijama. Uz otkrivanje znanja i raspirivanje mašte, poticanje čitanja i podupiranje učenja, slobodnog pristupa svim izvorima i medijima te svih vrsta pismenosti, knjižničari nastoje (o)držati korak sa svojim korisnicima ostvarujući svoje zadaće i pružajući usluge (i) u digitalnom okruženju. Iskustva razmijenjena na skupu pokazala su da je stvarni kontakt s mladim korisnicima u stvarnom svijetu (ipak i još uvijek) nezamjenjiv. Dobro, moglo bi se raspravljati i o tome što je to stvarni svijet novih generacija, ali ovdje mislim na materijalnu stvarnost. Dječje knjižnice svojom knjižničnom građom i programima potiču djecu i mlade na zaštitu i očuvanje kulturne baštine. Važnost knjižnica je nemjerljiva, ali i ponekad neprepoznata i neshvaćena od financijera i potencijalnih korisnika. Budućnost neizvjesna. No, bez knjižničara za djecu ne bi bilo ni dječjih knjižnica, ni knjižničnih programa, ni usluga kojima se potiče čitanje, usvajaju nova znanja, potiče mašta...

Stoga predlažem - zaštitimo knjižničare kao nematerijalnu baštinu!

Stropnik, Alka (Zagreb, 1969.) završila je 1997. godine studij rusistike i polonistike, a 1999. studij bibliotekarstva. Poslijediplomski studij informacijskih i komunikacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je 2010. godine obranivši znanstveni magistarski rad Vrednovanje knjižničnih mrežnih stranica za mladež u Hrvatskoj. Od 1997. godine radila je kao knjižničarka u osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj knjižnici. Na Odjelu za mlade Knjižnice Medveščak zaposlena je 2001. go- 197 -

dine, a od 2013. godine stručna je suradnica u Matičnoj službi Knjižnica grada Zagreba. Aktivna je članica više domaćih i međunarodnih strukovnih udruga. Predsjednica je Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskoga knjižničarskog društva, članica je Međunarodne čitateljske udruge (International Reading Association, IRA) i osoba je za kontakt za Hrvatsku Međunarodnog udruženja igroteka (International Toy Library Association, ITLA). Uz brojna izlaganja na međunarodnim i domaćim stručnim skupovima, od 2012. godine sudjeluje kao predavačica u radu Centra za stalno stručno usavršavanje knjižničara. Autorica je radova u brojnim stručnim časopisima, te knjige Knjižnica za nove generacije: virtualni sadržaji i usluge za mlade (Zagreb, 2013.).

- 198 -

Program ĹĄestog okruglog stola

- 199 -

PROGRAM: 8.30 – 9.00 Prijava sudionika 9.00 – 9.30 Pozdravna riječ i prigodni program KUD Pleter, Dugopolje Nijemo kolo PRVI DIO: 9.30 – 11.45 O NEMATERIJALNOJ KULTURNOJ BAŠTINI Dr. sc. Marijana Hameršak, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb Čija je nematerijalna baština? UNESCO i komodifikacija kulture Dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, HAZU, Zagreb Važnost popularizacije nematerijalne kulturne baštine preko filmskog medija Katja Matković Mikulčić, ravnateljica Gradske knjižnice Velika Gorica Jurjevski običaji Turopolja

NOVI MEDIJI I PUBLIKACIJE ZA DJECU I MLADE: KNJIŽNICE I MUZEJI Veronika Čelić-Tica, knjižničarska savjetnica, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu Međunarodna dječja digitalna knjižnica: hrvatski doprinos Mr. sc. Snježana Radovanlija Mileusnić, knjižničarska savjetnica, Muzejski dokumentacijski centar, Zagreb Muzejske publikacije za djecu i mlade

UDRUGE – NOSITELJI ZAŠTITE NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE Jadranka Mardešić-Komac, Udruga Marko Uvodić Splićanin, Split Splitska čakavština: Na mlajima rič ostaje Branko Bosanac, Ivica Vrandečić, Ekološko društvo Picigin Bačvice, Split Picigin – društvena igra kao nematerijalno kulturno dobro RH - 200 -

Rasprava Stanka: 11.45 – 12.00 DRUGI DIO: 12.00 – 13.30 KUD Mičevec, Velika Gorica Jurjevske pjesme i plesovi

PRIMJERI DOBRE PRAKSE U RADU S DJECOM I MLADIMA NA OČUVANJU I PRENOŠENJU NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE Vedrana Premuž Đipalo, viša muzejska pedagoginja, Etnografski muzej Split Muzejski pedagog i nematerijalna baština Milko Belevski, viši knjižničar, Gradska knjižnica Zadar Festival dječjih klapa u Zadru Vesna Jelić, voditeljica Matične službe, Gradska knjižnica Krapina Hrvatsko-zagorska festivalizacija dječjeg kajkavskog stvaralaštva kao oblik lokalnih praksi očuvanja kajkavskog jezika Renata Dobrić, ravnateljica, Gradska knjižnica Kaštela Literarno-likovno-filmski natječaj GKK-a „Kaštelanske štorije“ Marija Čelan-Mijić, Ana Ćaleta, OŠ Trilj, Trilj Triljska grotulja Djeca predstavljači Vana Pezelj i Ivana Šeravić, učenice OŠ Manuš, Split Međunarodni projekt o glagoljici??? „Od starog pisma do novog prijateljstva” Magdalena Modrić, učenica Škole likovnih umjetnosti u Splitu Prilozi virtualnom muzeju tradicijskih klesarskih i kiparskih alata na području Dalmacije

- 201 -

Ante Mastelić, učenik OŠ fra Pavla Vučkovića, Sinj Biti alaj-čauš Poljička zadruga OŠ Srinjine Poljički soparnik

Stanka: 13.30 – 14.00 TREĆI DIO: 14:00 - 16.00 OBLJETNICA – 60 GODINA SPLITSKIH DJEČJIH KNJIŽNICA GKMM – doprinos temi 6. okruglog stola Dr. sc. Diana Zalar, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Promocija Zbornika s petog okruglog stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade „Prirodna baština Hrvatske u literaturi za djecu i mlade“ Tomislav Staničić, Gradska knjižnica Marka Marulića Split Digitalizirana baština za djecu i mlade – od praksi europskih i svjetskih knjižnica do prakse GKMM-a Split Ingrid Poljanić, Gradska knjižnica Marka Marulića Split Čakavica, baština i dječja knjižnica Danijela Markotić, Gradska knjižnica Marka Marulića Split Nematerijalna kulturna baština – programi i radionice Odjela za djecu i mlade Središnje knjižnice GKMM-a Split Nataša Prkić, Gradska knjižnica Marka Marulića Split Bilten izložbe „Običaji od starine štit su jake domovine“: izbor iz fonda Odjela za djecu i mlade GKMM Split Ingrid Srdanović, Gradska knjižnica Marka Marulića Split Bilten izložbe „Muzejske publikacije za djecu i mlade u fondu GKMM Split“

- 202 -

MALI OKRUGLI STOL: Mogu li se prakse u radu dječjih knjižnica vrednovati kao nematerijalna kulturna baština koja traži „zaštitu”? Sudjeluju: dr. sc. Diana Zalar, dr. sc. Marijana Hameršak (moderatorica), dr. Ivanka Kuić, Alka Stropnik, Davorka Semenić-Premec, Marina Meić, Grozdana Ribičić (moderatorica) Rasprava i zaključci Podjela potvrda o sudjelovanju 18.00, velika dvorana GKMM SPLIT Projekcija filma Stella maris južnih otoka redateljice i voditeljice projekta Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine dr. sc. Hrvojke Mihanović Salopek Promotor dr. sc. Mladen Parlov

- 203 -

Tin Burić Drvena igračka: Život jednog cvijeta Vizualno rješenje 6. okruglog stola

- 204 -

Drvena igračka: Život jednog cvijeta Vizualno rješenje šestog okruglog stola Tin Burić Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet Studij dizajna tin.buricc@gmail.com

Tradicijske drvene igračke u suvremenom ruhu Arhitektonskog fakulteta Studija dizajna, Zagreb, URL: http://bit.ly/1FSWQCv (15. 4. 2016.) Projekt: Drvena igračka Koncept: Drvena igračka hrvatski je tradicijski proizvod te se kao takav referira na vrijednosti identiteta koji su nositelji hrvatske kulturne baštine. Ovo nematerijalno dobro upisano i na UNESCO-ovu listu dizajnerskom intervencijom pretvara baštinu u potencijal lokalnog suvenira. Na taj način dizajnirana je igračka Život jednog cvijeta. Namijenjena je najmlađem uzrastu, te uz element igre ima i didaktičku svrhu. Igrajući se, dijete uči osnovne pojmove vezane uz „život jednog cvijeta“. Na osnovnu formu cvijeta nadograđuju se nastavci, od kojih svaki priča svoju priču i potiče dijete na zaključivanje, ali i na daljnju igru!

- 205 -

ZakljuÄ?ci ĹĄestog okruglog stola

- 206 -

Pojam nematerijalne kulturne baštine u smislu u kojem se danas najčešće koristi definiran je UNESCO-ovom Konvencijom o zaštiti nematerijalne kulturne baštine koja je donesena 2003. godine, a usvojena 2006. Njome se određuju definicije, ciljevi i djelovanje UNESCO-a. U skladu s njom postupa i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, koje donosi strategiju i sastavlja liste zaštićene nematerijalne kulturne baštine kod nas. Još uvijek postojeći prijepori o pojedinim pitanjima vezanima uz prakse i pojave, kao i uz pitanje vlasništva, te uz političku i ekonomsku instrumentalizaciju nematerijalne kulturne baštine, nisu prepreka državama koje i na ovaj način nastoje očuvati nacionalni identitet te promicati poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost. Pokazalo se da su upravo udruge građana među najznačajnijim i najuspješnijim zagovarateljima zaštite nematerijalnih kulturnih dobara. Motivirani građani uspješno se angažiraju u zaštiti, a država bi trebala jasnom strategijom i smjernicama te zaštitom davati okvire takvim inicijativama. Ista takva motiviranost i entuzijazam postoji kod voditelja učeničkih, školskih zadruga i kulturno-umjetničkih društava. I ovaj je okrugli stol iznjedrio potrebu za većom edukacijom i osviještenosti svih u lancu koji se bave tematikom nematerijalne kulturne baštine, a osobito u radu s djecom i mladima, kao i potrebu za većom međusobnom povezanošću i umreženošću. Djelovanje dječjih knjižnica i oblici rada u njima koji se temelje na znanjima, sposobnostima i kreativnosti pojedinaca, i koji imaju interdisciplinarni karakter i na neformalan se način prenose korisnicima, mogli bi se okarakterizirati kao nematerijalna duhovna kulturna baština koju bi trebalo zaštititi, budući da suvremene tehnologije i ubrzan način života dovode do toga da se s djecom i mladima manje radi, razgovara i druži. Dječje knjižnice preko svojih fondova i programa, te u suradnji s drugim baštinskim ustanovama, udrugama i pojedincima, djeci i mladima prenose znanja i vrijednosti koje će ih osposobiti da postanu osviješteni pojedinci u društvu. Nove tehnologije omogućavaju snimanje i digitaliziranje, a novi mediji i prezentaciju brojnih sadržaja iz područja nematerijalne kulturne baštine. Stoga bi stvaranju elektroničkih zbirki nematerijalne kulturne baštine u dječjim knjižnicama te njihovoj prezentaciji preko web-stranica i društvenih mreža - 207 -

trebalo posvetiti puno više pažnje nego što je to do sada bila praksa. Kao dobri putokazi mogu se navesti primjeri Međunarodne dječje digitalne knjižnice, u kojoj se nalazi i osam hrvatskih pisaca za djecu, te filmski projekt Digitalno snimanje hrvatske mariološke baštine, koji prezentira hrvatsku glagoljašku i pjesničku baštinu kao nematerijalno kulturno blago. Festivali su općepoznati fenomeni koji su u pravilu natjecateljskog karaktera. No, projekt Gradske knjižnice Zadar pod nazivom Festival dječjih klapa ima za cilj druženje mladih klapskih pjevača, koji istražujući dalmatinsku glazbenu baštinu pridonose očuvanju tradicije iskonskoga klapskog pjevanja. Slične su pojave uočene i u drugim našim sredinama te ih treba podržavati jer djeca postaju aktivni sudionici: prenositelji i čuvari kolektivne memorije i tradicije. Stari običaji, viteške igre, društvene igre, pismo i jezik, pučko pjevanje i svečanosti, sve je to duboko ukorijenjeno u kolektivnoj svijesti svakog naroda i važan je dio nacionalnog identiteta. Djeca se s njima upoznaju na različite načine, zahvaljujući brojnim aktivnim udrugama, pojedincima, baštinskim ustanovama, školama i knjižnicama. Odličan su primjer muzeji koji preko muzejskih edukativnih publikacija te primjenom različitih metoda i tehnika poučavanja djeci i mladima nastoje predstaviti muzej kao okruženje u kojem se provodi spontana edukacija kao dio cjeloživotnog obrazovanja. Odgojnoobrazovne ustanove kroz izvannastavne aktivnosti uspješno provode slične programe. U povodu 60. obljetnice dječjih knjižnica Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu održan je Mali okrugli stol na kojem se raspravljalo o važnosti i ulozi dječjih knjižnica u odgoju i obrazovanju djece i mladih općenito. Naglašena je njihova pozicija i nužnost povezivanja sa svim dionicima institucionalnog i izvaninstitucionalnog oblika odgojno-obrazovnog procesa (učitelja, pedagoga, odgojitelja, muzejskih pedagoga, pojedinaca i dr.). Izgradnjom knjižničnih zbirki, organiziranjem raznovrsnih aktivnosti, okupljanjem svih uzrasta na zajedničkim kulturnim i obrazovnim projektima, one postaju važne i prepoznatljive kulturne, odgojne i obrazovne ustanove. Kada je riječ o dječjim knjižnicama u Splitu, one su se tijekom svojeg 60-godišnjeg postojanja mijenjale, prilagođavale i prihvaćale nove izazove, te su dokazale da imaju budućnost i da će i nadalje mladim Splićanima biti važno mjesto susreta i neformalnog učenja, gdje se upoznaju sa zavičajnim i nacionalnim vrijednostima materijalne i nematerijalne kulturne baštine.

- 208 -

O nematerijalnoj kulturnoj baĹĄtini sa stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske

URL: http://www.min-kulture.hr/?id=29 (7. 4. 2016.) - 209 -

ŠTO JE NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA? Pojam nematerijalna kulturna baština obuhvaća: prakse, predstave, izraze, znanje, vještine, kao i instrumente, predmete, rukotvorine i kulturne prostore koji su povezani s tim, a koje zajednice, skupine i, u nekim slučajevima, pojedinci prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi iz generacije u generaciju, zajednice i skupine stalno iznova stvaraju kao reakciju na svoje okruženje, svoje uzajamno djelovanje s prirodom i svoju povijest. Ona im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta te tako promiče poštovanje za kulturnu raznolikost i ljudsku kreativnost. Sukladno članku 9. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN 69/99, NN 151/03; NN 157/03, Ispravak), nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog stvaralaštva što se prenose predajom ili na drugi način, a osobito: - jezik, dijalekti, govori i toponimika, te usmena književnost svih vrsta, - folklorno stvaralaštvo u području glazbe, plesa, predaje, igara, obreda, običaja, kao i druge tradicionalne pučke vrednote, - tradicijska umijeća i obrti. Republika Hrvatska se, kao zemlja bogata nematerijalnom kulturnom baštinom, zalaže za izgradnju učinkovitog sustava zaštite i očuvanja na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, te za uspostavljanje i unaprjeđivanje međunarodne suradnje. Također ističe i potrebu poduzimanja zaštitnih mjera u suradnji s drugim zemljama potpisnicama UNESCO-ove Konvencije za zaštitu nematerijalne kulturne baštine u okviru djelotvornog obogaćivanja i dopune postojećih međunarodnih sporazuma, preporuka i rezolucija o kulturnoj i prirodnoj baštini, s novim odredbama koje se odnose na nematerijalnu kulturnu baštinu

- 210 -

NEMATERIJALNA DOBRA UPISANA NA UNESCO-OVU REPREZENTATIVNU LISTU NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE ČOVJEČANSTVA 1.

Čipkarstvo u Hrvatskoj

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja

Festa svetoga Vlaha, zaštitnika Dubrovnika

Godišnji proljetni ophod kraljice Ljelje iz Gorjana

Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastavštine

Procesija Za križen na otoku Hvaru

Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja

Sinjska alka, viteški turnir u Sinju

Medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske

10.

Bećarac - vokalno-instrumentalni napjev s područja Slavonije, Baranje i Srijema

11.

Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore

12.

Klapsko pjevanje

13.

Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu, njegovoj obali, otocima i dijelom zaleđa

- 211 -

LISTA ZAŠTIĆENIH NEMATERIJALNIH KULTURNIH DOBARA (ABECEDNIM REDOM): 1. Bećarac - tradicijsko vokalno-instrumentalni napjev poznat na području Slavonije, Baranje i Srijema 2. Bednjanski govor 3. Crkveno pučko pjevanje na području Slavonije i Srijema 4. Crkveno pučko pjevanje na području Baranje 5. Čabarski govori 6. Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja 7. Dubrovački govor 8. Festa svetog Vlaha 9. Frizerski obrt Kincl (Zagreb) 10. Ganga 11. Glagoljaško pjevanje 12. Glazbena praksa Tovareća mužika iz mjesta Sali na Dugom otoku 13. Glazbena praksa violine i bajsa u Istri 14. Glazbeni izričaj guci 15. Glazbeni izričaj ojkanje 16. Glazbeni izričaj rozganje (Karlovačka županija) 17. Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana 18. Godišnji pokladni ophod mačkara mućkog kraja 19. Godišnji pokladni ophod mačkara potkamešničkih sela 20. Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva 21. Govor Huma na Sutli 22. Govor i toponimija sela Vidonje 23. Govor otoka Suska 24. Govor posavskoga sela Siče 25. Govor Starih Perkovaca 26. Govor zadarskih Arbanasa 27. Govor grobnička čakavština (Grobnik) 28. Hvarska čipka od niti agave 29. Istro-rumunjski govori 30. Jurjevski običaji na području sjeverozapadne Hrvatske 31. Jurjevski običaji Turopolja 32. Kajkavski donjosutlanski (ikavski) dijalekt 33. Klapsko pjevanje 34. Kolo linđo Dubrovačkog primorja 35. Korčulanska moreška, bojni mačevni ples 36. Kolo na dva štuka 37. Krčki tanci, tradicijski plesovi otoka Krka - 212 -

38. Kumpanije na otoku Korčuli 39. Lastovski poklad - pokladni običaj s otoka Lastova 40. Legenda o Picokima 41. Lepoglavska čipka 42. Ličko prelo 43. Medičarski obrt s područja sjeverozapadne Hrvatske i Slavonije 44. Međimurska popevka 45. Nijemo kolo Dalmatinske zagore 46. Običaj novljanski mesopust (Novi Vinodolski) 47. Običaj uskrsnog pucanja, „streljanja iz pištola“, u Kostelu 48. Opančarski obrt Kruh Vuk iz Ivanić Grada 49. Paška čipka 50. Paški teg 51. Picigin - društvena igra loptom 52. Pivanje na kanat na otoku Pagu 53. Pjevanje starogradskih pjesama na području Slavonije, Baranje i Srijema 54. Pokrivaca 55. Posmrtni običaji vezani uz mirila ili počivala 56. Požeški vinogradarski običaj - Grgurevo 57. Predaja o Veroniki Desinićkoj s područja Hrvatskoga zagorja 58. Priprema blagdanske pogače lucišćak iz Plemenšćine 59. Priprema blagdanskog božićnog kruha koledo iz Plemenšćine 60. Priprema kolača rudarska greblica 61. Priprema sira iz mješine s područja Dalmatinske zagore, Velebita i Like 62. Priprema slastice bregofska pita, Koprivnički Bregi 63. Priprema tradicijskog jela dolska torta hrapoćuša 64. Priprema tradicijskog jela sinjski arambaši 65. Priprema tradicijskog jela soparnik 66. Priprema tradicijskog jela zagorski domaći štrukli 67. Priprema tradicijskog ličkog sira škripavca 68. Priprema tradicijskog slavonskog kulena/kulina 69. Pripremanje tradicijskog jela brački vitalac 70. Procesija Za Križen 71. Proljetni ophodi filipovčice (Komletinci) 72. Rovinjska bitinada 73. Slikanje uljanim bojama na staklu u maniri naive „Hlebinske slikarske škole” 74. Splitski govor (splitska čakavština) 75. Svatovac - tradicijski vokalno-instrumentalni napjev s područja Slavonije, Baranje i Srijema 76. Svetkovina Gospe od Zečeva iz Nina - 213 -

77. Svetomarska mikrotoponimija 78. Šetana kola s područja Slavonije 79. Štrigovska skupina govora 80. Tradicijski godišnji običaj Neviska koleda 81. Tradicijski kovački obrt Legac (Berek pokraj Bjelovara) 82. Tradicijski užarski obrt Antuna Kneza u Slatini 83. Tradicijski krznarski obrt Vlatka Gribla u Slatini 84. Tradicijski običaj Petrinjski betlemaši 85. Tradicijski obrt za preradu vune i izradu odjevnih predmeta, obitelj Čolakovac, Gradište kod Županje 86. Tradicijski obrt izrade slavonsko-srijemskih šokačkih šešira Stanka Ištokovića iz Ivankova 87. Tradicijski obrt izrade slavonsko-srijemskih suknarskih odjevnih predmeta Stjepana Belića iz Antina (Vinkovci) 88. Tradicionalna proizvodnja paškog sira 89. Tradicijsko lončarstvo na području sjeverozapadne Hrvatske 90. Tradicijsko lončarstvo otoka Iža 91. Tradicijsko lončarstvo u Potravlju 92. Tradicijsko ribarstvo Lonjskog polja i Moslavine 93. Tradicijsko umijeće izrade čipke na području Svete Marije 94. Tradicijsko umijeće izrade čipke na području Primoštena i Rogoznice 95. Tradicijsko umijeće pletenja jalbe 96. Tradicijsko umijeće ručne izrade češljeva, nakita i ukrasnih predmeta od roževine i kosti češljara Antuna Penezića iz Zagreba 97. Tripundanske svečanosti i kolo sv. Tripuna 98. Umijeća izgradnje i sviranja gajdi i duda u istočnoj i središnjoj Hrvatskoj 99. Umijeće gradnje betinske gajete 100. Umijeće gradnje gacke plavi (Otočac) 101. Umijeće gradnje lađe u Otoku kod Sinja 102. Umijeće izgradnje rovinjske batane 103. Umijeće izrade coklji, Lika i Gorski kotar 104. Umijeće izrade i sviranja cimbale u Podravini, Međimurju i Hrvatskom zagorju 105. Umijeće izrade ivanečkog veza (Koprivnički Ivanec) 106. Umijeće izrade konavoskog veza 107. Umijeće izrade ogrlice pletene koladre 108. Umijeće izrade ogrlice svetonedeljski kraluš 109. Umijeće izrade, popravka i servisiranja pisaćeg pribora u sklopu obrta Peroklinika 110. Umijeće izrade puranaca na području Draganića 111. Umijeće izrade slavonskog kožnog prsluka - 214 -

112. Umijeće izrade solističke tambure kuterevke (Kuterevo) 113. Umijeće izrade sunčane čipke motiva, Brodsko Posavlje 114. Umijeće izrade šestinskog kišobrana u tradicijskom obrtu Cerovečki 115. Umijeće izrade šibenske kape 116. Umijeće izrade šindre za pokrivanje krovova 117. Umijeće izrade tradicijske pokladne maske pikač u Selnici 118. Umijeće izrade tradicijskih božićnih jaslica s područja sjeverozapadne Hrvatske 119. Umijeće izrade tradicijskih dječjih igračaka s područja sjeverozapadne Hrvatske 120. Umijeće izrade tradicijskih ženskih frizura s područja Slavonije, Baranje i Srijema 121. Umijeće izrade tradicijskog božićnog nakita - kinč na području sjevero zapadne Hrvatske 122. Umijeće izrade tradicijskog nakita - božićnog lustera na području sjeverozapadne Hrvatske 123. Umijeće izrade ukrasnog veza građa/četverokuka na području zapadnog dijela Dinarida u Hrvatskoj 124. Umijeće izrade zlatoveza (istočna Slavonija) 125. Umijeće pripreme tradicijske slastice starogrojski paprenjok 126. Umijeće pripreme tradicijske slastice torta makarana 127. Umijeće ručne izrade i popravka satova urarskog obrta Lebarović iz Zagreba 128. Umijeće ručne izrade različitih vrsta šešira i kapa proizvodnog obrta Šeširi Škrgatić iz Zagreba 129. Umijeće ručne izrade tradicijskih klobuka iz raznih krajeva Hrvatske proizvodno-trgovačkog obrta Cahun iz Zagreba 130. Umijeće sokolarenja 131. Umijeće sviranja na tamburama farkašicama u sjevernoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj 132. Umijeće sviranja na tamburi samici, Slavonija 133. Umijeće šaranja tikvica na području Slavonije 134. Umijeće ukrašavanja uskrsnih jaja - pisanica vezom (opletom) u istočnoj Hrvatskoj 135. Umijeće ukrašavanja uskrsnih jaja, pisanica u Podravini 136. Umijeće vađenja zlata - zlatarenje u Međimurju 137. Viteška igra Sinjska alka, Sinj 138. Zadušnjaci - dječje poklade u Donjoj Bebrini 139. Žminjski govor

- 215 -

LISTA PREVENTIVNO ZAŠTIĆENIH KULTURNIH DOBARA 1. 2. 3. 4. 5. 6.

Proces izrade zlatnog nakita na tradicionalan način ručnom izradom u zlatarskom obrtu Dijamant Zlatarsko-draguljarski obrt Jakšić Mediteranska prehrana na hrvatskom Jadranu Umijeće zidanja „usuho“ na području jadransko-dinarskog krša Kovinopojasarski obrt Havel, Zagreb „Neretvanska strašila - Tragom mitoloških bića doline rijeke Neretve“

- 216 -

- 217 -

cijena 70 kn