Djetinjstvo i zavičajnost: jesu li u krizi? Zbornik radova

Djetinjstvo i zaviÄ?ajnost: jesu li u krizi?

Zbornik radova SPLIT, 2017.

7. okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade

Djetinjstvo i zavičajnost: jesu li u krizi?

Zbornik radova Gradska knjižnica Marka Marulića Split 30. svibnja 2016.

Uredila Grozdana Ribičić Split, 2017.

Sedmi okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade Djetinjstvo i zavičajnost: jesu li u krizi?

30. svibnja 2016., Gradska knjižnica Marka Marulića Split Zbornik radova Stručna izdanja GKMM Knjiga jedanaesta Organizator Gradska knjižnica Marka Marulića Split Središnja knjižnica, Odjel za djecu i mlade Nakladnik Gradska knjižnica Marka Marulića Split Za nakladnika Dražen Šaškor Glavna urednica Grozdana Ribičić Recenzentice Prof. dr. sc. Maja Ljubetić Mr. sc. Alka Stropnik, viša knjižničarka Kristina Čunović, viša knjižničarka Lektorica Nada Arar-Premužić Oblikovanje naslovnice i grafička priprema Mladen Đikić Ilustracija na naslovnici Dona Tomić Tisak Izdavačka kuća Alfa d.d.

Tiskanje dovršeno Svibanj 2017.

Naklada 100 ISBN 978-953-7753-68-9 Kataložni zapis dostupan u računalnome katalogu Sveučilišne knjižnice u Splitu pod brojem 161022019 © 2017 Gradska knjižnica Marka Marulića Split www.gkmm.hr

SADRŽAJ

Predgovor 9

Recenzija 11 Prvi dio DJETINJSTVO NEKADA I DANAS

15

Prof. dr. sc. Slavica Bašić Promijenjeno djetinjstvo

16

Dr. sc. Iris Biškupić Bašić Dječje igračke kao dio zavičajnosti

29

Maja Bonačić Optimalni razvoj djeteta kroz igru kao podršku

37

Mr. Marija Tudor Kriza djetinjstva i zavičajnosti: Kazalište kao čuvar djetinjstva

41

Snježana Berak Važnost slikovnice i njezin utjecaj na razvoj dječjeg govora

45

Drugi dio DJETINJSTVO, KNJIGA I NOVA ZAVIČAJNOST

61

Prof. dr. sc. Diana Zalar Smirena ljepota različitih viđenja stvarnosti

62

Dr. sc. Snježana Dimzov, prof. dr. sc. Ivana Batarelo Kokić Zavičajnost i knjige koje adolescenti vole čitati

66

Natalija Dragoja Dobra dječja knjiga po izboru knjižničara

75

Vesna Jelić Djetinjstvo u Krapini

88

Helena Bužančić Virtualni prostori u suvremenom dječjem romanu

100

6

Treći dio PRIMJERI DOBRE PRAKSE

105

Renata Dobrić Kaštelanska zavičajna/čakavska radionica Gradske knjižnice Kaštela – očuvanje zavičajnosti

106

Mirjana Dukić, Marija Čelan-Mijić Projekt „Igra koja traje tri stoljeća“

113

Katarina Škiljo, Tamara Domić Igra „Upoznaj glagoljicu“

116

Četvrti dio DJECA I MEDIJI

123

Ines Sedlar Utjecaj reklama na djecu

124

Antonia Radeljak, Željka Boban Djeca i mediji: jesu li djeca „daljinski upravljana“?: prikaz rada s roditeljima u DV-u „Calimero“

128

Peti dio

PRILOZI (program i vizualno rješenje okruglog stola, sažeci, recitali)

139

Program sedmog okruglog stola

141

Dona Tomić Vizualno rješenje sedmog okruglog stola

146

Helena Buljan Medij – pozitivan i negativan utjecaj na dijete predškolske dobi (Projekt „Slikovnica: izgubljeno blago“): sažetak

149

Lada Režić Ivana Brlić Mažuranić i Split - igrokaz „Lipo li je, lipo li je u Slavoniji ravnoj biti“

150

Tomislav Najev Tragom baštine – odlomak recitala

154

7

Šesti dio

TEMATSKI BILTENI KNJIGA

161

Danijela Markotić Bilten „Sunčanom livadom djetinjstva: romani o djetinjstvu i djetinjstvo u romanima hrvatskih dječjih autora“

162

Maruška Nardelli, Katarina Krolo Žužul, Ivana Salvador Uzgojoslovlje - građa iz fonda Rara et vetera Gradske knjižnice Marka Marulića Split

197

8

Predgovor Pred nama je novi zbornik radova sa sedmog okruglog stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade. Organizator je okruglih stolova Odjel za djecu i mlade Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu. Riječ je o skupovima interdisciplinarnog karaktera u kojima se prožimaju znanstveni, stručni, književni i iskustveni pristupi. To se odražava i na koncepciju ovih zbornika i zbog toga su u njima radovi širokog raspona – od znanstvenih i stručnih radova, do različitih književnih i stručnih priloga. Svaki zbornik sadržava i bilten knjiga na temu okruglog stola, što smatramo vrijednim prilogom knjižničarskoj struci. Vodeći se mišlju, pravom knjižničarskom, da ono što nije zapisano kao da nije ni bilo, svi radovi uvršteni su u zbornik, i na kraju, na poseban način daju slojevitiji uvid u temu o kojoj je bilo riječ, a što nam je i bio cilj u organiziranju ovih skupova.

Brojni su suradnici sudjelovali u našim skupovima i ostali su im vjerni. Među njima i naša Splićanka s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, red. prof. Diana Zalar. Upravo je njezina ideja bila tema našeg sedmog okruglog stola – postoji li kriza djetinjstva?

Na znanstvenome skupu u Opatiji 2015. godine s naslovom „Istraživanja paradigmi djetinjstva, odgoja i obrazovanja“inspirativno plenarno predavanje održala je Mary Jane Kehily, autorica knjiga o rodnim pitanjima i edukaciji vezanoj uz popularnu kulturu.

Upozorila je na to da neki antropolozi i psiholozi smatraju da svakih dvadesetak godina nastupa kriza djetinjstva, i to svaki put kad se uvodi nova tehnologija. Televizija u šezdesetim godinama promijenila je sustav vrijednosti, potom je internet donio pornografiju, na prijelazu stoljeća mobilna telefonija rezultirala je time da na rođendanima djeca sjede u foteljama i pišu SMS-ove, a danas se djeca uz pametne telefone nekontrolirano fotografiraju i šalju „selfieje“ na društvene mreže. Događa se izrazita seksualizacija djevojčica od rane dobi nadalje, jer se u odijevanju od njih zahtijeva afektivnost i starmalost, što izaziva nisko samopouzdanje i nedostatak samopoštovanja. Djeca se sve više iz subjekata pretvaraju u objekte masovnih medija i trgovine. Djetinjstvo u našim glavama prepuno je nostalgije. Koliko li je samo danas supstituta za dječju igru – najvažniju i najozbiljniju stvar u dječjem životu! U knjizi „Toxic Childhood“ Sue Palmer spominje se zaključak kako je moderno djetinjstvo poput toksičnoga koktela, a odrasli, prema knjizi Franka Furedija „Paranoing Parenting“, više nemaju pouzdanja u svoje roditeljske sposobnosti da uopće mogu odgojiti djecu. Ne snalaze se u današnjem roditeljstvu i ne znaju što činiti, jer su tehnološke promjene tako brze i silovite da se nerijetko osjećaju inferiornima i neobrazovanima. Stoga je prijeko potrebno o tim temama što više razgovarati i što više se educirati, kako bismo mogli razumjeti našu djecu i pomoći im da odrastu što humanije. (prof. dr. sc. Diana Zalar)

9

Odlučili smo se za temu djetinjstva i zavičajnosti te smo postavili brojna pitanja. Imaju li današnja djetinjstva obilježja svoga zavičaja i je li djetinjstvo danas u krizi? Ako jest, što nam je činiti? Kakvo je djetinjstvo naše djece danas? Razlikuje li se od mjesta do mjesta, od zemlje do zemlje? Što djeci danas znači zavičaj u kojem žive? Vide li oni u njemu neke vrijednosti? Obilježava li djetinjstvo zavičajnost ili je globalizacija učinila da su sva djetinjstva suvremene djece ista? Ne uništava li to kreativnost? Ne očekuje li se samo reproduktivnost? Suvremena djeca danas žive nešto silno daleko od onoga što živimo mi čitajući i posuđujući knjige. Zbog čega će djeca danas doći svojom voljom u knjižnicu? Mogu li knjižnice biti oaze? Može li knjiga u tom smislu biti ljekovita? Kako se obrazuju i odgajaju, motiviraju dječji knjižničari, kako odgojitelji, učitelji i profesori za knjigu i književnost? Kako društvo? Kako se preopterećenim roditeljima obratiti, motivirati ih? Jesu li djetinjstvo i zavičajnost ponovno u krizi ili smo mi starije generacije u krizi?

Postavili smo pitanje i koliko je knjizi moguće ublažiti te procese, i je li to uopće moguće. Otuda i ovaj zbornik radova.

Zahvaljujemo svim autorima i suradnicima našeg okruglog stola, našim recenzenticama na njihovoj nezahvalnoj, ali dobrohotnoj ulozi, i izdavačkoj kući Alfa d.d. koja nam je pomogla i tiskala ovaj zbornik.

Grozdana Ribičić, glavna urednica

10

Recenzija Sedmi interdisciplinarni okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade Djetinjstvo i zavičajnost: jesu li u krizi?, održan u Splitu 30. svibnja 2016., ove je godine rezultirao i zanimljivom i raznolikom monografijom.

Zbornik sadrži šesnaest članaka čiji su autori priznati domaći stručnjaci, znanstvenici i poznavatelji dječje književnosti, od kojih većina nastoji osvijestiti ulogu koju knjige i čitanje imaju u razvoju dječje ličnosti. Zanimljiva je mnogovrsnost perspektiva kojima se pristupa razumijevanju i tumačenju suvremenog djetinjstva, te ulozi i utjecaju igre, knjiga, knjižnica i novih medija na odrastanje djece i mladih.

Zbornik sa sedmog okruglog stola nastao je motiviran činjenicom da je oblik vršnjačke socijalizacije zamijenjen, u velikoj mjeri, televizijskom socijalizacijom, koja je riječ zamijenila slikom i time je slikovna kultura potisnula kulturu riječi, kako je istaknula prof. dr. sc. Slavica Bašić. Okosnicu zbornika čine teme poput djetinjstva i igre vezane uz njega te slikovnica kao prva knjiga s kojom se dijete susreće, a obje su duboko povezane sa zavičajem. No, djetinjstvo i zavičajnost ponekad se susreću i u dramskom tekstu, odnosno u predstavi. U radu Kriza djetinjstva i zavičajnosti: kazalište kao čuvar djetinjstva autorica mr. sc. Marija Tudor ističe da je kazalište za djecu prostor stvaralaštva posvećenog djetetu, prostor koji njeguje zavičajnost kroz autore, jezik, teme i motive, prostor nesputane mašte i inspirativne (su)igre, čuvar djetinjstva. Autorica opisuje nastojanja Gradskog kazališta lutaka Split da se na kazališne daske postavljaju tekstovi domaćih autora, naglašavajući da scenska igra ima snagu koja pokreće emocije, otvara i razbuktava maštu, potiče kreativnost, pa i samu dječju igru.

Slikovnica uči dijete o svijetu, odgaja ga, pruža mu osnovne spoznaje o svijetu koji ga okružuje, omogućuje mu razvijati mišljenje, pomaže razumjeti uzročno-posljedične veze među stvarima i pojavama i doći do potrebnih informacija, daje djetetu povratnu informaciju o ispravnosti njegovih spoznaja o stvarima, odnosima i pojavama. Slikovnica uvelike podupire razvoj govora (informativna i spoznajna slikovnica), kod djeteta razvija književno-umjetnički ukus, bogati njegov rječnik, djeluje na njegove osjećaje, utječe na njegov stav i zanimanje za knjigu, te pomaže razvijanju ljubavi prema čitanju iz užitka (umjetnička slikovnica) ili rješavanju problemskih situacija (problemska slikovnica). Stoga ne iznenađuje interes knjižničara i teoretičara književnosti za nju, kao ni iscrpne tematske, jezične, svjetonazorske, poetičke i kulturološke analize pojedinih slikovnica. Dr. sc. Diana Zalar, redovita profesorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, prezentira zanimljivu analizu četiriju slikovnica nakladnika ArTresor, koji je ediciju Mali medvjed postavio u “obzor visokih umjetničkih očekivanja”. U radu promišlja o četiri slikovnice – Ema spava negdje drugdje, Ukuhane

11

jabuke, Velika tvornica riječi, Sve je to obitelj – koje tematski analiziraju odrastanje suvremene djece u velikim i manjim gradovima, od otuđenja, života sa samohranim roditeljem i mnoge druge teme koje u svojem zavičaju primjećuju flamanski, njemački i drugi sjevernoeuropski autori. Kroz analizu dr. Zalar otkriva zavičaj u sve četiri slikovnice, bilo kao mjesto rođenja i odrastanja, bilo kao mjesto sigurnosti koje ne treba napuštati, ili pak najvrjedniji emocionalni, unutarnji zavičaj. Spomenute slikovnice našle su se i na preporučnom popisu knjiga koji dječje knjižničarke Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskoga knjižničarskog društva izrađuju u posljednjih dvanaest godina.

Natalija Dragoja, diplomirana knjižničarka koja osamnaest godina radi na Odjelu za djecu i mlade KGZ-a, daje afirmativnu ulogu dječjim knjižničarima, smatrajući da su kroz povezanost sa svojim korisnicima i tekućom knjižnom produkcijom najkompetentniji izrađivati različite vrste preporučnih popisa. Autorica pobliže analizira Listu dobrih knjiga koju članice Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskoga knjižničarskog društva izrađuju jednom godišnje. Svaki naslov uz osnovne bibliografske podatke predstavljen je i naslovnicom te anotacijom (kratkom bilješkom o djelu i sadržaju) i grupiran je u jednu od kategorija: slikovnice za najmlađe, slikovnice hrvatskih autora, slikovnice stranih autora, knjige za djecu hrvatskih autora, knjige za djecu stranih autora, knjige za mlade hrvatskih autora, knjige za mlade stranih autora, popularna znanost za djecu, popularna znanost za mlade i stručna literatura za roditelje. Pri odabiru kvalitetnih knjiga Komisija se rukovodi kriterijima koji se odnose na sadržaj djela, jezik i stil, tehničke karakteristike (opremljenost) knjige i ostalim kriterijima koji se uzimaju u obzir pri procjeni djela u želji da Lista pomogne svim zainteresiranim stručnjacima koji rade s djecom i mladima i bave se njima za lakše snalaženje u produkciji.

Helena Buljan, odgojiteljica u splitskom Dječjem vrtiću Čarobni pianino, prezentira zanimljivo iskustvo u radu s djecom predškolskog uzrasta, među kojom vlada sve veća agresivnost i u čijem svijetu prevladavaju likovi iz popularnih crtanih filmova.

Iskustvo je potkrijepila istraživanjem provedenim među roditeljima koje potvrđuje da djeca borave pred televizorom pet do šest sati gledajući crtiće nasilnog sadržaja, a većina djece i roditelja nikada nije bila u knjižnici. Kroz radionicu za roditelje i djecu na temu Slikovnica izgubljeno blago, na kojoj je izrađena slikovnica Žirafa i lav te Kišobran priča, odgojiteljica je nastojala na kvalitetan način riješiti problem, uz knjigu i s njom.

Iako je popisivanje nematerijalne baštine pomoglo općenitom podizanju svijesti o vrijednosti tradicijske kulture i mogućnostima njezina održanja u suvremenom načinu života, javlja se i zabrinutost zbog nebrige za baštinu. Autorica Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela, nastojala je projektom Kaštelanska zavičajna radionica njegovati kaštelansku čakavštinu, tj. očuvati nematerijalnu kulturnu baštinu

12

Kaštela kroz kreativne literarno-likovno-dramsko-recitatorske radionice. Rezultat projekta je postignut, brojna djeca vrtićke i osnovnoškolske dobi potaknuta su na istraživanje kaštelanske materijalne i nematerijalne baštine, nakon čega su nastali brojni kreativni likovni i literarni radovi na temu Kaštela – njihova rodnog mjesta, te su djeca naučila pravilan izgovor kaštelanske čakavštine.

Dr. sc. Iris Biškupić Bašić, koja je, između ostalog, voditeljica zbirki tradicijskih dječjih igračaka u Etnografskome muzeju u Zagrebu, u radu Dječje igračke kao dio zavičajnosti prikazuje povijest izrade tradicijskih dječjih igračaka u Hrvatskoj od prapovijesnog razdoblja do danas. Temeljna funkcija igračke od samog se postanka nije promijenila, mijenjaju se samo materijali i tehnologije, a ponuda igračaka tijekom vremena postaje sve brojnija. Izradu tradicijskih igračaka autorica predstavlja kroz primjere igračaka iz Hrvatskog zagorja i Dalmatinske zagore, a izradu tvorničkih igračaka na primjeru tvornica iz Zagreba i Splita. Autorica smatra da je djetinjstvo svakog od nas obilježila igračka i gdje god živjeli, ona će zauvijek ostati trajno sjećanje na zavičaj.

Autorice Dimzov i Batarelo Kokić u svojem su osvrtu analizirale koliko su zavičajne teme zastupljene u knjigama popularnima među dječacima u dobi od 11 do 15 godina. Rezultati istraživanja Erasmus plus projekta Boys Reading pokazali su da postoji izražena potreba da se dječaci u adolescentskoj dobi poistovjećuju sa sadržajem i likovima. Među mnoštvom naslova stranih autora s temom zavičajnosti našlo se i nekoliko hrvatskih djela, primjerice Koko i duhovi, Zaljubljen do ušiju, Trojica u Trnju, Snijeg u Splitu i druga, u kojima autori unose autobiografske elemente odrastanja i tinejdžerskih zgoda u kojima se mladi čitatelji mogu prepoznati.

U članku Djetinjstvo u Krapini Vesna Jelić na primjeru troje višestruko nagrađivanih krapinskih književnika predstavlja koliko je odrastanje u Krapini imalo utjecaja na njihovo kasnije umjetničko stvaralaštvo. D. Ivančanin, D. Orešković i N. Lončar pripadnici su triju generacija koje su odrastale u drukčijim povijesnim razdobljima i okolnostima. Troje autora često u svoja djela unosi osobni doživljaj odrastanja i time se „potvrđuje mišljenje suvremenih psiholoških teorija o djetinjstvu kao formativnom razdoblju ljudske osobnosti“. Književna djela krapinskih autora i djetinjstvo u Krapini nadilaze lokalne okvire, a njihove zgode i iskustva iz djetinjstva oslikavaju svakodnevicu života u razdoblju od prije samog početka Drugog svjetskog rata do 70-ih godina 20. stoljeća.

Zavičajnošću se na posve drugačiji način bavi Helena Bužančić. Generacije mladih koje odrastaju okružene novim tehnologijama i društvenim mrežama čitaju mnogo, više nego ikada, ali ne knjige. Autorica sebi, ali i svima nama postavlja pitanje je li uistinu tehnologija za to kriva ili smo mi odrasli negdje pogriješili. Da bi mladim čitateljima približili knjigu kao medij, više suvremenih hrvatskih pisaca za djecu i mlade svoje

13

romane smješta u virtualni svijet i mrežnu komunikaciju čini uobičajenom (primjerice, Pilić, Tihi Stepanić, Milas i dr.). Takvi se naslovi rado čitaju jer se mladi s time lako poistovjećuju. Pisci u romanima problematiziraju odrastanje, školovanje, razne obiteljske i prijateljske odnose, a suvremena i virtualna zavičajnost postaju univerzalne mladim čitateljima gdje god oni živjeli.

Katarina Škiljo, knjižničarka, i Tamara Domić, profesorica hrvatskog jezika u OŠ Manuš, potaknule su učenike šestih razreda na istraživanje zavičajnosti kroz glagoljicu. Kao rezultat međunarodnog projekta Erasmus+ Od starog pisma do novog prijateljstva nastala je društvena igra Upoznaj glagoljicu. Vrijednost takvog projekta bila je višestruka.

Djeca su kroz istraživački rad, kreativnost i izradu igre svladala glagoljicu i spoznala mnogo više o starom hrvatskom jeziku, pismu i knjigama toga doba nego što bi to uspjela na uobičajen način.

Nakon analize radova izlagača možemo potvrditi da je zanimljiv idejni koncept zbornika pridonio spoznaji o važnosti zavičajnog i regionalnog identiteta temeljenog na poznavanju i promicanju zavičajnih vrijednosti.

Alka Stropnik i Kristina Čunović

14

PRVI DIO

DJETINJSTVO NEKAD I DANAS

PROMIJENJENO DJETINJSTVO Prof. dr. sc. Slavica Bašić Sveučilište u Zadru sbasic@unizd.hr Sažetak U radu se ukazuje na obilježja suvremenog djetinjstva i tematiziraju se nova djetinjstva, koja ne pogađaju svu djecu, ali su sve izraženija u zapadnim društvima. To su konzumsko, medijsko i obrazovno djetinjstvo, djetinjstvo bez slobodne igre, otokdjetinjstvo, kalendar-djetinjstvo i djetinjstvo bez doživljajnog odnosa prema svijetu.

Posebno se ukazuje na neke posljedice nestanka slobodne igre u dvorištu, na ulici – igre koja okuplja veći broj djece različite dobi i u kojoj se odvija generacijska transmisija dječje kulture, provodi prijenos tradicijskih igara, razmjenjuju značenja i usvaja kulturno specifična interpretacija svijeta iz perspektive novodolazeće generacije, koja je u stalnom dijalogu s interpretativnom slikom svijeta odraslih, roditelja, rođaka, učitelja, pisaca i autora tekstova u medijima. Taj oblik vršnjačke socijalizacije zamijenjen je, u velikoj mjeri, televizijskom socijalizacijom, koja je riječ zamijenila slikom i time je slikovna kultura potisnula kulturu riječi. Posljedice se već osjećaju, kako u području reduciranja intelektualnih, tako i emocionalno-socijalnih sposobnosti.

Uvod U visoko civiliziranim, industrijskim društvima materijalni, društveni i kulturni uvjeti života mijenjaju se izrazito brzim tempom. Posebno novorazvijene tehnologije, kao i promjene u društvenim odnosima, slijede trend individualizacije, napuštanja tradiranih životnih stilova i pluraliziranja svih sfera života. Ti su trendovi puni proturječja i zahtijevaju novo orijentiranje i sposobnost adaptacije kako bi se pojedinac mogao kompetentno kretati u raznolikoj okolini i u sve kompleksnijim socijalnim odnosima.

Društvena promjena ne zaobilazi ni djecu i njihovo odrastanje. Usporedno sa sve većom kompleksnosti konteksta odrastanja, posebno od početka 20. stoljeća, porasla je i svijest o djetinjstvu kao važnoj razvojnoj fazi i djetetu kao „ocu čovjeka” (Key, Montessori, Korczak). Pojačana briga o djeci i kvaliteti odrastanja rezultirala je otvaranjem ustanova za djecu (jaslice, vrtići, igraonice, škole, kazališta lutaka, dječja kazališta), sve većim ulaganjem društva u rano učenje i obrazovanje djece, dječjim pravima i poboljšanjem materijalnih uvjeta života djece.

Unatoč brojnim napredcima, rastući životni standard i rastuća razina potrošnje sve više idu zajedno s težnjom za sve većim bogatstvom i zahtjevima za uživanjem i luksuzom. U tim uvjetima raste rizik da se neuspjeh u ostvarivanju tih težnji doživljava kao životna katastrofa i da subjektivni doživljaj neostvarenosti rezultira depresijom.

16

Unatoč objektivno povoljnijim životnim uvjetima, povećavaju se znaci nezadovoljstva, ravnodušnosti, neobičnih ponašanja i razvojnih problema djece. Roditelji se žale na neposlušnost i drskost svoje djece, učitelji na nedostatak volje i nedostatnu sposobnost za rad i učenje, slabu koncentraciju itd., pa se stječe dojam da su potrebna neka nova pedagoška sredstva, novi stručnjaci za pomoć djeci s raznim teškoćama.

Nedostatak motivacije, nezainteresiranost za okolinu, inertnost i ravnodušnost s jedne strane, kao i vrlo ranu specijalizaciju interesa, usmjerenost na materijalne vrijednosti i zabavu s druge strane, treba promatrati kao rezultat promjena u socijalizacijskim uvjetima. Spremnost za ponašanje na određeni način, generacijski specifične strategije ponašanja i obrasci djelovanja, kao i specifične navike i sposobnosti, spoznaje i znanja stječu se u procesu asimiliranja i konfrontiranja s vanjskim materijalnim, društvenim i kulturnim uvjetima života. Različitost ponašanja današnje djece upućuje na promijenjene uvjete socijalizacije, a te su uvjete stvorili odrasli i stalno ih svjesno (ili nesvjesno) oblikuju. Otuda trebamo osvijestiti osnovne promjene konteksta odrastanja kako bismo razumjeli današnju djecu i odgovorili na njihove razvojne potrebe, a ne (u prvom planu) na zahtjeve društva za razvojem kompetencija koje će trebati društvu u budućnosti. Kompetencije koje pojedinac treba steći nisu ograničene samo na ustanove za odgoj i obrazovanje, pa je pojam obrazovanja stekao novu aktualnost, obuhvaća sva područja života (obitelj, vrtić, školu, slobodno vrijeme) i počinje već od rođenja. Pitanje je samo kako i pod kojim pretpostavkama u ranoj dobi trebaju biti postavljeni temelji „obrazovanja“, odnosno „kompetencija“ potrebnih „društvu znanja“. Tako su djeca već od najranije dobi uključena u „svijet očekivanja“ – dječjih jaslica, dječjeg vrtića, škole, njihovih roditelja ili vršnjačke skupine. Sve to u ime budućnosti. Nameće se dojam da su djeca izgubila prostor za upoznavanje sebe, za stvaranje odnosa prema sebi i vrijeme za neposredno upoznavanje i usvajanje svijeta u kojem žive. Prostor neposrednog iskustva reduciran je na pripremljenu („poticajnu“) okolinu, vrijeme je unaprijed isplanirano i koristi se racionalno. Time je djeci oduzeto „vrijeme koje stoji“, vrijeme igre, dokolice i slobodnog, samostalno kreiranog upoznavanja svijeta. Neposredno, doživljajno učenje svedeno je na najmanju mjeru, a posredovano, medijsko iskustvo svijeta otvorilo je djetetu „svijet bez granica“ i uvelo ga u „globalnu kulturu“ ne pripremivši ga za orijentiranje u njoj.

Imajući u vidu kompleksnost konteksta odrastanja i promijenjene ekonomske, društvene i kulturne uvjete života suvremene djece, ograničit ćemo se na neka, iz pedagoškog obzora važna obilježja suvremenog djetinjstva.

Promijenjena predodžba o djetetu i djetinjstvu Pod utjecajem ekonomskih, društvenih i kulturalnih promjena (globalizacija, restrukturiranje obitelji, individualizacija, racionalizacija, pluralizacija) promijenila se

17

kolektivna predodžba o djetetu i djetinjstvu. Prijašnje generacije imale su predodžbu o djetetu kao o nezavršenom, nerazvijenom i nesamostalnom biću koje se individualno razvija i u tom razvoju prolazi određene faze, od doba ovisnosti o odraslima do samostalnosti i prijelaza odgoja u samoodgoj. Prema toj predodžbi, dijete na svijet donosi potencijal za osobnost, ali razvija je uz pomoć odraslih sve dok ne stekne punoljetnost, tj. ne postane odgovorna, autonomna i djelatno sposobna osoba. Na tom putu dijete je upućeno na odgoj, a odrasli su u ispunjavanju te zadaće vidjeli smisao svojeg roditeljstva, učitelji smisao poučavanja i odgojnog djelovanja. Generacija odraslih od 80-ih godina 20. stoljeća pa dalje sve se više orijentira na predodžbu o djetetu kao o kompetentnoj, samostalnoj i samoodređujućoj osobi i tematizira dijete kao subjekt vlastitog razvoja, koji sukonstruira vlastita znanja, uvježbava vještine, stječe ključne kompetencije, među kojima i kompetenciju za samostalno odlučivanje i odgovornost za osobni razvoj. Shvaćanje djeteta kao društvenog aktera uključuje njegova prava, ali i dužnosti, odgovornost za koju ono – prema ranijoj slici djeteta – upravo zato što je dijete, ne može imati (Prout, 2007). Djetinjstvo je zapravo ustanovljeno na razlici između djetinjstva i odrasle dobi i ta je razlika štitila djetinjstvo kao doba razvoja, kao doba oslobođeno odgovornosti za personalni razvoj i društvene odnose (vidi Jull, Helle, 2005). Očekivanja od kompetentnog samosocijalizirajućeg i samoobrazovnog djeteta su velika. Djeca su svakodnevno izložena vrednovanju u odnosu na stupanj autonomnosti, samostalnosti u učenju i djelovanju, u odnosu na zahtjev za kompetentnosti. Kompetentno dijete je tako izgubilo slobodu u ime očekivane samostalnosti, autonomije i samoobrazovanja i stavljeno je u situaciju da preuzme odgovornost za vlastite izbore, a time i za vlastiti uspjeh, odnosno neuspjeh. Na tim shvaćanjima razvija se u sebi proturječna „slika o partnerstvu odraslih i djece“ (Bašić, 2009.). Sukladno toj slici nudi im se „poticajna okolina“ koja je – kako nas upozoravaju brojni dječji psihijatri i neuroznanstvenici (Bergman, Winterhoff, Huether) – za sve veći broj djece iritabilna, razvojno ometajuća i „razbolijevajuća“.

Izjednačavanje djece i odraslih u društvenom statusu Posljedica je „novog“ shvaćanja djeteta i brisanje granica između djetinjstva i odraslog doba. Djeca i odrasli sve se više izjednačuju u društvenom statusu. Primjerice, u stilu i odijevanju odraslih i djece gotovo da nema razlike; djeca postaju male kopije svojih idola, u medijima i reklamama prikazuju se kao „mali odrasli“ (što neopisivo sliči srednjovjekovnoj tradiciji!). Nažalost, to nije bez posljedica za dječji razvoj. Sve je više djevojčica koje svojom odjećom i ponašanjem postaju seksualni objekti, a za to je velikim dijelom zaslužna sugestivna retorika medija, reklama, pa čak i medijskih igrica (igre za djevojčice orijentirane su na svijet mode, kozmetike i sl.). Amerika i Japan su u stvaranju „jednakosti“ djece i odraslih otišli u sasvim novom smjeru. Disko za majku i dijete u dobi između šest mjeseci i sedam godina otvoren je u 25 gradova u SAD-u. Prvi salon ljepote za djecu u dobi od tri do osam godina etablirao se ne samo

18

na Beverly Hillsu (SAD), nego i u Engleskoj. Tamo se djeci „gradi imidž”, izgled prema narudžbi (kao Paris Hilton ili Britney Spears, već po djetetovoj želji). Japan već ima MTV show „Pimp your baby“. Maleni se odijevaju po najnovijoj modi, nose skupocjeni nakit, na nosiću su im sunčane naočale Gucci (prema Pohl, 2011,17).

Nova obilježja djetinjstva ili „nova djetinjstva“ Oslanjajući se na brojne studije i empirijska istraživanja o današnjem djetinjstvu, izdvojena su bitna obilježja, odnosno „nova djetinjstva“, karakteristična za zapadna društva.

Konzumsko, medijsko i obrazovno djetinjstvo Današnja su djeca najveći potrošači, iako sredstva za konzum-djetinjstvo osiguravaju roditelji. Dok su se prethodne generacije primarno brinule o tome kako prehraniti cijelu obitelj, kako djeci osigurati prehranu, odijevanje, školovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, danas se zadovoljavanje „osnovnih potreba“ ne smatra glavnom zadaćom roditelja. Dobro roditeljstvo mjeri se osiguranjem „sretnog djetinjstva“ koje – na prvom mjestu – podrazumijeva raspolaganje materijalnim dobrima. U ranom djetinjstvu to su igračke i materijalna sredstva za samostalne aktivnosti (svih vrsta), u koje se ubrajaju i uređaji za komunikaciju. U kulturi suvremenog djetinjstva je posjedovanje televizora, računala, tableta i mobitela postalo standard, a iz perspektive roditelja mjerilo uspješnog roditeljstva. Sve više autora govori o konzumskom i medijskom djetinjstvu jer je posjedovanja vlastitih igračaka i korištenja medija više nego u bilo kojoj prethodnoj generaciji. S djecom kao konzumentima se manipulira, nagovara ih se i delegira im se „autonomija“ u tom području.Tako „autonomna“ djeca sve ranije imaju iskustva i sudjeluju u događanjima iz kojih su ranije bila potpuno isključena (ekonomska situacija obitelji, odluke o kupovanju, odnosi među roditeljima, seksualni život odraslih). Isto tako, preko televizije djeca sve ranije upoznaju „daleki svijet“, i to od dokumentarnih putovanja krajevima širom svijeta, sve do ratova, prirodnih katastrofa, umorstava pojedinaca, pa i skupina ljudi itd. Ne vodi se posebna briga o načinu kako djeca to prerađuju i kad su spremna za takvo „sudjelovanje u svijetu“, jer se polazi od predodžbe o djetetu koje je „od rođenja kompetentno” i koje se u osnovi ne razlikuje od odraslog. „Izlaganjem djece istim sadržajima kojima se izlažu i odrasli, brojni vanjski utjecaji pogađaju djecu i djetinjstvo je preuranjeno“ (Postman 2006, 137), a to sa sobom nosi negativne posljedice za psihički i fizički razvoj djeteta (Rittelmeyer, 2007). Međutim, mišljenja su u pogledu utjecaja medija na djecu podijeljena. Brojni autori upozoravaju na to da roditelji kao socijalizacijske instancije gube značenje, da medijske zvijezde zauzimaju njihovo mjesto, a parasocijalni odnosi prema tim zvijezdama određuju dječje

19

mišljenje i osjećaje. Djeca koja nemaju dubok emocionalni odnos s roditeljima i koja ne provode kvalitetno vrijeme s roditeljima posebno su sklona medijskim kompenzacijama (Dornes 2012). Iz perspektive teorije odnosa (Ahner 2014) mediji, naročito televizija, nemaju veliki utjecaj na dijete, nego je uloga obitelji i dalje odlučujuća.

Televizija i društveni utjecaji pogoduju ili pojačavaju samo ono što je u obitelji postavljeno, posebno njezine deficite. Jednostavnije kazano, ne odgajaju mediji dijete, nego roditelji zanemaruju odgoj djeteta, ne razgovaraju s djetetom, ne zadovoljavaju djetetovu potrebu za bliskosti i povezanosti. Predstavnici „relativiziranja utjecaja medija“ naglašavaju da konzum medija ovisi o obiteljskim odnosima, o obiteljskom kontekstu u kojemu konzum i nastaje, te u konačnici obiteljski kontekst određuje utjecajnost medija, a ne konzum sam po sebi (Petzold, 1999, 121, Dornes, 2012).

Zapravo se ne radi o suprotstavljenim, nego o komplementarnim mišljenjima, koja ukazuju na štetnost medija, ali i na odlučujuću ulogu roditelja u tomu koliko će dijete konzumirati medije i kako će medijske sadržaje doživjeti i interpretirati.

Korištenje i posjedovanje televizora i računala u dječjoj sobi, i to već u ranom djetinjstvu, opravdava se (pa i potiče) zahtjevom za „obrazovanjem od rođenja“. Tu je, kako ističe Krenz (2009), na djelu obrazovno djetinjstvo. Kako u obitelji, tako i u ustanovama ranog odgoja za brojne odrasle „obrazovanje djece od rođenja“ na prvom je mjestu. Što je moguće više i što je moguće ranije dijete treba „učiti kroz igru“, „samostalno stjecati znanja“ kako bi moglo „zauzeti mjesto u obrazovnom sustavu“, odnosno razviti kompetencije koje treba suvremeno „društvo znanja“. Posebno je u posljednja dva desetljeća narastao strah da djeca neće iskoristiti „kritična razdoblja“ i da će to u budućnosti negativno utjecati na njihova akademska postignuća, a time i na uspjeh u društvu. Kao rezultat tog straha već se petogodišnjaci uvode u računalnu pismenost, uče jedan ili dva strana jezika, uz to idu i na gimnastiku, ritmiku, na tečajeve slikanja i brojne druge aktivnosti gdje sakupljaju za život prijeko potrebna znanja i stječu vještine. Igra je zamijenjena smislenim (korisnim) aktivnostima koje se nazivaju „učenjem kroz igru“. Umjesto spontane dječje igre, unaprijed se priprema „okolina za učenje“, aktivnosti s ciljem učenja, koje su podržane modernom tehnologijom. Igra je „shvaćena kao uvježbavanje za aktivnosti koje će dijete preuzeti kad više ne bude dijete“ (Zagorac 2006: 74). Tendencija da se intelekt prerano potiče daje osnovni ton djetinjstvu. Što ranije uopće ne znači utoliko bolje, iako autori obrazovnih programa propagiraju što ranije učenje, pa se roditeljima prodaju programi učenja po kojima dijete već od četvrte godine (a može i ranije) savladava ne samo matematiku, astronomiju, geografiju, biologiju, nego i strane jezike i poduzetništvo.

S ovakvom preplavljenosti poticajima djeca su potpuno preopterećena. Alison Gopnik, vodeća znanstvenica u istraživanju male djece, u jednom razgovoru za Süddeutsche Zeitung (1. 10. 2010., Magazin) kaže da je „zadnjih godina stalni pritisak na vrtiće da postanu sve više mjesta učenja, da budu po uzoru na školu (…). To je pogrešan smjer. Mi sada znamo da je slobodna igra područje u kojemu nastaje pravo učenje. Intelektualni zahtjevi koji se postavljaju djeci već u vrtiću preuranjeni su.“

20

Djetinjstvo bez (slobodne) igre Spontana, slobodna igra način je djetetova življenja. Osnovni ugođaj dječje igre je radost, a ipak ozbiljnost. Pritom je ozbiljnost koju dijete razvija u igri ista ona koju odrasli ima u svojem radu. Ipak, dijete nema (za razliku od odraslog) izvana postavljeni cilj kojemu teži u igri. Ono se igra iz svoje mašte i predodžbi i pokušava dovesti u sklad unutarnju i vanjsku realnost. To donosi sa sobom radost igranja.

Dijete je radoznalo, ono je željno otkrivanja, i želi otkrivati svijet i smislene veze među fenomenima i predmetima u svijetu – to je za svako dijete od samog rođenja središnji životni motiv. Postman upozorava na to kako je dječja igra danas postala jedna od glavnih preokupacija roditelja, koji kroz igru pokušavaju što ranije obrazovati dijete (Postman, 2006,147), ne shvaćajući da je njemu kao djetetu upravo ta igra najbolji (ako ne i jedini prihvatljivi) put ka razvoju sposobnosti i vještina. Igra više nije smještena u sferu djetinjstva, nije slobodna od utjecaja odraslih te je kao takva izgubila značenje slobodne igre. U dječjem je svijetu igra (kao takva) i poticaj i aktivnost i nagrada: ona je sama sebi svrha i nagrađuje se igrom. No, smještena u sferu „obrazovanja“ igra postaje „vježba“ (učenje kroz igru, igrom do znanja) i biva nagrađena nečim vanjskim, zamjenom za izvornu ugodu. Upravo u tom oduzimanju dječje slobode, dragovoljnosti i veselja pri spontanoj igri ogleda se njezino izumiranje.

Istraživanja o dječjoj igri ukazuju ne samo na značajne promjene dječje igre, nego i na zabrinjavajući trend nestanka spontane, samoinicijativne, slobodne igre i igrovnog ponašanja djece. To se uklapa u predodžbu samostalnog, racionalnog, individualiziranog i samoobrazujućeg djeteta. Paradoksalno je da način igranja današnje djece guši upravo samostalnost i samoinicijativnost. U igrama starije generacije lokus kontrole ponašanja u igri bio je kod djeteta, igra je polazila od djece. Danas je indirektno vođena, aranžirana putem „poticajne okoline“ (sprava, igračaka, materijala pripremljenih za igru). A gubitak samoinicijativnosti i samostalnosti najbolje se uočava u usporedbi kako su se djeca igrala nekada, a kako se igraju danas.

Ekskurs: igra nekada i danas Iz biografskog intervjua provedenog s odraslima koji su rođeni od 1940. do 1945. godine, a djetinjstvo su proveli u Zagrebu, Zadru i okolici, donosimo nekoliko kazivanja o tomu kako su se igrali kao djeca, a što zapažaju u igrama današnje djece. „U 50-im godinama za nas djecu glavno je mjesto igre bila ulica i dvorište. Premda je kuća u kojoj sam stanovao bila u središtu grada, u blizini je bilo polje kukuruza u kojemu smo mi u jesen sebi gradili kolibe od kukuruzovine.“ (gospodin A., 75 g.)

Gospođa M. (73) kaže: „Dvorišta iza kuća bila su na raspolaganju svoj djeci iz ulice, ne samo onima koja stanuju u kući. Dvorište je bilo nasuto pijeskom, koji je za

21

vrijeme kiše bio tako mokar i moćan da nitko nije mogao suhih nogu doći doma, ali za nas djecu to je bila prava mogućnost za igre svih vrsta. Mogli smo graditi cijele stanove s kupaonom i vlastitom sobom, koju nitko od nas nije imao i – sve je to nastajalo samo crtanjem, podizanjem jednog jedinog zida od mokrog pijeska. Na taj način su nastajale i zgrade. Crtali smo u pijesku sve ono što smo željeli imati.

Inače, igrali smo i igre uloga, na primjer tata, mama, dijete; kralj i kraljica s poslugom, dvorcem i svim što treba imati. Nužne rekvizite za te igre uzeli smo ili iz roditeljske kuće (starije pokrivače, posuđe) ili smo uzeli ono što smo imali, lišće s drveta služilo je kao putovnica/karta za put, kao novac – uvijek ono što smo upravo trebali. Sve do lutke, lopte ili samostalno napravljenog autića od drveta, niti jedno dijete s kojim sam se ja igrala nije posjedovalo igračke – ipak, svi smo se mogli svake igre igrati.“ Gospođa F. (70 g.) priča: „Mi smo se vrlo rano počeli igrati u dvorištu i sve dok ne padne mrak. Dječaci i djevojčice igrali su se na skrivanja, odnosno na hvatanja.

Jedno dijete je bilo okrenuto licem prema zidu i glasno je izgovaralo jednu dogovorenu strofu ili frazu, a najčešće je bilo brojanje. Varirali smo načine brojanja i svako dijete je moglo izabrati kako želi ili bismo se dogovorili. Moglo se brojati 1, 2, 3, 4, itd. do 20, 50 ili ‘sve po dva’: 2, 4, 6, 8 itd., ili ‘sve po tri’ 3, 6, 9, 12, pa onda 5, 10, 15, 20... itd. već što je tko znao. Dok jedno dijete broji ili izgovara svoju rečenicu, drugi su se morali sakriti, na ‘polazim’ (uz ‘magarac bio tko se nije skrio’ ili slično) počelo je traženje. Prvo otkriveno dijete je stalo licem prema zidu i opet isto. To se igralo i po dva-tri sata, jer u pravilu je bilo puno djece, a mogućnosti za skrivanje su bile velike. Igra je imala i niz varijanti i stalno smo je ‘dograđivali’. Svatko se za sebe sakrivao, ali bili smo grupa, trčanje i mirovanje se smjenjivalo jedno za drugim... Poslije toga smo bili veseli i odmorni.

A gledam danas djecu u parku, oni sjede i igraju igrice na tabletu ili pišu na mobitel. Ne sva djeca, ali ‘skrivanja’ ili ‘na hvatanja’ uopće se ne igraju. Ne igraju ni druge igre, veća djeca se ljuljaju, a manja uglavnom na tobogan i...“ Pitali smo gospodina S. (73 g.) i gospođu D. (70 g.), koji imaju petero unuka (tri dječaka i dvije djevojčice), kako su se oni igrali i igraju li se njihovi unuci u većim grupama i u dvorištu.

Gđa D.: „To je do prostora gdje je čovjek ograničen.“ Gosp. S.: „To ovisi i o mjestu gdje se živi. To igra veliku ulogu. A i o tomu ide li dijete u školu, jer danas djeca moraju puno učiti.“ Gđa D.: „Ja mogu za sebe kazati da smo se mi igrali puno grupnih igara, i to muških

22

igara... gađanje loptom, neka puca neka puca, graničara. Bilo nas je i 10, pa i više u grupi. To se dešavalo na glavnoj i u sporednim ulicama. To je danas velika prometna ulica i naravno da takva igra više nije moguća.“ Svakodnevica djece radnika, saznajemo iz daljnjih intervjua, bila je više rad nego igra. „Inače, ja se ne mogu zapravo prisjetiti da smo se mi, radnička djeca, igrali.

Mi nismo imali vremena za igru. Tek s nešto boljim materijalnim poboljšanjem djeci je dopušteno više vremena za igru. Gotove, kupljene igračke bile su još uvijek rijetke, unatoč tomu mnoge igre su bile moguće... A kad smo se igrali, moderno je bilo igrati nogomet, i to s loptom krpenjačom (od ostataka štofa) i u zimu hokej na ledu“, ispričao nam je gospodin T. (67 g.).

Ovih nekoliko kazivanja potvrđuju da je igra bila slobodnija i da su djeca sama stvarala „rekvizite“ za igru; djevojčice su pravile i šile lutke, djeca su izrađivala i puštala zmajeve, ali metodom „uradi sam“ i, što je najvažnije, u igri je sudjelovalo puno djece i bez nadgledanja odraslih. S promjenama životnog standarda i kulture stanovanja ulice su postale prometnice i parkirališta za auta. Ulične igre postale su opasne i rijetke.

Dvorišta su postala tehnizirana, betonirana ili iskorištena kao parkiralište; kao „slobodni“ prostor za igru imaju neznatnu ulogu.

Od 60-ih godina prošlog stoljeća pa sve do danas u stalnom je porastu uporaba igračaka, „materijala za igru“ i uređaja za komunikaciju (koji su ujedno i za zabavu i za igru). Igračke su u pravilu industrijske, i kad se nazivaju aktivnima. Igračkama koje imaju svoju pozitivnu funkciju i potiču dječju igru sve se više, osobito posljednjih godina, igra nastoji „didaktizirati“ i „standardizirati“; to zahtijeva posebno razmatranje, ali u ovom je radu izostalo.

Otok-djetinjstvo i kalendar-djetinjstvo Promijenjeni način igranja povezan je i sa specijalizacijom i strukturiranjem prostora za djecu. Taj je trend Brinkhoff (1996) označio kao otok-djetinjstvo. Životna situacija i stanovanje obitelji odvija se uglavnom u specijaliziranim i strukturiranim prostorima. Ustanove za slobodno vrijeme, radna mjesta roditelja, kupovni centri, centralne škole, igraonice, prostori za kretanje i mogućnosti za opuštanje izvan kuće sve više su odvojeni jedan od drugoga. Riječju, svijet se „razbio“ u otoke. I djeca i odrasli postali su „putnici između svjetova“ (Bauman 2009) . Stalna mobilnost (od kuće do posla, usput dijete ostaviti u vrtić, obaviti kupnju i sl.) dovodi do oslabljenog kontakta među stanovnicima iste zgrade, kvarta, područja. Ova obilježja kulture stanovanja prisiljava odrasle i djecu na stalnu mobilnost. Djeca su ovisna o odraslima i o prijevozu kod udaljenih prijatelja s kojima će se igrati, tako da su iz kulture djetinjstva nestale spontane vršnjačke grupe, dvorišne grupe, grupe iz „moje ulice“. Prevladavaju vršnjačke

23

grupe koje su formirali odrasli, a igranje se unaprijed planira iIi usklađuje s obvezama odraslih. Uz to se obiteljske, kulturne, religijske i vrijednosne orijentacije, kao i stilovi života sve više razlikuju, pa se djeca sve manje osjećaju pripadnicima (jedne) zajednice, a sve više članovima funkcionalnih, često promjenjivih grupa. U stvarnosti djeteta to znači sve veće „osamljivanje u masi“ (Riesman ,1960). Tradicionalne vrijednosne orijentacije osjetno gube na značenju, tako da za djecu i mlade sve nužnije postaje „pronaći novo tlo pod nogama“.

Uz otok-djetinjstvo prirodno se veže kalendar-djetinjstvo, fenomen na koji se ukazuje već nekoliko desetljeća. U unaprijed strukturiranim prostorima za djecu vrijeme teče po kalendaru odraslih, radnih ljudi. Vrijeme malog djeteta unaprijed je planirano. Već od prvih koraka dijete prati dnevni, tjedni i mjesečni ritam zaposlenih odraslih. I u dječjim vrtićima (koji su po definiciji orijentirani na razvojne potrebe djeteta) prostor i vrijeme se (osim u alternativnim koncepcijama) uređuje po principu „razbijanja cjeline“: specijalizacije i fragmentacije (centri aktivnosti i fragmentarno vrijeme).

Vrijeme igre – kao „vrijeme koje je stalo“ – svedeno je na minimum ili je zamijenjeno „aktivnostima“ kojima dijete, indirektno usmjeravano, stječe znanja i razvija kompetencije. U ritmu sportskih i drugih dječjih aktivnosti, glazbenih, likovnih, baleta i sl. djeca su često pod dojmom da nemaju vremena, da su prezauzeta.

S obzirom na generacijsku strukturiranost prostora svakodnevnog života (radni prostori za odrasle i prostori za djecu), djeca su isključena iz radnog procesa i života odraslih. Predodžba o radnom vremenu, o zanimanju majke i oca, nejasna je. Budući da odrasle mogu doživjeti još samo u slobodno vrijeme, nedostaje im veliki dio onoga što trebaju doživjeti za smisleno oblikovanje života. Djeca imaju puno više uvida u emocionalni i seksualni život odraslih, u njihovo doživljavanje i interpretaciju svijeta, događanja i drugih ljudi. Preko medija su konfrontirana sa svim što odrasli čine, k tomu najčešće na izobličen način, a dominantne su teme – nasilje i seksualnost. Svijet je prikazan u svojem nagonskom, agresivnom, ratničkom licu (a pedagozi još uvijek priželjkuju i pozivaju se na djetetovo povjerenje u svijet!).

Senzorno siromašno djetinjstvo Na osnovi ograničenih područja za djelovanje i razgraničenih životnih prostora djeca sve češće ulaze u medijalno posredovanu „stvarnost“ i u „iskustvo iz druge ruke“. Umjesto da slušaju šum drveta, šum valova i sl., oni idu u CD-prirodu, idu u interaktivnu igru gradnje u prirodi, spremanja virtualnog stana, pa čak i u virtualnu gradnju kockama itd. Djeca sve više žive u svijetu jednostranih osjetilnih iskustava, u kojima je dominantna vizualna i slušna osjetilnost. S rastom konzumiranja medija već predškolska djeca doživljavaju prejaku ponudu u okviru jednog osjetila, odnosno određenih područja osjetila, koji često ne idu ukorak s njihovom iskustvenom preradom. Puno vizualnih i slušnih poticaja, malo vremena za preradu! Dijete (kao ni 24

odrasli) nema vremena doživjeti gledano, jer se slike smjenjuju neovisno o njegovoj reakciji na sliku, ne obraćaju se nikomu osobno i „baš ih briga“ što neko dijete suosjeća, što ga je strah, što bi se smijalo; one neumoljivo idu svojom brzinom i dijete jedino može (i, nažalost, to i radi) stalno iznova ponavljati isti DVD film, istu kasetu i tako „ponavljati doživljaj“. Svakodnevno i na mnogo mjesta stoji: ne diraj, zabranjeno dirati! Ovo su natpisi koji signaliziraju da dodirivanje i ticanje spadaju u manje prihvaćena osjetilna iskustva i aktivnosti koje naše društvo odobrava. Odrasli ne razumiju uvijek koliko je za dijete značajno upoznavanje i razumijevanje svijeta preko hvatanja, odnosno dodirivanja i pipanja stvari iz okoline. Ali unatoč svim zabranama, djeca i dalje moraju i hoće stvari hvatati i dirati (doticati, pipati), moraju sa stvarima „komunicirati“, imati ih u ruci, „uhvatiti“ ih da bi ih „shvatili“, „umjeti“ s njima da bi ih „raz-umjeli“. Promijenjeni životni uvjeti sužavaju prostore iskustva današnje djece.

Nasuprot očito velikom potencijalu poticanja – preko medija, tehničkih i elektroničkih igračaka – stoji reducirana aktivnost sa svim osjetilima, ona neposredna aktivnost u kojoj dijete barata sa stvarima i preoblikuje ih, stvara, istražuje. Posebno je uočljiv gubitak spontane, samostalne aktivnosti kod djece. I kod računalnih igara moguća je djelatnost, ali ona se ograničava na osnovnu akciju: pomoću tastature, odnosno određenih tipki, može se zahvatiti u ponuđene slike i voditi (unaprijed programirana) akcija likova na ekranu.

Ukratko, većini djece danas nedostaje uravnoteženo stimuliranje i razvoj svih osjetilnih područja. Oni žive u svijetu koji je bogat poticajima, kako onima koja su primjerena djeci, tako i brojnim njima neprimjerenim. Tako djeca nemaju ni vremena ni mogućnosti prerade, interpretiraju i uzmu ono što njih osnažuje, a suvišno odbace.

Na drugoj strani oni rastu u očigledno osiromašenom svijetu u pogledu voljnog (tjelesno aktivnog) odnosa prema svijetu, gdje im je već unaprijed oduzeto niz aktivnosti (gotovi proizvodi) i time onemogućeno vlastito oblikovanje i djelovanje.

Zadovoljene su materijalne, ali ne i duševne potrebe djece Sva navedena obilježja današnjeg djetinjstva – koja ne pogađaju svu djecu podjednako – ukazuje na to da se ne može govoriti o djetinjstvu kao o razdoblju života kojemu pripada slobodna igra, osjećaj sigurnosti, zaštite i ovisnosti o odraslima. Sve češće se konstatira da djetinjstvo kao vremenski izdvojena, uzrastu primjerena više ili manje samostalna životna faza jedva da još postoji.

Istina, brojnoj je djeci danas omogućeno koristiti brojne ponude za kognitivni razvoj, ali njima postaje sve teže razviti osjećaj sigurnosti, pripadanja i zaštićenosti. Šanse za razvoj neusporedivo su veće nego kod prethodnih generacija, ali su stalno povezane s novim opterećenjima, koja su za (sve brojniju djecu) preteška i ona na njih reagiraju neobičnim, novim načinima ponašanja koja zbunjuju odrasle. Brojni roditelji češće ispunjavaju materijalne želje djece, a u značajnoj mjeri zanemaruju njihove osnovne 25

duševne potrebe. U svim istraživanjima djeca na prvo mjesto stavljaju potrebu za zajedničkim aktivnostima i razgovorima; djeca žele da roditelji sudjeluju u njihovu odrastanju. Djeca koja odrastaju pored, a ne u čvrstoj povezanosti s roditeljima ostaju „napuštena“, bez vrijednosnih orijentacija i orijentiraju se na isto tako „napuštene“ vršnjake.

Umjesto zaključka: Što djeca trebaju „Djeca trebaju zapravo samo tri stvari: trebaju zadatke na kojima mogu rasti, uzore na koje se mogu orijentirati i zajednice u kojima se osjećaju uvaženima.“ prof. dr. Gerald Huether, neurobiolog Na prvome mjestu moramo se brinuti o tome da djeca mogu i smiju biti djeca, a to znači da se odgovorna pedagogija mora posvetiti specifičnim uzrasnim stupnjevima i ne smije dječju sadašnjost žrtvovati u ime budućnosti. Djetinjstvo treba biti doba kad se igra, isprobava, griješi i iz tih iskustava uči.

Umjesto jake potrošačke orijentacije, djeca trebaju odrasle koji im pomažu da izgrade stabilan temelj osobnosti. Za zdravo odrastanje najvažnije su čvrste emocionalne veze sa značajnim odraslima, osjećaj zaštićenosti, sigurnosti i ovisnosti.

Kako bi izgradila osjećaj sigurnosti, zaštićenosti i povjerenja, djeca trebaju odrasle, roditelje, odgojitelje i učitelje: • kao uzor, koji će pokazati kako se odnositi prema svijetu, prema drugome i samome sebi; • kao orijentaciju u svijetu punom mogućnosti, kao zaštitu, sigurnost i kao autoritet; • koji s optimizmom, angažmanom i radošću djeluju u svijetu, koji se angažiraju za dijete i za mogućnost da dijete živi svoje djetinjstvo i da dobije prostor i vrijeme da postane odgovorno, da dosegne stupanj kad može donositi prosudbe, pa onda i odluke za svoj razvoj; • koji ga bezuvjetno prihvaćaju, koji kažu „da“ njemu kao osobnosti i priznaju ga u njegovu individualitetu, uvažavaju njegovo mišljenje i stavljaju ga u realni kontekst, imajući u vidu što je za dijete dobro; • koji se brinu o tomu da smiju biti djeca (koji će ih osloboditi naloga za samostalnosti, samoodređenjem, izborima, donošenjem odluka, participacijom u odlučivanju što je za njega najbolje, osloboditi ih naloga „samoobrazovanja“, „ samoodređenja“, „autonomije“ jer to je djetetov razvojni motiv, a ne od rođenja dosegnuto stanje!

26

Literatura Bauman, Z. (2009), Postmoderna etika, Zagreb: AGN Bašić, S. (2009), Dijete (učenik) kao partner u odgoju: kritičko razmatranje, Odgojne znanosti, Vol. 11, br. 2, 2009, str. 27-44 Bašić, S. (2011), (Nova) slika djeteta u pedagogiji djetinjstva , u. Maleš, D. (ur.) Nove paradigme ranog odgoja. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u zagrebu, Odjel za pedagogiju, str. 19 - 37 Bašić, S. (2012), Kriza djetinjstva, Dijete Vrtić Obitelj, 67, 10 -12 Bašić, S. (2015), Kinder erziehen zwischen Behuetung und Autonomie, Platz Fuer Autonomie Kinder in Europa, 28 (2015), , str. 8-12 Beadle, M. E. (1995): Technopoly, Media Monopolies and Curriculum. URL: http://www.eric. ed.gov/ (24.3. 2010) Bergmann, W. (2008), Gute autoritaet, Grundsaetze einer zeitgemaessen Erziehung, Manheim: Beltz Verlag Bergmann, W. (2009): Ich bin der Grӧβte und ganz allein: Der neue Narziβmus unserer Kinder.

Düsseldorf: Patmos Brinkhoff, K.P., Kindheiten in der heutigen Zeit, u: Mansel, J. (1996), Glueckliche Kindheit – Schwierige Zeit? Opladen: Leske&Budrich Bruendel, H., Hurrelmann, K. (2003), Einfuehrung in die Kindheitsforschung, Weinheim, Basel, Berlin: Beltz Verlag Dornes, M. (2012), Die Modernisierung der Seele. Kind-Familie-Geselschaft. Frankfurt am Main: Fischer Verlag Krenz, A. (2009), Kinder brauchen Seelenproviant, Muenchen:Koesel Krenz. A. (2010), Veraenderte Kindheit – andere Paedagogik? Erziehungskunst, Dezember 2010., 2-9 Prout, A. (2007), Future of Childhood. Toward the Interdisciplinary Study of Children. London & New York: Routledge Falmer Pohl, G.(2011), Kindheit – aufs Spiel Gesetzt, Stuttgart: Verlag Freies Geistesleben Patzlaff, R. (1999), Medienmagie oder die Herschaft ueber die Sinne, Stuttgart: Verlag Freies Geistesleben Postman, Neil (2006): Das Verschwinden der Kindheit. Frankfurt am Main: S. Fischer Verlag Renz-Polster, H., Huether, G. (2013), Wie Kinder heute wachsen. Natur als Entwicklungsraum, Weinheim und Basel: Belz Verlag Renz-Polster, H (2014), Kinder Verstehen. Born to be wild: Wie die Evolution unsere Kinder praegt, Muenchen:Koesel-Verlag Riesman, D. (1960), Usamljena gomila. Beograd: Nolit Rittelmeyer, Ch. (2007): Kindheit in Bedrängnis: Zwischen Kulturindustrie und technokratischer Bildungsreform. Stuttgart: Verlag W.Kohlhammer Thomson, J. B. i dr. (2002): Zdravo djetinjstvo: praktični vodič za odgoj djece u prvih sedam godina. Zagreb: ABC Naklada Zagorac, I. (2006): Igra kao cjeloživotna aktivnost, Metodički ogledi, 13 (2006) 1, str. 69–80.

27

Winterhoff, M. (2009, 28 izd.), Warum unsere Kinder Tyrannen werden oder: Die Abschafung der Kindheit, Muenchen: Guetersloher Verlagshaus

Dr. sc. Slavica Bašić redovita je profesorica u trajnom zvanju na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru. Realizira nastavu iz temeljnih kolegija za studente pedagogije (Predškolska pedagogija, Školska pedagogija, Alternativne pedagoške koncepcije u vrtiću i školi). Područje njezina znanstvenog interesa teorijska su pitanja pedagogije kao znanosti (pitanje pedagogijske terminologije, koncepta pedagoškog odnosa i alternativnih koncepcija odgoja i obrazovanja). Doprinos je dala u kritičkom promišljanju postmodernog shvaćanja djetinjstva i djeteta i problema odrastanja djece u suvremenim uvjetima.

28

DJEČJE IGRAČKE KAO DIO ZAVIČAJNOSTI Dr. sc. Iris Biškupić Bašić Etnografski muzej u Zagrebu irisbb@emz.hr

Sažetak U radu je prikazana povijest izrade tradicijskih dječjih igračaka u Hrvatskoj, od igračaka koje su izrađivala djeca od prirodnih materijala, preko onih koje su za njih pravili odrasli ukućani, do igračaka koje su organizirano nastajale u pojedinim selima. Kroz kraći presjek lokaliteta, načina izrade, motiva i prodajnih mjesta autorica zaključuje da umijeće izrade igračaka koje se zadržalo u narodu Republika Hrvatska 2009. godine upisuje na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Osim tradicijskim igračkama, autorica se bavi i igračkama tvorničke izrade u Hrvatskoj, a na primjeru tvornice „Biserka“ iz Zagreba i „Jugoplastike“ iz Splita.

Daje kratak pregled nastanka spomenutih tvornica, njihove proizvodnje i gašenja.

Zaključuje kako su i jedne i druge igračke obilježile djetinjstvo mnogih generacija i ostavile dubok trag kao element zavičajnosti.

Uvod Dječje igračke svoje korijene imaju već u dalekoj prošlosti, u prapovijesnom razdoblju, u neolitiku, što dokazuju arheološki nalazi na području Hrvatske (Vučedol, Pula, Sisak, Sarvaš). Oni svjedoče temeljnu funkciju igračke koja se do danas nije promijenila – otkrivanje svijeta, razvijanje mašte, formiranje vlastitih spoznaja i oblikovanje djetetove osobnosti. Izrađivali su ih odrasli za djecu, ali i djeca sama.

Među raznovrsnim posudicama prevladavaju primjerci koje su djeca, inspirirana radom odraslih, izrađivala sama (Balen-Letunić 2013/2014:12). Napretkom civilizacije, u srednjem vijeku mijenja se i izrada dječjih igračaka, a kako se industrija razvijala i otkrivali se novi materijali koje su koristili i proizvođači igračaka, njihova je daljnja proizvodnja u svim zemljama koje su je već i ranije razvijale bila nezaustavljiva.

Sredinom 20. stoljeća ljudi postaju mobilniji, materijalne su prilike bolje, ponuda se povećava, više se putuje i daruju se igračke koje s vremenom u proizvodnji, a onda i u prodaji postaju cjenovno pristupačnije pa ih može kupovati srednji društveni stalež, a zahvaljujući novim metodama edukacije i odgoja ulaze u domove s djecom i postaju neizostavan dio odrastanja. Tijekom stoljeća igračke su se mijenjale i pratile su razvoj društva u cjelini, pa i danas, kad su postale masovna pojava, a posebno one vezane uz nove tehnologije, koje su ostvarile veliki napredak u kratkom razdoblju. No, djeca i dalje vole igračke poput lutaka, plišanih igračaka, vojnika i plastičnog oružja, konstrukcijskih elemenata, vlakova i automobila, kao i razne društvene igre. Gotovo sa sigurnošću može se reći da je svakom odraslom čovjeku pojedina igračka obilježila djetinjstvo i sredinu u kojoj je odrastao.

29

Etnografski muzej u Zagrebu u svojem fundusu čuva velik broj dječjih igračaka, od kojih je većina bila dio nečijeg djetinjstva. Od onih koje su izrađivala sama djeca koristeći materijale iz okoline (drvce, kukuruzovina, kamenčići, blato, kosti, plodovi biljaka), preko igračaka koje su za djecu izrađivali odrasli ukućani (krpene lutkice ili lopte, lopte od konjske dlake, drvene puške ili kolica), do onih koje su pravili majstori drvorezbari, stanovnici pojedinih sela u organiziranim zadrugama. Uz njih, u fundusu su i dječje igračke i igre tvornički proizvedene od 19. stoljeća do danas, a uz njih su zabilježene i priče iz života darovatelja i njihovih igračaka.

O hrvatskim tradicijskim dječjim igračkama U Hrvatskoj su samo tri lokaliteta na kojima su se stanovnici organizirano, u većem broju, bavili izradom dječjih igračaka. Geografski gledano, to je prostor sjeverne i južne Hrvatske, a regionalno Hrvatsko zagorje, Prigorje i Dalmatinska zagora. Igračke su izrađivali uvijek muškarci, a najčešće su ih oslikavale žene.

U prigorskom selu Vidovcu, nadomak Zagreba, čiji su stanovnici u svojim kućnim radionicama izrađivali igračke i prodavali ih na sajmovima i proštenjima, organizirana izrada drvenih dječjih igračaka počela je 1932. godine osnivanjem seljačke zadruge.

Izrađivali su oko 120 različitih igračaka, a najviše je bilo životinjskih likova poput psa, mačke, ptice, krave, konja, kokoši, ribe, lisice, svinje, vola i drugih. Osim životinja, bilo je i prijevoznih sredstava, npr. kola, saonica, bolničkih vozila, tramvaja, zrakoplova.

Sve one imaju kotačiće pa ih djeca mogu lagano vući za sobom. Članovi zadruge izrađivali su i predmete vezane uz kućanstvo: krevetić, stol, stolice, kolijevku, klupicu. Karakteristično je da su ih bojili bijelom bojom ili su ih ostavljali neobojene pa su samo nanosili ukras crvenom, plavom i crnom bojom. Drvo su nalazili na obližnjim obroncima Medvednice, a najčešće su rabili bukvu, javor i lipu. Igračke su prodavali na Dolcu, Kaptolu i Trgu bana Josipa Jelačića, pa su mnoge od njih bile dio djetinjstva upravo gradske djece, za koju su ponajviše i bile pravljene.

Nedaleko od Sinja, u Dalmatinskoj zagori, u selu Zelovu vještiji pojedinci bavili su se obradom drva. Neki od njih specijalizirali su se za izradu igračaka. Izrađivali su samo nekoliko motiva – konjiće, jednopreg, dvopreg, plesače na štapu, leptire na štapu, akrobate, zrakoplove te svirale, koje su bojili nježnom žutom bojom s blagim crvenim i zelenim šarama. Bile su jednostavnih oblika s malo geometrijskog uresa i neprecizno oblikovani nožićem. Svoje su proizvode najčešće prodavali u Splitu ili Sinju, a putovali su i u ostala dalmatinska središta noseći igračke u naprtnjači i nudeći ih tamošnjoj gradskoj djeci.

Dok je proizvodnja dječjih igračaka u Vidovcu i Zelovu stagnirala i naposljetku se potpuno ugasila, u Hrvatskom zagorju je jačala. Danas je to jedini kraj u Hrvatskoj u

30

kojem se pojedinci još uvijek bave ovim poslom. Igračke izrađuju od samih početaka majstori drvorezbari, samouki stanovnici sela Bistrički Laz, Stubički Laz, Gornja Stubica, Tugonica, Turnišće i Marija Bistrica. Sve su to sela na hodočasničkom putu prema nacionalnom marijanskom svetištu Marije Snježne u Mariji Bistrici, kuda hodočasnici dolaze pješice u molitvi. Razumljivo je da se u tim selima, u kojima se teško živjelo u 19. stoljeću, u obiteljskim zajednicama razvila grana proizvodnje koja im je pomogla da opstanu. Spretniji muškarci rezbarili su drvo kojim su bili okruženi jer je to kraj bogat šumom. Izrađivali su svirale, u početku jednostavnije jedinke i dvojnice, koje su bojili žutom bojom ili su ih ukrašavali paleći drvenu površinu, te su na taj način dobivali šare na instrumentu. Poslije se asortiman svirala povećao, pa ih izrađuju u obliku pijetla, ptice, ribe, čekića, pištolja, violončela, trubice i oslikavaju ih veselim bojama, najčešće crvenom, na koje nanose raznobojne šare. S vremenom proširuju asortiman pa izrađuju leptire, konjiće raznih veličina, konjske i volovske zaprege, magarce. Prilagodili su se današnjim zakonima o uporabi ekoloških boja koje nisu opasne za djecu, kojima su igračke i namijenjene. Ideje, motivi i ornamenti dolaze iz prirode kojom su okruženi ili iz svagdašnjeg života, pa su počeli proizvoditi automobile, kamione, zrakoplove, vlakove i tramvaje. Sve do današnjih dana, ali s ponekim vrlo zanimljivim izmjenama, zadržala se izrada dječjeg namještaja, stolova, stolaca, ormara, kreveta i zipki u raznim veličinama prilagođenima današnjim većim lutkama.

Zanimljive su i pokretne igračke koje se pomiču uz pomoć kotačića i/ili štapa koji se pričvrsti na tijelo igračke (Biškupić Bašić 2012:31-46).

U Tugonici, selu Hrvatskog zagorja, pojedinci su se bavili izradom malenih glazbenih instrumenata tamburica, a njihov se utjecaj proširio i na selo Turnišće, nedaleko od Konjšćine. Još uvijek se u tim selima proizvode male, srednje i velike bisernice, dangubice i brač prema predlošcima koje su naslijedili od starih majstora. Tamburice još uvijek oslikavaju onako kao što se činilo prije više od stotinu godina, a prodavali su ih kao i drugi proizvođači, preko trgovine Narodne rukotvorine te na proštenjima i sajmovima. Iako ove trgovine već dugo nema, potražnja za tamburicama nije prestala.

Izrada tradicijskih dječjih igračaka u Hrvatskoj još uvijek se održala, sačuvavši svoju izvornost i specifičnosti – ručnu izradu, raznovrsnost i brojnost modela, te bogatstvo

31

uresa, a važnost i vrijednost takvog rada potvrđuje i upis na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, na koju je Republika Hrvatska 2009. godine upisala Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja (jer, prema pravilima, na listi mogu biti samo ona dobra koja su još živa u narodu).

Zasigurno su igračke koje su pojedini majstori izrađivali u spomenutim hrvatskim selima obilježile djetinjstvo stanovništva Hrvatske, ali i šire, jer su se prodavale u mnogim zemljama Europe i svijeta. Kako se i dalje izrađuju, tako se i njihova distribucija širi, ne samo pojedinačnom kupnjom na sajmovima, proštenjima, tržnicama ili u specijaliziranim trgovinama, nego i organizirano preko gradskih i županijskih vlasti, a za djecu u dječjim vrtićima diljem Hrvatske. Ove igračke i dalje uveseljavaju i oplemenjuju djetinjstvo mnogobrojnoj djeci koja će ih trajno nositi kao sjećanje na zavičaj.

Dječje igračke hrvatskih tvornica Uz tradicijske dječje igračke, u Hrvatskoj se iz manjih zadruga ili industrijskih pogona 50-ih godina 20. stoljeća razvijaju tvornice koje su proizvodile dječje igračke, a najpoznatije su bile Biserka u Zagrebu, Jugoplastika u Splitu, kasnije Diokom s pogonom na otoku Šolti, te tvornica lutaka i igračaka 25. maj u Dubrovi kraj Labina, kasnije Društveno poduzeće Tila, Labin, a aktivno su djelovale do 90-ih godina 20. stoljeća.

Tvornica Biserka iz Zagreba s radom je započela 1946. godine kao obrtnička zadruga, ubrzo mijenja naziv u Obrtničko proizvođačku zadrugu dječjih igračaka i kožne galanterije, a od 1958. godine postaje Poduzeće za proizvodnju dječjih igračaka i galanterije Biserka. Nakon pojave PVC-a početkom 60-ih godina 20. stoljeća započinje s izradom plastičnih lutaka, a bila je i jedna od rijetkih tvornica izvan Amerike koja je dobila pravo izrade plastičnih igračaka Walta Disneyja. Biserki je Disney dao ekskluzivno pravo proizvodnje određenih likova, koji su se proizvodili isključivo tu i nigdje drugdje na svijetu. U ovoj su se tvornici proizvodili i rukom oslikavali mnogobrojni likovi, na primjer Pajo Patak, Miš Miki (engl. Mickey Mouse), Šiljo, Pluton, Mini, Lunjo, Gargamel, Snjeguljica i sedam patuljaka, Maza, Pinokio i drugi. Osim njih, proizvodili su se i mnogi drugi plastični (gumeni) likovi, lopte i lutke (Tanja, Ivica, Marica), a poznati su bili i po izradi dječjih igara (čovječe, ne ljuti se; mlin; dama). Kako je 1992. godine izgubila Disneyjeva prava, Biserka smanjuje proizvodnju, mijenja vlasnike i polagano prestaje s radom (Biškupić Bašić 2016:71-81).

I ostale su tvornice doživjele sličnu sudbinu. Jedna od njih je i Jugoplastika, koja je proizvodila plastične (PVC) igračke. Sjedište joj je bilo u Splitu, a s proizvodnjom je započela 1952. godine pod nazivom SOUR Kombinat Jugoplastika Split.1 Ova složena 1 Složena organizacija udruženog rada Kombinat „Jugoplastika“ započela je s proizvodnjom 23. studenoga 1952., kada je izrađena „prva jedinica proizvoda i potpune primjene u svakidašnjem životu“, a u istoj brošuri razlogom osnivanja navodi se da je nastala „u razdoblju snažnijeg razvoja naše zemlje i jačeg zamaha u privrednom životu

32

organizacija bila je podijeljena u osam radnih organizacija, a svaka od njih imala je svoje osnovne organizacije udruženog rada. Tako je u radnoj organizaciji za preradu plastičnih masa naziva Termoplastika bio i OOUR Igračke za proizvodnju igračaka s neograničenom solidarnom odgovornošću u Grohotama na otoku Šolti (1983: 8).

Kako su pedesete bile godine osnivanja tvornica i manjih poduzeća kojima je tendencija bila zapošljavanje stanovništva, a to je bila i državna politika, ne čudi da je i na otoku Šolti, u prostorijama Poljoprivredne zadruge, 1959. godine nastao pogon naziva Oblik, koji je proizvodio artikle iz PVC paste. U njemu su se izrađivali pojedini proizvodi, potom su kupljene prve peći i započela je proizvodnja malih plastičnih igračaka i lopti za djecu. Radnici su u proizvodnji morali rukama rotirati alate s PVC pastom jer peći koje su imali nisu bile prilagođene njihovim potrebama, pa su bili primorani kupiti brizgalicu za proizvodnju artikala tehnologijom brizganja.2 Izgradnjom zgrade za tvornicu u mjestu Grohote 1964. godine započinje nova era rasta i razvoja otoka. Postojeći pogon spaja se s kombinatom Jugoplastika, koji je „u svojim najboljim godinama, u razdoblju od 1985. do 1990., zapošljavao nešto više od 200 radnika/ca, odnosno više od 60% ukupno zaposlenog stanovništva“. (Blagaić 2012: 246). Proizvode razne igračke iz plastičnih masa, ali najpoznatiji su bili po proizvodnji lutaka, kojima su izrađivali odjeću i obuću, te lopti. Godine 1991. kombinat Jugoplastika postaje društveno poduzeće Jugoplastika, holding Split d.o.o., koje donosi odluku o organiziranju dioničkog društva u društvenom vlasništvu. Promjenom naziva iz Jugoplastike u Diokom holding d.d. Split 1992. godine i dalje je vlasnik svih dioničkih društava, tj. nekadašnjih radnih organizacija, među kojima je i Termoplastika d.d. Split.

Ona je još neko vrijeme nastavila s proizvodnjom lutaka i igračaka, ali 2000. godine Diokom odlazi u stečaj, koji završava 2003. gašenjem. Tvornica na Šolti 1994. godine je privatizirana, nastavlja raditi u sastavu tvrtke Oblik 94 u vlasništvu Općine Šolta3, potom opet mijenja vlasnika pa nastavlja djelovati pod nazivom Bila boja d.o.o., registriranom za preradu plastičnih masa tehnologijom roto lijeva, ali više se ne bavi proizvodnjom igračaka, nego samo brodskih bokobrana. Tako se od malog pogona 1959. godine, kojim se s puno entuzijazma pokrenula proizvodnja, razvio cijeli jedan tvornički kompleks koji je zapošljavao većinu stanovništva otoka, a njegovi se proizvodi, s naglaskom na igračke, plasirali diljem svijeta, završilo na gašenju proizvodnje i okretanju drugim načinima privređivanja. (Biškupić Bašić 2016: 91). poslijeratnih godina kada je privredi trebalo gotovo ispočetka udariti temelje…“ „U četvrt stoljeća dugoj povijesti ovog danas najvećeg kolektiva u Dalmaciji stoji zapisano da je nastao na neki način kao nužna potreba finalizacije i prilagođavanja za potrebe industrije i široke potrošnje onoga što je tada proizvodio ‘Jugovinil’, tvornica za proizvodnju plastičnih masa koja je osnovana još 1950. godine… Postojala je praznina između njihovog finalnog proizvoda i potpune primjene u svakidašnjem životu“ (1983: 5). Tako je najvažniji razlog koji dovodi do osnivanja nove tvornice naziva „Jugoplastika“, iz svega se može zaključiti, bila izrada gotovih proizvoda široke potrošnje pa otvaraju pogon konfekcije, galanterije, obuće, tvrde prerade i ambalaže u Splitu, kao i niz trgovina.

2 Podatke sam koristila iz članka „Otočna ekonomija – epizoda Jugoplastika“ etnologinje Marine Blagaić koja je rad temeljila na etnografskom istraživanju provedenom na otoku Šolti o utjecaju industrijskog pogona Jugoplastike na ekonomski i društveni život stanovnika (Blagaić, 2012:243-258).

3 “Neriješeni vlasnički odnosi, odnosno nedovršeni proces privatizacije, nedostatak kvalitetnih kadrova,… nedostatak financijskih sredstava… samo su neki od razloga sporog oživljavanja industrije na otoku Šolti.“ (Swot analiza gospodarstva Općine Šolta. Ekonomski institut, Zagreb, 2001., str. 8.).

33

Igračke hrvatskih tvornica bile su omiljene među djecom, a u mnogim su se obiteljima zadržale do današnjih dana. One su obilježile više desetljeća postojanja i prodaje, pa je razumljivo da ih se nekoliko prošlih generacija danas s nostalgijom prisjeća.

34

Literatura Balen - Letunić, Dubravka. 2013/2014. Osvrt na igračke pretpovijesnog razdoblja. Etnološka istraživanja 18/19: 12.

Biškupić, Bašić, Iris. 2012. Svijet igračaka. Zagreb. Etnografski muzej.

Biškupić, Bašić, Iris. 2016. Zbirka dječjih igračaka i igara. Zagreb. Etnografski muzej.

Blagaić, Marina. 2012. Otočna ekonomija - epizoda Jugoplastika. Etnološka tribina 35: 243258.

Swot analiza gospodarstva Općine Šolta. Ekonomski institut, Zagreb, 2001., str. 8.

35

Dr. sc. Iris Biškupić Bašić diplomirala je etnologiju, povijest umjetnosti i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je i magistrirala i doktorirala. Radi u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Područje rada i istraživanja usmjerila je na proučavanje etnografskih tema već tijekom studija, a rezultat su bili objavljeni tekstovi u katalozima izložbi koje su nastale na temelju istraživanja na terenu i u arhivima. Od 1994. zaposlena je u Etnografskom muzeju u Zagrebu, pa je proteklih dvadesetak godina rada na mjestu kustosice, više kustosice i muzejske savjetnice te voditeljice zbirki obrta, tradicijskih dječjih igračaka, lončarstva, košaraštva, medičarsko-svjećarskog obrta i dječjih igračaka i igara rezultiralo mnogobrojnim izložbama i projektima nastalima u suradnji s mnogim kolegama i muzejskim institucijama. Objavljivala je radove u monografijama, časopisima, katalozima te je pisala scenarije za filmove s etnološkim temama. Sudjelovala je i u pripremi i pisanju dviju nominacija za UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a obje su prihvaćene – Dječje igračke Hrvatskog zagorja 2009. godine i Medičarstvo sjeverne Hrvatske 2010. godine. Uz uspješne nominacije za UNESCO-ove dvije liste, autorica je i dvaju uspješnih projekata vezanih uz baštinu, ali i gospodarstvo, jer je ona svojim projektima kao krajnji cilj zadala gospodarski prosperitet obrtnika i rukotvornih djelatnosti direktno vezanih uz baštinu. Ti su projekti ostvarili uspjeh i podigli obje grane djelatnosti (medičarstvo i svjećarstvo sjeverozapadne Hrvatske te tradicijske dječje igračke).

36

OPTIMALNI RAZVOJ DJETETA KROZ IGRU KAO PODRŠKU Maja Bonačić Udruga „Oblačić“ maja.bonacic@udruga-oblacic.hr

Sažetak Igra je sastavni dio djetinjstva, no danas nerijetko zanemaren zbog užurbanog načina života, puno obaveza i nove tehnologije. Paralelno, sve je više djece s poremećajem jezika i govora te verbalnog razumijevanja. Postavlja se pitanje koja je uloga igre u razvoju govora i jezika, zašto je važna simbolička igra u dječjem razvoju te kako terapija igrom može biti podrška logopedskom tretmanu. Također, simbolička igra je razvojno iznimno važna te potiče kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj. Bez zaigranog okruženja nema potpunog razvoja mozga, a kognitivne sposobnosti ne razvijaju se u potpunosti. Djeca sa siromašnom simboličkom igrom pokazuju deficite u verbalnom razumijevanju, imaju teškoće u učenju, lošije razvijene izvršne funkcije te slabije razvijenu socijalnu kogniciju. Poticanjem simboličke igre na primjeren način potiče se cjelokupni dječji rast i razvoj.

Uvod Djetinjstvo današnjih predškolaca značajno se razlikuje u odnosu na ono prije 20 godina, a gotovo da nema dodirnih točaka s djetinjstvom od prije 50 ili više godina.

Mnogo se toga promijenilo u posljednjih dvadesetak godina, a najviše u pogledu tehnologije koja je prisutna u svakom domu – internet, računala, TV, tableti i mobiteli. Danas se tehnološki napredak smatra izvorom blagostanja, no ima li taj napredak i neke negativne strane, pogotovo u kontekstu dječjeg razvoja i izgleda današnjeg djetinjstva? Prema izvještaju The Connected Kids (Childwise), koji svake godine uključuje oko 2000 djece u dobi od 5 do 16 godina u Velikoj Britaniji, u posljednjih 20 godina došlo je do značajnog porasta vremena koje djeca provode pred ekranima. Točnije, djeca obuhvaćena uzorkom u prosjeku danas provode oko šest i pol sati dnevno pred raznim ekranima, u odnosu na tri sata 1995. godine. Dakle, to je šest i pol sati dnevno koje ne provode u igri i sa svojim vršnjacima. U kojoj mjeri i kada je poželjno predstaviti djeci modernu tehnologiju, a da se izbjegnu negativni učinci?

Najbolje je navedena pitanja razmotriti kroz dječji razvoj i igru.

Važnost simboličke igre Danas se ponekad može čuti komentar da dijete ne radi ništa, odnosno - igra se. Stav da je slobodna igra gubitak vremena, koje bi dijete moglo pametnije utrošiti, vrlo je 37

opasan zbog više razloga. Prvenstveno, igra kao prirodni poriv preživjela je sve ove godine evolucije čovjeka, a Panksepp (2015) ju je svrstao u sedam primarnih emocionalnih sustava urođenih svakom mozgu sisavca. Evolucija ne „zadržava“ ništa što nije nužno za zdravi rast i razvoj jedinke. Simbolička je igra za dijete značajna i iznimno važna zbog mnogih razloga. Važna je za razvoj mozga, jer igra potiče rast mozga i stvaranje neuronskih veza (Goldstein, 1996). Štoviše, eksperimentom su istraživači uspjeli povećati masu mozga štakora sa samo dva sata igre dnevno (Panksepp, Burgdorf, Turner i Gordon, 2003). Zaključili su da slobodna igra stimulira proizvodnju neurotrofnog moždanog faktora kod svih sisavaca, pa tako i kod čovjeka. Također, igra stimulira rast neurona u hipokampusu (Wang i Aamodt, 2008), što je iznimno važno za razvoj i bolje pamćenje. No, osim za fizički razvoj mozga, igra je iznimno važna i za razvoj viših kognitivnih sposobnosti te za razvoj jezika. Naime, čitanje, govor i matematika ovise o djetetovu kapacitetu za korištenje simbola (Schulz, Standing i Bonawitz, 2008). Odnosno, razvijenost simboličke igre predviđa predvještine crtanja još u vrtićkoj dobi (Katz, 2001). Simbolička igra javlja se u dobi od 18 mjeseci (Stagnitti, 1998.), kada dijete urednog razvoja već ima kapaciteta za slaganje prvih rečenica.

U toj dobi dijete će imitirati jednostavnu radnju iz svakodnevnog života, poput ispijanja prazne čaše ili miješanja prazne čaše. Ta povezanosti između razvoja govora i simboličke igre objašnjava se time da se obje sposobnosti oslanjaju na mogućnost hijerarhijske reprezentacije, odnosno isti dio mozga zadužen je za razvoj obiju sposobnosti (McCune, 2010). Štoviše, hijerarhijske strukture u igri se pojavljuju paralelno s kombinacijama sintakse u jeziku. Upravo zato djeca s govorno-jezičnim teškoćama imaju siromašnu simboličku igru, no čini se da je ta veza dvosmjerna – djeca koja se nemaju priliku igrati imaju teškoća s verbalnim razumijevanjem (Ryokai, Vaucelle i Cassell, 2003).

Međutim, igra nije važna samo za razvoj mozga i kognitivnih sposobnosti, ona je iznimno važna i za socio-emocionalni razvoj. Mala djeca ne idu na kave i ne pričaju o serijama, ona se igraju. Dijete koje nema adekvatne vještine igranja kao njegovi vršnjaci je kao stranac koji govori jezik koji nitko ne razumije. Drugim riječima, odbacivanje je neizbježno. S druge strane, dijete se želi družiti s vršnjacima pa nerijetko postaje agresivno samo da bi privuklo pažnju – ruši kockice, zalijeće se u vršnjake i slično. Također, igra razvija i razumijevanje socijalnih odnosa, odnosno socijalnu kogniciju i metakogniciju (Whitebread, 2010), vještine koje su glavni preduvjet za razvoj i razumijevanje empatije. Djeca koja se više igraju s vršnjacima imaju bolje vještine igranja, a samim time i bolje socijalne vještine. Razumijevanje međuljudskih odnosa te atribucija mišljenja i emocija drugima pridonosi i boljoj samoregulaciji. Dijete koje ima deficit u socijalnoj kogniciji ne razumije zašto su važna socijalna pravila, što mu značajno otežava prilagodbu u društvu.

38

Ekrani i igra Postoje neposredni dokazi da pretjerano izlaganje ekranima negativno utječe na razvoj simboličke igre u predškolskoj dobi i cjelokupan razvoj općenito (Subrahmanyam, Kraut, Greensfield i Gross, 2000). Takvi nalazi nisu neobični. Ako dijete u dobi od 5 do16 godina u prosjeku provodi i više od šest sati dnevno pred raznim ekranima, u tih šest sati dnevno dijete ni na koji način ne stimulira svoj mozak te ga ne potiče na rast i razvoj. Tome služi igra, a dijete umjesto igre bira ekrane. Potrebno je imati na umu da frustracije koje čovjek ima služe kao motivator za zadovoljenje potrebe. Odnosno, kad smo gladni, tražimo hranu, kad smo umorni, idemo spavati. Dosada je također jedan oblik frustracije, čija je funkcija kod djece kreativno rješavanje te frustracije kroz igru. Ekrani sami nude gotovo rješenje te frustracije, zbog čega ne pati samo razvoj simboličke igre, nego i kreativnost, vještine rješavanja problema te tolerancija na frustraciju. Šestogodišnje dijete urednog razvoja trebalo bi se moći samo zabaviti na plaži, bez ikakvih dodataka ili igračaka. Koliko današnjih šestogodišnjaka to može?

Poticanje igre i zaključak Za razvoj igre nikad nije prekasno, no važno je i da odrasli sudjeluju u tom projektu vraćanja igre u svakodnevni život djeteta. S jedne strane to znači da se i sami odrasli odreknu ekrana barem djelomično, u korist igre s djetetom. Igra nije zajedničko gledanje ekrana, nego aktivno participiranje u djetetovoj slobodnoj igri. Još je Axline (1981) krajem 70-ih godina prošlog stoljeća postavila principe terapije igrom za terapeute koji rade s djecom, a mogu se primijeniti na bilo koga tko se uključuje u djetetovu slobodnu igru. Najvažnije je prihvatiti dijete i njegovu igru baš onakvima kakvi jesu, bez puno postavljanja pitanja zbog čega je to tako. Najveća moć igre s djetetom upravo je odnos koji imamo i dodatno stvaramo kroz igru. To prihvaćanje pojačavamo uz pomoć reflektiranja djetetova ponašanja, misli i emocija („Dobila si novu zapakiranu lutku i to te je jako razveselilo. Pitaš se možeš li odmah otvoriti kutiju.“), jer time dajemo djetetu do znanja da ga vidimo i prihvaćamo. Roditeljska je zadaća odgoj i obrazovanje djeteta i to je ono što radimo s djecom većinu vremena.

Slobodna igra je idealna prilika da dijete vodi igru, dok mi pratimo kroz reflektiranje, a ne educiramo.

U konačnici, bilo koji oblik igre i druženja s djetetom s ugašenim ekranima u kući može biti samo neizmjeran dobitak za dijete, ali i za cijelu obitelj.

39

Literatura Axline, V.M. (1981). Play Therapy. Penguin Random House.

Goldstein, J. (1996). Intergenerational Play: Benefits of Play for Children and Adults. International Play Journal, 4, 129-134.

Katz, J. (2001). Playing at Home: The Talk of Pretend Play. In D. K. Dickinson and P. O. Tabors (Eds.). Beginning Literacy with Language: Young Children Learning at Home and School. Baltimore, MD: Paul H. Brookes.

McCune, L. Developing Symbolic Abilities. In: B. Wagoner (Ed.), Symbolic Transformation: The Mind in Movement Through Culture and Society. Routledge Press, London (2010), pp. 173192 abilities.

Panksepp, J., Burgdorf, J., Turner, C., and Gordon, N.(2003). Modeling ADHD-type Arousal with Unilateral Frontal Cortex Damage in Rats and Beneficial Effects of Play Therapy. Brain and Cognition, 52, 97-105.

Panksepp J. (2015). Human Brain Evolution: Preclinical Modeling of the Mind & the Search for New Antidepressants. https://npsa-association.org/videos/human-brain-evolution-jaakpanksepp/ (2017-03-01) Ryokai, K.,Vaucelle, C. and Cassell, J. (2003). Virtual Peers as Partners in Storytelling and Literacy Learning. Journal of Computer Assisted Learning. 19, 195-208.

Schulz, L. E., Standing, H. R., and Bonawitz, E. B. (2008). Word, Thought, and Deed: The Role of Object Categories in Children’s Inductive Inferences and Exploratory Play. Developmental Psychology, 44, 1266-1276.

Stagnitti, K. (1998). Learn to Play: A Practical Program to Develop a Child’s Imaginative Play.

Subrahmanyam, K., Kraut, R.E., Greensfield, P.M. i Gross E.F. (2000). The Impact of Home Computer Use on Children’s Activities and Development. The Future of Children.10 (2).

Wang S., Aamodt, S. (2008). Welcome to Your Brain. Bloomsbury.

Whitebread, D. (2010). Play, Metacognition and Self-regulation. In P. Broadhead, J. Howard and E. Wood (Eds.). Play and Learning in the Early Years. London: Sage.

Maja Bonačić magistra je psihologije, educirana iz područja integrativne, nedirektivne, filijalne terapije igrom te razvojne terapije igrom za djecu s teškoćama. Uz to je majstorica NLP-a i predsjednica Udruge Oblačić. Ima višegodišnje kliničko iskustvo u dijagnostičkom i terapijskom radu s djecom s posebnim potrebama. Vodila je nekoliko volonterskih edukativnih projekata, od kojih je najpoznatiji Zaigrana pedala za djecu s poremećajem iz autističnog spektra. Trenutno vodi edukaciju Čarobna svjetiljka i Centar za ranu intervenciju i terapiju na otoku Korčuli.

40

KRIZA DJETINJSTVA I ZAVIČAJNOSTI: KAZALIŠTE KAO ČUVAR DJETINJSTVA Mr. Marija Tudor Gradsko kazalište lutaka Split marija.tudor@gmail.com

Sažetak Kazalište za djecu je prostor stvaralaštva posvećenog djetetu, odnosno djetinjstvu.

Kazalište je ujedno i prostor koji njeguje zavičajnost kroz autore, jezik, teme i motive.

Djetinjstvo i zavičajnost ponekad se susreću u dramskom tekstu, odnosno u predstavi, ali mnogo rjeđe nego što bi kazalište i njegova publika željeli, prvenstveno jer je zavičaj slabo prisutan u stvaralaštvu suvremenih domaćih dramskih autora. I zato možemo ustvrditi da u kazalištu za djecu postoji kriza zavičajnosti, ali ne i kriza djetinjstva.

Ona nesumnjivo postoji u društvu i kazalište je osjeća, ali njegova je zadaća da joj se odupre i ostane prostor nesputane mašte i inspirativne (su)igre, čuvar djetinjstva.

Suočeno s nedostatkom suvremenih dramskih tekstova za dječje kazalište, Gradsko kazalište lutaka Split utemeljilo je 2008. godine Festival hrvatske drame za djecu „Mali Marulić“ te Natječaj za najbolji dramski tekst za lutkarsko kazalište i kazalište za djecu, kao njegov integralni dio. Festivalom se željelo potaknuti kazališta da postavljaju tekstove domaćih autora, a natječajem motivirati pisce da pišu za djecu. Šire, namjera je bila osuvremeniti dramsku književnost i kazališnu produkciju za djecu tekstovima koji se bave svijetom i problemima s kojima djeca danas žive. Podrazumijevalo se i da će mnogi od novih tekstova njegovati zavičajnost kroz jezična obilježja, motive, mjesta radnje i krajolike, ili kroz običaje, elemente baštine i tradicije.

Od 2008. godine, pa zaključno sa zadnjim Natječajem 2016., za nagradu je prijavljeno više od 200 tekstova, od kojih je 21 i nagrađen, a izdana su i dva zbornika. Autori nagrađenih tekstova bavili su se raznovrsnim temama i motivima, obradili su široku lepezu problema i izazova s kojima se susreću djeca današnjice, ali i neka univerzalna pitanja i izazove djetinjstva. Tekstovi stilom variraju od realističnih do onih koji se poigravaju fantastičnim elementima ili su pak, raskošno bajkoviti.

U godinama koje su uslijedile mnogi su od njih uspješno inscenirani ili producirani u formi radio-igre. Time je ovaj Natječaj ostvario glavni cilj i nastavlja ga ostvarivati i dalje. Međutim, uočljivo je da, osim nekoliko iznimki, većina tekstova nije zavičajno određena jezikom ili mjestom radnje, niti primarno motivirana željom za osvješćivanjem zavičajnog identiteta.

To ne iznenađuje, jer se suvremeno kazalište za djecu odmiče od didaktike i svoje, ranije izuzetno naglašene, uloge u nastavku školovanja djece drugim sredstvima. Ono

41

je umjetnost i kao takvo spremno prelazi granice, izaziva gledatelja, propituje tabue i dokazuje da su djeca otvorena za istraživačko, apstraktno i egzistencijalno. Prijavljeni tekstovi prate te kazališne tendencije.

Bavljenje zavičajem na sceni kazališta za djecu je vrlo osjetljivo i ima svoje zamke, na prvom mjestu od zaplitanja u pretjeranu romantiku, čak i patetiku. Ono je i vrlo zahtjevno, jer kad se autor prihvati zavičaja kao inspiracije i/ili konteksta, onda to mora učiniti krajnje pažljivo i posvećeno, vodeći računa o svakom njegovu i najsitnijem obilježju.

Možda najpoznatija predstava o zavičaju splitskog GKL-a je trilogija Jasena Boke Povist o’ Splita. Ovaj lutkarsko-scenski spektakl je sustavan, a opet duhovit i umjetnički slobodan prikaz splitske povijesti. Ipak, on se ne bavi djetinjstvom, nego priča, pomalo zaboravljenim splitskim govorom, o važnim događajima iz povijesti našega grada, po čemu je blizak edukativnom kazalištu, a nastavnici i učitelji predstavu tretiraju i kao umjetnički obogaćen sat povijesti.

Ali kad se djetinjstvo i zavičajnost susretnu i majstorski spoje u kazališnoj predstavi za djecu, onda nesumnjivo dobivamo djelo koje, barem prema iskustvu GKL-a, postaje dugogodišnja repertoarna uzdanica i mamac za publiku.

Možda najpoetičniji scenski prikaz djetinjstva u zavičaju onaj je iz predstave More iz ormara, izgrađenoj na poeziji Jakše Fiamenga. Fiamengo je rođen u Komiži, na otoku Visu, a predstava kroz njegovo iskustvo govori upravo o odrastanju na dalmatinskom otoku, o djetinjstvu koje je spremljeno u ormar sjećanja i kao takvo vjerojatno više ne postoji.

Posljednjih je godina u Hrvatskoj, ali i u inozemstvu, posebno snažno odjeknula višestruko nagrađivana predstava Did i repa, autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić koje su na motivu poznate narodne pripovijetke za djecu izgradile potpuno novu priču i smjestile je u selo Dalmatinske zagore. Suvremenim kazališnim jezikom ispričana priča o djetinjstvu, sazrijevanju i inicijaciji u svijet odraslih, s autentičnim karakterima, jezikom i krajolikom gotovo mitskog zavičaja, prožeta odjekom ojkavice i ritmovima nijemog kola, primjer je zavičajne predstave u njezinoj najboljoj pojavnosti.

Did i repa i More iz ormara predstave su protkane nostalgijom za djetinjstvom i zavičajem iz sjećanja, dok je novija predstava splitskih lutkara Moj prijatelj Mačkodlak primjer priče o odrastanju u današnjem zavičaju, donekle neodređenom, ali lako prepoznatljivom po jeziku, nekakvom dalmatinskom govoru koji ljudi našeg područja danas koriste, kao i po elementima suvremene kulture. Olja Savičević Ivančević za ovaj je tekst, koji se u biti bavi osamljenošću, te prihvaćanjem različitosti i tretiranjem drugog i drugačijeg, nagrađena Malim Marulićem 2015. godine.

42

Mačkodlak je jedan od rijetkih nagrađenih tekstova koji se dotiču zavičaja ili barem donekle imaju zavičajni kontekst. Takva su još dva nagrađena teksta, Feral šinjorine Bepine i Legenda o Vjetropirki, oba od istog autora, Igora Knižeka.

Njegovanje baštine i ukazivanje na identitet GKL Split drži istaknutim elementima svoje misije, što potvrđuje upravo utemeljenje i godišnje održavanje Natječaja za hrvatski dramski tekst. Mišljenja sam kako o zavičajnosti na sceni treba promišljati, ali je nipošto ne bi trebalo forsirati jer, kako kazališna praksa pokazuje, najbolje predstave o zavičaju nastaju iz osobnog iskustva, inspiracije i potrebe pisaca i kazališnih autora.

Nesumnjivo, i današnja djetinjstva imaju obilježja svojih zavičaja i po tome se razlikuju, ali djeca o zavičaju ne razmišljaju, ona ga žive, a njegovu vrijednost osvještavaju u kasnijim godinama.

Ono što mogu sa sigurnošću zaključiti jest da sve scenske priče o djetinjstvu, neovisno o vremenu i zavičaju u koje je smješteno, uvijek magično privlače djecu. Bez obzira na to koliko se djetinjstvo na sceni razlikuje od njihova, djeca vide sličnosti i u stanju su osjetiti ga kao svoje.

No, sva današnja djetinjstva, ili gotovo sva, slična su po utjecaju tehnologije koja istiskuje pravu, organsku igru. Nekontrolirano korištenje suvremenih tehnoloških igračaka, odnosno izloženost svim mogućim „ekranima“, odvaja ih od igre koja uključuje cjelovit angažman djeteta i nužna je za njegov psihički, fizički, intelektualni i socijalni razvoj. Rekla bih da je današnje djetinjstvo u krizi prvenstveno zbog toga što su ekrani „pojeli“ igru.

Upravo to čini ulogu današnjeg kazališta za djecu drugačijom, još većom i odgovornijom. Promišljena i maštovita predstava, građena na vrijednom tekstu, predlošku ili ideji, mladog gledatelja može duboko dotaknuti i inspirirati. Scenska igra ima snagu koja pokreće emocije, otvara i razbuktava maštu, potiče kreativnost, pa i samu dječju igru. Kazalište je itekako svjesno današnje krize djetinjstva, odnosno nedostatka igre i, kao posljedice toga, intelektualno, emocionalno i fizički sve pasivnije djece, pa s pozornice nerijetko podsjeća, inspirira i poziva na igru. Dobar je primjer predstava Olje Lozice Darmarzemska, u kojoj dvoje djece, uslijed nestanka struje i gašenja svih ekrana, biva prisiljeno igrati se jedno s drugim, odnosno smisliti igru. Predstava je osvojila niz nagrada, a kritika ju je opisala kao pohvalu igri i djetinjstvu.

Zaključila bih da je kriza djetinjstva puno dominantniji problem od krize zavičajnosti.

Zavičajnost u umjetnosti nikada se ne može izgubiti, jer je inspirira ljubav umjetnika prema zavičaju. No, ta je ljubav najčešće izrasla upravo iz ispunjenog, zaigranog i radosnog djetinjstva u zavičaju.

43

Zato je najvažnije ne izgubiti djetinjstvo, a zanemarivanje zavičaja tek je jedan od problema s kojim će se društvo suočiti ako zanemari krizu djetinjstva.

Zadatak kazališta je da joj se odupre i ostane prostor nesputane mašte i inspirativne (su)igre, odnosno čuvar djetinjstva.

Jelena Kovačić i Anica Tomić: Did i repa, GKL Split, 2012.

Marija Tudor rođena je u Splitu 1977. godine. Diplomirala je i magistrirala na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Od studentskih dana vezana je uz kazalište, radeći kao asistentica u odjelima propagande, marketinga i odnosa s javnošću Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Radila je i kao nastavnica u Srednjoj grafičkoj školi u Splitu, a od 2003. do 2013. bila je stalno zaposlena u Gradskom kazalištu lutaka Split na radnom mjestu voditeljice marketinga. Urednica je dviju publikacija festivala Mali Marulić, prvog i drugog Zbornika nagrađenih dramskih tekstova Natječaja „Mali Marulić“. Pridonijela je realizaciji niza uspješnih projekata i dugoročnih suradnji Gradskog kazališta lutaka Split s različitim ustanovama, udrugama i tvrtkama. EUNIC Cluster Croatia i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske dodijelili su joj stipendiju namijenjenu izuzetnim mladim menadžerima u kulturi za program studijskog boravka i razmjenu iskustava s kolegama iz odabrane kulturne institucije u EU-u, pa je 2012. godine mjesec dana boravila u Berlinu, u jednom od najpoznatijih njemačkih kazališta za djecu i mlade, GRIPS. Od lipnja 2014. obnaša dužnost ravnateljice Gradskog kazališta lutaka Split.

44

VAŽNOST SLIKOVNICE I NJEZIN UTJECAJ NA RAZVOJ DJEČJEG GOVORA Snježana Berak Hrvatsko čitateljsko društvo Narodna knjižnica Petar Preradović Bjelovar snjezana.berak@knjiznica-bjelovar.hr

Sažetak Prva knjiga s kojom se dijete susreće upravo je slikovnica. Uloga slikovnice u ranom dječjem razvoju ima nekoliko funkcija koje korespondiraju s potrebama u odgoju u predškolskoj, a onda i u školskoj dobi. Uz nju dijete svladava jezik i govor, vježba zapažanje i razvija maštu pomoću ilustracija, ali i uči o moralnim načelima. Poznato je da kako dijete raste, omjer teksta i slike se mijenja. Govorno-jezična funkcija slikovnica potiče i podupire razvoj fonemske i fonološke osviještenosti, razvoj govora, bogaćenje rječnika, upoznavanje karakteristika teksta i načina njegova funkcioniranja, te drugih predčitačkih vještina. Slikovnicu ili priču potrebno je uvoditi u djetetov život tako da ona od igračke postane omiljeni predmet poput igračke. Roditelj i drugi odrasli koji djetetu čita već od najranije dobi izgrađuje s djetetom poseban osjećaj bliskosti i povezanosti. U radu će biti govora i o tome kako pojedini stručnjaci, pedijatri, logopedi, knjižničari, kroz različite oblike, programe i akcije, udruženi u zajedničkoj misiji, pomažu roditeljima, zajednici i društvu u cjelini u ostvarivanju cilja, a to je razvijanje pismenosti kao prioriteta današnjeg vremena.

Slikovnica i njezina uloga Slikovnica je prva knjiga u djetetovu životu, a s djecom komunicira preko slike i teksta.

Neke slikovnice ne sadrže tekstualni dio u pisanom obliku, no u takvim slučajevima dijete ima posrednika kod čitanja slikovnica, te se tekstualni dio slikovnice ne može isključiti. Slikovnica je knjiga namijenjena djeci. Svaka priča, bajka, basna ili neko drugo književno djelo može se prenijeti u obliku slikovnice i prilagoditi dobi djeteta.

Uloga slikovnice je, između ostalog, i odgoj za lijepu književnost. Pravilnim odabirom djecu uvodimo u njezin svijet. Kroz igru i zabavu stvara se put da zavole književnost i upotrebljavaju je u kasnijoj životnoj dobi. Djeca se poistovjećuju s odabranim likovima, uče kroz pogreške i uspjehe tih likova i objašnjavaju si pitanja koja priča postavlja. Slikovnice mogu simbolizirati moralno ponašanje i moralne odnose. Njezin je cilj upoznati dijete s bojama i likovima, pobuditi maštu, razviti smisao za lijepo, prenositi doživljaje i sadržaje, razviti psihomotoričke sposobnosti i razviti kreativne potrebe.

Kad se govori o slikovnici kao o prvoj djetetovoj knjizi, na prvo mjesto stavljaju se njezine umjetničke vrijednosti. Dijete njezin sadržaj doživljava više psihološki, slikovnica

45

na njega djeluje svojim ilustracijama. Ono ne gleda sliku samo s estetskog stajališta, nego se prema njoj postavlja aktivno i prima informacije o životu i svijetu koji ga okružuje. Kako dijete raste, omjer teksta i slike se mijenja. U ranijoj dobi slika ima veće značenje. Dijete prati priču objašnjavajući si radnju ilustracijama koje gleda više nego tekstom koji mu netko čita. Kasnije, ilustracija služi za upotpunjavanje priče i kao pomoć za vizualizaciju sadržaja. Razvojem djeteta postupno se gubi potreba za ilustriranim sadržajem, te slikovnice gube svoju funkciju kako dijete odrasta.

Slikovnica dijete uči, odgaja i pomaže mu u rješavanju problemskih situacija. Njezin sadržaj može se vezivati uz djetetove osjećaje, zdravlje, higijenske navike, osobine njegove ličnosti, ponašanje, odnose u obitelji i društvu (problemska slikovnica). Ona pruža djetetu osnovne spoznaje o svijetu koji ga okružuje, omogućuje mu razvijati mišljenje - analizu, sintezu, usporedbu, uopćavanje, pomaže razumjeti uzročnoposljedične veze, daje djetetu povratnu informaciju o ispravnosti njegovih spoznaja, uvelike podupire razvoj govora (informativna i spoznajna slikovnica). Zasigurno kod djeteta razvija književno-umjetnički ukus, a to je da bogati njegov rječnik, djeluje na njegove osjećaje, utječe na njegov stav i zanimanje za knjigu, te pomaže razvijanju ljubavi prema čitanju iz užitka, pokazala su brojna istraživanja (umjetnička slikovnica).

Obilježja kvalitetne slikovnice mogu se odrediti prema brojnim kriterijima: • Treba odgovarati sigurnosnim zahtjevima (pri izradi nisu korištene otrovne i nepostojane boje, nema oštre rubove ili uglove); • Treba odgovarati pedagoškim i estetskim kriterijima na koje utječu tekst, ilustracije, oprema i njihova usklađenost; • Ilustracije trebaju biti skladnih boja i estetski vrijedne, realne kad objašnjavaju pojmove, a maštovite kad obogaćuju doživljaj; • Tekst u slikovnici mora biti jasan, smislen, zanimljiv, pisan u duhu hrvatskog jezika (ako se radi o prijevodu), gramatički i pravopisno točan; • Slova moraju biti dovoljno velika, po mogućnosti velika tiskana u pojmovnim slikovnicama jer će dijete sliku percipirati zajedno s tekstom; • Ako se za njezin nastanak jamči autorskom odgovornošću (istaknuta su imena autora i ilustratora i drugih stručnjaka koji su sudjelovali u njezinu nastajanju, ne samo izdavač); • Ako je anonimna, u njezino je podrijetlo i kvalitetu potrebno sumnjati; • Ako je u skladu s razvojem; sposobnostima, znanjima, interesima i potrebama upravo djeteta kojemu se daje u ruke ili mu je se čita.4

Uloga slikovnice u govorno-jezičnom razvoju 4 Stričević, Ivanka. Dobra slikovnica - što je to? // Zrno: časopis za obitelj, vrtić, školu, 8-9 (1994) str.17.

46

Govorno-jezična funkcija slikovnice je da potiče i podupire razvoj fonemske i fonološke osviještenosti, razvoj, učenje i bogaćenje rječnika, upoznavanje karakteristika teksta i načina njegova funkcioniranja, te drugih predčitačkih vještina. Govornojezični razvoj je složen i ima bitnu ulogu u djetetovu razvoju. Govor je vještina koja uključuje glasove i značenje riječi, te slaganje naučenih riječi u rečenice koje imaju neko značenje i koje odgovaraju temi razgovora, te ima neprocjenjivu ulogu u svakodnevnom životu, odgoju, obrazovanju, te kasnije u profesionalnom djelovanju.

Jezik je bogat, složen i prilagodljiv sustav. To je način kombiniranja glasova, riječi, znakova i rečenica u svrhu iskazivanja misli pojedinca i razumijevanja drugih ljudi.

Predstavlja način na koji se mi, kao ljudi, socijaliziramo i učimo. Poticanje učenja jezika kod male djece iznimno je važno. Što se ranije započne s poticanjem govornojezičnog razvoja, to će dijete brže i bolje napredovati. Najprihvatljiviji oblik učenja govora je igra. Igra treba biti popraćena malim motoričkim radnjama i govorom jer takva govorno-motorička aktivnost, osim što je djeci zanimljiva, potiče komunikaciju, motoriku, spoznaju, govorno-jezične sposobnosti i pažnju. Kako dijete odrasta, jezik postaje središte za većinu onoga što radi. Jačaju mu se govorno-jezične vještine, bolje može izražavati svoje misli i osjećaje, objašnjavati ideje, učiti u školi i izvan nje, zastupati svoje stavove i sudjelovati u događanjima svijeta oko sebe.5 Faze u usvajanju jezika Kada bebe uče materinski jezik, postoji „tihi period“ tijekom kojega gleda i sluša i može komunicirati izrazima lica i gestama, prije nego što progovori. Tijekom ovog perioda roditelji ne bi trebali siliti dijete na dijalog tjerajući ga da ponavlja riječi. Dovoljno je da govor odraslog djetetu pruži korisne prilike za usvajanje jezika. Kako odrasli koriste oblike govora prilagođene djeci da bi im olakšali učenje, dijete koristi strategije kojima uči materinski jezik. Nakon nekog vremena, ovisno o učestalosti korištenja jezika, dijete (djevojčice obično brže od dječaka) počne izgovarati jednostavne riječi ili ustaljene kratke rečenice, bilo u razgovoru ili samoinicijativno. Dijete pamti dijelove govora, točno imitirajući izgovor, a da i ne mora shvatiti da izgovara više od jedne riječi. Ova faza traje sve dok se dijete usvajajući jezik ne osjeti sposobnim stvarati vlastite rečenice. Postupno djeca nadograđuju fraze koje se sastoje od jedne zapamćene riječi kojoj dodaju riječi iz svojeg vokabulara ili zapamćenog jezičnog izraza kojem dodaju svoj vlastiti unos. Ovisno o učestalosti izloženosti i kvaliteti iskustva, djeca postupno počinju stvarati cijele rečenice. U prvim mjesecima života svakog djeteta iznimno su važni govorno-jezični poticaji. Odmah nakon rođenja dijete se vokalno sporazumijeva s okolinom (plač). Na taj način dijete obavještava majku o svojim stanjima, potrebama, te već u najranijoj fazi komunicira s njom. Igrajući se svojim govornim organima, ono počinje stvarati mnoštvo različitih glasova. Ta vokalna 5 Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje: kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati: vodič za roditelje.

Zagreb: Henacom, 2003. str. 39.

47

igra slična je kod svih beba, bez obzira na jezično okruženje. Nakon šestog mjeseca slušanjem glasova iz okoline dijete počinje razlikovati ugodne i neugodne, poznate i nepoznate zvukove i glasove, te reagira na njih. Daljnjim rastom i razvojem stječe sposobnost imitacije glasova, slogova, te izgovaranja prvih riječi. Vrlo brzo uči. Baza materinskog jezika usvojena je u dobi s tri godine. Time je usvojen određeni fond riječi, a dijete može kombinirati riječi u rečenice. Pravilan izgovor svih glasova trebao bi biti u potpunosti usvojen do pet i pol godina. Polaskom u školu nastavlja se usvajanje jezika, koji se uči i razvija cijeli život. Da bi dijete naučilo govoriti i ovladalo materinskim jezikom, veliku ulogu imaju roditelji. Oni potiču razvoj slušanja, razumijevanje jezika i govornu produkciju kroz interakciju sa svojim djetetom. Tijek razvoja govora i jezika vrlo je važan pokazatelj ukupnog djetetova razvoja. Rano otkrivanje i prepoznavanje odstupanja, te rana prevencija i intervencija pojačanom stimulacijom razvoja govora i ciljanim vježbama spriječit će nastanak ozbiljnih poremećaja koji bi se mogli negativno odraziti na cjelokupni djetetov razvoj. Logopedi u tome imaju ključnu ulogu.6 Djeca razumiju mnogo više od onoga što uspijevaju izraziti govorom, stoga ne treba podcjenjivati sposobnost razumijevanja kod male djece. Ona su naviknuta razumijevati materinski jezik iz mnoštva sadržaja. Iako ne mogu razumjeti sve što čuju u materinskom jeziku, djeca shvaćaju srž: razumiju nekoliko ključnih riječi, a ostatak odgonetaju iz konteksta. Uz ohrabrenje, djeca će brzo upotrijebiti vještine razumijevanja „srži“ za tumačenje značenja. Djecu ne treba upozoravati na pogreške jer ih to može demotivirati. Pogreške mogu biti dio procesa shvaćanja gramatičkih pravila ili jednostavno pogreška u izgovoru. Pri učenju materinskog jezika djeca slušaju odrasle da ispravno govore, i svoj će govor ispraviti sami, kada im njihova zrelost to dopusti.

Pokazalo se također da se mozak dječaka razvija drugačije od mozga djevojčica, što utječe na način na koji dječaci usvajaju jezik i koriste ga, stoga im treba omogućiti drugačija jezična iskustva i ostvarenje njihova potencijala.7 Prednosti ranog glasnog čitanja djetetu Od prvog susreta s govorom djeca već mogu uživati u pažljivo odabranim slikovnicama. Ako je čitaju s odraslom osobom koja im stranice živo dočarava, djeca će brzo upamtiti kratak tekst iz slikovnice. Djeca znaju što su priče. Od najranije se dobi u govoru služe pripovjednim stilom. Upravo kroz vlastite priče o svakodnevnim iskustvima definiraju svoj identitet: svoje ideje, nade i osjećaje izražavaju kroz jezik, crteže i maštovite igre. Zajedničko čitanje slikovnica ne svodi se samo na učenje jezika, nego djetetu omogućava da, uz pomoć roditelja, proširi svoj pogled na svijet. Čitanje slikovnica s još jednom osobom djetetu omogućuje cjelovit razvoj, na razini i brzinom 6 Usp. Apel, Kenn. Jezik i govor od rođenja do šeste godine: od glasanja i prvih riječi do početne pismenosti potpuni vodič za roditelje i odgojitelje. Lekenik: Ostvarenje, 2004. Str. 10 7 Usp., isto, str. 12

48

koja mu najbolje odgovara, uz siguran osjećaj da ga roditelji u tome podupiru. Djetetovo samopouzdanje raste s brojem pročitanih slikovnica. To se često može vidjeti iz načina na koji pristupaju nepoznatim riječima, kao i novim iskustvima općenito.

Slikovnice djeci i roditeljima daju jednostavan razlog da se s materinskog jezika prebace na standardni. Roditelji koji nemaju povjerenja u svoje znanje standardnog jezika nepromjenjivi tekst slikovnica smatraju korisnim pomoćnim sredstvom. Osim toga što im daje tekst koji mogu zajedno čitati, slikovnica može pružiti i temelj na kojem se zasniva interakcija čiju razinu roditelji mogu prilagoditi razvojnim potrebama, interesima i ranije stečenom znanju svojeg djeteta. Neki su roditelji zabrinuti jer misle da uvođenje zajedničkog čitanja slikovnica kasnije neće biti u skladu s udžbenicima ili nastavnim planom koji dijete slijedi u školi. Čitanje slikovnica dodatna je aktivnost učenja koja povezuje obitelj i pomaže djetetu shvatiti da je to zabavno. Mnoge obitelji jezične izraze iz slikovnica rado uključuju u svoje svakodnevne razgovore.

Djeci treba od rođenja čitati naglas kako bi ona mogla povezati čitanje i knjige s ugodnim osjećajima, čuti zvukove, rime i riječi, koristiti svoja osjetila sluha, vida i opipa, stvarati zvukov – od gugutanja do riječi, pokazati na sliku, a osoba koja čita imenovati to što dijete pokazuje, te zatim početi razumijevati da slike prikazuju određene predmete iz njihove okoline i, na koncu, kako bi mogla uživati u glasnom čitanju.8 Učenje iz slikovnica Djeca neće odmah biti spremna razgovarati o slikovnicama. Za to treba vremena.

Međutim, djetetova šutnja ne znači da ono ne sluša i ne uči. Djeca obično razumiju više od onoga što mogu verbalno izraziti, i ako je čitanje knjige dobro usmjereno i zabavno, nove jezične elemente jezika usvajat će vlastitim tempom. Djeca intenzivno istražuju svijet u kojem žive i većina ih jedva čeka otkriti nešto novo o njemu, osobito ako im se to novo iskustvo predoči na ohrabrujući i zanimljiv način. Može se dogoditi da roditelji podcijene djetetovu sposobnost da pri svakom čitanju slikovnice sve više jezično napreduje. Mnogi se roditelji iznenade kad shvate da njihova djeca jedva čekaju da se i sama uključe u „čitanje“ ako ih se ohrabri da sami dovrše rečenicu ili izgovore neku u slikovnici naglašenu riječ, poput negacije „ne“ svaki put kad se pojavi u tekstu. Jednom kad djeca otkriju način na koji se mogu uključiti u čitanje, njihove se vještine nastavljaju razvijati te ona postaju sposobna upamtiti čitave rečenice, a s vremenom i sama recitiraju većinu teksta dok okreću stranice kako bi pronašla ilustracije koje odgovaraju tekstu koji izgovaraju. Mnoge su zaposlene i užurbane roditelje, kad su preskakanjem dijela teksta željeli uštedjeti na vremenu, djeca upozorila na počinjeni propust. Prag dosade malene djece razlikuje se od onog odraslih osoba. Mnoga će djeca često tražiti ponovno čitanje neke slikovnice. Roditelji na takve zahtjeve trebaju reagirati pozitivno, jer ponovljeno čitanje djeci je prirodno 8 Stričević, Ivanka. Dobra slikovnica - što je to? // Zrno: časopis za obitelj, vrtić, školu, 8-9 (1994) str.17.

49

potrebno kako bi razumjela značenje ili naučila novi jezik, te potvrdila i detaljnije razradila jezične elemente koje su već naučila. Jedan od razloga zašto je čitanje slikovnica s djecom tako lijepo iskustvo leži u činjenici da djeca pri prvom čitanju ilustracije promatraju kao cjeline, no pri ponovnom čitanju iste slikovnice zapažaju sitne detalje. Ilustracije mogu biti djela poznatih umjetnika u području ilustracije, a knjige mogu sadržavati i prave fotografije, ili pak novitetne trodimenzionalne papirnate skulpture. Djeci je uzbudljivo u rukama imati umjetnička djela. Uz to, slikovnice djeci pomažu pronaći smisao u vlastitom životu. Djeca mogu pažljivo promotriti emocionalne situacije sadržane u slikovnicama, što im može pomoći u razrješavanju osobnih frustracija, ili mogu otkriti uzbudljiva i maštovita iskustva koja nadmašuju njihovu dotad poznatu okolinu ili čak i snove.

Odabir slikovnica Kvalitetna slikovnica „raste“ s djetetom. Nije svaka slikovnica primjerena svakom djetetu. S djetetovim odrastanjem i sazrijevanjem mijenja se i potreba za slikovnicom koja je u skladu s njegovim razvojem. Znamo da mlađem djetetu trebaju slikovnice bez teksta ili s vrlo malo teksta, s više slika jer mu one omogućuju učenje, uspoređivanje i povezivanje s onim što vidi u svojoj okolini. Potrebne su mu slikovnice koje predmete i pojave prikazuju što realnije jer im je svrha što vjernije prenijeti informaciju iz okoline. Nadalje, s djetetovim odrastanjem dolazi do promjena u važnosti teksta; što je dijete starije, potrebne su slikovnice s više teksta i manje slika. Od najranije dobi (dok samo sluša glas odraslog) djetetu se mogu čitati duži tekstovi jer se na taj način potiče razvoj slušne osviještenosti kod djece. U prvoj godini života djetetu su potrebne i ujedno zanimljive slikovnice koje sadrže pjesmice i brojalice. Takvim se slikovnicama podupire razvoj osjećaja za glasove, ritam i intonaciju govora. To je osnova za pravilan razvoj govora. Prikladne su pojmovne slikovnice, bez teksta ili one u kojima se uz sliku nalazi i opis predmeta ili zanimljivi stihovi (rima ne smije biti „nategnuta“), koje su izrađene od tkanine, spužve, plastike ili čvrstog kartona i mogu se, primjerice, slagati u različite oblike (likove životinja, harmonike, lepeze, kućice).

Slikovnice za tu dob djeteta trebaju imati što manje detalja jer odvlače pažnju i mogu dati pogrešne informacije o predmetima i pojmovima o kojima dijete tek uči.

Stručnjaci preporučuju da slikovnice kojima se žele prenijeti informacije iz okoline trebaju sadržavati što vjernije, realnije slike, najbolje s fotografijama jer preko slike dijete stječe predodžbu o realnom predmetu, kasnije pojam. To je osnova za razvoj apstraktnog mišljenja u kasnijoj dobi, no i dalje su potrebne pojmovne slikovnice.

Krajem druge godine, kad dijete razumije jednostavnije radnje i problemske situacije, prikladne su slikovnice koje sadrže određenu priču koje govore o životinjama, zbivanjima u okolini, životu ljudi i djece, te sadrže jednostavnije zaplete koji su prepoznatljivi i bliski djetetu. Dijete se počinje zanimati za radnje koje prikazuju različite postupke u određenim situacijama, počinju razlikovati dobro od zla, poželjno od

50

nepoželjnog. Složenije priče, kao i basne, bajke i priče, prikladne su tek za stariju djecu predškolske dobi.9 U relevantnoj literaturi navedene su različite kategorizacije slikovnica. Odabir odgovarajuće kategorizacije slikovnica od velike je važnosti prilikom osmišljavanja načina kojim se promatra razvoj rječnika i zaključivanja kod djece predškolske dobi. Postoje razne podjele koje koriste knjižničari, izdavači i stručnjaci za dječju književnost. Proučavajući web-stranice i podjele koje izdavači primjenjuju kako bi roditeljima olakšali odabir, razlikujemo slikovnice priča, u kojima je kratak, jednostavan tekst koji uključuje dijalog i rimu, zatim informativne knjige, s kratkim tekstualnim objašnjenjima, pa knjige s pjesmicama, koje mogu sadržavati jednu dječju pjesmicu ili antologiju pjesmica. Slijede moderne knjige s kratkim tekstom i trodimenzionalnim papirnatim skulpturama i knjige koje prate određeni lik, a uz koje često dolazi lutka lika o kojemu je u knjizi riječ. Prema Martinović I., Stričević I. (2011), slikovnice, osim prema količini teksta, dijelimo i prema vrsti teksta ili sadržaja. Dijelimo ih na slikovnice poetskog tipa, slikovnice spoznajnog tipa, problemske slikovnice i na multimedijalne slikovnice.

Slikovnice u digitalnom formatu, koje u sadržaju naglašavaju složenost digitalne forme, koja uz zajedničke odlike s tradicionalnim slikovnicama uključuje animacije, interaktivne sastavnice te korištenje tehnologije, relativna su novost.

Pri određivanju primjerenosti slikovnice za određeno dijete potrebno je uzimati u obzir i individualne sposobnosti, znanja i potrebe upravo djeteta kojemu je namijenjena. Zainteresiranost djeteta za određenu slikovnicu ovisit će, pak, i o iskustvu koje ima u svakodnevnom životu, posebice u igri, a dakako, i s čitanjem, pričanjem i slikovnicama. Roditelji bi trebali odabrati knjige koje i sami smatraju zabavnima i misle da ih mogu samopouzdano pročitati, jer entuzijazam je zarazan. Prije nego što dijete upoznaju s knjigom, roditelji bi trebali isplanirati način na koji će pročitati tekst, i pridržavati ga se pri svakom ponovljenom čitanju. Djeca će teže naučiti jezične elemente iz slikovnice ako je način čitanja svaki put drugačiji. Kako bi djeca jezik učila s uspjehom i na način koji ih motivira za daljnje učenje, iznimno je važno na početku rada sa slikovnicama odabrati one koje sadrže kratak tekst. Djeca mogu mjeriti vlastiti uspjeh, a to, uz zaslužene pohvale odraslih, pridonosi stvaranju pozitivnog stava prema zajedničkom čitanju slikovnica. Kad čitate slikovnicu s nešto dužim jednostavnim tekstom, općenito se preporučuje prvo čitanje ograničiti na dijelove u kojima se iznosi osnovni sadržaj priče. Kad dijete bude dobro razumjelo jezik sadržan u tim dijelovima, postupno se mogu dodati opisi, i to tako da roditelj pritom koristi govor prilagođen djeci. Većinu slikovnica trebalo bi odabrati tako da sadrže neke jezične elemente netom iznad djetetove razine poznavanja jezika kako 9 Čudina-Obradović, Mira. Čitanje bez muka. // Zrno: časopis za obitelj, vrtić, školu. 8-9 (1994). str. 5.

51

bi dijete moglo postupno s već poznatog prijeći na nova jezična znanja.10 Nakon što je roditelj s djetetom uspješno pročitao nekoliko slikovnica, vjerojatno će se u obitelji uspostaviti navika redovitog zajedničkog čitanja. U idealnom bi slučaju slikovnica trebala uključivati neke riječi ili izraze koji bi se mogli prenijeti u djetetov svakodnevni jezik, omogućujući mu tako da upotrijebi svoje prirođene vještine prenošenja jezika na različite situacije. Pri odabiru slikovnica roditelji bi trebali imati na umu i djetetov spol te u svoj izbor uključiti i knjige koje su privlačne i dječacima i djevojčicama, kako bi djeca kasnije jedna s drugima mogla razgovarati o pričama koje poznaju.

Multimedijski materijali Neke se slikovnice prodaju u kombinaciji s CD-ROM-om ili DVD-om. Oni djeci nude drugačije iskustvo, manje intimno i pasivnije od zajedničkog čitanja slikovnica. Za temeljito učenje najbolje je slikovnicu zajednički čitati sve dok djeca većinu teksta ne nauče napamet, a tek ih onda izložiti radu s CD-ROM-om ili DVD-om. Iako zajedničkim čitanjem slikovnica stječu iznimno bogato iskustvo, prije nego što se dobro upoznaju s tekstom djeca možda neće biti spremna nositi se s glasom, ili naglaskom, koji se razlikuje od onog njihovih roditelja. Do trenutka kad za to bude spremno, dijete će vjerojatno već otkriti kako može uživati u slikovnici, i možda je već bude željelo čitati bez roditelja.

Mala kućna biblioteka Slikovnice i knjige koje djeca već dobro poznaju trebaju stajati na njima dostupnom mjestu kako bi ih mogla uzeti kad god požele i sama sebi „čitati“ naglas. U toj fazi većina djece još nije u stanju čitati. U idealnom bi slučaju knjige trebale biti pospremljene tako da im bude vidljiva naslovnica – manje je vjerojatno da će djeca u ovoj dobi posegnuti za knjigom kako bi je listali ako vide samo njezin hrbat. Kućnu biblioteku trebalo bi skupljati od prve djetetove slikovnice. Vrlo je moguće da će nemogućnost čitanja teksta u slikovnici ili u knjizi iz kućne biblioteke u nekoj fazi djelovati demotivirajuće na dijete. U početnim je fazama učenja čitanja iznimno važno održati stav: „Ja to mogu.“ Ako suprotnom stavu date priliku da se razvije, za njegovu će promjenu biti potrebno mnogo vremena i ohrabrivanja. Stoga vraćanje na prve slikovnice koje imaju riječ uz pojam, jednostavne rečenice otisnute tiskanim slovima, u ovakvim slučajevima djeluje kao dobar motiv.

10 Usp. Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještine čitanja. Zagreb: Školska knjiga, 2003. Str 49

52

Odabrati vrijeme za čitanje Kako bi zajedničko čitanje bilo uspješno, važno je pripremiti dijete na redovito odvajanje vremena za knjigu. Djeca moraju znati da je to vrijeme u kojem se mogu udobno priviti uz roditelje i biti sigurni da će se roditelji usredotočiti samo na njih i zajedničko čitanje. Vrijeme za knjigu može biti posebno odvojeno vrijeme koje uključuje i druge aktivnosti. Najbolje bi bilo da svaki dan, ili barem svaki radni dan, odvojite vrijeme za čitanje slikovnice jer česta kratka izloženost jeziku dalje bolje rezultate. Trajanje može varirati od preporučenih petnaest minuta do dužih razdoblja, ovisno o djetetovoj spremnosti i njegovu raspoloženju određenog dana. Redovito ponavljanje zajedničkog čitanja djetetu daje osjećaj sigurnosti i znači mu nešto čemu se može veseliti. Dobro je s djetetom podijeliti odluku o izboru slikovnica koje ćete zajedno čitati jer vam djetetove želje mogu odati njegove emocionalne ili jezične potrebe.

Dijete je najbolje upoznati s novom slikovnicom nakon što je uspješno počelo „čitati“ druge slikovnice. Najbolje je pričekati vrijeme kad su i dijete i roditelj dobro raspoloženi.

Uloga roditelja U početnim fazama čitanja djeca za dobivanje informacija potpuno ovise o onome što im pročitaju odrasli, ali i o interakciji s njima. Kako dijete napreduje i samo počinje sudjelovati u čitanju, uloga roditelja postupno se smanjuje. Kad djeca tekst nauče napamet i budu u stanju slikovnicu „čitati“ naglas, bilo samima sebi ili drugima, uloga roditelja svodi se na ispravljanje pogrešaka i pohvale za uspjeh. Tijekom cijelog procesa roditelji su ti koji oblikuju iskustva kojima je dijete izloženo, i pažljivo prate svoje dijete kako bi otkrili koji je stupanj vještine čitanja doseglo i uočili mjesta na kojima mu treba dodatna pomoć. Cijeli se ciklus ponavlja sa svakom novom slikovnicom, ali njegovo se trajanje smanjuje kako djetetovo poznavanje jezika raste.11 Igra - listanje knjiga Listanje knjiga je oblik igre u kojoj djeca sama provode vrijeme s knjigom, okrećući stranice po svojoj volji. Kao i drugi oblici samoinicijativne igre, ovo je važan dio učenja jer dijete na ovaj način ima vremena vratiti se onome što je željelo ponovno pogledati, i naučeno utvrditi na razini i brzinom koja mu najbolje odgovara, a ne na način koji određuje roditelj. Malenoj djeci treba omogućiti da „čitaju“ članovima šire obitelji jer ona prirodno drugima žele pokazati svoje sposobnosti. Osim toga, to je i jedan oblik igre. Ostvareni uspjesi djeluju motivirajuće i djetetu pomažu potvrditi uvjerenje da je čitanje knjige aktivnost koju članovi obitelji očekuju i u kojoj uživaju. Malena djeca žele ugoditi roditeljima i zabavljati se s njima.

11 Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja. Zagreb: Školska knjiga, 2003. Str.34

53

Zajedničko čitanje i materinski jezik Djetetova jezična razina kako u materinskom, tako i u standardom jeziku, utjecat će na to koliko roditelji prilagođavaju svoj govor djeci. U prvih nekoliko zajedničkih čitanja nove slikovnice roditelji trebaju imati na umu sljedeće: • Neka dijete sjedi blizu da bi vidjelo način na koji roditelj miče usnama kako bi proizveo zvuk, te način na koji izražava uzbuđenje i osjećaje; to olakšava razumijevanje.

• Treba čitati tempom koji odgovara djetetu, dopuštajući mu da ilustracije gleda koliko god mu je to potrebno. Malena su djeca naviknuta dobivati vizualne informacije koje im pomažu razumjeti značenje. Kad završe s gledanjem slike, djeca to često roditeljima daju do znanja okretanjem glave prema roditelju koji čita.

• U čitanje unesite izražajne elemente i, ako je moguće, popratite ga nekim pokretom jer fizičko uključivanje u čitanje pomaže pri pamćenju jezičnih elemenata.

• Pri čitanju koristite različite glasove za zvukove životinja i likove poput ljutitog djeda. Djeca vole oponašati načine karakterizacije i prenositi ih u vlastiti način „čitanja“ naglas.

• Dok čitate, prstom pokazujte svaku riječ kako bi dijete što bolje razvijalo vodoravno kretanje očiju te postalo svjesno oblika riječi.

• Ohrabrujte djetetovo uključivanje u čitanje tako da mu dopustite da dovrši rečenice ili oponaša glasanje životinja ili zvuk prometnog sredstva.

• Kad završite s čitanjem, zatvorite knjigu i nekoliko sekundi ništa ne govorite. Dijete je možda još u svojem imaginarnom svijetu i treba vremena prije nego što ga bude spremno napustiti.

• Postavljanje previše pitanja o knjizi može uništiti čaroliju. Obitelji koje zajedno čitaju često uvide da djeca, kad su za to spremna, s njima na materinskom jeziku razgovaraju o knjigama koje su zajedno čitali na standardnom jeziku.

• Ako djeca upotrijebe riječ ili izraz iz materinskog jezika – a to se obično događa jer tu riječ još nisu naučila na standardnom jeziku, ili su je zaboravila – ne govorite ništa o tom miješanju jezika i cijeli im izraz ponovite na standardnom. Većinom će zapaziti i upamtiti taj izraz, i u kasnijoj ga prilici dobro upotrijebiti.12 12 Čudina-Obradović, Mira. Kad kraljevna piše kraljeviću. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete življenja djece i obitelji, 2000. (Zagreb:Grafa), str. 207

54

Kada dijete uči čitati Roditelji se ponekad zabrinu kad njihovo dijete, koje dobro govori na materinskom jeziku, želi početi odgonetati riječi iz slikovnica. Boje se kako će to jednog dana funkcionirati u školi. Formalno učenje čitanja ne treba miješati s čitanjem slikovnica iz zadovoljstva. Ako djeca pokažu želju za tim da samoinicijativno nauče čitati, roditelji bi trebali ohrabrivati entuzijazam koji pokazuju i u tome im pomoći. Mogu početi tako da ih počnu upoznavati s malim slovima abecede navodeći glasove (zvuk), a ne nazive slova. Najlakši su suglasnici (na primjer b, d, m, t). Kada dijete bude poznavalo neke glasove, pokažite mu slova koja odgovaraju tim glasovima kad se nađu na početku riječi, naglašavajući pritom zvuk prvog slova. Kad dijete nauči glasove koji prate mala slova (suglasnike i jednostavne samoglasnike), pored svakog malog uvedite veliko slovo, ponavljajući odgovarajući glas. S obzirom na to da djeca tekst već znaju napamet i znaju gdje trebaju tražiti, ubrzo počinju prepoznavati oblik jednostavnih riječi. Zamolite ih da istu riječ potraže u drugim dijelovima teksta i nastavite dalje proširivati tu igru. Mnoga djeca koja su već naučila čitati na materinskom jeziku uskoro shvate načela po kojima funkcionira jednostavno dekodiranje i spontano u tekstu nastave prepoznavati druge kratke riječi. Neka djeca sama nauče čitati tekst koji već znaju recitirati, osobito ako se radi o dječjoj pjesmici. Upotrebljavaju niz strategija kako bi tekst dekodirali, a moguće praznine popunjavaju pogađanjem dok tekst dobro ne nauče napamet. Mnoga djeca koriste te strategije od ranog djetinjstva kako bi iščitala zaštitne znakove poznatih proizvoda. Pohvalite djetetov trud da pročita tekst, no budite svjesni da se radi o čitanju ograničenog opsega koje se temelji na tekstu koji dijete već zna napamet.

Ograničena ili ne, sposobnost da pročitaju neki tekst djecu snažno motivira i važan je korak na putu prema tečnom čitanju. Svako iskustvo čitanja na zabavan način, bez pritisaka, u ovoj ranoj dobi, u kojoj se oblikuju stavovi koji će mladu osobu pratiti čitav život, može pridonijeti razvoju pozitivnog stava i ljubavi prema jeziku i knjigama.13 Kako funkcionira djetetovo razumijevanje Malena djeca neprestano dekodiraju svoju okolinu i otkrivaju smisao svojeg materinskog jezika, što često uključuje mnoštvo novih jezičnih elemenata, osim ako ne razgovaraju o svojoj dnevnoj rutini. Djeca su vrlo vješta u otkrivanju biti onoga što im je rečeno i reagiranju na to. Djeca kao polazište uzmu riječi koje razumiju, a ostatak značenja nadopune iz konteksta i govornikova jezika tijela, očiju i izraza lica. Pri čitanju slikovnica pomoć pri otkrivanju značenja mogu im osigurati ilustracije. Na početku čitanja slikovnica roditelji će, kako bi olakšali i ubrzali razumijevanje djetetu, možda radije „prevesti“ nepoznatu riječ ili izraz iz standardnog na materinski jezik. Međutim, 13 Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja u djece od 3. do 10. god. života. Zagreb, Školska knjiga, 1995. str. 16-17

55

to je bolje ponuditi samo jednom, i to na primjer šaptom, kako bi se naznačilo da je ono što je izrečeno prijevod, a ne dio teksta. Djeca brzi prijevod lako razumiju. No ako znaju da će im roditelji nastaviti prevoditi svaki put kad budu zajedno čitali, neće se truditi upamtiti novu riječ.

Kulturološko značenje slikovnice Slikovnice koje su ilustrirali zavičajni umjetnici često odražavaju situacije i navike tipične za kulturu i društvo određenoga kraja. U slučajevima kad se one jako razlikuju od onih na koje je dijete naviklo, roditelji moraju biti spremni pružiti dodatna objašnjenja na materinskom jeziku. Pojedini stručnjaci, pedijatri, logopedi, knjižničari, kroz različite oblike, programe i akcije, udruženi u zajedničkoj misiji pomažu roditeljima, zajednici i društvu u cjelini u ostvarivanju cilja, a to je razvijanje pismenosti kao prioriteta današnjeg vremena.

Poticaj zavičajnom govoru. Prvi rođendan kampanje Čitaj mi!

Međunarodni dan dječje knjige i prvi rođendan nacionalne kampanje Čitaj mi! obilježen je akcijom Čitamo zajedno – zavičaj u našim srcima, i to isticanjem važnost zavičajne dječje knjige i zavičajnih autora, jer tri narječja hrvatskoga književnoga jezika vrelo su izričaja, inspiracije, stvaralaštva, a upravo zavičajna književnost namijenjena djeci ističe se spontanošću i neposrednošću. Želja je bila da knjižnice diljem Hrvatske predstave zavičajne knjige i zavičajne autore i slikovnice na zavičajnom dijalektu s ciljem isticanja i očuvanja kulturne baštine i zavičajne pismenosti u slikovnici.

• Obiteljsko čitanje na zavičajnom jeziku – čitaju i pričaju mame, tate, djedovi, bake i drugi članovi obitelji na dijalektu – „Knjižnice – čuvarice tradicije“ – izložba zavičajnih slikovnica i/ili zavičajnih autora • Gostovanja zavičajnih autora u knjižnici i čitanje naglas djeci.

Zaštićeni govori Svakako treba spomenuti da se govori Bednje, Huma na Sutli, Siča, Starih Perkovaca, Vidonja, Žminja, zadarskih Arbanasa, otoka Suska, dubrovački govor, grobnički i istrorumunjski govori te kajkavski donjosutlanski (ikavski) dijalekt nalaze na popisu zaštićenih nematerijalnih dobara Republike Hrvatske. To su sredine koje bespogovorno njeguju svoj materinski jezik.

Stručnjaci tvrde da je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja.

Istraživanja su pokazala da osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima problema s učenjem ne samo drugih jezika, nego i s učenjem uopće. Obrazovni sustavi 56

širom svijeta i internet zanemaruju tisuće jezika, što ugrožava i bogatstvo ljudskog znanja. Bogatstvo hrvatskoga jezika jest u različitim idiomima, ali treba osvješćivati da je hrvatski jezik kao standardni i jedan od europskih jezika. Zabrinjava podatak da je među 33 ugrožena europska jezika, odnosno ona koja su u procesu izumiranja, na popisu zemalja u kojima će uskoro nestati pojedini jezici (narječja i dijalekti) – uz Bugarsku, Italiju, Grčku, Finsku, Norvešku i Letoniju – i Hrvatska. Stoga je nužno stalno podsjećanje čovječanstva na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.

Zaključak Iz svega je vidljivo kako upravo slikovnica može imati važnu ulogu i utjecaj na razvoj dječjega govora. Slikovnica je prva knjiga s kojom se dijete susreće. Ona ima brojne funkcije koje korespondiraju s potrebama u predškolskoj i školskoj dobi. Uloga slikovnice u dječjem razvoju je učiti dijete jeziku i govoru, vježbati zapažanje i razvijati maštu pomoću ilustracija te učiti dijete moralnim načelima jer slikovnica je, osim što je sredstvo zabave, također sredstvo odgoja i obrazovanja. U usvajanju rječnika snažno se očituju individualne razlike među djecom. Tako neka djeca prvu riječ izgovore s deset mjeseci, druga mnogo kasnije, isto je i s rječničkim obrascem.

Treba voditi računa o rječniku u tekstu u odnosu na djetetov rječnik. Poznato je da funkcije koje slikovnica razvija pretpostavljaju određenu razinu njezine kvalitete. Ta činjenica upućuje na promišljanje o tome kakva slikovnica mora biti da bi ostvarila svrhu postojanja. Poznato je i to da je u svijetu već ustaljena praksa da se u nastajanje slikovnice, osim autora teksta i ilustratora, uključuju i stručnjaci kao što su pedagozi, psiholozi, lingvisti, knjižničari, logopedi i dr., dok u Hrvatskoj to još uvijek nije praksa. Udružen rad stručnjaka različitih znanstvenih i umjetničkih područja svakako bi bio znatan doprinos kvaliteti. Analiza do sada provedenih istraživanja koja su za temu imala interaktivno korištenje ukazuje na prevladavajuće pitanje prednosti i učinkovitosti interaktivnog načina korištenja slikovnica. Slikovnice su tradicijski sagledavane kao idealno okruženje za razvoj jezika i razumijevanja, koje zbog svoje otvorenosti osigurava i cjelovit razvoj djeteta predškolske dobi. U razmatranjima uloge slikovnica uočljivo je da se različiti oblici slikovnica mogu koristiti na brojne načine, tako da se i slikovnice koje nemaju interaktivne sastavnice mogu koristiti na interaktivan način. Slikovnica kao žanr, bez obzira na vrstu i način izvedbe, podrazumijeva različite načine korištenja. Najčešći je način korištenja slikovnica situacija u kojoj su odrasla osoba i dijete, zatim više korisnika u isto vrijeme, na primjer skupina djece, te da je koristi jedan korisnik uz, na primjer, crtanje koje se vezuje uz sadržaj slikovnice, usporedno s čitanjem slikovnice, što uvelike olakšava praćenje priče, ali i učenje kroz različite osjete. Preporuke za odrasle osobe koje biraju slikovnice za djecu prvenstveno se odnose na potrebu promišljanja podrške koju dijete treba imati prilikom čitanja slikovnice. Korisnost slikovnice i njezin utjecaj na razvoj djeteta je izniman, osobito kad je u pitanju govor.

57

Literatura Apel, K. Jezik i govor od rođenja do šeste godine: od glasanja i prvih riječi do početne pismenosti - potpuni vodič za roditelje i odgojitelje. Lekenik: Ostvarenje, 2004.

Bedić, K. Razvoj dječjeg govora. // Suvremena lingvistika. (1982-1983), 23-24, str. 37-46.

Blaži, D. Utjecaj okoline na razvoj govora u djece // Defektologija. 30 (1994), 2, str. 153-160. Čudina-Obradović, Mira. Igrom do čitanja: igre i aktivnosti za razvijanje vještina čitanja u djece od 3. do 10. god. života. Zagreb, Školska knjiga, 1995. Čudina-Obradović, Mira. Kad kraljevna piše kraljeviću. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete življenja djece i obitelji, 2000. (Zagreb:Grafa) Čudina-Obradović, Mira. Čitanje bez muka. // Zrno: časopis za obitelj, vrtić, školu. 8-9 (1994).

Dijagnostički komplet za ispitivanje sposobnosti govora, jezika, čitanja i pisanja u djece : priručnik / Jadranka Bjelica i Ilona Posokhova ; [ilustracije Ilona Posokhova, Zoja Kružkova].

Lekenik : Ostvarenje, 2001.

Dryden, Gordon. Revolucija u učenju: kako promijeniti način na koji svijet uči. Zagreb: Educa, 2001.

Greenspan, S.I. Program emocionalnog poticanja govorno-jezičnog razvoja: intenzivni program za obitelj, terapeute i edukatore. Lekenik: Ostvarenje, 2004.

Horga, D.: Perceptivni spektar glasova. // Defektologija 24 (1988) 1; str. 17 - 41.

Herljević, I. ; Posokhova, I. Govor, ritam, pokret. Buševac: Ostvarenje , 2007.

Kuvač, J. Metodologija istraživanja dječjega jezika. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2007.

Lawrence, Lynne. Montessori čitanje i pisanje: kako pomoći djetetu da nauči čitati i pisati: vodič za roditelje. Zagreb: Henacom, 2003.

Martinović I., Stričević I., Slikovnica: prvi strukturirani čitateljski materijal namijenjen djetetu, Libellarium, IV, 1 (2011): 39 – 63.

Neill, S. Neverbalna komunikacija u razredu. Zagreb: Educa, 1994.

Posokhova, I. Razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece: priručnik za roditelje.

Zagreb: Ostvarenje, 2008.

Rijavec, M. Neverbalna komunikacija: jezik koji svi govorimo. Zagreb: IEP: VERN ; [Karlovac] : D2, 2002 Stančić, V. Jezik, govor, spoznaja. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1994.

Stančić, V. Specifične kognitivne sposobnosti za razvoj govora // Govor. 3 (1986), 2 , str.69-76.

Stričević, I. Dobra slikovnica - što je to? // Zrno: časopis za obitelj, vrtić, školu, 8-9 (1994) V. Krajnović, J. Bačurin, M. Dobrojević, M. Robotić. Procjena i poticanje motoričko-perceptivnih i govornih sposobnosti. Zagreb : Školska knjiga, 2004.

V. Stančić, M. Ljubešić. Jezik, govor, spoznaja. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada,1994.

Vasta, R. Dječja psihologija: moderna znanost. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2005.

Vodopija, I. Dijete i jezik : od riječi do SMS-a. Osijek : Matica hrvatska, Ogranak Osijek , 2007.

Vuletić, D. Izgovor u dječaka i djevojčica. // Defektologija, 20 (1984) 1-2,; str. 41 - 50.

58

Snježana Berak diplomirala je predškolski odgoj na Pedagoškoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Informacijske znanosti diplomirala je 2012. godine na Sveučilištu u Zadru. Voditeljica je igraonice u Narodnoj knjižnici Petar Preradović Bjelovar. Od 2014. prva je potpredsjednica, a od 2016. je predsjednica Hrvatskog čitateljskog društva.

Jedna je od koordinatorica prve nacionalne kampanje za poticanje glasnog čitanja djeci od najranije dobi Čitaj mi!. Područje njezina interesa je rani razvoj djeteta i čitanje, poticanje čitanja od najranije dobi, razvijanje čitalačkih navika u djece, rad s bebama, malom djecom i njihovim roditeljima, rad s predškolskom djecom, razvijanje knjižnične kulture kod predškolaca, promocija kvalitetne književnosti za djecu, ukazivanje na kvalitetnu knjigu i ilustraciju, knjiga kao pomoć u odnosima djece i roditelja, približavanje književnoumjetničkih tekstova najmlađim čitateljima, rad s djecom s teškoćama, rad s roditeljima i čitanje kao dio odgoja djeteta, okupljanje i uključivanje svih stručnjaka u zajedničkom cilju promicanja čitanja.

Dobitnica je priznanja regionalnog Društva knjižničara Bilogore, Podravine i Kalničkog prigorja za doprinos knjižničarskoj struci i Godišnje nagrade za promicanje prava djeteta Ministarstva socijalne politike i mladih Republike Hrvatske, na temelju aktivnosti i projekata koje je pokrenula i koordinirala u 2014. godini.

59

DRUGI DIO

DJETINJSTVO, KNJIGA I NOVA ZAVIÄŒAJNOST

SMIRENA LJEPOTA RAZLIČITIH VIĐENJA STVARNOSTI Prof. dr. sc. Diana Zalar Učiteljski fakultet, Zagreb diana.zalar@ufzg.hr

Sažetak U našoj zemlji poneki se nakladnik, periodično, odvaži stvoriti slikovnički niz prema nekom zacrtanom kriteriju ili se specijalizirati za slikovnice (Sipar), ili tiskati slikovnice odabranoga autora koji je afirmiran u svijetu (Ibys grafika – slikovnice Kestutisa Kasparavičiusa, Hum Naklada - Janosch). U ovome radu riječ je o četiri slikovnice koje je posljednjega desetljeća objavio izdavač ArTresor naklada, i koje kao da su izabrane prema ključu intimističkoga pogleda u život djeteta suvremenoga (i futurističkoga) doba. Stoga bi mogle biti zanimljive u okviru skupa koji se bavi djetinjstvom i novom zavičajnošću. Belgijska slikovnica „Velika tvornica riječi“ Agnes de Lestrade i Valerije Docampo odvodi nas u svijet u kojemu se riječi kupuju da bi ih se moglo izgovoriti; slikovnica „Sve je to obitelj!“ njemačkih autorica Alexandre Maxeiner i Anke Kuhl dobila je nagradu za priču o raznovrsnosti koncepta suvremene obitelji; Pija Lindenbaum suvremena je švedska spisateljica koja se pozabavila temom osamostaljivanja u slikovnici „Ema spava negdje drugdje“; a Flamanac Klaas Verplancke u slikovnici „Ukuhane jabuke“ govori o strahu. Svi navedeni autori vrlo su afirmirani i često nagrađivani u europskom knjižnom svijetu, pa je bilo zanimljivo upoznati njihove prioritete i pristupe kad je trenutak za razgovor o djetinjstvu.

Odabrala sam četiri slikovnice nakladnika ArTresor iz edicije Mali medvjed, 1. kolo Sjevernjača za ovaj prikaz, jer su me zaintrigirale tematikom i pristupima. Riječ je o slikovnicama Ema spava negdje drugdje švedske spisateljice i ilustratorice Pije Lindenbaum, Ukuhane jabuke belgijskoga umjetnika Klaasa Verplanckea, Velika tvornica riječi, tiskana u Bruxellesu, autora Agnes de Lestrade i Varelije Docampo, te Sve je to obitelj! O djetetu nove djevojke brata tatine prijašnje žene i ostaloj rodbini njemačkih autorica Alexandre Maxeiner i Anke Kuhl. Zajedničko je svim četirima slikovnicama da ih je izdao isti izdavač koji je ediciju očigledno postavio u obzor visokih umjetničkih očekivanja. Osim toga, sve četiri traže zajedničko čitanje i promatranje odraslih i djece jer su teme problemske i važne, a istodobno vrlo diskutabilne i ne baš jednostavne.

Prespavati kod prijateljice! Kako nam je nekoć svima srce tuklo zbog toga! Slikovnica Ema spava negdje drugdje upravo govori o tom sjajnom događaju. Ema je predškolska djevojčica (ili možda prvoškolka) koju otac, prema dogovoru s djecom i roditeljima, ostavlja kod njezine prijateljice na igri i spavanju. Čim otac ode, Emi Rosin dom počinje izgledati neprivlačno i zastrašujuće. Čudno i miriše… Neprestano se ponavlja 62

rečenica „konačno se možemo početi igrati“, no djevojčice same ne znaju i ne mogu osmisliti svoj boravak u kući. Tako se veliko očekivanje pretvara u veliko razočaranje.

Rosa ne zna dijeliti svoje s drugim, pa tako Ema mora na kraju spavati s nepoznatim psom na podu, pas je bolestan i linja se, Rosina baka izgleda kao mrtvac, Rosa ima bučne i nervozne zamorce, brat Elmer je tinejdžer i ljut na sve i svakoga, a „ima barem 100 metara“. A tek hrana koju jedu u toj obitelji! Neprivlačna i neukusna… Kako sve ovo prolazi kroz Eminu svijest, dimenzije vrata i proporcije predmeta se razvlače i mijenjaju iz časa u čas, kao u noćnoj mori. Kuća u kojoj mora provesti noć postaje sve samo ne ugodno mjesto. No, ona je preponosna da bi se rasplakala i zvala tatu u pomoć. Ujutro je on pronalazi u ormariću ispod sudopera, zajedno s Rosi. Sve izgleda vedrije, a djevojčicama je i smiješno. Što je od tih događaja bilo snoviđenje, a što stvarnost? Teško je reći.

Flamanski autor slikovnice Ukuhane jabuke također crtežima pokazuje stanje svijesti djeteta, u ovome slučaju dječaka. On živi s ocem koji „mijenja“ svoj izgled ovisno o tome kakvo raspoloženje dječak „vidi“ u njemu. Pod naslovom piše: Svog tatu sam dobio. Bio je tu kad sam se rodio, i još ga uvijek imam. Tata je dosta neobičan primjerak ove vrste. Ponekad pomalo smiješan, voli plesati, pjevati, igrati nogomet sa svojim dječakom. Ukuhava jabuke, pravu poslasticu. Ponekad, kad je ljut i umoran, uopće nije smiješan, sličan je dlakavom majmunu preobučenom u ljudsko odijelo…

Dječak kao da ima dva oca s dva potpuno različita lica. Iako, zna da će uvijek prevladati ono vedro i lijepo. Dječakova viđenja situacija autor presvlači u scene neobičnih stabala koja govore, koja imaju ruke umjesto grana. Pritom čitatelj može naslutiti da su jabukova stabla poput nove reinkarnacije njegova oca. I dječak i otac odvojene su jedinke, iako okrenuti jedan drugome. Očigledno, nitko više ne pripada njihovoj obitelji. Poznato je da predškolska djeca mogu vidjeti ljutitog i veseloga roditelja kao dvije ili tri osobe koje nemaju veze jedna s drugom, no s vremenom uviđaju da je to samo tlapnja. Dječak iz slikovnice na putu je prema tom saznanju, a mašta mu govori da će na kraju sve biti u redu.

Slikovnica belgijskih autora Velika tvornica riječi govori o zemlji u kojoj ljudi ne govore dok ne kupe riječ i ne progutaju je. Nije lako pronaći riječi, a nije lako ni progovoriti.

Ima skupih i jeftinijih riječi. To je zemlja velike tvornice riječi u kojoj smisleno govoriti mogu samo imućni. Na sniženju su neupotrebljive riječi (dadaizam, filodendron), postoje i one leteće koje se hvataju mrežom za leptire. Riječi se izgovaranjem troše, tako da ih ne možeš izgovarati unedogled. Izuzetno maštovita i višeznačna priča, koja nas tjera na razmišljanje o tome koliko sve manje razgovaramo, sve manje se služimo riječima, sve manje oblikujemo lijepe i smislene rečenice. Govori i o vrijednostima jezika, i uopće o vrijednostima i prioritetima. Kako izreći ljubav ako nemate dovoljno riječi? I to se može, samo treba biti dovoljno dosjetljiv. Likovna strana ove slikovnice dosta je tmurna i sjetna, a interijeri i eksterijeri podsjećaju na nekakav otuđeni svi-

63

jet prepun zavojitih stepenica, tvorničkih dimnjaka i bešćutnih strojeva. Pomalo zastrašuje. Ali i ohrabruje, jer se i u takvome okruženju može roditi ljubav.

Slikovnica Sve je to obitelj! O djetetu nove djevojke brata tatine prijašnje žene i ostaloj rodbini vrlo je duhovito ilustrirana i pomno osmišljena. Slijedi motivacije mnoštva likova koji se protežu kroz slikovnicu i pojavljuju od stranice do stranice. Prikazuje mnoštvo zanimljivih primjera različitih obitelji, u kojima se današnja djeca urbanoga svijeta mogu pronaći. Ne zaboravljaju se čak ni sličnosti između roditelja i djece, a svakoj, pa i najneveselijoj temi pristupa se s jednakom blagom optimističnošću. Pri tome se ide i u krajnost, primjerice kad se konstatira da lezbijska obitelj jednostavno „dogovorom“ s homoseksualnom može doći do djeteta. Kakve je prirode taj dogovor, ne objašnjava se do kraja. Izrazita demokratičnost slikovnice njezina je vrlina, jer se ta demokratičnost na najjednostavniji način afirmira iz primjera u primjer. Pojam obitelji vrlo je složen i danas izuzetno proširen. A djeci je potreban vedar odnos s bliskom stvarnošću, čemu su težile autorice. Pronašle su vrlo dopadljiv način, pomalo stripovski i anegdotalni, da uvjere svoje čitatelje.

Kad promišljam o sve četiri slikovnice, uviđam da govore o suvremenoj djeci u velikim i manjim gradovima i gorućim pitanjima njihova odrastanja: osamostaljivanju u društvu vršnjaka kad odraslih i nema baš u blizini, životu sa samohranim roditeljem, načinima da se jezikom prevladaju otuđenja i rađaju prisniji odnosi u hladnim okruženjima, snalaženju u očito sve zamršenijem rodbinskom i obiteljskom umrežavanju. Nije nikakvo čudo da o ovim temama na posebno dojmljive načine progovaraju flamanski, njemački i drugi sjevernoeuropski autori jer oni žive takve živote ili ih zamjećuju oko sebe. Stoga je dobro da se ove teme sele u slikovnice, premda mi se čini da će u našim okolnostima čitatelji manje prihvaćati ova umjetnička djela (često višestruko nagrađivana u domicilnim sredinama) jer se na neki neodređen način, najviše u likovnome smislu, osjeća da autori dolaze iz drugačijih viđenja stvarnosti, iz svjetova kulturom udaljenih od ovoga našeg. Ne teže tome da se svide prosječnom konzumentu, ne koketiraju s čitateljem (osobito ne malenim) – osim iznimke posljednje slikovnice u ovome prikazu. A možda i griješim. Možda će zbog te čudnovatosti i smirene ljepote različitih viđenja stvarnosti biti privlačniji i uočljiviji.

64

Diana Zalar (rođ. Barić, 1965.) rođena je u Splitu, gdje je završila srednju školu i osnovnu glazbenu školu (profesorica Ranka Cuzzi). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je jugoslavistiku 1990., magistrirala je 1994., a doktorirala 2002. godine. Nakon fakulteta radila je u osnovnoj školi, potom kao knjižničarka. Od 1996. u zvanju je asistentice na Filozofskom fakultetu - Pedagogijske znanosti, Odsjek za razrednu nastavu i predškolski odgoj – danas Učiteljski fakultet u Zagrebu, a od 2016. redovita je profesorica. Predaje kolegije Svjetska dječja književnost, Hrvatska dječja književnost i Suvremene književne teorije u dječjoj književnosti na studijima za odgojitelje i učitelje. Predavala je na doktorskom studiju. Bila je voditeljica projekta Dječja i usmena književnost u interferenciji, te istraživačica u znanstvenoistraživačkom projektu Hrvatska dječja književnost u kontekstu svjetske dječje književnosti i projektu Hrvatska bibliografija dječjih knjiga do 1945. u sklopu znanstvenog programa Hrvatska dječja književnost u europskom okružju. Suurednica je i suautorica znanstvene knjige o djelu Grigora Viteza. Autorica je znanstvenih knjiga Poezija u zrcalu nastave i Potjehovi hologrami – studije, eseji i kritike iz književnosti za djecu i mladež; suautorica knjiga Izlet u muzej na mala vrata – prema teoriji slikovnice, Slikovnica i dijete I, Slikovnica i dijete II, te monografije Ivan Kušan – dijalog s motivom. Autorica je znanstvenih i stručnih radova, antologija, poglavlja u knjigama, pogovora i predgovora, recenzentica znanstvenih i stručnih izdanja. Suosnivačica je i članica užeg uredništva Libri et Liberi, časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture (od osnutka do danas) te Književnost i dijete, časopis za dječju književnost i književnost za mlade (do 2016.). Njezini znanstveni interesi prvenstveno su vezani uz istraživanje bajke i fantastične proze, suvremenu poeziju i suvremenu slikovnicu. Napisala je knjigu za djecu Vile hrvatskih pisaca (2002.) koju je ilustrirao Milivoj Ćeran i za to je dobio nagradu Sfera. Živi sa suprugom Hrvojem Zalarom, glumcem i piscem, s kojim ima troje djece.

65

ZAVIČAJNOST I KNJIGE KOJE ADOLESCENTI VOLE ČITATI Dr. sc. Snježana Dimzov Izv. prof. dr. sc. Ivana Batarelo Kokić Filozofski fakultet u Splitu zana@ffst.hr batarelo@ffst.hr

Sažetak Zavičajne teme mogu se pronaći u različitim znanstvenim disciplinama, a najčešće su u književnim tekstovima u kojima autori koriste diskurs djetinjstva kako bi čitateljima pružili sliku podneblja iz kojega su potekli, načina života, običaja te jezičnih i drugih posebnosti. Cilj je projekta „Boys reading“, čiji je voditelj Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, uključivanje čitanja u svakodnevni život dječaka u dobi od 11 do 15 godina.

U sklopu projekta provedeno je istraživanje čitateljskih ponašanja dječaka u sedam europskih zemalja (Austrija, Cipar, Grčka, Hrvatska, Portugal, Poljska i Rumunjska), pri čemu je za svaku od zemalja sudionica sastavljen popis naslova knjiga koje dječaci smatraju najprivlačnijima za čitanje. Ovaj rad pokazat će koliko su zavičajne teme zastupljene u knjigama koje zadovoljavaju potrebe i interese dječaka u navedenim europskim zemljama.

Uvod Zavičajne teme čest su motiv u književnim tekstovima u kojima autori koriste diskurs djetinjstva kako bi čitateljima pružili sliku podneblja iz kojega su potekli, načina života, običaja te jezičnih i drugih posebnosti. U promišljanju o načinu uključivanja čitanja u svakodnevni život dječaka, a u sklopu Erasmus plus projekta Boys reading, proučavane su i kategorije tekstova koje su popularne među dječacima rane adolescentske dobi. U ovom radu dan je poseban osvrt na zastupljenost lokalnih i zavičajnih tema u knjigama koje zadovoljavaju potrebe i interese dječaka. Pri tome je važno navesti da je zavičajnu književnost moguće odrediti na osnovi tematske pripadnosti djela, ali i prema pripadnosti rodnom kraju autora (Benjak i Ljubešić, 2013). Također, korištenje zavičajnih tema potrebno je sagledavati kao značajan korak prema upoznavanju opće nacionalne i svjetske kulture, budući da svijest o vlastitoj kulturi i kulturi svoje uže sredine olakšava usvajanje opće kulture (Težak, 1984).

Uključivanje čitanja u svakodnevni život dječaka Projekt Boys Reading proveden je od 2014. do 2016. godine u sklopu programa Erasmus plus, pod voditeljstvom Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Partneri

66

u projektu bila su sveučilišta i istraživački instituti iz Austrije, Cipra, Grčke, Poljske, Portugala i Rumunjske.

Cilj projekta Boys reading (2016) bio je uključivanje čitanja u svakodnevni život dječaka u dobi od 11 do 15 godine. Kako bi se to postiglo, dječacima je omogućeno da sami odlučuju što će čitati u skladu sa svojim potrebama i interesima. Projekt je bio usmjeren na sve sudionike nastavnog procesa, a posebno na nastavnike, osiguravajući smjernice za provedbu nastave koja je usklađena s interesima, potrebama i načinom učenja dječaka, te je predviđeno podjednako uključivanje dječaka i djevojčica u aktivnosti čitanja i pisanja.

Ciljevi projekta Boys reading (2016.) bili su: • Povećanje motivacije i interesa dječaka za čitanje i pisanje s ciljem smanjivanja rodnih razlika; • Otvaranje škola prema korištenju privlačnih obrazovnih materijala, uključujući digitalne materijale, te prilagođavanje čitanja i pisanja pojedinačnim potrebama dječaka; • Osiguravanje muških uzora koji se vezuju uz čitanje te • Razvoj inicijativa koje imaju za cilj razvoj jezika na način koji je zabavan i privlačan dječacima adolescentske dobi.

Da bi se ostvarili postavljeni ciljevi, provedeno je istraživanje čitanja kod dječaka koristeći metodu fokusne grupe i intervju s učenicima, nastavnicima, roditeljima, knjižarima i knjižničarima, kao i istraživanje literature. Određeni su program i aktivnosti koji će poslužiti poticanju čitanja. Pripremljen je priručnik Dječaci čitaju (CARDET, 2015, str. 5) koji uključuje: • • • • • •

Uvod u literaturu za dječake adolescentske dobi Prikaz značajnih tekstova za dječake Smjernice i ideje za uspješno poticanje čitanja kod dječaka Smjernice i ideje za uključivanje literature za dječake u kurikulum Primjeri radionica i aktivnosti za poticanje čitanja kod dječaka Studije slučaja čitanja kod dječaka.

U području čitalačke pismenosti PISA istraživanja 2015. godine (OECD PISA, 2016) u kojem su sudjelovale72 zemlje, Republika Hrvatska nalazi se na 31. mjestu (487 bodova), što su rezultati značajno niži od prosjeka OECD zemalja. Ispod osnovne razine (razina 2) nalazi se 19,9 % učenika, dok je samo 5,9 % učenika na najvišim razinama (5. i 6. razina). Kao što navodi Dimzov (2003), istraživanja poput PISA-e ukazuju da je bilo kakvo čitanje korisno, čak i ako se radi o stripovima i časopisima. Djeca koja čitaju tu vrstu literature u budućnosti imaju veću šansu da postanu čitatelji nego

67

djeca koja ništa ne čitaju. Stoga bi se, u funkciji stvaranja čitateljskih navika, mogli koristiti stripovi, časopisi i dnevni tisak koji bi dječake uveli u čitanje. Pristup kojim se u početku uvode lagani tekstovi, nakon čega slijede kompleksniji tekstovi i zadaci, može povećati interes dječaka za čitanje i poboljšati njihove čitalačke sposobnosti.

U mnogim zemljama Europe, pa tako i u Hrvatskoj, čitalačka pismenost bolje je razvijena kod djevojčica nego kod dječaka. Dječaci provode manje vremena u čitanju, pisanju domaćeg rada i istraživanju za potrebe nastave. S druge strane, provode znatno više vremena nego djevojčice igrajući videoigrice, bilo da igraju sami ili online u grupi. Igranje videoigrica ne ugrožava uspjeh u školi, nego razvija neke vještine poput prostorne prosudbe ili sposobnost navigacije kroz web-materijal (OECD, 2015).

Izvješće PISA centra ukazuje da postoje jasne razlike u ponašanju između dječaka i djevojčica (OECD, 2015). Dječaci manje svakodnevno čitaju iz užitka, općenito manje uživaju u čitanju, manje čitaju znanstvenu fantastiku i raznovrsne materijale. Čimbenici koji utječu na postizanje dobrih rezultata u čitanju su: uživanje u čitanju, čitanje raznovrsne literature te čitanje znanstvene fantastike. Pravilan odabir tekstova za čitanje vrlo je važan za stvaranje navika čitanja. Ako je tekst prelagan, dječaci će ga smatrati nezahtjevnim ili dosadnim, a ako je pretežak, odustat će od čitanja.

Kako se PISA istraživanje ne bavi vrstama sadržaja za čitanje, a sadržaj određuje hoće li dječaci početi čitati neki materijal, jedan je od ciljeva projekta Boys reading (2016) prikaz značajnih tekstova za dječake i taj će dio projekta biti prikazan u ovom radu.

Najpopularnije knjige za dječake Istraživanja ukazuju na potrebu poistovjećivanja dječaka u adolescentskoj dobi sa sadržajem i likovima u književnim djelima, pri čemu poistovjećivanje nije doslovno, nego na način da postoji poveznica, ali i prostor za rast i sazrijevanje kroz uočene razlike (Alsup, 2010). Istraživanje u sklopu projekta Boys reading iznjedrilo je popise s 20 najpopularnijih naslova koje čitaju dječaci u Grčkoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj, Portugalu, Cipru i Poljskoj. Kao što se navodi u priručniku Dječaci čitaju (CARDET, 2015), u pet od šest zemalja spominje se serijal o Harryju Potteru autorice J. K. Rowling. Poljski adolescenti jedini ga nisu stavili na popis, a razlog je taj što smatraju da je knjiga zastarjela. Trilogija Igre gladi Suzanne Collins popularna je u pet zemalja, osim u Cipru. Knjige autora Ricka Riordana (spominje se šest naslova) nalaze se na popisima pet zemalja. Na popisima četiri, odnosno tri zemlje nalaze se knjige autora Jeffa Kinneyja i Marka Twaina. Na popisima dvije zemlje su Mali princ Antoinea de Saint-Exuperyja, knjige J. R. R. Tolkiena (Gospodar prstenova i Hobbit), Julesa Verna, Georga R. R. Martina, Christophera Paolinija, Mali Nikolas Renéa Goscinnyja, Atentatorova vjera Olivera Bowdena, te knjige o Sherlocku Holmesu.

68

Knjige koje čitaju dječaci adolescentske dobi pripadaju različitim kategorijama, a prema podacima iz provedenog istraživanja (CARDET, 2015) prevladavaju tri kategorije: fantastična proza i znanstvena fantastika, distopija te romani/pripovijetke.

Fantastična proza i znanstvena fantastika Potkategorija koja je zastupljena u najvećoj mjeri je znanstvena fantastika, najizraženija u Tolkienovim djelima – s elementima srednjovjekovnog stila, bićima iz lokalnih priča i legendi (keltske i slavenske mitologije, mitovi o Arturu i sl.). Fantastična priča je prema Hameršak i Zima (2015) dvodimenzionalna, podijeljena na dvije razine događanja, realnu i fantastičnu, pri čemu je fantastični dio najčešće strukturiran kao prodor fantastike u stvaran, realan svijet, događaji se razmjenjuju na objema razinama u tekstu, a te su razine međusobno ravnopravne. Dok u nekim djelima egzistiraju paralelni svjetovi, koji se u području istraživanja fantastične književnosti nazivaju primarni i sekundarni svijet, Tolkienov Hobit u cijelosti je smješten u fantastični svijet. Osim Tolkiena, zastupljeni su i drugi autori znanstvene fantastike: R. R. Martin, A. Sapkowski, J. Flanagan i M. Alberto. Djela znanstvene fantastike imaju iznimno snažan utjecaj na dječju maštu, pri čemu djecu privlače alternativni svjetovi, viteštvo, stilizirani jezik i fantastična bića i likovi, a radnja se temelji na shemama mitova, odnosno legendi. Svemogući heroji, dvorci, zmajevi i leteće životinje privlače dječju pozornost u ciklusu Pjesma leda i vatre R. R. Martina i Biser zmaja (Alberto). Rendžerov učenik J. Flanagana odvodi čitatelje u srednjovjekovlje, u važne misije glavnih junaka.

Andrzej Sapkowski u Husitskoj trilogiji zanimljivim događajima i obratima, te mitskim likovima privlači mlade. Radnja se temelji na slavenskoj mitologiji i borbi između dobra i zla.

Distopijski romani znanstvene fantastike preneseni na filmsko platno započeli su svoju popularnost serijalom o Harryju Potteru. Uslijedile su ekranizacije i drugih tinejdžerskih romana, od kojih je veliki uspjeh postigao serijal Suzanne Collins, a već prvi dio Igre gladi: Šojka rugalica privukao je veliki broj gledatelja. Iz serijala Kronike iz Narnije C.S. Lewisa za film su adaptirana tri romana, kao i dva romana temeljena na Percyju Jacksonu Ricka Riordana. Sljedeća je zajednička potkategorija da mnoge knjige izlaze u serijalima. Serijali su popularni među tinejdžerima (Harry Potter, Gregov dnevnik, Igre gladi, Husitska trilogija, Pjesma leda i vatre te knjige o Sherlocku Holmesu).

Od hrvatskih popularnih naslova ovog žanra izdvajaju se Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić.

69

Distopija Druga važna potkategorija, čiji su najbolji primjer Igre gladi, jest distopija. Škapul (2013) navodi da je distopija (grčki: δυσ- – „teško ili loše“ i τόπος – „mjesto, krajolik“) slika društva koje se zbog nekog razloga smatra nepoželjnim. To može biti slika društva u kojem vladaju bijedni uvjeti života obilježeni državnom represijom, konstantnim ratnim stanjem, nasiljem, zagađenjem, zarazom i naposljetku nezadovoljstvom i patnjom većine ljudi koji u njemu obitavaju. Jedan od najpoznatijih distopijskih romana je „1984.“ Georgea Orwella. Prema Grozdanić (2015, str. 1), najčešće se termin distopija odnosi na fikcionalna društva smještena u „distopijske manje ili više daleke budućnosti te paralelne svjetove u kojima je čovječanstvo ugroženo, gdje su empatija i humanost zamjetne još samo u tragovima i u kojoj upravo o sazrijevanju i djelovanju mladih junakinja i junaka nerijetko ovisi opstanak ako ne čitavog čovječanstva, a ono svakako odabrane ljudske zajednice te civiliziranosti i ljudskosti u njoj“. Protagonisti ove vrste romana su hrabri junaci, obično u dobi sličnoj čitateljima, pred kojima se nalaze veliki izazovi u kojima trebaju iskazati svoju hrabrost. Dječaci se lakše identificiraju sa svojim vršnjacima. Snažna je prisutnost elemenata horora, kao i nasilja, dok se u pozadini među glavnim protagonistima često razvija ljubavna priča.

Premda distopijski romani stranih autora postižu velike uspjehe, u hrvatskoj se prozi oni u većoj mjeri pojavljuju od 2010. godine. Prema Gajinu (2015, str. 42) „romani koji međusobno dijele eksplicitnu opredijeljenost za distopijski ili antiutopijski žanr sa svim nosećim i reprezentativnim obilježjima, pa i klišejima takvoga tipa literature su Kriza Velimira Grgića i Marka Mihalinca (2010), Lomljenje vjetra Ede Popovića (2011), Planet Friedman Josipa Mlakića (2012), Irbis Aleksandra Žiljka (2012), 2084: Kuća velikog jada Ive Balenovića (2012)“. Na popisima najčitanijih knjiga nema hrvatskih distopijskih romana.

Romani/pripovijetke Potkategorija romana ili pripovijedaka i detektivskih priča također je zastupljena.

Radnja se temelji na zagonetkama, misterijima i istragama (Sherlock Holmes). U ovu kategoriju ubraja se i klasični avanturistički roman (Mark Twain), kao i knjige s elementima europske i svjetske povijesti (Dnevnik Ane Frank). Popularni su grafički romani, stripovi i ilustrirane knjige u kojima su ilustracije sastavni dio sadržaja (Gregov dnevnik, Mali Nikolas, Mali princ).

U ovoj potkategoriji nalazi se najviše popularnih hrvatskih romana. To su Koko i duhovi Ivana Kušana, Zaljubljen do ušiju Mira Gavrana, Trojica u Trnju Pavla Pavličića, Snijeg u Splitu Matka Marušića i Vidimo se na fejsu Sanje Pilić. Na popisima popularnih naslova nalazi se i nekoliko popularnoznanstvenih knjiga. Dominira proza, a poezija se pojavljuje na popisima dviju zemalja (Rumunjska i Portugal). Prevladavaju naslovi

70

prevedeni s engleskog i drugih jezika. Knjige na nacionalnim jezicima, bez prijevoda, uglavnom se pojavljuju u Rumunjskoj i Portugalu. Mnogi su naslovi zahvaljujući svojoj popularnosti preneseni u drugi medij – film, TV serije, videoigre, strip (Tolkien, Collins, Rowling, Martin). Što čitaju dječaci u Hrvatskoj?

U priručniku Dječaci čitaju (CARDET, 2015) navodi se da su dječacima u Hrvatskoj najzanimljivije knjige: Kronike iz Narnije C.S. Lewisa, Harry Potter J. K. Rowling, Igre gladi S. Collins, Prdoprah doktora Proktora J. Nesboa, Hobbit J. R. R. Tolkiena, Percy Jackson i olimpijci R. Riordana, Gregov dnevnik J. Kinneyja, Kod kuće je najgore E. Kishona, Dnevnik Ane Frank, Ja sam Malala M. Yousafzai, Junaci Pavlove ulice F. Molnara, Podmornica J. Dunthornea, Put oko svijeta za osamdeset dana J. Vernea i Doživljaji Huckleberryja Finna M. Twaina.

Vezano uz temu zavičajnosti, posebno su značajne hrvatske knjige koje su se našle na popisu najpopularnijih knjiga. Navedene knjige su: Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić, Koko i duhovi Ivana Kušana, Zaljubljen do ušiju Mira Gavrana, Trojica u Trnju Pavla Pavičića, Snijeg u Splitu Matka Marušića i Vidimo se na fejsu Sanje Pilić.

Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić okupljaju bajke nastale na temeljima staroslavenske mitologije i zavičajne usmene književnosti, tj. književnosti ogulinskoga kraja u kojem je spisateljica odrasla i koji je bogatim kulturno-povijesnim naslijeđem potaknuo njezinu maštu. U bajke je autorica utkala legende i predaje svoga djetinjstva, kao i prirodne ljepote svoga zavičaja, poput ljepote rijeke Dobre i Kleka.

Koko i duhovi Ivana Kušana jedan je od osam romana u kojima je Koko glavni lik. Ivan Kušan rođen je u Sarajevu, kao šestogodišnjak seli se s roditeljima iz rodnog Sarajeva u Zagreb te je tamo završio sve škole. Pisac je afirmirao zagrebački urbani život.

Od Koka i duhova nadalje neka opća zagrebačka mjesta, kao što su Heinzelova ulica, Maksimir i Kvaternikov trg, pomažu vođenju radnje i stvaranju općeg ugođaja. K tome je arhitektonski prostor kao oznaka povijesnog i socijalnog konteksta pogotovo važan u filmskoj ekranizaciji (Biškić, 2015).

Zaljubljen do ušiju Mira Gavrana ljubavni je roman čija se radnja odvija u Novoj Gradišci i Zagrebu. Miro Gavran rođen je u Gornjoj Trnavi pokraj Nove Gradiške, a nakon završetka srednje škole u Novoj Gradišci otišao je na studij u Zagreb. Gavranovi dječji romani sadrže dosta autobiografskih elemenata, a u mnogima se spominje njegov rodni grad, osnovna škola, prve simpatije i odlazak glavnih likova u Zagreb.

71

Trojica u Trnju pustolovni je roman Pavla Pavličića čiji su glavni junaci tri dječaka.

Radnja se odvija u zagrebačkim naseljima Trnje i Dugave, koje je u izgradnji (lijeva i desna obala Save). Pavao Pavličić rođen je u Vukovaru, a u Zagreb je otišao na studij.

Autobiografski elementi prisutni su u mnogim njegovim knjigama, osobito oni vezani uz njegovo školovanje i odrastanje.

Snijeg u Splitu Matka Marušića autobiografsko je djelo koje se sastoji od 20 kratkih priča. Smješteno je u vrijeme neposredno nakon Drugog svjetskog rata, a opisuje život i pustolovine dječaka Matka. Prikazan je poratni Split u koji su se naselili doseljenici iz Drniša, Imotskog i Sinja u potrazi za boljim životom. Matkova obitelj jedna je od njih.

Vidimo se na fejsu Sanje Pilić roman je koji govori o 13-godišnjoj djevojčici Ani. Mjesto radnje ovog romana je Zagreb, odnosno Facebook. Malašić Lazić (2013) navodi da u knjizi ima autobiografskih elemenata jer je sama autorica na Facebooku „prilično aktivna, dopisuje se s mnogim ljudima, a društveni život joj je raznovrsniji nego prije te rado čita razne duhovite komentare i statuse prijatelja“. U početku su joj pomagali sin i kćerina prijateljica, koja joj je otvorila profil.

Zaključak Komparativno istraživanje najpopularnijih naslova koje čitaju dječaci ukazuje na jake generacijske poveznice mladih u europskom prostoru te činjenicu da zajedničko tržište i suvremene tehnologije osiguravaju istovremeni pristup istim knjigama te knjigama slične kategorije. Uočljiva je dominacija književnosti na engleskom jeziku i činjenica da su navedeni tekstovi univerzalno prihvatljivi suvremenim adolescentima. Kada je riječ o književnosti za dječake u ranoj adolescenciji, istraživanja ukazuju na potrebu poistovjećivanja sa sadržajem i glavnim likovima, a to je mogući razlog zašto su na listama popularnih knjiga i neki hrvatski naslovi. Za neke od zastupljenih tekstova moguće je ustvrditi da imaju jaka obilježja zavičajnosti.

72

Literatura Alsup, J. (Ed.). (2010). Young adult literature and adolescent identity across cultures and classrooms: Contexts for the literary lives of teens. Routledge.

Benjak, M., Ljubešić, M. (2013). Od Peruška do otvorenog sustava. Zagreb: Školska knjiga.

Biškić, I. (2015). Filmske ekranizacije Lovrakovih i Kušanovih dječjih romana. Hrvatski, 1, 9-43.

Boys reading (2016). Prikaz projekta. Dostupno na: http://www.boysreading.org/ CARDET. (2015). Dječaci čitaju: priručnik. Nikozija: CARDET. Dostupna na: http://www.boysreading.org/website-toolkit/Croatia/ Dimzov, S. (2003). Čitateljski interesi i navike djece školske dobi na primjeru Osnovne škole Mertojak u Splitu: diplomski rad. Osijek: Filozofski fakultet.

Gajin, I. (2015). Trend distopijskog u suvremenoj hrvatskoj prozi. Anafora 2(3), 41-58.

Grozdanić, J. (2015). Tinejdžerske distopije. Vijenac, 544. Dostupno na: http://www.matica.hr/ vijenac/544/Tinejd%C5%BEerske%20distopije/ Hameršak, M., Zima, D. (2015). Uvod u dječju književnost. Zagreb: Leykam.

Malašić Lazić, G. (2013). Vidimo se na fejsu! Virtualni svijet književnice Sanje Pilić. Scena.

Dostupno na: http://www.scena.hr/kultura/vidimo-se-na-fejsu-virtualni-svijet-knjizevnice-sanje-pilic/ OECD (2015). The ABC of Gender Equality in Education: Aptitude, Behaviour, Confidence. Policies and practices to help boys and girls fulfil their potential. Paris: OECD. DOI:10.1787/97892642299459-en OECD PISA (2016). PISA 2015 – rezultati. Dostupno na: http://pisa.hr/novosti/pisa-2015-rezultati/ Škapul, S. (2013). Što je to distopijska fikcija. Znanost. Dostupno na: http://znanost.geek.hr/ clanak/distopijska-fikcija/#ixzz49rOsxdfS Težak, S. (1984). Gramatika u osnovnoj školi. Zagreb: Školska knjiga.

73

Snježana Dimzov rođena je 1971. godine u Splitu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja 1993. godine stekla je zvanje nastavnice razredne nastave (VI/I) te je položila stručni ispit. Na istom fakultetu upisala je studij doškolovanja i 2000. godine stekla zvanje diplomirane učiteljice (VII/I). Na Filozofskom fakultetu u Osijeku - dislocirani studij u Zadru 2003. godine stekla je zvanje diplomirane knjižničarke i nakon toga je položila stručni ispit. Godine 2015. izabrana je u zvanje više knjižničarke. Na Sveučilištu u Zadru, Odjelu za informacijske znanosti, upisala je poslijediplomski doktorski studij Društvo znanja i prijenos informacija. Doktorsku disertaciju Uloga sveučilišne knjižnice u digitalnom okruženju s obzirom na informacijsko ponašanje studenata humanističkih znanosti obranila je 2016. godine. Objavila je dva stručna i četiri znanstvena rada u domaćim i stranim publikacijama, te katalog izdanja FFSt. Sudjelovala je na brojnim domaćim i stranim skupovima, a članica je projektnog tima Boys reading. Radila je pet godina kao učiteljica razredne nastave, zatim godinu dana kao školska knjižničarka, a od 2004. godine zaposlena je kao voditeljica knjižnice FFSt. Zainteresirana je za istraživanje informacijskog ponašanja studenata i znanstvenika.

Ivana Batarelo Kokić rođena je 1972. godine u Splitu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završila je 1995. godine studije pedagogije i bibliotekarstva, a 1997. godine i studij društveno-humanističke informatike. Na Arizona State Universityju je 1999. godine magistrirala u području korištenja medija i računala u obrazovanju, a na istom sveučilištu je 2002. godine doktorirala na interdisciplinarnom studiju iz područja kurikuluma i poučavanja. Proteklih 19 godina radi u nastavi na više domaćih i svjetskih sveučilišta, gdje je predavala i predaje kolegije iz područja obrazovnih tehnologija, inkluzivne pedagogije, obrazovanja odraslih, komparativne pedagogije te obrazovnih politika. Autorica je znanstvenih radova iz područja obrazovne tehnologije, informacijske pismenosti, inkluzivnog obrazovanja, metoda obrazovanja budućih nastavnika te cjeloživotnog obrazovanja. Od 2014. do 2016. godine bila je koordinatorica Erasmus plus projekta Boys reading. Zaposlena je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu u zvanju izvanredne profesorice.

74

DOBRA DJEČJA KNJIGA PO IZBORU KNJIŽNIČARA Natalija Dragoja Komisija za knjižnične usluge za djecu i mlade Hrvatsko knjižničarsko društvo natalija.dragoja@kgz.hr

Sažetak Djeca i mladi važne su skupine korisnika u narodnim knjižnicama. Poticanjem čitanja od najranije dobi razvija se cjeloživotna kultura čitanja, a odabirom kvalitetnih naslova kritičko mišljenje.

U izlaganju će se razmatrati načini i kriteriji odabira dobre dječje knjige prema kategorijama: slikovnica za najmlađe, knjiga za djecu starije predškolske i mlađe školske dobi, knjiga za djecu srednje školske dobi i knjiga za mladež, te knjiga iz popularne znanosti za djecu i mlade s osvrtom na opće trendove i teme u izdavaštvu dječje knjige. Primjeri za osvrt su s Liste dobrih knjiga za djecu, mlade i roditelje Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež te knjižnog fonda Odjela za djecu i mladež Gradske knjižnice, Knjižnica grada Zagreba.

Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež (Sekcije za narodne knjižnice) Hrvatskog knjižničarskog društva od 2005. godine koordinira izradu Liste dobrih knjiga za djecu, mlade i roditelje koja se objavljuje jednom godišnje. Lista dobrih knjiga namijenjena je odraslima koji rade i žive s djecom i mladima za lakše snalaženje u odabiru i preporuci kvalitetnih domaćih i stranih naslova tekuće produkcije.

Uvod Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež stručno je tijelo pri Hrvatskom knjižničarskom društvu. Djeluje od 1999. godine u sklopu Sekcije za narodne knjižnice, a članice Komisije su diplomirane knjižničarke iz cijele Hrvatske. Oslanjajući se na rad svojih prethodnica, koje su dale važan doprinos razvoju i unapređivanju službi i usluga u radu s djecom i mladima, Komisija nastavlja realizirati zadane ciljeve.

Tome pridonosi i izrada Liste dobrih knjiga za djecu, mlade i roditelje. Članice Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež izrađuju jednom godišnje Listu dobrih knjiga (objavljenih u protekloj godini) i postavljaju ih na stranice HKD-a, čime omogućuju da ih koriste svi zainteresirani. http://www.hkdrustvo.hr/hr/strucna_tijela/17/publikacije/ Preporučni popisi knjiga izrađuju se od 2005. godine. Iz cijele Hrvatske, od svih članica Komisije te kolegica iz knjižnica u kojima rade prikupljaju se prijedlozi dobrih

75

knjiga iz spomenutih kategorija te se formiraju jedinstveni popisi za knjige koje su dobile najviše glasova. Iznimka su popisi knjiga za roditelje jer u njih ulaze svi objavljeni naslovi u protekloj godini bez selekcije i redukcije, jer se smatra da je svaka knjiga iz koje roditelji mogu iščitati neki dobar savjet za bolji odgoj djeteta zapravo – dobra knjiga.

Liste su oblikovane preko besplatnog servisa ISSU u PDF formatu (pogodnom za čitanje i listanje), a svaki naslov uz osnovne bilbliografske podatke predstavljen je i s naslovnicom te anotacijom (kratkom bilješkom o djelu i sadržaju). Knjige su grupirane prema sljedećim kategorijama: slikovnice za najmlađe (popis se izrađuje od 2008. godine), slikovnice hrvatskih autora, slikovnice stranih autora, knjige za djecu hrvatskih autora, knjige za djecu stranih autora, knjige za mlade hrvatskih autora, knjige za mlade stranih autora, popularna znanost za djecu, popularna znanost za mlade i stručna literatura za roditelje. Na stranici Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež nalaze se i lista kvalitetnog stripa te, sukladno suvremenim trendovima, i preporučni popisi CD-ROM-ova za djecu i mladež te popis zvučnih knjiga. Što su to dobre dječje knjige i koji su kriteriji odabira? a) Slikovnica Tekst o dobroj slikovnici (koji slijedi) preuzet je s letka za roditelje, a nastao je u sklopu projekta Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskoga knjižničarskog društva Čitajmo im od najranije dobi. Projekt su provodile 2004. i 2005. godine kolegice, izv. prof. sc. mr. Ivanka Stričević (voditeljica projekta) i knjižničarska savjetnica Hela Čičko (suradnica na projektu). Ovaj se tekst koristi i u promidžbenim materijalima kampanje Čitaj mi! kao korisna informacija namijenjena roditeljima za odabir dobrih knjiga za najmlađe.

Prema navedenom tekstu, dobra slikovnica treba odgovarati pedagoškim i estetskim kriterijima, na koje utječu tekst, ilustracije, oprema i potrebna je usklađenost svih navedenih elemenata.

Tekst slikovnice treba biti: • prilagođen djetetovoj sposobnosti razumijevanja poruke koju prenosi: zanimljiv, smislen i pisan djetetu razumljivim jezikom • u skladu s razvojem (sposobnostima, znanjima, interesima i potrebama) djeteta kojemu se daje u ruke ili mu je se čita • pisan u duhu hrvatskog jezika (ako se radi o prijevodu), gramatički i pravopisno točan.

76

Ilustracije u slikovnicama trebaju biti: • jednostavne i djetetu razumljive • estetski vrijedne, skladnih boja i odgovarajuće poruci koju prenose da bi razvijale djetetov smisao za lijepo • realne kada objašnjavaju neke pojmove; maštovite kada obogaćuju djetetov doživljaj • s manje detalja za mlađu djecu, bogatije i složenijih kompozicija za stariju djecu.

Slikovnica mora biti tiskana neotrovnim bojama, zaobljena (bez oštrih rubova) te prikladna za rukovanje. Ako je slikovnica anonimna (bez istaknutog imena autora, ilustratora i drugih stručnjaka), potrebno je sumnjati u njezino podrijetlo i kvalitetu. b) Knjiga za djecu i mlade Pri odabiru kvalitetnih knjiga rukovodimo se kriterijima koji se odnose na: sadržaj djela, jezik i stil, tehničke karakteristike (opremljenost) knjige, i ostalim kriterijima koji se uzimaju u obzir pri procjeni djela.

Sadržaj djela trebao bi biti: • originalan i zanimljiv, koji razvija i potiče maštu • onaj u kojem se prihvaćaju i poštuju kulturne i općeljudske vrijednosti • senzibilizira za potrebe drugih i drugačijih, poštuje različitost • obraća se svoj djeci, a ne samo određenoj skupini (multikulturalnost), odnosno nudi više perspektiva i vrijednosti • pridonosi boljem razumijevanju i samopoštovanju, razumijevanju vlastitih postupaka te drugih pojedinaca iz bliže ili šire zajednice • donosi poruke koje oplemenjuju • pomaže u rješavanju problema u odrastanju, bez stereotipa • na inovativan način govori o iskustvima koja su zajednička većem broju djece, ne mora biti nov i neočekivan po motivima, ali građenje priče treba biti inovativno i bez stereotipa, da potiče na razmišljanje i oblikovanje vlastitog mišljenja ili donošenja suda • potiče na razmišljanje i propitkivanje nekih društveno očekivanih situacija i odnosa • pobuđuje zanimanje i znatiželju čitatelja • izaziva emocije kod čitatelja • s temama koje su: zanimljive, poučne, aktualne, originalne i privlače • tematski i složenošću teksta primjeren dobi čitatelja kojima je djelo namijenjeno.

77

Jezik i stil: • jasan tijek priče • međusobna usklađenost svih dijelova teksta i ilustracija u odnosu na sadržaj • leksički bogat i jasan tekst, stilska izražajna sredstva primjerena uzrastu • gramatički i pravopisno ispravan tekst, kvalitetan i primjeren, umjetnički kvalitetno prezentiran.

Važan je cjelokupni dojam jer vodi do užitka u čitanju.

Tehničke karakteristike: • opremljenost knjige – kvalitetan uvez, papir, tisak, naslovnica, font, ilustracije.

Ostali kriteriji koji se uzimaju u obzir pri procjeni djela: • ako je djelo nagrađeno za dječju književnost • pogovori, predgovori, kritike, postojeće recenzije o kvaliteti • čitanost autora – prema statistici najposuđivanijih primjeraka • povratna informacija čitatelja o djelu – razgovor s čitateljima nakon pročitanog djela, s djecom, mladima i odraslima.

Navedeni kriteriji nastali su na temelju prijedloga članica Komisije za knjižnične usluge djece i mladež koje je kolegica doc. dr. sc. Ivana Martinović objedinila i sistematizirala.

Pri odabiru naslova za Liste dobrih knjiga za djecu, mlade i roditelje i izrade preporučenih popisa u obzir uzimamo elemente koji su važni kod nabave knjižne građe i izgradnje knjižnih fondova: ugled autora i nakladnika, novost teme, popularnost teme, primjernost obrade u popularnoznanstvenim djelima i kvaliteta prezentacije (opremljenost bibliografskim podacima, kazalima, podacima o autorima i dr.).

Kratki osvrt na produkciju knjiga za djecu i mlade uz primjere dobre knjige Vodeći se načelom kvalitete i uvažavajući potrebe korisnika, Odjel za djecu i mladež Gradske knjižnice (najstariji dječji odjel u Hrvatskoj i centralni odjel mreže Knjižnica grada Zagreba) nabavlja gotovo sve naslove dostupne na tržištu, tako da se godišnje knjižni fond obogati s oko tisuću novih naslova. U sveukupnoj produkciji knjiga za djecu i mladež najviše je objavljenih naslova u području knjiga za djecu starije predškolske i mlađe školske dobi. Prema sadržaju prevladavaju klasična djela (umjetničke bajke i priče), slijede ih problemske slikovnice (njihova je produkcija u porastu) i edukativne. Najmlađim čitateljima na raspolaganju je sve veći broj vrlo kvalitetnih naslova,

78

a posebno je zapažen rad hrvatskih ilustratora koji stvaraju i za inozemne nakladnike: Svjetlan Junaković, Tomislav Torjanac, Andrea Petrlik-Huseinović, Zdenko Bašić, Manuel Šumberac, Tomislav Tomić, Marsela Hajdinjak i dr. Pojavljuje se sve više serijala pogodnih za početnike u čitanju i nakladnički nizovi umjetničkih, nagrađivanih autora i slikovnica (primjerice švedskih i belgijskih autora). Teme koje su najzastupljenije i obrađivane u području slikovnice i knjiga za djecu starije predškolske i mlađe osnovnoškolske dobi su: prijateljstvo, ljubav, dječja svakodnevica, upoznavanje svijeta oko sebe i sl.

Primjeri dobre knjige za djecu mlađe dobi: Andersen, Hans Christian: Djevojčica sa šibicama ; oslikala Marsela Hajdinjak ; preveo Zoran Maljković. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2014. - [22] str. : ilustr. ; 25 cm Berner, Rotraut Susanne: Priče o zečiću Karlu : razvojne priče za glasno čitanje ; [prijevod Dunja Flegar]. - Zagreb : Planet Zoe, 2012. - 61 str. : ilustr. ; 25 cm Donaldson, Julia: Grubzonovo dijete ; illustrirao Axel Scheffler ; [prijevod Krešimir Krnic]. - Zagreb : Ibis grafika, 2014. - [32] str. : ilustr. ; 27 cm Femenić, Stanislav: Idi pa vidi ; ilustrirala Sanja Rešček Ramljak. - Zagreb : Znanje, 2013. - 34 str. : ilustr. ; 23 cm. - (Slikovnica Stribor) Guljašević, Ivana: Čovječuljak Snovuljak. - Zagreb : Igubuka, 2012. - 27 str. : ilustr. ; 21 cm + 1 DVD + 1 presavijeni list s plakatom. - (Biblioteka Dugina vrata) Heine, Helme: Nove pustolovine prijatelja ; [prevela i uredila Dunja Flegar]. - Zagreb : Planet Zoe, 2013. - [96] str. : ilustr. ; 25 cm Horvat, Nada: Mica Poštarica ; oslikao Stanislav Marijanović. - Zagreb : Sipar, 2009. [12] str. : ilustr ; 23 cm. - (Biblioteka Čudovišta) Jelić, Marijana: Coprnica Dragica ; suradnici na tekstu Zoran Pongrašić & Ana Đokić. Zagreb : Knjiga u centru, 2013. - 24 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Slikovnica - prozor u svijet) Lallemand, Orianne: Vuk koji je htio biti druge boje ; ilustrirala Eleonore Thuillier ; [prevela s francuskoga Petra Matić]. - Zagreb : Algoritam, [2014?]. - 31 str. : ilustr. ; 22 cm

79

Lestrade, Agnes de: Velika tvornica riječi / Agnes de Lestrade, Valeria Docampo ; s francuskoga prevela Petra Matić. - Zagreb : ArTresor naklada, 2013. - [34] str. : ilustr. ; 26 cm. - (Mali medvjed. kolo 1Mali medvjed. kolo 1, Sjevernjača ; knj. 2) Lindenbaum, Pija: Ema spava negdje drugdje; sa švedskog prevela Željka Černok. - Zagreb : ArTresor naklada, 2013. - [32] str. : ilustr. ; 30 cm. - (Mali medvjed. Sjevernjača ; kolo 1, knj. 4) Nordqvist, Sven: Lov na lisicu ; [prijevod sa švedskog Zrinka Gugić]. - Zagreb : Planet Zoe, 2015. - [26] str. : ilustr. ; 30 cm Pađen Farkaš, Dubravka: Djevojčica i ptica ; oslikao Dražen Jerabek. - Zagreb : Školska knjiga, 2013. - [36] str. : ilustr. ; 29 cm Petrlik-Huseinović, Andrea: Ljubav. - Zagreb : Kašmir promet, 2012. - [26] str. : ilustr. ; 25 cm Prap, Lila: Moj tata ; [sa slovenskoga prepjevao Boris Nazansky]. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2008. - [32] str. : ilustr. ; 25 cm Siegner, Ingo: Zmajić Kokos i njegove pustolovine ; [prevela Dunja Flegar]. - Zagreb : Planet Zoe, 2014. - [72] str. : ilustr. ; 24 cm Škrinjarić, Sunčana: Gospođica Neću ; ilustrirala Nikolina Novosel. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2014. - [30] str. : ilustr. ; 25 cm Vađić, Nina: Crvena Jabučica ; ilustracije Ana Kadoić. - Zagreb : Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2015. - 32 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Piširiši. Klub prvih pisaca) Velthujis, Max: Žabac i stranac ; prevela Gioia-Ana Ulrich. - Zagreb : Golden marketing - Tehnička knjiga, 2005. - [24] str. : ilustr. ; 24 cm Vitez, Grigor: Kako živi Antuntun ; ilustrirao Tomislav Torjanac. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2015. - [16] str. : ilustr. ; 25 cm Vladić, Manuela: Mauro - plavetni kit ; [fotografija autorice Nika Maštruko]. - Zagreb : Sipar, 2013. - [30] str. : ilustr. ; 27 cm. - (Biblioteka Čudovišta) Vončina, Pika: 4 priče iz zečje zemlje ; [tekst i ilustracije] Pika Vončina. - Zagreb : Mala zvona, 2014. - [40] str. : ilustr. ; 21 cm

80

Knjige za djecu mlađe osnovnoškolske dobi U području dječje knjige najzastupljenije su teme iz dječje svakodnevice: škola, obitelj, djelovanje unutar vršnjačke skupine i dr., a veliku popularnost postigli su humoristični romani. Zapažen je porast u produkciji humorističnih romana (u serijalima), koji su omiljeni i rado čitani. Romani Jeffa Kinneyja, američkog karikaturista i dizajnera igara, uspjeli su osvojiti mlade generacije čitatelja. Opisuju zgode dječaka Gregora (Gregov dnevnik: kronike Grega Heffleyja, Gregov dnevnik: ljetna žega, Gregov dnevnik: Rodrick rastura...). Pisani su u prvom licu, imaju dnevničku formu, a njihovoj popularnosti pridonio je način oblikovanja nalik stripu. Po uzoru na djela Jeffa Kinneyja, sve više autora objavljuje knjige za djecu po „prokušanom receptu“: Liz Pichonn (serijal Tom Gates); Stephan Pastis (serijal Timi Promašaj) i dr.

Osim humorističnih romana, najzastupljenije književne vrste su detektivski i pustolovni romani i pripovijetke te proza s elementima fantastike.

Primjeri dobre knjige za djecu: Babić-Višnjić, Snježana: Krugovi na vodi ; ilustrirao Frano Petruša. - Zagreb : Alfa, 2015. - 163 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Knjiga za mladež) Balog, Zvonimir: Ja konj. - Zagreb : Alfa, 2013. - 87 str. : ilustr. ; 26x30 cm Enquist, Per Olov: Planina tri pećine ; prevela sa švedskog Željka Černok ; [ilustracije Leonard Erlbruch]. - Zagreb : Profil multimedija, 2009. - 99 str. : ilustr. ; 22 cm. (Biblioteka Ritam) Horvat, Nada: Zgodice o micama ; [ilustrirao Stanislav Marijanović]. - Zagreb : Algoritam, 2010. - 127 str., [14] str. s tablama : ilustr. ; 19 cm. - (Arboretum Electa : najljepši izdanci svjetske književnosti za mlade) Kasparavičius, Kestutis: Budalaste priče ; [prijevod s litavskog Mirjana Bračko]. - Zagreb : Ibis grafika, 2008. - 79 str. : ilustr. ; 22 cm Kinney, Jeff: Gregov dnevnik : ljetna žega ; [preveo s engleskoga Ivan Zorić]. - Zagreb : Algoritam, 2013. - 224 str. : ilustr. ; 19 cm. - (Biblioteka Arboretum : najljepši izdanci svjetske književnosti za mlade) Knižek, Igor: Moj pustolovni planet ; ilustrirao Fabio Leone. - Zagreb : Alfa, 2014. - 96 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Knjiga za mladež)

81

Lainšček, Feri: Mislice : deset bajki ; [preveli sa slovenskoga Ana Dorić ... et al.]. Zagreb : Algoritam, 2007. - 151 str. ; 19 cm. - (Arboretum Electa : najljepši izdanci svjetske književnosti za mlade : europska literarna baština) Madunić Barišić, Nives: Tajna čokoladnih bombona ; [ilustracije Niko Barun]. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2012. - 140 str. : ilustr. ; 19 cm. - (Biblioteka Nives Madunić Barišić za mlade Mihaljević, Nada: Anđeo plišanih igračaka ; [ilustracije Karla Mačkić]. - Zagreb : Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2013. - 104 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Mala. Klub prvih pisaca) Mihelčić, Nada: Pustolovine Arna i Điđija ; [ilustracije Jasna Paunović]. - Zagreb : Izvori, 2010. - 137 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Plava ptica) Pilić, Sanja: Maša i ljeto ; ilustrirala Katarina Halužan. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2013.

- 49 str. : ilustr. ; 20 cm Pichon, Liz: Tom Gates : odlični izgovori : (i druge dobre fore) / Lin Pichon ; [prevoditeljica Petra Matić]. - Zagreb : Školska knjiga, 2015. - 340 str. : ilustr. ; 20 cm Poeppelmann, Christa: Mušketiri i zagonetka zlatnog mača ; [prijevod Margita Šurkić ; ilustracije Bettina Weisl]. - Zagreb : Alka script, 2009. - 96 str. : ilustr. ; 20 cm. - (Edukativni dječji krimić) Polak, Sanja: Gorski dnevnik Pauline P. ; [ilustracije Stjepan Bartolić]. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2012. - 302 str. : ilustr. ; 19 cm. - (Biblioteka Sanja Polak za mlade) Pongrašić, Zoran: Moj sekin školski dnevnik (i imenik) ; ilustrirala Branka Hollingsworth Nara. - Zagreb : Knjiga u centru, 2012. - 66 str. : ilustr. ; 19 cm PRIČE iz zemlje baobaba / izabrao i preveo sa svahilija Davorin Lapaš ; [autori Rahma Mahmoud ... et al.] ; [ilustrirao Tomislav Zlatić]. - Zagreb : Mala zvona, 2012. - 69 str. : ilustr. ; 25 cm. - (Biblioteka Praporac) Simon, Francesca: Grozni Grga ; ilustrirao Tony Ross ; [prevela s engleskoga Hana Greta Matković]. - Zagreb : Algoritam, 2010. - 93 str. : ilustr. ; 19 cm Šćavina, Tomica: Krotitelj oblaka ; ilustrirao Tomislav Tomić. - Zagreb : Sipar, 2015. [26] str. : ilustr. ; 26 cm. - (Biblioteka Čudovišta)

82

Uspenskij, Eduard Nikolajevič: Stric Fjodor, pas i mačak ; [ilustracije Ivana Guljašević Kuman] ; [prevela s ruskoga Lucija Lokin]. - Zagreb : Algoritam, 2013. - 162 str. : ilustr. ; 19 cm. - (Arboretum electa : najljepši izdanci svjetske književnosti za mlade) Knjige za mlade U području lijepe književnosti za mlade proteklih godina zapaža se najveći pad produkcije. Najzastupljeniji su fantastični romani (najčešće izlaze u serijalima), a manjim djelom problemski i romani odrastanja. Naime, svjedoci smo rastućeg interesa tinejdžera za fantastiku, čijoj popularnosti uvelike pridonose i filmske ekranizacije. Tako su mnoga književna djela zaživjela na filmskim platnima, ali i obrnuto. U osnovi je književnog teksta vječna borba između dobra i zla, tako da romani obiluju pustolovinom, uzbuđenjem i akcijom. Veliku popularnost postigao je serijal Warrior cats, potpisan pseudonimom Erin Hunter, iza kojega stoje autorice Kate Cary i Cherith Baldry. Serijal prati uzbudljive pustolovine četiriju klanova divljih mačaka.

Kada se stoljetni nepisani zakoni počnu kršiti, dolazi do borbe za prevlast i mačke, baš kao i ljudi, ratuju, vole se i mrze, pate zbog ljubavi i imaju svoju sudbinu. Pripovijedanje je inspirirano kultnim autorima kao što su J. R. R. Tolkien i J. K. Rowling. Francuske autorice Anne Plichota i Cendrine Wolf u romanima Nevidljivi svijet, Šuma izgubljenih, Srce dvaju svjetova... pišu o djevojčici natprirodnih moći Oksi Pollock. Tinejdžeri su se našli i u svijetu mitoloških bića u djelima Ricka Riordana (Percy Jackson i Olimpijci, Kradljivac gromova, More čudovišta). Pojavljuju se i knjige kao što je serijal 39 tragova. Različiti autori sudjeluju u nastanku jedinstvenog serijala koji je dio multimedijskog projekta (obuhvaća čitanje, online igranje i online skupljanje igraćih karata).

U beletristici za mlade pojavljuju se i nove teme kao što su: društvene mreže (Jasminka Tihi-Stepanić: Imaš fejs?; Bacit ću ti kompjutor kroz prozor, Melita Rundek: Haj, ja sam online, Sanja Pilić: Vidimo se na fejsu! i dr.), potrošački konzumerizam (Melita Rundek: Izgubljena u ormaru), anoreksija (Janja Vidmar: Bucka,Jasminka Tihi-Stepanić: Moja neprijateljica Ana...) i sl.

Tinejdžeri se pojavljuju i u angažiranim problemskim temama kao što su iseljeništvo, integracija, rasizam i siromaštvo (Sherman Alexie: Apsolutno istinit dnevnik Indijanaca na neodređeno vrijeme, Janja Vidmar: Kebarie, Jean Kwok: Izgubljena u prijevodu).

Teme ovih romana vezane su uz ljudska prava i toleranciju.

Primjeri dobre knjige za mlade Alexie, Sherman: Apsolutno istinit dnevnik Indijanca na određeno vrijeme ; [ilustracije Ellen Forney ; preveo s engleskoga Ivan Zorić]. - Zagreb : Algoritam, 2010. - 206 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Arboretum : najljepši izdanci svjetske književnosti za mlade)

83

Baldry, Cherith: U divljini / Erin Hunter ; prevela s engleskoga Sandra Kalogjera. - Zagreb : Znanje, 2011. - 226 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Warrior cats ; 1) Brajko-Livaković, Maja: Nemoj reći nikome ; ilustrirala Maja Duvnjak. - Zagreb : Alfa, 2012. - 251 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Knjiga za mladež) Korman, Gordon: Pogrešna nota ; [prevela s engleskoga Vida Živković]. - Zagreb : Algoritam, 2010. - 179 str. : ilustr. ; 19 cm. - (39 tragova ; knj. 2) (Arboretum) Kugli, Rosie: Nisam ti rekla--- . - Zagreb : Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2015. - 151 str.. - (Biblioteka Plus 18) Kwok, Jean: Izgubljena u prijevodu ; s engleskoga prevela Branka Maričić. - Zagreb : Profil knjiga, 2012. - 230 str. ; 24 cm. - (Biblioteka Profil bestseler) Lulić, Borna: Povratak vitezova : uzbudljiva priča o viteštvu za cure i dečke. - Zagreb : Planetopija, 2013. - 276 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Neo) Matanović, Julijana: One misle da smo male / Julijana Matanović, Anka Dorić ; [ilustracije Niko Barun]. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2010. - 207 str. : ilustr. ; 19 cm. (Biblioteka za mlade) Meandžija, Bojana: Trči! Ne čekaj me - - - ; ilustrirao Matija Pisačić. - 2. izd., 1. u ovoj biblioteci. - Zagreb : Alfa, 2015. - 235 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Knjiga za mladež) Mihelčić, Nada: Edbin. - Zagreb : Naklada Semafora, 2014. - 125 str. : ilustr. ; 22 cm.

- (Biblioteka Žuta) Mihelčić, Nada: Zeleni pas : roman za mlade. - Zagreb : Naklada Lukom, 2009. - 237 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Crni mačak ; knj. 7) Naprta, Robert: Luna ; [ilustracije Zdenko Bašić]. - Zagreb : Algoritam, 2010. - 386 str. ; 25 cm Pilić, Sanja: Ideš mi na živce! ; [ilustracije Niko Barun]. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2011.

- 191 str. : ilustr. ; 19 cm. - (Biblioteka Sanja Pilić za mlade) Plichota, Anne: Nevidljivi svijet / Anne Plichota, Cendrine Wolf ; prevela s francuskoga Nataša Medved. - Zagreb : Školska knjiga, 2011. - 453 str. ; 24 cm. - (Oksa Pollock) (Lumen)

84

Riordan, Rick: Kradljivac gromova ; [prevela s engleskoga Andrea Marić]. - Zagreb : Algoritam, 2009. - 302 str. ; 25 cm. - (Percy Jackson i Olimpijci ; knj. 1) (Biblioteka Arboretum : najljepši izdanci svjetske književnosti za mlade) Rundek, Melita: Izgubljena u ormaru ; ilustrirao Ivan Marušić. - Zagreb : Alfa, 2014. 175 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Knjiga za mladež) Scott, Michael: Alkemičar ; [prevela s engleskoga Marija Kostović]. - Zagreb : Algoritam, 2009. - 266 str. ; 25 cm. - (Tajne besmrtnog Nicholasa Flamela ; [knj. 1]) (Biblioteka Arboretum : najljepši izdanci svjetske književnosti za mlade) Šajatović, Ivona: Pazite kako igrate! ; pogovor Stjepan Hranjec ; ilustrirala Branka Nikolić Nara. - Zagreb : Školska knjiga ; Slavonski Brod : Grad Slavonski Brod, 2009. 123 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Ivana Brlić-Mažuranić ; sv. 7) Tihi-Stepanić, Jasminka: Moja neprijateljica Ana. - Zagreb : Školska knjiga, 2015. 211 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka za poticanje čitanja) Vidmar, Janja: Kebarie ; [ilustracije Damijan Stepančić] ; [preveli sa slovenskoga Bojana Aleksić ... et al.]. - Zagreb : Algoritam, 2013. - 192 str. ; 24 cm. - (Biblioteka Arboretum Electa : najljepši izdanci svjetske književnosti za mlade : europska literarna baština) Popularna znanost za djecu i mlade U produkciji knjiga iz popularne znanosti, umjetnosti, tehnike, sporta i zabave velika se pažnja, osim sadržaju (čiji su kriteriji kvalitete već prije navedeni), pridaje i grafičkom oblikovanju. Knjige su privlačno dizajnirane, tako da su mnogi naslovi opremljeni preklopima, prozorčićima, prozirnicama, dijelovima na izvlačenje, pop up prikazima... i sl. koji svojom atraktivnošću privlače sve više mladih čitatelja.

Primjeri dobre knjige iz popularne znanosti, umjetnosti, tehnike, sporta i zabave za djecu i mlade: Bašić, Zdenko: Sjeverozapadni vjetar : o vilenjacima i elementarnim bićima sjeverozapadnog dijela Medvednice pa do Samoborskog gorja / [tekst i ilustracije] Zdenko Bašić.

- Zagreb : Planetopija, 2011. - 88 str. : ilustr. ; 31 cm. - (Biblioteka Dodo) Brenifier, Oscar: Ljubav i prijateljstvo / Oscar Brenifier, Jacques Despres ; s francuskog prevela Vanda Mikšić. - Zagreb : Meandarmedia, 2015. - [30] str. : ilustr. ; 23 cm

85

Benyovsky Šoštarić, Kornelija: Mala vrtlarica ; [fotografije Nino Šoštarić] ; [ilustracije Alisa Ramić]. - Zagreb : Školska knjiga, 2013. - 83 str. : ilustr. ; 33 cm Green, Jen: Muzej dinosaura : [nezaboravno, interaktivno, virtualno putovanje kroz povijest dinosaura] / Jen Green ; savjetnik Neil D. L. Clark ; [tekst prevela Ksenija Plečko] ; [ilustracije Sebastian Quigley]. - Zagreb : Lusio, 2015. - 23 str. : ilustr. ; 23 cm Hawkins, Emily: Oceanologija : istinita priča o putovanju Nautilusa kako ju je zapisao Loticus de Lesseps, 1863. / Emily Hawkins i A. J. Wood ; [ilustracije Wayne Anderson ... et al. ; s engleskog preveo Nebojša Buđanovac]. - Zagreb : Planetopija, 2010. - [28] str. : ilustr. ; 31 cm. - (Biblioteka Dodo) Junaković, Svjetlan: Velika knjiga portreta. - Zagreb : Algoritam, 2007. - 44 str. : ilustr. ; 34 cm Miljković, Dubravka: Teen psiha : priručnik za tinejdžere / Dubravka Miljković, Majda Rijavec. - Zagreb : Profil knjiga, 2013. - 157 str. : ilustr. ; 21 cm Muck, Desa: Totalno ozbiljno savršeni : [knjiga savjeta za tinejdžerski bonton koja je upotrebljiva i u našem sunčevu sustavu] ; ilustrirao Matej de Cecco ; [prevela sa slovenskoga Mirta Jurilj]. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2012. - 181 str. : ilustr. ; 20 cm. (Serija Totalno ozbiljno - - -) Sikirica, Milan: 77 kuhinjskih pokusa : za djecu i mlade od 7 do 77 godina; [ilustracije David Peroš Bonnot, Igor Vilagoš]. - Zagreb : Školska knjiga, 2014. - 191 str. : ilustr. ; 23 cm Šafarek, Goran: Životinje Hrvatske : najveća ilustrirana zbirka hrvatske faune / Goran Šafarek. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2014. - 330 str. : ilustr. ; 31 cm Šimunić, Roberta: Upoznaj Hrvatsku : [vodič za djecu] ; [ilustracije Gordana Ivković] ; [idejna autorica Kata Ivanković Marić]. - Zagreb : FoMa, 2014. - 87 str. : ilustr. ; 25 cm Velika pitanja malih ljudi --- : --- i odgovori nekih jako pametnih ljudi / prikupila i uredila Gemma Elwin Harris ; [prijevod Nataša Ozmec]. - Zagreb : Planetopija, 2013.

- 281 str ; 20 cm. - (Biblioteka Quantum)

86

Zaključak Liste dobrih knjiga za djecu, mlade i roditelje informacijski su izvor koji je prvenstveno namijenjen odraslim osobama koje rade s djecom i mladima i bave se njima za lakše snalaženje u produkciji. Izrađuju ih dječji knjižničari koji su povezani sa svojim korisnicima i tekućom knjižnom produkcijom. S obzirom na to da dobro poznaju svoje korisnike i njihove potrebe, te da dobro poznaju i dječju literaturu, u prilici su izrađivati različite vrste preporučnih popisa, ali uvijek s ciljem da ponude najbolje. U svojem radu knjižničari su aktivni promotori dobre literature sa željom da utječu na razvoj literarnog i likovnog odgoja mladih korisnika.

Natalija Dragoja rođena je 1971. godine. Diplomirala je 1999. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na dvopredmetnom studiju komparativne književnosti i informatologije, smjer bibliotekarstvo. Osamnaest godina radi na Odjelu za djecu i mladež Gradske knjižnice, Knjižnica grada Zagreba, kao voditeljica pedagoško-animacijskih aktivnosti za djecu i mlade. Dugi niz godina voditeljica je likovnih radionica i aktivno sudjeluje u osmišljavanju i provođenju projekata za poticanje čitanja. U sklopu projekta Knjižnica širom otvorenih vrata (rad s djecom sa smetnjama u razvoju, mladim i odraslim osobama s invaliditetom) izrađuje i promovira taktilne slikovnice za slijepu i visokoslabovidnu djecu. Od 2012. godine članica je Komisije za knjižnične usluge za djecu i mlade Hrvatskog knjižničarskog društva.

Sustavno prati dječju književnost i aktivno sudjeluje u izradi anotacija, biltena i preporučnih popisa literature za djecu, roditelje, odgojitelje, nastavnike i knjižničare.

87

DJETINJSTVO U KRAPINI Vesna Jelić Zrinskog i Frankopana 4, Krapina vesna.jelic@gkkr.hr

Sažetak U radu će biti prikazan prostorno-socijalizacijski okvir odrastanja troje krapinskih književnika: Dubravka Ivančana, Darka Oreškovića i Nevenke Lončar, razvoj njihovih osobnih identiteta te utjecaj koji je Krapina imala na oblikovanje njihova pjesničkog, autobiografskog i fikcionalnog književnog opusa koji je u nemalom dijelu bio pisan za djecu i mlade. Prvi od njih odrastao je u Krapini u osvit Drugog svjetskog rata, drugi u poratnom razdoblju, a Nevenka Lončar sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bit će prikazani njihovi obiteljski i vršnjački odnosi, te širi gradski kulturni okvir, koji su znatno utjecali ne samo na formiranje njihove individualnosti, nego i na oblikovanje književnih ostvarenja. Ugrađujući dijelove svojih biografija u književnost prožetu humorom, mjestimice eskapizmom i toposom „mladenačke klape“, hoteći na taj način uprizoriti onodobnoj i današnjoj mladeži svoj osobni doživljaj odrastanja u Krapini ističući specifične elemente tog procesa, stvorili su vrijedna književna ostvarenja koja nadilaze regionalne okvire, o čemu svjedoče i brojne nagrade, čitateljska recepcija i mišljenje stručne kritike.

Ivančanovo djetinjstvo u predratnoj Krapini Dubravko Ivančan rođen je 1931. godine u Krapini, u kojoj je pohađao nekoliko razreda osnovne škole. Gimnaziju i studij čiste filozofije završio je u Zagrebu, a tri je godine proveo na poslijediplomskom studiju u Njemačkoj i Francuskoj. Nakon povratka u Hrvatsku jedno je vrijeme radio kao knjižničar, no tijekom svojeg relativno kratkog života imao je i status slobodnog umjetnika. U hrvatskoj će književnosti ostati upamćen kao najplodniji haiku pjesnik, koji je govorio kako se uvjerio da se „poeziju može ‘naći’, upravo prepisati, i to iz djetinjstva“14. O njemu su, među ostalima, pisali Vlatko Pavletić, Ivan Slamnig, Vladimir Devide i Božica Jelušić. Ivančan je zastupljen u nekoliko hrvatskih pjesničkih antologija koje su za tisak priredili Ivo Zalar, Branislav Glumac, Đurđa Vukelić-Rožić, Vladimir Lončarević, Miroslav Slavko Mađer, Branko Pilaš, Romeo Mihaljević, Josip Brkić i dr. Njegovo drugo objavljeno djelo je dječji ep Jaje harambaša iz 1958., u kojem u rimovanom osmercu obrađuje hrvatsku narodnu priču o jajetu harambaši koje se suprotstavlja moćnom turskom osvajaču uz pomoć pijetla, mačka, magarca i ovna.

14 Vidi: Pavletić, Vlatko: Misaono osjećanje mjesta. Zagreb, 1995., str. 140.

88

Odrastajući na literarnoj potki europskih i hrvatskih bajki koje mu je pričala baka Ivančan, osim poezije za odrasle napisao je i dvije zbirke pjesama za djecu pod nazivom Bijeli brod i Djetinjstvo uz Krapinčicu.

Najraniju fazu djetinjstva Ivančan je proživio u Krapini, koja je po svojem urbanom tkivu u fizičkom, graditeljskom izvanjskom izgledu jedinstven locus formiran u podnožju srednjovjekovnog Staroga grada, gdje se u uskom pojasu oko rječice Krapinčice u trećoj dekadi 20. stoljeća smjestilo samo nekoliko tisuća stanovnika. Između dva velika rata, u vrijeme Ivančanova djetinjstva, Krapina je bila kotarsko središte s upravnom službom, redarstvom i zatvorom, sucem (Kamenarović), osnovnom i obrtničkom, građanskom školom, trima crkvama, hotelom Central, nekoliko svratišta i gostionica (Kod Vanića), bankom (pod upravom direktora Juliusa Wochela) te priličnim brojem obrtnika najrazličitijih profila, od šeširdžija (Kurko), krovopokrivača (Lampert), kovača, kožara (Biller), mesara (Dolovčak) do pekara (Benc, Puškarić), krojača (Cerovečki, Miljan) i slastičara (Krog), zubara (Loborec), liječnika i apotekara (Popović) te trgovaca (Nežmahen, Topfer, Pažur, Kompare, Vrečko), Kneippovim lječilištem pokraj nalazišta ostataka pračovjeka, s nekoliko odvjetnika (Fizir, Kiš, Barbot), šumarom (Pleško) te tekstilnom tvornicom u Žutnici. Krapina je i prije rata bila multikulturalan gradić. Službu Božju tada je u župnoj crkvi obavljao župnik Hranilović, a u franjevačkom samostanu gvardijan L. Lach prije nego što je otišao u Čakovec. Iako je stanovništvo bilo većinom katoličko, Krapinu je nastanjivalo i nekoliko židovskih obitelji. Društveni je život bio iznimno bogat. Građani su se udruživali u brojne udruge, sokolske, fajferske, teniske, nogometne, planinarske, kazališne, pjevačke, glazbene i obrtničke. U Krapini su se nedjeljom održavala prvenstva teniskih klubova, tu je nastupao grof Vranyczany sa svetokriškim apotekarom Davilom protiv braće Šurina iz Klanjca. Nogometni klub Zagorac imao je svoje igralište u blizini željezničke postaje.

Ivančanov obiteljski krug u Krapini činili su majka Zlata, otac Andrija i četiri godine stariji brat Ivan. Ivančanovi nisu izvorna krapinska obitelj, nego „dotepenci“15, doseljenici koji su 30-ih godina prošlog stoljeća došli iz Molava u Podravini kao državni službenici, točnije prosvjetni radnici, nakon što su dekretom tadašnje vlasti dobili namještenje u pučkoj školi u Krapini. Obitelj se nastanila u negdašnjoj Ulici kralja Aleksandra, današnjoj Magistratskoj ulici, u dugačkoj jednokatnici čiji prozori gledaju na Starogradsku ulicu, koja se prilično strmo penje prema zidinama krapinskog Staroga grada, s haustorom kroz koji se prolazi u dvorište, u kući na broju 15, na kojoj se danas nalazi spomen-ploča Dubravku Ivančanu. Njegov je otac bio ugledan čovjek, radićevac, društvenjak i veseljak, sklon vinskoj čašici, s izrazitim talentom za pisanje dramskih komada namijenjenih scenskom izvođenju u mjesnoj školi. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u svojem katalogu bilježi, a njegov brat, folklorist Ivan 15 Dotepenec - kol. došljak, doseljenik

89

Ivančan, i svjedoči u svojoj knjizi Snatrenja i sjećanja16, da je njihov otac Andrija Ivančan napisao nekoliko scenskih prikaza (jednočinki) za djecu. Njih šest, pod naslovima Ciklama (dvočinka), Kapetan Joško (igrokaz za mladež u dva čina), Popis pučanstva (šaljiv igrokaz u jednom činu), Naukovni govor (šala u jednom činu), Kumstvo (šaljiv igrokaz u jednom činu) te naslovnu Pod vedrim nebom, napisao je na kajkavskom jeziku za školu i kazališne dobrovoljce, amatere. Tiskao ih je kad je Dubravku bilo pet godina, u jedinoj onodobnoj krapinskoj Tiskari i knjigovežnici Stjepana Sinovca u istoj Magistratskoj ulici u kojoj su i stanovali. U božićnim predstavama uloga malog Isusa bila je dodjeljivana Dubravku, ne samo zbog dobi, nego i zbog plave, kovrčave anđeoske kose, zbog koje je više nalikovao na djevojčicu. Pripreme glumaca diletanata, školske djece i prijatelja, uvježbavanje teksta, scenske vježbe bile su povjerene Dubravkovoj majci Zlati, osobi koja je, iako je ponekad znala djeci dati pljusku, zazirala od fizičkog kažnjavanja školske, pa i svoje djece, što je u ono doba bila uobičajena pojava. Za teže nepodopštine roditelji Ivančanovih vršnjaka koristili su trskovac ili „španišerol“, šibe od kakvih su se u krapinskoj tvornici štapova proizvodili i „kloferi“ za isprašivanje tepiha. Unatoč povremenom kažnjavanju trskom po stražnjici, oba su Andrijina sina, i Ivan i Dubravko, obožavala oca, profesora i prirodoslovca koji ih je u slobodno vrijeme vodio u okolicu Krapine na male izlete tijekom kojih ih je poučavao botanici, te razlikovanju i imenovanju biljaka koje su tu rasle. Također ih je slao na privatne satove njemačkog jezika i na satove glasovira kod učiteljice Marije Mališ, te je na taj način aktivno izgrađivao osobnost svojih sinova. Kako u to doba ne samo u Krapini, nego i u većim mjestima nije bilo vrtića i jaslica, Dubravko je odrastao uz starijeg brata i svoje vršnjake u kući, na ulici, uz njihove služavke Anku, Maru i Betiku, koje su u Krapinu došle iz sela Podbrezovica, udaljenom oko pet kilometara. U Krapini su živjeli i Dubravkovi ujaci Zlatan i Pero, te djed Petar. Djeca su dane provodila u dvorištu, vrtu ili na ulici ganjajući se na romobilima, špekulajući se, u igrama žmurke, lovice i lopova i žandara, uz obale Krampušnice, što je bio domaći naziv za rječicu Krapinčicu. U trgovini mješovite robe kod Topfera, čije čudesno zvonce nad vratima najavljuje dolazak kupca u dućan, kupuje bombone na komad. Odlazi na dječje zabave kod Fizirovih, za koje oni daju izraditi unikatne pozivnice kod mjesnog tiskara. Među omiljenijim mjestima za poslijepodnevnu i subotnju igru bio je prostor oko franjevačkog samostana na brijegu zvanom Jozenberg, u pećinama ispod Staroga grada, školsko igralište, na Hušnjakovu brdu, gdje je Kramberger krajem 19. stoljeća otkrio ostatke krapinskog pračovjeka, pokraj umjetnog jezera na Dolcu. Mnogi od ovih toponima našli su se trideset godina kasnije u Ivančanovim pjesmama u zbirkama Bijeli Brod i Djetinjstvo uz Krapinčicu, u kojima je djetinjstvo središnja tema njegovih pjesama, a ne tek polazno razdoblje njegova života. U njima se oslikava tadašnji način života, standard, obiteljska pedagogija, običaji, način provođenja slobodnog vremena, odnos prema odraslima. Njegova poezija ključ je za rekonstrukciju djetinjstva u Krapini, koja je za njega mjesto „pradoživljene“ ljepote, a igra privilegij djetinjstva. Tako je, na primjer, 16 Ivančan, Ivan. Snatrenja i sjećanja. Molve, 2004., str. 17

90

u spomenutoj zbirci Djetinjstvo uz Krapinčicu, koja sadrži 92 pjesme, njih 15 pisano u „mi“ formi, a pjesničko ja prisutno je u čak 62 pjesme pisane u „ich“ formi, dakle u prvom licu. U tim pjesmama Ivančan se identificira s događajima i biva potpuno uronjen u svaki opjevani događaj, dojam i mjesto. Pjesnikova perspektiva odraz je slike svijeta djeteta koje hoda, igra se, trči pločnikom, gleda planinu Strahinjčicu, putuje, krade grožđe, gradi kule u pijesku. Pjesme tematski obuhvaćaju brojne doživljaje i dogodovštine, poput one kad se tajno kupao u Krapinčici, kako je u novom mornarskom odijelu, kapici i cipelicama upao u jezero Dolac, krao grožđe na Šušeljbregu, ispovijedao se u crkvi zbog smrtnog grijeha jer je potajice jeo vrhnje s mlijeka u smočnici. U njima se iscrtava dječja naivnost, koja je ključ Ivančanova humora, kao na primjer u pjesmi Strašilo gdje stihovima: Beremo grožđe. / S nama je strašilo. / Mi skoro gotovi, / ono / još strši: / čuva / do posljednjeg grozda! kojom dočarava izokrenutost dječje logike te, suprotno logici odraslih, dolazi do zaključka da strašilo čuva djecu u krađi, a ne grožđe od ptica. Isti postupak koristi i u pjesmi U parku u kojoj kazuje kako mu je za vrijeme šetnje parkom bilo zabranjeno gaziti nasade te se stoga morao čvrsto držati za (majčinu?) ruku da se ne otrgne i ne pogazi cvijeće. I u pjesmi Vrtne kugle izaziva smijeh stihovima: Zastanem pred vrtom / u ulici / našeg dimnjačara / i gledam divne / vrtne kugle. U njima sam izobličen / i sasvim mali. / Da nisam patuljak?

Pjesničkim postupkom oblikovanom logikom, koja sliči naivnoj dječjoj logici, odnosi su izokrenuti. Opisujući susret s ukrasnim vrtnim kuglama, donoseći komentare iz pozicije djeteta, a ne odrasla čovjeka (Da nisam patuljak?), Ivančan gradi svoj identitet začuđena dječaka koji, ugledavši sebe u zakrivljenoj plohi kugle, izražava silan strah i osobnu nesigurnost kao da se nikad prije nije vidio u običnom ogledalu, niti se visinom uspoređivao s vršnjacima pa zato ne zna da nije patuljak. Znamo također da odgovorna majka čvrsto drži nerazumno dijete, a ne dijete nju za ruku kako se ne bi istrgnulo i upalo u nevolju, kao i da konkavno zaobljena vrtna kugla izobličuje onoga tko se u njoj ogleda. Slično je i u pjesmi Jeka, u kojoj autor piše: Prijatelj i ja vičemo uz brijeg, / da čujemo jeku . / ... Slijedimo je / u hitnji – ne bi / da nismo dvojica! – / no uvijek nam / umakne! / Zadihani / na vrhu brijega / čujemo je / sa obližnjeg! Dječačka naivnost koju spretno dočarava vrlo se plastično ogleda i u pjesmi Zabranjeno kupanje, iz koje doznajemo da su djeci branili kupanje u Krapinčici zbog zaraze. No, dječak Dubravko razmišlja nakon povratka s kupanja: Reći ću da smo se / igrali skrivača / – a opet sam naopako / obukao košulju! Djetinji pogled na prirodu vrlo je mudro izveo i u pjesmi Idem na spavanje, u kojoj zaključuje Grožđu da dozrije / potrebno je sunce. / A djeci / mrak, da narastu.

Autorov vokabular potvrđuje da poznaje mjesto i ljude, pokazuje da je vrlo blizak s njima, gotovo srašten, ukotvljen. U pjesmama otkrivamo ljude s kojima se trajno susreće, koji čine njegov socijalni milje: skretničara na pruzi, susjedu trgovkinju, prodavača, prijatelja Branka, velečasnog, pekara, djevojčicu Katicu, prijatelja Đuru, gospođu učiteljicu, gospođe V. i M. U pjesmi Novi svijet kaže: Predobro poznam ulicu

91

/ od trga / do građanske škole17. Iz njegovih stihova izvire snažna, nepatvorena povezanost s Krapinom njegova djetinjstva, njezinim ulicama, trgovima, parkovima, vrtovima i bregima. Otkuda toliki biografizam u Ivančanovim pjesmama, ta potreba da se u poeziju zapišu osobna djetinja iskustva, doživljaji, osobe, zapažanja, razmišljanja vezana uz Krapinu? Zar ostatak života, više od četiri desetljeća, uključujući ratne traume, poraće, studij u inozemstvu, profesionalni rad i intimni život, nemaju u sebi onu snagu koja će proizvesti nove zapise, novu poeziju? Očito da za Ivančana nema, da je djetinjstvo životna faza koja ga je potpuno oblikovala na identitetskoj razini i za kojom čezne.

Njegovi stihovi ne samo da zvuče autentično, oni jesu autentični i uvjerljivi, stvarajući tako sliku Krapine kao najvažnijeg Ivančanova životnog okoliša koji ga je trajno obilježio iako je u njoj živio u ranom djetinjstvu samo prvih 10 godina svojeg života, čime se potvrđuje mišljenje suvremenih psiholoških teorija o djetinjstvu kao formativnom razdoblju ljudske osobnosti. Možda bi Ivančan dulje ostao živjeti s roditeljima u Krapini da mu se otac nije krajem 1938. godine zamjerio mjesnom vođi Sokola Juliusu Wochelu, šefu podružnice mjesne banke, koji snagom svojeg položaja utječe na odluku o premještaju Andrije Ivančana u tadašnje Srpske Moravice u Gorskom kotaru. Nekoliko mjeseci potom i stariji, glazbeno nadaren Dubravkov brat Ivan odlazi na školovanje u Varaždin jer Krapina u to doba nema glazbenu školu, dok majka Zlata s malim Dubravkom ostaje još jednu godinu u Krapini. Četveročlana se Dubravkova obitelj rasula na tri strane, da bi se na kraju tijekom 1939. svi preselili u Zagreb i ondje se trajno nastanili.

Oreškovićevo odrastanje u poratnoj Krapini Darko Orešković drugi je od troje promatranih književnika koji su rođeni u Krapini, a pisali su i za djecu. Orešković je objavio dva romana signifikantnih naslova: prvi je roman Odrastanje (Konzor, 1999.), a drugi Obitelji s ljubavlju (Konzor, 2001.). Rođen je, doduše, u Blatu na Korčuli 1951. godine, no djetinjstvo i gimnazijsko obrazovanje proveo je u Krapini, u kojoj su oba roditelja nakon završetka Drugog svjetskog rata dobila posao. U Krapini mu je u nižim razredima osnovne škole učiteljica bila Mira Pospiš. Završivši gimnaziju, upisuje Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je diplomirao, magistrirao i doktorirao (1985.) Od 1976. zaposlen je u Institutu Ruđer Bošković. Ondje je i danas zaposlen na katedri za neuroznanost. Orešković je jedan od utemeljitelja Hrvatske udruge za inicijative u demokraciji.18 Kao i većina krapinskih studenata danas, tako i u vrijeme Oreškovićeva studija, zahvaljujući relativnoj blizini Zagreba (60 kilometara), mnogi od studenata, pa i 17 Ivančan, Dubravko. Djetinjstvo uz Krapinčicu. Zagreb, 1976., str. 53.

18 Vidi: www.nsz.hr/o-sindikatu-znanosti/veliko-vijece/biografija-oreskovic/ Pregledano 18. 5. 2016.

92

Orešković, vikende provode u Krapini. Uz nju Oreškovića veže ne samo obitelj, nego i vršnjačka skupina gimnazijalaca s kojima se nastavlja i dalje družiti u slobodno vrijeme, za vrijeme zimskih i ljetnih praznika, te dugih deset godina nakon završetka studija. Među njima su Veronika Ferček Cekol, umirovljena gimnazijska profesorica hrvatskog jezika i autorica knjige o Gimnaziji Krapina, potom Zdenko Antonović, dugogodišnji član humorističnog krapinskog lista Zvonec, Vjekoslav Čavužić i dr. U Krapini su Oreškovići najprije stanovali u prizemlju Osnovne škole Ljudevit Gaj, potom desetak godina na katu stare zgrade Muzeja krapinskog pračovjeka, da bi se konačno preselili u obiteljsku kuću u Bregovitoj ulici, u kojoj je rođena i Nevenka Lončar, treća krapinska književnica o kojoj će biti riječi nešto kasnije. Darkovi baka i djed po ocu, o kojima piše u romanu Odrastanje, također su se doselili u Krapinu iz Pakraca u vrijeme kada je njemu bilo 14 godina. Njegova je majka, profesorica, niz godina predavala hrvatski jezik najprije u osnovnoj školi, a kasnije, do umirovljenja, u Školi učenika u privredi (1970. – 1975.), a njegov je otac bio prosvjetni inspektor na području Hrvatskog zagorja. Među odgovorima na pitanja koja sam mu postavila u intervjuu Orešković navodi da je roman Odrastanje autobiografski roman, „čak pretežno, budući da je matrica romana vezana uz moje odrastanje. Ali s druge strane i nije, budući da su ubačeni neki likovi koji u stvarnosti nisu postojali, da su neke radnje i događaji proizvod mašte. Međutim, ipak bi se trebao svrstati u autobiografsku literaturu, prije svega po atmosferi koja se provlači kroz roman, a to je atmosfera mog odrastanja.“19 Iako se u romanu Odrastanje osim Darka pojavljuju i likovi nazvani Sis i Brc, što bi navelo na pomisao da se radi o njegovu bratu i o sestri, Oreškovićeva majka rodila je osim Darka još troje djece, no čak dvoje djece, sin i kćer, umrli su im vrlo rano, prije Darkova rođenja, tako da je on odrastao uz samo jednog brata.

Najranija njegova sjećanja više su vezana uz baku i djeda nego uz brata i roditelje.

Njegov je djed, naime, imao sodarski obrt za proizvodnju soda vode i krahera, voćnih sokova na bazi soda vode, sličnih Coca-Coli, a baka se bavila izradom „fordrukeraja“, onodobnih, kako Orešković kaže, grafita koji su se, doduše, proizvodili na platnu uz pomoć raznobojnih konaca, a danas su poznatiji pod nazivom „zidnjaci“. Njih je baka u sajmene dane prodavala u Pakracu. Orešković je odrastao u predtelevizijsko doba, uglavnom je sam određivao svoje slobodno vrijeme i puno je vremena provodio sa svojim vršnjacima. Dječaštvo provedeno u Krapini obilježeno je odlascima u kino i gledanjem nogometnih utakmica. U mladosti je bio član krapinskog fotokluba te vrstan sportaš. Bavio se nogometom i atletikom. U prvom objavljenom romanu, na samom njegovu početku objašnjava što ga je ponukalo na pisanje: „... ovo je pokušaj da se... s pravom i ponosom prisjetimo našeg djetinjstva i odrastanja, koja su kao i sva ostala djetinjstva bila neponovljiva,... koja su nas napunila sjećanjem na najljepše razdoblje života, da bi svaki put kad nam bude teško, duboko zagrabili u njega, da izvadimo sve one mirise, boje, događaje, snove i nadanja za koje svaka generacija duboko vjeruje da se samo njima događaju i da pritom ne osjećamo baš nikakvu krivnju.“20 19 Citat je preuzet iz odgovora na pitanje postavljeno Darku Oreškoviću putem e-prepiske od 16. 5. do 20. 5.

2016.

20 Orešković, Darko. Odrastanje. Zagreb, 1999., str. 6.

93

Djetinjstvo je, dakle, za Oreškovića najljepše razdoblje života, a sjećanje na njega u odrasloj dobi daje mu snagu da u teškim vremenima izdrži sve kušnje i teškoće pred kojima se nađe.

Orešković je odrastao u vrijeme socijalističke Jugoslavije, u razdoblju kad je životni standard u odnosu na ratni već unekoliko porastao, ratne traume su zamagljene, no to je vrijeme obilježeno snažnim ideološkim utjecajem Partije, ideje bratstva i jedinstva među narodima i narodnostima Jugoslavije, omladinskim radnim akcijama. Iako se sjeća kako su im u školu pedesetih godina stizali paketi iz Amerike s pošiljkama UNRRA-ina sira i mlijeka u prahu, već nakon jednog desetljeća svjetska tehnološka rješenja došla su i u Krapinu, kojom se voze bube i fićeki, automobili za srednju klasu.

Njegova obitelj provodi dio godišnjeg odmora na ljetovanjima na Korčuli i u drugim mjestima u priobalju. U kulinarstvu prodiru industrijski proizvodi poput najlon-juhe, mlijeka iz tetrapaka, bombona Bronhi, limunade i južnog voća. U kuhinje dolaze hladnjaci i električni štednjaci, a on doručkuje kruh s mlijekom iz emajliranog lončića s likom Mickyja Mousea. U Krapini polako izumiru stari obrti. Pekari, užari, krojači i kovači zatvaraju svoje radnje, koje gube tržišnu bitku s modernim poduzećima kao što su u Krapini Pekom, poduzeće za proizvodnju kruha i peciva, Krapinska tekstilna industrija i Kotka za proizvodnju odijela, trgovačko poduzeće Strahinjčica, koje otvara i robnu kuću, i druga. Od malog suburbanog mjestašca, Krapina postaje grad, gradske vlasti ukazom čak zabranjuju držanje stoke u njemu. Bogatiji Krapinčani sedamdesetih putuju u Trst u nabavu odjevnih predmeta kojih u Jugoslaviji još nema, poput šuškavaca i najlonki. Sredinom šezdesetih Tjedan kajkavske kulture i Festival kajkavskih popevki najvažniji je, najposjećeniji i medijski najeksponiraniji kulturni događaj u Zagorju, koji i Orešković s nestrpljenjem očekuje.

Orešković zajedno s roditeljima ide u Narodno sveučilište na projekcije igranih filmova, od kojih najviše voli vesterne. U višim razredima osnovne škole kao adolescent otkriva i svoju nježniju stranu, zaljubljuje se i otkriva vlastitu spolnost. Uz pomoć radija i kinematografa razvija osjećaj za autonomni generacijski, tinejdžerski identitet. Sakuplja sličice ljepotica europske kinematografije, poput Gine Lollobrigide, Lorene Yarnell i Brigitte Bardot.

Već sa sedam godina Orešković se, sudeći po romanu Odrastanje, odlučno opire polasku u školu, uvjeren da se sve bitno o životu može naučiti i bez nje, što se dade zaključiti iz rečenice u kojoj se obraća implicitnom čitatelju riječima: „Ako već morate birati, bolje vam je u školi nego kod zubara, jer škola boli samo kad se sazna za loše ocjene, a zubar uvijek. Kad bih ja mogao birati, ja bih se odlučio za ferije.“21 Osim predzadnjeg poglavlja (Vojska), pisanog u formi dnevnika i naknadno umetnutog u rukopis kad je već bio pred odlaskom u tiskaru, roman Odrastanje sastoji se od deset 21 Ibid., str. str. 28.

94

kraćih pripovjednih segmenata koji kronološkim redom obuhvaćaju autobiografske sekvencije vezane uz djetinjstvo (Škola stranih jezika, Milicija), dječaštvo (obuhvaćeno u poglavljima Akademija, Ljubav), mladost (Ljubav, Upis, Miroslav, Goli otok, Stari) i zrelo adolescentsko doba (Vojska, Žuti). Pišući s vremenskim odmakom od trideset godina, Orešković na više mjesta u romanu neposredno naznačuje svoj odnos prema drugim ljudima, tj. likovima iz romana u kasnijoj fazi života, koji je formiran u mladosti, kao na primjer u rečenici: „Stari i ja smo otad imali odnos pun topline, uvažavanja i razumijevanja i ni s kim poslije nisam uspio u tako malo riječi izreći tako puno stvari.“22 Kada poneki od pripadnika današnje mladeži, nevješt u prevladavanju generacijskog jaza između sebe i roditelja, čita ovakav tekst, neminovno zaključuje kako se i taj jaz dade premostiti i kako se s roditeljima može imati odnos prožet razumijevanjem i bliskošću.

Osim suprotstavljanja autoritetima u kući, Orešković u romanu Odrastanje u humorističnom tonu izražava i snažan otpor prema obrazovnim autoritetima. Za vrijeme jedne od svečanih akademija, kako su se zvale priredbe posvećene nekom od važnih datuma u povijesti Jugoslavije, poput Dana Republike i Dana antifašističke borbe, on sa skupinom istomišljenika (Deba, Žuti, Mirko), sa svojom klapom, izvodi pravu malu diverziju izrugujući se proslavi Dana oslobođenja na način da školsko natjecanje u trčanju pretvara u urnebesno smiješnu parodiju koja sudionicima diverzije priskrbi rigoroznu odgojnu mjeru, ukor pred isključenje iz škole, a obitelji veliku sramotu koja, posljedično, rezultira zabranom izlazaka ne samo glavnom akteru, nego svima koji su u njoj sudjelovali. Orešković parodira ne samo teme i likove, nego i vlastite ljubavne doživljaje, školske događaje, vlast, sustav odgoja i obrazovanja obilno koristeći humor i dosjetku. Opisujući inače ozbiljne nevolje koje su se obrušile na oca tijekom hrvatskog proljeća zbog članstva u Matici hrvatskoj, Orešković stavlja u usta majci rečenice koje kod čitatelja izazivaju salve smijeha jer pojam Matica (hrvatska) zamjenjuje s maticom iz životinjskog svijeta: „Neće se on meni više bez pitanja upuštati ni u rebuse, ni u križaljke, a kamoli u politiku, i dat ću ja njemu Maticu.

Neće meni više u ovu kuću ni matica, ni ikakva druga pčela. Ni med neće više u ovu kuću dok sam ja živa.“23 Orešković, vidimo, u romanu bilježi različite povijesne prilike i događaje i njihov utjecaj na obiteljsku i mjesnu mikropovijest iz perspektive aktivnih sudionika, a ne promatrača tih događaja. Njegova iskustva, zapisana u humorističnoj formi, i danas utječu na formiranje kolektivne slike Krapine u očima njezinih stanovnika sklonih i privatno i javno rugati se vlastitim slabostima, nesnalaženju i provincijalizmu.

22 Ibid., str. 85.

23 Ibid., str. 81

95

Djetinjstvo Nevenke Lončar devedesetih godina u Krapini Nevenka Lončar, najmlađa od ovo troje krapinskih književnika, rođena je 1966. godine, a potječe iz radničke obitelji. Njezina je majka bila zaposlena kao prodavačica karata na autobusnom kolodvoru, a otac je bio zaposlen kao stolarski radnik u tvornici namještaja Šavrić, koja se nalazila u neposrednoj blizini krapinske željezničke postaje.

Nevenka je od rođenja živjela s roditeljima i sa sestrama u Bregovitoj ulici u Krapini, u kojoj su njezini roditelji uz pomoć kredita izgradili jednokatnicu. Niže razrede osnovne škole pohađala je u Osnovnoj školi Ljudevit Gaj, a kad je 1978. godine počela s radom druga krapinska Osnovna škola August Cesarec, Nevenka je u njoj završila više razrede osnovne škole. Srednju školu pohađala je u Zaboku. Bila je odlična učenica, oduvijek sklona zapisivanju svojih misli. Nevenka, od milja zvana Nena, a na koricama jedne od knjiga poznata i kao Pepa Puh, u djetinjstvu, poput glavne junakinje iz prvog objavljenog romana pod nazivom Šest guba čarolija i jedan užas na kvadrat, guta knjige iz područja beletristike posuđene iz mjesne knjižnice u koju je učlanjena od najranije mladosti. Prve njezine zapisane priče nastale su iz potrebe da zabavi vlastito troje djece, Gloriju, Dominika i Alisu, rođene u razdoblju od 1993. do 2000. godine, a kad su ona malo porasla, pisanje priča ne prekida, ali ih ni ne objavljuje. Prvi ozbiljniji spisateljski angažman ugovorila je s T-portalom, na kojem su nekoliko godina bile objavljivane njezine poučne priče u rubrici Ifka detektifka. Napisala je i četiri scenarija na nove epizode animirane serije Profesor Baltazar, realizirane u produkciji Zagreb-filma. Objavljuje u dječjim časopisima Smib, Prvi izbor. Za roman Šest guba čarolija i jedan užas na kvadrat te za drugi Bio sam pas i opet sam dobila je dvije godine zaredom, 2014. i 2015., književnu nagradu Zvonko, koju dodjeljuje Hrvatsko društvo pisaca za djecu i mlade za najbolji neobjavljeni rukopis za djecu i mlade.

Za razliku od Ivančana i Oreškovića, čiji je doživljaj djetinjstva čvrsto inkorporiran u literarna ostvarenja, Nevenka Lončar, čini mi se, ne koristi obilato autobiografski diskurs i lokalnu zbilju u svojim romanima i pričama, ili su oni u najmanju ruku prilično zamagljeni ili namjerno sakriveni jer se u njezinim knjigama nalaze tek u tragovima. Prvi, već spomenuti roman Šest guba čarolija i jedan užas na kvadrat tematizira život jedne desetogodišnje djevojčice, Ire Kolar, koja zaluđena pričama o čarobnjaštvu, Harryju Potteru, Čarobnjaku iz Oza, Dylanu Dogu, Mandraku i princu Valiantu, pokušava i sama postati čarobnicom. Moguće je da je Ira Nevenkin alter ego, jer opisujući Iru, Nevenka kao da govori i o svojoj ljubavi prema knjizi i čitanju: „Zbilja volim čitati knjige, gutam ih i proždirem kao kakav golemi moljac, utiskujem u svoje pamćenje bezbroj čudesnih riječi, ljuljajući se u visećoj ležaljci s knjigom u ruci putujem kroz beskonačno mnogo svjetova.“24

24 Lončar, Nena. Šest guba čarolija i jedan užas na kvadrat. Zagreb, 2014., str. 7

96

Radnju romana Nevenka smješta u krapinsku Bregovitu ulicu, u kojoj i sama stanuje od djetinjstva. Glavni su likovi tog izmišljenog mikrokozmosa članovi Irine obitelji, otac, majka, sestra, djed i brat, te nekoliko prijatelja, što potpuno odudara od Nevenkine obiteljske situacije. Nevenka oblikuje naraciju kroz dvadeset poglavlja opisujući djevojčicu koja okuplja i zabavlja uličnu „škvadru“ svojim čarobnjačkim umijećem.

Autorica kroz slaganje pojedinih Irinih čarolija prikazuje i osobnu percepciju svojeg i djetinjeg života uopće, avanturizam, hrabrost, snalažljivost, mudrost, dramaturški gradirajući radnju koja kulminira u posljednjoj čaroliji te se referira na vlastito djetinjstvo, koje se umnogome razlikuje od djetinjstva današnje djece. Što je to, osim crtanih filmova o Mickeyju Mousu, autorica mogla iz vlastitog djetinjstva upotrijebiti gradeći roman o današnjoj djeci? Možda su to elementi društvene stvarnosti osamdesetih godina. Opisujući Irinu ljutnju, navodi kako je djevojčica bila ljuta kao stara parna lokomotiva, o kojoj, za razliku od autorice, današnja djeca malo znaju jer su je zamijenile modernije lokomotive na električni i dizelski pogon. U drugom poglavlju Irin otac izgovara rečenicu: „Nekad davno ljudi su na selu držali kokoši pod stolom i nisu morali čistiti nikakve dosadne mrvice.“25 O ovom detalju današnja djeca također ne mogu puno znati, za razliku od Nevenke, koja je imala prilike u djetinjstvu vidjeti na selu takve scene s kokošima. U nakani da pospremi podrum u obiteljskoj kući, Ira tamo nalazi crno-bijeli televizor, predmet davno izišao iz svakodnevne upotrebe današnje djece.

Nevenka također ubacuje u roman legendarnu urbanu krapinsku priču o mjesnom policajcu Marjanoviću, koji je često znao plašiti djecu zatečenu u krađi trešanja rečenicom: „U ime zakona, smjesta siđi sa ove biljke!“ kao da se radi o najvećim zlikovcima, a ne o banalnom dječjem nestašluku. No, najvrjednije što Nevenka nosi sa sobom iz djetinjstva su brojna pravila (tko zadnji jede, posprema stol; u životu ništa nije kao u crtićima) i iskustva vješto preoblikovana u poslovice razumljive današnjoj djeci (strah se strahom izbija, napad je najbolja obrana, uspomene nisu grožđe ili masline da se prešaju, roditelje nije lako odgajati, nitko ne vjeruje genijalcima, svatko se na svijetu nečega boji, a naš je vlastiti strah najstrašniji na svijetu, često su pogrešni ljudi na pravom mjestu). U svim ovim dijelovima romanesknog teksta prepoznaje se narativna svijest autorice koja pomoću njih prikazuje osobni doživljaj vlastitog života.

Roman je, naime, nastao iz autoričine potrebe ne samo da svojim spisateljskim talentom i iskustvima iz vlastitog djetinjstva odgaja djecu, nego da se, nakon što su joj djeca stasala, ozbiljnije posveti svojem kreativnom poslu koji joj može osigurati honorar dostatan za poboljšanje svojeg ili čak i obiteljskog standarda. No, autoričino pisanje romana o Iri može se shvatiti i kao „sociološki indikator vremena“26 zaluđenog snimanjem filmova i pisanjem romana o čarobnjacima i čarolijama, ali i potrebom za aktivnim oblikovanjem svijesti mladih o važnosti očuvanja okoliša i planeta uopće, 25 Lončar, Nevenka. Šest guba čarolija i jedan užas na kvadrat. Zagreb, 2014., str. 10.

26 Sablić Tomić, Helena. Hrvatska autobiografska proza. Zagreb, 2008., str. 80.

97

o važnosti održavanja vršnjačkih odnosa u otuđenom i komunikacijskim sredstvima posredovanom svijetu, te o snazi dječje mašte i smijeha koji i, u materijalnom smislu, najsiromašnije djetinjstvo može pretvoriti u čarobno i neponovljivo razdoblje ljudskog života.

Zaključak Troje krapinskih književnika, Dubravko Ivančan, Darko Orešković i Nevenka Lončar, u svojim se poetskim i proznim radovima u različitoj mjeri naslanjaju na zbilju i prilike koje su vladale u njihovu djetinjstvu u Krapini, no evidentno je da ih je djetinjstvo u Krapini značajno obilježilo, i kao osobe i kao književnike. Na temelju poznatih biografskih podataka o njima, te analizom njihovih poetskih, (auto)biografskih i fikcionalnih ostvarenja pisanih u prvom licu jednine, prepoznaje se autorska pozicija subjekta u njima i tematiziranje intimnog, obiteljskog i javnog krapinskog prostora kao prostora njihove identifikacije. Teme djetinjstva, odrastanja, zajedništva, emotivnog i duhovnog sazrijevanja, razvoja morala i međuljudskih odnosa u Krapini sadržane su u djelima svakog od njih i po tome su sva njihova ostvarenja nezaobilazna u odgajanju današnjih generacija ne samo krapinske, nego djece i mladih uopće.

98

Literatura Ivančan, Dubravko. Djetinstvo uz Krapinčicu. Zagreb, 1976.

Ivančan, Dubravko. Bijeli brod. Zagreb, 1971.

Ivančan, Ivan. Snatrenja i sjećanja. Molve, 2004.

Kos Lajtman, Andrijana. Autobiografski diskurs djetinjstva. Zagreb, 2011.

Kozina, Drago. Krapinska vremena. Krapina, 2013.

Lončar, Nevenka. Šest guba čarolija i jedan užas na kvadrat. Zagreb, 2015.

Orešković, Darko. Odrastanje. Zagreb, 1999.

Pavletić, Vlatko: Misaono osjećanje mjesta. Zagreb, 1995.

Pavličić, Pavao. Djetinjstvo u lirici. Dostupno na: http://hrcak.srce.hr/71831 Sablić Tomić, Helena. Hrvatska autobiografska proza. Zagreb, 2008.

Vesna Jelić diplomirana je knjižničarka, a danas radi kao voditeljica Matične službe Krapinsko-zagorske županije. Od 1994. godine zaposlena je u Gradskoj knjižnici Krapina, u kojoj je radila kao knjižničarka informatorica (1994. – 2000.), voditeljica Knjižnice (2000. – 2006.), privremena ravnateljica (2006.) te ravnateljica u mandatu 2006. – 2010. Predsjednica je Knjižničarskog društva Krapinsko-zagorske županije.

Doktorska je kandidatkinja na studiju informacijskih i komunikacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

99

VIRTUALNI PROSTORI U SUVREMENOM DJEČJEM ROMANU Helena Bužančić Gradska knjižnica Marka Marulića Split hbuzancic@gkmm.hr

Sažetak Zbog utjecaja medija sve je teže pronaći nekoga tko dijeli ljubav prema knjigama i prema načinu života koji u opuštanje uključuje pisanu riječ. Živimo u dobu kada se čita više nego ikada u povijesti, čitamo po cijeli dan – elektroničku poštu, objave i informacije na društvenim mrežama, razne članke na internetu. Dakle, mi nemamo problema s čitanjem, no imamo problema s raznolikošću i bogatstvom kulture čitanja književnih djela.

U izlaganju se želi ukazati na problematiku slabog čitanja knjiga, te će se dati prikaz literature koja je trenutno zanimljiva djeci i mladima. To je literatura koja se bavi temama koje su njima bliske, suvremene i moderne (Facebook, Twitter, Instagram).

Pišući o ovim temama, autori privlače mlade čitatelje. Međutim, možemo se zapitati do kada će im ova literatura biti zanimljiva jer je pojam suvremenosti i modernog vremenska kategorija.

Suvremeni mediji imaju pozitivne i negativne implikacije na cjelokupno društvo, pa tako i na djecu. Nepregledan svijet medija privlači dječju maštu i želju za otkrivanjem, stoga je važna regulacija i ispravno filtriranje sadržaja te nadzor roditelja i starijih.

Djeca i mladi svoje slobodno vrijeme uglavnom provode u društvu različitih medija.

Moć i utjecaj medija, a samim tim i društvenih mreža, danas su toliko veliki da uvelike ovisimo o njima. Društvene su mreže postale najjednostavniji način međusobne komunikacije, mladi provode sate i sate dopisujući se sa svojim vršnjacima, izmjenjujući ideje, informacije, fotografije i statuse, što je u jednu ruku dobro jer moraju pratiti nove načine komuniciranja i biti ukorak s vremenom. Međutim, u svemu, pa tako i u korištenju novih tehnologija, moraju postojati granice. Nitko ne dovodi u pitanje pozitivne učinke suvremene tehnologije, ipak, svakodnevno iskustvo uči da mediji i tehnologija mogu imati negativan utjecaj kad se neodgovorno koriste. Živimo u vremenu kada se čita više nego ikada u povijesti, čita se po cijeli dan, ali trebamo si postaviti pitanje: Što se to čita? Čita se elektronička pošta, objave i informacije na društvenim mrežama, razni članci na internetu. Dakle, nemamo problema s čitanjem, no imamo problema s raznolikošću i bogatstvom kulture čitanja književnih djela. Zbog utjecaja medija sve je teže pronaći nekoga tko dijeli ljubav prema knjigama, ekrani su zamijenili priče koje smo slušali od baka, djedova, mama i tata.

100

Danas je teško vidjeti mladu osobu koja čita knjigu, lakše je maloj djeci dati tablet u ruke nego im čitati.

Je li tehnologija zaista kriva za to što se knjige ne čitaju?

Odgajamo li naraštaje djece koja ne razumiju vrijednost književnosti?

Trebali bismo se razvijati s knjigama, napredovati fizički, psihički i duhovno. Nije dovoljno pročitati lektiru, za ljubav prema knjizi potrebno je njegovati naviku čitanja.

Potrebno je razumjeti pisca, djelo, likove i događaje. Odrasla se osoba treba osjećati ugodno s knjigama i prenositi tu ljubav na svoju djecu.

Jedan od načina na koje pisci mogu približiti knjigu djeci je pisati o temama koje su njima bliske, suvremene i moderne. Mnogi autori danas pišu upravo o društvenim mrežama i modernim medijima.

U nastavku izlaganja predstavila sam izbor knjiga koje se bave ovom tematikom, a djeca ih u našoj knjižnici rado posuđuju i čitaju.

Naša najpopularnija spisateljica koja piše za adolescente Sanja Pilić napisala je knjigu Vidimo se na faceu, u kojoj govori o tome kako je bez otvorenog Facebook profila danas gotovo nemoguće pronaći dečka. Roman prikazuje isprepletanje stvarnog i virtualnog svijeta, te otkriva kakvom se treba prikazivati da bi postala popularna i prihvaćena od ostalih.

U romanima Bacit ću ti kompjutor kroz prozor i Imaš fejs? autorica Jasminka Tihi Stepanić otvara pitanja o novim tehnologijama, načinima komuniciranja i društvenim mrežama u čijem se korištenju skrivaju mnoge dobrobiti, ali i rizici koji vrebaju na djecu, osobito na onu bez nadzora.

Mate Milas romanom Ubojica s Facebooka vrlo uspješno upozorava djecu da ne vjeruju svakoj osobi na Facebooku i drugim društvenim mrežama jer nikada ne možete biti sigurni je li to stvarna osoba.

Knjiga Zoe Sug Cura na netu izazvala je i prije izlaska neviđeno zanimanje medija i publike zahvaljujući nevjerojatnoj popularnosti autorice na društvenim mrežama.

Oborila je sve rekorde prodaje. Glavni lik u romanu je tajanstvena i povučena srednjoškolka koja svoje dvojbe i strahove dijeli samo s najboljim prijateljem, a s ostatkom svijeta na anonimnom blogu pod imenom Cura na netu.

101

U serijalu Detektivi interneta šestero prijatelja iz različitih krajeva svijeta, koji vole pravdu, pustolovine i surfanje po mreži, otkrivaju se i bacaju na sprečavanje raznih pokušaja podvala koristeći se mogućnostima koje pružaju suvremena tehnološka dostignuća.

Knjiga Bijeg s mreže uvrštena je u službeni popis lektire.

Knjigom Maje Brajko Livaković Nemoj reći nikome kao usporedna problematika provlače se događaji koji mogu poslužiti kao upozorenja, osobito za mlade korisnike interneta koji, uza sve dobrobiti, donosi i izazove, katkad pogubne, s kojima smo mi, nešto stariji, dužni suočiti mlade naraštaje.

Ovim temama pisci su privukli mlade čitatelje. Teme su im zanimljive, zato i posuđuju i čitaju ovu literaturu. Pitanje je do kada će ova tematika djeci biti zanimljiva, odnosno kada će ova djela prestati biti suvremena.

U svijetu modernizacije društva sve više se osjeti nedostatak načitanih ljudi. Mladi su odlučili knjigu zamijeniti filmovima, serijama, online igricama. Tradicija kao da je izgubila svaku vrijednost. Iako se knjige u posljednje vrijeme sve više digitaliziraju ili se pretvaraju u audiozapise, mi knjižničari ipak smatramo da ništa ne može zamijeniti osjećaj knjige u ruci. Samo riječi koje sami pročitamo možemo interpretirati na svoj, osoban način.

102

Literatura Brajko-Livaković, Maja. Nemoj reći nikome. Zagreb: Alfa, 2012.

Coleman, Michael. Detektivi interneta: bijeg s mreže. Zagreb: Znanje, 1999.

Coleman, Michael. Detektivi interneta: zov labirinta. Zagreb: Znanje, 1998.

Coleman, Michael. Detektivi interneta: mreža je bačena. Zagreb: Znanje, 2002.

Milas, Mate. Ubojica s Facebooka---i druge priče. Zagreb: Respons Digitus, 2013.

Pilić, Sanja. Vidimo se na fejsu! Zagreb: Mozaik knjiga, 2012.

Sugg, Zoe. Cura na netu. Zagreb: Profil knjiga, 2015. Šarić, Katarina. Gdje su nestali mladi koji čitaju?

URL:http://www.matica.hr/kolo/309/Gdje%20su%20nestali%20mladi%20koji%20 %C4%8Ditaju%3F/ (2017-02-08) Šerić, Kristina. Mladi sve manje čitaju.

URL:http://pressedan.unin.hr/mladi-sve-manje-citaju.html (2017-02-08) Tihi-Stepančić, Jasminka. Bacit ću ti kompjutor kroz prozor. Zagreb: Alfa, 2013.

Tihi-Stepančić, Jasminka. Imaš fejs? Zagreb: Alfa, 2011.

Helena Bužančić rođena je 1980. godine u Splitu. Zvanje diplomirane učiteljice stekla je na Visokoj učiteljskoj školi Sveučilišta u Splitu. Godine 2009. upisuje studij knjižničarstva na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru i stječe zvanje magistre knjižničarstva. Danas je zaposlena u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu, gdje radi kao knjižničarka informatorica na Odjelu za djecu i mlade.

103

TREĆI DIO

PRIMJERI DOBRE PRAKSE

“KAŠTELANSKA ČAKAVSKA ZAVIČAJNA RADIONICA“ GRADSKE KNJIŽNICE KAŠTELA – OČUVANJE ZAVIČAJNOSTI Renata Dobrić Gradska knjižnica Kaštela renatadobri15@gmail.com

Sažetak Gradska knjižnica Kaštela pokrenula je početkom veljače 2016. godine kreativnu stvaralačku zavičajnu radionicu kaštelanske čakavštine za osnovnoškolce. Projekt pod nazivom „Kaštelanska zavičajna radionica“ pokrenut je na inicijativu ravnateljice knjižnice jer se, nakon brojnih događanja u organizaciji knjižnice u kojima sudjeluje veliki broj djece, došlo do zaključka da djeca ne znaju pravilno izgovarati riječi na kaštelanskoj čakavštini, a nepoznato im je i značenje pojedinih riječi. Glavni su ciljevi radionice: učenje i njegovanje kaštelanske čakavštine, tj. očuvanje nematerijalne kulturne baštine Kaštela kroz kreativne literarno-likovno-dramsko-recitatorske radionice, uz istraživanje i očuvanje starih kaštelanskih običaja, te istraživanje različitosti u kaštelanskoj čakavštini „od Kaštila do Kaštila“. Radionice su organizirane u povodu Dana grada Kaštela (stvaranje literarnih i likovnih radova na temu Kaštela i sudjelovanje u literarno-likovno-filmskom natječaju „Kaštelanske štorije“), Dana hrvatskog jezika, Svjetskog dana pripovijedanja, Uskrsa (pletenje maslinovih grančica, palminih grana i izrada golubica od srčike divlje smokve), blagdana sv. Jurja (djeca su na Putalju recitirala stare pjesme o nebeskom zaštitniku Kaštel Sućurca), a neke od njima najdražih radionica su „Kad je moja baba bila dite“, „Kako su naši stari živili bez interneta“, „Obnovimo trlju – staru logičku igru iz davnina“, „Stare zaboravljene igre“ itd. Na većini radionica sudjeluje i izvorni govornik sućuračke čakavštine, pjesnik Miroslav Luketin Sarajčev, koji je objavio četiri zbirke pjesama i koji na radionicama „dici pripovida kako se u Kaštilima živilo u stara vrimena“.

Uvod Kreativna stvaralačka zavičajna radionica kaštelanske čakavštine za osnovnoškolce pod nazivom Kaštelanska čakavska zavičajna radionica pokrenuta je u Gradskoj knjižnici Kaštela početkom veljače 2016. godine27 na inicijativu ravnateljice knjižnice jer se, nakon brojnih događanja u organizaciji knjižnice u kojima sudjeluje veliki broj djece, došlo do zaključka da djeca ne znaju pravilno izgovarati riječi na kaštelanskoj čakavštini, a nepoznato im je i značenje pojedinih riječi. Glavni su ciljevi radionice: učenje i njegovanje kaštelanske čakavštine, tj. očuvanje nematerijalne kulturne 27 Gradska knjižnica Kaštela pokreće kaštelansku čakavsku radionicu. http://kastela-online.com/novosti/ kultura/25038-gradska-knjiznica-kastela-pokrece-kastelansku-cakavsku-radionicu (04. 02. 2016.)

106

baštine Kaštela kroz kreativne literarno-likovno-dramsko-recitatorske radionice uz izvorne govornike kaštelanske čakavštine, istraživanje i očuvanje starih kaštelanskih običaja te istraživanje različitosti u kaštelanskoj čakavštini „od Kaštila do Kaštila“.

Kaštelanska čakavska zavičajna radionica uz pjesnika Miroslava Luketina Sarajčeva Na prvom susretu Kaštelanske čakavske zavičajne radionice četrdesetak učenika Osnovne škole kneza Mislava iz Kaštel Sućurca naučilo je, po uputama izvornog govornika čakavice – sućuračkog pjesnika Miroslava Luketina Sarajčeva, uz čitanje njegovih pjesama na sućuračkoj čakavštini, pravilno je izgovarati, a nakon toga su i sami na kaštelanskoj čakavštini napisali pjesme s kojima su sudjelovali na literarnolikovno-filmskom natječaju Kaštelanske štorije 2016., koji je Gradska knjižnica Kaštela raspisala u povodu Dana grada Kaštela.

Jedan od najvažnijih ciljeva koji su postignuti natječajem Kaštelanske štorije jest poticanje brojne djece vrtićke i osnovnoškolske dobi na istraživanje kaštelanske materijalne i nematerijalne baštine, te njihovo upoznavanje s njom, nakon čega su nastali brojni kreativni likovni i literarni radovi na temu Kaštela – njihova rodnog mjesta.

Uskrsna Kaštelanska čakavska zavičajna radionica u povodu Uskrsa, Dana hrvatskog jezika i Dana pripovijedanja Uskrsna radionica kaštelanske zavičajnosti i čakavštine uz pjesnika Miroslava Luketina Sarajčeva, koja je održana u petak, 18. ožujka 2016. na odjelu GKK u Kaštel Sućurcu, privukla je brojnu djecu zainteresiranu za učenje „jezika naših starih“.

Nakon što je početkom veljače u Gradskoj knjižnici Kaštela održana prva kreativna stvaralačka radionica kaštelanske čakavštine za osnovnoškolce, kojoj je nazočilo više od 40 učenika, ovom je prilikom na radionici objedinjeno obilježavanje nekoliko događaja: proslava najvećeg katoličkog blagdana Uskrsa, Dani hrvatskog jezika (11. – 17. ožujka), Svjetski dan pripovijedanja (20. ožujka) i Svjetski dan poezije (21. ožujka).

Uz Dane hrvatskog jezika, koji se obilježavaju od 1991. godine, učenike je s kratkom poviješću hrvatskog jezika i njegovim razvojem kroz stoljeća (Trpimirova darovnica, Bašćanska ploča itd.), kao i s bogatom hrvatskom književnom baštinom pisanom na čakavštini upoznala ravnateljica GKK Renata Dobrić, dok je sve nazočne učenike sa starim kaštelanskim uskrsnim običajima upoznao pjesnik Miroslav Luketin Sarajčev.

Pročitavši pjesmu Vela sedmica koju je napisao na kaštelanskoj čakavštini, M.L. Sarajčev djeci je objasnio značenje svih njima nepoznatih riječi, kao što su „kurat“,

107

„remeta“, „gnjati“, „čvrčajke“, „kaparan“, „šćap“, „baraban“ i „barabanavanje“, nakon čega su se i oni sami okušali u pravilnom izgovoru novonaučenih riječi na kaštelanskoj čakavštini, povezanih s kaštelanskim običajima u Veloj šetemani, tj. Velikome tjednu.

Prilikom upoznavanja s kaštelanskim uskrsnim običajima, učenici su doznali „ča su na blagdan o’ Cvitnice u Kaštilima mladići pivali divojkama, dok su in dvore posipali cvićen“, „ča je to barabanavanje i od čega je najboje učinit baraban s kojin se tuklo po klupan, pa se remeta jidija jer su stradavale klupe u crikvi“, „di je bilo najbolje misto za sakrit baraban za unit ga u crikvu“, „ča su to trvenice“, „kako su se u stara vrimena pituravala jaja“ itd.

Uz razgovor o starim kaštelanskim uskrsnim običajima i čitanje uskrsne čakavske poezije, učenici su se okušali i u smišljanju vlastitih uskrsnih stihova i njihovu pravilnom izgovaranju na kaštelanskoj čakavštini.

U povodu Svjetskog dana pripovijedanja, djeca su s velikim zanimanjem poslušala hrvatsku narodnu bajku Žabica divojka, koju im je na kaštelanskoj čakavštini ispripovijedala ravnateljica GKK, nakon čega je nastavljen razgovor o pročitanoj bajci i o bajkama i pričama koje djeci pričaju njihove bake i djedovi.28 Uskrsna radionica pletenja palmi i maslinovih grančica U sklopu Kaštelanske čakavske zavičajne radionice održana je i edukativna uskrsna radionica pletenja palminih grana i maslinovih grančica koje se nose na blagoslov na Cvjetnicu u spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem.

Marija Bradarić Sljujo i vjeroučiteljica Osnovne škole kneza Mislava Svjetlana Ćurković pokazale su polaznicima radionice način na koji se pletu palmine grane, dok ih je Tea Bilić Prcić poučila pletenju maslinovih grančica.

Na radionici su nazočni doznali i da je golubica koja se nakon potopa vratila na Noinu arku u kljunu nosila upravo maslinovu grančicu, koja je predstavljala znak prestanka Božje ljutnje i pomirenja s ljudima. Maslinova je grančica i simbol mira, jer je upravo s maslinovim grančicama puk pozdravljao Isusa u Jeruzalemu, a Isus je posljednje sate svojeg života proveo u masliniku na Maslinskoj gori.

Sve palmine i maslinove grane izrađene na radionici polaznici su odnijeli na blagoslov na blagdan Cvjetnice.

28 Čakavica s Miroslavom Luketinom Sarajčevim. http://kastela-online.com/novosti/kultura/25265-cakavica-samiroslavom-luketinom-sarajcevim-foto (19. 03. 2016.)

108

Kroz korizmu prema Uskrsu – uskrsni kutak GKK i izložba S Križem uz izradu uskrsnih golubica i barabana U povodu najvećeg katoličkog blagdana Uskrsa, u petak, 18. ožujka 2016., na odjelu GKK u Kaštel Sućurcu održano je predstavljanje Uskrsnog kutka Gradske knjižnice Kaštela, koji je osmislila stalna suradnica GKK Anamarija Kelava, uz pokroviteljstvo tvrtke NIRD d.o.o. Istom prigodom otvorena je i izložba autorice Zdenke Klarić Franičević pod nazivom S Križem, nakon čega je Mario Matijević za brojnu zainteresiranu djecu i odrasle održao edukativnu uskrsnu radionicu izrade golubica od srčike divlje smokve i radionicu izrade barabana.

Začuđene, radosne i širom otvorene dječje oči, nasmijana lica i živahne ručice, koje su morale i osobno dotaknuti svakoga pilića, koku, leptirića, šareno jaje, gnijezdo, travicu, ogradu, grančicu i sve ostalo, čime je dočarana radost kaštelanskog Uskrsa, najbolje je svjedočilo o tome u kolikoj je mjeri Uskrsni kutak GKK uspio očarati sve nazočne. Inače, Uskrsni kutak GKK osmišljen je kako bi djeca tijekom ožujka i travnja mogla u prostoru uređenom u duhu kaštelanskog Uskrsa uživati u uskrsnim pričama i stihovima.

Edukativnu uskrsnu radionicu izrade golubica od srčike divlje smokve, koja je privukla brojne zainteresirane posjetitelje svih dobi, vodio je Mario Matijević uz pomoć supruge Petre i dvojice sinova. On je sve nazočne upoznao s izradom golubice, ukrasom koji se izrađuje od srži mladice smokve i kojim se ukrašavaju maslinove grančice koje se na Cvjetnicu nose na blagoslov, simbolizirajući mir, nadu i slobodu.

Upravo u proljeće, odnosno prije Uskrsa, mladice smokve pune se sokovima, koje je potrebno uz pomoć tankog štapića izvući iz prerezanih grana. Za izradu jedne golubice potrebno je iz srži mladice smokve, koja je mliječno bijele boje, izvući tri srži dužine od četiri do osam centimetara, te ih potom posebnom tehnikom, uz pomoć tanke žice, saviti u oblik golubice. Ako srži dugo stoje na zraku, postaju lomljive i nepogodne za izradu golubica, pa ih je preporučljivo držati u vodi do izrade.

Iako je za izradu samo jedne golubice potrebno mnogo strpljivosti i kreativnosti, svi nazočni su uz pomoć Marija Matijevića uspjeli izraditi barem po jedan ukras kojim će okititi maslinovu grančicu koju će odnijeti blagosloviti na blagdan Cvjetnice.

Osim s izradom golubica, Mario Matijević nazočne je upoznao i sa simbolikom bijele golubice u kršćanstvu. Naime, u Starom zavjetu Noa je nakon potopa iz korablje poslao golubicu da vidi je li se voda povukla. Vrativši se Noi, golubica je u kljunu donijela maslinovu grančicu, što je bio znak da se Bog pomirio s ljudima. Ova je simbolika poslije prihvaćena u cijelome svijetu kao simbol mira.

109

„U kršćanstvu je bijela golubica čest znak Duha Svetoga, jer se bijela golubica, prema Ivanovu Evanđelju, pojavila prilikom Isusova krštenja u rijeci Jordan“, rekao je Mario Matijević, te dodao kako se u njegovoj obitelji izrada golubica prenosi s koljena na koljeno, pa tako golubice već naveliko izrađuju i njegovi sinovi i supruga, pri čemu svi zajedno uživaju u njegovanju ove uskrsne tradicije.

Mario Matijević upoznao je sve posjetitelje radionice s obredom barabana i s izradom barabana – šibe koja se u Velikome tjednu koristi u istoimenome obredu barabana.

Dvosatno kulturno-kreativno druženje završeno je zahvalom ravnateljice svima koji su sudjelovali u ovogodišnjim uskrsnim aktivnostima GKK (koje su organizirane u svih šest odjela knjižnice) te pohvalama sudionika radionice Gradskoj knjižnici Kaštela, jer će svi oni, kako su istaknuli, „ove godine na blagoslov na Cvjetnicu moći s radošću odnijeti unikatne upletene palmine grane i maslinove grančice ukrašene golubicama, koje će nakon toga, onako blagoslovljene, dugo čuvati njihove domove“.29 Najmlađi polaznici Kaštelanske zavičajne čakavske radionice kazivali su pjesme o sv. Jurju Pokraj starohrvatske crkvice sv. Jurja na brežuljku Putalj, na obroncima Kozjaka iznad današnjeg Kaštel Sućurca, koju je davne 839. godine dao sagraditi knez Mislav, u povodu blagdana sv. Jurja, nebeskog zaštitnika sućuračke župe, slavljena je sveta misa s blagoslovom polja.

Među mnoštvom vjernika koji su se već za ranog jutra zaputili hodočastiti u kolijevku svoje vjere – na Putalj, kako bi obnovili svoju vjeru i pradjedovski zavjet vjernosti Bogu, bili su i najmlađi polaznici Kaštelanske zavičajne čakavske radionice Gradske knjižnice Kaštela, koji su naučili nekoliko starih sućuračkih pjesama o sv. Jurju, jednom od najštovanijih pučkih svetaca, a koji je ujedno bio i hrabri vitez i mučenik koji se hrabro, svjesno i odlučno borio protiv zla, kojega simbolizira zmaj.

Na koncu euharistijskog slavlja održan je blagoslov polja, maslinika, vinograda i vrtova, nakon čega su vjernici uživali u kratkom glazbenom programu u sklopu kojega su pjesme u čast sv. Jurja i domovine pjevali Župni zbor sv. Jurja m., Pučki pivači sv. Jurja m. i muška klapa Podvorje, dok su stihove na sućuračkoj čakavštini o sv. Jurju kazivali sućurački pjesnik Miroslav Luketin Sarajčev i djeca iz Gradske knjižnice Kaštela – Nevena Kovač i Anton Jerkunica.

Nakon zajednički otpjevane himne Lijepa naša domovino, čiji su se stihovi na blagdan sv. Jurja razlijegali obroncima Kozjaka, hodočasnici su se nastavili družiti na Vazdanu, na proslavi u okolici crkvice sv. Jurja na Putalju.30 29 Kroz korizmu prema Uskrsu : otvoren uskrsni kutak GKK. http://www.akademija-art.hr/hr/art/izlobe/35654kroz-korizmu-prema-uskrsu-otvoren-uskrsni-kutak-gkk 30 U Kaštel Sućurcu proslavljen blagdan sv. Jurja. http://www.dalmacijanews.hr/clanak/n2xi-u-kastel-sucurcu-

110

Večer kaštelanski’ glendi i batudi uz nastupe polaznika Kaštelanske zavičajne radionice

Prva Večer kaštelanski’ glendi i batudi organizirana je 2013. godine u sklopu Kaštelanskog kulturnog ljeta, a ovo iznimno događanje svake godine u Gospojsku štradu u Kaštel Sućurcu privuče veliki broj zaljubljenika u čakavštinu i starinske „uncutarije“ s područja Kaštela.

Večer kaštelanski’ glendi i batudi podijeljena je u dva dijela, pa tako uvijek u prvom dijelu večeri djeca odigraju nekoliko kratkih šaljivih događaja iz kaštelanske prošlosti napisanih na kaštelanskoj čakavštini, dok u drugom dijelu večeri kaštelanske glende i batude iz najstariji’ vrimen’ kazuje Ivica Žegarac Žuti, sućuraški meštar o’ glendi i batudi. U glazbenom dijelu programa uvijek nastupi jedna od kaštelanskih klapa.

Polaznici Kaštelanske zavičajne čakavske radionice tijekom ljeta uče tekst igrokaza u kojemu su najčešće obrađene teme iz kaštelanske prošlosti te taj igrokaz na kaštelanskoj čakavštini izvedu pred brojnom publikom u sklopu Večeri kaštelanski’ glendi i batudi. Tijekom večeri polaznici Kaštelanske zavičajne radionice pročitaju i nekoliko kratkih priča, glendi i batudi primjerenih njihovu uzrastu.

Inače, ovo događanje svake godine okuplja sve više gledatelja – ne samo iz svih sedam Kaštela, nego i iz Splita, Solina, Trogira i ostalih okolnih mjesta – željnih anegdota koje su se dogodile u davnim vremenima, a čiji su akteri bili Kaštelani, odnosno kaštelanski djedovi i bake, koji su razlog za smijeh tražili, ali su ga i pronalazili u svemu, pa čak i u tragičnim događajima. proslavljen-blagdan-sv-jurja-nebeskog-patrona-zupe#/clanak/n2xi-u-kastel-sucurcu-proslavljen-blagdan-svjurja-nebeskog-patrona-zupe

111

Zaključak Nakon iznimno dobrog odaziva djece na sudjelovanje na Kaštelanskoj zavičajnoj čakavskoj radionici, čiji je osnovni cilj poticanje očuvanja nematerijalne kulturne baštine i učenje najmlađih generacija pravilnom izgovoru kaštelanske čakavštine, Gradska knjižnica Kaštela potrudit će se da se u nju sljedećih godina uključi još više djece iz svih Kaštela i što više njihovih roditelja, baka i djedova, učitelja, profesora i brojnih ostalih pojedinaca, kako bi kaštelanska nematerijalna baština i kaštelanska čakavština ostale u što većoj mjeri sačuvane za buduće generacije.

Renata Dobrić rođena je u Splitu 1970. godine, a radi i živi u Kaštel Sućurcu.

Majka je dvojice sinova, Borne i Petra. Na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu završila je studij ekonomije, a na Filozofskom fakultetu u Mostaru odnose s javnošću i studij knjižničarstva. Trenutačno na istome fakultetu polazi poslijediplomski doktorski studij Informacijske i komunikacijske znanosti. Ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela postaje 2013. godine. Književne i novinarske radove objavljuje u časopisima, zbornicima i na internetskim portalima. Sudjelujući na književnim natječajima, osvojila je više nagrada za prozna djela. Dobitnica je Osobne nagrade Grada Kaštela za 2013. za osobiti doprinos u promicanju kulturnog i društvenog života Grada Kaštela.

Objavila je knjigu Sućuraška Golgota (2013.).

112

PROJEKT „IGRA KOJA TRAJE TRI STOLJEĆA“ Mirjana Dukić Marija Čelan-Mijić Osnovna škola Trilj, Trilj mirjanadukic@hotmail.com marija.celan-mijic@skole.hr

Sažetak U zajedničkom višegodišnjem radu s učenicima nižih razreda uočili smo slabu koordinaciju tjelesnih pokreta, asocijalno ponašanje i lošu komunikaciju među vršnjacima.

Istražujući zbog čega se to događa, u razgovorima i promatranju učenika doznali smo da je razlog pretjerano sjedenje za računalom i igranje igrica na njemu i na mobitelu.

Zbog zdravstvenih razloga i potrebe za promjenom i poboljšanjem odnosa među učenicima, odlučili smo učenike zainteresirati za druge oblike zabave i druženja s vršnjacima, a u tome nam je poslužio zavičajni projekt „I mi smo 300“.

U svrhu razvoja interesa i poticanja ljubavi prema zavičaju i očuvanju njegove zavičajne tradicije i spomenika kulture te promidžbe kulturne baštine i turizma u zavičaju, realiziran je projekt Igra koja traje tri stoljeća.

U povodu obilježavanja 300. obljetnice Sinjske alke, dio projekta realiziran je u suradnji Viteškog alkarskog društva Sinj u sklopu njihova projekta I mi smo 300.

Projekt se realizirao tijekom cijele nastavne godine 2014./2015. u obliku obrade, ponavljanja i uvježbavanja nastavnih sadržaja, a zahtijevao je istraživačku učioničku i izvanučioničku nastavu učenika drugog razreda OŠ Trilj u Trilju i PŠ Vedrine i Jabuka.

Nastavni dio koji se obrađivao u učionici pratio je nastavne sadržaje iz prirode i društva o zavičajnoj prošlosti i iz obiteljskog života u korelaciji s ostalim predmetima. Učenici su čitali i o raznim igrama drugih krajeva naše domovine, prikupljali stare fotografije i razne podatke na internetskim stranicama, u enciklopedijama i knjigama te ih uspoređivali s igrama iz djetinjstva svojih roditelja, baka i djedova. Zatim su izrađivali radnu mapu u koju su spremali prikupljene materijale, kao i samostalne likovne i literaarne radove na zadanu temu. Uz pomoć knjižničarke napravili su prigodne straničnike s alkarskom oznakom i stihovima koji su poklonjeni članovima VAD-a Sinj kao znak zahvalnosti za suradnju i pomoć u realizaciji projekta, te učenicima gostima iz Opuzena kao sjećanje na njihovo gostovanje u Cetinskoj krajini i promidžbu kulturne i tradicijske zavičajne baštine.

Odlascima na teren, u pratnji svojih učitelja i knjižničara škole, širili su svoje znanje te jačali ljubav i interes prema zavičajnoj prošlosti i igri na zraku kao suprotnost 113

nezdravim igrama na računalu i mobitelu. U skladu s tim ciljem, učenici su posjetili Alkarske dvore, gdje su im članovi VAD-a održali predavanje o nastanku i pravilima viteške igre alka povezanoj s blagdanom Velike Gospe, odsvirali su Alkarsku koračnicu te opisali alkarsku odoru i pravila odijevanja. Nakon iscrpnog predavanja, u galeriji Sikirica održana je radionica izrade alkarskih kalpaka, koji su poslije poslužili u igri trčanja dječje alke, i to prvi put zabilježene u samim Alkarskim dvorima, što je popraćeno i kamerama HRT-a.

Nakon povratka u učionicu razmotrile su se i druge mogućnosti realizacije igre trčanja alke. Tu su se rodile ideje o „trčanju“ alke na biciklu i na rolama, te je detaljno razrađen plan vježbanja i natjecanja.

Projekt je završen održavanjem natjecanja u tri faze: trčanju male alke, „trčanju“ alke na rolama i na biciklu koje je organizirano u parku u blizini škole. Na poziv Grozdane Ribičić, voditeljice Odjela za djecu i mlade Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu, odazvali su se i tu su na nogama, na rolama i na biciklu ponosno prezentirali igru koja traje tri stoljeća.

Realizacija projekta uključivala je i programski pratila sadržaje GOO-a i nastavnih predmeta hrvatskog jezika, matematike, prirode i društva, glazbene kulture, likovne kulture te tjelesne i zdravstvene kulture kroz sve oblike odgojno-obrazovnog rada, te je time ostvaren postavljeni cilj projekta kojim se kod učenika, osim usvojenog znanja, razvio i interes za zavičajnu povijesno-kulturnu baštinu i tradiciju, kao i osjećaj ponosa i pripadnosti zavičajnoj prošlosti i regiji u želji za njezinim očuvanjem i njegovanjem.

114

Marija Čelan-Mijić rođena je 1979. godine. Diplomirala je na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji, smjer učitelj razredne nastave s pojačanim predmetom iz hrvatskog jezika, 2004. godine. Godine 2007. završila je studij bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i stekla stručno zvanje diplomirane knjižničarke. Od 2011. do 2013. godine voditeljica je Županijskog stručnog vijeća za školske knjižničare.

Godine 2015. napreduje u zvanje stručna suradnica mentorica, a 2016. godine s logopetkinjom Ivanom Šabić izdaje prilagođenu lektiru za učenike s teškoćama u čitanju i disleksijom Sijač sreće autora Božidara Prosenjaka. Kao stručna suradnica aktivno sudjeluje i pokreće projekte vezane uz kulturnu baštinu te poduzetničku djelatnost školske knjižnice. Zaposlena je u OŠ Trilj od 2007. godine.

Mirjana Dukić rođena je 1967. godine. Diplomirana je učiteljica razredne nastave s radnim mjestom u OŠ Trilj u Trilju, u kojoj radi od 1999. godine. Surađuje na brojnim školskim projektima, u organizaciji raznih natjecanja i terenske nastave, humanitarnih izložbi i školskih priredbi. Kao organizatorica školskog projekta Alka, zajedno s učenicima i ostalim kolegama škole bila je uključena u projekt Grada Sinja I mi smo 300 u povodu obilježavanja 300. obljetnice viteške igre Alka i obrane grada Sinja od Turaka. Za vrijeme svojeg voditeljstva Aktiva razredne nastave održavala je prigodne radionice i predavanja za učitelje te je radila na zajedničkoj provedbi HNOS-a u svojoj školi. U nastavi često koristi raznovrsne suvremene metode i primjenjuje različite oblike rada, čime nastavu želi učiniti što zanimljivijom i time motivirati učenike na rad i suradničko učenje.

115

IGRA „UPOZNAJ GLAGOLJICU“ Katarina Škiljo Tamara Domić OŠ Manuš, Split k.skiljo@gmail.com tamara.domic@skole.hr

Sažetak Društvena igra „Upoznaj glagoljicu“ osmišljena je u sklopu međunarodnog projekta Erasmus+ „Od starog pisma do novog prijateljstva“. Prvotna ideja da učenici osnovne škole upoznaju staro pismo glagoljicu upotpunjena je i proširena pitanjima iz povijesti hrvatskoga jezika, što se nadovezuje na nastavnu jedinicu iz hrvatskog jezika za šesti razred: Početci pismenosti. Igra je namijenjena učenicima viših razreda osnovne škole (od šestog do osmog) kojima se na zabavan, a edukativan način približava naše staro pismo glagoljica i potvrđuje da je najlakše učiti upravo kroz igru.

Osnovna škola Manuš, naša kamena ljepotica, kako je od milja zovemo, stara više od stotinu godina, smještena je u samom predgrađu stare gradske jezgre, Dioklecijanove palače, a i sama je kulturno-povijesni spomenik. Više od 60 godina nastoji strpljivo i vrijedno odgajati i obrazovati nove generacije. Iz ovog proizlaze njezine kurikularne odrednice: razvijanje i njegovanje kulturno-povijesne baštine, nacionalnog identiteta, ljudskih vrednota, izučavanje i učenje starohrvatskog pisma – glagoljice, razvijanje čitalačke kulture, pismenog i govornog izražavanja na suvremeni način poučavanja i učenja.

Naša je škola u sklopu EU-ova projekta Erasmus+ bila nositeljica dvogodišnjeg projekta Od starog pisma do novog prijateljstva. Ostvarivali smo suradnju preko e-Twinninga s četiri zemlje: Portugalom, Poljskom, Rumunjskom i Turskom. Jedan je od glavnih ciljeva projekta upoznavanje naših učenika sa starohrvatskim pismom – glagoljicom.

Sve se izvrsno uklopilo u Nacionalni okvirni kurikul i Kurikul OŠ Manuš za 2014./2015. školsku godinu, koji je također nazvan Od starog pisma do novog prijateljstva. Tijekom nastajanja igre i razmišljanja o tome koliko igra uistinu utječe na učenje i razvoj djeteta, Kurikul OŠ za 2015./2016. godinu nazvan je Igrom do znanja i vještina.

Slijedom zacrtanih ciljeva, profesorica Tamara Domić došla je na ideju da gradivo iz povijesti hrvatskoga jezika u srednjem vijeku Početci pismenosti u šestom razredu obradi kao igru. Sadržaji koji se obrađuju također su povezani s gradivom iz vjeronauka i povijesti, a igrajući igru u sedmom i osmom razredu, učenici će ponavljati i utvrđivati znanje o glagoljici.

116

Ideja je rado prihvaćena jer su sadržaji koje djeca moraju usvojiti preopsežni, ponekad suhoparni, nerazumljivi, stvaraju zamor i brzo se zaboravljaju. Učenici nisu dovoljno motivirani za učenje, no mi koji radimo s djecom uvijek iznova tražimo načine kako djeci prenijeti znanje na zanimljiv i zabavan način te da ono uvijek bude što trajnije.

Stvarajući igru Upoznaj glagoljicu, i mi smo se zajedno s djecom zaigrali i uvidjeli da igra ima jak utjecaj na cjelokupni razvoj djeteta bez obzira na vrijeme u kojem živi.

Učenje je najdjelotvornije kada je zabavno, Peter Kline.31 Igra povećava motivaciju, potiče kreativnost, učenici aktivno sudjeluju, poboljšava koncentraciju, učenje postaje zanimljivo, olakšava zapamćivanje, znanje je trajnije, razvijaju se komunikacijske vještine, natjecateljski duh, jača se samopouzdanje, stvara se osjećaj zadovoljstva, ugode i veselja.

Informacije smo nastojali prilagoditi tako da budu motivirajuće za usvajanje znanja kako bi se izbjeglo mehaničko učenje. Um nije posuda koju treba napuniti, već vatra koju treba zapaliti, Plutarh.32 Učenici šestih razreda Nika Drinković, Lucija Grbelja, Ema Pezelj, Nando Duje Kuprešanin, Nina Štambuk, Josipa Topčić i sedmaš Duje Miletić rado su se prihvatili ovog izazova.

Nakon istraživanja, proučavanja i prikupljanja potrebnih informacija, trebalo je likovno osmisliti igru. Za početak je trebalo izraditi skice, pri čemu nam je pomogla profesorica Tanja Rade, pripravnica iz likovnog odgoja, koja je tada bila na stažiranju u našoj školi.

Napravljene su upute i odredili smo pravila igre: • U igri sudjeluju najmanje dva igrača.

• Igru započinje igrač koji bacanjem kocke postigne veći broj.

• Pobjednik je igrač koji prvi stigne na cilj.

• Tijekom igre igrači se pomiču naprijed za onoliko polja koliki broj dobiju bacanjem kocke.

31 Dryden, Gordon; Vos, Jannette. 2001. Revolucija u učenju. Educa. Zagreb. Str. 22.

32 Isto, str. 300.

117

• Ako igrač stane na polje označeno slovom glagoljice, treba iz snopa kartica izvući karticu s odgovarajućim slovom te odgovoriti na zadano pitanje.

• Ako igrač ne zna odgovor, propušta jedno bacanje.

• Ako igrač zna odgovor na zadano pitanje, napreduje za dva polja naprijed.

• Ako igrač stane na polje s fotografijom, izvlači iz snopa karticu s tom fotografijom te odgovara na pitanje.

• Točan odgovor pomiče ga tri polja naprijed, a za netočan propušta jedno bacanje kocke.

Sastavili smo 39 pitanja na koja djeca trebaju znati odgovore. Bacajući kockicu, učenici napreduju putem po poljima na kojima se nalaze glagoljična slova ili fotografije. Pitanja su napisana na karticama, a na poleđini su oslikana glagoljična slova.

Kad se nađu na polju gdje je glagoljično slovo ili fotografija, trebaju odgovoriti na pitanje s kartice. Ako znaju odgovor na postavljeno pitanje, napreduju dalje, a ako ne znaju, čekaju svoj red. Na uputama se nalaze svi točni odgovori, tako da jedan od igrača provjerava točnost. Pri tome, oni koji nisu znali odgovor, a doznaju ga od drugog igrača, aktivnim igranjem uče i ponavljaju odgovor kad dođe njihov red. Tako uče ponavljajući, interaktivno, suradnički i iskustveno. Što se više puta igra uspije odigrati, znanje je potpunije, sigurnije i brže se napreduje po podlozi, a ponavljanjem se utvrđuje znanje o glagoljici. Javlja se natjecateljski duh jer svatko želi što prije stići do kućice na brijegu, do cilja.

Kutija u kojoj se čuva igra načinjena je od kartona te je prikladno oslikana glagoljičnim slovima. U njoj se nalazi sklopivi „stalak“ s džepićima na kojima su naslikana slova

118

koja ujedno znače i broj. Učenici napredniji učenici znanju mogu na taj način naučiti i brojeve. U džepiće se ulažu redom sortirane kartice kako bi se lakše pronalazile pa se ne usporava igranje. Kartice su se nakon oslikavanja plastificirale na plastifikatoru za knjižnične članske iskaznice. Igra ima osam plutenih figurica kojima se igra i jednu kocku za bacanje.

Igra se može igrati pojedinačno, u parovima, grupno i na razini cijelog razreda.

Rezultati provedene ankete o poznavanju glagoljice pokazali su znatan napredak u usvojenosti znanja u odnosu na inicijalno znanje na samom početku projekta. Anketa je provedena u nižim i višim razredima.

119

Igra je predstavljena i u sklopu Noći muzeja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, gdje su učenici šestih i sedmih razreda prvi put javnosti prezentirali svoj rad, a sve je bilo medijski popraćeno: http://m.slobodnadalmacija.hr/scena/sdvideo/clanak/id/300564/pogledajte-kakoje-noc-muzeja-izgledala-usplitu Zaključak Igrajući igru Upoznaj glagoljicu djeca na lagan i zabavan način usvajaju znanja o starohrvatskom pismu – glagoljici. Vizualiziranjem informacija te samoizradom igre, postigla se potrebna motivacija, kreativnost, emocionalni doživljaj i natjecateljski duh, a nacionalno blago čuvamo od zaborava.

Literatura Dryden, Gordon; Vos, Jeannette. 2001. Revolucija u učenju. Educa. Zagreb.

Franić-Glamuzina, Lada [et.al.]. 2014. Kocka vedrine, integrirani udžbenik hrvatskog jezika i književnosti za šesti razred osnovne škole. Školska knjiga. Zagreb.

Greenspan, Stanley I. 2003. Vještine igrališta. Ostvarenje. Lekenik.

OŠ Manuš Split. Igrom do znanja i vještina : Školski kurikul 2015./2016. Split http://os-manus-st.skole.hr/upload/os-manus-st/images/newsimg/753/File/Kurikulum%20 2015.2016.%20kona%C4%8Dna%20verzija.pdf (pristupljeno 29. veljače 2016.)

Valec-Rebić, Martiuna. 2013. Glagoljica za osnovce : priručnik za voditelje glagoljaških skupina.

Naklada Ljevak. Zagreb.

120

Katarina Škiljo rođena je 1962. u Splitu. Ima dvadeset godina iskustva u nastavi i dvanaest godina radnog iskustva kao knjižničarka u knjižnici OŠ Manuš u Splitu, gdje i danas radi. Na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja 1985. stekla je zvanje nastavnice razredne nastave (VI/1). Na istom fakultetu upisala je studij doškolovanja i 1996. stekla zvanje diplomirane učiteljice (VII/1). Godine 2008. na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru stječe zvanje magistre knjižničarstva.

Tamara Domić rođena je 1972. u Splitu. Profesorica je hrvatskoga jezika i književnosti, diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1995., a zaposlena je u OŠ Manuš od 1999. godine. Godine 2013. promovirana je u zvanje mentorice.

121

ÄŒETVRTI DIO

DJECA I MEDIJI

UTJECAJ REKLAMA NA DJECU Ines Sedlar OŠ braće Radić, Bračević ines.sedlar@skole.hr

Sažetak Televizija je važan dio svakodnevice današnjih obitelji. Raznovrsnim programskim kanalima zajedničko je obilježje reklama. Kako bi se ostvarila što veća prodaja, u promidžbenom programu uz proizvode se vezuju poruke o poželjnom stilu života.

Posjedovanje proizvoda izjednačava se s poimanjem o savršenom životu, s istinskom ljudskom srećom, zabavom, druženjem, ljubavi i drugim. Djeca do šeste godine ne razlikuju TV program od reklama, a do osme godine ne razumiju da im je smisao povećanje prodaje. S druge strane, oglašivačima se reklame za djecu višestruko isplate. Djeca u izboru proizvoda utječu na roditelje, a i sama postaju dugoročni korisnici. Zbog toga, osim reklama za dječje proizvode, među kojima dominiraju igračke i nezdrava hrana, oglašivači ponekad reklamiraju proizvode za odrasle pokušavajući utjecati na djecu. Proizvod se promovira kao statusni simbol popularne i uspješne osobe te se djeca kroz posjedovanje proizvoda poistovjećuju sa superiornim junakom. Nadalje, djeca gledaju i reklame namijenjene odraslima koje promoviraju rizična ponašanja i čije poruke mogu usvojiti kao vlastiti stil života.

Uvod Oglašavanje ima snažan utjecaj na djecu i mlade. Mladi u prosjeku vide više od 40.000 reklama godišnje samo na televiziji. Dodamo li tome i reklame kojima su izloženi preko drugih medija – interneta, časopisa, radija i drugih – možemo dobiti jasnu sliku o utjecaju koji imaju na mlade. Oglašivači biraju sve mlađu ciljanu skupinu kako bi utjecali na prodaju proizvoda ili usadili svoj proizvod kao preferencijski od najmlađih dana i tako osigurali dugogodišnje potrošače (Strasburger, 2006.).

Koliko je djelotvorno reklamiranje proizvoda djeci i mladima, govori i podatak da je u jednom istraživanju u Rumunjskoj 72 posto djece u dobi od šest do 10 godina izjavilo kako su tražili od roditelja da im kupe proizvod koji su vidjeli na reklami, s tim da je taj postotak rastao što je dob djeteta bila niža. Od tog broja, u čak 81 posto slučajeva roditelji su im kupili traženi proizvod (Petruţi i sur., 2007.). Podaci stari već jedno desetljeće govore da djeca mlađa od 12 godina potroše oko 25 milijardi dolara godišnje, adolescenti oko 155 milijardi dolara, a obje skupine utječu na svoje roditelje da potroše još 200 milijardi dolara (Strasburger, 2006.). Neki znanstvenici procjenjuju da djeca u dobi od dvije do 14 godina utječu na potrošnju od 500 milijardi dolara svojih kućanstava (Calvert, 2008.). S obzirom na rast brojnosti proizvoda i načina na koje oglašivači mogu doprijeti do mladih, ova je brojka vjerojatno i narasla.

124

Oglašavanje usmjereno na djecu Impulzivnost te manjak iskustva i kritičnosti čine djecu idealnim potrošačima. Nakon što su nagovoreni na kupnju, djeca potrošači ne razmišljaju o cijeni niti o tome je li im željeni proizvod zaista potreban. Stoga su djeca još šezdesetih godina prošlog stoljeća prepoznata kao ciljana potrošačka skupina. Ovim fenomenom bave se i istraživači kako bi što jasnije razlučili ranjivost i slabosti djece s obzirom na njihovu dob (Legović, 2011.). Tako je utvrđeno da djeca mlađa od pet godina teško razlikuju reklame od stvarnog TV programa, odnosno programa koji prikazuju stvarnost, a djeca mlađa od osam godina ne razumiju namjeru reklama da prodaju proizvod i donesu zaradu proizvođaču, nego ih doživljavaju kao informaciju o mogućnostima proizvoda (Kirkorian i sur., 2008.). Upravo su zbog toga neke europske zemlje uvele stroga pravila i zakone kad je riječ o oglašavanju usmjerenom na djecu: Švedska i Norveška zabranjuju svako oglašavanje usmjereno na djecu mlađu od 12 godina, Grčka zabranjuje reklamiranje proizvoda prije 22 sata, a Danska i Belgija uvele su niz strogih pravila o oglašavanju usmjerenom na djecu i mlade (Strasburger, 2006.).

Analiza sadržaja reklama pokazala je da većina reklama usmjerenih na djecu reklamira hranu ili restorane koji prodaju hranu koja je često visokokalorična ili s velikom količinom šećera, proizvode za djecu kao što su igračke, videoigrice i sl., te gazirane sokove (Calvert, 2008.). Među 40.000 reklama koje vidi mlada osoba, čak ih je 50 posto za hranu, pogotovo pahuljice s visokim udjelom šećera i visokokalorične grickalice. Zdrava prehrana zastupljena je u samo tri posto reklama (Strasburger, 2006.).

Djeca koja su izložena reklamama nezdrave hrane konzumirat će hranu koju su vidjeli u medijima značajno više od djece koja im nisu bila izložena. Osim toga, djeca koja su više izložena medijima, čak unatoč fizičkoj aktivnosti, imaju veću predispoziciju da budu pretila (Dietitans of Canada, 2010.). Osim pretilosti, djeca izložena reklamama u rizičnoj su skupini i za pušenje, ispijanje alkohola, sklonija su pogrešnoj slici o svojem tijelu i rizičnoj seksualnosti (Strasburger, 2006.). Reklamiranje proizvoda kao što su cigarete zabranjeno je na televiziji, tako da oglašivači pronalaze druge načine za reklamiranje svojih proizvoda, a kojima uspješno izbjegavaju ove zakone i propise.

Tako postoje i suptilniji načini reklamiranja proizvoda, koji djeci još više zamagljuju razliku između stvarnosti i marketinških trikova. Neki su se proizvodi jednostavno preselili online, gdje podliježu mnogo manjem broju propisa nego kada je riječ o televiziji. Osim toga, proizvođači plaćaju određene iznose slavnim osobama da koriste njihov proizvod, koriste likove iz popularnih knjiga, filmova, serija i crtanih filmova kao igračke koje korisnici dobivaju kao nagradu za kupnju. Najpoznatiji takav proizvod je Happy Meal u lancu brze hrane McDonald’s, gdje djeca dobivaju igračke popularnih likova koje ne mogu kupiti u slobodnoj prodaji, nego samo uz kupljenu hranu.

Popularni likovi će i u filmovima i serijama koristiti određeni proizvod koji neće biti izravno reklamiran, ali će ga koristiti popularni lik s kojim će se djeca htjeti poisto-

125

vjetiti koristeći proizvod koji i on koristi (Calvert, 2008.). Takav je fenomen zabilježen s Popajem još 1929. godine, koji je promovirao špinat kao hranu koja jača mišiće (Medverec, 2016.). Međutim, danas se ova tehnika rijetko koristi za promoviranje zdrave hrane, nego je, kad je riječ o hrani, to visokokalorična hrana s niskom nutritivnom vrijednosti.

U novije vrijeme marketing se seli i u online igrice, gdje se djevojčicama nude igre presvlačenja određenog brenda, hranjenje virtualnih životinja određenim proizvodima i drugim načinima da određeni proizvod postane poznat i poželjan što većem broju djece (Calvert, 2008.). Takvi i mnogi drugi kreativni načini oglašavanja postaju sve veći manipulatori djecom – njihovim ponašanjem, stilom života, pa i razmišljanjem, što donosi brojne opasnosti.

Zaključak Marketing usmjeren na djecu i mlade je rastuća industrija. Djeca imaju sve veći budžet i sve veći utjecaj na roditelje kad je riječ o odlučivanju o kupnji proizvoda. Iako televizija i dalje vodi glavnu riječ kad je riječ o oglašavanju, nove tehnologije sa sobom donose i nove načine manipuliranja djecom i mladima. Unatoč (nedovoljno) brojnim zakonima i propisima, oglašivači su sve kreativniji u reklamiranju svojih proizvoda te se upućuje snažan apel roditeljima da pokušaju odgojiti emocionalno zrele osobe, u što manjem doticaju s reklamama, koje će odolijevati iskušenjima stvarnog svijeta, ali i pokušajima manipulacije koji dopiru iz onog virtualnog, sačuvavši tako njihovo zdravlje - fizičko i psihičko.

126

Literatura Calvert, S. (2008.) Children as Consumers: Advertising and Marketing, The future of children, Vol 18., No.1, str. 205.-234.

Kirkorian, H., L., Wartella, E.A., Anderson, D., R. (2008.) Media and Young Children’s Learning, The future of children, vol. 18., No. 1, str. 39.-61.

Legović, T. (2011.) Manipuliranje djecom u televizijskom oglašavanju, Filozofski fakultet u Rijeci, dostupno na: http://hrcak.srce.hr/68707 Strasburger, V.C. (2006.) Children, Adolescents, and Advertising, Pediatrics, Volume 118, No. 6., str. 2563.-2569.

Dietitians of Canada (2010.) Advertising of Food and Beverages to Children, dostupno na:https:// www.dietitians.ca/Downloads/Public/Advertising-to-Children-position-paper.aspx

Ines Sedlar rođena je 22. studenog 1988. u Splitu. Diplomirala je 2012. godine na Filozofskom fakultetu u Splitu i stekla akademski naziv magistre pedagogije i magistre edukacije talijanskog jezika i književnosti. Radi kao pedagoginja u Osnovnoj školi braće Radića, Bračević. Tijekom školovanja, ali i kasnije, svoju je naobrazbu nadograđivala raznovrsnim edukacijama (medijacija, brain gym, odnosi s javnošću…), sudjelovala je na više projekata eTwinning, od kojih su neki nagrađeni brojnim nagradama, te na projektu Erasmus+, koji joj je omogućio usavršavanje u inozemstvu.

Redovito održava predavanja namijenjena širokoj populaciji o različitim temama iz područja pedagogije, kako u školi tako i izvan nje. Sudjelovala je u radijskim i televizijskim emisijama, predavala na nekoliko stručnih skupova, te sudjeluje na više projekata o raznim temama iz područja odgoja i obrazovanja.

127

DJECA I MEDIJI: JESU LI DJECA „DALJINSKI UPRAVLJANA“?

PRIKAZ RADA S RODITELJIMA U DV-u „CALIMERO“ Antonia Radeljak DV Marjan, Split tonija151@gmail.com Željka Boban DV Calimero, Solin

Sažetak Djeca su najosjetljiviji konzumenti medija. Posebno djeca predškolske dobi, čije se kritičko mišljenje i sposobnost logičkog zaključivanja još razvijaju te su zbog toga više podložna negativnom utjecaju medija. Prema brojnim autorima, djeca uz televizor i druge medije dnevno provode tri do četiri sata, najviše uz televizor, videoigre i internet S obzirom na to da danas djeca vrlo rano počinju koristiti različita medijska sredstva, slobodno se može reći da je djetinjstvo postalo medijsko. Međutim, nisu samo mediji stavka koja utječe na dijete i zbog kojih dijete usvaja određene obrasce ponašanja, nego aktivnost, tj. pasivnost odraslih kojima su djeca okružena. Roditelji su prvi i najvažniji učitelji svoje djece. Medijska pismenost roditelja vodi do zdravog dječjeg odnosa prema medijima. Medijska pismenost shvaća se kao promišljanje o medijskim sadržajima te razvoj kritičnosti prema ponuđenim medijskim proizvodima i porukama, kao i prema onima koji ih odašilju.

U radu će se prikazati aktivnosti odgojitelja i stručnog suradnika usmjerene na medijsko opismenjavanje roditelja u dječjem vrtiću „Calimero“.

Uvod „Djeca uče živeći i živeći uče“, tvrdi Gopnik (2003), pritom ističući temeljni dječji nagon za učenjem. Štoviše, djeca se rađaju spremna za učenje, a hoće li realizirati urođenu dispoziciju, ovisi uvjetima koje im odrasli pružaju (Miljak, 2009). Proizlazi zaključak da je za dječji proces učenja, tzv. glad za učenjem (Miljak, 2009:10), presudno pomno pripremljeno okruženje, prostorno-materijalni uvjeti te podrška odraslih.

Okruženje u vrtiću predstavlja očekivanja, uvjerenja i znanja odgojitelja od djece.

Ono je materijalizacija odgojiteljeve teorije o djetetu (Miljak, 2009). Okruženje treba biti bogato raznim materijalima, omogućavati individualne i grupne aktivnosti, bogato praktičnim materijalima i alatima. Djeca uče aktivno istražujući, stvarajući i pritom su sukonstruktori svojeg znanja. Vrtićko okruženje trebalo bi biti bogato i raznim prirodnim i neoblikovanim materijalima jer djeca prvo misle rukama opipavajući, gradeći, dodirujući. Miljak (2009) nadodaje da bi vrtić trebao sličiti kući ili stanu, gdje

128

se dijete osjeća sigurno i osjeća poštovanje drugih i ima priliku stupati u razne interakcije s djecom i odraslima. Osim uloge vrtića, za uspješan dječji razvoj nužno je kvalitetno provođenje slobodnog vremena djeteta s roditeljima. U neposrednom radu s djecom u vrtiću primjećuje se utjecaj koji mediji imaju na njih, posebno crtani filmovi. Tijekom razgovora s djecom uočava se u kojoj mjeri oponašaju likove iz crtića i izjavljuju pojmove koje čuju na TV-u. Dulje vrijeme pratimo djecu preko videosnimki, fotografija, bilježimo dječje izjave, na zajedničkim refleksijama odgojitelj i pedagog analiziraju rezultate praćenja i promatranja djece. Prethodno opisanim poticajnim okruženjem vrtića nastojimo djeci pružiti odmak od tehnologije i omogućiti im razvoj raznolikih kompetencija preko altenativnih sadržaja. Posebna važnost dana je je radu s roditeljima na osvještavanju količine utrošenog vremena na medije i traženje drugih oblika provođenja slobodnog vremena s djecom. Prema jednom od istraživanja slobodnog vremena američkih adolescenata (Larson, 2001), oni slabije izvršavaju školske obveze od očekivanog, provode malo vremena s roditeljima, a previše vremena gledajući TV i koristeći računalo, uglavnom igrajući igrice. Slobodno vrijeme nakon škole okarakterizirano je kao rizično, jer je nedovoljno osmišljeno i organizirano. Sličnu tezu iznosi Ilišin (2002) u svojim navodima da američki adolescenti najviše gledaju televiziju, koriste računala i videoigre, zatim slijedi čitanje knjiga, te najmanje slušaju radio. Televiziju najčešće gledaju sami, bez roditeljskog nadzora, a računalo više koriste za zabavu nego obrazovanje.

Neka od hrvatskih istraživanja (Ilišin, 2002; Miliša, 2010) ukazuju na veliku upućenost mladih na medije u njihovu svakodnevnom životu. Rezultati pokazuju da mladi u najvećem postotku gledaju televiziju od tri do pet sati dnevno. Više od pet sati dnevno koriste internet. Na pitanje bez čega ne bi mogli navode prvenstveno mobitel, zatim televiziju i internet.

Tijekom razgovora s djecom nastojali smo doznati što najviše gledaju na TV-u.

Neke od dječjih izjava su: • Amadea (6 godina) : Violeta jer ide u školu i uči. Volim Bratz i Winx jer imaju moć, lete, lijepe su i imaju šminku.

• Duje (6 god.): Tuđi život, turska serija, volim zato jer mi je tata bio u Turskoj.

• Anamaria (5 god.): Spužva Bob, Mickey Mouse i Violeta jer je lijepa.

• Nea (5 god.): Doktoricu Pliško jer liječi igračke.

• Andrej (5 god.): Rtl Kockica, reklame Tele2, robote i dinosaure.

• Mihael (5 god.): Spiderman, Batman, Ninjago jer volim kad treniraju i kad se bore.

Može se uočiti da dječaci preferiraju borbene i snažne likove, a djevojčice prednost daju izgledu, šminki i odjeći. Baveći se ovom temom, došli smo do zaključka da djeca

129

uglavnom gledaju crtiće koji promiču borbene ili nasilne sadržaje ili one u kojima su likovi popularni zbog određenog izgleda.

S obzirom na to da djeca u ranoj i predškolskoj dobi ne razlikuju imaginarni svijet od realnog te uče oponašanjem onoga što vide, odlučili smo se za rad na medijskom opismenjavanju roditelja.

Medijsko opismenjavanje roditelja S roditeljima smo surađivali tijekom edukativnih radionica i individualnih susreta.

Na prvoj radionici roditeljima su predstavljeni negativni utjecaji medija na djecu: pretilost, usporen razvoj govora, usporavanje motoričkih refleksa, gubitak čitalačkih navika, socijalno otuđenje, smanjenje pažnje i koncentracije, problemi sa spavanjem, vidom, poticanje konzumerizma, nedostatak kritičkog mišljenja (Sindik, 2012, Ilišin, 2001).

Gledajući nasilne sadržaje na TV-u djeca stječu višu razinu tolerancije na njega i doživljavaju ga kao način rješavanja problema (Drinka, 2013, Sindik, 2012).

S roditeljima smo odlučili razbiti određene mitove kao što su: Crtići nisu opasni jer su nestvarni i smiješni i TV kao Dadilja Proveli smo upitnik o važnosti televizije u njihovu domu – koliko sati dnevno djeca provedu družeći se s TV-om, što gledaju i koliko su roditelji uz njih, a koliko su djeca sama izložena medijskim sadržajima te koje druge medije osim TV-a konzumiraju.

Nakon što smo s zajedno s roditeljima analizirali dječje izjave i crteže, uspoređivali smo određene crtane filmove. Kriteriji za analizu bili su: • • • • • • • • •

Emocije koje izaziva Razlike među crtićima i izgled likova Izmjena slika Glasnoća Boje Sadržajni elementi Način izražavanja likova, način rješavanja problema, stjecanja moći i poštovanja Stilizacija likova i audiovizualni izgled crtića Koje poruke nose, što je cilj postići kod djece, postoji li cilj.

130

Ovakva analiza crtanih filmova roditeljima je pružila drukčiji pogled na njih. Mnogi su izjavili da uopće ne pridaju ovoliki značaj TV sadržaju niti su bili svjesni da karakteristike kao što su prebrza izmjena slika u minuti, bučna i šarena pozadina te nasilje kao zabava mogu ozbiljno utjecati na djecu, iako primjećuju da djeca učestalo oponašaju likove. Navode da djeca često u igri koriste izjave i geste raznih likova iz crtića u kući i izvan nje.

Uspoređivali smo crtiće Profesor Baltazar, Dr. Pliško kao pozitivni s obzirom na navedene značajke, te Monster High, Power Rangers i slični borbeni kao negativni.

Brojni roditelji nisu mogli sakriti iznenađenje kad su vidjeli razliku u edukativnoj poruci kod pozitivnih crtića (koji se odlikuju i trenucima kad likovi govore), koji potiču maštu i zaključivanje, te negativnih, u kojima je cijelo vrijeme izražen bučan govor likova, umjetni zvukovi i nerealan prikaz likova, i u kojima je jedna od glavnih poruka uništavanje.

Roditelji su prvi put osvijestili da likovi koji se ponašaju nasilno čak i kada time pobjeđuju zlikovce i postižu nešto dobro odašilju krivu poruku djeci da je nasilje oblik rješavanja problema. Također, lik koji je ozlijeđen u jednom trenutku i već u drugom trenutku je živ djeci pokazuje da nasilje nije tako strašno i ne ostvaruje dugoročne posljedice.

Poseban naglasak stavili smo na diskusiju o stilizaciji likova. Roditelji su osvijestili način na koji su likovi u crtanim filmovima predstavljeni nekad i danas. U današnjim crtićima ženski likovi promiču šminku, odjeću, izgled i postoje brojne reklame kojima se preko likova iz crtića promovira šminka za djecu, određena hrana, slatkiši i igračke, čime se potiče konzumerizam u obitelji. Muški likovi promoviraju borbu, uništenje, a reklame potiču kupovanje raznih borbenih igračaka.

Reklama kao manipulacijsko sredstvo Osim analize crtanih filmova, s roditeljima smo pogledali i analizirali reklame namijenjene djeci i roditeljima, virtualni svijet namijenjen djeci kao što je Toodlewood, My Minx, analizirali smo časopise za mlade, utjecaj celebrityja i slično. Iako je riječ o radu s roditeljima djece rane i predškolske dobi, analizom štetnih utjecaja medijskih sadržaja namijenjenima adolescentima istaknuli smo važnost prevencije negativnog utjecaja medija u djetinjstvu. Pogledali smo film iz sedamdesetih godina psihologa A. Bandure (Lutka Bobo) u kojem se objašnjava negativan utjecaj medija, posebno televizije na djecu.

131

Izjave roditelja nakon radionice: • Nikad nisam ni razmišljala o utjecaju crtanih na djecu, primjećujem sada da se identificiraju s likovima, ali na to sam gledala kao na bezazlenu igru. (Petar, 6, mama) • Nikad nisam kontrolirala što djeca gledaju na TV-u. Cijeli dan bude upaljeno, dijete gleda što hoće. Za to vrijeme obavim svoje poslove. Rijetko čitamo priče, zbog nedostatka vremena. Pokušat ću to sad promijeniti. (Mihael, 4, mama) • Kada sam vidjela na radionici sadržaj crtanih filmova koje moj sin gleda, sledila sam se.

Od tada više pazim na nasilne sadržaje. (Egon, 5, mama) • Važno je dogovoriti se što ćemo gledati, u koje vrijeme, utjecaj TV-a i videoigirca je velik, dječja igra postaje takva, postaje obrazac ponašanja. (Niko, 6, mama) Roditelji su izrazili želju za daljnjim radom. Dane su im preporuke aktivnosti s djecom umjesto TV-a, preporuke kvalitetnih crtića i slikovnica. Izvješene su u kutku za roditelje na panou. Također, u vrtiću je otvorena knjižnica u kojoj roditelji mogu posuditi slikovnice, čak i one koje djeca izrađuju u vrtiću. Zaključili smo da problem nije samo u medijima, nego u osjećaju praznine, nezadovoljstva, zaposlenosti i egzistencijalne borbe roditelja, što može dovesti do toga da roditelji koriste svoje slobodno vrijeme bez plana i cilja, čime su djeca prepuštena raznim utjecajima. Roditeljska odgovornost nenamjerno se prepušta raznim drugim autoritetima koje djeca ne mogu kritički sagledati. Važno je s djecom razvijati razne aktivnosti koje djeluju preventivno, kao što je zajednička igra, kuhanje, posjeti kulturnim institucijama, knjižnici, sportske aktivnosti te redovita komunikacija o osjećajima i događajima u životima svih članova obitelji.

Ako ne želimo da nam djeca budu „daljinski upravljana“, puno toga možemo: ne uvoditi gledanje TV-a za djecu mlađu od tri godine jer prizori s ekrana izazivaju zbrku dojmova i osjećaja, sposobnost razlikovanja stvarnosti od mašte nastupa između šeste i osme godine života i potrebno je intenzivno s djecom razgovarati o dojmovima nakon nečega što su gledala na TV-u ili su igrala videoigricu. Roditelji trebaju sudjelovati u izboru medijskih sadržaja za djecu (kao što sudjeluju u izboru hrane, odjeće, knjiga), TV treba uključiti kada se prikazuje neki zanimljiv program, a ne da bude stalni zvučni i slikovni ukras u pozadini, te izbjegavati TV ujutro, prije spavanja i tijekom obroka, te ne uvoditi TV u dječje sobe. Ako niste sigurni kako upotpuniti slobodno vrijeme djece ili obaviti nešto dok ste s djetetom, uvijek mu možete pružiti knjigu/slikovnicu/enciklopediju i otvoriti mu prozor u novi svijet.

Kvalitetnim provođenjem slobodnog vremena stimulira se rad dječjeg mozga, komunikacija, socijalne vještine, emocionalni i intelektualni razvoj. Kao i u svemu, bitna je ravnoteža. Nije uputno djeci ispuniti svaki segment slobodnog vremena i opteretiti ih, kao ni zanemariti ih i ne pokazivati interes za ono čime se bave izvan škole.

132

Škola, ali i lokalna zajednica trebaju voditi računa o osnivanju kvalitetnih prostora za dječje provođenje slobodnog vremena, uključiti svu djecu i ponuditi im širi spektar aktivnosti (Puljiz, 2010).

Previšić također (2000) stavlja naglasak na obitelj kao najvažniji odgojni faktor djece u njihovu slobodnom vremenu. Obitelj je prva zajednica u kojoj djeca usvajaju određene stavove i vrijednosti, razvijaju identitet i vlastiti stil življenja, često po uzoru na roditelje, uče socijalne vještine potrebne za odnose s drugim ljudima. Dakle, u njoj se razvija i prvi stil provođenja slobodnog vremena, uči se o pojmu slobode, ali i odgovornostima koje ona nosi sa sobom. Irby i Tolman (2002 prema Jeđud, 2005) na slobodno vrijeme gledaju kao na priliku za samoizražavanje, odmor, vježbanje samokontrole, učenje o onome što ih zanima. Prema njima, pozitivni ishodi slobodnog vremena su: • socioemocionalni angažman – očituje se u sklapanju prijateljstava, sposobnosti suočavanja s raznim situacijama • profesionalni angažman – stječu se vještine bitne za sadašnji ili budući posao • fizički angažman – bolje zdravlje • kognitivni angažman – razvoj kritičkog mišljenja, kreativnosti • civilni angažman – stvaranje osobnog doprinosa zajednici, razvoj odgovornosti prema drugima.

Slobodno vrijeme je prilika za osobni razvoj, intelektualni i emocionalni, prostor za kritičko razmišljanje, otkrivanje talenata, stvaranje vlastitog doprinosa društvu na nekom području (Vidulin-Orbanić, 2008). Konvencija o pravima djeteta (UNICEF, 1989) zalaže se za to da svako dijete ima pravo na slobodno vrijeme, odmor i igru primjerenu njihovoj dobi te slobodno sudjelovanje u kulturnom životu. Odrasli su dužni djeci omogućiti ostvarivanje navedenih prava, a izostanak kvalitetno osmišljenog slobodnog vremena smatra se zanemarivanjem djece.

Brojne su mogućnosti kojima roditelj može skinuti TV/videoigrice/internet s pijedestala u kući i uputiti dijete na druge oblike zabave i informiranja: večer uz medije zamijeniti večerima uz knjigu, u kojima će i roditelji i djeca uživati u knjigama koje su zajednički odabrali u knjižnici, razgovarati o pročitanome, slikati, pjevati i plesati, izrađivati nešto od raznih materijala, kuhati, više boraviti u prirodi, sjedilački način života zamijeniti sportskim aktivnostima, igrati društvene igre, posjećivati muzeje, kazalište, kino, razgovarati o proživljenom danu, voditi djecu na kreativne radionice.

U DV-u Calimero dogovorili smo i nastavili realizirati daljnje aktivnosti kao što su osnivanje knjižnice za roditelje, zajednička izrada slikovnica za djecu i roditelje, definirali nove teme budućih radionica. Nakon određenog vremena roditelji će opet dobiti priliku da ispune anketni upitnik o djeci i medijima. Kutak za roditelje redovito će sadržavati korisne članke o odgoju, poticajne citate, preporuke crtića, slikovnica i dječjih knjiga. Roditelji će imati priliku uzeti neku priču koja će kružiti od obitelji do 133

obitelji da bi stekli naviku svakodnevnog čitanja i pričanja priča djeci. Namjeravamo s roditeljima posebno raditi na osvještavanju dijaloškog čitanja: povezivanja priče i dječjeg osobnog iskustva. Kad djeca priču povežu s osobnim iskustvom, razvijaju maštu i kritičko zaključivanje.

Slika 1 Centar emocija

Slika 2 Djeca jedni drugima čitaju slikovnice koje su izradili

Slika 3 Slikovnice koje izrađuju djeca

134

Zaključak Temu medijskog opismenjavanja roditelja izabrali smo nakon što je u vrtiću uočeno koliko su djeca izložena raznim medijima bez podrške odraslog koji mu pomaže u kritičkom sagledavanju tih sadržaja. Roditeljima je ponuđena anketa, radionice, predavanje, edukativna brošura, diskusije o temi te niz aktivnosti u kojima smo analizirali crtane filmove i videoigrice. Roditelji su spremno prihvatili temu i aktivnosti te su izrazili brojne dvojbe, pitanja i strahove u vezi s utjecajem medija, pritom tražeći pomoć što djeci ponuditi umjesto učestalih crtića. S djecom se u vrtiću rade brojne preventivne aktivnosti kao što su izrada knjiga, glasno čitanje, pripovijedanje bajki, dječji zbor, osvještavanje emocija u okviru raznih projekata, posjeti kazalištu i slično.

Dramatizacijama i prepričavanjima vježba se razvoj govora, maštanja i zaključivanja.

Vrlo su bitne fonološke igre u kojima dijete sustavno kroz igru vježba uočavanje prvog i zadnjeg slova, sastavljanje i rastavljanje riječi na slogove, dodavanje slova i stvaranje novih riječi, uočavanje sličnosti i razlika između njih, itd. Roditelji su dobili savjete kako aktivnosti provoditi kući i podršku da TV i kompjutor zamijene slikovnicom.

Ako provodimo sate čitajući internetske portale, umjesto s knjigom u slobodno se vrijeme družimo s daljinskim upravljačem, mobitel nam je neizostavan dnevni dodatak, ne uvodimo vrijeme bez ikakvih tehnologija u obitelji, budimo se i liježemo uz tipkanje poruka i s laptopom u krilu, opsjednuti smo čitanjem e-mailova, ne biramo pomno filmove i emisije koje gledamo, kako možemo očekivati od djece da će spremno ugasiti TV čiji program odlikuju visoka animacija, prenaglašene glazbene dionice, vizualni i auditivni specijalni efekti koji su u funkciji privlačenja i zadržavanja dječje pažnje?

Na koncu, roditelji i odgojitelji su prvi djetetovi učitelji i vlastitim primjerom oblikuju svijet djece rane i predškolske dobi.

135

Literatura Gopnik, A., Meltzoff, A., Kuhl, P. (2003) Znanstvenik u kolijevci. Zagreb: Educa Ilišin, V. (2002). Mediji u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijima. Medijska istraživanja. 9, (2), str. 9-34 Jeđud, I., Novak, T. (2006) Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda, Revija za sociologiju, 37 (1–2), 77–90.

Larson, R. (2001) How U.S. children and adolescents spent time: what it does and (and doesn’t) tell us about their development, Psychological Science, 10 (5), 160-164.

Miliša, Z., Ćurko, B. (2010) Odgoj za kritičko mišljenje i medijska manipulacija, Medianali, 4(7), 57-72.

Miljak, A. (2009) Življenje djece u vrtiću. Zagreb: SM naklada Previšić, V. (2000) Slobodno vrijeme između pedagogijske teorije i prakse“, Napredak, 141(4), 403-410.

Puljiz, S. (2010) Uloga obitelji u provođenju slobodnog vremena djece i programi Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, u Flego, M. (ur.) Dječja prava i slobodno vrijeme, Zagreb: Pravobranitelj za djecu, str. 21-29. Dostupno na: http://www.dijete.hr/en/documents/doc_ download/231-djeja-prava-i-slobodno-vrijeme.html Sigman, A. (2010). Daljinski upravljani. Buševec: Ostvarenje Sindik, J. (2012). Kako roditelji percipiraju utjecaj medija na predškolsku djecu? Medijska istraživanja. 18, (1), str. 5-32 UNICEF (1989). Konvencija o pravima djeteta. Dostupno na: http://www.unicef.hr/upload/ file/300/150215/FILENAME/Konvencija_20o_20pravima_20djeteta.pdf Vasta, R., Haith, M., Miller, S. (2004). Dječja psihologija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Vidulin-Orbanić, S. (2008) Fenomen slobodnog vremena u postmodernom društvu, Metodički obzori, 3(2), 19-33.

136

Antonia Radeljak magistra je pedagogije i edukacije povijesti. Djeluje kao stručna suradnica pedagoginja u DV-u Marjan u Splitu s prethodnim iskustvom rada u osnovnim školama. U radu istražuje teme slobodnog vremena mladih, razvoj predčitalačke i čitalačke pismenosti, utjecaj medija na djecu, obitelj nekad i danas, učenje igrom i pokretom od najranijih dana djece. Vanjska je suradnica portala Roditelji.hr, Grad Split – prijatelj djece i časopisa Mama i beba. Neke od završenih edukacija uključuju pučko učilište Korak po korak, Forum za slobodu odgoja, edukaciju Brain Gym i NTC učenje.

Radi na projektima čiji je cilj zaštita mentalnog zdravlja djece i mladih. Željka Boban magistra je ranog i predškolskog odgoja. Radi kao odgojiteljica u DV-u Calimero iz Solina. Završila je edukaciju za provođenje vjerskog odgoja, koji integrira u rad vrtića, te edukaciju o preventivnim predškolskim programima u DV-u Cvrčak u Solinu. Posebni interesi u radu su joj glazba, vođenje dječjeg zbora u Solinu, suradnja s glazbenom školom, poticanje izražavanja djece glazbom i plesom, te rad na projektima koji promiču mentalno zdravlje djece.

137

PETI DIO

PRILOZI

PROGRAMSKA KNJIŽICA Organizator: Gradska knjižnica Marka Marulića Split Odjel za djecu i mlade Središnje knjižnice Split, Ulica slobode 2 Split, 30. svibnja 2016.

Programski i organizacijski odbor: Grozdana Ribičić, Nataša Prkić, Helena Bužančić, Danijela Markotić Suradnici na programu: Dr. sc. Diana Zalar, Vesna Mihanović Moderatorica okruglog stola: Grozdana Ribičić, voditeljica Odjela za djecu i mlade

UVOD Odjel za djecu i mlade Gradske knjižnice Marka Marulića u Splitu tradicionalno planira sedmi interdisciplinarni okrugli stol o zavičajnosti u publikacijama za djecu i mlade.

Jedan od rezultata okruglih stolova su i njihovi tiskani i digitalizirani zbornici radova.

Ove godine odlučili smo istražiti poveznice djetinjstva i zavičaja, te koliko su važne i presudne za razvoj i odrastanje pojedinca. S jedne strane, kod starijih generacija postoji uvriježeno mišljenje da su i jedno i drugo u krizi i da se u suvremenom svijetu i vremenu u kojem živimo promijenio način života, te da djetinjstva naše djece nemaju onaj sjaj, slobodu i bezbrižnost, a važnost i utjecaj zavičaja na odrastanje je zanemariv. No, s druge strane, u svijetu opće globalizacije svjedoci smo da je svijest o vlastitom identitetu i pripadnosti zavičaju, lokalnom i nacionalnom, nužno izgrađivati.

To je zadaća na koju su pozvani svi koji na posredan ili neposredan način rade s djecom i mladima, a mi knjižničari i ovim okruglim stolom želimo sve njih povezati i na taj način dati svoj doprinos, te osvijestiti ulogu koju knjige i čitanje imaju u razvoju dječje ličnosti.

141

Ciljevi ovog okruglog stola su: • upoznavanje s novim činjenicama vezanima uz suvremeno djetinjstvo; komparirati djetinjstva starijih i današnjih generacija, njihovih dobrih i loših strana, te predvidjeti trendove u budućnosti, s posebnim osvrtom na knjige i čitanje; • osvijestiti važnost igre kao neprocjenjive za kvalitetno djetinjstvo; preispitati potrebe i sposobnosti današnjih roditelja, kao i njihove današnje uloge u djetinjstvu svoje djece; • utvrditi postoje li veze između djetinjstva i zavičaja i koje su; posebno istaknuti važnost, dobre i loše strane novih medija i tehnologija koji su sastavni dio suvremenog djetinjstva i globaliziraju ga; • propitati sadašnju i buduću ulogu i utjecaj knjiga, knjižnica i knjižničara u odrastanju djece i mladih.

Teme okruglog stola su: • Djetinjstvo nekad i danas • Veza djetinjstva i zavičaja • Uloga knjiga i novih medija na djetinjstvo

142

PROGRAM

7. okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade

Djetinjstvo i zavičajnost: jesu li u krizi?

Mjesto održavanja: Središnja knjižnica, Ulica slobode 2, multimedijska dvorana

Vrijeme održavanja: Ponedjeljak, 30. svibnja 2016., od 8:30 do 15:00 Organizator:

Gradska knjižnica Marka Marulića Split, Odjel za djecu i mlade

Financijska potpora:

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske 8:30 – 9:00

Prijava sudionika

9:00 – 9:15

Lipo li je, lipo li je u Slavoniji ravnoj biti, zbor i orkestar OŠ „Manuš“ (voditelj Tonći Mihovilović) i njihova „Dramatična grupa“ (voditeljica Lada Režić)

9:15 – 9:30

Pozdravni govori

9:30 – 11:15

DJETINJSTVO NEKADA I DANAS

Dr. sc. Iris Biškupić Bašić Dječje igračke

Maja Bonačić Optimalni razvoj djeteta kroz igru kao podršku

Dr. sc. Slavica Bašić Djetinjstvo nekada i danas

Marija Tudor

Kazalište kao čuvar djetinjstva

Snježana Berak Važnost slikovnice i njezin utjecaj na razvoj dječjega govora

11:15 – 11:30

Kratka stanka

143

11:30 – 13:00

DJETINJSTVO, KNJIGA I NOVA ZAVIČAJNOST

Tomislav Najev Recital Tragom baštine u nama – izvode učenice OŠ „Marjan“

dr. sc. Diana Zalar Pogled u djetinjstvo u pet suvremenih inozemnih slikovnica

dr. sc. Ivana Batarelo Kokić, dr. sc. Snježana Dimzov Zavičajnost i knjige koje adolescent vole čitati

Natalija Dragoja Dobra dječja knjiga po izboru knjižničara

Vesna Jelić Djetinjstvo u Krapini

Helena Bužančić Virtualni prostori u suvremenom dječjem romanu

13:00 – 13:30 Stanka, okrepa i „Alka – igra koja traje tri stoljeća“u izvedbi učenika OŠ „Trilj“

(voditeljice projekta Mirjana Dukić, dipl. učit., i

Marija Čelan-Mijić, dipl. knjiž.)

13:30 – 13:50 PRIMJERI DOBRE PRAKSE

Renata Dobrić

Kaštelanska zavičajna/čakavska radionica Gradske knjižnice Kaštela –

očuvanje zavičajnosti

Katarina Škiljo, Tamara Domić Igra Upoznaj glagoljicu

144

13:50 – 14:20 DJECA I MEDIJI

Ines Sedlar

Utjecaj reklama na djecu

Antonia Radeljak, Željka Boban Djeca i mediji: jesu li djeca „daljinski upravljana“?

Helena Buljan

Projekt „Slikovnica: izgubljeno blago“

14:20 – 14:45

MALI OKRUGLI STOL: Tko su mi bili uzori u djetinjstvu? (sudionici i posjetitelji okruglog stola, moderatorice dr. sc. Diana Zalar i Grozdana Ribičić)

14:45 – 15:00

Promocija Zbornika radova sa 6. okruglog stola o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade „Dječja knjižnica i nematerijalna kulturna baština“

IZLOŽBE

Danijela Markotić: SUNČANOM LIVADOM DJETINJSTVA: ROMANI O DJETINJSTVU I DJETINJSTVO U ROMANIMA HRVATSKIH DJEČJIH AUTORA: izložba knjiga

Ranka Javor (KGZ): ŠEGRT HLAPIĆ MUDAR KAO KNJIGA: izložba plakata (2013.)

Maruška Nardelli, Katarina Krolo Žužul, Ivana Salvador: UZGOJOSLOVLJE – građa iz fonda RARA ET VETERA Gradske knjižnice Marka Marulića Split

145

VIZUALNO RJEŠENJE SEDMOG OKRUGLOG STOLA Dona Tomić

146

Dona Tomić rođena je 24. siječnja 1988. godine u Splitu. Nakon što je završila Školu likovnih umjetnosti, smjer modni dizajn, aktivnije se počinje baviti slikarstvom, ilustracijom i modeliranjem istražujući različite tehnike, materijale i podloge. Od tada je svjetlo dana ugledalo nekoliko serija tematski povezanih djela inspiriranih mitologijom, kulturnom baštinom, ali i vlastitim postojanjem, prikazanih na samostalnim i skupnim izložbama održanim u Hrvatskoj i regiji. Veliko iskustvo i poticaj za daljnji rad stekla je izlažući i surađujući s mladim umjetnicima s tog područja i šire.

MEDIJ – POZITIVAN I NEGATIVAN UTJECAJ NA DIJETE PREDŠKOLSKE DOBI (SLIKOVNICA – IZGUBLJENO BLAGO): sažetak Helena Buljan DV Čarobni pianino, Split helenabuljan@net.hr

U svakodnevnoj izmjeni informacija odgojiteljice su zaključile da u vrtićkoj skupini vlada veća agresivnost i da se stvara svijet u kojem prevladavaju likovi iz popularnog crtića, tzv. slagovi. Bili su prisutni u svim aktivnostima u skupini: crtežu, komunikaciji, ponašanju za vrijeme jela, odlazaka u red dok se peru ruke ili pri spremanju za izlazak.

Primijećeno je i odbacivanje djece koja te likove iz crtića nisu poznavala, a oni koji su ih znali nacrtati te izraditi nakit od njih bili su vođe. U suradnji sa stručnom službom, odlučeno je da se krene u rješavanje situacije.

Prvi je korak bila anonimna anketa za roditelje kako bi dobili uvid u to koliko dijete boravi ispred televizora. Rezultati su, nažalost, bili očekivani. Djeca borave pred televizorom pet do šest sati, bez kontrole odrasle osobe, gledaju crtiće nasilnog sadržaja, a većina djece i roditelja nikada nije bila u knjižnici.

Drugi je korak bio radionica za roditelje (upoznavanje s medijem u pozitivnom i negativnom smislu, otvoren razgovor o problemu, savjetovanje, najavljena je daljnja suradnja).

Treći korak, odnosno druga radionica za roditelje i djecu, bila je o temi Slikovnica izgubljeno blago, na kojoj je izrađena slikovnica Žirafa i lav te Kišobran priča.

Sve navedeno izloženo je svim odgojiteljicama drugih objekata kako bi se što uspješnije riješio ovaj problem koji je prisutan kod svih i kako bi se pokazao jedan od načina kvalitetne suradnje s roditeljima.

Helena Buljan rođena je 1982. godine u Splitu. Nakon završene Srednje zdravstvene škole studirala je predškolski odgoj u Splitu. Danas radi u DV-u Čarobni pianino u Splitu s mješovitom skupinom od prve godine života do polaska u školu, što joj je veliki izazov u struci. Ova priča predstavljena je u Rijeci, Zagrebu i Splitu kad se predstavljao novi Nacionalni kurikulum za predškolski odgoj.

149

IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ I SPLIT Lada Režić OŠ Manuš, Split lada.rezic@gmail.com (Uvodni dramski tekst Lipo li je, lipo li je u Slavoniji ravnoj biti u izvođenju zbora i orkestra OŠ Manuš, pod vodstvom profesora Tonćija Mihovilovića, i Dramatične grupe s voditeljicom Ladom Režić) Lipo li je, lipo li je u Slavoniji ravnoj biti I. B. MAŽURANIĆ: (Izlazi na pozornicu s knjigom u ruci Hlapić, sjedne na stolicu, otvara knjigu i čita.)

Hlapić je bio malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce. Cijeli je dan sjedio u poderanim hlačama i crvenoj košulji na malom postolarskom stocu, koji je imao tri noge, i cijeli je dan zabijao klince u čizme i šivao cipele. Cijeli je dan fućkao i pjevao kod posla.

(Na pozornici spava Hlapić. Bos je. Probudi se, rastegne, pogleda bose noge te snažno udahne.)

HLAPIĆ: O Bože moj! Moje čizme! (Od žalosti je sklopio ruke i ostao jedan tren zamišljen.) Čovjek u crnoj kabanici ukrao mi je čizmice! Idem tražiti tog čovjeka!

(Hlapić hoda po pozornici, iz džepa vadi japanke i obuva ih i tada opazi lijepu malu djevojčicu. Na ramenu je nosila zelenu papigu.)

HLAPIĆ: Dobro jutro!

GITA: Dobro jutro! Dobro jutro! Dobro jutro! (Rukom ušutkava papigu.)

HLAPIĆ: Gdje si se uputila?

GITA: Putujem pješice u treće selo. To je vrlo daleko i dosadno.

HLAPIĆ: I ja putujem, hajdemo zajedno!

150

GITA: Hajdemo! Ja sam vrlo žalosna. Jutros mi je netko na cesti ukrao škatulju dok sam išla na zdenac da se napijem vode. U škatulji sam imala svašta. I moje zlatne naušnice su bile unutra.

HLAPIĆ: A meni je netko ukrao čizmice. Nemoj se žalostit. Naći ćemo i naušnice i čizmice. Hajdemo samo dalje.

GITA: Hajdemo! Ali jako sam gladna.

HLAPIĆ: Naći ćemo već u selu posla pa onda nećemo biti gladni. A kakav posao ti umiješ raditi da se možemo ponuditi kakvom seljaku u službu?

GITA: O, ja znam svašta! Znam jahati, znam stajati na konju, znam skakati kroz obruč, znam se loptati s dvanaest jabuka najedanput, mogu gristi najdeblju staklenu čašu, a i pojest je i još svašta takva znam što se radi u cirkusu. Ali najviše volim plesati.

HLAPIĆ: Plesati? Kako se to pleše?

GITA: Evo ovako.

(Gita zapleše.)

HLAPIĆ: Ovo sve što ti znaš neće nam baš mnogo koristiti u nijednoj službi. Ali hajdemo sad!

GITA: Hajdemo!

(Povuku se u kut pozornice, gdje sjedoše.)

(Na pozornicu izlazi drugi dječak s knjigom u ruci, sjedne počevši čitati.)

Ali Jaglencu ionako nije ništa strašno. Njegova ga majka očuvala kao cvijetak pred oltarom, tako da mu se još nikada ni najmanje zlo ne bijaše dogodilo: niti ga strna ubo, niti ga zla riječ uplašila. Zato u Jaglenčevo srce ne mogaše doći strah makar što vidjele oči njegove ili čule uši njegove.

(Na pozornicu dolazi djevojčica s knjigom u ruci, sjedne do Jaglenca, otvori knjigu i čita.)

Sjedi mala Rutvica navrh planine na svom otočiću, na svetom jezeru. Oko nje krasni leptiri, sve joj na ramena sjedaju, a siva joj grličica dovela u krilo grliće svoje te ih

151

tamo zrnom hrani. I grančica od maline spustila se nad Rutvicu te se Rutvica nazobala crvenih malina – i ništa joj ne fali.

Ali je sama, sirotica mala, i tužna je u srcu jer misli: zauvijek je rastavljena od jedinog brata Jaglenca, i još misli: je li ga tko napojio vodice i je li ga tko položio spavati?

JAGLENAC: (Nasmijao se od srca.)

RUTVICA: Tko se smije u planini?

JAGLENAC: Tko me ovo zove?

RUTVICA: Jaglenče! Brate moj jedini!

JAGLENAC: Rutvice! Sestrice! (Kliknu!)

(Zagrliše se, izljubiše i sjedoše na pozornicu.)

I. B. Mažuranić: Pa gdje su ova djeca? Danima ih nema. (Zove djecu.)

Hlapiću! Gita! Rutviceeeee!

(Djeca ustaju, približavaju se I.B. Mažuranić.)

I. B. MAŽURANIĆ: Draga djeco, odavno vas čekam. Gdje ste bili?

HLAPIĆ: Zadržasmo se u gradu Splitu. Ma što mu ime zapravo značilo i odakle došlo, Split je tim Splićanima ime koje označava: najlipši grad na svitu!

I. B. MAŽURANIĆ: (Gladi bradu.) Ne mogu se sjetiti koji je to grad. (Ljutitim glasom.)

Kako to govoriš, Hlapiću?

HLAPIĆ: Ka Splićani. Svega smo se naslušali. Jaglenče, šta su nam pripovidali o svom štatutu?

JAGLENAC: Mi smo van, lipi moj svitu, jemali svoj štatut grada već u 13. stoljeću.

(Normalnim glasom.) I sve in je nešto lipo…

ZBOR: Lipo li je, lipo li je na lažini suvoj ležat, na osami…

I. B. MAŽURANIĆ: Znači da je taj Split na moru. Puno starih i lijepih gradova ima na našem Jadranu…

152

RUTVICA: U Splitu je jedna Kitež-planina, ali puno manja i zovu je Marjan…

ZBOR: Marjane, moj Marjane, ti uvik ćeš bit lanterna života kad pođen u svit…

I. B. MAŽURANIĆ: More, brdo Marjan… sve mi je to nekako poznato...

HLAPIĆ: Može bit da ćete se sitit kako je Luka Botić lipo reka: „Spljetu grade, teško uzdisanje, Tko te spljeo, divno te je spljeo.“ GITA: To oće reć, taj koji je počešljao Split, lipo ga je spleo.

HLAPIĆ: A spominjete li se Marka Marulića i njegove Judite? Govoridu da je taj Marulić zna bit vražji i noću se curama penja na ponistre.

I. B. MAŽURANIĆ: Pa zašto odmah niste spomenuli moje kolege Luku Botića i Marka Marulića? Od Splićana znam i Ivu Tijardovića, Emanuela Vidovića…

DJECA: Gorana Ivaniševića, Blanku Vlašić, Hajduk...

I. B. MAŽURANIĆ: Još vam nešto moram reći, draga djeco. Kada ste u Splitu, pazite da ništa ne kažete protiv Splita.

ZBOR: I mo’š govorit kontra mene i kontra cilog svita, al neću da čujem ništa, ništa kontra Splita.

I. B. MAŽURANIĆ: Jeste li čuli, draga djeco, da sam istinu rekla. Vidim da vam se Split svidio, govorite kao pravi Splićani i sad se pitam kako to da niste ostali u Splitu. Igrali picigin na Bačama, šetali Rivom i Dioklecijanovom palačom?

ZBOR: Ne dirajte mi ravnicu jer ja ću se vratiti.

Lada Režić rođena je 1954. godine u Splitu. Osnovnu školu i gimnaziju Ćiro Gamulin pohađala je u Splitu. Diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Predaje hrvatski jezik u OŠ Manuš u Splitu.

153

RECITAL TRAGOM BAŠTINE Tomislav Najev OŠ Marjan, Split tomislav.najev@gmail.com (Odlomak recitala Tragom baštine u nama Tomislava Najeva, profesora OŠ Marjan, Split, koje su izvele Damira Bočina, Zara Grubešić i Nora Ban, učenice koje su tri puta, zajedno s profesorom, sudjelovale na državnom LiDraNu)

Tragom baštine Moja je poezija glazba i tko zna slušati melodiju zna i čitati tu uzvišenu poeziju emocije u riječi, tonaliteta čitljiva, notno-glazbena izniknuta utiho, spontanosti stiha... (odlomak) glas, gluma, maska riječmaskariječ maska,daska, maska maska riječ daska maska daska maska glumac kaska bivaš maska ja i skaska mister lupson yes, maska danju ostavljenih čitanja gluma je obraz sa sto lica sto kolica pa sto lica sama i kad je nema ona je tu pokazuje lica na hrptu starih knjiga nestaje u lišću boja zelenog pokreta ah , okreta oh, što bje jučer nikad ne staje ostaje, ne staje bili, bili pa zbili ostaje pomisli trzajući pružen cestom u okrilju budućih sjena Leon aa Leona

154

vezan pomisli pa promisli okreće pa pokreće pri misli svezan, povezan kotač legao na oblak, legao na oblak legao na oblak da, na nebo scena za išta što aaa ča ta eeee kaj, kaj, kaj si rekel aaammm paaa tak, tak , tak patak na ta ča aj, aaj mjesta, mjesta niz ulicu kamenu porat u rič a na smrič a luka a ruka sa sto muka a jidra razapet a peta ta u niku uru jarbol u šveru jo vala, jo more sinjano plavo jučera žuto a bilo nidro a noga bosa jidro jučera si sidro ne čuješ se, ne vidiš se jarbol drivo

155

šumor vala umor žala vala šu li šumi šum je žala veslo vala dojdeš, dojdeš u po vala solju žala škripješ veslon grliš žala kud li veslo kud li vala ka će cima grlit žala projdi me se kud li vala ki će ku će da je žala more ča grli žal razbija val, val, vaal, žaal more školjkom more žala u snu vala alge pokriva pina vala školjkom žala šššš pina vala školjkom žala jerbo tamo u snu vala jerbo pini cakal žala u snu vala dojde sutra ča nan daje bol u jutra veslo sisa moj kaiću va ime Otca malo lika ča nan daje ruvinano pa nan dojde ražentano a soliman izglancano školjkom žala pina vala onda solju a ne bolju projdi me se mister lupson lako molju veslo sol ju a ne bol

156

ju onda sol ju lahko mol, lakho ju kad ne bol ju u po vala ča nan daješ ražentano pa nan dojdeš izglancano a soliman ruvinano kud će veslon kad li vala kud li žala i ti si, zapan si promrsija kurdila vrimena pukne omar čičak iiii umukne malo neg prin, jušto ka poslin ni luda ota ti batuda oli bilo ol’ ne bilo otin kolon omotaješ dan cilcati razaznaješ prije mosta na ponistri kolur sunce u konistri vežiješ, dan svežiješ okolo kolo pa jopet širon naokolo krolaje ča pasaje u moru riči jidrovit zlamen, u po vala od kantuna do portuna zasvitlija san zakolonba modri dan ovit kamen sajde, jidovit obajde osin u riči dan u priči Lodinjak ulizeš oli uresteš u Marulov govor i da si do mučanja velik pridigneš se Lodinjak jazik da pomene ča misal pripravi33 ma slovon u slovu jazikon slovi libru rvackon velikon pomjon približi dajine a živući si svitlnik stranica riči u našoj Judeji, Oče tva je mnim rič, mnim rič vidljiva luč tva, a bit naše kuće 33 Marko Marulić: Judita

157

prividon se prvidan kano molitveni ocvit začinjavac cvit sidri gre u priči bila žala gitara stara teče luna blistavu kroz zzzz nebu blistavu zure u plavo žure aha-ha kakve vizure ha,ha, or- o- derna, derna, or-o-derna,derna pos, post, mooo- derna- derna u knjižnici osnovne škole ha,ha, post, post, derna, derna where are you from? ne govori riječ otvori Mjeseče, što me rastačeš gdje je, od čega je u slavi dan tako tkan, a ruka sa sto muka plaveti bez mitova ulično svjetlo u tamu si lila, a svila svu noć na prelu bila, sve ovila.... od čega gradimo ezzzz, a raja bez kraja tu iza ugla iznikla stabla jabuka, a ruka tu more mijenja boju kad je mornarev let slijep a kret jedrilice et, e kad bi se, e ne bi se eee neobično aš san mići čičin ka tići nožni palac o, pa to rascvitano opatoviti tamo, oli ne vidiš što ti kaže a ča ti kaže? a biše a briše svu onu plaaav plavet tu pred očima ne briše di je rupa oli buža u moj postol, yes rose garden ne biti svoj pa gdje to ima samo u snima mister lupson ča je, je… o- ro- der- na, o mo-der-na o moj grade, oho- ho, ora- do, ragataju limete ka nike trunbete to more bit da znate uživati dekorativa, asti sto ka ni dvista kakav dramolet u trumbet

158

dojam da nas i zidovi razumiju a ljudi ne koristi li u kamen vikat34 dovoljan je list papira i tvoja olovka tragom baštine u nama ljepota, moja ljepota radošću životom hrvatskih pjesnika koji progovaraju u nama živa je samo boja žubori u tekstu bježeći tekst bez broja tko li je suhoćom pijeska, tko li je boja u riječi tonaliteta tiha, notno glazbena izniknuta spontanosti stiha…

Tomislav Najev

Tomislav Najev završio je Filozofski fakultet u Zadru. Predmet njegova zanimanja i promišljanja jest umijeće pisane i izgovorene riječi kod najmlađih, a za dugogodišnje uspješne rezultate u poticanju dječjeg jezičnog stvaralaštva dobio je mnoga priznanja i nagrade. Piše recenzije, osvrte, promovira knjige te povremeno objavljuje pjesme.

Matica hrvatska iz Splita izdala mu je zbirku stihova Sidrišta. Višegodišnji je predsjednik gradskog i u više navrata županijskog LiDraNa. Na Saboru čakavskog pjesništva u Žminju za voditelje literarnih i recitatorskih družina predstavio je metodički aspekt svojega rada s djecom. Bio je stručni suradnik Robertu Kurbaši na projektu Ispit savjesti.

34 Tonči Petrasov Marović: Trogirski triptih

159

Å ESTI DIO

TEMATSKI BILTENI KNJIGA

Bilten

Sunčanom livadom djetinjstva: romani o djetinjstvu i djetinjstvo u romanima hrvatskih dječjih autora

(izbor građe iz fonda GKMM Split) Uredila: Danijela Markotić Anotacije preuzete iz knjižničnog programa ZAKI i dr.

162

SADRŽAJ

Uvod / Proza o djetinjstvu...

D - knjige za djecu mlađe školske dobi

O - knjige za djecu starije školske dobi Stručna, znanstvena i popularno-znanstvena literatura Prilog: popis građe s izložbe Sunčanom livadom djetinjstva

163

Uvod (Tekst preuzet iz Kataloga izložbe Sunčanom livadom djetinjstva: romani o djetinjstvu i djetinjstvo u romanima hrvatskih dječjih autora)

Zavičaj u srcu, srce u zavičaju Sedmim okruglim stolom o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade pod nazivom „Djetinjstvo i zavičajnost: jesu li u krizi?“ nastavljamo ciklus tema kojima promišljamo važnost i istražujemo zastupljenost kvalitetne literature vezane uz zavičajnost u knjigama za djecu i mlade. Promišljamo o djetinjstvu nekoć i danas. Ovaj put odlučili smo se osvrnuti na djetinjstvo kroz dječju hrvatsku autobiografsku prozu, a gotovo sva dječja hrvatska proza mogla bi i biti svrstana među autobiografsku jer autori nas svojim sjećanjem uvode u svijet svojeg zavičajnog djetinjstva. Kao sastavni dio sedmog okruglog stola priređena je i tematska izložba knjižne građe pod nazivom Sunčanom livadom djetinjstva: romani o djetinjstvu i djetinjstvo u romanima hrvatskih dječjih autora na kojoj je predstavljen izbor iz fonda Odjela za djecu i mlade GKMM-a u Splitu. Pri odabiru knjiga naglasak smo stavili na hrvatske dječje romane kojima je podloga djetinjstvo autora, kao i rodni kraj, jer zavičaj je najbistriji i najpoticajniji izvor s kojeg se napaja pisac, te postaje i čuvar uspomena.

Proza o djetinjstvu…

Kazivanje vlastitog života, bilo u cjelini, bilo pojedinih njegovih elemenata, postupak je koji je ljude oduvijek privlačio. Djetinjstvo je jedno od najvažnijih životnih razdoblja, a po mnogočemu i najvažnije jer ono nas trajno obilježava. Djetinjstvo je bogato emocijama, puno je najrazličitijih aktivnosti – pustolovina, dogodovština, druženja, igara, stjecanja novih prijateljstava, ukratko – čovjek u malom upoznaje svijet oko sebe. Za pisce ono je svojevrsna škrinja koju povremeno otvaraju ne bi li u njoj pronašli zanimljivosti za književni iskaz. Ovom izložbom i u ovom katalogu želja nam je bila prikazati primjere hrvatskih dječjih autobiografskih romana. Iako je naglasak bio na autobiografskoj prozi, u popis su uvršteni i primjeri biografskih djela o djetinjstvu, kao i knjige kojima je podloga djetinjstvo. Nismo mogli ne prisjetiti se minulih djetinjstava i starih igara koje su obilježile naše najranije životno razdoblje, a željeli smo oteti zaboravu i djetinjstva naših djedova i baka te smo u izložbu uvrstili i stručnu literaturu koja govori o djeci i djetinjstvu u pučkoj kulturi naše domovine.

Valjalo je proučiti odrastanje u zrcalu suvremene književnosti za djecu i mlade, kao i osvrnuti se na suvremeno djetinjstvo današnjih generacija.

164

Uz izložbu knjiga napravljen je i katalog Sunčanom livadom djetinjstva: romani o djetinjstvu i djetinjstvo u romanima hrvatskih dječjih autora u kojemu je popisana izložena građa.

Knjige iz područja književnosti klasificirane su prema općem klasifikacijskom standardu za dječje knjižnice u Hrvatskoj.

U skupini D popisane su knjige za djecu mlađe školske dobi.

U skupini O popisane su knjige za djecu starije školske dobi.

Stručna, znanstvena i popularnoznanstvena literatura razvrstane su u skupine prema UDK klasifikaciji.

Ovaj Katalog korisno je pomagalo i namijenjen je knjižničarima, našim korisnicima, učiteljima i svima koji se bave ovom tematikom. Katalog se nalazi u prilogu ovoga Biltena.

Bilten donosi prošireniji popis građe do koje smo došli nakon izložbe. Obogaćen je kataložnim zapisima, anotacijama za svaku knjigu i preslikama naslovnica knjiga, što korisnicima omogućava potpuniju i bržu percepciju. Građa je razvrstana prema kriterijima navedenima u Katalogu, a neke knjige iz Biltena nalaze se na policama Odjela za odrasle korisnike. Bilten je namijenjen i velikima i malima jer čitajući knjige s podlogom djetinjstva oživljavamo (budimo) neka uspavana (minula) vremena koja nas potiču na promišljanje o suvremenim djetinjstvima današnjih generacija. Iako svako vrijeme nosi svoje, svaki čovjek tvrdi da je ipak u njegovo vrijeme djetinjstvo bilo najbolje. Uzimajući u obzir činjenicu da je čovjek u djetinjstvu ipak najbezbrižniji, čini se da je navedena konstatacija točna bez obzira na vremenski okvir.

Danijela Markotić , dipl. knjiž.

Odjel za djecu i mlade Središnje knjižnice GKMM Split

165

D - knjige za djecu mlađe školske dobi

BALOG, Ljubica Pero ima curu / Ljubica Balog ; ilustrirala Ana Kadoić. - Varaždin : „Katarina Zrinski“, 2009. - 102 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Cvrčak) Str. 100-101: O autorici / Ranka Javor. - O ilustratorici: str. 102.

Zbirka kratkih priča, crtica, minijatura koje prate maštovite i tople ilustracije Ane Kadoić. Priče su podijeljene u cjeline.

Uživat ćemo u poetskim slikama godišnjih doba, dječjim zgodama i nestašlucima, uroniti s autoricom u njezino djetinjstvo.

Naći ćemo puno topline, prijateljstva, igre i ljubavi. I još nešto: priče su vješto i i nenametljivo protkane poukom.

BALOG, Zvonimir Bosonogi general : humoristički roman / [tekst i ilustracije] Zvonimir Balog. - 5. izd., 1. izd. u ovoj biblioteci. - Varaždin : „Katarina Zrinski“, 2007. - 230 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Izabrana djela Zvonimira Baloga ; 5) (Biblioteka Loptica) Str. 212-215: „Bosonogi general“ Zvonimira Baloga / Stjepan Hranjec.

- Str. 216-219: Balogično, dakle slobodnocrtno / Tonko Maroević. - Str. 220-221: O piscu / Ranka Javor.

Neiscrpna mašta i humor riječi, humor situacije, humor igre, sveprisutan humor osnovne su značajke svih Balogovih djela, pa tako i „Bosonogog generala“. Roman je autobiografski, vodi nas kroz autorovo djetinjstvo te on na duhovit način progovara o djetinjstvu u teškim vremenima, ali i o prvim ljubavnim simpatijama i uopće o fazama ljudskog života koje vode ka odrastanju. Balog je i u ovom proznom djelu svoj i originalan, duhovit od prve do zadnje stranice.

BJELČIĆ, Ratko Gdje je Vlasta? / Ratko Bjelčić ; [ilustrirao Darko Kreč]. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2004. - 127 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Mravac ; knj. 28) Str. 126: Bilješka o piscu. - Str. 127: Bilješka o ilustratoru.

Topla ljubavna priča o dječaku Ratku kojem se iznenada ostvaruju snovi. U razred dolazi nova lijepa učenica Vlasta i razrednik je smjesti u klupu s njim. Ratko se zamalo onesvijestio od sreće. Njoj se pak udvara Škiljo, kojega Ratko ne podnosi. Vlasta odbija udvarača, priznajući kako njezino srce pripada drugom.

Drugom?! To priznanje Ratku donosi patnju i nemir, ali i nadu. Možda je on taj sretnik?

U školi se održava izbor za miss ljepote. Ratko je uvjeren da taj naslov pripada Vlasti,

166

no Vlasta ne želi sudjelovati u izboru. Konačno Ratko shvaća kako je kruna samo za ljepotu, a Vlasta je više od ljepote.

BLAŽINOVIĆ-Kljajo, Ankica Priče iz bakina dvorišta / Ankica Blažinović Kljajo ; ilustrirao Tomislav Torjanac ; uredio Božo Markota. - 2. izd.. - Zagreb : Hum naklada, 2009.

- [40] str. : ilustr. ; 25 cm Str. [40]: Više od devet poruka / Branka Zeljković Smrzlić.

Devet raznolikih i poučnih priča sadržaj su zbirke namijenjene djeci, kao i odraslima. Kao mali podsjetnici na ne tako davna vremena, zrače toplinom, a govore o djetinjstvu – lijepom, bezbrižnom i nestašnom, ponekad ispunjenom strahom, nezadovoljstvom i razočaranjem. Bez imalo uljepšavanja i s velikom iskrenošću autorica nas kroz male skice poučava igri, otkriva što je to sreća, pokazuje kako da „rangiramo“ vrijednosti te kako da otpuhnemo vlastiti strah kao vjetar oblačić... U današnje vrijeme virtualne stvarnosti, ova ilustrirana zbirka priča razgalit će nam srca, a zajedničkim čitanjem s djecom pomoći će u rješavanju nekih strahova, nedoumica i briga.

CAR-Matutinović, Ljerka Duplići MA i LU / [Ljerka Car-Matutinović] ; [ilustracije Luka Juras]. - Zagreb : Funditus ; Crikvenica : Gradska knjižnica Crikvenica, 2015. - 107 str. : ilustr. ; 22 cm Ime autorice preuzeto s preliminarne str. - Str. 103-105: Povratak razigranih blizanaca / Dubravka Težak. - O autorici: str. 106-107.

Zbirka priča o nestašnim i razigranim petogodišnjim dječacima, blizancima zvanim MA i LU, objavljena je ponovno nakon tridesetak godina. U ovom izdanju nadopunjena je s još dvije zgode.

Autorica na humorističan i maštovit način progovara o odnosu između dvojice braće kroz njihove igre, svađe i razmirice, izmišljanja..., vješto ispreplećući realnost i irealnost. Tako je prikazan dječji svijet koji iz svakodnevice prerasta u nešto sasvim drugo – svijet prepun neobičnih susreta s bajkovitim likovima, putovanja (Zanzibar, svemir...) i brojnih drugih malih pustolovina. Spisateljica je kroz mnoštvo dijaloga, nonsensnih i apsurdnih događaja opisala djetinjstvo svojih unuka.

167

CAR-Matutinović, Ljerka MAiLU / Ljerka Car Matutinović ; [ilustrirala Nada Kinert]. - Zagreb : Mladost, 1988. - 92 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Vjeverica) Bilješka o autorici: str. 90.

Skinuti Zvijezdu Sjevernjaču, uhvatiti Mjesec, uloviti Oblak na nebu, istjerati strašnog diva iz boce, putovati na neobična mjesta poput Zanzibara i još puno toga ne mogu baš svi dječaci. Ali vragolastim zaigranim blizancima MAiLU to nije problem. Oni su nestašni, glasni, ma živo srebro, rijetko će se složiti, češće posvaditi, no duplići MaiLU nisu sebični i baš svakoj djevojčici i dječaku koji zapamte lozinku otkrit će svoj čarobni svijet pustolovine, humora i igre. Ljerka Car Matutinović u romanu „MAiLU“ (1988.) gradi viziju dječjeg svijeta u kojem se često gube granice između mašte i stvarnosti.

DOVJAK-Matković, Blanka Priče iz Dubrave / Blanka Dovjak - Matković ; <ilustrirala Zlata Živković - Žilić>. - 2. izd.. - Zagreb : Mladost, 1975. - 130 str. : ilustr. ; 21 cm. (Biblioteka Vjeverica) Str. 128: Bilješka o piscu.

Blankina baka živjela je u Dubravi, istočnom dijelu grada Zagreba. Voljela je lijep vrt, bijelog psića, sivog mačka, čarobni tavan, ali ipak najviše priče koje je pričala svojoj unuci ostavljajući sve druge poslove.

DOVJAK-Matković, Blanka Zagrebačka priča : roman / Blanka Dovjak-Matković ; [ilustracije Vladimir Kirin]. - 3. izd. u ovoj biblioteci. - Zagreb : Znanje, 2004. - 139 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Stribor) Str. 136-138: Pogovor / Ivo Zalar.

Roman za djecu i mlade, obogaćen ilustracijama poznatog umjetnika Vladimira Kirina i starim razglednicama, romansirana je biografija o usponu i padu jedne zagrebačke građanske obitelji, ispričan iz pozicije djevojčice Kečkice. Ona, naime, pripovijeda (ispovijeda) vlastito djetinjstvo puno dramatike i napetosti (nesretan gubitak brata, sporovi i nadmetanja sa susjedima, prijateljevanje sa sluškinjama, bolest i smrt roditelja...). Autorica kroz roman iznosi svoj svjetonazor o životu, koji nije samo hod po zamišljenoj cvjetnoj livadi, nego u sebi sadrži i teške trenutke koje ne treba skrivati od djece. Kečkičina ispovijest oslobođena je dodatnog idealiziranja i pedagogiziranja.

168

FISTONIĆ, Zoran Složne zvijezde Malog medvjeda / Zoran Fistonić ; [ilustracije Zdravko Fistonić]. - Split : Dalmagrad, 2002. - 189 str. : ilustr. ; 20 cm. - (Biblioteka Ort) Str. 189: Bilješka o autoru.

Neka priča autorova djetinjstva posluži svima koji žele doživjeti lijepe trenutke.

GLUŠČEVIĆ, Maja Odrastanje / Maja Gluščević ; [ilustracije Vladimir Kirin]. - Zagreb : Znanje, 1995. - 143 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Stribor)

U autobiografskom romanu „Odrastanje“ kao da se otvorila tajna kutija u koju je Maja pohranila sjećanja na svoje djetinjstvo, na prvu ljubav, na ljetovanja u Samoboru, na prijateljstva koja se ne zaboravljaju... I gle, sada te uspomene više ne pripadaju samo autorici…

HRIBAR, Branko Adam Vučjak ili Knjiga o prijateljstvu / Branko Hribar ; <ilustrirao Zlatko Bourek>. - 7. izd. - Zagreb : Mladost, 1988. - 157 str. : ilustr. ; 21 cm. (Biblioteka Vjeverica) Str. 157: Bilješka o piscu.

Glavni lik romana je dječak (sam autor) Adam Vučjak. Roman je ispisan u prvom licu i dvodijelan je. U prvome dijelu Adam govori o sebi od „onoga dana kad sam prestao biti kapetan duge plovidbe na linijama od posteljice do nokšira, pa od mame do hodisinetati ili od stola do ormara, ili od fujglačala do pecipecpeći“ pa do polaska u školu, a drugom dijelu govori o svojim prvoškolskim danima…

Roman obiluje tipičnim doživljajima slavonskog djeteta.

169

IVELJIĆ, Nada Cirkusantica ili Trnje i zvijezde jednog djetinjstva : roman za djecu / Nada Iveljić ; [ilustracije Vjera Lalin]. - Zagreb : Tipex, 2006. - 88 str. : ilustr. ; 20 cm Str. 87: Bilješka o spisateljici.

Dirljivo ispričana priča o odrastanju sedmogodišnjeg dječaka Krešimira, obilježenom obiteljskom tragedijom te previranjima u kojima su kao istinski heroji života opstali on i njegova mama. Rođenje brata s Downovim sindromom, očev odlazak, propast majčine nekada uspješne glumačke karijere zbog skrbi o djetetu s teškoćama u razvoju, a potom i njegova tragična smrt... slijed je nemilih događaja koji su obilježili Krešino djetinjstvo. No možda je najteži trenutak doživio kada je na vrlo grub način od svojih vršnjaka čuo klevetu o mami, ali uhodeći je doznao je pravu istinu, koja je samo potvrdila njezinu hrabrost, ljubav i žrtvu koju je podnijela. Bilo je u Krešinu životu i svijetlih, vedrih trenutka koje je doživio uz ljude koje je volio. Osim mame, imao je dobre i iskrene prijatelje u školi, kao i profesora Antu; stoga spisateljica na kraju knjige kaže da je „djetinjstvo, unatoč trnju, ozvjezdano razdoblje života i njegov čudesan sjaj s vremenskom udaljenošću ne tamni; naprotiv, postaje sve jači i srcu draži“, i trebali bismo joj vjerovati.

IVELJIĆ, Nada Oblaci nad rijekom : (roman za djecu) / Nada Iveljić ; <ilustracije Ivan Antolčić ; pogovor Tea Benčić>. - Sisak : Aura, 2000. - 118 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Colapis ; knj. 1) Str. 114-115: Nada Iveljić: Oblaci nad rijekom / Tea Benčić - Rimay. - Str. 116: Bilješka o autorici.

Priča romana počinje u Sisku uoči Prvog svjetskog rata. Obitelj s petero djece, od kojih je najstarijoj Ani osam godina, doseljava se u Sisak. Prateći zbivanja u gradu, pratimo i Anino odrastanje i sazrijevanje. Središnjica priče su djeca, prvi strahovi i prve hrabrosti, prvi veliki i mali ljudi koje oko sebe zatječu i ostavljaju tragove u njihovim životima. Prve zanesenosti, ljubavi, svađe i dječja ratišta.

I onaj pravi veliki rat. Rat prolazi, a Ana, hrabra djevojčica koju smo zavoljeli, ostavlja i djetinjstvo i Sisak iza sebe.

JEMBRIH, Ivica Zavičajna čitančica / Ivica Jembrih, Marela Mimica, Daniel Načinović ; ilustrirala Koraljka Kovač. - Zagreb : Sretna knjiga, [2007?]. - 95 str. : ilustr. ; 21 cm Str. 2-3: Predgovor / Maja Matković. - Str. 5: Bilješka o I. Jembrihu. - Str. 33: Bilješka o M. Mimica. - Str. 71: Bilješka o D. Načinoviću.

Kroz pjesnički svijet zavičajnoga govora vode nas tri pjesnika: Marela Mimica, Ivica Jembrih i Daniel Načinović. Jednostavni, 170

snažni stihovi izviru iz prisjećanja na djetinjstvo u Istri, Zagorju i Dalmaciji. Motivi su jednostavni, svakidašnji, bez obzira na to kojem izričaju pripadali, dani u pjesničkoj slici kojoj svatko od nas može dati svoj okvir.

KERSTNER, Mladen Djetinjstvo u Gruntovcu / Mladen Kerstner ; ilustrirao Ivan LackovićCroata. - Zagreb : Školska knjiga, 1986. - 77 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Modra lasta)

Autor u zbirci „Djetinjstvo u Gruntovcu“ na poseban humorističan način tematizira svoj rodni kraj, ludbrešku Podravinu te problematizira težak život ljudi ruralnog kajkavskog mentaliteta.

KOLARIĆ-Kišur, Zlata Moja Zlatna dolina / Zlata Kolarić - Kišur ; [ilustracije Vjera Lalin]. - Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 197 str. : ilustr. ; 20 cm. - (Moja knjiga) Str. 5-7: Putokaz u Zlatnu dolinu / Sunčana Škrinjarić.

Zbirka pripovijedaka, zavičajna i autobiografska, oživljava starinsko ozračje slavonskoga gradića Požege i djetinjstvo, a sve je prožeto vedrim i nostalgičnim tonovima. Otkrivamo svijet s početka stoljeća, kakav već davno ne postoji, djetinjstvo koje nije bilo bogato novcem i stvarima, nego slobodom, ljepotom i dobrotom.

KOLUMBIĆ, Tin Priče iz Petrova uha / Tin Kolumbić ; <ilustracije Dubravka Kolanović>. Zagreb : Alfa, 1998. - 127 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Knjiga za mladež) Str. 125: Bilješka o piscu.

„Otac mi je rekao da učim slušati more.“ Autor, dječak, poslušao je očev savjet. Čuo je mnogo morskih priča i podijelio ih na poglavlja: „Razgovor s morem“, „Modro sunce“, „Darovi mjeseca“, „Modri snovi“ te podario ljubiteljima mora sva njegova bogatstva i ljepote. Školjka Petrovo uho postaje mu pratilac i ključ razumijevanja morskog života, jer se „uho“ naslušalo mora.

171

KOPJAR, Mladen Čokoladne godine / Mladen Kopjar ; [ilustrirao Frano Petruša]. - Zagreb : Znanje, 2006. - 158 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Stribor) Str. 155: Bilješka o ilustratoru.

Priče dječaka Darka obuhvaćaju razdoblje od prvog dana kada je došao na svijet pa do njegova desetog rođendana. U obitelji su već dva dječaka i jedna djevojčica, sestra Ružica. Ona je bila najsretnija kad je Darko stigao iz rodilišta. Spakirala je sve igračke, jer što će joj one sad kad ima bracu! Braco je rastao bacajući svoje ukućane na koljena. Pratimo njegove doživljaje iz godine u godinu i tako redom do desete. Od prvih koraka otkrivanja svijeta, nestašluka, riječi, do polaska u vrtić i školu. Prave čokoladne godine ispunjene znatiželjom, smijehom, odvažnošću... genijalnošću, kako to misle ponosni roditelji.

KRILIĆ, Zlatko Veliki zavodnik na prvom sudaru : izbor šaljivih, ljubavnih priča iz zbirki „Veliki zavodnik“ i „Prvi sudar“ / Zlatko Krilić ; ilustrirao Dario Kukić.

- Zagreb : Alfa, 2006. - 115 str. : ilustr. ; 23 cm. - (Knjiga za mladež.

Lektira) Str. 113: Bilješka o piscu. - Str. 114: Bilješka o ilustratoru.

Nakon vrlo uspješnih i rado čitanih Krilićevih romana za djecu kao što su “Veliki zavodnik” i “Prvi sudar”, objavljena je i ova ništa manje zanimljiva knjiga koja u naslovu sažima oba romana. A to zapravo i jest izbor ponajboljih šaljivih i ljubavnih priča iz prijašnjih zbirki. Dakle, riječ je o simpatičnim, vrckavim pričicama o prvim dječjim ljubavima, simpatijama i prijateljstvu.

KUŠEC, Mladen Krijesnice predgrađa / Mladen Kušec. - Zagreb : Alfa, 1994. - 119 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Knjiga za mladež) Str. 118: Bilješka o piscu.

Ova je knjiga viđenje jednog davnog vremena u zagrebačkom predgrađu Željeznička kolonija u Maksimiru. Istina u ovoj knjizi su fotografije na kojima su stvarni dječaci iz autorova djetinjstva…

172

LAĆA, Josip Dobri duh rijeke / Josip Laća ; ilustrirao Ratko Janjić - Jobo. - Zagreb : Mosta, 1996. - 116 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Pisci za mlade ; knj. 24)

Deset priča iz djetinjstva na rijeci Krki.

LEKO, Ljilja Magareći orkestar / Ljilja Leko ; ilustrirao Ivan Vitez. - Varaždin : „Katarina Zrinski“, 2010. - 113 str. : ilustr. ; 23 cm. - (Biblioteka Cvrčak) Str. 3: Djetinjstvo s patinom čarobnosti / Dubravka Težak. - O autorici i ilustratoru: str. 112.

Kroz dvadeset i dvije tople priče iz autoričina djetinjstva vodi nas četvero prijatelja, Luca, Pavo, Toma i Niko. Autorica, služeći se lokalnim govorom u dijalozima, vrlo uvjerljivo opisuje kako se živjelo sedamdesetih godina prošlog stoljeća u siromašnom hercegovačkom ruralnom ambijentu.

Bez čuda tehnologije i svega onoga što nosi industrijsko potrošačko društvo, knjigu krasi opis suživota odraslih i djece, prožet ljubavlju i iskonskim osjećajima ljudske dobrote. Knjigu je svojim ilustracijama obogatio Ivan Vitez, jedan od sto najboljih svjetskih ilustratora.

LOBOREC, Božena Četiri dječaka i jedan pas : istinite priče / Božena Loborec ; <ilustrirao Branko Vujanović>. - 2. izd.. - Zagreb : Mladost, 1975. - 139 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Vjeverica) Str.137: Bilješka o piscu.

U knjizi „Četiri dječaka i jedan pas“ pripovijeda se o djetinjstvu provedenom na rubu grada. Prema ovoj knjizi snimljena je i televizijska serija s istim naslovom.

173

MAĐER, Miroslav Slavko Dječje priče, pjesmice, humoreskice, radio-igre i bilješkice : (izbor: 1956 - 2006) / Miroslav S. Mađer. - Zagreb : [vlast. nakl.], 2007. - 190 str. ; 21 cm Str. 190: Bilješka o piscu. - Om nasl.: Dječje - - -.

Zbirka priča, pjesmica, humoreskica, radio-igara i bilješki zapravo je izbor iz dosadašnjih knjiga poezije i proze, dječjih listova i časopisa objavljenih od 1956. do 2006. godine. Izvor nadahnuća i glavno obilježje zbirke je djetinjstvo koje svatko od nas, pa tako i Miroslav Mađer, nosi u sebi. Iz pjesama i priča progovara davni dječak kojemu je lijepa i nesputana priroda bila i prijatelj i prijateljica, i igračka, a k tome je imao djeda koji je znao vrlo lijepo pripovijedati... Slike, događaji i doživljaji bogatog i maštovitog svijeta autorova slavonskog djetinjstva, duboko emotivni i tematski široki, nose skrivene poruke ljubavi prema ljudima, životinjama i prirodi.

MAJDAK, Zvonimir Ratne šljive / Zvonimir Majdak ; <ilustrirao Branko Vujanović>. - Zagreb : Školska knjiga, 1982. - 82 str. : ilustr. ; 25 cm. - (Biblioteka Modra lasta)

Ivica je, čim bi otvorio oči, podsjećao tatu na obećanje. Uvijek je bio spreman. U bilo koje doba dana, pa čak i noći. No, najprije se odužilo ružno vrijeme. Kad se posljednji snijeg otopio, staze su pod oblačnim nebom postale razmočene i skliske. Bijahu opasne i za tako dobrog vozača kao što je tata…

MARUŠIĆ, Matko Snijeg u Splitu / Matko Marušić ; ilustrirao Joško Marušić. - (5. ponovljeno izd., 1. u ovoj biblioteci). - Zagreb : Školska knjiga, 2002. - 163 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Moja knjiga. Metodički obrađena lektira) Str. 5-7: Zašto pročitati ovu knjigu / Jozo Vrkić. - Str. 149-154: Bilješka o piscu. - Str. 155-156: Bilješka o ilustratoru / Matko Marušić.

Knjiga sadržava dvadeset divno ispričanih priča u kojima autor govori o svojem djetinjstvu u gradu Splitu u koji se njegova obitelj doselila iz Dalmatinske zagore odmah nakon Drugog svjetskog rata. Knjiga je od 1987. godine više puta tiskana i danas je na popisu lektire za osnovne škole. Ilustrirao ju je njegov brat Joško Marušić, poznati karikaturist i autor animiranih filmova.

174

MIHALDINEC, Martin Drveni konjić / Martin Mihaldinec ; priredila Jasminka Salamon ; <autori crteža Josip Gregurić ... et al.>. - Zagreb : ABC naklada <etc.>, 2002.

- 93 str. : ilustr. ; 22 cm Str. 91: Bilješka o autoru.

U ovoj zbirci dvadesetak priča izravno se nadovezuje na priče iz prethodne autorove knjige „Sveci i klapci“ i s njima čini cjelinu. Osnovna je tema djetinjstvo u Podravini tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, no preko dječjih doživljaja autor daje široku panoramu zbivanja u tom razdoblju i tom kraju. Uz književnu, priče imaju dokumentarnu, pa i etnološku vrijednost.

MIHOKOVIĆ-Kumrić, Nada Tko vjeruje u rode još / Nada Mihoković-Kumrić ; [ilustrirao Dario Kukić]. - 2. izmijenjeno izd.. - Zagreb : Znanje, 2006. - 183 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Stribor) Str. 175-178: Otvaranje prema novom životu / Hrvojka MihanovićSalopek. - Bilješka o ilustratoru: str. 179.

Pripovijest ove zanimljive knjige teče u dvije paralelne radnje.

Jedna je svakodnevni život obitelji u kojoj djevojčica Rina piše pismo rodi sa željom da joj donese malu seku. Drugi tijek radnje je razmišljanje tek začetog zametka i njegovo razvijanje u pravog čovjeka (točnije, u dvije prelijepe male djevojčice). Roman je to za djedove i bake da se ne šokiraju kad njihovi unuci posumnjaju da su ih na svijet donijele rode...

To je roman za mame i tate da se ne zbune kad njihova djeca načnu temu o svojem začetku, „šljivama“ i „bananama“... A na prvom mjestu to je roman za djevojčice i dječake ako sami žele otkriti kako su došli na svijet. Priča otkriva većinu odgovora na ta „teška“ pitanja, a doza humora uzdiže ga na razinu kvalitete onih djela koja bismo rado dali našoj djeci da ih pročitaju, a ujedno bismo se i sami zabavili čitajući ih.

MILČEC, Zvonimir Zvižduk s Bukovca / Zvonimir Milčec ; [ilustrirao Oto Reisinger]. - 2. izd. u ovoj biblioteci. - Zagreb : Znanje, 2008. - 143 str. : ilustr. ; 22 cm.

- (Biblioteka Stribor) Bilješka o ilustratoru: str. 141.

Novinar Zvonimir Milčec kroničar je starog i novog Zagreba.

Svojem rodnom gradu posvetio je dvadesetak knjiga. U romanu „Zvižduk s Bukovca“ Milčec je opisao nemirno djetinjstvo svoje generacije na tom zagrebačkom brijegu, kada je Bukovac bio prigradsko selo. Glavni su junaci dječaci Giza, Truli, Dugi, Bimbo, Kanta i Rolo, članovi „klape“ s Bukovca, čije svakodnevne zgode i nezgode s užitkom pratimo. Pustolovno-humorističan roman o odrastanju, kao izraz vječnog djetinjstva i mladosti, ilustrirao je naš poznati karikaturist Oto Reisinger.

175

PAVLIČIĆ, Pavao Mjesto u srcu / Pavao Pavličić ; <ilustrirao Ninoslav Kunc>. - 2. izd., 1. u ovoj biblioteci. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2000. - 158 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Mravac ; knj. 6) Str. 155-157: Pogled na djetinjstvo (Pavao Pavličić: Mjesto u srcu) / Hrvojka Mihanović - Salopek. - Str. 158: Bilješka o ilustratoru.

Roman za odraslije mlade i za one koji su uvijek mladi. Priča je smještena u autorov rodni grad Vukovar – mitsko mjesto njegovih priča, a događa se ljeti i puna je mirisa i boja djetinjstva. Pred mlade junake u toploj ljubavnoj priči ispriječilo se pitanje odnosa prema dobru i zlu! Tko nije poželio posjetiti mjesto koje ima moć ispunjavati želje? Junacima ove priče dogodilo se upravo to. Može li se onda netko odreći takvog mjesta? Kako?

I zašto? Znat ćete kada dođete do zadnje stranice ove knjige.

PROSENJAK, Božidar Svjetlo koje se ne gasi / Božidar Prosenjak ; ilustrirao Luka Petrač. - Zagreb : Alfa, 2014. - 91 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Knjiga za mladež) Str. 79-82: Slike voljenog svijeta / Vladimira Velički. - Bilješka o piscu: str. 83-85. - Bilješka o ilustratoru: str. 86.

Zbirka autobiografskih crtica ispričanih na jednostavan, razumljiv i topao način. Govore nam o pravim vrijednostima u životu, o dražima i nesputanosti odrastanja na selu, te o ljepoti i bogatstvu odnosa unutar obitelji. Crtice su to koje mogu čitati svi članovi obitelji jer su slojevite. Kroz njih se provlače poruke dobrote i svjetlosti koje se prožimaju s povezanošću s rodnim krajem i prirodom.

RAJZL, Adam Topot bijesnih konja / napisao Adam Rajzl ; ilustrirao Antun Babić. - Zagreb : Školska knjiga, 1983. - 83 str. : ilustr. ; 25 cm. - (Biblioteka Modra lasta)

U zbirci su opisane dogodovštine iz autorova djetinjstva u Slavoniji.

176

RAMLJAK, Ivan Ićan Kruh svetoga Ante / Ivan Ićan Ramljak ; ilustrirao Miroslav Sekulić. - Zagreb : Alfa, 2007. - 206 str. : ilustr. ; 23 cm. - (Knjiga za mladež. Lektira) Str. 190-201: Pisac jednog djela / Dubravka Težak. - Bilješka o ilustratoru: str. 203.

Zbirku koju čine ponajbolji uzorci Ramljakova pisanja otvara

priča odabrana i za naslov knjige – „Kruh svetoga Ante“, za koju je autor nagrađen na prvom međunarodnom natječaju Serra International u Veneciji 1992. godine. Slijede priče iz pojedinih zbirki kronološkim redom kako su objavljivane: „San bez uzglavlja“, „Glava u torbi“, „Suza i radost didova“, „Gospa Snježna“ i druge.

Knjiga sadrži i „Razgovor s Ićanom Ramljakom“ koji je vodila Diana Zalar 1997. godine, kao i osvrt Dubravke Težak pod naslovom „Pisac jednog djela“.

RAMLJAK, Ivan Ićan Školarac : uspomene iz djetinjstva / Ivan Ićan Ramljak. - Zagreb : Alfa, 2003. - 134 str. ; 21 cm. - (Knjiga za mladež) Str. 125-129: Ićan Ramljak: Školarac / Ivan Juroš. - Str. 130-131: Ićan Ramljak: Školarac / Ivan Kušan. - Str. 132-134: Bilješka o piscu.

Još jedan roman autora iz njegova djetinjstva. Topla priča o desetogodišnjem dječaku koji postaje školarac i s lakoćom prelazi kilometre na putu do škole. To „s lakoćom“ dvostrukog je značenja jer školarac zna značenje škole, a ako mu je ponekad i teško, tko ga pita. Duboko je svjestan da samo o njemu ovisi daljnji uspjeh. Čitavu obitelj uči pisati i čitati. Upoznajemo tvrdi kamenjarski krajolik hercegovačkog kraja koji se kroz ljubav dječaka prema prirodi sasvim preobražava. Mukotrpan život vezan uz taj kraj (odlazak u daleku Bosnu radi prodavanja škije, krijumčarenje duhana) umanjuju prekrasni opisi buba, odnos dječaka prema leptirima, ptici ševi kojoj se divi. Uz Jelek ga veže posebna ljubav. Igra se s račićima u potoku, čuva ovce, lovi pijavice. Školarac se i zaljubio. Izmjenjuje pisma s dragom, a na prvom sastanku ne zna što bi. U romanu također možemo naučiti važne pojedinosti iz naše povijesti.

RODA Roda, Alexander Vragolije tatina sina Marije : roman / Roda Roda ; s njemačkoga preveo Miroslav Krajnović ; <ilustrirala Ella Svilan Svalina>. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2001. - 228 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Mravac ; knj. 10) Prijevod djela: Die Streiche des Junkers Marius. - Str. 221-224: Roda sa slavonskog odžaka / Vlado Obad. - Str. 225-227: Bilješka o autoru. Str. 228: Bilješka o ilustratorici. - Pravo ime autora: Alexander (Šandor) Friedrich Rosenfeld.

Humorističan roman o desetogodišnjoj Mariji koja krajem 19.

177

stoljeća odrasta na slavonskoj pustari. Otac postupa s njom kao da mu je sin (i zove je Marius), pa tako ova pametna, znatiželjna, maštovita i pustolovina željna djevojčica uživa u igri, slobodi i prirodi. Voli životinje, ima pušku i konja i istinski se igra lopova i žandara tragajući za drskim lopovom Bakonjom. Sve radi u najboljoj namjeri, u želji da pomogne, da se svidi i pokaže svoju ljubav, premda odrasli ne prihvaćaju uvijek s oduševljenjem ishode njezinih aktivnosti. Junakinja knjige je stvarna osoba – roman o svojoj sestri Mariji pisac je napisao 1910. godine.

ROVIČANAC, Dubravka Tomolina : priče o odrastanju / Dubravka Rovičanac. - Zagreb : Glas Koncila, 2012. - 184 str. : ilustr. ; 24 cm + 1 CD. - (Biblioteka Mala Makova knjižnica ; knj. 10) O autorici: str. 179.

Priče sabrane u ovoj knjizi nastale su za emisiju Hrvatskog katoličkog radija, a govore o djetinjstvu dječaka Tome koji odrasta uz svoju nježnu i mudru tetu Linu, koja za svaki događaj ili problem koji se pojavi nalazi neku priču kojom potiče svojeg nećaka da prepozna što je doista važno u životu i da lakše savlada prepreke. Ta dva glavna lika zanimljivo su povezana u naslovu „Tomolina“, a uz njih će se djeca naučiti nositi s izazovima svakodnevice i upoznati mnoge zanimljivosti iz bogate crkvene i kršćanske baštine.

SISARIĆ, Nela Sve zbog pogleda / Nela Sisarić ; [ilustracije Cristian Zurita]. - Split : Naklada Bošković, 2008. - 87 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Krijesnice ; 18)

Svježe, čitko, duhovito i jednostavno, odlike su ovog zanimljivog romana mlade splitske autorice koja govori o odrastanju jedne djevojčice. Pratimo njezin svijet u jednoj tipično urbanoj sredini, gdje se živi unutar nekoliko ulica, kuće i kupališta.

Prateći njezin običan i jednostavan svakodnevni život, ni u jednom trenutku nije nam dosadno i nezanimljivo. ŠARIĆ, Mario Trešnjevačke trešnje / Mario Šarić ; <ilustrirao Matija Pokrivka>. - Zagreb : Mladost, 1990. - 111 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Vjeverica) Str. 109: Bilješka o piscu.

U romanu „Trešnjevačke trešnje“ autor progovara o igrama i nestašlucima skupine trešnjevačkih mališana. Između školskih nepodopština, sukoba dječačkih bandi, manje napetih zbivanja, poput odlaska u kino ili skupljanja starog papira,

178

provlače se i poglavlja u kojima mališani raspravljaju o važnim životnim spoznajama.

Tako u jednom poglavlju glavni junak pokušava odgonetnuti tajnu dolaska na svijet...

TRUHELKA, Jagoda Zlatni danci / Jagoda Truhelka ; <ilustrirao Ivica Antolčić>. - Zagreb : Znanje, 1995. - 279 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Stribor) Str. 273-276: Jagoda Truhelka : (1864. - 1957.) / Milan. - Crnković.

Pripovijetke u knjizi prikazuju autoričino djetinjstvo u rodnom joj gradu Osijeku sve do 1878. godine. Junaci su stoga iz stvarnog života, a u središtu radnje nalaze se Anica –Sanjalica (autorica) i njezina mlađa braća Ćiro i Dragoš. Ocrtavajući djetinjstvo provedeno u građanskoj obitelji s kraja 19. stoljeća, autorica prikazuje ambijent, duh, običaje, moral, ljudske odnose i teškoće odrastanja, ali i toplinu djetinjstva. Ovo izdanje sadrži, uz nekoliko izostavljenih, pripovijetke iz istoimene knjige sabranog izdanja iz 1942. godine.

O - knjige za djecu starije školske dobi ADAMOVIĆ, Julijana Da ti pamet stane / Julijana Adamović ; [ilustrirala Željka Gradski]. Zagreb : Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2013. - 99 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Velika. Klub prvih pisaca) Bilješka o autorici: str. 97. - Bilješka o ilustratorici: str. 98.

Radnja romana smještena je na otočiću na Dunavu koji nazivaju Pačjim otokom jer na njemu živi jato pataka. To je priča o knjižničarki Marti koja se u djetinjstvu odselila iz Vukovara u Zagreb, ali osjeća nostalgiju za svojim krajem. Jednoga dana njezina Pamet odlučila je sjesti na prozor i ne vratiti se u njezinu glavu sve dok knjižničarka ne pristane otići u Vukovar. Međutim, kako ona to nije odlučila, Pamet sama odlazi u njezin rodni grad. Upoznaje Elu i Dragu i uz njihovu pomoć počinje raspetljavati klupko davnog sukoba koji je knjižničarka imala sa svojim dragim prijateljem iz djetinjstva.

179

BALAŠKO, Josip Razbijeno zrcalo / Josip Balaško ; [ilustrator Boris Kolar]. - Zagreb : Mosta, 1995. - 154 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Pisci za mlade ; knj. 15)

Junaci romana su djevojčice i dječaci iz prigradskog naselja Brezovica. Godina je 1954., početak ljeta i kraj školske godine. Balaškovi junaci žive u slobodnoj i nezagađenoj prirodi, igraju svoje igre oko starog dvorca i uz tok rječice Lomnice, čuvaju svoje tajne i – vole se... Ovu uzbudljivu i duhovitu knjigu preporučujemo mladim čitateljima da se podsjete kako se nekad živjelo, igralo i voljelo.

GLUŠČEVIĆ, Maja Doričin dnevnik / Maja Gluščević ; ilustrirao Zlatko Druško. - Zagreb : Alfa, 2011. - 103 str. : ilustr. ; 23 cm. - (Knjiga za mladež) Bilješka o autorici: str. 95. - Bilješka o ilustratoru: str. 97. - Str. 91-93: Pogovor / Hrvojka Mihanović-Salopek.

Tanja se uselila u bakinu sobu. Jako je voljela svoju baku, koja više nije bila s njima. Otkriva dnevnik u kojemu je baka opisala svoje djetinjstvo zahvaćeno Drugim svjetskim ratom.

U formi dnevnika, kroz dječju percepciju glavnog lika Dorice i njezinih vršnjaka, autorica izuzetno vješto i na djeci pristupačan način pripovijeda o mnogim teškim događanjima: prisilnom odlasku oca u rat i stradavanju mnogih koji su bili žrtve određenih okolnosti, uzbunama u gradu, prekidu škole, progonu židovskih obitelji. Na sreću, i u takvim vremenima djeca nađu prostora za igru, snove i simpatije. „Doričin dnevnik“ otkriva nam kako i u tako teškom povijesnom razdoblju postoji humanost, ljudskost i sve one vrline koje čovjeka čine pravim čovjekom.

GRAKALIĆ, Branka Čičak u kosi / [tekst i ilustracije] Branka Grakalić. - Zagreb : Naklada Semafora, 2014. - 199 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Zelena) Str. 10-11: Predgovor / Marijan Grakalić. - O autorici: str. 198-199.

Zbirka priča „Čičak u kosi“ svojevrstan je album odrastanja autorice pedesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu. Neopterećeno i romantično djetinjstvo provedeno na brojnim zagrebačkim mjestima (Lotrščak, Dolac, Kraljičin zdenac, Savsko kupalište), ali i u Medulinu i Istri, gdje su se provodili ljetni praznici. Priče su jednostavne, tople i poput spomenara donose dah prošlih vremena (lakiranih cipelica, svilenih bombona, krep loptica...).

Namijenjene su djeci i odraslima.

180

HORVAT, Joža Sedmi be / Joža Horvat. - [Reprint]. - Zagreb : Neretva, 2004. - 153 str. ; 22 cm. - (Izabrana djela Jože Horvata) Reprint izd.: Zagreb, 1939. - Str. 135-145: Socijalna literatura i individualni talent / Strahimir Primorac. - Str. 149-150: Bilješka o piscu / Đ. M. [Đurđa Mačković]. - Str. 151-152: Bibliografija djela J. Horvata / Đ. M. [Đurđa Mačković].

Roman u formi dnevnika čija je radnja smještena u jednu školsku godinu, od 24. rujna 1935. do 15. svibnja 1936. godine.

U najvećem dijelu protagonist je zapravo cijeli sedmi b razred I. muške realne gimnazije u Zagrebu, te se tek potkraj romana profilira nekoliko đačkih i profesorskih likova. Ozračje turbulentnoga međuratnog razdoblja reflektira se i u svijetu romana, a zaokupljenost novinskim izvještajima dolazi do izražaja u čestoj uporabi novinsko-publicističkoga rječnika. Nastalo kao žestoki intimni prosvjed, ovo je djelo u nekim svojim važnim elementima angažirani izraz mladića koji je već tada pripadao organiziranoj ljevici.

HORVAT, Tihomir Muki : djetinjstvo Ivana Zajca / Tihomir Horvat ; <ilustrirao Goran Sudžuka>. - Zagreb : Znanje, 1994. - 119 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Stribor)

Kada se rodio Ivan, majka mu je dala nadimak Muki. To je prihvatio i otac i svi prijatelji. Otac ga je poučavao sviranju violine i glasovira. Muki je čvrsto odlučio da će, kad odraste, pisati note i violinske ključeve.

KANIŽAJ, Pajo Zapisi odraslog limača / Pajo Kanižaj ; ilustrirao Dubravko Mataković ; pogovor i Bibliografija Paje Kanižaja za djecu i mladež Stjepan Hranjec.

- 8. izd. 1. u ovoj biblioteci. - Zagreb : Školska knjiga, 2007. - 267 str. : ilustr. ; 21 cm. - (Biblioteka Moja knjiga. Za one koji žele znati više ; sv. 7) Str. 258: Bilješka o ilustratoru. - Str. 240-255: Bibliografija Paje Kanižaja za djecu i mladež / Stjepan Hranjec.

Duhovita i iskričava povijest odrastanja u rodnome Đelekovcu, a potom u Koprivnici, duhovito je štivo koje zavodljivo pripovijeda o vremenu nakon Dugoga svjetskog rata. Svojim jedinim romanom pjesnik i humorist Pajo Kanižaj svrstao se uz bok onih autora koji nostalgično i duhovito pripovijedaju o vremenu prvih ljubavi, prvoga neposluha i svega onoga što donosi pubertet. Zapisi su godinama izlazili u nastavcima u „Modroj lasti“, a Dubravka Težak taj je roman proglasila najoriginalnijim prikazom djetinjstva u hrvatskoj književnosti.

181

KEŽIĆ, Neva Naplavine sna / Neva Kežić ; [ilustracije Neva Kežić]. - Split : Naklada Bošković, 2004. - 104 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Krijesnice ; 4) Str. 93-94: Bilješka o autorici.

Autoričin zavičaj glavni je izvor pjesničke inspiracije. Shodno tome, cijela zbirka priča iznosi događaje iz djetinjstva, i to dijalektom otočne čakavice. Stvarna glazba djetinjstva bio je zvuk majčine „singerice“ koja ih je othranjivala.

KOVAČIĆ, Ante, književnik Djetinjstvo i školovanje Ivice Kičmanovića : izbor iz romana „U registraturi“ / Ante Kovačić ; priredila Desanka Jeletić ; [ilustrirao Ivo Režek]. - 17. izd.. - Zagreb : Školska knjiga, 1985. - 119 str. : ilustr. ; 17 cm. - (Dobra knjiga. Lektira za VI razred osnovne škole) Jedinstveni stv. nasl.: U registraturi. - Str. 5-8: Ante Kovačić : 18541889.

Glavni je lik Ivica Kičmanović, sin seljaka Jožice, veseljaka kojega su zbog sviranja u seoskom „orkestru“ seljani nazivali Zgubidanom. Njihov najbliži susjed, zdepasti Kanonik, imao je kćer Anicu i sinove Peru i Mihu, a kako su Jožičina djeca bila bistrija, razvi se zavist i suparništvo. Ivica odlično završi osnovnu školu i uz pomoć Mecene nastavi se školovati, živeći u kući svoga dobrotvora, kod njegova „kumordinara“ Žorža. Mecena je neženja, bogat, maglovite prošlosti...

KRLEŽA, Miroslav Djetinjstvo 1902-03 / Miroslav Krleža ; priredila Ankica Šunjić. - Zagreb : ABC naklada, 2005. - 103 str. ; 22 cm. - (Biblioteka Lektirna knjiga) Str. 103: Bilješka o piscu.

U životu svakog čovjeka djetinjstvo ima veliku ulogu i uvijek mu se ponovno vraćamo s posebnim osjećajima i sjećanjima.

Knjiga „Djetinjstvo 1902-03“ izvorno pripada autorovim zapisima iz ratnih dana (1942. – 1943.). To je za Krležu, kao i za mnoge, bilo najteže životno razdoblje; živio je u izolaciji i u strahu, odbačen od svih.

U takvim uvjetima autor se vraća svojem djetinjstvu i niže predivan tekst o svojem odnosu prema Crkvi i Bogu, o svojem ministrantskom djetinjstvu i o svojoj baki Tereziji Geričanec, koja je zauzimala vrlo važno mjesto u njegovu životu, a utjecala je i na njegovo književno stvaralaštvo.

182

MARUŠIĆ, Joško Pedeset valjanih razloga da djeca grizu nokte / Joško Marušić. - Zagreb : Ceres, 2000. - 105 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Vallis Aurea ; knj. 9) Str. <1>: Bilješka o piscu.

Prvo književno djelo poznatog karikaturista i ilustratora knjiga za djecu autobiografskog je karaktera i sadrži pedeset crtica iz autorova djetinjstva i mladosti. S dosta humora i ironije autor progovara o svojem burnom i živahnom odrastanju.

MATANOVIĆ, Julijana Zašto sam vam lagala / Julijana Matanović. - 4. dopunjeno izd.. - Zagreb : Mozaik knjiga, 2000. - 205 str. ; 19 cm. - (Biblioteka Mozaik ; knj. 5)

Zbirka autobiografski intoniranih priča, povezanih u cjelovit mozaik, kojima autorica dočarava doživljaje iz svoga djetinjstva i mladosti, važnije po snazi dojma koji su ostavili na nju negoli po sudbinskoj ulozi u njezinu životu. Oživljava i atmosferu maloga slavonskog mjesta u kojem je odrasla. Poigravajući se granicama između istinitoga i fikcionalnoga, autorica se odlučila ovo četvrto izdanje svoje knjige dopuniti dvjema novim pričama, „Dnevnik“ i „Sat“, pri čemu se ova potonja priča, u usporedbi s autoričinim stvarnim biografskim podacima, pokazuje kao nedvojbeno fikcionalni tekst, dovodeći u pitanje autobiografski karakter i ostalih priča.

MEANDŽIJA, Bojana Trči! Ne čekaj me - - - / Bojana Meandžija ; ilustrirao Matija Pisačić. - 2. izd., 1. u ovoj biblioteci. - Zagreb : Alfa, 2015. - 235 str. : ilustr. ; 22 cm.

- (Knjiga za mladež) Str. 226-229: Djevojčica veća od rata / Božidar Prosenjak. - Bilješka o autorici: str. 230. - Bilješka o ilustratoru: str. 231.

Autobiografski roman u kojem spisateljica opisuje svoje odrastanje u ratom zahvaćenom rodnom Karlovcu. Roman je napisala sa šesnaest godina u vlažnim prostorijama atomskoga skloništa za vrijeme Domovinskoga rata u Hrvatskoj. Iskreno, djetinje, dramatično štivo teče bez zapinjanja i bez mržnje iz priče trinaestogodišnje djevojčice Bojane, koja se na svoj trinaesti rođendana s pravom pita tko joj je oduzeo pravo na sreću... Nije malo izgubiti djetinjstvo, ali u čovjeku je neizreciva snaga da preživi i da se raduje svakom novom danu.

183

NAZOR, Vladimir Djetinjstvo na otoku / Vladimir Nazor ; priredio Josip Bratulić. - Postira : Osnovna škola Vladimira Nazora, 2007. - 205 str. ; 21 cm Str. 191-[203]: Pogovor / Josip Bratulić. - Bibliografija: str. 205.

Nazor pripovijeda o luci svoga djetinjstva, otoku Braču.

Priča koja nas uvodi u Nazorovo djetinjstvo je pripovijest „Anđeo u zvoniku“, a radnja se događa u Postirima, gdje je mali Vlado proživio prvih pet godina svojeg djetinjstva... U knjizi se nalazi 12 pripovijedaka.

NAZOR, Vladimir Izbor iz djela / Vladimir Nazor ; priredio Nedjeljko Mihanović. - Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvatske, 1987. - 238 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Vijenac ; knj. 25) Str. 5-12: Vladimir Nazor / Nedjeljko Mihanović.

U hrvatskoj književnosti Nazor se javio s težnjom da obuhvati sav pojavni svijet neizraženih literarnih sadržaja nacionalne prošlosti i suvremenosti, u okružju mitskog i povijesnog, intimnog i nadnaravnog doživljavanja svijeta...

OBASJANI svjetionik : antologija hrvatske proze o djetinjstvu / <izbor> Joža Skok. - Zagreb : Naša djeca, 1990. - 295 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Radost. kolo 1 ; 5)

Ovim izborom upotpunjuje se panorama djetinjstva u hrvatskoj književnosti.

PAVLIČIĆ, Pavao San koji se ponavlja / Pavao Pavličić ; <ilustrirao Frano Petruša>. Zagreb : Mozaik knjiga, 2001. - 183 str. : ilustr. ; 22 cm. - (Biblioteka Mravac ; knj. 14) Str. 181: Bilješka o piscu. - Str. 183: Bilješka o ilustratoru.

Roman fantastike u kojemu pisac, prisjećajući se jednog dijela svoga djetinjstva, pletući priču kao čipku, ustanovljuje sličnost između čipki i obitelji, vezova i osobnih doživljaja, „štrikeraja“ i svijeta. Možemo li uopće i naslutiti kojim je i kakvim vezama

184

univerzum isprepleten? Knjiga će nas suočiti s pitanjem kako „mustre“ za ručni rad koje izrađuju junaci ove knjige odražavaju ustroj i principe živog i neživog svijeta, i kakve veze takvi predlošci imaju s njihovom ljubavlju i mržnjom. Što bi se moglo dogoditi kada se spoje suprotnosti – pozitivno i negativno, puno i prazno, dobro i zlo, postojanje i nepostojanje?

RAMLJAK, Ivan Ićan Gospa Snježna i druge priče / Ivan Ićan Ramljak. - Zagreb : Naklada Jurčić, [2004?]. - 157 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Stećak ; knj. 17) Str. 155-156: Bilješka o piscu.

Ramljak, pisac vezan uz svoj hercegovački mikrokozmos, majstorski iskazuje osobno ushićenje djetinjstvom. U naslovnoj priči spominje se Domovinski rat i gradnja crkve na Blidinju (hercegovačko zimovalište) u povodu smrti unuka Petra. Djed odlučuje sagraditi uspomenu na voljenog unuka i tako jednim kršćanskim odnosom nastoji dati smisao daljnjem životu. Ramljak nas upozorava na tradiciju, pitomost i boju, koju je teže doživjeti u sumornom svijetu.

STOJANOVIĆ-Nikolašević, Ruška Anina druga mama / Ruška Stojanović-Nikolašević. - Zagreb : Naklada Jurčić, 2003. - 119 str. ; 21 cm. - (Biblioteka posebnih izdanja / Naklada Jurčić ; knj. 34) Str. 117: Bilješka o autorici.

Roman za djecu i mlade u kojem autorica laganim stilom i jednostavnim riječima gotovo autobiografski bilježi događaje iz svoga djetinjstva provedenoga u Đakovu – od prerane majčine smrti, dviju očevih ženidbi i života s pomajkama, preko izbijanja Drugog svjetskog rata, oskudice i drugih nedaća, ne zaobilazeći pritom i lijepe trenutke, vrijedne da ih se pamti cijeli život. ŠKRINJARIĆ, Sunčana Ulica predaka i druga proza / Sunčana Škrinjarić ; pogovor Irena Lukšić.

- Zagreb : Školska knjiga, 2008. - 193 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Moja knjiga. Metodički obrađena lektira ; sv. 82) Str. 159-178: Autobiografija u raznim licima / Irena Lukšić. - Bibliografija djela S. Škrinjarić: str. 179-184.

Roman Ulica predaka (1980.) u formi dnevničkih zapisa prati odrastanje djevojčice koja se sukobljava sa svijetom što je okružuje te otkriva atmosferu straha i mržnje uoči Drugog svjetskog rata. Roman ima mozaičnu strukturu: niz sličica iz života komponiranih u zaokružene kratke priče pune ironije, napisane u zagrebačkom žargonu. Nastavak toga romana je roman Ispit zrelosti objavljen 2002. godine.

185

ZAGORAC, Milan Noina velika avantura / Milan Zagorac ; [crtež Nataša Tićak]. - Rijeka : Studio TiM, 2016. - 111 str. : zemljop. crtež ; 21 cm Str. 108-110: Plovidba povratka u djetinjstvo / Nataša Tićak. O autoru: str. 111.

Roman za mlade o odrastanju. Noa je trinaestogodišnji dječak koji stalno nešto smišlja, prepun je ideja i planova kako napraviti nešto veliko i značajno, a sve to kako bi zadivio Manuelu, najljepšu djevojčicu u Prepuštovcu. Stoga sa svojim prijateljima kreće na plovidbu rijekom Blatnicom do gotovo mitskog jezera na rijeci Dravi. Životna pustolovina puna je neočekivanih obrata i događaja. ŽIVKOVIĆ, Branko Slavonija, moja ljubav / Branko Živković. - Zagreb : Školska knjiga, 1996.

- 104 str. ; 20 cm. - (Moja knjiga) Str. 99: Bilješka o piscu.

Knjiga kratkih priča koja govori o piščevu djetinjstvu u jednom selu u zlatnoj Požeškoj kotlini.

Stručna literatura 37 Odgoj i obrazovanje BABIĆ, Nada Suvremeno djetinjstvo: teorijski pristupi, prakse i istraživanja / Nada Babić. - Osijek : Filozofski fakultet, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, 2014. - 171 str. : ilustr. ; 24 cm Bibliografija: str. 153-163 ; bibliografske bilješke uz tekst.

Publikacija sadrži uvod, pet poglavlja, literaturu i priloge.

U prvome poglavlju, „Dijete i djetinjstvo“, autorica kritički promišlja tradicionalna i suvremena shvaćanja djece i djetinjstva. U drugome poglavlju, „Globalizacija i suvremeno djetinjstvo“, autorica podastire teorijska promišljanja i nalaze empirijskih istraživanja o stvarnosti djetinjstva u globaliziranome svijetu. U trećemu

186

poglavlju, „Istraživanje djetinjstva: metodološki pristupi i prakse“, elaborirani su metodološki pristupi i prakse istraživanja djetinjstva iz dječje perspektive. Osobna istraživanja djetinjstva sadrže kronološki pregled autoričinih istraživanja djetinjstva i djece. U zaključnim razmatranjima autorica kritički promišlja pitanja: Što je djetinjstvo? Tko su djeca u suvremenim studijama o djetinjstvu? Što su djeca i djetinjstvo u globalnim i nacionalnim politikama? Koje su promjene u istraživanjima djetinjstva?

Kako su djeca pozicionirana u teoriji i praksama istraživanja? Što je autorica istraživala i doznala o djetinjstvu i djeci?

CRNKOVIĆ, Milan Dječja književnost : priručnik za studente i nastavnike / Milan Crnković.

- 7. izd.. - Zagreb : Školska knjiga, 1982. - 222 str. ; 24 cm Bibliografija: str. 211-212.

Knjiga je nastala iz predavanja prof. Milana Crnkovića za studente pedagoške akademije i svrha joj je da studente, nastavnike osnovne škole, a možda i roditelje, upozna sa živom dječjom literaturom koju maleni čitaju, a struka joj ne posvećuje puno pažnje. Ova knjiga ima svrhu pomoći učiteljima u odgajanju čitatelja kojima će književnost postati svakodnevna potreba, kao i hrana, jer čitanje dječje književnosti u djetinjstvu gradi temelje za stvaranje čitalačkih navika u odrasloj dobi.

CRNKOVIĆ, Milan Hrvatska dječja književnost do kraja XIX stoljeća / Milan Crnković. - Zagreb : Školska knjiga, 1978. - 216 str. ; 24 cm. - (Udžbenici pedagoških akademija)

Hrvatska kulturna javnost premalo se bavila književnošću za djecu. Zbog toga su djela hrvatske dječje književnosti nedovoljno poznata i u svijetu, a predodžba o cjelokupnoj hrvatskoj dječjoj književnosti potpuno je pogrešna. Od svojih početaka do danas hrvatska dječja književnost prošla je sličan razvojni put kao većina europskih nacionalnih dječjih književnosti. Imamo reprezentativnih djela koja zadovoljavaju i ukus malih čitatelja i ukus kritike...

187

379.8 Slobodno vrijeme VUJANOVIĆ, Miljenko Pagarešto i : igre iz mladosti / Miljenko Vujanović - Meja. - Split : Etnografski muzej, 2009. - 79 str. : ilustr. ; 30 cm Bilješka o piscu: str.79.

Autor je opisao riječima, ali i crtežom, 64 igre kojima su se zabavljala splitska djeca pedesetih godina prošlog stoljeća.

ŠANDOR, Zlatica Povratak zaboravljenim igrama / Zlatica Šandor ; [ilustracije Mate Lovrić]. - Velika Gorica : Grad Velika Gorica : Gradska knjižnica Velika Gorica, 2015. - 99 str. : ilustr. ; 22x23 cm Str. 5: Predgovor / Katja Matković Mikulčić. - Bilješka o autorici: str. 97.

- Bilješka o ilustratoru: str. 98.

U knjizi su sakupljene i opisane dječje igre koje polako padaju u zaborav, a autorica ih na ovaj način nastoji spasiti i dokazati kako one itekako mogu i dalje dobro funkcionirati kao dio djetinjstva naših mališana. Sve su igre popraćene duhovitim ilustracijama Mate Lovrića.

Elektronička građa VUJANOVIĆ, Miljenko Sličice iz ditinjstva[Elektronička građa] / Miljenko Vujanović - Meja. Split : Gradska knjižnica Marka Marulića Split, 2015. - (Biblioteka Marulica ; knjiga 4) Stv. nasl. s naslovnice. - Korisnička kopija u mrežnoj verziji. - Korisnička kopija; razlučljivost 200 dpi u formatu JPG (5.5 MB). - Digitalna matrica; izvornik digitaliziran u razlučljivosti 300 dpi u formatu TIFF (1.2 GB).

Knjižica Sličice iz ditinjstva Miljenka Vujanovića Meje, umirovljenog profesora i vrijednog skupljača splitskih uspomena, nesvakidašnji je pokušaj bilježenja i očuvanja priča o starim splitskim običajima, fenomenima i ljudima. Meja je na sočnoj splitskoj čakavici starinskim krasopisom zapisivao i duhovitim crtežima ilustrirao crtice iz života generacije splitske djece koja su rasla sredinom prošlog stoljeća, a njegova prvobitna nakana da te zapise ostavi svojim unucima prerasla je u nešto mnogo veće i vrjednije. Ta malena knjižica spomenar je jednog vremena, podsjetnik, ali i poticaj svim djedovima i bakama koji su rasli u ovom gradu na pričanje priča o nekim davnim, prohujalim vremenima.

188

39 Kulturna antropologija. Etnografija.

Običaji. Ponašanje. Tradicija. Način života ALUJEVIĆ, Maja Dite u pučkoj kulturi Dalmacije : [katalog izložbe] : [Etnografski muzej, Split, 2008.] / [autori kataloga Maja Alujević, Vedrana Premuž Đipalo] ; [fotografija Branko Balić]. - Split : Etnografski muzej, 2008. - 41 str. : ilustr. ; 27 cm Bibliografija: str. 40-41.

U katalogu se predstavlja materijalna i duhovna tradicijska kultura vezana uz dječji svijet. Obuhvaćene teme, od trudnoće, poroda, kumstva, krštenja, babinja, liječenja, običaja, vjerovanja, dječjih igara i igračaka, čitatelju daju opću sliku duhovne i materijalne tradicijske kulture Dalmacije.

GABELICA Šupljika, Maja Blagdani djetinjstva / Maja Gabelica-Šupljika, Mirjana Milanović. - 2. izd.. - Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 187 str. : note ; 24 cm Str. 187: Bilješka o autoricama. - Bibliografija: str. 185-186.

Ova je knjiga namijenjena prvenstveno odgojiteljima i učiteljima kako bi im pomogla u osmišljavanju novih sadržaja vezanih uz vjerske blagdane. Budući da su blagdani dio našeg iskustva, dio odrastanja i prisjećanja na djetinjstvo, potrebno je za blagdansko ozračje pripraviti dobre materijalne i psihološke uvjete.

Veći dio knjige posvećen je vjerskim, narodnim, obiteljskim blagdanima i slavljima.

398.21 Pripovijetke. Priče. Uključujući: Narodne pripovijetke. Bajke. Basne MARKOVIĆ, Jelena, etnologinja Pričanja o djetinjstvu : život priča u svakodnevnoj komunikaciji / Jelena Marković. - Zagreb : Institut za etnologiju i folkloristiku, 2012. - 367 str. ; 21 cm. - (Biblioteka Nova etnografija) O autorici: str. [371]. - Bibliografija: str. [331-369].

Pričamo životne priče sebi, pričamo drugima, nešto pamtimo, nešto zaboravljamo, pričanjem oblikujemo i preoblikujemo svoja iskustva, te time preplećemo mreže sjećanja, znanja i kognitivnih aktivnosti. U svojoj etnološkoj studiji autorica sumira rezultate terenskih istraživanja praksi sjećanja i pričanja o

189

djetinjstvu u svakodnevici, sagledavajući ih iz različitih točaka, s obzirom na njihove žanrovske značajke, te socijalizacijske, razvojne, kognitivne i druge aspekte.

82(091) Povijest književnosti HAMERŠAK, Marijana Pričalice : o povijesti djetinjstva i bajke / Marijana Hameršak. - Zagreb : Algoritam, 2011. - 211 str. ; 23 cm. - (Facta) Bibliografija: str. 161-194.

Autorica u knjizi, obuhvativši hrvatsku produkciju bajke od 90-ih godina 18. stoljeća do 90-ih godina 19. stoljeća, nastoji objasniti kada su i pod kojim uvjetima bajke postale dijelom hrvatske dječje književnosti, te dati uvid u složenu prošlost predodžbi o djetetu i dječjoj književnosti. Nakon uvodnoga poglavlja o podrijetlu i smjernicama historiografskoga pravca povijesti djetinjstva, slijede nacrt i problemi susreta povijesti djetinjstva i povijesti književnosti, poglavlja o pripovjedačkim praksama koje su prethodile ulasku bajke u hrvatsku dječju književnost, te analize prvih bajki u hrvatskoj dječjoj književnosti.

Knjiga sadrži i opsežnu bibliografiju.

821.163.42.09 Hrvatska književnost. Književna kritika. Prikazi HRANJEC, Stjepan Hrvatski dječji roman / Stjepan Hranjec. - Zagreb : Znanje, 1998. - 330 str. : ilustr. ; 23 cm. - (Posebna izdanja / Znanje) Ovom knjigom Stjepan Hranjec predstavlja najmlađu književnu vrstu hrvatske književnosti.

U svojem, kako ga sam autor naziva, pregledniku Hranjec prilazi temi na dva načina: povijesnim pregledom razvoja od Truhelke i Brlić-Mažuranić do Kušana i Matošeca, i usustavljenim predstavljanjem dječjeg romana s obzirom na najvažnije tematske skupove. Ova je knjiga odličan priručnik studentima dječje književnosti i učiteljima.

190

ODRASTANJE u zrcalu suvremene književnosti za djecu i mladež : zbornik : Zagreb, 22. travnja 1997. / priredila Ranka Javor. - Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 1998. - 100 str. ; 24 cm Bibliografija uz svako poglavlje.

Međunarodni dan dječje knjige – 2. travnja, a to je datum rođenja Hansa Christiana Andersena – svake se godine obilježava prigodnim programima. Godine l997. Hrvatski centar za dječju knjigu obilježio ga je organizirajući savjetovanje o literaturi za mlade i o problemu odrastanja. Željelo se ukazati na nedostatnost te vrste literature u Hrvatskoj, te na opće tematske smjernice u svjetskoj književnosti za mlade. Autori tekstova su pedagoški stručnjaci, književnici i bibliotekari.

KOS-Lajtman, Andrijana Autobiografski diskurs djetinjstva / Andrijana Kos-Lajtman. - Zagreb : Naklada Ljevak, 2011. - 351 str. ; 24 cm. - (Bibliotheca Academica) Bilješka o autorici: str. 351. - Bibliografija: str. 329-342. - Kazala.

Cilj autorice bio je istražiti modus autobiografskoga pripovijedanja, uočiti i razlučiti njegove raznovrsne varijante i modele, te uvidjeti specifičnosti tog diskursa na području dječje književnosti. Knjiga je podijeljena u dva dijela, pri čemu je prvi općenitoga karaktera i uključuje kritički prikaz i raspravu o teorijskim problemima i razmišljanjima vezano uz autobiografski diskurs, a u drugome su dijelu pojedinačno predstavljeni autobiografski prozni tekstovi u hrvatskoj dječjoj književnosti. Na kraju su imensko i pojmovno kazalo te iscrpan popis literature o ovoj temi.

SKOK, Joža Izvori i izbori iz hrvatske dječje književnosti / Joža Skok. - Varaždinske Toplice : Tonimir ; Varaždin : Ogranak Matice hrvatske, 2007. - 206 str. ; 21 cm. - (Znanstvena biblioteka / Tonimir ; knj. 32) Om. nasl.: Iz hrvatske dječje književnosti. - Str. 202-204: Bilješka o autoru.

Autor predstavlja izbor svojih tekstova o dječjoj književnosti – studije, eseje i kritičke interpretacije, najvećim dijelom objavljene u knjigama i periodici od 1966. do 2003. godine.

191

ZALAR, Ivo Dječji roman u hrvatskoj književnosti / Ivo Zalar. - 2. prošireno izd.. Zagreb : Školska knjiga, 1983. - 106 str. ; 24 cm Bibliografija: str. 98-102.

Najčitanija i najobljubljenija vrsta u djece – kao i u odraslih – upravo je roman. Kroz povijest ova je književna vrsta doživljavala promjene, a doživljavat će ih zasigurno i u budućnosti, ali sigurno je da će uvijek izražavati cjelokupnost dječjeg življenja i sanjarenja te da će nastojati odgovoriti totalitetu dječjeg iskustva.

82-82 Poligrafije. Aforizmi. Maksime PRIMJERI iz dječje književnosti / <priredili> Zvonimir Diklić, Dubravka Težak, Ivo Zalar. - Zagreb : Divič, 1996. - 367 str. : ilustr. ; 23 cm

Autori ilustriraju svaki žanr dječje književnosti primjerima. Tako je dječja poezija ilustrirana pjesmama V. Nazora, G. Viteza, R. Zvrka, N. Pavića i dr.; bajke i fantastične priče pričama Andersena, Collodija, S. Lagerloef, braće Grimm, Saint-Exuperyja i dr.; basne Ezopom, Krilovom i dr.; romani i pripovijetke o djetinjstvu romanima M. Twaina, F. Molnara, E. Kaestnera, T. Seliškara, J. Vernea, i dr.; historijski romani i pripovijetke W. Scottom, H. Sienkiewiczom, M.J. Zagorkom i dr. Putopisi, biografska djela i dnevnici; igrokazi; slikovnice i stripovi također su primjereni tekstovima i crtežima.

192

Prilog Popis građe s izložbe Sunčanom livadom djetinjstva: romani o djetinjstvu i djetinjstvo u romanima hrvatskih dječjih autora

D – knjige za djecu mlađe školske dobi 1.

Balog, Ljubica. Pero ima curu. Varaždin: Katarina Zrinski, 2009.

2.

Balog, Zvonimir. Bosonogi general. Varaždin: „Katarina Zrinski“, 2007.

3.

Bjelčić, Ratko. Gdje je Vlasta? Zagreb : Mozaik knjiga, 2004.

4.

Car-Matutinović, Ljerka. Duplići Ma i Lu. Zagreb: Funditus; Crikvenica: Gradska

knjižnica Crikvenica, 2015.

5.

Car-Matutinović, Ljerka. MAiLU. Zagreb: Mladost, 1988.

6.

Dovjak-Matković, Blanka. Priče iz Dubrave. Zagreb: Mladost, 1975.

7.

Dovjak-Matković, Blanka. Zagrebačka priča: roman.Zagreb: Znanje, 2010.

8.

Fistonić, Zoran. Složne zvijezde Malog medvjeda. Split: Dalmagrad, 2002.

9.

Gluščević, Maja. Odrastanje. Zagreb: Znanje, 1995.

10.

Hribar, Branko. Adam Vučjak ili Knjiga o prijateljstvu. Zagreb: Mladost, 1988.

11.

Jembrih, Ivica. Zavičajna čitančica. Zagreb: Sretna knjiga, [2007?]

12.

Kerstner, Mladen. Djetinjstvo u Gruntovcu. Zagreb: Školska knjiga, 1986.

13.

Kolarić – Kišur, Zlata. Moja Zlatna dolina. Zagreb: Mladost, 1975.

14.

Kolumbić, Tin. Priče iz Petrova uha. Zagreb: Alfa, 1998.

15.

Krilić, Zlatko. Veliki zavodnik na prvom sudaru : izbor šaljivih, ljubavnih priča iz

zbirki „Veliki zavodnik“ i „Prvi sudar“. Zagreb : Alfa, 2006.

16.

Kušec, Mladen. Krijesnice predgrađa. Zagreb: Alfa, 1994.

17.

Laća, Josip. Dobri duh rijeke. Zagreb: Mosta, 1996.

18.

Leko, Ljilja. Magareći orkestar. Varaždin: Katarina Zrinski, 2010.

19.

Loborec, Božena. Četiri dječaka i jedan pas: istinite priče. Zagreb: Mladost, 1975.

20.

Mađer, Miroslav Slavko. Dječje priče, pjesmice, humoreskice, radio-igre i

bilješkice: (izbor: 1956 - 2006). Zagreb: [vlast. nakl.], 2007.

21.

Majdak, Zvonimir. Ratne šljive. Zagreb: Školska knjiga, 1982.

22.

Marušić, Matko. Snijeg u Splitu. Zagreb: Školska knjiga, 1987.

23.

Mihaldinec, Martin. Drveni konjić. Zagreb: ABC naklada <etc.>, 2002.

24.

Mihoković-Kumrić, Nada. Tko vjeruje u rode još. Zagreb: Znanje, 2006.

25.

Milčec, Zvonimir. Zvižduk s Bukovca. Zagreb: Znanje, 2008.

26.

Pavličić, Pavao. Mjesto u srcu. Zagreb: Mozaik knjiga, 2000.

27.

Prosenjak, Božidar. Svjetlo koje se ne gasi. Zagreb: Alfa, 2014.

28.

Rajzl, Adam. Topot bijesnih konja. Zagreb: Školska knjiga, 1983.

29.

Ramljak, Ivan Ićan. Glava u torbi. Zagreb: Mladost, 1990.

30.

Ramljak, Ivan Ićan. Kruh sv. Ante; San bez uzglavlja; Suza i radost didova i druge

193

izabrane priče. Mostar; Zagreb: ZIRAL, 1997.

31.

Ramljak, Ivan Ićan. Suza i radost didova. Zagreb: Alfa, 1994.

32.

Ramljak, Ivan Ićan. Školarac: uspomene iz djetinjstva. Zagreb: Alfa, 2003.

33.

Roda Roda, Alexander. Vragolije tatina sina Marije: roman. Zagreb: Mozaik

knjiga, 2001.

34.

Sisarić, Nela. Sve zbog pogleda. Split: Naklada Bošković, 2008.

35.

Šarić, Mario. Trešnjevačke trešnje. Zagreb : Mladost, 1990.

36.

Truhelka, Jagoda. Zlatni danci. Zagreb: Znanje, 1997.

O – knjige za djecu starije školske dobi 1.

Balaško, Josip. Razbijeno zrcalo. Zagreb: Mosta, 1995.

2.

Gluščević, Maja. Doričin dnevnik. Zagreb: Alfa, 2011.

3.

Grakalić, Branka. Čičak u kosi. Zagreb: Naklada Semafora, 2014.

4.

Horvat, Joža. Sedmi be. Zagreb: Neretva, 2004.

5.

Horvat, Tihomir. Muki: djetinjstvo Ivana Zajca. Zagreb: Znanje, 1994.

6.

Kanižaj, Pajo. Zapisi odraslog limača. Zagreb: Alfa, 1994.

7.

Kežić, Neva. Naplavine sna. Split: Naklada Bošković, 2004.

8.

Kovačić, Ante. Djetinjstvo i školovanje Ivice Kičmanovića: izbor iz romana

„U registraturi“. Zagreb: Školska knjiga, 1985.

9.

Krleža, Miroslav. Djetinjstvo 1902-03. Zagreb: ABC naklada, 2005.

10.

Marušić, Joško. Pedeset valjanih razloga da djeca grizu nokte. Zagreb:

Ceres, 2000.

11.

Matanović, Julijana. Zašto sam vam lagala. Zagreb: Mozaik knjiga, 2000.

12.

Meandžija, Bojana. Trči! Ne čekaj me - - - Zagreb: Alfa, 2015.

13.

Nazor, Vladimir. Djetinjstvo na otoku. Postira: Osnovna škola Vladimira

Nazora, 2007.

14.

Nazor, Vladimir. Izbor iz djela. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1987.

15.

Obasjani svjetionik: antologija hrvatske proze o djetinjstvu. Zagreb: Naša

djeca, 1990.

16.

Pavličić, Pavao. San koji se ponavlja. Zagreb: Mozaik knjiga, 2001.

17.

Ramljak, Ivan Ićan. Gospa Snježna i druge priče. Zagreb: Naklada

Jurčić, [2004?]

18.

Stojanović-Nikolašević, Ruška. Anina druga mama. Zagreb: Naklada

Jurčić, 2003.

19.

Škrinjarić, Sunčana. Ulica predaka i druga proza. Zagreb: Mozaik knjiga, 2013.

20.

Živković, Branko. Slavonija, moja ljubav. Zagreb: Školska knjiga, 1996.

194

Stručna literatura 37 Odgoj i obrazovanje

1.

Babić, Nada. Suvremeno djetinjstvo: teorijski pristupi, prakse i istraživanja. Osijek:

Filozofski fakultet, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera, 2014.

2.

Crnković, Milan. Dječja književnost. Zagreb: Školska knjiga, 1986.

3.

Crnković, Milan. Hrvatska dječja književnost do kraja XIX stoljeća. Zagreb: Školska

knjiga, 1978.

379.8 Slobodno vrijeme 1.

Vujanović – Meja, Miljenko. Pagarešto: igre iz mladosti. Split: Etnografski

muzej, 2009.

2.

Šandor, Zlatica. Povratak zaboravljenim igrama. Velika Gorica: Tiskara Markulin,

Lukavec, 2015.

Elektronička građa 1.

Vujanović – Meja, Miljenko. Sličice iz ditinjstva. Split: Gradska knjižnica Marka Marulića

Split, 2015.

39 Kulturna antropologija. Etnografija.

Običaji. Ponašanje. Tradicija. Način života 1.

Alujević, Maja. Dite u pučkoj kulturi Dalmacije: [katalog izložbe]: [Etnografski muzej,

Split, 2008.]. Split : Etnografski muzej, 2008.

2.

Gabelica Šupljika, Maja. Blagdani djetinjstva. Zagreb: Školska knjiga, 1995. Zagreb:

Školska knjiga, 1995.

398.21 Pripovijetke. Priče. Uključujući: Narodne pripovijetke. Bajke. Basne 1.

Marković, Jelena. Pričanja o djetinjstvu : život priča u svakodnevnoj komunikaciji.

Zagreb : Institut za etnologiju i folkloristiku, 2012.

195

82(091) Povijest književnosti 1.

Hameršak, Marijana. Pričalice : o povijesti djetinjstva i bajke. Zagreb :

Algoritam, 2011.

821.163.42.09 Hrvatska književnost.

Književna kritika. Prikazi 1.

Hranjec, Stjepan. Hrvatski dječji roman. Zagreb: Znanje, 1998.

2.

Javor, Ranka. Odrastanje u zrcalu suvremene književnosti za djecu i mladež: zbornik:

Zagreb, 22. travnja 1997. Zagreb: Knjižnice grada Zagreba, 1998.

3.

Kos-Lajtman, Andrijana. Autobiografski diskurs djetinjstva. Zagreb:

Naklada Ljevak, 2011.

4.

Skok, Joža. Izvori i izbori iz hrvatske dječje književnosti. Varaždinske Toplic: Tonimir ;

Varaždin: Ogranak Matice hrvatske, 2007.

5.

Zalar, Ivo. Dječji roman u hrvatskoj književnosti. Zagreb: Školska knjiga, 1978.

82-82 Poligrafije. Aforizmi. Maksime 1.

Zvonimir Diklić, Dubravka Težak, Ivo Zalar. Primjeri iz dječje književnosti. Zagreb: Divič, 1996.

Uredila: Danijela Markotić

196

197

198

199

200

201

202

203

204

205

206

207

208

209

210

211

7. okrugli stol o zavičajnosti u knjigama za djecu i mlade

Djetinjstvo i zavičajnost: jesu li u krizi?

Zbornik radova Uredila Grozdana Ribičić Gradska knjižnica Marka Marulića Split 30. svibnja 2016.

Split, 2017.