GIMNASTIKA požurile ruke male da se njišu kao grane, da polete kao ptići, lelujaju ko listići, da se s pljeskom združe, da lagano kruže. Smjenjuju se brže-bolje, jedna gore druga dolje, sad se lijeva noga klati, tko može na desnoj stati?! sad se desna noga klati, tko može na lijevoj stati?! Sad noge raširi, pa kroz njih proviri! skupi, širi, viri, a onda ih lagano umiri! Duboko diši, napuni grudi, svakodnevno vježbaj i zdrav mi budi!!!
ISPUNJENA Samo ti zjeni Zjenicama svojim Zjenasto moje Rašireno Samo ti pjeni Pjenicama sreće Pjenasto moje Razigrano Prštavo moje U bojama duge Samo ti spajaj Kontinente Sna I raduj onu U iskonu tvome Svemoć tvoju koja U korijenu Zna Piši mi s planeta Ugrijanih tobom Krasopisnim pismom Kojim grliš Mir ……………….
ZNAŠ, MILO MOJE
Onoga trena kad primi te mama Nježno za ruku i kreneš k meni Sva puna straha, u duši sama, Ne boj se mila, slobodno kreni. Ćutit ću dušom kako si stala Pred vrata tvoga novog života, Vrata su velika, ti tako mala, Sva ti se strepnja o mamu mota. Znaš,milo moje, čim uđeš ti si Svo cvijeće i sunce i svaka zvijezda, Uzet ću tvoje drhtave misli i paziti da mi ne padneš iz gnijezda. I, još ti nešto želim reći, Splela sam za te vijenac od snova, Obojila zrak pjesmama o sreći, Krenut ćemo skupa od prvog slova, Od slova prvog do cijele riječi.
OD ZRNA DO KRUHA Jutros je u polju Jedno zrno malo Pozdravilo prvo jutro, Jer je proklijalo. I sada se poljem Zlatno klasje njiše, Puna zrelog zrnja Pšenica miriše. Kad dozrije zrnje U mlinu se melje, Bijelo brašno,mekano Djedovo veselje, A selo se moje smiri I u meni sve je tiše Kad iz peći bake moje Na kruh topli zamiriše!
JEDAN, DVA, TRI... Jedan, dva ,tri, Igrajmo se svi, Čet'ri,pet, šest, Nek se igra cijeli svijet, Sedam, osam, devetUuu, već je kasno, Svi u krevet! Deset,devet, osam,sedam, Šest, pet, čet'ri, Tri, dva, jedan, Jedan, dva tri, Igrajmo se svi...
ŠIPAK Tata, zašto šipku kora puca Kad dozriju sva ta zrnja, Zašto su mu grane pune Nekog oštrog,bolnog trnja? Zato, dušo, što u šipku Svako zrno rastuć kuca, Pa mu kora pod tom silom Na sve strane pršti, puca, A trnje ga često brani Kad mu netko trga granje, Čini li se, možda tebi, Kako šipak ima znanje?! A, reci mi samo nešto, Zašto mu se boja mijenja, Čas je zelen, pa požuti, Pocrveni sav do zrenja? Poput ljudi tako i on U mladosti još je zelen, Zatim rastom mudrost žuti, A crvenom stavlja melem Na sjećanja topla svoja, Poput dragih starih baka, Svoju koru tako boja!
BROJALICA ZEZALICA Zezalica brojalica, Vragolanka sa sto lica, Razigrana igralica I brbljava pri훾alica, I ko pjesma zvu훾i, Nikad se ne mu훾i Napraviti odabir, U훾initi red i mir, Svi joj redom vjeruju, Njome se razdjeljuju!
UVIJEK ISTO Plače zima na ramenu Jedne jake bure, Spava ptica u proljeću Dok kazaljke žure, Ljeto hladi svoje lice, Moči ga u moru, Jesen prati na put ptice U topliju zoru! A kada se izmijene sva četiri doba, ispočetka godina svoju igru proba!!!
KLAS Jedno zrno pšenice Napustilo klas, Pa sad traži mjesto Gdje će naći spas: Mogle bi ga pojesti Tri ptičice gladne, Mogle bi ga pomesti Neke bure hladne, Mogli bi ga samljeti U mlinu kraj rijeke, Pa da bude hrana Neke male seke, Dok je tako lutalo I tražilo spas, Iz njega je proklijao Sasvim novi klas!
MORSKO BUĐENJE Aaaah...pospano zijeva more, Aaah...budi ga poljubac zore, Oooh...otvara snene oči, Ide u novi dani Nakon još jedne noći... A u očima mora Zrcali lice zora, Sunce mu kose zlati, Galeb brodove prati, Na leđima vjetar njiše, Kolijevka bude za kiše, Ljubi obali ruke, Umiri nemirne luke, I palac siše Dok mirise diše, Za novi san, Noć po noć, dan po dan...
ZIMA DIŠE Dah po dah Zima diše, Zimi je nekako Posvuda tiše. Poslušaj i ti, Pssst, priroda šuti, Samo se vjetar Ponekad ljuti.
IZVOLI „Izvoli“ je čarolija Koja tako dobro prija, Jer se ljudi tada sjete Reći da sam super-dijete!!! MOLIM Ja baš volim reći molim Kad mi kažu :“ja te volim!“ Molim? Ja te volim! Mooooliiiim? Ja te voooliiim!!! HVALA Iako sam tako mala Za sve lijepo kažem : „hvala!“, Ponosni mi roditelji Tada daju sve što želim! OPROSTI I nije mi baš to jasno Kako za čas bude krasno Kad „oprosti!“ kažeš svima, Jer zbog tebe baš ne štima!
ZNAŠ, VOLIM TE POKLADE Sve je neka zbrčka, Neka vragolija, Nema veze, Dobro je, Igrat ću se i ja! Ova dva stiha iz pjesme Poklade najbolje zrcale moje čitanje najnovije dječje knjige Zvjezdane Čagalj. Inače, najviše sam sebe i dječje duše našao u pjesmama: Obitelj, Brojalica, Zezalica,Tvrdoglavac, Klas, Što se sve slaže, Vjeverice, Zbrajalica, Tobogan za more, Noć, Mir, Nenasilje, Tuga, Crtanje, Izvoli, kažem, Molim, Oprosti, kažem, Pozdrav… Srdačni pozdrav pjesnikinji, slikarici i najmanjim čitateljima kojima će ova knjiga dobro doći u igri/ nema veze, dobro je, igrat ću se i ja. Enes Kišević
Bilješka o ilustratorici: Barbara Borozan Voli što je rođena u Splitu. Ima psa koji zna pričati priče i pjeva. I rado gleda u zvijezde na nebu. Htjela bi da može letjeti. Najdraža boja: plava. Omiljena riječ: hvala.