Juraj Šćetinec O ekonomskim i društvenim sustavima Studije, članci i kritike
Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća Knjiga 17. Uređuje Božidar Petrač
Juraj Šćetinec
O ekonomskim i društvenim sustavima Studije, članci i kritike
Glas Koncila Zagreb, 2011.
Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 318; faks: 01/4874 319 e-mail: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika Nedjeljko Pintarić Priredio i predgovor napisao Domagoj Račić Lektura i korektura Josip Sinjeri Unos i grafička priprema Glas Koncila Oblikovanje naslovnice Blaženka Matić Tiskano u lipnju 2011. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika. ISBN 978-953-241-302-1 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 773649
JURAJ ŠĆETINEC – SOCIJALNI MISLILAC I AKTIVIST
Industrijska revolucija povezana je s razvojem liberalnog kapitalizma, kojega je pratilo omasovljenje radništva, kao i rastuće socijalno raslojavanje. Razvojem kapitalizma osobito se nameće radničko pitanje u kontekstu socijalne pravde. Katolička Crkva se suprotstavlja ekonomskom liberalizmu, prema kojemu se uloga države svodi na čuvanje postojećeg pravnog poretka i privatnoga vlasništva, uz minimalne intervencije u socijalna pitanja. S druge strane, radništvo se mobilizira i uslijed prodora socijalističkih ideja, sindikata i stranaka koje se suprotstavljaju tradicionalnim društvenim autoritetima. Na ove društvene izazove hrvatski katolici reagiraju intenzivnim i raznovrsnim djelovanjem, koje će prvom polovicom XX. stoljeća prerasti u Hrvatski katolički pokret, koji je uključivao i razvoj ideja i praktične pothvate. Katolička inteligencija već početkom XX. stoljeća analizira aspekte gospodarske i socijalne politike i predlaže reforme inspirirane katoličkim socijalnim naukom. S druge starne, praktične inicijative uključivale su osnivanje seljačkih, radničkih i obrtničkih zadruga, banaka i štedionica, sindikata, mirovinskih fondova za obrtnike, socijalnih i prosvjetnih zaklada itd. 7
O ekonomskim i društvenim sustavima
(Lončarević, 2009.) U tom sklopu raznih inicijativa, pothvata, programa i projekata djelovao je i Juraj Šćetinec. Juraj Šćetinec rođen je 19. travnja 1898. u Koprivnici, u skromnoj obrtničkoj obitelji. Otac mu je bio opančar. U rodnom gradu završava nižu gimnaziju i odlazi u Zagreb, pohađajući gornjogradsku klasičnu gimnaziju. Zbog teškoga socijalnog stanja, stanovao je u nadbiskupskom orfanotrofiju. Ondje se zbližuje i s budućim zagrebačkim nadbiskupom, kardinalom Alojzijem Stepincem, s kojim će ostati povezan do smrti. Isticao se u humanističkim predmetima i već je za vrijeme gimnazijskoga školovanja pokazivao sklonost prema pisanju. Godine 1913. u školskom glasilu Nada objavljuje članak ‘Razvitak, djelovanje gomile’ analizira djelovanje masa i upozorava na njezinu važnost za promjene u društvu. Maturirao je 1917. u razredu A. Klasične gimnazije. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu istaknuo se kao jedan od najboljih studenata, a za vrijeme studija postao je član, a kasnije i predsjednik Hrvatskoga katoličkog akademskog društva Domagoj. Uz studij, razvijao je i druge interese te svijest o potrebi društvenog angažmana, što čini putem sindikalnog pokreta. Potreba za širim poimanjem društvenih procesa i praktičnim angažmanom dala mu je dodatna znanja i iskustva, ali i malo usporila završetak studija. Uz pravo, završio je i jednogo8
Juraj Šćetinec – socijalni mislilac i aktivist
dišnji tečaj Trgovačke akademije. Zajedno s Ivanom Merzom i Đurom Gračaninom 1920. dobiva stipendiju za studij u Parizu te pohađa Slobodnu školu političkih znanosti (École libre des sciences politiques). Na tamošnjem Pravnom fakultetu pohađao je kolegije iz političkih i ekonomskih znanosti. Studij u Parizu završava 1924. kao najbolji strani student i drugi student u klasi, za što je i posebno nagrađen. Školuje se i u Münchenu te putuje zapadnom i srednjom Europom. U Njemačkoj, Belgiji, Italiji, Austriji, Švicarskoj, Engleskoj i Čehoslovačkoj upoznaje se sa socijalnom situacijom i socijalnim organizacijama – napose onima katoličkog usmjerenja. Pomaže u povezivanju Hrvatskog Radiše s njemačkim obrtnicima, što je rezultiralo i slanjem hrvatskih učenika na izobrazbu iz elektrotehnike. Nakon povratka u Hrvatsku 26. prosinca 1924. postiže doktorat iz pravnih i ekonomskih nauka, braneći radnju iz problematike obrtništva. Još prije toga zaposlio se kao odvjetnički perovođa u Đakovu, gdje radi od studenoga 1924. do svibnja 1925. Tada se vraća u Koprivnicu na mjesto sudskoga pripravnika pri Kotarskom sudu. Iduće godine u lipnju položio je sudački ispit te je imenovan sucem. No umjesto nastavka karijere u sudstvu, Juraj Šćetinec u rujnu 1926. prelazi u Bjelovar, zapošljava se kao odvjetnički pripravnik (konspicijent) i zadržava se do ožujka 1928. Pritom polaže i državni ispit za branitelja (studeni 1926.) 9
O ekonomskim i društvenim sustavima
te postaje aktivniji u katoličkim društvenim organizacijama. Javlja se i prvim dvjema važnijim publikacijama (‘Obrtničko pitanje’ i ‘Narodna prosvjeta’), objavljenima 1926. u Križevcima, odnosno Zagrebu. Novi profesionalni izazov donosi mu angažman pravnog referenta u Radničkoj komori u Zagrebu, koji preuzima u lipnju 1928., kada polaže i odvjetnički ispit. Djelovanjem u Radničkoj komori, gdje je naslijedio Božidara Adžiju, preuzima široke odgovornosti za rad mreže suradnika, radničke čitaonice i suradnju sa sindikatima koji su vodili kolektivne pregovore i štrajkove (usp. KolarDimitrijević, 1968, 2002.). Produbljuje poznavanje radnog zakonodavstva i radničkog pitanja općenito. Radničku komoru ipak napušta u lipnju 1931., kada je primljen na Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u Zagrebu u svojstvu ugovornog nastavnika za sociologiju i socijalnu politiku. Nakon godina prikupljanja iskustava u pravnoj struci, gdje je bilo i nemalih lutanja, Šćetinec prepoznaje vlastitu vokaciju u dvjema aktivnostima u kojima može primijeniti širinu svojih znanja i interesa – u akademskom radu i društvenom aktivizmu. Habilitacijska radnja iz ožujka 1932. nosila je naslov ‘Intervencija države u radnim odnosima’, a nastupno predavanje ‘Demokratizacija radnih odnosa’ održao je u travnju iste godine. Istoimenu studiju – najzrelije djelo u dotadašnjem opusu – objavit će u dva nastavka 1933. u Mjesečniku, 10
Juraj Šćetinec – socijalni mislilac i aktivist
glasilu Pravničkog društva. Kada joj se posvetio, u akademskoj karijeri Šćetinec je brzo napredovao: u srpnju 1932. postaje privatnim docentom, a već 1933. izvanrednim profesorom. Zabilježen je kao vrstan i temeljit predavač koji je pratio literaturu na nekoliko jezika (napose francuskom i njemačkom, uz određeno znanje talijanskog i engleskog). U društvenom angažmanu spaja brigu za radništvo, težnju za društvenom obnovom i katoličku inspiraciju, povezanu napose s papinskim socijalnim enciklikama Rerum novarum i Quadragesimo anno. Šćetinec je bio aktivan član niza gospodarskih, zadružnih, kulturnih i školskih organizacija. Isticao se kao stručni organizator, motivator i predavač. Osnovao je i vodio Hrvatski radnički strukovni savez, sindikalnu organizaciju, gdje je uređivao glasilo i redovito u njemu objavljivao. Bio je i veliki podupiratelj zadrugarstva, napose kroz Savez seljačkih zadruga. Redovito je predavao na Pučkom sveučilištu, Radničkoj akademiji, Seljačkom sveučilištu škole narodnog zdravlja, Zadružnoj školi kao i u društvima Katoličke akcije. Kao član Instituta Katoličke akcije dospio je na čelo Hrvatskog socijalnog tjedna. Prvo zasjedanje Hrvatskoga socijalnog tjedna, tečaja socijalnih predavanja s temom ‘Načela društvene obnove’, održano je u Zagrebu od 4. do 10. prosinca 1932. Materijalne prilike omogućile su tiskanje zbornika tek 1937. godine. Po nekim izvo11
O ekonomskim i društvenim sustavima
rima angažman na Hrvatskom socijalnom tjednu štetio je Šćetincu u odnosima s Radničkom komorom, u kojoj su snažan utjecaj imali socijaldemokrati (usp. Kolar-Dimitrijević, 2002.). No u srpnju 1933. Šćetinec je ponovno ugovorno angažiran u Radničkoj komori kao pravni savjetnik, čije je iskustvo bilo korisno i cijenjeno. Od sredine tridesetih sve se više bavi idejom korporativizma, kao mogućega srednjeg puta između liberalizma s jedne te fašizma i komunizma s druge strane. Prvo važnije djelo iz tog područja je ‘Korporativno uređenje države s osvrtom na novi austrijski ustav’. Intenzivno piše i objavljuje i o fašističkim režimima u Italiji i Njemačkoj (‘Socijalna organizacija fašizma’), kritički pišući o autoritarnoj vlasti, ali ne postižući uvijek dovoljnu objektivnost u stavovima. Tijekom posljednjih godina života Šćetinec intenzivno predaje, piše, objavljuje i djeluje u društvenom životu. Iza njega će ostati više od 60 publikacija – knjiga, brošura i članaka u stručnom i katoličkom tisku. Surađivao je u Luči, Hrvatskoj straži, Hrvatskoj prosvjeti, Danici, Ekonomistu, Mjesečniku, Obitelji, Zadružnoj svijesti, a osnovao je i časopis Socijalna misao (Damiš, 1998.). Pri osnutku Glavnog saveza hrvatskih privrednih zadruga 1935. izabran je za potpredsjednika. U studenom 1936. biva izabran za redovitoga profesora Ekonomskokomercijalne visoke škole. Godinu potom dolazi do obnove Hrvatskoga socijalnog tjedna, sa Šće12
Juraj Šćetinec – socijalni mislilac i aktivist
tincem kao predsjednikom organizacijskog odbora. Drugo zasjedanje, posvećeno obitelji i društvu, održano je od 25. do 31. listopada 1937. u Zagrebu i dobilo je i međunarodni odjek, čemu su pridonijele i organizacijske sposobnosti Jurja Šćetinca. Zbornik Obitelj u današnjem društvu izlazi 1938., kada i posljednja Šćetinčeva samostalna knjiga Korporativizam i demokracija, nastala uglavnom na osnovi članaka objavljivanih u Ekonomistu i Mjesečniku. U akademskoj godini 1938./39. postaje dekan Ekonomsko-komercijalne visoke škole. Hrvatski socijalni tjedan održava se treći put u listopadu 1938., a posvećen je pitanjima društvenog poretka i društvenih pokreta. Uz kritiku kapitalizma i komunizma, Šćetinec se zalaže sa korporativizam inspiriran kršćanstvom, ali pokazuje i određene nekonzistentne stavove prema fašizmu. Smrtonosna bolest prekinula je život Jurja Šćetinca u naponu snage, u četrdeset drugoj godini. Obolio je od milijarne tuberkuloze i nekon nekoliko mjeseci preminuo u zagrebačkoj Bolnici sestara milosrdnica u subotu 24. lipnja 1939. Iza Jurja Šćetinca ostali su supruga i tri kćeri. Pokopan je 26. lipnja na groblju Mirogoj. Sprovod na kojem se okupilo oko tri tisuće ljudi vodio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac. Njegova smrt prepoznata je kao velik i nenadoknadiv gubitak ne samo za katoličke krugove, nego i za hrvatsko društvo toga vremena. Njegovu ulogu predavača, aktivista, 13
O ekonomskim i društvenim sustavima
organizatora i motivatora bilo je nemoguće jednostavno zamijeniti ili kopirati. Iako je profesorski savjet Ekonomsko-komercijalne škole nakon njegove smrti donio odluku o osnivanju Zaklade prof. dr. J. Šćetinca za socijalnu znanost, ideja nikada nije zaživjela. Mnoge inicijative iza kojih je Šćetinec stajao utihnule su ili oslabile. Hrvatski socijalni tjedan više se nije održavao. Drugi svjetski rat radikalizirao je odnose u hrvatskom društvu, a u poratnim godinama djelo Jurja Šćetinca je uglavnom prepušteno zaboravu. *** Prve važnije publikacije, ‘Obrtničko pitanje’ i ‘Narodna prosvjeta’ Juraj Šćetinec objavljuje 1926., kao dvadesetosmogodišnjak, u sklopu Knjižnice narodnog preporoda. ‘Obrtničko pitanje’ ambiciozno je djelo nastalo na temelju tečaja za obrtnike pri mjesnoj organizaciji Saveza hrvatskih obrtnika u Koprivnici. U njemu se ocrtavaju mnoge ideje koje će Šćetinec razvijati tijekom svoga stvaralaštva – od staleške koncepcije društva do zauzetosti za radništvo i obrtništvo i aktivistički pristup socijalnim pitanjima. Stil je jasan, a u izlaganju se isprepliću opisni ili ‘prosvjetiteljski’ dijelovi kojima je cilj čitateljima objasniti situaciju u nekom području, s konkretnim analizama, prosudbama, čak i reformističkim tezama. Šćetinec istražuje važnost i položaj obrtništva u ljudskom društvu te 14
Juraj Šćetinec – socijalni mislilac i aktivist
prošlost i sadašnje stanje obrtništva u Hrvatskoj. Studijom se želi djelovati i na poboljšanje statusa obrtništva kroz samorganiziranje te suradnju s državom i drugim društvenim skupinama, a napose s inteligencijom. Današnjim rječnikom obrtništvo možemo poistovjetiti s malim poduzetništvom. To se vidi iz inicijalne razdiobe obrta na veliki i mali, pri čemu autor smatra da samo mali obrti istinski pripadaju obrtništvu. To su oni obrti gdje poduzetnik i sam radi sa svojim radnicima (koji se školuju kako bi jednom i sami postali samostalni). Šćetinec ne krije simpatiju prema malim obrtnicima, koji djeluju u konkurentskom okruženju i ne zarađuju ekstraprofite. Za razliku od njih, velike tvornice sklone su dogovorima oko cijena i na taj način oštećuju potrošače, zbog čega ih autor kritizira. Obrtništvo ima važnu ulogu i u političkom životu, a napose u demokratskom razvoju društva i postizanju socijalnog mira. Prema Šćetincu, obrtništvo uravnotežuje odnos rada i kapitala i potiče zaštitu ljudskog dostojanstva, ali i relativno konzervativan odnos prema tradiciji. Obrtnik se smatra dijelom građanstva, i stoga je ‘čuvar reda i poretka i protivnik revolucije i razaranja’. Vezu malog poduzetništva i demokratizacije Šćetinec iščitava iz ekonomske nezavisnosti poduzetnika, primjećujući da je upravo obrtništvo bilo nositelj oporbene aktivnosti dok je Hrvatska bila sastavni 15
O ekonomskim i društvenim sustavima
dio Austro-Ugarske. Autor se u nekim tezama približava i lijevoj misli – primjerice, naglašava da, unatoč formalnoj demokraciji, vlast u većini zemalja leži u rukama ‘bogataške klase’. Povijesni prikaz razvoja obrta naglašava njihove cehovske korijene. S obzirom na već prisutnu Šćetinčevu sklonost prema staleškoj organizaciji društva, ne čudi idealizacija srednjovjekovnih cehova, gdje se naglašavaju kršćanska ljubav, bratstvo i staleška čast, ponos i solidarnost. Srednjovjekovni cehovi nestali su zbog gospodarskih, političkih i moralnih razloga. Prodor kapitalizma i s njime povezanog liberalizma za autora ima negativnu konotaciju – ponajprije zato što velike tvornice istiskuju obrte i dovode do rastućega broja obespravljenih radnika. Iako obrt i poduzetništvo smatra važnima za demokraciju, autor kritički promatra ‘slobodu obrta’, odnosno poduzetništva, jer drži da ona otvara vrata nekvalitetnoj proizvodnji i zanemarivanju tehničke i stručne spreme. Govoreći o gospodarskoj krizi u prvoj polovici 20-ih godina, njezine korijene Šćetinec pronalazi u osiromašenju zbog rata, a ne toliko u višku proizvedenih dobara i nesolidnoj uporabi kredita. Uz uvažavanje svih negativnih posljedica krize, naglašava da će ona donijeti štedljivost, podizanje kvalitete i propadanje nesposobnih poduzetnika koji su u posao krenuli u vrijeme ‘šverca’. No obrtništvo je njome posebno pogođeno, jer krizu 16
Juraj Šćetinec – socijalni mislilac i aktivist
dodatno otežava neracionalna gospodarska politika, a napose visoki porezi i carine i voluntarizam nadležnih tijela. Temeljni odgovor na gospodarske probleme Šćetinec vidi u samoorganizaciji obrtništva kroz razvijanje staleške svijesti i kulture, podizanje stručne i socijalno-ekonomske naobrazbe i unapređivanje obrtničke organizacije. Polazište Šćetinčevog aktivizma uvijek je u naglašavanju moralnih vrijednosti, na koje se nadovezuju stručna znanja i strukovno udruživanje na osnovama koje nisu tek interesne, nego uključuju i zajednički identitet i kulturu. Glavni oblici udruživanja obrtnika su obrtni zborovi (udruge s ciljem unutarnjeg uređenja i unapređivanja obrtničkog staleža) i obrtne komore (kojima je cilj zastupanje interesa obrtništva prema državi) te zadruge, gdje se obrtnici udružuju radi dobivanja kredita, zajedničke nabave sirovine ili strojeva, skladištenja ili proizvodnje. Iako su se u proteklih osamdesetak godina dogodile velike društvene, ekonomske i tehnološke promjene, neki problemi i rješenja predočeni u ‘Obrtničkom pitanju’ zadržali su znatnu dozu aktualnosti. Strukovno obrazovanje i usklađenost obrazovanja s potrebama tržišta rada ostali su gorući problemi malog poduzetništva. Također, neke organizacijske strukture koje Šćetinec zagovara kompleksnije su od onoga čemu i danas svjedočimo u slučaju malih poduzetnika. Unatoč fragmentiranosti malog 17
O ekonomskim i društvenim sustavima
poduzetništva, zadrugarstvo ili drugi oblici udruživanja na temelju zajedničkih interesa slabo su zaživjeli, što ima negativne ekonomske i društvene posljedice. ‘Narodna prosvjeta: Načela i sistemi’ nevelika je studija koja je objavljena u časopisu Nova škola, a potom otisnuta kao četvrti svezak Knjižnice narodnog preporoda u Zagrebu. Autor izlaže i objašnjava model prosvjećivanja naroda, a na temelju iskustava stečenih u zapadnoj Europi, napose u Njemačkoj i Danskoj. Šćetinec prepoznaje značenje prosvjete i analizira nekoliko usmjerenja prosvjećivanja i izobrazbe (popularno-znanstvena prosvjeta, kritičko-znanstvena prosvjeta, klasna prosvjeta i ‘prava’ narodna prosvjeta). Pritom se kritički osvrće na prva tri usmjerenja, smatrajući da popularna predavanja, niti kritičko-znanstveni pristup, a kamoli klasna prosvjeta ne ispunjavaju prosvjetne zadaće na način koji odgovara potrebama naroda kao organske cjeline s etičkom dimenzijom. Popularno-znanstvenom pristupu predbacuje naglasak na širenju informacija, uz zapostavljanje etičke dimenzije. O kritičkom mišljenju kao temelju prosvjete Šćetinec se izražava kritički, smatrajući kako se time razara vjera i duševni svijet ljudi. Još negativnije se izražava o klasnoj prosvjeti, ponajprije zbog njezine partikularnosti (usmjerenosti na radnike ili seljake), ali i antagonizma prema tradicionalnim vrijednostima. Rješenje za pitanje pro18
Juraj Šćetinec – socijalni mislilac i aktivist
svjećivanja autor sagledava u narodnoj prosvjeti, koja ravnomjerno djeluje na duševni i materijalni život, nadograđuje pučku kulturu i običaje te razvija solidarnost i (kršćansku) religioznost. Zadaci narodne prosvjete po Šćetincu uključuju stvaranje moralnih temelja i osjećaja za obitelj i državu, savjesno obavljanje zvanja te razvoj staleške svijesti i kulture. Iako je naglasak na prosvjećivanju, Šćetinec već uvodi teme radništva, obrtništva i staleške organizacije društva kao sredstva za harmonizaciju socijalnih odnosa. Iz današnje perspektive studija djeluje pomalo arhaično; za njezino razumijevanje treba se stoga prisjetiti da je znatan dio stanovništva Hrvatske u to doba nepismen i da živi u ruralnim uvjetima, najčešće u siromaštvu. Industrijalizacija i modernizacija dotaknule su tek veće gradove, no i to je često značilo zamjenu seoskog siromaštva gradskim, uz ugrožavanje tradicionalnog načina života i vrijednosti koje su ga pratile. Pitanje narodne prosvjete u Šćetinčevoj interpretaciji dotiče mnoge od tih aspekata, ali ne analizira ih dubinski. Ne nudi sveobuhvatne prijedloge, ali primjećuje da se iskustva drugih zemalja ne mogu nekritički primijeniti kod nas. Smatra da se treba započeti s tečajevima opismenjavanja te održavati javna predavanja kojima bi se prenosilo znanje i gradilo zajedništvo. Na sličnom tragu, nekoliko godina kasnije Rudolf Bićanić će u knjizi Kako živi narod dokumentirati 19
O ekonomskim i društvenim sustavima
životne uvjete u ruralnim krajevima i također jasno ukazati na ključno prosvjetno pitanje – nepismenost. »Tek kada se u pitanju pismenosti pokaže dovoljan napredak, moći će se uspješno razvijati druge oblike naših kulturnih stvaranja na mnogo većoj i široj, narodnoj podlozi. Onda neće biti svojina malog broja privilegirane gospode, kojima je pristupačan ‘luksuz’ zapadnoeuropske građanske kulture« (Bićanić, 1936: 151). *** Počevši od 1926., Šćetinec redovito objavljuje u periodici, no turbulentno razdoblje u karijeri do početka 30-ih godina obilježeno je manjkom ambicioznijih publikacija. Dobivanjem profesure na Ekonomsko-komercijalno visokoj školi počinje i najplodnije razdoblje Šćetinca kao znanstvenika. ‘Demokratizacija radnog odnosa’ prvi je njegov tekst koji znanstvenom metodologijom obrađuje pitanje koje zapravo proizlazi iz njegovog ljudskog i aktivističkog habitusa – odnos rada i kapitala, odnosno mogućnosti transformacije radnog odnosa u smjeru veće demokratičnosti i pravednosti. U članku se proučava problem strukture autoriteta u radnom odnosu i njegove promjene na temelju ideja gospodarske demokracije, pokreta za demokratizaciju poduzeća i sustava radioničkih vijeća. U pozadini je opet ideja smanjenja socijalnih sukoba i postizanja određene harmonije. Polazna 20
Juraj Šćetinec – socijalni mislilac i aktivist
točka analize je prevlast kapitala nad radom, koja je praktična činjenica unatoč formalnoj jednakosti ugovornih strana. Rezultat su autokratski odnosi u poduzeću: »Radnik je u čitavom svome radu podredjen neograničenoj volji poduzetnika, odnosno njegovih zamjenika« (Šćetinec, 1933: 311). To ne dovodi samo do instrumentalnih odnosa između poduzetnika i radnika, nego do otuđenja (radnik gubi ‘duševnu vezu’ s radom). Reforma gospodarskih odnosa koju zagovara Šćetinec treba dovesti do uvođenja faktične ravnopravnosti radnika i poslodavaca pri sklapanju ugovora o radu (prije svega u pitanjima plaća i uvjeta rada) te do demokratizacije radnog odnosa, čime će poslodavac i radnik postati suradnici. Uz teoretske osnove, Šćetinec analizira i iskustva zapadnih demokracija, gdje se uloga radnika u ekonomskoj politici i gospodarskom životu realizira pomoću radničkih predstavnika u ekonomskim savjetima (na razini države) i različitim gospodarskim forumima te samostalnih poduzeća koja su osnovali i vode radnici. Pritom se misli na zadruge, kao i na poduzeća u vlasništvu radničkih sindikata. Zanimljiv je i poseban oblik upravljanja nekim njemačkim poduzećima u rudarstvu i energetici, gdje u upravljanju uz poduzetnike sudjeluju i radnici i potrošači, a država intervenira u područjima interesa radnika i utvrđivanja cijena; Šćetinec ga promatra u pozitivnom svjetlu, kao 21
O ekonomskim i društvenim sustavima
»ublaženi oblik ‘socijalizacije’« (tj. nacionalizacije) poslovanja – a nemoguće je ne povući usporedbu i s konceptom samoupravljanja kakav se bio pokušao provesti u Jugoslaviji. Zaštita položaja radnika provodi se kolektivnim ugovorima, koji u to doba dobivaju na važnosti, no Šćetinec ide i bitno dalje – propituje moguću ulogu radnika u upravljanju poduzećem. Demokratizacija poduzeća, odnosno ograničenje apsolutne vlasti poduzetnika (koja je u skladu s načelima liberalizma), svoju teoretsku osnovu nalazi u idejama socijalista i socijalnih reformista. Prvi traže izjednačenje pozicije radnika i poslodavca, dok drugi (kojima se priklanja i Šćetinec) priznaju posebnost gospodarskog života, ali zagovaraju veću ulogu radnika u donošenju odluka, poboljšanju uvjeta rada, personalizaciji radnog odnosa pa čak i nadzoru uprave poduzeća ili ograničenom sudjelovanju u njenom radu. Među primjerima demokratizacije radnog odnosa ističu se radionička vijeća u Njemačkoj i Austriji, ali sličnu ulogu Šćetinec prepoznaje i u instituciji radničkih povjerenika, koja je 1922. fakultativno uvedena u Jugoslaviji. *** Sredinom tridesetih Šćetinec u nizu publikacija obrađuje korporativizam, koji nerijetko stavlja u kontekst kršćanskoga socijalnog nauka. Prije 22
Juraj Šćetinec – socijalni mislilac i aktivist
nego se posvetimo Šćetinčevim publikacijama o tim pitanjima, potrebno je ukratko analizirati pojavu korporativizma kao društveno-gospodarskog modela što su ga 1930-ih godina često zagovarali kršćanski inspirirani intelektualci i političari. Korporativizam je kroz povijest dobivao različita značenja. Nastao je kao ideološko-politička kritika liberalnog kapitalizma, odražavajući otpor feudalne i niže građanske klase (npr. obrtnika), katoličkih i drugih religioznih krugova te dijela intelektualaca (Jessop, 1998.). Na kaotičnost tržišnih sila, klasnih sukoba i stranačke politike (koje je povezano s demokratskim načelom ‘jedan čovjek, jedan glas’), zagovornici korporativizma nastoje pomalo utopijski odgovoriti obnovom društvenog poretka na staleškim načelima, gdje demokraciju nadopunjuje ili zamjenjuje unaprijed definirani sustav predstavljanja partikularnih interesa. Schmitter (1974./1979: 13) definira korporativizam kao: »sustav predstavljanja interesa u kojem su sastavne jedinice organizirane u ograničen broj singularnih, obveznih, nesukobljenih, hijerarhijski poredanih i funkcionalno diferenciranih kategorija, priznatih ili ovlaštenih (ako ne i kreiranih) od strane države, koje imaju monopol u predstavljanju u okviru definiranih kategorija, u zamjenu za poštovanje ograničenja vezanih uz selekciju lidera i artikulaciju zahtjeva i podrške«. 23
O ekonomskim i društvenim sustavima
Modernizacija nije donosila samo industrijalizaciju, urbanizaciju ili uspon građanstva, nego i slabljenje tradicionalnih društvenih struktura (obitelji, obiteljskih zadruga, lokalnih organizacija), problematičan položaj radništva i sekularizaciju društva. Uvođenje tržišnih odnosa donosilo je nova društvena raslojavanja i napetosti, a bilo je samo djelomično praćeno demokratizacijom ili aktivnostima na rješavanju društvenih problema. Ekonomska liberalizacija unosila je preraspodjelu društvene i ekonomske moći i njezinu koncentraciju u rukama onodobnih industrijskih i financijskih magnata. Svjetska ekonomska kriza, koja se odvijala od američkog burzovnog kraha 1929. tijekom cijeloga idućeg desetljeća, samo je zaoštrila ekonomske i društvene proturječnosti i poljuljala povjerenje mnogih građana u tržište, kao i u onodobno shvaćanje demokracije. To će, uz ostale čimbenike, u Njemačkoj otvoriti vrata nacizmu, a u mnogim drugim državama, uključujući Austriju i Portugal, olakšati dolazak na vlast autoritarnih i tradiciji orijentiranih režima. Šćetinec će u svojim radovima kritizirati posljedice ekonomskog liberalizma, ali ponajprije kao režima koji donosi nepravde i previranja – stoga će biti relativno blagonaklon prema autoritarnim režimima koji se suprotstavljaju liberalizmu. Alternativu ekonomskom liberalizmu nudile su ideje socijalizma, koje su se u pravom redu ši24
Juraj Šćetinec – socijalni mislilac i aktivist
rile kroz radnički pokret. Borba za radnička prava značila je suprotstavljanje ustaljenim društvenim strukturama i tradicionalnim političkim, ekonomskim i religijskim autoritetima. Iako su socijalističke ideje uglavnom potekle od francuskih i njemačkih intelektualaca (od Saint-Simona i Fouriera do Marxa i Engelsa), praktičnu realizaciju pronašle su na istoku Europe. Oktobarska revolucija 1917. dovela je u Rusiji na vlast boljševike i stvorila prvi režim sa socijalističkim predznakom. Kratkotrajni socijalistički ustanci dogodili su se 1919. i u Mađarskoj i Njemačkoj. Iako je socijalistički režim do kraja Drugoga svjetskog rata vladao samo jednom zemljom (Sovjetskim Savezom), socijalističke ideje bile su prisutne i na Zapadu, s različitim stupnjem političke podrške u različitim zemljama. Konzervativnim misliocima poput Šćetinca socijalizam nije neprihvatljiv samo zbog svojih posljedica (kao što je slučaj s ekonomskim liberalizmom), nego principijelno – zato jer smatraju da socijalizam nužno znači suprotstavljanje autoritetu i tradiciji, a u sklopu toga i religiji. Iako ova pretpostavka uglavnim vrijedi za maticu socijalističkih ideja i prakse, ne treba zaboraviti ni ideje kršćanskog socijalizma koje su u političkom životu postojale ili postoje u mnogim zemljama (možda najizrazitije u Velikoj Britaniji). Također, i Friedrich Nietzsche kritizirao je i socijalizam i kršćanstvo kao doktrine ‘malih ljudi’ gdje se slabost pretvara u moralna načela. Ne 25
O ekonomskim i društvenim sustavima
ulazeći dublje u ovu problematiku, možemo ipak prihvatiti pretpostavku o tenziji koja prati odnose socijalističkih ideja i organizirane religije, a time i kršćanstva. Korporativizam se tijekom tridesetih godina smatrao važnom alternativom i individualizmu liberalne i deregulirane ekonomije i kolektivizmu državnog socijalizma kakav se provodio u Sovjetskom Savezu. Dio europske stručne i političke javnosti smatrao je da korporativne ideje mogu unijeti veći stupanj uređenosti i harmonije u društveni razvoj, a ipak izbjeći ekstreme nacizma, fašizma ili komunizma, gdje je ‘red u društvu’ plaćen gubitkom sloboda, nasiljem i zločinima. Elementi korporativizma unošeni su u političke sustave u različitim europskim zemljama, što je često bilo inspirirano težnjom za unošenjem kršćanskih vrednota u politiku i javni život. Kako se dogodilo da se problemi industrijskih društava dvadesetog stoljeća pokušavaju riješiti reformom društva na osnovi staleških udruženja (poput cehova) koja korijene vuku iz srednjeg vijeka? To pitanje nastojat ćemo uskoro staviti u kontekst Šćetinčevih tekstova. Za sada treba napomenuti da govorimo, iz današnje perspektive, o vremenu s niskim stupnjem demokratskih prava i sloboda, koje još pamti posljedice Prvoga svjetskog rata, a već je ušlo u duboku političku i ekonomsku krizu. Odnosi rada i kapitala su antagonistički, a 26
Totalitarizam
Nacionalni socijalizam – idejni osnovi i socijalno-ekonomska izgradnja
Zaključak Pitamo se na koncu ovoga pregleda ideja i institucija nacionalnoga socijalizma da li je nacionalni socijalizam dosadašnjim svojim naporima i djelatnošću uspio provesti reformu društva, kojom bi se ostvario novi društveni poredak, bitno bolji i pravedniji od dosadašnjega društvenoga reda i gospodarskoga sistema. Iz dosadašnjega smo izlaganja mogli vidjeti da je nacionalni socijalizam donio korjenitu izmjenu duha i sistema društvene i gospodarske organizacije. Kod te izmjene se pokazuju pozitivni i negativni elementi, i u idejnom pogledu i u praktičnoj primjeni. a) Kao pozitivni elementi se ističu u idejnom pogledu neke njegove opće misli o uređenju društva, a u praktičnoj primjeni neki važni rezultati. 1. U idejnom pogledu zauzima prvo mjesto misao da su duhovna dobra važnija od materijalnih, čime je određen idealistički stav nacionalnosocijalističkog pokreta. Zatim se ističe misao da su interesi zajednice prječi od interesa pojedinaca. Ta 251
O ekonomskim i društvenim sustavima
misao ima da stvori duh društvene solidarnosti, koji veže sve članove naroda u jednu nerazdvojnu cjelinu. U pogledu društvene i gospodarske organizacije dolazi do izražaja misao organske izgradnje društva, prema funkcijama koje vrše pojedine gospodarske i društvene djelatnosti u cjelokupnom narodnom organizmu. Sve je te ideje, koje se općenito smatraju konstruktivnima i kadrima da služe osnovnomu boljem društvenom poretku, preuzeo nacionalni socijalizam iz solidarističke i univerzalističke nauke, iako ih naziva »socijalističkima« (od kojega naziva zaziru i solidarizam i univerzalizam), te ih proglasio idejama voditeljicama svojega pokreta. One čine jezgru njegova »svjetovnoga nazora«. No toj je jezgri dodao još jednu specifično svoju ideju, koja daje boju tome »svjetovnome nazoru«. To je ideja nacionalizma. Po njoj cilj svemu nastojanju oko reforme društva ima biti jačanje nacije. Pojedine se mjere na svim područjima društvenoga života drže dobrima samo koliko doprinose snazi i dobrostanju cijeloga naroda. Narod se shvaća kao solidarna zajednica svih društvenih skupina, koje su za skupni život jednako potrebne i po tome jednako vrijedne. 2. Nacionalni socijalizam, razvijajući djelatnost pod vodstvom tih ideja, pokazao je u praktičnoj primjeni mnoge pozitivne uspjehe. Svojim idealističkim poletom podigao je duh i vjeru u vlastitu snagu i vrijednost svojega naroda. Razvio 252
Totalitarizam
je elan rada, koji je potreban za ostvarenje nove izgradnje društvenoga i gospodarskoga života. Svojim solidarizmom proveo je usredotočenje svih snaga, ujedinjenje i pojednostavljenje organizacijske strukture i otvorio mogućnost planskoga rada. Svojim nacionalizmom odredio je vrijedan cilj napora svih članova društvene zajednice da svojim radom i požrtvovnošću služe snazi i dobrostanju narodne cjeline. b) No osim tih pozitivnih momenata sadrži nacionalni socijalizam i cio niz negativnih elemenata, i u idejama i u praktičnoj primjeni. 1. Razmotrimo sumarno idejna shvaćanja. Njegova ekstremistička koncepcija nacionalizma dovela ga je na put imperijalizma, koji mora prouzrokovati poremećenje međunarodnih i općih društvenih odnosa, a ti utječu opet na stanje društvenih odnosa u svakoj pojedinoj zemlji, kako nam to svjedoči primjer svjetskoga rata i stanje iza njega. Rasizam pak, na kojem osniva svoju ideju nacionalizam, ne samo što nije u cijelosti znanstveno osnovan i što odvodi idealistički smjer nacionalnoga socijalizma na put biološkoga materijalizma, nego u praktičnoj primjeni stvari i poremećenja u unutrašnjem društvenom poretku sadrži mnoge nepravde individualne (sterilizacija) i socijalne (nordiziranje), a u pogledu vanjskih odnosa vodi 253
O ekonomskim i društvenim sustavima
i opet k imperijalizmu, koji predstavlja međunarodnu nepravdu. Kraj tolikih tendencija počinjanja nepravda individualnoga, socijalnoga i internacionalnoga značenja, koje proizlaze iz nacionalno-socijalističkoga shvaćanja ekstremnoga nacionalizma na rasističkoj osnovici, ne zvuči dosta uvjerljivo i iskreno zahtjev »socijalne pravednosti« kao osnovno načelo socijalnoga poretka u »socijalističkom« duhu. Pravednost je jedna, bez obzira na kojem se području ima primjenjivati, da li na pojedinca ili na društvene skupine unutar jednoga naroda ili na više naroda. Ako se tko ogrješuje o pravednost na jednom području, znači da mu pojam pravednosti nije jasan, ili da svjesno vrijeđa zahtjeve pravednosti. U jednom i u drugom slučaju ne može se očekivati od njega uzorna primjena pravednosti na drugim područjima. Slika »pravednih odnosa« u društvu, organiziranom prema načelima nacionalno-socijalističkoga »socijalizma«, svakako je dosta nejasna i neodređena, a njezini sastavni dijelovi nepotpuni. U pogledu organizacijskih načela, nailazimo na simplicistički unitarizam, koji stoji u protuslovlju s nacionalno-socijalističkim načelom »organske« izgradnje društva te koji koči prirodan razvoj svih društvenih organa. Još kobniji je neumoljivi nacionalno-socijalistički totalitarizam, koji umrtvljuje inicijativu i slobodan razvoj pojedinaca i manjih društvenih skupina. Načelo autoritarnoga vod254
Totalitarizam
stva dobrim dijelom je krivo primijenjeno na politički život, gdje dovodi do diktature i samovolje, a pogotovo je krivo primijenjeno na gospodarski i društveni život, koji nužno traži samoupravu interesenata, koji svoje potrebe najbolje sami poznaju. Primjenjujući načelo primata politike u odnosu društvenih faktora, nacionalni socijalizam stavlja sav društveni, gospodarski i kulturni život u službu političke stranke za učvršćenje njezine vlasti, namjesto obratnoga odnosa. Postupajući prema partijskomu gledištu, isključuje u prvom redu iz vodstvenoga položaja, a onda uopće iz gospodarskoga, društvenoga i kulturnoga života sve ljude koji nisu odani ili poćudni stranci, a prema pojedincima počinja nepravdu. Režim osnovan na tim načelima je ekskluzivan, netolerantan i nepravedan. Režim opterećen tim manama u pogledu ideja vodilja i organizacijskih načela ne će biti dovoljno sposoban da ostvari cilj (bar ne u cijelosti) koji si je odredio: složnu narodnu zajednicu, organski povezanu na osnovici socijalne pravednosti. 2. I u praktičnoj primjeni je nacionalni socijalizam pokazao mnogo mana i nedostataka, koje slabe osnov njegove zgrade novoga društvenoga uređenja. U svim njegovim postupcima i djelatnostima suviše se očituje relativnost njegovih mjera i oportunizam, koji pokolebljava povjerenje u načelni stav i idejnu orijentaciju nacionalnoga socijalizma. Naročito se ta neodlučnost i relativnost 255
O ekonomskim i društvenim sustavima
mjera očitovala u ostvarenju staleške organizacije. Nacionalni socijalizam ni danas, kraj provedene goleme organizacije obrtne privrede u ekonomskom i socijalnom pravcu, ne zna kakvo bi značenje dao toj organizaciji, staleško ili kakvo drugo. U najvažnijem problemu sadašnjice u odnosu rada i kapitala, nacionalni socijalizam stoji u nedoumici. Ali ne može ostati nezapaženo da su interesi socijalno slabijih nedostatno zaštićeni. Težak dojam stvara onaj pritisak na ličnu slobodu i naročito na slobodu misli koji daje najznačajnije obilježje nacionalno-socijalističkom autoritarnom režimu. Vještačka propaganda nacionalno-socijalističkih ideja i »svjetovnoga nazora« s prisilnim utuvljivanjem tih ideja ne može kod mnogih stvoriti intimno uvjerenje o vrijednosti tih ideja i iskreno zalaganje za njihovo ostvarenje. Vanjska slika toga »uvjerenja«, koje se očituje u nepreglednim nizovima »odgojenih pobornika« nacionalnoga socijalizma u različitim udruženjima i odredima, koji marširaju i defiliraju ili nepomično stoje i slušaju a onda urnebesno kliču, gubi svoju uvjerljivost o potpunoj zauzetosti tih »pobornika« za režim, kad on ima toliko nedostataka i mana. No zato se osjeća mnogo veći respekt prema vodstvenomu aparatu, koji pokreće taj scenarij. On krije u sebi psihološku i organizacijsku tajnu, koja ga je učinila tako jakim i neoborivim, slično kao i boljševički režim u Rusiji, usprkos svih mana i nedostataka u 256
Totalitarizam
sistemu društvenoga poretka i dvojbenih uspjeha u ostvarenju socijalne pravednosti. Nacionalni socijalizam hoće ostvariti besklasno društvo. To isto hoće polučiti kao svoj krajnji cilj i komunizam. Samo komunizam hoće da »likvidira« sve druge klase osim radničke, tako da radnici budu jedini elemenat društvene zajednice, koja će biti homogena i egalitarna. Nacionalni socijalizam pak hoće okupiti »sve one koji stvaraju« u jednu zajednicu, organski povezanu, s hijerarhijom vlasti, ali duhovno slivenu u jednu cjelinu, da se u njoj ne će javljati suprotnosti i sukobi, nego samo nastojanje da svi bez razlike položaja u gospodarskoj funkciji i imovnoga stanja »služe narodu«. Komunizam hoće polučiti svoj cilj silom – diktaturom proletarijata, a nacionalni socijalizam odgajanjem, prožimanjem svih članova naroda nacionalno-socijalističkom ideologijom o nacionalnom i socijalnom jedinstvu. Kod toga pušta s vida realne čimbenike u društvenom životu – interese! Nacionalni socijalizam olako rješava taj problem. On se odaje iluziji (ako samo to!) da će poduzetnik prožet nacionalno-socijalističkom ideologijom sam od sebe nastupati prema radnicima uvijek pravično i raditi nesebično za njihovo dobrostanje. Zato je, negirajući klasni sastav društva, zabranio sve pojave klasne borbe (štrajk i isključenje), ali i sva sredstva mirnoga uređenja radnih odnosa na klasnoj osnovici (kolektivne ugovore). Društvena cjelina poduzeća, kojoj je glava poduzetnik, 257
O ekonomskim i društvenim sustavima
ne treba međusobnih pregovora, jer će se valjani poduzetnik, kao »povjerenik naroda«, sam očinski brinuti za svoje sljedbenike, koji su mu od naroda povjereni, da radi s njima zajedno na korist narodne cjeline. Nije li pred stotinu godina iznio francuski sociolog Frederic Le Play sličnu pateralističku ideologiju o »zajednici poduzeća«, osnovanoj na načelu »reda i autoriteta«, pod vodstvom poduzetnika kao oca te radne zajednice? Le Play je razvijao više od 50 godina veliku djelatnost za ostvarenje toga cilja, a posljedak? Nekoliko »dobrih poslodavaca« (bons patrons) na sjeveru Francuske je uvelo u svoja poduzeća obiteljske dodatke i ekonomate! Što to znači? Znači da se rješenje pitanja odnosa rada i kapitala ne može prepustiti subjektivnim dispozicijama, na koje bi se djelovalo samo idejnim uvjeravanjima i moralnim poticajima, nego treba i objektivno izmijeniti društvene odnose. Fašizam je u tom pogledu mnogo realniji. On je spoznao značenje interesa i sklonosti ljudi, da u prvom redu idu za svojim ličnim interesom. Fašizam nije taj lični interes postavio za načelo gospodarske i društvene djelatnosti, kao liberalizam, ali ga je priznao kao faktični elemenat ljudske naravi. Zato je idući za ostvarenjem društvene solidarnosti i društvenoga mira i sklada zadržao one institucije pomoću kojih su se sukobi u interesima mogli rješavati mirnim putem, a to su sindikati poslodavaca i posloprimaca, koji sklapaju kolektivne ugovore. No fašizam nije zašao ipak do 258
Totalitarizam
korijena same stvari – do stvaranja objektivnih preduvjeta za društveni sklad. Još manje je to učinio nacionalni socijalizam. On se podaje iluziji da se ljudi odgajanjem mogu odvrnuti od težnje da idu za svojim ličnim interesima; da se formalnom izjavom o nepriznanju klasnoga sastava društva može izmijeniti društvena konstitucija; da se formalnom zabranom klasne borbe mogu ukloniti klasne suprotnosti, a da se kod toga ne dirne u pitanje uzroka klasne podvojenosti i klasnih sukoba. Nacionalni socijalizam nije do sada proveo nikakove zamašne socijalne reforme u odnosu između rada i kapitala. Njegove su reforme u pogledu poboljšanja socijalnoga položaja radnika nedostatne. U pogledu ekonomskoga položaja one su upravo nepovoljne (ugovor o radu), izuzev mjere o smanjenju nezaposlenosti. Štoviše, ne vidi se da bi nacionalni socijalizam u dogledno vrijeme imao u programu provođenje kakove značajne reforme kojom bi se poboljšao socijalni i ekonomski položaj radnika, a nema ni takovih organa ili institucija koje bi same od sebe mogle dati kakovu inicijativu u tome pravcu (kao što fašizam ima sindikate i korporacije). Tako fraze o »vodstvu« i »sljedbenicima« u radnom odnosu i »službi narodnoj cjelini« ostaju isprazne formule, koje ne mogu dati sadržaja društvenom životu. Iako je nacionalni socijalizam donio korjenitu izmjenu duha i sistema socijalne i ekonomske 259
O ekonomskim i društvenim sustavima
organizacije, ipak nije doveo do potpunoga preobraženja društvene konstitucije. Započeo je sa staleškom organizacijom, ali ju je proveo samo djelomično, na nekim područjima, kod poljoprivrede i zanata, a i tu nedostatno i nepotpuno. Ta staleška organizacija, koliko je provedena, ne odgovara ni načelima koja ističe nacionalni socijalizam (organska izgradnja), a pogotovo se razlikuje od opće profesionalno-korporativne koncepcije, jer nema samouprave, što je bitni elemenat staleške organizacije. Za najodlučniju gospodarsku skupinu, obrtnu privedu, donio je privremene mjere, koje imadu više mehaničko nego organsko značenje, a koje izričito otklanjaju stalešku organizaciju. Za najvažniju društvenu skupinu, radnike, ne može se odlučiti kako da konačno uredi njihovu socijalnu organizaciju. Oblik apsolutističke organizacije »zajednice poduzeća«, pod autokracijom vođe – poduzetnika, znači pogoršanje za nekoliko stupnjeva prijašnjega stanja, koje je proizlazilo iz individualističkoga liberalnoga režima, a postavljanje državne vlasti kao najodlučnijega regulatora socijalnih odnosa u pravcu socijalne pravednosti ne prikazuje neko približavanje »korporativnom« sistemu, nego u najbolju ruku sistemu državnoga socijalizma. Tako nacionalni socijalizam, sa svojom socijalnom organizacijom, stoji po sredini između stanja individualističkoga liberalnoga sistema s jedne strane i korporacijskoga staleškoga s druge 260
Totalitarizam
strane te se približava sistemu državnoga socijalizma autoritarnoga tipa.2 Iz čitava toga zamaha razgrađivanja dosadašnje društvene organizacije i izgrađivanja nove organizacije za sada proizlazi kao glavno obilježje nacionalno-socijalističke djelatnosti: podvrgavanje svih duševnih, društvenih, gospodarskih, političkih i kulturnih sila i elemenata pod isključivu totalitarnu vlast jedne stranke, koja vlada državom, a koja želi da prožme cio njemački narod jednim svjetovnim nazorom, osnovanim na mitu krvi i rase, da bi učinila taj narod kao cjelinu velikim i jakim i osposobila ga za vodstvo svijeta. Međutim u ostvarenju tih težnja nacionalni socijalizam je izgradio samo svoj novi politički državni sistem, koji je doduše sada čvrst, ali pun rizika za budućnost radi svoje ekskluzivnosti i netolerantnosti. U uređenju gospodarskoga stanja i socijalnih odnosa sve je još u stadiju iskušavanja, pa je kraj svojega krzmanja i kolebanja, uz mnoge mane i nedostatke već provedene organizacije, još daleko da izgradi novi socijalni sistem, koji bi ostvario u cijelosti novi društveni poredak, bitno bolji i pravedniji nego što je sadašnji. Nacionalni socijalizam je još uvijek pokret u vrijenju, koji izbacuje dobre i loše ideje, sretne i neuspjele oblike, idealne težnje i brutalne postupke; pokret jasno 2
Usp. nauku A. Wagnera!
261
O ekonomskim i društvenim sustavima
određenoga cilja, a neodređenih puteva, pokret idejno dogmatičan, a praktično oportunistički, no iznad svega pokret vođen željeznom rukom i neslomivom voljom svojega vođe. U njem se može naći mnoga pouka, pozitivna ili negativna, za društveni život i za prosuđivanje društvenih sila. Nacionalni socijalizam je pokret koji je ustalasao život njemačkoga naroda, zaodjenuo ga u nove oblike, nemilosrdno uništavajući sve elemente koji se nisu s njim sljubili, postavio mu nove ciljeve i odredio nove puteve. Kamo će ti putevi dovesti, pokazat će budućnost. Može se očekivati prema do sada pokazanomu vitalitetu toga pokreta da će se taj pokret, prošavši različite faze iskušavanja, staložiti i srediti, pa da će se iz obilja njegovih ideja, shvaćanja, oblika i nastojanja, u kojima se očituje njegov dinamizam, razviti poseban sistem socijalne doktrine i socijalne organizacije. No on će morati najprije – kako se to iz izložene kritike može zaključiti – izmijeniti mnogu os u svojoj ideologiji i osnovku u svojoj organizaciji, da bi mogao s obiljem svojih energija ostvariti novi bolji društveni poredak i u tome poslužiti uzorom i drugome svijetu. Nacionalni socijalizam: idejni osnovi i socijalnoekonomska izgradnja (1937.), str. 103 – 108
262
ŽIVOTOPIS
1898. – 19. travnja – rođen u Koprivnici 1913. – u školskom glasilu Nada objavljuje članak Razvitak, djelovanje gomile, u kojem analizira djelovanje masa i upozorava na njezinu važnost za promjene u društvu 1917. – maturirao u gornjogradskoj Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1917. – 1920. – studira na Pravnom fakultetu u Zagrebu; član, a kasnije i predsjednik Hrvatskoga katoličkog akademskog društva »Domagoj« 263
1920. – 1924. – pohađa Slobodnu školu političkih znanosti u Parizu gdje je na tamošnjem Pravnom fakultetu pohađao kolegije iz političkih i ekonomskih znanosti; putuje zapadnom i srednjom Europom 1924. – 26. prosinca – postiže doktorat iz pravnih i ekonomskih znanosti, braneći radnju iz problematike obrtništva 1924. – 1925. – radi kao odvjetnički perovođa u Đakovu 1925. – sudski pripravnik pri Kotarskom sudu u Koprivnici 1926. – položio sudački ispit te je imenovan sudcem 1926. – 1928. – odvjetnički pripravnik Bjelovaru 1926. – objavljuje prve važnije publikacije: Obrtničko pitanje (Križevci) i Narodna prosvjeta (Zagreb) 1928. – polaže odvjetnički ispit i postaje pravni referent u Radničkoj komori u Zagrebu 1931. – ugovorni nastavnik za sociologiju i socijalnu politiku u Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Zagrebu 1932. – obranio habilitacijsku radnju Intervencija države u radnim odnosima i održao nastupno predavanje Demokratizacija radnih odnosa 1932. – postaje privatnim docentom 1932. – 4. do 10. prosinca – na čelu Prvog zasjedanja Hrvatskoga socijalnog tjedna 264
1933. – studiju Demokratizacija radnog odnosa objavljuje u dva nastavka u Mjesečniku, glasilu Pravničkog društva 1933. – postaje izvanrednim profesorom 1933. – ponovno ugovorno angažiran u Radničkoj komori kao pravni savjetnik 1935. – izabran je za potpredsjednika Glavnog saveza hrvatskih privrednih zadruga 1935. – objavljuje knjige Socijalna organizacija fašizma (Zagreb) i Korporativno uređenje države s obzirom na novi austrijski ustav (Zagreb) 1936. – izabran za redovitog profesora Ekonomskokomercijalne visoke škole 1937. – 25. do 31. listopada – predsjednik organizacijskog odbora obnovljenog Hrvatskoga socijalnog tjedna 1937. – objavljuje Nacionalni socijalizam: idejni osnovi i socijalno-ekonomska izgradnja (Zagreb) te potpisuje uređenje zbornik Načela društvene obnove s Hrvatskog socijalnog tjedna (Zagreb) 1938. – izlazi njegova posljednja samostalna knjiga Korporativizam i demokracija te zbornik Obitelj u današnjem društvu s Hrvatskog socijalnog tjedna koji je uredio u suradnji s Velimirom Deželićem i Milanom Ivšićem (Zagreb) 1938./39. – dekan Ekonomsko-komercijalne visoke škole
265
1939. – urednik zbornika s Hrvatskog socijalnog tjedna Društveni poredak i društveni pokreti (Zagreb) 1939. – 24. lipnja – umire u Zagrebu 1939. – 26. lipnja – sprovod, na kojem se je okupilo oko tri tisuće ljudi, vodio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac
266
BIBLIOGRAFIJA
Knjige i brošure Obrtničko pitanje. Knjižnica narodnog preporoda – knjiga 3, Zagreb, 1926. Narodna prosvjeta: načela i sistemi. Knjižnica narodnog preporoda – knjiga 4, vlastita naklada, Križevci, 1926. Socijalna organizacija fašizma. Vlastita naklada, Zagreb, 1935. Korporativno uređenje države s obzirom na novi austrijski ustav. Vlastita naklada, Zagreb, 1935. Nacionalni socijalizam: idejni osnovi i socijalno-ekonomska izgradnja. Vlastita naklada, Zagreb, 1937. Načela društvene obnove (urednik). Hrvatski socijalni tjedan, Zagreb, 1937. Korporativizam i demokracija. Vlastita naklada, Zagreb, 1938. Obitelj u današnjem društvu (urednik, u suradnji s Velimirom Deželićem i Milanom Ivšićem). Hrvatski socijalni tjedan, 2, Zagreb, 1938. Društveni poredak i društveni pokreti (urednik). Hrvatski socijalni tjedan, 3, Zagreb, 1939. Korporativni sistem fašizma. Posebni otisak iz III. knjige Hrvatskoga socijalnog tjedna, vlastita naklada, Zagreb, 1939. 267
Članci u časopisima i zbornicima 1913. Razvitak, djelovanje gomile, Nada, 7, str. 150. 1916. O kolonizaciji romanskih i germanskih naroda i Slavena, Nada, VIII, 2-3, str. 39 – 49 i 120 – 128. 1927. Odgoj vođa, Luč, 22/14-15, str. 248 – 251. Organizam ili mehanizam?, Luč, 23/1, str. 3 – 6. 1928. Naš socijalni poziv, Luč, 23/6, str. 169 – 171. 1929. VII. kongres »Pax Romanae« u Cambridgeu, Luč, 24/4-5, str. 158 – 160. Socijalna politika, Luč, 24/6, str. 189 – 191. Socijalne institucije, Luč, 24/7, str. 237 – 239. 1930. Kriza parlamentarizma u Italiji (djelo M. Ivšića), Hrvatska prosvjeta, XVII/1930., 12, str. 269 – 270 1933. Demokratizacija radnog odnosa, Mjesečnik – Glasilo Pravničkog društva, br. 6-7 (str. 308 – 324) i 9-10 (str. 399 – 414).
268
1935. Korporativna ideja u austrijskom ustavu, Ekonomist, I/1935., 1, str. 2-8; 2, str. 59 – 67. Kršćanska radnička internacionala, Hrvatska prosvjeta, XXII/1935, 1/2, str. 24 – 30. Korporativni parlament u Austriji, Ekonomist, I/1935., 3, str. 104 – 114. Smjernice obnove društvenoga poretka, Kalendar Gospine krunice, II/1935, str. 68 – 76. 1936. Diljem sela, Hrvatska prosvjeta, XXIII/1936., 1/2, str. 62 – 64. Korporativno uređenje države (objava), Hrvatska prosvjeta, XXIII/1936., 5, str. 224. Staleška organizacija: put do novoga društvenoga poretka, Kalendar sv. Ante 1937. Socijalni tjedan, u Šćetinec, J. (ur.), Načela društvene obnove, Hrvatski socijalni tjedan, Zagreb, 1937., str. 3 – 10. Smjernice socijalne obnove prema enciklikama »Rerum novarum« i »Quadragesimo anno«, u Šćetinec, J. (ur.), Načela društvene obnove, Hrvatski socijalni tjedan, Zagreb, 1937., str. 27 – 41. Idejni osnovi nacionalnog socijalizma, Ekonomist, III/1937., 6, str. 244 – 249; 7/8, str. 293 – 309; str. 9, str. 369 – 378. 269
Socijalni rad svećenika, Katolički list, 88/1937., 13, str. 159 – 161. Seljačka politika (M. Ivšić), Hrvatska prosvjeta, XXXIV/1937., 9/10, str. 446 – 447. 1938. Problemi suvremenoga korporativizma, Mjesečnik – Glasilo Pravničkoga društva, br. 6-8, LXIV, str. 289 – 306. Kronika (sadržava i pozdravni govor predsjednika, na str. 13 – 15), u Šćetinec, J., Deželić, V. i Ivšić, M. (ur.), Obitelj u današnjem društvu, Hrvatski socijalni tjedan, Zagreb, 2, 1938., str. 7 – 20. Obitelj i društvo, u Šćetinec, J., Deželić, V. i Ivšić, M. (ur.), Obitelj u današnjem društvu, Hrvatski socijalni tjedan, 2, Zagreb, 1938., str. 45 – 52. Zaključni govor, u Šćetinec, J., Deželić, V. i Ivšić, M. (ur.), Obitelj u današnjem društvu, Hrvatski socijalni tjedan, 2, Zagreb,1938., str. 236 – 237. Korporativni sistem u Portugalu, Ekonomist, IV/1938., 6, str. 241 – 252; 7/8, str. 295 – 307; 9, str. 395 – 404; 10/1, str. 449 – 454. Zadrugarstvo – velika narodna pomoć, Kalendar sv. Ante, str. 139 – 142. Današnji društveni pokreti, Danica, arak 4, str. 49 – 52.
270
1939. Kronika (sadržava i pozdravni i uvodni govor predsjednika, na str. 14 – 18), u Šćetinec, J. (ur.), Društveni poredak i društveni pokreti, Hrvatski socijalni tjedan, 3, Zagreb, 1939., str. 9 – 27. Socijalni i ekonomski sistem fašizma i nacionalnog socijalizma, u Šćetinec, J. (ur.), Društveni poredak i društveni pokreti, Hrvatski socijalni tjedan, 3, Zagreb, 1939., str. 133 – 152. Korporativno uređenje društva po kršćanskoj socijalnoj nauci, u Šćetinec, J. (ur.), Društveni poredak i društveni pokreti, Hrvatski socijalni tjedan, 3, Zagreb 1939., str. 247 – 263. Zaključni govor predsjednika, u Šćetinec, J. (ur.), Društveni poredak i društveni pokreti, Hrvatski socijalni tjedan, 3, Zagreb, 1939., str. 277 – 278.
271
LITERATURA Baloban, S. i Dugalić, V. (2004.): Neke oznake solidarnosti u katoličkoj socijalnoj misli u Hrvatskoj od 1900. do 1945., Bogoslovska smotra, 74 (2), str. 493 – 538. S. B. (1938.): Juraj Šćetinec, Nacionalni socializam, Misel in delo: kulturna in socialna revija, Ljubljana, IV, 2-3, str. 97 – 98. Damiš, I. (1998.): Prof.dr. Juraj Šćetinec: povodom 100-godišnjice rođenja. Danica. Zagreb, HKD sv. Jeronima, str. 90 – 92. Jessop, B. (1998.): Corporatism and Syndicalism, u Goodine, R.E. i Petit, P. (ur.), A Companion to Contemporary Political Philosophy, str. 404 – 410. Kolar-Dimitrijević, M. (1968.): Djelovanje Božidara Adžije na kulturno-prosvjetnom uzdizanju zagrebačkih radnika, Iz starog i novog Zagreba, 4, Zagreb, 1968., str. 283 – 300. Kolar-Dimitrijević, M. (2002.): Koprivničanac dr. Juraj Šćetinec, socijalni pisac, Podravski zbornik, 28/2002., str. 161 – 175. Dr. N. K. (1939.): Dr Juraj Šćetinec, Katolički list, 90/1939., 26, str. 319 – 322. Lamer, M. (1939.): In memoriam dr. J. Šćetinec, Ekonomist, 5, 7-8, str. 1.
272
Lončarević, V. (2009.): Katolička socijalno-gospodarska nastojanja 1-2, ‘Glas Koncila’, 2009., 48, str. 25 i 2009., 49, str. 25. N. N. (1939.): In memoriam J. Šćetinec, Podravske novine, 26, 1. 7. 1939. N. N. (1939.): Dr. Juraj Šćetinec, Hrvatski narod, 1/1939., 21, 5. Perinić, L. (1939.): Umro je čovjek Božji, Luč, XXXIV, 9-10, str. 1 – 2. Schmitter, P. C. (1974.): Still the century of corporatism?, Review of Politics, 36 (1974), str. 85 – 121. Pretisnuto u Schmitter, P. C. i Lehmbruch, G. (1979.), Trends toward Corporatist Intermediation, London, Sage, str. 7 – 52. Seršić, V. (2009.): Prikaz knjige dr. Jurja Šćetinca »Socijalna organizacija fašizma«, Naša riječ, 2 (1), str. 12 – 15. Šćetinec, J. (1937.): Nacionalni socijalizam: idejni osnovi i socijalno-ekonomska izgradnja, Zagreb, vlastita naklada. Šćetinec, J. (1938.): Problem suvremenoga korporativizma, Mjesečnik – Glasilo Pravničkoga društva, br. 6-8, LXIV, str. 289 – 306. Volinski, K. R. (1939.): In memoriam: Dr Juraj Šćetinec, Hrvatska prosvjeta, 23/1939., 4/6, str. 183 – 186.
273
SADRŽAJ JURAJ ŠĆETINEC – SOCIJALNI MISLILAC I AKTIVIST ............................................................ 7 OBRTNIŠTVO I RADNIŠTVO ............................. 43 Obrtničko pitanje ...................................................... 45 I. Važnost i položaj obrtničkog staleža u ljudskom društvu........................................ 45 II. Kriza maloga obrta .......................................... 53 III. Gospodarska organizacija obrta .................. 62 Demokratizacija radnog odnosa ............................ 65 Uvod ....................................................................... 65 I. Problem vlasti u radnom odnosu ................... 69 II. Reforma strukture vlasti u radnom odnosu demokratizacijom poduzeća ........................ 78 a) Ideja gospodarske demokracije ..................... 78 b) Razvoj pokreta za demokratizaciju poduzeća........................................................ 103 c) Sistem radioničkih vijeća .............................. 120 Zaključak ............................................................. 132 Literatura ............................................................. 133 KORPORATIVIZAM ............................................. 137 Problemi suvremenoga korporativizma ............. 138 Staleški princip društvenoga uređenja .............. 186 I. Staleži i klase kao pojavi društvene diferencijacije i integracije .......................... 186 II. Odnos staleža i klasa u današnjem društvu ........................................................... 196
275
Korporativno uređenje društva po kršćanskoj socijalnoj nauci .................................................. 205 I. Načela enciklike Quadragesimo anno ........ 210 III. Izgledi za ostvarenje korporativne organizacije u kršćanskom duhu ............... 219 Staleški princip društvenoga uređenja .............. 225 I. Staleži i klase kao pojavi društvene diferencijacije i integracije .......................... 225 II. Odnos staleža i klasa u današnjem društvu ........................................................... 235 TOTALITARIZAM ................................................. 245 Korporativni sistem fašizma ................................. 246 Ciljevi korporativno-staleške organizacije fašizma i nacionalnog socijalizma.............. 246 Nacionalni socijalizam – idejni osnovi i socijalno-ekonomska izgradnja ................... 251 Zaključak ............................................................. 251 Životopis ................................................................... 263 Bibliografija.............................................................. 267 Knjige i brošure .................................................. 267 Članci u časopisima i zbornicima .................... 268 Literatura................................................................... 272
276
Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća 1. Petar Grgec Na Goru Gospodnju Anketa o hrvatskoj katoličkoj književnosti 2. Antun Mahnić O lijepoj umjetnosti Kritike, studije i eseji 3. Drago Ćepulić Život i duh Studije i eseji 4. Ton Smerdel Duh umjetnosti Eseji 5. Rajmund Kupareo Um i umjetnost Eseji 6. Petar Grgec Katolicizam, kultura i politika Članci, govori i studije
7. Đuro Arnold Vjera, filozofija i umjetnost Govori i članci 8. Ivo Lendić Katolicizam i kultura Eseji, članci i polemike 9. Ilija Jakovljević Izazov kršćanskog humanizma Članci, eseji i komentari 10. Bonifacije Perović Društveno-socijalne misli Eseji i članci 11. Ivan Evanđelist Šarić Suvremene spasonosne misli Eseji i okružnice 12. Ljubomir Maraković Katolički idealizam i realizam Studije, kritike, intervjui, članci 13. Milan Ivšić Socijalni duh i narodna kultura Studije, eseji i članci 14. Stjepan Tomislav Poglajen Kršćanski personalizam Govori, članci, studije
15. Ferdo Rožić Katolički kulturni putokazi Članci i govori 16. Nedjeljko Subotić Katolicizam i solidarizam Ogledi, kritike, članci 17. Juraj Šćetinec O ekonomskim i društvenim sustavima Studije, članci i kritike
Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnika: Glas Koncila Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 318; faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr
Tisak Grafika Markulin, Lukavec