KatoliÄ?ke organizacije - Rim-Papinstvo Lurd - Moral -TjelovjeĹžba - Razno
IVAN MERZ
SABRANA DJELA SVEZAK II.
IVAN MERZ
SABRANA DJELA SVEZAK II.
Urednik: Bo탑idar Nagy, SJ
IVAN MERZ
KATOLIČKE ORGANIZACIJE RIM-PAPINSTVO LURD MORAL TJELOVJEŽBA RAZNO Drugi dio članaka i studija Ivana Merza objavljenih u tisku
Postulatura za kanonizaciju bl. Ivana Merza Filozofski fakultet Družbe Isusove Glas Koncila Zagreb, 2011.
IVAN MERZ
SABRANA DJELA SVEZAK II.
KATOLIČKE ORGANIZACIJE – RIM-PAPINSTVO – LURD MORAL – TJELOVJEŽBA – RAZNO Tekstove Ivana Merza priredio i uredio: Božidar Nagy, SJ Izdavači:
POSTULATURA ZA KANONIZACIJU BL. IVANA MERZA Zagreb, Jordanovac 110 – www.ivanmerz.hr – e-mail: postulatura@ivanmerz.hr FILOZOFSKI FAKULTET DRUŽBE ISUSOVE Zagreb, Jordanovac 110 – www.ffdi.hr – e-mail: dekan@ffdi.hr GLAS KONCILA Zagreb, Kaptol 8 – www.glas-koncila.hr – e-mail: web-izlog@glas-koncila.hr Nakladnik: Postulatura za kanonizaciju bl. Ivana Merza Zagreb, Jordanovac 110, pp.169 Za nakladnika: Božidar Nagy, SJ Lektura: Anđa Jakovljević, prof. Zrinka Jakubin, prof. Grafička obrada: Dvoklik, Zagreb Tisak: Ekološki Glasnik – Donja Lomnica CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 786342 ISBN 978-953-7562-01-4 Izdavanje ovoga drugog sveska Sabranih djela Ivana Merza pomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
SADRŽAJ PREDGOVOR Drugom svesku Sabranih djela Ivana Merza...................9 IV. DIO – KATOLIČKE ORGANIZACIJE Uvod....................................................................................................13 Novo doba............................................................................................17 Vjerski preporod austrijskih katolika....................................................23 Katolička internacionalna đačka unija...................................................26 Što hoćemo?........................................................................................28 Katolička đačka internacionalna unija...................................................29 Novi tip akademske organizacije...........................................................36 Život i djelo velikog prelata msgr. Antuna Mahnića..............................39 Internacionalni kongres kršćanskih demokrata.....................................44 Manifestacija katoličkih umjetnika.......................................................46 Tjedan katoličkih književnika...............................................................48 Internacionalni demokratski kongres u Beču........................................53 Opera »Kardinal Ferrari«......................................................................55 Sticanje podmlatka...............................................................................62 Orlovsko slavlje u Međimurju..............................................................66 Unutarnja snaga kongregacije...............................................................69 Predgovor za Zlatnu knjigu hrvatskog Orlovstva...................................74 Nove smjernice omladinskoga pokreta.................................................78 Interkonfesionalizam ...........................................................................80 Na adresu »Hrvatskog Sokola«.............................................................99 Katoličkim roditeljima.......................................................................102 Hrvatsko orlovstvo i naši biskupi........................................................105 Hrvatsko orlovstvo.............................................................................113 Crkva i Orlovstvo...............................................................................116 Kolumbovi vitezovi u Rimu ...............................................................133 Kralj Orlova.......................................................................................135 Vlast i poslušnost...............................................................................142 Belgijska katolička omladina...............................................................147
Svećenik kao duhovnik omladinskoga udruženja................................150 Borba njemačke katoličke omladine protiv sportskoga materijalizma.. 153 Iz povijesti Orlovstva..........................................................................164 Apostolat naše belgijske braće............................................................167 Osnivajmo orlovska i orlička društva!.................................................169 Primjer katoličke svijesti....................................................................171 Mahnićevim putom............................................................................172 Križari novoga vijeka..........................................................................180 Iz suvremene duhovne pastve ............................................................184 Orlovstvo nije nikakva novotarija........................................................189 V. DIO – RIM – PAPINSTVO Uvod..................................................................................................193 Mir Kristov u kraljevstvu Kristovu......................................................196 Katoličanstvo i hrvatski narod............................................................198 Vječni Rim.........................................................................................213 U vječni Rim!.....................................................................................215 Sveta godina.......................................................................................218 Školstvo.............................................................................................224 Orlovi u Rimu....................................................................................257 U misijskoj izložbi..............................................................................262 Papa ..................................................................................................266 Suze Svetoga Oca Pape......................................................................270 Njegovoj svetosti Papi Piju XI............................................................272 Papina država.....................................................................................274 Pismo bratu Orlu...............................................................................277 Krist Kralj..........................................................................................281 VI. DIO – LURD Uvod..................................................................................................283 Dva čuda u Lurdu..............................................................................285 Zolin »Lurd«......................................................................................289 Lurdske proslave u Zagrebu...............................................................303 Lurd...................................................................................................306 6
Naša Gospa lurdska 11. veljače..........................................................334 Lurd u francuskoj književnosti...........................................................336 VII. DIO – MORAL Uvod..................................................................................................359 Crkveni autoritet i novinstvo..............................................................361 Zdravi i nezdravi nacionalizam...........................................................362 Zabrana čitanja nekih novina..............................................................371 Biskup zabranjuje čitanje loših novina.................................................372 Žena i politika....................................................................................375 Katolici i novi plesovi.........................................................................378 Borimo se protiv današnjih plesova u dvoje........................................395 Katolički omladinac i politika.............................................................397 Smjernice za obnovu kršćanskih ćudorednih običaja...........................398 Suvremena križarska vojna njemačkih katolika...................................411 Prava ljubav prema domovini.............................................................423 Razmatranje o modi...........................................................................426 Smjernice organizacije o stvaranju kršćanskih ćudorednih običaja......429 Katolkinje! Majke i djevojke!..............................................................432 VIII. DIO – TJELOVJEŽBA Uvod..................................................................................................435 Marija i tjelovježba.............................................................................436 Katolički tjelesni odgoj.......................................................................438 Tjelesni odgoj kod omladine...............................................................442 Ženska tjelovježba..............................................................................451 Tjelesni odgoj omladine .....................................................................452 Tjelesno savršenstvo uvjet je duševnoga savršenstva...........................455 IX. DIO – RAZNO Uvod..................................................................................................459 Rabindranath Tagore o Europi............................................................460 Đak – apostol Pierre Poyet.................................................................461 Bistričko proštenište...........................................................................466 7
Proslava 75. godišnjice samostanske preparandije...............................469 Nove katoličke novine........................................................................471 Posjet odličnog Francuza....................................................................473 Ing. Dragan Marošević........................................................................476 Philosophia perennis..........................................................................478 Kazalo imena......................................................................................481
8
PREDGOVOR Drugom svesku Sabranih djela Ivana Merza Nakon objavljivanja prvoga sveska Sabranih djela Ivana Merza u kojemu su doneseni njegovi radovi s tri glavna interesna područja kojima se bavio – književnost, liturgija i Katolička akcija - u ovomu drugom svesku donosimo drugi dio njegovih objavljenih članaka, radova i studija koje je objavio za vrijeme svoga života o drugim temama kojima je posvećivao svoju misaonu pozornost i s tim povezanu djelatnost. Sve su to radovi s vjerskom tematikom. Najprije imamo veliku skupinu članaka o katoličkim organizacijama. Potom su tu članci o Rimu, papi i papinstvu, zatim o Lurdu i lurdskim događanjima i čudesima. Teme iz kršćanskog morala, prema čemu je bio posebno pozoran, obrađuje Merz u nekoliko članaka. S tim su povezani i članci o tjelovježbi koja je bila sastavni dio programa i djelatnosti Orlovske organizacije; i kroz te svoje članke Merz joj je nastojao organizaciji utisnuti duh kršćanskih vrijednosti. Ostale Merzove članke o drugim temama, ali uvijek s vjerskim sadržajima, svrstali smo u skupinu pod zajedničkim imenom Razno. Čitajući njegove radove uočavamo jednu svestranost; mnoge stvarnosti ljudskoga života i društva povezane s vjerom zaokupljale su njegovu pozornost. Svima njima pristupa u svjetlu katoličke vjere i pokazuje rješenja u njezinu svjetlu. Njegovi su članci, o bilo kojoj temi da piše, prožeti dubokim osvjedočenjem o ljepoti i istinitosti katoličke vjere i njezinih moralnih načela i što želi svojim pisanim radovima priopćiti čitatelju, te ih uvjeriti i oduševiti za njih. Iz njegovih spisa i riječi provire jedan zanos, oduševljenje i ljubav za svetu Crkvu, za Krista, za katoličku vjeru i sve njezine vrijednosti. Posebno se to vidi u člancima u kojima donosi biografske prikaze uzornih vjernika koji su dali snažno svjedočanstvo vjere, apostolata i svetosti (biskup Mahnić, sv. Ivana Arška, ing. Dragan Marošević, Pierre Poyet). Radovi, članci i studije u svakoj skupini poredani su kronološki tj. onim redom po mjesecima i godinama kako ih je Merz objavljivao u tisku kao što je tako učinjeno s radovima objavljenima u prvom svesku. Zanimljivo je obratiti pozornost na godinu objavljivanja pojedinoga članka i usporediti ga sa starosnom dobi Ivana Merza. (Go9
dini objavljivanja članka treba dodati još četiri godine; Merz je rođen 1896. g.). Dobit će se tako podatak koliko je Merzu bilo godina kad je pisao određeni članak ili studiju. Koliko iznenađuje činjenica što je sa samo trideset i dvije godine života ostavio tako veliku pisanu baštinu, isto tako iznenađuje njegova duhovna, vjerska, moralna i intelektualna zrelost, te informiranost kada piše o pojedinim temama. Pojedini njegovi članci jesu prave studije o predmetu koji obrađuje. Uočljiva je njegova velika erudicija, poznavanje problematike određene teme te kompetentna rješenja i zaključci koje na kraju donosi. Merz je različito potpisivao svoje članke. Veći dio članaka potpisao bi punim imenom i prezimenom i eventualno s titulom; dok je još bio student uz ime bio dodao »stud. phil.« a kasnije, nakon postignutoga doktorata, stavio je »dr« što je međutim bilo rjeđe. U nekim člancima potpisivao se s inicijalima I. M., a nekoliko puta je upotrijebio pseudonime »Svjetovnjak« ili »Orao«. Međutim ima nekoliko njegovih članaka koje nije potpisao ali se zna sa sigurnošću da su njegovi. Merz je vodio kartoteku svojih objavljenih radova koja je sačuvana u njegovu Arhivu. Na temelju tih podataka ti su članci pronađeni i uvršteni u ovu zbirku njegovih objavljenih radova. Među njima se nalazi posebno veliki članak o interkonfesionalizmu što ga je najprije objavio u nekoliko nastavaka u Katoličkom listu a onda i kao posebnu brošuru, ali bez svoga potpisa. Katolički list je naime stao iza njegova teksta budući da se radilo o načelnim crkvenim stajalištima u odnosu na Sokolsku organizaciju koja je zastupala potpuno liberalne ideje za odgoj mladeži. Kako je dobivao strane katoličke novine i časopise, prevodio je i objavljivao u našem katoličkom tisku zanimljive novosti iz katoličkog života po svijetu, kao i izvještaje o značajnijim zbivanjima, pogotovo što se tiče katoličkih organizacija. U potpisanim člancima redovito bi naznačivao izvore odakle je uzimao pojedine informacije odnosno teme za svoje radove. Prema navodima njegova biografa dr. Dragutina Kniewald, osim tih potpisanih članaka, Merz je slao uredništvima naših katoličkih listova mnoge vijesti iz katoličkoga svijeta koje je prevodio iz stranog katoličkog tiska. Kako ih nije potpisivao, a nema niti podataka u njegovu Arhivu o tome, to nažalost nije moguće ustanoviti koji su to bili njegovi članci. Uvijek mu je međutim jedina nakana i želja bila da našu hrvatsku katoličku javnost informira o tome što angažirani katolički laici rade po svijetu na polju katoličkog apostolata 10
i posebice odgoja mladeži, te kakve se sve inicijative po katoličkom svijetu poduzimaju za širenje Kristova Kraljevstva. Zastupao je i promicao ideju, a to navodi u nekoliko svojih članaka, o potrebi pokretanja jednoga katoličkog dnevnika u Hrvatskoj. U tu svrhu je išao u Pariz i proučavao sistem i organizaciju velikog francuskog katoličkog dnevnika »La Croix« (koji je nakon njegove smrti donio o njemu veoma lijepi nekrolog). Sam je već sastavio pravila za urednike toga budućega hrvatskog katoličkog dnevnika kojemu je bio već dao ime: Kristov stijeg. Ova se pravila čuvaju u njegovom Arhivu. Da bi se bolje shvatili pojedini tekstovi Ivana Merza, pogotovo oni o katoličkim organizacijama, veoma je korisno imati u vidu povijesnu pozadinu, te upoznati vjerske i društvene okolnosti u kojima je djelovao i koje su uvjetovale nastanak njegovih radova i članaka. Posebice je važno poznavati razvoj i djelovanje Hrvatskog katoličkog pokreta, nastanak i rad Orlovske organizacije u Hrvatskoj, te poteškoće i probleme s kojima se ona susretala u svome djelovanju. Opširnije o toj temi govorimo u uvodu u prvo poglavlje ovoga sveska koje donosi radove i članke Ivana Merza posvećene katoličkim organizacijama. Osim članaka i studija po raznim časopisima, Ivan Merz je objavio i sedam manjih djela (knjižice-brošure). Tri su knjižice njegovi radovi koje je u nastavcima već objavljivao u časopisima pa ih je potom još posebno tiskao da budu što dostupniji čitateljima. Ti se radovi već nalaze u ovome drugom svesku, a to su: 1. Interkonfesionalizam; 2. Lurd (Najnovija čudesa u Lurdu); 3. Katolici i novi plesovi. Četvrta knjižica o Katoličkoj akciji objavljena je već u prvomu svesku Sabranih djela u 3. poglavlju (str. 444–469). Tri ostale knjižice – 5. Zlatna knjiga, 6. Ti i ona, 7. Život sv. Ivane Arške – bit će objavljene u trećemu svesku Sabranih djela. Na početku prvoga sveska Sabranih djela donijeli smo kratku biografiju Ivana Merza, kao i Bibliografiju najvažnijih publikacija o njemu (str. 20–24). Zainteresirani mogu ondje pronaći potrebne podatke. U Općemu uvodu u Sabrana djela, koji se nalazi na početku prvoga sveska, zahvalili smo svim suradnicima koji su nam velikodušno pomagali u pripremi tekstova bl. Ivana Merza za objavljivanje (str. 14). Međutim, za pripremu ovoga drugog sveska Sabranih djela želimo posebno zahvaliti najprije Ireni Pejić, službenici Knjižnice Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, koja nam je pomogla 11
pronaći u katoličkoj periodici BiH nekoliko važnih članaka Ivana Merza koji do sada nisu bili poznati. Također zahvaljujemo i Kristini Milošević iz Medijskoga centra Vrhbosanske nadbiskupije za pronalaženje članaka bl. Ivana Merza u Katoličkom tjedniku bez kojih ovaj drugi svezak ne bi bio potpun. Također zahvaljujemo Davidu Šimunkoviću za pomoć u korekturi tekstova ovoga drugog sveska. I na kraju upozoravamo čitatelja da smo članke Ivana Merza objavljene u prvom i drugom svesku njegovih Sabranih djela, a koji su bili objavljivani po različitim pravopisnim pravilima, morali učiniti ipak pristupačnijima današnjem čitatelju. Stoga smo ih uskladili s današnjim standardnim književnim jezikom i pravopisom. Neke je riječi i pojmove trebalo prevesti na suvremen hrvatski jezik, istočne varijante zamijeniti s hrvatskim izričajima, a koji puta strukturu rečenica trebalo je uskladiti s današnjom sintaksom. Međutim uvijek je izvorna misao Ivana Merza ostala netaknuta i sačuvana što je najbitnije od svega. Jednoga dana kada se bude izdavalo kritičko izdanje djela Ivan Merza o svemu tome će se naravno voditi računa. Želja je izdavača da ovo prvo izdanje njegovih Sabranih djela koje će sadržavati oko deset svezaka kako se predviđa, omogući široj javnosti pristup sveukupnosti njegove pisane baštine i posebice upoznavanje njegove duhovne misli kojom je obogatio ne samo katoličku duhovnost nego i hrvatsku kulturu. Spisi Ivana Merza jedinstveno su blago hrvatske duhovne literature XX. stoljeća i predstavljaju izvor trajne inspiracije za put prema dobru svima koji ih budu čitali.
12
Božidar Nagy, SJ postulator za kanonizaciju bl. Ivana Merza
Četvrti dio
KATOLIČKE ORGANIZACIJE U prvomu dijelu ovoga drugog sveska Sabranih djela Ivana Merza nalazi se skupina njegovih članaka o katoličkim organizacijama. Na tome je području najveću njegovu pozornost zaokupljala Orlovska organizacija u kojoj je bio posebno angažiran vršeći u njoj službu tajnika i idejnoga vođe. Stoga veću skupinu članaka Merz posvećuje Orlovstvu, njegovoj problematici i potrebama, no najviše njegovim vjerskim i moralnim načelima koja je provodio u Orlovstvu ne bez teškoća i protivljenja. Misao na Orlovstvo prisutna je i u drugim njegovim člancima. Nije bilo moguće stoga odvojiti te članke o Orlovstvu od ostalih pa smo ih poredali kronološki s drugima prema datumu objavljivanja. U svim člancima, posebice kada piše o katoličkim organizacijama, vidi se njegovo oduševljenje za apostolat, za odgoj katoličke mladeži u tim organizacijama. U člancima posebno dolazi do izražaja njegovo shvaćanje Orlovstva. On želi i nastoji da ta organizacija odgaja mlade apostole koji će po načelima Katoličke akcije raditi za širenje Kraljevstva Kristova u hrvatskomu narodu, za spas duša, za svetu Crkvu. Na početku ovoga drugog dijela njegovih objavljenih članaka donosimo članak Novo doba. Bio je to prvi Merzov objavljeni rad 1919. g. Kronološki bi možda pripadao na početak prvoga sveska. Međutim, budući da smo objavljivanje Sabranih djela podijelili po tematskim cjelinama, to ovaj njegov prvi pisani rad donosimo ovdje; osim što u njemu iznosi osobno duhovno iskustvo s boravka na bojištu za vrijeme Prvoga svjetskog rata, članak se odnosi i na Katolički pokret kojemu je Merz već tada pripadao. Članak je u stvari bilo njegovo predavanje koje je održao u veljači 1919. g. u obnovljenoj Hrvatskoj, u društvu hrvatskih katoličkih studenata u Beču, i odno13
si se upravo na analizu uvjeta za djelovanje organiziranih katoličkih studenata u javnosti u okviru Katoličkoga pokreta. To je predavanje ostavilo dubok dojam na sve koji su ga slušali.1 Studirajući u inozemstvu (Beč, Pariz) i poznavajući jezike, Merz rado prati rad katoličkih organizacija u stranim zemljama (Italija, Austrija, Njemačka, Francuska) i o njima još kao student objavljuje članke koje ćemo naći u ovoj skupini. Informira o njihovoj djelatnosti kako bi katoličke organizacije u Hrvatskoj mogle dobiti primjer, poticaj i ohrabrenje u svojemu radu. Da bi se bolje shvatili pojedini članci Ivana Merza, pogotovo oni posvećeni Orlovstvu, potrebno je imati u vidu povijesnu pozadinu djelovanja Ivana Merza u okviru Hrvatskoga katoličkog pokreta. Ovdje ćemo spomenuti samo nekoliko osnovnih informacija, tj. onaj povijesni okvir u koji se uklapa Merzov apostolat i nove ideje koje je unio u hrvatsku katoličku javnost. Krčki biskup Mahnić započinje sa svojim suradnicama 1903. g. veliko vjersko gibanje među hrvatskim katoličkim laicima nazvano Hrvatski katolički pokret kojemu je glavni cilj bio oduprijeti se liberalizmu i povratiti katoličkoj vjeri i Crkvi pravo mjesto u hrvatskomu društvu. Nakon smrti biskupa Mahnića 1920. g. tadašnje vodstvo pokreta – Seniorat – vođeno dobrim namjerama, a uvjetovano tadašnjom društvenom i političkim situacijom, dopustilo je stranačku politizaciju pokreta osnivajući Hrvatsku pučku stranku. Cijela je djelatnost pokreta bila izvan kompetencije crkvene hijerarhije. S dolaskom Ivana Merza u Zagreb osniva se Hrvatski orlovski savez (1923. g.), katolička odgojna organizacija kojoj je Merz bio suutemeljitelj, a potom vrši službu tajnika i glavnoga idejnog vođe. U Orlovstvo Merz od početka uvodi ideje Katoličke akcije koju je u Rimu pokrenuo papa Pio XI., a sastojala se u suradnji laikata s hijerarhijskim apostolatom Crkve. To je konkretno značilo i ovisnost Orlovske organizacije o papi i biskupima i prihvaćanje njihovih smjernica te neovisnost o bilo kojoj političkoj stranci. S takvim idejama nije se slagalo vodstvo Hrvatskoga katoličkog pokreta, Seniorat, a koje je željelo od Orlovstva načiniti podmladak Hrvatske pučke stranke, tj. aktivno ga uključiti u politiku. Praktički se radilo o dvije koncepcije 1 Avelin Čepulić, Iz đačkih dana dr. Ivana Merza. Orlovska misao, Zagreb, 1928., str. 132; – Dragutin Kniewlad, Dr. Ivan Merz – život i djelovanje, Zagreb, 1932., str. 196.
14
djelovanja katoličkih laika. Jedni su zastupali neovisnost o biskupima i crkvenoj hijerarhiji i aktivnu prisutnost katolika u politici preko vlastite katoličke stranke (Hrvatska pučka stranka), a Merz je sa svojom skupinom sljedbenika zastupao ideje poslušnosti papi, provođenje njegovih ideja o Katoličkoj akciji te suradnju i podložnost biskupima. I tu je dolazilo do nerazumijevanja, sukoba, razilaženja, što sve ima odjeka direktno ili indirektno i u ovoj skupini članaka Ivana Merza o katoličkim organizacijama. Opširnije informacije o svemu tome mogu se naći u knjizi: Hrvatski katolički pokret, Zbornik radova, Zagreb, KS, 2002. Zbornik je objavljen nakon održanoga velikog međunarodnog simpozija u Zagrebu i na Krku 2001. g. o Hrvatskomu katoličkom pokretu. Za našu temu posebne informacije o ulozi bl. Ivana Merza u Hrvatskomu orlovskom savezu naći će se u ova dva članka: 1. Božidar Nagy, Ivan Merz i Hrvatski orlovski savez. 2. Božidar Nagy, Uzroci podjele u Hrvatskom katoličkom pokretu, objavljeno u: Hrvatski katolički pokret. Zbornik radova, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2002., str. 653–666 i str. 639–652. Za dodatno bolje razumijevanje problematike u tadašnjim katoličkim redovima, kada je Merz djelovao, treba spomenuti još tri važna spisa – brošure koje su bile tiskane kao rukopisi samo za internu upotrebu članstva Orlovske organizacije, odnosno Seniorata, a nisu bili namijenjeni za javnost. To su: 1. Orlovska organizacija – đaštvo i Katolički pokret, Zagreb, 1926., izdano kao rukopis; 2. Orlovstvo i prilike u Katoličkom pokretu, Zagreb, 1927., izdano kao rukopis. Ime Ivana Merza kao supotpisnika nalazi se s imenima svih ostalih članova vodstva Hrvatskoga orlovskog saveza koje je izdalo tu brošuru. Dr. Dragutin Kniewald u svojoj biografiji o Ivanu Merzu2 navodi da je Merz sudjelovao u njihovoj izradi, tj. da je načelni dio prve brošure on napisao. Budući da su potpisani kao suautori i ostali članovi vodstva HOS-a te kako je brošura tiskana kao rukopis, to ipak ove dokumente nismo donijeli ovdje, ali upozoravamo čitatelja na njihovu važnost. Ta dva dokumenta zajedno s brošurom što ju je prethodno izdao Seniorat pod naslovom Jedinstvo pokreta, Zagreb, 20. svibnja 1926., jesu dragocjeni materijali za razumijevanje spora koji je tih godina nastao u redovima angažiranih katoličkih 2
Dragutin Kniewald, Dr. Ivan Merz – život i djelovanje, Zagreb, 1932., str. 146.
15
laika. Tekst ovih brošura objavljen je na internetskoj stranici Ivana Merza (ivanmerz.hr). Merz se nije sustezao ući hrabro i u polemiku kada se radilo o obrani katoličkih vjerskih i moralnih načela, pogotovo kada se radilo o odgoju mladeži. Orlovstvo kao hrvatska katolička organizacija bilo je prošireno po svim hrvatskim krajevima, i na razne ga je načine napadala tadašnja liberalna organizacija Sokol, kao i sam beogradski režim. U tome smislu posebno je zanimljiv Merzov podulji članak Interkonfesionalizam, koji je u nekoliko nastavaka objavio u Katoličkom listu, a potom je tiskan i kao posebna brošura. Taj je njegov članak u stvari kritička analiza Sokolske organizacije koja je promicala liberalne ideje neprihvatljive za katoličku mladež. Kada su ga Sokoli napali u svojemu glasilu, Merz im je opet preko Katoličkoga lista odgovorio člankom Na adresu hrvatskog Sokola. Ovaj zanimljiv Merzov članak uvršten je ovdje u ovoj prvoj skupini članaka drugoga sveska Sabranih djela.3 I za kraj navodimo riječi jednoga od bliskih suradnika Ivana Merza u radu u Orlovskoj organizaciji, dr. M. Lechpamera, koji objektivno opisuje pojavu, ulogu i djelovanje Ivana Merza u hrvatskoj katoličkoj javnosti upravo preko spisateljskoga rada: »U čistoj savjesti i u uvjerenju da čineći volju Božju vrši svoju dužnost, bio je izvor mirnoga držanja dr. Merza u svim slučajevima kada su ga osobno napadali zbog njegova javnog rada… Merz je doduše prvi unio u našu katoličku javnost vrenje i borbu, ali ta je borba slična onoj koja je naviještena Kristovim riječima: ‘Nisam došao na svijet donijeti mir, nego mač’, uz koje je Krist svejedno ostao najvećim propovjednikom mira. Jer borba je dr. Merza bila idejna borba, svjedočanstvo za Istinu – i ništa više. On je mrzio grijeh, ali je ljubio čovjeka grješnika. On je progonio neistinu, ali je ljubio one koji su bili u zabludi.«
3
Ivan Merz, Sabrana djela, 2. svezak, Zagreb, 2011., str. 99.
16
NOVO DOBA LUČ, Zagreb, br. 9–10, 1919., str. 210–214
Napomena Redakcije Sabranih djela Ivana Merza. – Ovo je prvi tiskom objavljeni članak bl. Ivana Merza. Bilo je to u stvari predavanje koje je održao u mjesecu veljači 1919. god. u Beču, u Društvu hrvatskih katoličkih studenata Hrvatska koje je upravo bilo obnovljeno nakon Prvoga svjetskog rata, a okupljalo je još od 1903. hrvatske studente u okviru Hrvatskoga katoličkog pokreta. U ovome članku bl. Ivan Merz predstavlja i opisuje svoje duhovno iskustvo o vrijednosti i smislu trpljenja do kojega je došao tijekom svojega trogodišnjeg boravka u Prvomu svjetskom ratu na talijanskome bojištu. U članku ujedno daje programatske prijedloge za katolički obnoviteljski rad u domovini. Rukopisni original ovoga njegova gredavanja-članka čuva se u Arhivu bl. Ivana Merza. * * * Ecce in cruce totum constat et in moriendo totum iacet.1 T. Kempenac: Nasljeduj Krista, knj. II., gl. 12., reč. 15. Život je strašan; bol, muka i zlo ga prožimaju u vječnim varijacijama i daju mu svoje obilježje. Gdje boli nestaje, iščezava život – rađa se sumnja i grijeh. To potvrđuju velike epohe u razvoju čovječanstva i velika umjetnička djela u njima. One su refleks muke, po njima možemo utvrditi koliko i kako su narodi u ono vrijeme trpjeli. Kada je čovjek stekao dovoljno sredstava za udoban materijalni život pa se ne mora boriti za svoj opstanak, porodila se bol duha koji razmišljanjem dolazi do osjećaja tragike čovječjega života: pomanjkanje spoznaje i grozotu grijeha. Razdoblja koja predstavljaju ovaj životni nazor jesu dekadentna u kršćanskom smislu. Boli ima uvijek u svijetu. Kao što morski vali za vrijeme tišine glade obalu, a kada nadođe bura, sve poplave, raznesu i poremete, tako i bol u 1
Evo u križu se sastoji sve i u umiranju počiva sve.
17
doba mira zahvaća one koji su joj najbliži, a kada oluja potrese čovječanstvom, onda se bol razlije i uzdrma sve na daleko i široko. Tko je zalazio u radničke stanove, promatrao postupno umiranje živih, nesretnih ljudi, uvjeren je o tome. A kako je sada? Rat poput bure bijesni; vrela, crvena krv toči se iz rana živih ljudi koji u smrtnoj borbi dozivlju svoju daleku majku i nastoje u mislima skupiti mrvice vjere na koju su u žurbi svijeta već davno zaboravili. Jadni ljudi, bez krova i noćišta, često i bez pokrivača, bore se s elementima prirode: kišom, snijegom, studeni i glađu. Ti narodi na bojištima već su davno pregorjeli ovaj život pa s malo straha mučki idu u smrt. A koliko istom trpe oni koji iz dana u dan gladuju, puni tuge i straha za one koji su u opasnosti? Kolike je ljude što poznavahu samo sreću potresla ova bol i udarila njihovim mislima novi smjer! Bol je stvorila i stvara nove generacije. Sva je povijest krvlju ispisana. Stečevine ljudskoga duha, kultura, što više religije koje su najvažniji čimbenik u razvoju čovječanstva, ukoliko uz židovstvo i kršćanstvo nisu Božje djelo, djela su naroda što trpe. Bol je spašavala čovjeka od mlitavosti i ulijevala mu u srce strah od još veće i nepoznate boli. Tko hoće barem donekle shvatiti smisao života i razumjeti kulturu, mora trpjeti tjelesno i duševno. Teoretičari što sjede u toploj, rasvijetljenoj sobi za obilatim objedom, imajući sve što im godi tijelu, ne će nikada upoznati ideju života. Religija sa svim svojim dogmama i obredima ostat će takvim ljudima uvijek tajna jer oni neće razumjeti da u m n a bića idu u mračne studene hramove i p o n i z i v š i se do krajnosti, mole klečeći na tvrdom studenom pločniku. No neka zađu u realni život, noće bez krova na kiši, u groznome mraku, gladni i žedni. Neka se veru po klancima iznad ponora u koje se mogu svaki čas strovaliti, neka eventualno vide stotinu iznakaženih mrtvaca koji kao klade nepomično leže ili neka poslušaju jauk i jecanje ranjenih iz čijega mesa teče crvena krv, što je nešto neshvatljivo. Ne znam hoće li se u tim trenutcima usuditi ustvrditi da je »čovjek produkt nužde, vječna glazba svemira, samo monotono klepetanje ogromnoga mlina kojega pokreće struja slučaja, mlin bez graditelja i mlinara, pravi perpetuum mobile, mlin koji se sam melje« (Novalis). Oni koji u ovakvim doživljajima ne promijene svoje nazore barem će šutjeti pa će im kao u Kranjčevićeva zadnjeg Adama uvijek pred očima lebdjeti veliki upitnik. Valja zaći u život gol kao od majke rođen »bez palice i torbe, bez kruha i samo s jednom tunikom«2 boriti se s prirodom kao pračovjek. Tada će čovjek istom uvidjeti da život nije nikakav filozofski sustav koji se otvara u
2
Usp. Mt 10,10
18
knjižnici ili u kabinetu, već je on veoma ozbiljna i realna stvar s kojom se čovjek mora osobno upoznati. Sam Kristov život koji je proživio borbu cijeloga čovječanstva i bol cijele povijesti očito pokazuje da je smisao života bol: mysterium crucis.3 Evanđelje te razvoj kršćanstva epopeje su boli. Život velikih pojedinaca bio je samo stih u toj velepjesmi. »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom«,4 uči nas jedno mjesto iz Evanđelja, a malo dalje slijede još dirljivije riječi koje upravo snažno ističu tragiku života: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda a Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«5 Koliko li bijaše generacija u pradavno vrijeme koje su osjetile ovu bol. Toliki su danas ljudi na sebi iskusili i razumjeli djelić povijesti; oni napokon shvatiše to glavno poglavlje Kristova života. Sva povijest, sadašnji život čovječanstva i pojedinca isprepleten je poput mozaika sličnim trenutcima. Živjeti duboko znači: »Križ svoj nositi dnevno«.6 Volim ljude današnje generacije, one što su trpjeli i shvatili ozbiljnost života. Ti su praktički riješili faustovski problem. Uzaludno je naime svako filozofiranje u udobnoj gotičkoj sobi uz sjaj mjesečine; na taj se način ne može odgonetnuti sfinga života. Laka je stvar govoriti:
»Habe nun ach! Philosophie, Juristerei und Medizin Und leider auch Theologie Durchaus studiert mit heissen Bemühen.«7
Još je lakše snabdjeven svim sredstvima zaći u vrevu života i zavesti nevino djevojče. Ali da se Faust morao boriti za svagdanji kruh ili da je proživio bol u svim njezinim fazama, došao bi jamačno do rezultata do kojega su došli mnogi neznatni ljudi što su umirući na svoja leđa uprtili sav teret povijesti, a da im se ni za ime ne zna. Nije to ništa osobito sjediti u toploj sobi, opkoljen zastarjelim lubanjama i bez boli prelaziti u drugi svijet, pijući otrov iz starodrevne fiole8, no sasvim je druga stvar trpjeti i boriti se, boriti se k tomu sa samim sobom. Tada istom čovjek uviđa da je bol sok povijesti koji je vodi iz epohe 3
Tajna križa Lk 9,23 5 Lk 9,58 6 Lk 9,23 7 »Ah, proučio sam mudroslovlje I liječništvo, pa još i pravo, K tomu na žalost i bogoslovlje, I sve sam s marom proučavao.« (J. W. Goethe, Faust, stih 354 i dalje) 8 bočica 4
19
u epohu; koja podiže na noge milijune, stvara države, ruši prijestolja i vrlo uspješno satire grijeh. Kristova smrt te povijest kršćanstva realno i simbolički potvrđuju ovu misao. I današnja će bol ucijepiti sadašnjoj generaciji svoje vječne biljege. Već se opažaju tragovi novih ljudi koji u sebi proživljavaju dubok i velik život. Život pojedinca je izvor svega. U odnosu na njega i umjetnost i znanost i sve ostalo sporedne su stvari. Umjetnost života ili mudrost po nazivu Starih je ona nit koja se provlači kroz svu povijest. Ona je stvorila države i udarila zasebni biljeg svim granama kulture. Veliki ljudi koji su znali i u najsitnijem trenutku života duboko i nesebično živjeti, unatoč svim protuslovnim težnjama tijela i vremenitosti, neiscrpivi su i jedini radnici na zgradi čovječanstva. Oni su tvorci pozitivne historije. Ovakvih ljudi ima uvijek, oni javno i neopaženo djeluju. Sva kultura, sve stečevine ljudskoga duha njihovo su djelo. Etička strana života postaje aktualna; ne samo, nego je ona dandanas jedina za onu generaciju koja proživljava duh ovoga vremena. Estetska pitanja su u pozadini jer se radi o životu i smrti, o požrtvovnosti, o samozataji i junaštvu. Strašne danteovske slike, pune zbilje i istinitosti – iznakažene lešine, glad, krv i lubanje – napuniše zemlju i sa svim time mora se izmiriti današnji čovjek; mora shvatiti smisao tih grozota i uklopiti ga u svoj svjetonazor. Estetska pitanja će sve poroditi, kao naravna posljedica svih tih velebnih problema, no ne će to biti ljepušna igrarija, l’art pour l’art9 koji je stvorio siti umjetnik u blistavom ateljeu ili urešenom parku, ne doživjevši ništa. Umjetnik nije ptica koja pjeva kada i o čemu joj je ugodno; umjetnik je svećenik, prorok, nadčovjek koji promiče ideje svijeta i poput Praumjetnika stvara mikrokozmose – svjetove za se. Oni su u harmoniji s ostalim svemirom; oni otkrivaju ne-umjetnicima velebna djela i njegove ideje. Pravoga umjetnika ne tjera spleen10 u njegov radnički hram, nego krv i suza. Želimo li imati veliku državu, velike epohe i velika djela te izvršiti našu zadaću u povijesti, potrebni su nam jedino veliki ljudi. To nam je dirljivo rekao Varga u svome Umjetniku vječnoga pera, a i Carlyle slično izvodi svoje misli: »Veoma je ozbiljna stvar živjeti u ovome svijetu, smrt nije nikakva šala za čovjeka, život nije bio nikada igračka, bio je kruta istinitost i vrlo ozbiljna stvar.« Svjesni toga razumjet ćemo život, shvatit ćemo da ima ljudi koji se odriču svijeta te u asketskom životu, u kontemplaciji i radu nalaze sreću. I za nas svemir mora biti samostan, radionica i hram. Nije to tako grozno i bezbojno kako se na prvi mah čini; valja samo pokušati tako živjeti pa će život biti pun sreće, rada i blistavila. – Rado9
umjetnost zbog umjetnosti
10 sumornost
20
vat ćemo se gledajući ovaj divni svijet, dostojanstvo čovjeka i nadnaravnu ljepotu muke koja čovjeka postavlja za gospodara vremenitosti, a najdublje ćemo osjetiti veselje roneći u se, u onaj sasvim drugi, široki, duševni svijet, pun perspektive i boja, što ga je Novalis tako lijepo opjevao, koji je obitavalište mistikâ. Ovaj život duše zapravo je onaj pravi, nepromjenjivi, vječni život koji ne poznaje vremena niti kraja. Za nas obične ljude je odviše taman, jedva smo ga svjesni, ali čim budemo etičnije živjeli, proširit će se i vidici. Čovjek je silno slab i bez tuđe pomoći ne može ništa. Zato je On iz vječnosti stupio u povijest i postavši središtem cijeloga makrokozmosa, dao nam je Sebe da nas t j e l e s n o i duševno preporodi. Ne zaboravimo na tu neizmjernu ljubav i posvetimo veću pažnju maloj bijeloj Hostijici koja osamljena na nas čeka u studenim crkvicama. Svijet živi za se kao da se nije dogodilo to čudo čudesa na koje je silnom čežnjom čekao k r o z e o n e cijeli makrokozmos (Solovjev!). Tko je živio ili barem nastojao živjeti ovako, vidio je jamačno svijet u sasvim drugačijoj rasvjeti i osjetio je jasno grozne niti grijeha u koje se zaplelo sadašnje društvo. Mnogo se muke mora pretrpjeti (muka nije šala!) da se barem donekle usavršimo; pri svakome koraku proteći će mnogo suza i krvi, no bez boli i muke nema ni života. Njemački mistik Tauler govori: »Zapamtite dobro, oj vi ljudi što razmišljate, najhitriji konj koji vas nosi prema savršenosti jest trpljenje.« * * * Ovim se velikim dobrom moramo i mi okoristiti; valja se pobrinuti da odgojimo velike ljude koji će sazdati i veliku domovinu. Oslobađati duh od vremenitosti i nezaslijepljenim pogledom promatrati razvijanje života imao bi biti cilj novih ljudi. Borba za savršenošću, askeza, mora biti naš svagdanji kruh. Ona nam otvara nutarnje vidike, stvara od nas nesebične ljude, podržava u nama borbu sa zlim i daje nam snage da ne podlegnemo. Askeza rađa sposobnost podnašanja boli i čuva nas od malodušnosti kojoj su mnogi ljudi podlegli kod prve nezgode. Uslijed sasvim novih prilika koje su nastale tijekom ovoga rata pojaviše se u našemu javnom životu mnoge trzavice. One su karakteristične za prijelazne epohe. Kod nas se odmah osjetio duh novoga vremena jer mi zaista i snažno živimo. No granice su se prekoračile: od bezuvjetno potrebnih diskusija porodiše se nepotrebne prepirke. Duh slabosti se uvrstio u naše redove; prolazna politička pitanja nas razdvojiše. Zaboravismo na kozmo-
21
politizam Crkve i na njezin kroz vjekove izgrađeni politički program11 koji se jedino temelji na Kristovoj nauci. Nacionalni egoizam uvukao se je u raspaljene duhove te oni zaboraviše na poniznost i samozataju i započeše svijetu pokazivati svoje vrline, a mane svoje najbliže braće iznositi pred forum onih koje ni sami ne cijene. Umjesto da dalje gradimo, stadosmo rušiti ono što smo s mnogo muke zajednički sazdali. Moramo zato svu pažnju posvetiti odgoju samih sebe i studiju katolicizma koji mi nažalost ne poznajemo nimalo bolje od kakva pučkoškolca. Stvoriti velike ljude cilj je svenarodnoga katoličkog pokreta jer će se jedino oni znati snaći u nezgodi i podnašat će s nekim nutarnjim veseljem boli koje su karakteristične za svaki razvitak, za svaku epohu i za najdublje umjetničke tvorevine. »In cruce totum constat et in moriendo totum iacet.«12
11 Vidi
raspravu u slovenskom časopisu Času: Respublica christiana, XI. letnik, Zvezak 4–5. u križu se sastoji sve i u umiranju počiva sve« (T. Kempenac: Nasljeduj Krista, knj. II., gl. 12., reč. 15.). Kada je radnja bila već za tisak spremljena, došla mi je do ruku knjiga biskupa Kepplera Das Problem des Leidens (Herder, Freiburg). U njoj, uz povijesni prikaz, rješavanje boli kod pretkršćanskih filozofskih i teoloških sustava, koji ne mogoše u svoj sustav organski uklopiti taj problem, eklatantno izbija velebno i njegovo harmonično rješenje u kršćanstvu, čiji začetnik »u susretu s patnjom nije ju samo rasvijetlio nego je u nju i sišao« (»in die Treffen des Leidens nicht blos hinableuchtete sondern hinabstieg«) (str. 22–23). 12 »Evo
22
VJERSKI PREPOROD AUSTRIJSKIH KATOLIKA1 NARODNA POLITIKA, Zagreb, br. 48., 17. IV. 1920., str. 2
»Volksbund«. – Veliki kongres katolika, koji se održavao 25. ožujka u svim bečkim kotarima, pokazao je nakon prevrata po prvi puta snagu katoličke organizacije. U krvavim borbama sa socijalistima i komunistima preporodile su se i ujedinile rascjepkane katoličke organizacije. Tko je poznavao kršćanski pokret među austrijskim Nijemcima prije prevrata pa sada pogleda niz moćnih gospodarskih, kulturnih, karitativnih te političkih organizacija, taj će se začuditi što se sve učinilo u tako kratkom vremenu pod silom prilika. Austrijski katolici radili su po uzoru Nijemaca. »Piusverein« ujedinio se s »Volksbundom« koji je sada jedina kulturna organizacija za organizaciju širokih slojeva pučanstva. Stoje na principu da ne smije biti ni jedan uvjereni katolik koji ne bi bio u kakvoj katoličkoj organizaciji. Organizirati sve slojeve pučanstva, to je sada geslo »Volksbunda«. On je čisto kulturna organizacija. Ali, jer su danas u političkome životu od silne važnosti političke organizacije, neko se vrijeme pomišljalo i na kršćansku političku organizaciju masa. Doskora su od toga plana odustali jer su uvidjeli da su za narod dvije organizacije previše i da je osim toga kulturna organizacija važnija od političke jer se ona ne ravna po prolaznim potrebama dana. Time kulturna organizacija postaje baza političkoj. Pojedine organizacije biraju između svojih članova zastupnika za političku organizaciju. Politički predstavnici imaju na taj način za sobom kulturnu organizaciju masa (kulturelle Massenorganisation), a time je isključena politička rascjepkanost među katolicima koja bi postojala kada bi usporedo bile dvije moćne organizacije. »Volksbund« će ovih dana započeti veliku akciju za propagandu k r š ć a n s k o g a t i s k a , koji se u zadnje vrijeme silno digao. U bečkoj okolici ima jedan obični provincijalni tjednik nakladu od 50.000 primjeraka, a i seljački mjesečnik isto toliku nakladu. Što više, kršćanske novine stoje materijalno bolje od mnogih židovskih poduzeća. Framasonski Morgen će radi financijskih poteškoća prestati izlaziti, dok se dnevnik Reichspost, koji je postao vlasništvo cijeloga naroda (poput 1
Ovaj je članak Ivan Merz napisao za vrijeme svoga studija u Beču 30. ožujka 1920. i poslao ga u Zagreb novinama Narodnoj politici koje su ga objavile 17. travnja 1920.
23
naše Narodne prosvjete), uza sve ogromne troškove (za samu n a b a v u p a p i r a plaća godišnje šest milijuna kruna) sve više širi. Osim toga je sveučilišni profesor dr. Hugelman osnovao u zadnje vrijeme kršćanski dnevnik Deutsches-Volksblatt. Radi se oko toga da se po talijanskome uzoru odredi da se svaki organizirani član mora pretplatiti na jedan dnevnik ako hoće ostati članom. Katolička ženska sveza i »Caritas«. – Uz moćnu se organizaciju »Volksbunda« nedavno konstituirala »Katolička ženska sveza« koja ponajviše organizira žene u staleškim organizacijama, a postala je tako moćna da se već radi na ujedinjenju »Volksbunda« i te »Ženske sveze«. Poznato je da je zaslugom zastupnice dr. Burjanove prodro u parlamentu zakon o ograničenome radu služavki. Ali moć ženske organizacije osobito se istakla u jednoj od gotovo najuzornijih svjetskih institucija »Caritasu«. Ova ima u rukama dvije trećine svih karitativnih institucija. Rad je podijeljen na više sekcija: tako postoji zaseban odjel za njegu dojenčadi, odjel za njegovanje budućih majki (po uzoru sestara sv. Ane koji je osnovao godine 1909. Regius Meyer u Luzernu), odjel za alkoholizam, škola za izobrazbu bolničarki, odjel za dječja zabavišta kojih ima preko 50. U zabavištima su organizirana djeca čiji su roditelji na poslu. Nemoguće je nabrojiti mnoštvo svih pojedinih organizacija koje potpadaju pod djelokrug »Caritasa«. Istaknuti treba školu sestara sv. Franje koje su uredile Montesorijev zavod: sasvim modernu instituciju u kojoj djeca radeći uče. Taj je zavod na tolikoj visini da ga socijalisti i liberali proučavaju i po uzoru na njega osnivaju svoja društva. Osim toga je u znanstvenome pogledu na glasu »Znanstveni zavod za proučavanje psiho-patoloških pojava kod mladeži«. Ova je katolička institucija temelj katedri na Bečkome sveučilištu za taj predmet. U zadnje vrijeme je »Caritas« poslao preko 12.000 djece u inozemstvo na oporavak i to veliki broj u Nizozemsku gdje je katolički pokret jak. Papa je za tu bečku djecu poslao dvadeset milijuna kruna, petinu onoga novca što se je skupljao u tu svrhu 28. prosinca 1919. po svim katoličkim crkvama cijeloga svijeta. (Usput spomenimo da je Papa važan faktor u najvećoj internacionalnoj organizaciji što postoji na svijetu – »Interkonfesionalnoj organizaciji za spašavanje djece srednje Europe« u Ženevi.) Širenje katoličke ideje. – Zbog borbe nastalo je ovdje silno oduševljenje za univerzalnu Crkvu. Najviše se to opaža u krugovima obrazovanih staleža. Zanimljivo je, naime, kako u gradovima mnogo veći postotak đaka stupa u svećenički stalež negoli sa sela. Posve razumljivo. Rezultati modernih znanosti iz dana u dan sve više potvrđuju istinitost kršćanstva. Najveći učenjaci su uvjereni kršćani ili su bliski kršćanstvu. Jedan od svjetskih etnografa P. Schmidt, u svojim popularnim predavanjima o Kristu na temelju najnovijih znanstvenih iznašašća nizozesmkog isusovca Claddera, 24
upravo zapanjivim dokazima uništava pseudoznanost. Netom umrli bečki sveučilišni profesor, orijentalist Schröder, bio je uvjereni protestant, a u zadnjim godinama svojega života znanost ga je tako približila katolicizmu da je svakoga jutra uz ostale molitve molio i Zdravu Mariju. O inferiornosti katolicizma nema ovdje više ni govora: teoretski liberalizam je pokopan. O znanstvenim blasfemijama toliko slavljenoga Haeckela ni jedan pravi znanstvenik ne vodi više računa. Moć je katoličke ideje tako jaka da organizacije rade na rekristijanizaciji otpalih masa; osobito radništvo već polako uviđa da uza svu promjenu društvenih prilika gospodarska kriza postaje sve katastrofalnija. Ovdašnji su katolici ovdje u zadnje vrijeme osnovali cijeli niz konzumnih društava te radničkih, šegrtskih, činovničkih organizacija i na taj način otimaju pristaše socijalizmu. Sve ove nabrojene organizacije te bezbroj kongregacija, društava sv. Vinka pa napokon svi redovnici i redovnice ujedinili su se pod vodstvom svoga glavnog pastira u jednu jedinstvenu impozantnu organizaciju.
25
KatoliÄ?ke organizacije - Rim-Papinstvo Lurd - Moral -TjelovjeĹžba - Razno