Čedomil Čekada Katolički univerzalizam i narodni interesi Članci
Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća Knjiga 23. Uređuje Vladimir Lončarević
Čedomil Čekada
Katolički univerzalizam i narodni interesi Članci
Glas Koncila Zagreb, 2013.
Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika mons. Ivan Miklenić Priredio i predgovor napisao dr. sc. Adolf Polegubić Uredništvo Ivan Čulo, Zdravko Gavran, Vladimir Lončarević, Daniel Miščin, Božidar Petrač, Vlatka Plazzeriano, Domagoj Račić, Ivan Šestak, Vlado Vladić Unos
Dragica Šantić
Korektura Zdravko Gavran Grafička priprema Dragica Šantić Oblikovanje naslovnice Blaženka Matić Tisak
Grafika Markulin, Lukavec
Tiskano u studenome 2013. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika. Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. ISBN 978-953-241-402-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 860902.
SVEĆENIK U SLUŽBI RIJEČI Prvak hrvatske katoličke publicistike dr. Čedomila Čekada1 rođen je u Posušju 6. studenoga 1896., a umro je u Dubrovniku 26. rujna 1981. u samostanu časnih Sestara Malog Isusa na Lapadu u 85. godini života. Čekada je, kako je napisao Ivo Andrić, svojim radom duboko označio međuratno i poratno razdoblje Crkve u Hrvata. Klasičnu gimnaziju završio je kod isusovaca u Travniku; teološki studij u Sarajevu, a doktorirao je u Innsbrucku. Za svećenika je zaređen 1919., a do 1945. služio je u raznim crkvenim službama kao vjeroučitelj i duhovnik katoličkih organizacija, napose Hrvatskoga orlovskoga saveza i Velikoga križarskog bratstva, te redovnica. Bio je nadbiskupski tajnik i kanonik vrhbosanskog kaptola. Između 1945. i 1957. godine proveo je kao osuđenik u
1
Poseban doprinos osvjetljenju lika i djela Čedomila Čekade dao je simpozij o dr. Čedomilu Čekadi, održan 14. i 15. ožujka 1997. u Sarajevu, prigodom obilježavanja stote obljetnice njegova rođenja. Nakon simpozija objavljen je zbornik radova sa simpozija pod nazivom »Život u službi riječi Čedomil Čekada« (dalje: Život u službi) u izdanju Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu. Priređivači zbornika su dr. Marko Josipović i dr. Mato Zovkić. Uz radove sa simpozija u zborniku je i iscrpan popis Čekadnih pisanih radova. Dalje: Život u službi.
7
Katolički univerzalizam i narodni interesi
KPD Zenici.2 Na montiranom političkom procesu Vojnog suda u Sarajevu 1945. osuđen je na zatvorsku kaznu, a među ostalim optužbama bila je i ona da je kao suradnik lista Katolički tjednik za vrijeme NDH napisao više članaka. Ti članci komunističkim vlastima nisu bili po volji.3 Godine 1957. Čekada je nastavio svoju službu kao nadbiskupski kanonik, referent za sjemenište, te je surađivao brojnim člancima u katoličkom tisku i izdavanju knjiga. Godine 1966. odlazi u mirovinu u Dubrovnik, gdje kod Sestara Malog Isusa na Lapadu vrši službu duhovnika do smrti. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Sarajevu. Čekada je živio i djelovao u vrlo osjetljivom i bremenitom razdoblju s obzirom na okolnosti i događaje dvaju svjetskih ratova i poratnih godina, osobito za vladavine komunističkog režima. U tom vremenu na hrvatskom je području nastajalo i propadalo više država: Austro-Ugarska Monarhija, Država SHS, Kraljevina SHS odnosno Kraljevina Jugoslavija, Nezavisna Država Hrvatska i Narodna Republika Jugoslavija, koja je 1963. promijenila naziv u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. »U vrijeme kada je Čedomil Čekada započinjao 2
Pritom je važno svjedočanstvo Ratka Vlajkija o njegovu tamnovanju zajedno s Čedomilom Čekadom pod nazivom »Ugledni robijaš«, u: Život u službi, str. 131-135.
3
Usp. Tomislav Jozić, »Liber – beskompromisni branitelj morala«, u: Život u službi, str. 223.
8
Svećenik u službi riječi
svoju raznovrsnu i bogatu djelatnost Bosna i Hercegovina u novostvorenoj državi (Kraljevini Jugoslaviji) zauzimala je 20 posto cjelokupne države, nešto preko 51.000 km2. U njoj je živjelo 1.890.440 stanovnika (po popisu iz 1921.). Iako popisi od 1878. do 1948. ne sadrže rubriku ‘nacionalnost’, nema dvojbe da je on kao katolik i Hrvat pripadao skupini 417.645 katolika koji su govorili hrvatskim jezikom (22,1 posto).«4 Čekadina mladost je na poseban način bila povezana s pojavom katoličkog pokreta5, koji je bio novost u Crkvi. Obični vjernici, svjetovnjaci, ljudi iz puka, ulaze prvi put u novijoj povijesti Crkve djelatno u nju. Crkva se sada preko njih povezuje sa svim područjima javne djelatnosti misli i života. Oni, neopterećeni vlašću, posjedima ni prošlošću, moralno zastupaju Crkvu u civilnom društvu, brane je i izvojšćuju njezina prava na slobodu pastoralnog djelovanja i evangelizacije. Radi se o pokretima modernog vremena, kroz koje vjernici oblikuju svijest da su oni Crkva te žele odgovorno preuzeti svoju ulogu u njezinu životu i u društvu.6 4
Tomislav Išek, Društvene i političke prilike u Bosni i Hercegovini od 1918. do pada komunizma, u: Život u službi, str. 25.
5
Usp. Adolf Polegubić, Stoljeće katoličkog laikata, Zagreb, 2007., str. 17-29.; usp. Adolf Polegubić, Katholische Laien in Kroatien, Saarbrücken, 2012., str. 21-40.
6
Usp. Bonifacije Perović, Hrvatski katolički pokret, Rim, 1976., str. 17.
9
Katolički univerzalizam i narodni interesi
*** Katolički je pokret nastao spontano. Devetnaesto stoljeće je bilo poznato po raznim pokretima koji su bili okrenuti protiv vjere i Crkve. Zato se katolici nastoje organizirati i stvoriti katoličke pokrete za obranu Crkve i vjere.7 Kad je Crkva vidjela snagu i žar svojih vjernika, počela je taj pokret preporučivati i usmjeravati. Papa Pio XI. je enciklikom »Ubi Arcano Dei Consilio« 23. prosinca 1922. službeno proglasio načela po kojima se treba provoditi »Katolička akcija«8, tako da se papa Pio XI. naziva i ocem Katoličke akcije. To je akcija za kristijanizaciju društva. Može se reći da je to apostolsko djelo koje su provodili vjernici laici. Katolička akcija je obveza sviju, i svećenika i laika, od kojih se traži da djeluju po vodstvom i u suradnji s hijerarhijom. Njezin je cilj pozvati vjernike da se probude na angažirano življenje vjere i obrane svetih prava. Ta borba nije oružana, već duhovna. Zato je jedna od najvažnijih osobina Katoličke ak7
Usp. Draganović, K. – Buturac, J., Poviest Crkve u Hrvatskoj, Zagreb, 1944., str. 158.
8
Vidi više u Ivan Merz, Katolička akcija – narav i definicija – cilj – sredstva, Šibenik, 1927. (Autor u knjizi govori o naravi i definiciji Katoličke akcije, njezinu cilju pod vidom socijalnoga Kraljevstva Isusa Krista te sredstvima Katoličke akcije da postigne socijalno Kraljevstvo Isusa Krista.) To kao i sva druga sabrana djela bl. Ivana Merza mogu se naći na internet adresi: www.ivanmerz.hr/sabrana-djela/bibliografija.htm
10
Svećenik u službi riječi
cije molitva. Svaki apostolat ide za tim da se unese Krista u privatni i javni život, kako bi se ostvarilo Kristovo Kraljevstvo na zemlji. Društva Katoličke akcije djeluju prema stručnim sposobnostima svojih članova i na vlastitu odgovornost. Ipak, Katolička akcija nije izvan ljudske povijesti, jer će se često morati voditi briga o mnogim konkretnim pitanjima i problemima. Biskup Šarić (vrhbosanski nadbiskup 1922.-1960.) govoreći o Katoličkoj akciji u jednom razgovoru 1935. godine rekao je kako taj oblik apostolata i nije tako nov, već je postojao još od početka Crkve: »Katolička akcija nije dakle nikakva novotarija, nikakvo novo društvo. Novo je na njoj samo sadanji vanjski oblik organizacije. A zašto da ne bismo primili te nove oblike? Današnje vrijeme poprimilo je toliko novih organiziranih oblika. Mi ćemo se zar jedini povratiti petrolejskoj lampi, jer je elektrika jedna novotarija? Zakon zdravoga napretka glasi: Nova vremena, novi zahtjevi, novi oblici, nova sredstva.«9 Godine 1900. održan je u Zagrebu Prvi hrvatski katolički kongres. Smatra se da je tada postavljen temelj Hrvatskomu katoličkom pokretu, koji će se kasnije razvijati pod vodstvom biskupa Antuna Mahnića (krčki biskup 1896.-1920.). Tako se krajem 1899. godine u Zagrebu sastala skupina svećenika i laika, koja je predložila zagrebačkom nadbiskupu Jurju Posiloviću da se sljedeće godi9
Ivan Šarić, Dan Katoličke akcije, Sarajevo, 1935., str. 35.
11
Katolički univerzalizam i narodni interesi
ne u Zagrebu održi katolički kongres. »Nadbiskup je oduševljeno prihvatio inicijativu i uskoro je osnovao središnji odbor kongresa kojem je na čelu bio veliki prepozit Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Pavao Gugler.«10 Uz brojne ugledne svećenike, u odbor su ušli i mnogi kulturni djelatnici. Kongres je svečano otvoren 3. rujna 1900. pod predsjedanjem Miroslava Kulmera. Na dnevnom redu kongresa našle su se sljedeće teme: a) katolički život, b) karitativna društva, c) odnosi između države i Crkve, d) katolički tisak, e) socijalna pitanja, f) odgoj, g) crkvena umjetnost i h) književnost.11 Najveća važnost kongresa bila je što je on potakao katoličko buđenje među Hrvatima, kao što je to već bilo u drugim zemljama. Često se taj događaj uzima kao početak Hrvatskoga katoličkog pokreta. Postoje mišljenja da se katolički pokret u Hrvata stvarao mnogo ranije.12 »Počeo je 10
Stanislav Vitković, »Prvi hrvatski katolički sastanak u Zagrebu«, u: Danica – Hrvatski katolički kalendar 1989, Zagreb, 1988., str. 59.
11
O kongresu pod nazivom »Il primo convegno cattolico croato« govori Stanislav Vitković u: Il movimento cattolico in Croatia – origine, sviluppo, influsso sulla pastorale (Hrvatski pokret u Hrvatskoj – nastanak, razvoj, utjecaj na pastoral), Exceptum ex disertatione, Rim, 1980., str. 23-61; usp. Prvi svehrvatski katolički kongres 1900. godine, u: Glas Koncila, 24(1986/1922), str. 9.
12
Usp. Jure Krišto, Prešućena povijest. Katolička Crkva u hrvatskoj politici 1850.-1918., Zagreb, 1994., str. 180-181.
12
Svećenik u službi riječi
oblikovanjem prvih jezgara među đacima i studentima, znači odozdo, a ne odozgor, na temelju općih zaključaka proklamiranih na jednom skupu.«13 Ipak najveća zasluga za početke katoličkog pokreta u Hrvata pripada biskupu Antunu Mahniću. »Pojava biskupa Mahnića zacijelo je jedna od najmarkantnijih ličnosti našega novijeg doba uopće, a posebno značenje ima za razvitak katoličkog pokreta u Sloveniji i Hrvatskoj. On je očuvao Sloveniju od liberalizma, a onda kada je u Austriji bio najjači; on je prvi stao lučiti u Hrvatskoj duhove i buditi katolike od liberalizma.«14 Tako o Mahniću piše zagrebački Katolički list. Godine 1903. pokrenut je časopis Hrvatska straža na Krku pod vodstvom biskupa Mahnića, koji je izlazio do 1918. U okviru Hrvatske straže tiskao se i »Đački prilog«. U to vrijeme bio je velik broj hrvatskih studenata u Beču, Innsbrucku i Grazu. Tako je biskup Mahnić poslao mladoga svećenika Ivana Butkovića15 na studij filozofije u Beč, kako bi tamo organizirao hrvatske studente na katoličkim principima. Godine 1903. u Beču je osnovano Katoličko aka13
Usp. Anton Bozanić, Biskup Mahnić pastir i javni djelatnik u Hrvata, Zagreb, 1991., str. 101.
14
Cit. prema Perović, cit. djelo, str. 45.
15
Više o Ivanu Butkoviću u: Antun Bozanić, Ivan Butković, jedan od najbližih suradnika biskupa Mahnića u organiziranju Hrvatskoga katoličkog pokreta i formaciji laika, u: Riječki teološki časopis, 13(2005/2), str. 539-560.
13
Katolički univerzalizam i narodni interesi
demsko društvo »Hrvatska«. To je društvo 1905. godine počelo tiskati u Beču đački list Luč. Godine 1906. u Zagrebu se osniva Katoličko akademsko društvo »Domagoj«. Poslije će biti osnovana i druga akademska društva na sveučilištima u Grazu, Innsbrucku, Münchenu i Budimpešti. Godine 1908. održavaju se sastanci »Domagoja« u mnogim hrvatskim gradovima, a 1910. u Zagrebu je osnovan »Hrvatski katolički đački savez«. U to vrijeme tiskaju se mnogi listovi u Hrvatskoj namijenjeni mladima: Mladost, Krijes, Proljetno cvijeće, Za vjeru i dom. U Istri se organizira društvo »Dobrila«, a u Dalmaciji »Pavlinović«.16 Uz Hrvatsku stražu Mahnić uređuje i mjesečnik Svećenička zajednica, koji je počeo izlaziti 1911. On također okuplja skupinu svećenika i laika koje upućuje u rad i radi na organiziranju Katoličke akcije u Hrvatskoj. U tim časopisima Mahnić daje program rada i koncepciju Katoličke akcije. Može se reći da je Mahnićev pokret odigrao važnu ulogu ne samo u vjerskom i kulturnom, već i u političkom životu Hrvatske. Pokret je ostavio i snažan trag u hrvatskoj književnosti, ali su hrvatski katolički autori i hrvatska književnost nastala u tom vremenu na kršćanskim temeljima, poglavito nakon 1945. za vrijeme komunističkog sustava, na16
Usp. Zlatko Frid, Katolički laikat u Hrvatskoj, Zagreb, 1997., str. 18-19.
14
Svećenik u službi riječi
mjerno prešućivani ili marginalizirani.17 Uz katoličku i narodnu hrvatsku ideju u pokretu je isticana i ideja demokracije. Mahnić osuđuje pretjerani nacionalizam. Kršćansko-demokratska ideja, kao treća komponenta Mahnićeve ideologije Katoličkog pokreta, ide u pravcu osvješćivanja širih pučkih slojeva i poboljšanja njihova duhovnog i materijalnog stanja. Isto tako zauzima se da im se izbori veći utjecaj na javne prilike u državi i društvu. Sav se taj rad mora razvijati na temelju enciklika Lava XIII. To doista kod Hrvata nije bilo lako provesti jer se tada mislilo da je kršćanska demokracija sinonim za pojam tzv. »katoličke stranke«. Kršćanska se demokracija dakle ne smije miješati u politiku, niti služiti političkim ciljevima. Ipak, iz dokumenata povijesti katoličkog pokreta vidljivo je da se u početku taj pokret i zamišljao kao priprava za jednu jaku katoličku stranku. Butković je mislio da jednom svakako mora doći do katoličke stranke, ali i tada mora katolički pokret biti izvanstranački. »Kao đaci isključismo iz naših redova svaku stranačku politiku. A tako treba da ostane i nadalje u svim đačkim i mladenač17
Vidi više u: Vladimir Lončarević, Književnost i Hrvatski katolički pokret (1900.-1945) – teorijske i programske odrednice, književna politika i organizacijska struktura, Zagreb, 2005.; Stipan Bunjevac, »Katolički su književnici dio hrvatske književnosti i kulture. Razgovor s književnim povjesničarom i kritičarom dr. Vladimirom Lončarevićem«, u: Glas Koncila, 45(2006/14), str. 8-9.
15
Katolički univerzalizam i narodni interesi
kim društvima pa i onda kad budemo imali svoju izrazito katoličku političku stranku.«18 Poznato je da se tada osnivaju mnoge katoličke đačke organizacije, koje će prerasti u veliki omladinski pokret. Taj je pokret do kraja rata djelovao u dva glavna smjera: Akademsko društvo »Domagoj« na čelu sa Seniorima i »Hrvatski orlovski savez«, odnosno od 1930. »Križari«. Po uzoru na ustanove »Action populaire« u Francuskoj, »Actione sociale« u Austriji i sl. Mahnić sastavlja pravila i prisustvuje 7. travnja 1910. u Zagrebu osnivačkoj skupštini »Hrvatskoga katoličkog narodnog saveza«.19 Program je trebao obuhvatiti svekolike narodne čimbenike, »od prostog seljaka i radnika do učenog profesora i književnika«.20 Mahnić je na taj način želio još više izgraditi Katoličku akciju i laikat. Istaknuo je više puta da svećenstvo ne može samo provesti zadatke Katoličke akcije, već jedino zajedno i uz pomoć laika. Pritom laici trebaju biti iz 18
(Augustin /Ivan/ Guberina), Hrvatski katolički pokret od Mahnića do 1932. god., manuskript, Zagreb, 1933., str. 21. (Na knjizi nema oznake tko je autor. Uz knjigu se nalazi list napomena dr. Lava Znidarčića u kojem on kao autora navodi dr. fra Augustina (Ivana) Guberinu, o. franjevca, koji je tada pripadao provinciji Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Knjiga je bila namijenjena isključivo biskupima i užem krugu katoličkih javnih djelatnika. Korišteni primjerak nalazi se u arhivu Hrvatske provincije Družbe Isusove u Zagrebu.
19
Usp. A. Bozanić, Biskup Mahnić…, str. 109-110.
20
Ignacij Radić, Doktor biskup Mahnić – biskup krčki, Slavonska Požega, 1940., str. 181.
16
Svećenik u službi riječi
različitih staleža. Tako je Katolička akcija prije svega posao laikata od kojeg se traži da djeluje pod vrhovnim nadzorom Crkve. Laici se za taj rad trebaju pripremati od mlađih dana tijekom školovanja. Tako će samo akademski obrazovani katolici moći imati utjecaj na društvo i nastojati ga usmjeravati po katoličkim načelima. Godine 1913. u Zagrebu je osnovan »Hrvatski katolički seniorat«. To se dogodilo s ciljem da vodstvo nad Hrvatskim katoličkim pokretom preuzmu završni studenti (seniori). »Hrvatski katolički seniorat« bio je zapravo jedna od sekcija »Hrvatskoga katoličkog narodnog saveza«. Seniori su imali punu slobodu djelovanja. Biskupi su preko duhovnika, koji su bili postavljeni za svaku pojedinu organizaciju, imali uvid u vjerski i moralni značaj pokreta. Pokret je uoči Prvoga svjetskog rata 1913. imao četiri akademska društva i dva sveučilišna kluba sa 150 članova, 10 bogoslovnih zborova s 300 članova, 41 srednjoškolsko društvo s 3.000 članova, 60 omladinskih seljačkih društava s oko 3.000 članova. Na čelu je pokreta stajalo 150 seniora. Uz to pokret je objavljivao jedan dnevnik, pet tjednika, tri dvotjednika, četrnaest mjesečnika i jedan dvomjesečnik. Organizacija katoličkog pokreta je uz to utjecala na pisanje brojnih dnevnika, tjednika, mjesečnika i jednog lista neredovitog izlaženja.21 No Prvi svjetski rat nanio je 21
Usp. A. Bozanić, Biskup Mahnić…, str. 10.
17
Katolički univerzalizam i narodni interesi
udarac cijelom pokretu. »Opća mobilizacija obuhvatila je sve muškarce od 18 do 60 godina i bacila ih u ratni vrtlog. Redovi pokreta su se prorijedili, a djelatnost gotovo sasvim prestala.«22 Mariborski slet 1920. značio je nastanak orlovstva u Hrvatskoj. To je početak najjačega katoličkog gibanja među hrvatskom mladeži, koja će poslije nastaviti živjeti u križarstvu. Orlovi su bili u Čečkoj i Sloveniji katolička omladinska organizacija koja je isticala tjelovježbu. Te godine je zapravo osnovan »Hrvatski orlovski podsavez« koji će se učlaniti u »Jugoslavensku orlovsku svezu«. Bio je to pokušaj ujedinjenja svih katoličkih gibanja u ondašnjoj Jugoslaviji. I prije su u Hrvatskoj postojala razna katolička omladinska i đačka udruženja. U kolovozu 1923. na glavnoj skupštini Orlovskog podsaveza učinjen je korak za ujedinjenjem omladinskog i orlovskog pokreta. U predsjedništvo su izabrani i funkcionari Omladinskog podsaveza dr. I. Merz i o. Foretić. Predsjednik je bio dr. J. Andrić, a potpredsjednik dr. I. Merz. Središnjica Hrvatskog orlovskog saveza bila je za mušku mladež, ali valja istaknuti kako je i ženska mladež imala svoju organizaciju koja od 1922. nosi naziv »Orlice«. Broj orličkih društava bio je sve veći, tako da je 1925. osnovana »Sveza hrvatskih orlica«. To se dogodilo 22
Stanislav Vitković, »Kralj Aleksandar protiv katoličkih društava«, u: Glas Koncila, 23(1984/30), str. 9.
18
Svećenik u službi riječi
nakon tečaja i orlovskog sleta u Šibeniku u povodu proslave tisućite obljetnice hrvatskoga kraljevstva. O tome buduća predsjednica Marica Stanković piše: »I došla je 1925. godina. Godina ponosa, radosti i sreće. Godina, u kojoj se slavila tisućgodišnjica, kako je Tomislav Hrvatsku proglasio kraljevinom. I orlovska mladost sudjelovala je u toj velikoj narodnoj slavi. U Šibeniku je u mjesecu kolovozu priređen opći orlovski slet. (...) I tako je 7. kolovoza 1925. osnovana Sveza Hrvatskih Orlica (S. O. H.).«23 Cijelo je to vrijeme bilo popraćeno velikim idealizmom i oduševljenjem. Kako je orlovstvo bila međunarodna organizacija, priređivali su se i međunarodni sletovi. U godini 1922. dogodio se odlazak u Brno. Skupina iz Hrvatske bila je dosta brojna. To je ujedno bio prvi susret hrvatske orlovske mladeži s orlovskom mladeži iz drugih zemalja. Slično će se dogoditi još jedanput godine 1929., kada je organiziran veliki orlovski slet u Pragu. Na tom sletu uz češku i slovensku orlovsku mladež bili su i mladi Slovaci, Lužički Srbi, Poljaci, Bugari, Francuzi, Nijemci, Talijani, Englezi i dr.24 Bila je to ujedno i posljednja velika radost hrvatske orlovske organizacije. Projugoslavenski i promasonski orijentirana gimnastička organizacija »Jugoslavenski sokol« orlovstvo nije mogla podnositi, pa je često dolazilo do sukoba, a 23
Marica Stanković, Mladost vedrine, Zagreb, 1944., str. 25-26.
24
Usp. isto, str. 48.
19
Katolički univerzalizam i narodni interesi
ponekad i do krvoprolića. Ponekad se znalo čuti da je orlovstvo samo gimnastička organizacija. U Vjesniku Saveza gimnastičkih odsjeka od 1921. tvrdi se suprotno: »Gimnastika ne smije biti glavno u gimnastičkom odsjeku, ne smije biti centar rada. Najvažniji je idejni dio, tj. briga oko nutarnjeg izgrađivanja članica i njihovog karaktera.«25 Upravo zbog tako istaknutih odgojnih ciljeva i vanjskog apostolata organizacije, orlovstvo je postalo jedna od grana Katoličke akcije u Hrvatskoj. To je bila zapravo jedina organizacija Katoličke akcije koja se ravnala po uputama koje je Katoličkoj akciji dao papa Pio XI. Dolaskom diktature kralja Aleksandra 1929. nastupa zabrana svih gimnastičkih društava. To će ujedno biti i kraj orlovstva u Hrvatskoj. Ideali i oduševljenja ove organizacije nastavit će živjeti u novom obliku, u križarstvu. Nakon što je raspušteno orlovstvo, već se početkom 1930. počelo razmišljati o osnutku nove organizacije. Radilo se o Križarskoj organizaciji26, koja je bila idejni baštinik orlovstva. I ona će kao i orlovstvo biti u svemu pod crkvenim autoritetom. Hranit će se bogatstvom duše dr. Ivana Merza, čije su zasluge za Crkvu u Hrvatskoj »tako velike a svetost njegova života tako 25
Isto, str. 31.
26
Više o osnivanju, razvoju i obnovi Križarske katoličke organizacije u Hrvatskoj u: Božidar Nagy, Hrvatsko križarstvo, Zagreb, 1995.
20
Svećenik u službi riječi
značajna i privlačna da je on prvi laik u našoj 13-stoljetnoj povijesti kršćanstva za kojega je domaća Crkva povela službeni postupak za proglašenje blaženim«.27 Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. na svečanoj misi na Petrićevcu u Banjoj Luci 22. lipnja 2003. za svoga drugog pohoda Bosni i Hercegovini. Inicijatori su se sastajali tajno, bojeći se da njihove planove netko ne prijavi vlastima. Tako je ta mala skupina hrabrih ljudi na čelu s isusovcem Josipom Vrbanekom spremala osnutak nove katoličke organizacije. Na Cvjetnicu, 13. travnja 1930. održana je osnivačka skupština Velikog križarskog sestrinstva (VKS) i Velikog križarskog bratstva (VKB). Za voditeljicu VKS-a izabrana je Marica Stanković28, a za voditelja VKB-a dr. Ivo Protulipac.
27
Božidar Nagy, Tko je Ivan Merz, Zagreb, 1980., str. 3. O dr. Ivanu Merzu napisane su i dvije doktorske disertacije: Marin Škarica, Ivan Merz – initiatore del movimento liturgico in Croatia (1896-1928) (Ivan Merz – pokretač liturgijskog pokreta u Hrvatskoj (1896-1928)), disertacija, manuskript, Rim, 1975.; Božidar Nagy, Ivan Merz – uomo di fede et educatore alla fede (1896-1928) (Ivan Merz – čovjek vjere i odgajatelj za vjeru (1896-1028)), disertacija, manuskript, Rim, 1977.; Dragutin Kniewald je napisao poznatu biografiju: Dr. Ivan Merz – život i djelovanje, Zagreb, 1932.; Važan je i zbornik radova Pojava i značenje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj, Zagreb, 1979. Postoje i brojne druge knjige o I. Merzu.
28
Usp. Lav Znidarčić, »Marica Stanković (1900-1957)«, u: Križarska straža, 13(1993/5), str. 5.
21
Katolički univerzalizam i narodni interesi
Oprez kod osnivanja novih društava bio je razumljiv i opravdan. U križarstvu je nastavljeno djelovanje orlovskog pokreta. Ostalo je sve isto osim gimnastike. Slijedilo je predanje pravila Križarske organizacije na potpis hrvatskom metropolitu dr. Antunu Baueru. Nakon njegova potpisa krenulo se s osnivanjem novih organizacijskih jedinica. Nova organizacija bila je dijelom svjetske molitvene organizacije »Apostolata molitve«. Ipak, križarstvo je od samog početka slijedilo načela Katoličke akcije po načelima pape Pija XI. Poznato je da je učlanjenje križarstva u »Apostolat molitve« bilo samo privremeno. U kasnijem će razdoblju križarstvo biti službeno imenovano Katoličkom akcijom, koju je zapravo uvijek i provodilo.29 Odlukom zagrebačkog nadbiskupa metropolita dr. Antuna Bauera 24. prosinca 1934. križarstvo je proglašeno Katoličkom akcijom. Tako je i službeno potvrđeno ono što se u praksi živjelo od samog početka. U Priručniku Križarske organizacije kaže se kako su »Križari« rimokatoličko crkveno, vjersko-prosvjetno udruženje, koje se osniva odobrenjem crkvene vlasti, a spada u Katoličku akciju.30
29
Usp. M. Stanković, Mladost…, str. 63.
30
Oznake su donesene prema knjizi Priručnik Križarske organizacije, Zagreb, bez godine, str. 5.
22
Svećenik u službi riječi
Križarska organizacija na prvo mjesto stavlja duhovni odgoj svojih članova. Na tome treba najviše zahvaliti dr. Ivanu Merzu, koji je svoja shvaćanja o Katoličkoj akciji temeljio na dokumentima crkvenog učiteljstva i enciklikama. S obzirom na to da su Križari crkveno udruženje, za početak njihova djelovanja nije bilo potrebno odobrenje državnih vlasti. Dr. Ivan Merz dao je hrvatskom orlovstvu geslo »Žrtva-Euharistija-Apostolat«.31 Križarstvo je uvelike vodilo brigu o duhovnim zvanjima. Istina, ono je bilo laički pokret, ali u bliskoj suradnji s hijerarhijom nastojali su djelovati i oko duhovnih zvanja. Iz njihovih redova iznikao je velik broj svećenika, redovnika i redovnica. Križari su veliku brigu posvećivali župnom, misijskom i karitativnom radu. U svojim su župama križari i križarice nalazili široko područje i mogućnost djelovanja. Kad je u pitanju misijski rad, znali su da se Evanđelje treba navijestiti čitavom svijetu. Unutar same organizacije križari su osnovali razne karitativne sekcije. Prikupljali su različitu humanitarnu pomoć i dijelili je potrebitima. Križari i križarice bili su pravi borci za ćudoređe, a svoje nadahnuće crpili su iz kršćanskog poziva na svetost. Kulturno-prosvjetni rad križara odvijao se preko knjižnice koju je trebalo imati 31
Usp. Put k Suncu. Ivan Merz ti govori, uredio Božidar Nagy – SI, Zagreb, 1993., str. 159.
23
Katolički univerzalizam i narodni interesi
svako društvo. Objavljivali su i nekoliko časopisa, od kojih je tjednik Nedjelja bio na prvom mjestu. Poznato je da je nekoliko godina izlazio i list Križ, koji je donosio interne stvari Križarskog pokreta i Katoličke akcije. Križarice su objavljivale časopis Za vjeru i dom, a mali križari Vrtić. Križarska straža – kao glasilo seljaka križara izlazi 1937. Križari su priređivali i tečajeve za one koji nisu znali čitati ni pisati. Papinske socijalne enciklike bile su u društvima Katoličke akcije model uređivanja socijalnih odnosa. Križari su brojna predavanja i članke u časopisima posvećivali socijalnim pitanjima. Promicali su prava radnika na dostatnu plaću kako bi imali dovoljno za pristojan život za sebe i svoju obitelj. Određivali su se i prema komunizmu, ali i prema kapitalizmu: »Za nas je kapitalizam bezbožan i krvav kao i boljševizam.«32 Nerijetko su tražili i od same Crkve da se više zauzima za pravdu i zaštitu siromašnih i potlačenih. Do razdora u Hrvatskom katoličkom pokretu došlo je u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Teško je reći koji su tome glavni razlozi i uzroci. Ipak se smatra da je najveći razlog različito shvaćanje uloge katoličkog pokreta. Jedna struja među seniorima, koja je bila dosta jaka, smatrala je pokret vlastitim posjedom i pomalo ga pretvarala u sredstvo za političke ciljeve, što se vidjelo iz osni32
Krist Kralj, u: Križarska straža, (1937/8-9-10), str. 1.
24
Svećenik u službi riječi
vanja Hrvatske pučke stranke. Ivan Merz i njegovi istomišljenici gledali su religioznu svrhu pokreta, posebice njegovu katoličnost. Domagojski demokratizam temeljio se na »drugarstvu«. Međusobni odnos članova pokreta je odnos druga, prijatelja. Svećenik ovdje ima položaj učitelja i zastupnika Crkve. Duhovnici domagojskih organizacija su i domagojci i seniori. Ipak, to drugarstvo je takvo da laicima pripada vodeća riječ. Laici pozivaju svećenike da s njima surađuju prema duhu i načelima pokreta. Seniorat je prema svojim statutima bilo tajno društvo s dokumentacijom i svojim biltenom koji se pozorno čuvao. Imali su i zavjernicu koju je trebao potpisati svaki član s nakanom da će između ostaloga čuvati i tajne te biti odgovoran samo Senioratu. Samo vodstvo Seniorata, a i pojedini seniori su shvaćali da se tajna treba čuvati i prema ordinarijima. Činjenica je da Seniorat nije nikad polagao ordinarijima račun za svoj rad niti se smatrao da je odgovoran crkvenoj vlasti. Biskupska konferencija 1926. kaže kako prisega Seniorata pravno ne veže i da je nevaljana. To je rečeno stoga jer toj prisezi nedostaje bitni uvjet, a to je podložnost crkvenom autoritetu. Ivan je Merz isticao potpunu neovisnost Katoličke akcije od svake političke stranke. Kad je u pitanju Seniorat, može se reći da je on osnovao i vodio Hrvatsku pučku stranku, pa čak i obvezivao svoje članstvo da jedino za nju mogu 25
MISIJA KRIŽARSTVA (Uz križarski dan) Svi snažni i vitalni pokreti i akcije računaju s omladinom. Bez nje nitko ne može da bude. Ni Mussolini, ni Hitler, ni ruski komunisti, ni naša Katolička akcija. Omladina je uvijek elemenat pokretan, živ i borben. Posebno je važan položaj omladine u akcijama koje hoće da stvore nešto novo; da naprave jake, historijske zaokrete. Radikalnim promjenama uvijek je nosilac mlađi naraštaj. Ideju može da dade i netko stariji; ali ako ta ideja hoće da postane pokret i akcija – akcija masa – ona mora apelirati na mlađe i na najmlađe narodne krugove. Samo mladost je toliko elastična i toliko meka, da je jedna jaka ideja može posve osvojiti i prožeti neovisno od onoga što je bilo jučer i što predstavlja tradiciju i naravan, logičan razvoj naprijed. Ona je slobodna od predrasuda; ona puno manje živi pod sugestijom običaja i navika od onih starih. Njezina je duhovna fizionomija još neizrađena i neizmodelirana; ona predstavlja duhovni ugar, surov materijal, sposoban za svaku kulturu i za svaku formu. Stariji su gotovi ljudi; oni su se opredijelili ili su ih opredijelile prilike; mladost istom traži svoj put, čeka na svoj odgoj; ona je pasivan elemenat, koji se jednako dobro može aktivirati u više smjerova. A ako se 67
Katolički univerzalizam i narodni interesi
aktivira u jednom smjeru, ona će najdulje ostati na toj liniji, jer je ona naraštaj od sutra; životni je put što pred njom leži već po fizičko-prirodnim zakonima najdulji; ona će svojim radom i utjecajem segnuti bitno dalje u budućnost nego srednja ili stara generacija. Mladosti i njezinim idejama pripadaju sutrašnjica i budućnost. Tim bitnim psihološkim zakonima, tim općenito priznatim načelima idejne strategije diktovan je i interes nas hrvatskih katolika za mladež. I u našem katoličkom životu koncentrirane su glavne snage za rad među omladinom. Katolički preporod što ga je sebi zapisala u program Katolička akcija treba da i vremenski i programatički postane najprije katoličkim preporodom hrvatske mladosti. I ukoliko je taj preporod nešto novo, on se ne da ni zamisliti bez osvajanja na omladinskom terenu; bez suradnje mladosti. Stoga i simpatije s kojima sva naša javnost – jednako organizovani katolici, kao i široki vjernički krugovi – dočekuje i prati svakom zgodom naš križarski pokret, muški i ženski, nijesu samo opravdane, nego su, baš s ovog gledišta, kategorički imperativ i postulat katoličke savjesti i svijesti. Križarstvo je danas u našem katoličkom životu faktor s kojim se mora računati. Ono nije samo broj; ono je realna snaga. U njemu su danas okupljeni mnogi deseci tisuća hrvatske omladine, muške i ženske, iz svih naših krajeva. To je pokret 68
Misija križarstva
koji već ima tradiciju, koji zna šta hoće, koji je uspio da očuva kompaktnost svojih redova i koji je nama, to izgleda najvažnije – iskreno osvojio dušu omladine. Križarstvo nije pokret odozgor, pokret etike i pisanih programa; ono je danas pokret puka; ono je aktivan, svjestan, ekspanzivan dio živog našeg i narodnog i vjerskog organizma. Mase omladine žive s tim svojim pokretom i za nj duboko osjećaju; u našem katoličkom i narodnom životu nailazimo svagdje na njegove utjecaje; selo ga je razumjelo i priznalo; respektira ga, govori o njemu, zauzima prema njemu stav prijatelj i neprijatelj. Na nj se obazire štampa. Društveni život, i u gradu i na selu, računa s njim, htio ne htio. Križarstva ne može danas nitko ignorirati. Kako se god u detaljima normiralo pitanje Hrvatske Katoličke Akcije, križarstvo će u njoj ostati jedan od glavnih sastavnih dijelova. Danas se više ne radi o eksistenciji križarstva; danas se radi samo o njegovoj propagandi i produbljenju. Mi smo danas svi pozvani da križarstvo podupiremo i pomognemo. Lojalno i s ljubavlju. Svi mi: kler, inteligencija i narod. Križarstvo ima svoju misiju; na nama je svima da je ostvari. A nije ni tu glavno zadnji cilj. Taj je i odviše jasan. On je toliko puta i auktoritativno definiran. Rekristijanizacija života posljednja je programska točka svakom katoličkom radu. Poteškoća je u me69
Katolički univerzalizam i narodni interesi
todici i sistematici. Valja znati najbliže, praktične, neposredne ciljeve. A mi mislimo da se ti izrazito praktični ciljevi dadu svesti na nekoliko klasičnih principa. Klasičnih za katoličku aktivnost u svim periodama. Misija je križarstva da opet uspostavi materinsko-djetinjske odnose između Crkve i hrvatskog naroda. Odnose srdačnog prijateljstva i širokogrudne povjerljivosti. Crkva i Domovina ne smiju biti rivali; one moraju biti mati i kći. Katolička crkva mora nama Hrvatima postati ono što ja postala Ircima ili Poljacima. Misija je križarstva da svakamo u naš narodni život unese Boga; da u sve u našem životu unese Boga; da sve u našem životu supernaturalizira; da pomladi u nama vjeru, pobožnost i crkveni život. Križari moraju biti vjernici, najbolji praktični vjernici. Križari moraju biti karakteri – kršćanski karakteri. Misija je križarstva da čisti, filtrira naše običaje. Da čuva ono što valja, a čupa ono što ne valja. Da podiže, oplemenjuje, profinjuje. Čuvari morala i tradicija treba da budu naši križari. Misija je križarstva da bude cenzor ideja koje traže kod nas zavičajno pravo. Njegovo je da drži stražu na granici. Da bistri pojmove. Da luči zlo od dobra. I da u naš narodni život pušta samo ono što valja. Jasnoća u idejama mora biti odlika križarstva; borba protiv zabluda njegov poziv. 70
Misija križarstva
Misija je križarstva socijalna izgradnja hrvatskog naroda. Križarstvo treba da nam dadne i podgoji ljudi koji će služiti domovini. Na svim područjima. U poštenju i nesebičnosti; s inteligencijom i razborom. I ondje gdje Crkva direktno ne govori. Misija je križarstva borba. Idejna i društvenograđanska borba protiv rušitelja kršćanskog poretka; protiv neprijatelja Crkve. Križarska misija. Treba puno i mudrosti i snage onima koji je žele ostvariti. Valja spojiti staro s novim. Valja u raskršćanjenim gradovima započeti sve iznova. Valja u kršćanskom selu zidati na starim temeljima i čuvati baštinu djedova. Bože, daj našim križarima i križaricama; daj svima nama koji s njima radimo puno Tvoje mudrosti i snage! Da nam po Križu dođe spasenje! Katolički tjednik, 13/1937, 38, 1.
71
Katolički univerzalizam i narodni interesi
ČITAVA ISTINA Još uvijek struji našim katoličkim žilama puno modernističkog otrova. Nije to svjesni i sustavni teološki modernizam, koji je imao svoju domenu među svećenstvom i teolozima. Taj je u krilu katoličke Crkve temeljito likvidiran energičnim operacionim zahvatom Pija X. To je danas više nesvjesno podlijeganje duhu vremena nauštrb cjelovitosti kršćanske istine. No u tom i jest bitnost modernizma. On je i kao teološki sistem podlijegao sugestijama modernih ideja i htio da po njihovu diktatu reformira i modernizira kršćanstvo. On je držao za dužnost da ugladi oštru i uglatu nauku Evanđelja po duhu moderne širokogrudnosti i tolerancije. On je htio da s Evanđelja skine staromodno, zastarjelo odijelo od prije dvadeset vijekova, pa da mu gentlemanski obuče frak i rukavice. Da se Evanđelje mogne opet pojaviti u salonu 20. vijeka i u auli moderne univerze. Treba, mislili su modernisti, Isusa pomiriti sa shvaćanjima novih modernih Mesija; treba mu savjetovati promjenu idejnog inventara i jedan pravedan kompromis. Mora i on malo popustiti, pa će onda lakše popustiti i moderni svijet i opet će se povratiti kršćanstvu. Neće to biti doduše ono stopostotno kršćanstvo iz Ivanova evanđelja i iz Pavlovih poslanica, ali nešto će ipak ostati. Srčika, ono glav72
Čitava istina
no, bitna misao, makar i u ponešto promijenjenu obliku. S tim se mora i Crkva pomiriti. Evolucija je univerzalni zakon ne samo u materijalnom, fizičkom svijetu, nego i u carstvu ideja. Od nje nijesu izuzeti ni Evanđelje ni Crkva. Nema vječne istine ni vječnog morala; svako vrijeme stvara sebi svoju vjeru i svoj moral. I kršćanstvo mora s vremenom; u tomu je njegov spas, njegov uspjeh i napredak, njegova vječnost. Nijesu više pakao, indeks i nerazrješivost braka roba za naše dane. To treba izvaditi iz izloga. Tako je govorio modernizam. Ali modernizam je krivovjerje; to su sve za nas osuđene nauke, uglavljene zablude. Mi ne priznajemo unutarnjeg razvoja istine, ni relativnosti u moralnih zakonima života. Razvoj može biti samo vanjski – u jasnoći formulacije, u primjeni na uvijek nove, nebitne okolnosti života. No i to je ono što mi danas hoćemo da istaknemo – sve te zablude i danas žive u katoličkim glavama. Zar ne susretnemo svaki dan ljudi koji hoće da budu katolicima, a ipak ti dokazuju kako bi Crkva morala popustiti u bračnom pitanju. Što ne ide, ne ide. Gdje se može od čovjeka koji je posve nedužan za slom svoje bračne sreće tražiti da se opet ne oženi. To su već nemogućnosti; to je okrutnost. I onda ti stanu dokumentirati stvar iz prakse, pravničke ili liječničke. 73
Katolički univerzalizam i narodni interesi
Drugome nikako ne ide u glavu kako može Crkva biti tako reakcionarna i primitivistička pa zabranjivati racionalno ograničavanje poroda. A ipak je to, misli on, naprosto kategorički imperativ humanosti i socijalnog osjećaja. On je katolik i hoće da ostane, ali toga ne može ni shvatiti ni odobriti; to je vraćanje za barem dva stoljeća unatrag. Treći je sav indigniran kratkovidnošću katoličkih krugova, koji hoće na silu da ustave tok i razvoj shvaćanja i običaja, pa onako naivno sramote Crkvu s propovjedaonice i u katoličkoj publicistici svojom neozbiljnom vikom na tobožnji moderni nemoral. A ipak treba razumjeti modernog čovjeka. On nije više dijete kao onaj sredovječni; on na mnoge stvari gleda posve drukčijim okom. On je zreo i prosvijetljen. A ti fanatici hoće silom da u higijeni zraka i vode vide nemoral i da od kršćanstva učine jednu religiju bez smisla za životno veselje i vedrinu. I još toga ima. Nekim je pakao najveća grdoba u jednom sistemu koji inače vjeruje u Boga kao u vječnu Ljubav. Drugima smeta bolesna sentimentalnost praštanja i ljubavi k neprijatelju, što u narodu ubija aktivnost i muževnost i čini od njega roblje. Trećima se čini da je ekskluzivnost katoličke Crkve pravi atentat na toleranciju i znanstvenu širokogrudnost. Pa zabrana dvoboja, pa indeks, pa tvrdoglava borba protiv spaljivanja mrtvaca, pa fanatičko pretjerivanje s bludom u mislima i 74
Čitava istina
željama, sve to nije za naše vrijeme. Tu treba da se Crkva moderira, revidira, prilagodi rezultatima evolucije i znanosti. Sve je to savremeni modernizam. Ali sve je to i smrtni otrov, i intelektualni i moralni. Konsekvencije su njegove strašne. Nije zadaća ovoga članka da u pojedinostima brani cjelovitost kršćanskog vjerovanja i životnog sustava. Ne treba ni da dokazujemo apsolutnu nespojivost ovakvih relativističkih shvaćanja sa najtemeljnijom vjerskom misli kršćanstva o osobnoj božanskoj objavi u Kristu. Mi samo kažemo: katolici, čuvajte se modernizma! Istina je istina samo dok je cjelovita. I kršćanstvo je božanski elemenat spasenja i obnove samo dok ga prihvaćamo bez kompromisa, u cjelini, sa svim konsekvencijama. Ostaviš li samo jednu istinu, sve si ostavio jer si porušio sistem i zanijekao princip. Tvoja vjera, to nije više zdrava voćka; to je jabuka koja je već na jednom mjestu nagnjila. Ona nosi u sebi klicu zaraze koja će je rastočiti. I uzalud ti se je tješiti da je to tek mala točkica; ona će uvijek biti veća; ti ne stojiš više uz svu istinu. Nosiš u sebi i elemente laži. A ti će se u tebi boriti i dalje protiv istine. Inficirat će lijevo i desno zdravo tkivo oko sebe. Sve su istine povezane; kad si zanijekao jednu, prije ili kasnije zanijekat ćeš i druge jer se i u njima nalazi ono isto protiv čega si prvotno ustao. Istina se ne dijeli po postocima; ona je totalistična: 75
Katolički univerzalizam i narodni interesi
ili je moraš svu prihvatiti ili si je svu izgubio: kao zaokruženu, čitavu istinu što je izašla iz Boga. I samo na čitavoj istini leži Božji blagoslov. Uvijek je tako bilo; otpadi su na početku nijekali redovito samo jednu istinu, ali konac je bio totalni rasap kršćanstva u njima. I diranje u moralne zakone isto se je tako osvećivalo. Čim je tko uzeo sebi vlast nad svetinjom života, išlo je to do potpunog uništenja života. A princip osvete ubio je uvijek i pobjeditelje i pobjeđenike. Zna Crkva zašto stoji uz čitavu Kristovu istinu bez kompromisa. Stojimo uz nju i mi! Katolički tjednik, 10/1934, 35, 1.
76
SADRŽAJ Svećenik u službi riječi ..................................................... 7 Misija križarstva (Uz križarski dan) ............................... 67 Čitava istina ..................................................................... 72 Molitveno rodoljublje..................................................... 77 Socijalno rodoljublje ....................................................... 82 Najveći skandal XX. stoljeća.......................................... 87 Moral bez Boga ................................................................ 92 Kultura odozgor .............................................................. 97 Kler .................................................................................. 102 Svećenik i politika ......................................................... 107 Klerikalizam ................................................................... 115 »Klerofašizam« .............................................................. 120 Moral u politici .............................................................. 126 Katoličke političke stranke........................................... 130 Prema drugim konfesijama (Između dva ekstrema) ... 138 Katolici i muslimani (Jedan hrvatski kulturno-nacionalni problem) ........................... 145 Moderni nacionalizam i katolička savjest (S posebnim osvrtom na hrvatske prilike) ................... 160 Katolički vjerski univerzalizam i narodni interesi ... 179 U vezi s prošlošću ......................................................... 194
262
Katolička država (Jedno načelno pitanje)...................... 199 Pred novim zadacima (Nova Hrvatska) ...................... 222 Gdje smo, tu smo! (Ne bježimo iz Bosne!) .................... 230 »Partizani« ...................................................................... 235 Problem rase .................................................................. 241 Mi ne mrzimo ................................................................ 249 Životopis......................................................................... 254 Bibliografija .................................................................... 257 Literatura ........................................................................ 259
263
Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća 1. Petar Grgec: Na Goru Gospodnju 2. Antun Mahnić: O lijepoj umjetnosti 3. Drago Ćepulić: Život i duh 4. Ton Smerdel: Duh umjetnosti 5. Rajmund Kupareo: Um i umjetnost 6. Petar Grgec: Katolicizam, kultura i politika 7. Đuro Arnold: Vjera, filozofija i umjetnost 8. Ivo Lendić: Katolicizam i kultura 9. Ilija Jakovljević: Izazov kršćanskog humanizma 10. Bonifacije Perović: Društveno-socijalne misli 11. Ivan Evanđelist Šarić: Suvremene spasonosne misli 12. Ljubomir Maraković: Katolički idealizam i realizam 13. Milan Ivšić: Socijalni duh i narodna kultura
264
14. Stjepan Tomislav Poglajen: Kršćanski personalizam 15. Ferdo Rožić: Katolički kulturni putokazi 16. Nedjeljko Subotić: Katolicizam i solidarizam 17. Juraj Šćetinec: O ekonomskim i društvenim sustavima 18. Josip Andrić: Hrvatstvo i katolička kulturna obnova 19. Hijacint Bošković: Suvremenost tomističke baštine 20. Mate Ujević: Kršćanski idealizam i društveni angažman 21. Feliks Niedzielski: Socijalni nauk, društvo i država 22. Smiljana Rendić: Katolički identitet i hrvatski preporod 23. Čedomil Čekada: Katolički univerzalizam i narodni interesi
265
Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnika: Glas Koncila Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr