Posvetiteljska služba Crkve II: Sakramenti ozdravljenja by Glas Koncila

Matija Berljak

Posvetiteljska slu탑ba Crkve II.

SAKRAMENTI OZDRAVLJENJA

Glas Koncila

Matija Berljak Posvetiteljska slu탑ba Crkve II. Sakramenti ozdravljenja

Matija Berljak Posvetiteljska služba Crkve II. Sakramenti ozdravljenja Pokora i bolesničko pomazanje Glas Koncila, Zagreb, 2013. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Stjepan Pogačić Biblioteka: Teološke rasprave i komentari. Knjiga 2 Izvršna urednica: Vlatka Plazzeriano Recenzenti: Nikola Škalabrin Jure Brkan Jezično uređenje: Josip Sinjeri Grafičko oblikovanje: Danijel Lončar Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Drugo izdanje tiskano u siječnju 2013. ISBN 978-953-241-378-6 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 829017.

Matija Berljak

POSVETITELJSKA SLUŽBA CRKVE II.

SAKRAMENTI OZDRAVLJENJA POKORA I BOLESNIČKO POMAZANJE Drugo, popravljeno i dopunjeno izdanje

Glas Koncila

Zagreb, 2013.

POPIS KRATICA AAS Acta Apostolicae Sedis ap. k. apostolska konstitucija BKJ Biskupska konferencija Jugoslavije br. broj BS Bogoslovska smotra CCEO/1990 Codex canonum Ecclesiarum orientalium iz 1990. CIC Codex iuris canonici CIC/1917 Codex iuris canonici iz 1917. CIC/1983 Codex iuris canonici iz 1983. DH Denzinger H./Hünermann P., Zbirka sažetaka vjerovanja definicija i izjava o vjeri i ćudoređu DS Denzinger H./Schönmetzer A., Enchiridion symbolorum definitionum et declarationum DPNNE Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu ED Ekumenski direktorij EV Enchridion vaticanum F. k. Fakultativna kazna F. S. Ferendae sententiae GK Glas Koncila GS Gaudium et spes HBK Hrvatska biskupska konferencija Inst. Institucija 5

kan. kanon kann. kanoni KKC/1992 Katekizam Katoličke Crkve KKCK/2005 Katekizam Katoličke Crkve. Kompendij KKP Kodeks kanonskog prava LG Lumen gentium L. S. Latae sententiae Mp. Motuproprio OŽ Obnovljeni život P. k. Propisana kazna PO Presbyterorum ordinis PU Pontificia Universit Gregoriana RBP Red bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesnike RP Red pokore RS Redemptionis sacramentum SC Sacrosanctum concilium vol. volumen ZCP Zakonik crkvenog prava ZKIC/1996 Zakonik kanona istočnih Crkava iz 1996. ZKP/1996 Zakonik kanonskoga prava iz 1996.

UVODNE NAPOMENE PRVOM IZDANJU Sakramente Novoga zavjeta ustanovio je Gospodin i povjerio ih Crkvi. Oni su čini Krista i Crkve, znakovi su i sredstva kojima se izražava i jača vjera, iskazuje štovanje Bogu i ostvaruje posvećenje ljudi, oni učvršćuju i očituju crkveno zajedništvo. Sakramenata ima sedam, isti su za svu Crkvu i pripadaju božanskom pokladu, stoga ih samo vrhovna crkvena vlast odobrava i određuje što zahtijeva za njihovu valjanost. Spomenuta vlast, a i drugi mjerodavni određuju što se odnosi i na njihovo dopušteno slavljenje, podjeljivanje i primanje (usp. ZKP, kann. 840–841). Sakramenti obuhvaćaju ljudski život s njegovim dubinama i visinama, tiču se glavnih trenutaka i svih razdoblja života kršćanina (usp. KKC, passim): 1) po sakramentima kršćanske inicijacije – krst, potvrda i euharistija – čovjek prima nov Kristov život, počinje život kršćanina, dakle, on se ponovno rađa i raste; 2) zatim, po sakramentima ozdravljenja – pokora i bolesničko pomazanje – kršćaninu, koji je još uvijek podložan grijehu, patnji, bolesti, smrti, Isus Krist, liječnik i spasitelj duše i tijela, htio je da Crkva snagom Duha Svetoga nastavi njegovo djelo liječenja i spašavanja; 3) na kraju, sakramenti u službi zajednice, zajedništva i poslanja – sveti red i ženidba – usmjereni su prvotno k spasenju drugih, ali i osobnom posvećenju po služenju, što se iskazuje drugima.

Teološka znanost obrađuje sakramente u predmetima dogmatike, liturgike, morala, pastorala, katehetike, ekumenizma… Kanonsko-pravna obrada, o kojoj je ovdje riječ, samo je jedan od vidova njihovog teološkog promatranja. U ovoj knjizi govori se samo o sakramentima ozdravljenja – pokori i bolesničkom pomazanju. Na početku uvijek navodimo službeni latinski tekst važećeg Zakonika iz 1983. godine i hrvatski prijevod, te imajući u vidu pastoralnu primjenu, komentiramo njegove odredbe na temelju izvora i literature; u izlaganju materije primjenjujemo egzegetsko-kanonsko/pravnu metodu. Ova knjiga je prema sadržaju podijeljena na dva dijela i sadrži s njima u vezi priloge: – u prvom dijelu riječ je o sakramentu pokore: o njegovim teološkim i pravnim aspektima, o slavljenju, o služitelju i primatelju sakramenta pokore, te o oprostima; na kraju tog dijela su priložene tabele kazni za pojedinačna kažnjiva djela; – u drugom dijelu govori se o sakramentu bolesničkog pomazanja: o njegovim teološkim i pravnim temeljima, o slavljenju, o služitelju i primatelju sakramenta; – prilažemo usporedni popisi kanona Zakonika kanonskoga prava iz 1983. i onog iz 1917. te važećih Zakonika i odgovarajućih brojeva Katekizma Katoličke Crkve; ti prilozi mogu pripomoći za daljnji studij i istraživanje. Izražavajući zahvalnost izdavaču Glasu Koncila i svima ostalima koji su pridonijeli da ova knjiga ugleda svjetlo dana, željeli bismo da svi kojima dođe u ruke upoznaju sadašnje zakonodavstvo u svezi sakramenata ozdravljenja – pokore i bolesničkog pomazanja – te da i na taj način upoznaju Božje milosrđe, oproštenje, dobrotu i milost koju on daje palom po grijehu čovjeku i pogibeljno bolesnom vjerniku da ga pridigne i spasi. U Zagrebu, na prvu nedjelju došašća 2004. Matija Berljak 8

UVODNA RIJEČ DRUGOM IZDANJU Godine 2004. objavili smo prvo izdanje pravno-pastoralnog komentara Sakramenti ozdravljenja. Pokora i bolesničko pomazanje. Knjiga je bila dobro prihvaćena, a jer se više ne može nabaviti, odlučili smo se na ponovljeno – popravljeno i dopunjeno – izdanje. U prvom izdanju bila je uglavnom riječ o sakramentima pokore i bolesničkog pomazanja, imajući u vidu zakonodavstvo zapadne, latinske Crkve, dok sada dodajemo i tumačimo propise koji vrijede i za sve istočne katoličke Crkve. Sakramente ozdravljenja – pokoru i bolesničko pomazanje – ustanovio je Krist, »liječnik duše i tijela, jer novi život koji nam je darovao u sakramentima kršćanske inicijacije može oslabjeti, a može se grijehom čak i izgubiti. Zato je Krist htio da po ovim sakramentima Crkva nastavi njegovo djelo liječenja i spašavanja.« (KKCK, br. 295) Nadamo se da će komentar sadašnjih crkvenih propisa u ovoj knjizi barem malo pripomoći onima koji je budu čitali da bolje, plodonosnije slave i primaju spomenute sakramente i tako djelotvornije sudjeluju u životu Crkve; važeći crkveni propisi, prema riječima Ivana Pavla II., plod su Drugoga vatikanskog sabora te ih u njegovu svijetlu, na temelju njegova nauka, treba tumačiti i primjenjivati. Izričemo iskrenu zahvalnost svima koji su nam uputili primjedbe u svezi prvog izdanja knjige Sakramenti ozdravljenja. Pokora i bolesničko pomazanje te Glasu Koncila za tisak i opremu. U Zagrebu, 2. siječnja 2013. Matija Berljak 9

PRVI DIO

SAKRAMENT POKORE (ZKP, kann. 959–997 i ZKIC, kann. 718–736)

UVOD Razmišljanje o sakramentu pokore povezano je s grijehom, obraćenjem i spasenjem. U tom sakramentu vrši se pokora na sakramentalni način. Oni koji pristupaju sakramentu pokore »primaju od Božjeg milosrđa oprost uvrede Bogu učinjene i ujedno se pomiruju s Crkvom koju su svojim grijehom ranili, i koja radi za njihovo obraćenje s ljubavlju, primjerom i molitvom«1. Zakonik kanonskoga prava i Zakonik kanona istočnih Crkava, slijedeći tradiciju osobito Tridentskog sabora, naziva taj sakrament uglavnom »pokora«, no ne zapušta niti naziv »pomirenje«, koji je preuzet u obnovljeni rimski obrednik Red pokore i u druge dokumente crkvenog učiteljstva. Naziv »pomirenje« ima biblijski temelj i prisutan je već u starim sakramentarima.2 Katekizam Katoličke Crkve tumači spomenuto nazivlje. Naziva se sakrament pokore »jer posvećuje osobni i zajednički put obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćana grešnika«, a pomirenja »jer daruje grešniku ljubav Boga pomiritelja: 'Dajte pomirite se s Bogom!' (2 Kor 5, 20). Tko živi od Božje milosrdne ljubavi, spreman je odgovoriti Gospodnjem pozivu: 'Idi i najprije se izmiri s bratom' (Mt 5, 24).« Taj sakrament zove se i »obraćenja jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje (Mt LG, br. 11. O tome vidi A. MONTAN, Il sacramento della Penitenza u Il diritto nel mistero della Chiesa, a cura del gruppo italiano docenti di diritto canonico, III, Rim, 1992., str. 114; ZAGORAC, V., Kristova otajstva, Zagreb, 1998., str. 169–170. 1 2

1, 15), put povratka k Ocu (Lk 15, 18) od kojeg se čovjek grijehom udaljio«. Katekizam spominje i naziv ispovijed »jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom bitni element ovog sakramenta. Zato je ovaj sakrament u svom dubokom značenju i 'ispovijedanje', priznanje i hvala Božjoj svetosti i njegovu milosrđu prema čovjeku grešniku.« Na kraju on se zove i sakrament oproštenja jer »po svećenikovu sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku 'oproštenje i mir'«3. Taj sakrament ima bogatu povijest razvoja i može se promatrati pod različitim vidovima.4 Mi ćemo govoriti o sakramentu pokore prvenstveno pod pravnim vidom, upućujući na druge teološke znanosti. Naime, zakonski propisi o pokori izazivaju razna pitanja a traže i odgovore, a tiču se Svetoga pisma, dogmatike, liturgike, povijesti, morala, pastorala, katehetike, ekumenizma, duhovnosti. Dakle, komentirat ćemo, uglavnom, odredbe o sakramentu pokore sada važećega crkvenog zakonodavKKC, br. 1423–1424 i KKCK, br. 296. Usp. A. GIACOBBI, Storia della disciplina penitenziale antica, Rim, 1976; Z. ALSZEGHY – M. FLICK, Il sacramento della riconciliazione, Torino, 1976.; C. COLLO, Bibliografia ragionata su libri e articoli riguardanti il sacramento della penitenza pubblicati dal 1970 al 1975, u AA. VV., La penitenza (quaderni di Rivista Liturgica, nuova serie), Torino, 1976., str. 414–492; RAMOS-REGIDOR, J., Il Sacramento della penitenza. Riflessione teologica biblico-storico-pastorale alla luce del Vaticano II, Torino, 1979.4; A. MARANZINI, La riconciliazione e la penitenza nella missione della Chiesa, u Rassegna di teologia, 4-1983., str. 335–360; CHAUVET, L. M. – DE CLERCK, P., Il sacramento del perdono tra ieri e domani, Assisi 2002. Z. LINIĆ, Oblici pokore kroz povijest, u BS, XLVI, br. 1–2 (1976.), 131–142. Ta Bogoslovska smotra kao i Kateheza IV, br. 1 (1982.) obrađuju sakrament pokore pod različitim vidovima; BEZIĆ, Ž., Pastoralni rad (Katolička pastoralka), Zagreb, 1983.2.; Courth, F., Die Sakramente. Ein Lehrbuch für Studium und Praxis der Theologie, Freiburg im Breisgau, 1995. – hrvatski prijevod Sakramenti. Priručnik za teološki studij i praksu, Đakovo, 1997.; ZAGORAC, V., Kristova otajstva. Sakramenti i blagoslovine: povijest i teologija slavljenja, Zagreb, 1998.; RUBINI, M., La reintegrazione dell penitente nella comunione ecclesiale nel primo millennio della Chiesa, Terlizzi, 2001. 3 4

stva. U prvom redu govorit ćemo o odredbama Zakonika5, osvrnut ćemo se i na druge propise koji su na snazi, posebno na one koje sadrži obnovljeni Rimski obrednik Red pokore6, te na dokumente papa, rimskih kongregacija, Biskupske konferencije…7 U izlaganju slijedit ćemo Zakonik kanonskoga prava iz 1983. godine, koji u IV. knjizi, O posvetiteljskoj službi Crkve, u IV. naslovu govori O sakramentu pokore. Taj naslov sadržava jedan uvodni kanon te četiri poglavlja: 5 Papa Ivan Pavao II. na blagdan Obraćenja sv. Pavla apostola, 25. siječnja 1983., apostolskom konstitucijom Sacrae disciplinae leges, proglasio je novi crkveni zakonik, koji nosi naslov kao i prijašnji, Codex Iuris Canonici. Novi zakonik stupio je na snagu na prvu nedjelju došašća, 27. studenoga 1983. i obvezuje latinsku Crkvu, odnosno sve vjernike latinskog obreda. O nastajanju, proglašenju, stupanju na snagu i o sadržaju novog Zakonika vidi M. BERLJAK, Novi crkveni zakonik – Kodeks kanonskog prava Ivana Pavla II, u BS, LIII, 1983., br. 2-3, str. 165–182. Zakonik kanona istočnih Crkava iz 1990. govori o sakramentu pokore u kann. 718–742 – o tom Zakoniku i komentar spomenutih kanona vidi POSPISHIL, V. J., Eastern Catholic Church Law, nav. dj., str. 407 ss. 6 SACRA COGREGATIO PRO CULTO DIVINO, Decretum Reconciliationem de novo »Ordine paenitentiae«, Prot. N. (800/73, 2. decembris 1973 u AAS, 66 (1974.), 172–173; hrvatski prijevod: RIMSKI OBREDNIK obnovljen prema odluci svetog ekumenskog Sabora II. vatikanskog, a proglašen vlašću pape Pavla VI., Red pokore, odobren od Biskupske konferencije u Zagrebu (10. listopada 1974.) i potvrđen od Sv. zbora za bogoštovlje (9. studenoga 1974.), Zagreb, 1975.; ponovljeno i dopunjeno izdanje: RIMSKI OBREDNIK obnovljen prema odluci svetog ekumenskog Sabora II. vatikanskog, a proglašen vlašću pape Pavla VI., Red pokore, odobren od Biskupske konferencije u Zagrebu (4. travnja 2003.) i potvrđen od Sv. zbora za bogoštovlje (11. prosinca 2006.), Zagreb, 2009. 7 PAVAO VI., Ap. k. Indulgentiarum doctrina od 1. siječnja 1967., u AAS, 59 (1967.), str. 5–24; SVETO APOSTOLSKO POKORNIŠTVO, Dekret Enchiridion indulgentiarum od 29. lipnja 1968., u AAS, 60 (1968.), str. 413–419; Ivan Pavao II., Incarnationis mysterium. Bolla di indizione del Grande Giubileo dell' Anno 2000, u: CARTELLA, A. – GRILLO, A., Indulgenza. Storia e significato, Cinisello Balsamo (Milano), 1999., str. 69–89.

slavljenje sakramenta, služitelj sakramenta pokore, pokornik i oprosti. Raspored materije je pojednostavljen, ali je u biti isti kao i u prijašnjem Zakoniku iz 1917. Nedostaje samo poglavlje O pridržanim grijesima8. Tumačenju zakonodavstva zapadne, latinske Crkve o sakramentu pokore dodajemo i tumačimo propise koji vrijede i za sve istočne katoličke Crkve.

Vidi CIC/1917, kann. 893–907.

UVODNI KANON (kan. 959)

Kan. 959 – Vjernici ko ji u sakramentu pokore is povijedaju grijehe zakoni tom služitelju, koji se za njih kaju i imaju nakanu da se poprave, po odrješe nju toga služitelja dobiva ju od Boga oproštenje gri jeha počinjenih poslije kr štenja i istodobno se izmi ruju s Crkvom koju su gri ješeći ranili.

Can. 959 – In sacramen to paenitentiae fideles pec cata legitimo ministro con fitentes, de iisdem contri ti atque propositum sese emendandi habentes, per absolutionem ab eodem mi nistro impertitam, veniam peccatorum quae post bap tismum commiserint a Deo obtinent, simulque reconci liantur cum Ecclesia, quam peccando vulneraverunt.

Taj kanon naglašava temeljne teološke i pravne aspekte sakramenta pokore. On sažima tradicionalni nauk Crkve o sakramentu pokore, ali donosi na temelju Drugoga vatikanskog sabora i određeno obogaćenje. To jasno ističe i papa Ivan Pavao II.: »Praksa ovog sakramenta – s obzirom na njegovo slavljenje i oblik – doživjela je dugačak razvojni proces, kako to svjedoče najstariji sakramentari, spisi sabora i biskupskih sinoda, propovijedi otaca i učenje crkvenih naučitelja. No što se tiče bîti sakramenta uvijek je ostala čvrsta i neizmijenjena u svijesti Crkve sigurnost da je, Kristovom voljom, svakome oproštenje ponuđeno sakramen17

talnim odrješenjem što ga podjeljuju službenici pokore, a tu je sigurnost osobito snažno potvrdio i Tridentski sabor kao i II. vatikanski sabor… Valja ponovno potvrditi kao bitnu danost vjere o vrijednosti i svrsi pokore, da je naš spasitelj Isus Krist ustanovio u svojoj Crkvi sakrament pokore kako bi vjernici, koji su nakon krštenja pali u grijeh, primili milost i pomirili se s Bogom.«9 Dakle, u uvodnom kanonu, koji služi kao dogmatski temelj pravnom traktatu o pokori, naglašena su dva glavna učinka tog sakramenta. Vjernici koji ispovijedaju svoje grijehe zakonitom služitelju, koji se kaju za njih i koji imaju nakanu popraviti svoj život, po odrješenju tog služitelja dobivaju: – od Boga oproštenje grijeha koje su počinili poslije krštenja, – ujedno se pomiruju s Crkvom koju su grijehom ranili. Teški ili smrtni grijeh ulazi u odnos zajedništva vjernika s Kristom i Crkvom. Na temelju Drugoga vatikanskog sabora sada važeći Zakonik donosi stanovito obogaćenje u usporedbi sa Zakonikom iz 1917. godine10, s obzirom na društvenu dimenziju grijeha i eklezijalnu komponentu pokore. Nekada se prenaglašavao individualni, a zanemarivao zajedničarski i eklezijalni vid grijeha i pokore.11 Dakle, u spomenutom kanonu je naglašeno da je grijeh ne samo uvreda Boga nego i Crkve, koja je grijehom ranjena. Po sakramentu pokore grešnik je ponovno pomiren i spašen.

9 IVAN PAVAO II., Pomirenje i pokora. Reconciliatio et paenitentia, dokumenti 74, Zagreb, 1996., br. 30. U apostolskoj pobudnici se navodi TRIDENTSKI SABOR, Sessio XIV, De sacramento Paenitentiae, cap. I et can. I (DS, 1668–1670, 1701) i LG, br. 11. 10 U KKP/1917. doslovno piše: »U otajstvu pokore opraštaju se sudačkim odrješenjem podijeljenim od zakonita djelitelja propisno pripremljenom vjerniku poslije krštenja počinjeni grijesi.« 11 Usp. LG, br. 11; o tome više M. VALKOVIĆ, Socijalna i eklezijalna komponenta sakramenta pokore, u BS, XXXIX (1969.), br. 1, str. 49 ss.

KKCK, u br. 310, nabraja i tumači na sljedeći način učinke sakramenta pokore: »Učinci sakramenta pokore su: pomirenje s Bogom, dakle i oproštenje grijeha, pomirenje s Crkvom, povratak stanja milosti ako je bilo izgubljeno, oproštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijesima, i barem djelomično, vremenitih kazna koje su posljedice grijeha, mir i vedrina savjesti te utjeha duha, porast duhovnih snaga za kršćanski boj.« ZKIC naglašava iste teološke temeljne i pravne aspekte sakramenta pokore te govori o istim učincima sakramenta pokore; no imajući u vidu istočnu predaju, ističe ulogu Duha Svetoga u obraćenju vjernika, a usto dodaje da sakrament pokore veoma mnogo pridonosi vjernikovu kršćanskom životu i raspoloženju za primanje euharistije. Tako u kan. 718 doslovno piše: »Vjernici koji se, pošto su poslije krštenja sagriješili, pod vodstvom Duha Svetoga srcem obrate k Bogu i potaknuti bolom zbog grijeha stvore odluku o obnovi života, dobivaju u sakramentu pokore, po služenju svećenika, ispovjedivši mu se i prihvativši dostojnu zadovoljštinu, od Boga milost oproštenja, ujedno se izmiruju s Crkvom koju su griješeći ranili; i na taj način ovaj sakrament veoma mnogo pridonosi njegovanju kršćanskoga života i raspolaže za primanje presvete Euharistije.« Jedan i drugi Zakonik, imajući u vidu nauk Crkve, od pokornika traži tri bitna čina nužna da bi ispovijed bila valjana: – skrušenost i kajanje za počinjene grijehe i nakanu da se poprave; – ispovijed grijeha zakonitom služitelju; – volja popraviti učinjeno zlo, izvršiti spasonosnu i primjerenu zadovoljštinu i pokoru.12

12 O tome vidi BEZIĆ, Ž., Pastoralni rad (Katolička pastoralka), Zagreb, 1983.2, str. 259–265; CHIAPPETTA, L., Il Codice di diritto canonico. Commento giuridico-pastorale, II, Napulj, 1988., str. 95–96.

KKCK, u br. 302, ističe iste bitne dijelove sakramenta pokore te kaže da su to »čini čovjeka koji se djelovanjem Duha Svetoga obraća i svećenikovo odrješenje koji u Kristovo ime podjeljuje oproštenje i određuje način zadovoljštine«.

POGLAVLJE I.

SLAVLJENJE SAKRAMENTA (ZKP, kann. 960–964)

1) Oblici slavljenja pokore Drugi vatikanski sabor u konstituciji O svetoj liturgiji je odredio da »se prerade obredi i obrasci pokore da jasnije izražavaju narav i učinak sakramenta«13. Kako bi bogatstvo pokore došlo do izražaja i kako bi se njegovo slavlje što bolje prilagodilo prilikama, stanju i potrebama Božjeg naroda, rimski obrednik Red pokore sadrži tri različita oblika slavljenja pokore: – red pomirenja pojedinih pokornika;14 – red pomirenja više pokornika s pojedinačnom ispovijedi i odrješenjem;15 – red pomirenja više pokornika s općom ispovijedi i skupnim odrješenjem.16 Treba naglasiti da te tri mogućnosti nisu ponuđene kao slobodan izbor, a niti su među sobom komplementarne. Zakonik govori samo o stegovnom vidu pomirenja pojedinih pokornika i pomirenja više pokornika s općom ispovijedi i skupnim odrješenjem, dok je red

SC, br. 72. Vidi RP, Prethodne napomene, br. 15–21. 15 Isto, br. 22–30. 16 Isto, br. 31–35. 13 14

pomirenja više pokornika s pojedinačnom ispovijedi i odrješenjem uređen spomenutim Redom pokore.17

2) Redoviti i izvanredni oblik slavljenja pokore a) Redoviti načini slavljenja pokore Kan. 960 – Pojedinačna i cjelovita ispovijed i odr ješenje jesu jedini redo viti način na koji se vjer nik svjestan teškoga grije ha pomiruje s Bogom i Cr kvom; samo fizička ili mo ralna nemogućnost ispri čava od takve ispovijedi; u tom slučaju pomirenje se može postići i na dru ge načine.

Can. 960 – Individualis et integra confessio atque absolutio unicum consti tuunt modum ordinarium, quo fidelis peccati gravis si bi conscius cum Deo et Ec clesia reconciliatur; solum modo impossibilitas physi ca vel moralis ab huiusmo di confessione excusat, quo in casu aliis quoque modis reconciliatio haberi potest.

Na temelju tog kanona jedini redoviti način slavljenja pokore sastoji se u pojedinačnoj i cjelovitoj ispovijedi i odrješenju. Od tog načina ispričava »samo fizička ili moralna nemogućnost«. Fizička nemogućnost može biti radi teške bolesti, nijemosti, neposredne opasnosti od brodoloma, bombardiranja, potresa…; moralna nemogućnost može postojati zbog teškog straha za sebe ili bližnje, zbog teške sablazni ili straha da se dođe na zao glas, opasnosti da se povrijedi sakramentalni pečat… ZKIC donosi istovjetnu odredbu u kan. 720, § 1: »Pojedinačna i cjelovita ispovijed i odrješenje jesu jedini redoviti način na koji se vjernik svjestan teškoga grijeha pomiruje s Bogom i Crkvom; samo fizička ili moral17 Usp. A. MONTAN, Il sacramento della Penitenza, nav. dj., str. 118–119. O čimbenicima triju različitih oblika slavljenja pokore vidi ZAGORAC, V., Kristova otajstva, nav. dj., str. 171 ss.

SADRŽAJ POPIS KRATICA. ............................................................. 5 UVODNE NAPOMENE PRVOM IZDANJU................ 7 UVODNA RIJEČ DRUGOM IZDANJU....................... 9

PRVI DIO

SAKRAMENT POKORE UVOD.............................................................................. 13 UVODNI KANON. ........................................................ 17 POGLAVLJE I.

SLAVLJENJE SAKRAMENTA........................................ 21 1) Oblici slavljenja pokore............................................. 21 2) Redoviti i izvanredni oblik slavljenja pokore............. 22 a) Redoviti načini slavljenja pokore.......................... 22 b) Izvanredni način.................................................. 25 3) Mjesto slavljenja pokore............................................ 35 4) Vrijeme slavljenja..................................................... 37 5) Liturgijska odjeća ispovjednika.................................. 40 Poglavlje II.

SLUŽITELJ SAKRAMENTA POKORE. ....................... 41 1) Svećenik.................................................................... 41 2) Ovlast....................................................................... 42

179

a) Službenici koji imaju ovlast po samom pravu....... 43 b) Služitelji koji imaju ovlast po službi..................... 47 c) Povjerena ovlast ispovijedanja.............................. 49 d) Ispovijed bez ovlasti u slučaju opće zablude ili pozitivne i vjerojatne sumnje.......................... 50 e) Podjeljivanje – osobine i načini............................. 51 3) Prestanak ovlasti....................................................... 54 a) Opoziv ovlasti...................................................... 54 b) Prestanak ovlasti po samom pravu....................... 56 4) Pridržano odrješivanje i iznimke............................... 57 5) Smrtna pogibelj......................................................... 60 6) Odrješenje sukrivca................................................... 62 7) Obavljanje službe pomirenja – sudac i liječnik.......... 62 8) Postavljanje pitanja u ispovijedi................................ 64 9) Odrješenje i uskrata odrješenja................................. 65 10) Pokora ili zadovoljština........................................... 66 11) Lažna prijava nedužna ispovjednika........................ 68 12) Sakramentalni pečat i ispovjedna tajna................... 70 13) Znanje iz ispovijedi................................................. 73 14) Ispovijed pitomaca.................................................. 74 15) Obveza ispovijedanja............................................... 75 16) Pridržano odrješivanje grijeha i iznimke.................. 77 17) Zajedništvo u bogoslužju (communicatio in sacris) s obzirom na služitelja pokore.................. 77 Poglavlje III.

POKORNIK..................................................................... 83 1) Raspoloženje pokornika............................................ 83 2) Predmet ispovijedi..................................................... 84 3) Obveza godišnje ispovijedi........................................ 86 4) Ispovijed posredstvom tumača.................................. 89 5) Slobodan izbor ispovjednika...................................... 89 6) Zajedništvo u bogoslužju (communicatio in sacris) s obzirom na pokornika katoličkog vjernika............. 90

180

Poglavlje IV.

OPROSTI (INDULGENCIJE). ...................................... 93 1) Pojam........................................................................ 94 2) Vrste oprosta i namjena............................................ 95 3) Pravo podjeljivanja oprosta........................................ 98 4) Uvjeti za stjecanje oprosta........................................ 99 5) Pridržavanje i drugih propisa................................... 100

UMJESTO ZAKLJUČKA. ............................................ 101 PRILOG – TABELE: KAZNE ZA POJEDINAČNA KAŽNJIVA DJELA...................... 102

DRUGI DIO

SAKRAMENT BOLESNIČKOG POMAZANJA UVOD............................................................................ 123 UVODNI KANON. ...................................................... 127 Poglavlje I.

SLAVLJENJE SAKRAMENTA...................................... 131 1) Blagoslovljeno ulje.................................................. 131 2) Samo pomazanje i forma......................................... 133 3) Briga za bolesne i stare............................................ 137 4) Različiti načini slavljenja bolesničkog pomazanja... 139 5) Bolesničko pomazanje se ne podjeljuje uvjetno....... 140 Poglavlje II.

SLUŽITELJ BOLESNIČKOG POMAZANJA. ........... 143

181

Poglavlje III.

PRIMATELJ BOLESNIČKOG POMAZANJA. .......... 147 1) Sposobnost.............................................................. 147 2) Ustrajanje u teškom grijehu i bolesničko pomazanje.............................................................. 153

ZAJEDNIŠTVO U BOGOSLUŽJU COMMUNICATIO IN SACRIS) S OBZIROM NA SAKRAMENT BOLESNIČKOG POMAZANJA.................................. 155 1) S obzirom na vjernike katolike................................ 156 2) S obzirom na katoličkog služitelja........................... 156

UMJESTO ZAKLJUČKA. ............................................ 159 USPOREDNI POPIS KANONA/BROJEVA O SAKRAMENTIMA OZDRAVLJENJA................... 161 VRELA I IZABRANA LITERATURA......................... 167 1) Vrela....................................................................... 167 2) Literatura................................................................ 171

Bilješka o Autoru. ............................................... 183

182

Bilješka o Autoru Matija BERLJAK je rođen 1945. u Cirkovljanu, župa Prelog. Diplomirao je teologiju u Zagrebu, završio kanonsko pravo i moralnu teologiju u Rimu. Godine 1977. je doktorirao i dobio nagradu Papinskog sveučilišta Gregorijana. Zaređen je za svećenika 1970., bio je imenovan prebendarom, pa kanonikom, vršio je službu kalničkoga i turopoljskog arhiđakona. Redoviti je profesor i pročelnik Katedre kanonskog prava Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a predavao je i na Teologiji u Đakovu, te kao gost na Pravnom fakultetu u Zagrebu i na Scuola di formazione teologica – Pisa (Italija). Bio je ravnatelj sudske pisarne, savjetnik i promicatelj pravde, zatim sudac Nadbiskupskoga ženidbenog suda i sudski vikar Međubiskupijskoga prizivnog suda u Zagrebu. Pisac je knjiga, priručnika i članaka, a njegov znanstvenoistraživački rad je usmjeren istraživanju pravne znanosti, njezine povijesti, kanonskopravnog nazivlja; prevodi izvore, tumači i analizira pravne propise, a zapaženi su njegovi članci o Josipu Pazmanu, Marku Antoniju de Dominisu, Hugu Grotiusu, Galileu Galileiju...

183

Sakramente ozdravljenja – pokoru i bolesničko pomazanje – ustanovio je Krist, »liječnik duše i tijela, jer novi život koji nam je darovao u sakramentima kršćanske inicijacije može oslabjeti, a može se grijehom čak i izgubiti. Zato je Krist htio da po ovim sakramentima Crkva nastavi njegovo djelo liječenja i spašavanja.« (KKCK, br. 295) Drugo izdanje knjige uz zakonodavstvo zapadne, latinske Crkve o sakramentima pokore i bolesničkog pomazanja, donosi i tumači propise koji vrijede i za sve istočne katoličke Crkve. Nadamo se da će komentar sadašnjih crkvenih propisa u ovoj knjizi barem malo pripomoći onima koji je budu čitali da bolje, plodonosnije slave i primaju spomenute sakramente i tako djelotvornije sudjeluju u životu Crkve…

ISBN: 978-953-241-378-6

90 kuna