Anđeli nikad ne odustaju 25 najboljih kratkih priča Glasa Koncila
Anđeli nikad ne odustaju 25 najboljih kratkih priča Glasa Koncila Glas Koncila, Zagreb, 2013. Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb, Hrvatska Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika: Ivan Miklenić Biblioteka: Forma viva. Knjiga 10. Urednik: Tomislav Šovagović Grafičko oblikovanje: Dragica Šantić Oblikovanje naslovnice: Tomislav Kučko Jezično uređenje: Josip Sinjeri Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Tiskano u rujnu 2013. ISBN 978-953-241-407-3 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 855247.
Anđeli nikad ne odustaju 25 najboljih kratkih priča Glasa Koncila
Zagreb 2013.
Predgovor
Pisanjem protiv vremena zaborava U svakom vremenu, gotovo kao po pravilu nenaklonjenom umjetnosti, književnost nam je nasušno potrebna. Upravo zbog svoje bezvremenosti. Vođen tom idejom, katolički tjednik Glas Koncila pokrenuo je početkom 2007. godine ciklus kratkih priča, pozivajući autore na pisanje i slanje neobjavljenih priča kršćanskoga humanističkog sadržaja, veličine od pet do sedam kartica. Pričom Legenda o očima Stjepana Lice, objavljenom u osmom broju iste godine, započela je u sljedećim godinama teći nadahnuta rijeka kratkih priča, sigurna u svoje »ušće« na stranici GK-a, svojevrsnom oazom i odmakom od aktualnih vijesti i izvještaja, a opet tematikom trajno bdijući, bilježeći puls (ne)zaboravljenih ljudi, mjesta i događaja. Puls svijeta koji se dogodio u autorskoj mašti, no nikad bez uporišta u upečatljivoj i prolaznoj stvarnosti. Zaključno s pričom Posljednja boca malvazije Mije Frankovića, otisnutom u 39. broju 2012. godine, Glas Koncila 25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
7
Anđeli nikad ne odustaju
objavio je 216 kratkih priča, uz koje vrijedi dodati posebne, ovom prigodom neuvrštene, božićne i uskrsne priče. Sve objavljene priče prepoznatljivim ilustracijama obogatio je i grafički dizajner Tomislav Kučko. Prosudbeno povjerenstvo, predsjednik Društva hrvatskih književnika mr. Božidar Petrač, književnik Dubravko Jelačić Bužimski i potpisnik ovih redaka, imalo je zadatak odabrati 25 najboljih kratkih priča, kako bi se unutar tvrdih korica ovjekovječila mekoća njihove umjetničke vrijednosti. Kriteriji povjerenstva prigodom odabira posebnih i drukčijih priča bili su tražena žanrovska odrednica, promicanje kršćanskih, dakako i univerzalnih vrednota, originalnost teme, jezično-stilska dorađenost i dubinska višeslojnost, koju će svi poštovatelji pisane riječi moći iščitati i između redaka. Iščitati za vječnost. Zbirka je i svojevrsni poklon vjernim čitateljicama i čitateljima Glasa Koncila povodom proslave 50. obljetnice njegova osnutka i neprekinuta djelovanja. Događa se u »modernom dobu«, kada su kulturne rubrike iščeznule s novinskih stranica, uz časne iznimke i specijalizirane časopise. Zbog navedenoga, omogućiti prostor djelovanja književnim kroničarima vremena i prostora ostaje zadaća GK-a i u godinama koje dolaze. Jer književna riječ najbolji je lijek zaboravu, najljepša pohvala sjećanju. Tomislav Šovagović, novinar Glasa Koncila
8
25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
25 najboljih kratkih priÄ?a Glasa Koncila
Stjepan Lice (Zagreb, 1954.)
Legenda o očima
Z
vonimir je odlučio poći i njegova je majka znala da nema smisla zaustavljati ga. Znala je da je njegova odluka odveć čvrsta da bi ikoga mogao čuti, kamoli poslušati. U Zvonimiru se nakupilo odviše nezadovoljstva i gorčine. Osjećao je da ga više ništa ne može zadržati u ovom prostoru, među ovim ljudima. Osjećao je kao da je život oko njega zadrijemao i da taj drijemež traje i širi se na sve strane. Plašio se da će, pristane li na njega, i sam zadrijemati. I da će mu cijeli život proći u drijemežu. Čeznuo je za životom, za novošću, za svježinom, a ovdje je sve bilo tako staro, tako poznato. Vjerovao je da tamo negdje, tko zna gdje, ali sigurno negdje u daleku svijetu, na njega čeka ono, ono nešto što će mu ispuniti dušu, ono nešto zbog čega se rodio i zbog čega će vrijediti živjeti. Majka ga je promatrala dok se spremao na put. Vidjela je kako se trudi sa sobom ponijeti što manje stvari, kako bi ga što manje toga podsjećalo na dane koji su minuli, 25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
11
Anđeli nikad ne odustaju
kako bi ga što manje toga vezivalo uza svijet od kojeg se htio odijeliti. Došao je trenutak oproštaja. Zvonimir pogleda majku. Ona ga je promatrala svojim toplim očima. U njima je istodobno bilo i mnogo blagosti i mnogo oštrine. U dnu njihove jasnoće tek bi na tren zatitrala bol, da bi je odmah potom spremno prelila nada, povjerenje koje ne odustaje. – Znam, sad će reći da mi želi da nađem ono što tražim i da budem sretan – pomisli Zvonimir. I jer je znala da je Zvonimir razumio što joj je na srcu, majka ne izgovori te riječi. – Znam, sad će reći da bi voljela da se jednog dana, ako to ikako bude moguće, vratim – tren potom pomisli Zvonimir. I jer je Zvonimir iz njezinih očiju iščitao i te riječi, majka ni njih ne izgovori. Ne izgovori ih svojim glasom. Zvonimir pomisli da mu sad, upravo sad valja poći. Bude li imalo oklijevao, tko zna što će se zbiti. No prije nego što se stigao i pomaknuti, majka svojom rukom uhvati njegovu. – Željela bih da poneseš nešto od mene – reče. Zvonimir ju je šutke promatrao. Čekao je njezine riječi. – Evo – reče ona – u dno tvoje duše, ispod svega što se u njoj nakupilo, polažem svoj vid. To je moj dar tebi. Voljela bih da, kad te svijet nečim zaslijepi, mojim očima prepoznaš istinu. I da uvijek staneš na stranu života.
12
25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
Anđeli nikad ne odustaju
Zagrli ga. Dugo ga je čuvala u svom zagrljaju, a potom uzmakne korak i reče tihim, ali sigurnim glasom: – Pođi. Ispuni svoje srce. I tako je Zvonimir krenuo. Išao je dugo. Dugo. Dugo je išao uz glavne putove, ali kako su oni za njega često bili odveć zavojiti, od vremena do vremena bi se zaputio i sporednim putovima, pa i putovima koji su već bili zarasli, kojima već dugo nitko nije prolazio. Prolazio je kroz šume, prelazio preko rijeka. Ni mora mu nisu bila zaprekom. Svaki mu je put, koji ga je odvodio od njegova zavičaja, bio dobar. Ispočetka se ljudi nimalo nisu osvrtali na njega. Bio je samo jedan od mnogih, po svemu svakome nalik. No, što je više odmicao od svoga doma, ljudi su se sve češće osvrtali za njim. Nije bio siguran privlači li njihovu pozornost različitim načinom odijevanja od njihova? Ili, možda, time što je, unatoč svom trudu, često imao zapuštenu kosu i bradu? Možda time što mu se, jer je išao po svakom vremenu, po kojekakvim putovima, blato korilo po odjeći i obući? Sva su ta pitanja vremenom iščezavala iz njega. Njegov se hod sve više svodio na to da, jednostavno, ide naprijed. Možda ususret životu, možda ususret sebi. Njegov ga je hod sve više ispunjavao i malo što je moglo privući njegovu pozornost. Sve je više bio lišen bilo kakvih očekivanja, u njemu je bilo sve manje suzdržanosti i nepovjerenja. Više mu nije bilo strano prići posve nepoznatim ljudima, s nekim pitanjem, s nekom molbom, s nekom naizgled usputnom primjedbom. Njegov je korak, njegov duh, bivao 25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
13
Anđeli nikad ne odustaju
sve opušteniji. I tako je, nerijetko, nekim jednostavnim postupkom, nekom bezazlenom riječi, a da ni sam to nije znao, nekog utješio, nekog ohrabrio, nekom otkrio ono što mu je, unatoč tomu što mu je bilo nadomak očiju, nadomak ruku, tko zna iz kojeg razloga, bilo skriveno. Što je duže išao, ljudi su ga susretali sa sve većim poštovanjem. No on je to zamjećivao tek nekim krajičkom svoga bića. Nije mu do toga bilo stalo. Točnije, sve mu je manje bilo do toga. Osjećao je da se upustio u neizvjesnu potragu. I znao je da će, kad nađe ono nešto, njegova duša to prepoznati. I on će se, konačno, dokraja probuditi. Od nekog vremena glas o njemu išao je hitrijim korakom od njega i sve mu se češće događalo da su ga prepoznavali i zaustavljali posve nepoznati ljudi. Zaustavljali su ga iz najrazličitijih razloga. Neki iz puke znatiželje, neki s jednostavnim, ali to više životnim, pitanjima. Neki s neskrivenim poštovanjem. Neki su ga htjeli pridobiti za sebe u nadmetanju s drugima. Bilo je i onih koji su od njega tražili opravdanja za svoju zaslijepljenost. Mnogi su poželjeli da im blagoslovi njihovu sreću, njihova traženja, da ih učvrsti u vjernosti i nadi. Jednom je zgodom prolazio pokraj nekoga siromašnog kućerka, pred kojim su vidno uplašeni stajali neki starac i starica. Njima nasuprot bili su neki mladi i snažni ljudi, koji su im se obraćali osornim glasom. Zvonimir je htio proći mimo njih, ne osvrćući se, no oni ga zaustave. – Stranče – rekoše mu – naš nas je gospodar uputio k ovim ljudima da od njih zatražimo da napuste svoj posjed, jer ovo što oni nazivaju svojom kućom narušava ljepotu čitavog krajolika. A oni nam se, kao što vidiš, opiru. Reci, 14
25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
Anđeli nikad ne odustaju
nismo li u pravu? Zvonimir pogleda uokolo. Uistinu, bio je to divan kraj. Pogleda potom oronulo zdanje i pred njim dvoje uzdrhtalih staraca koji su se stisnuli jedno uz drugo. Očito, nije bilo mnogo dana pred njima. – Bit će kako ti kažeš – rekoše mu oni mladi i snažni ljudi. – I znaj, odlučiš li pravo, bit ćeš bogato nagrađen. Zvonimir osmotri još jednom sav kraj. Potom pogleda na urušeno zdanje i starce. Već htjede reći da čovjek nema pravo nagrđivati Božju ljepotu i da smrt treba ustupiti mjesto životu, na u taj čas mu se pogled prikuje uz starce i njihov dom. Doimali su se kao jedno biće. – Ovi starci – reče polako – i njihov dom srce su ovog kraja. Bez njih sve ovo uokolo nas bilo bi bez prave vrijednosti. U onih je mladih i snažnih ljudi uskipio bijes. No šutjeli su zatečeni. Starci se pak blago osmjehnuše i još snažnije, koliko god im je njihova nemoć dopuštala, zagrliše. – O tome sam govorio – pridoda Zvonimir. – Srdžba potire život, a blagost ga uzdiže. To reče i nastavi svojim putem. Drugom nekom zgodom bio se zatekao na nekoj tržnici u času kad su neku ženu uhvatili u krađi. – I opet ona – vikao je neki čovjek. – Dokle ćemo joj dopuštati da krade od naše muke? – Takve treba zatvoriti – vikao je drugi. Ugledavši Zvonimira koji je stajao postrance, jedna ga žena upita: – Reci nam kako da je kaznimo? Zvonimir priđe bliže i pogleda ženu. Nije se doimala nimalo uplašenom. Štoviše, stajala je pred njim prkosna. 25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
15
Anđeli nikad ne odustaju
– Imaš li čime opravdati svoj postupak? – upita je. – Imam – potvrdi ona. – Imam troje male djece koja trebaju jesti. – Kad bi barem znala čija su – dobaci netko, na što se iz mnoštva začu žagor. – Zašto se ne potrudiš na pošten način priskrbiti što vam je potrebno? – Rado bih – reče ona sigurnim glasom. – Ali nitko mi ne želi dati nikakav posao. – Kako i bi?! Takvoj ženi... – oglasi se netko. Zvonimir s razumijevanjem pogleda čovjeka koji je to rekao, potom se, s iznenađujućim, ali tim dubljim razumijevanjem, zagleda u ženu. U njoj nije bilo nimalo obeshrabrenosti. – Što mislite – započe Zvonimir obraćajući se svima prisutnima – na čijoj je strani istina: na strani onog tko osuđuje ili na strani onog tko ljubi? I kome biste povjerili život: onima koji osuđuju ili onima koji ljube? Ne sačekavši odgovor, Zvonimir proslijedi svojim putem. Pratio ga je nijemi pogled mnoštva i zahvalan pogled žene. Tko zna koliko je išao, dok nije zašao u neku zemlju zahvaćenu ratom. Pred jednim se selom namjeri na vojsku, upravo u trenutku kad je zapovjednik izdavao nalog za napad. – Sravnite selo sa zemljom. Ništa u njemu ne smije ostati živo – naložio je. Na te njegove riječi jedan vojnik ustane, odbaci svoje oružje i reče: – U tome vas neću slijediti – reče. 16
25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
Anđeli nikad ne odustaju
– Vojnik koji odbija poslušnost nije dostojan ni povjerenja ni poštovanja – ražesti se zapovjednik. – S njim treba postupati krajnje odlučno – pridoda ugledavši Zvonimira. Trenutak je bio osjetljiv. Zvonimir je nakratko oklijevao. – Nedostojan povjerenja i poštovanja je onaj vojnik koji poslušnost zapovijedima pretpostavlja poslušnosti svojoj čovječnosti – reče. – Zar bi tako uopće bilo moguće ratovati? – zaprepašteno će zapovjednik. – Zar bi bez toga bilo moguće očuvati ljudsko srce i duh Božji u ovome svijetu? – smireno upita Zvonimir. Išao je dugo i, činilo se, nezaustavljivo. Susretao se s mnogim ljudima. Njegov je govor bivao sve odmjereniji i otmjeniji, ali, začudo, istodobno i sve zahtjevniji. Osjećao je da ga bolje razumiju ljudi koji se spremnije odzivaju zahtjevnostima života, ali on se neumorno posvećivao svakom bez razlike. Ipak, koliko god se trudio, novost života za kojom je čeznuo, zbog koje je i krenuo na put, i nadalje mu je izmicala. I tako je išao sve dalje i dalje. Jednog dana namjeri se na nekog čovjeka koji se doimao poput oličenja nesreće. – Kako sam ja nesretan čovjek?! – reče mu on. – U mom životu jedna nesreća sustiže drugu. Potraje li to još i samo jedan dan, slomit ću se. – Prijatelju – srdačno mu se obrati Zvonimir – sreća je dio svakog, baš svakog čovjeka, čak više nego njegove oči, ruke ili noge. Ona se nikad ne zaustavlja. Ne zastaje ni 25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
17
Anđeli nikad ne odustaju
pred svijetom bola. Ona čovjeku otkriva put kroz sve što mu se zbiva. Nemoj dopustiti svome samosažaljenju da te zadrži za sebe. Slijedi svoju sreću. U nekom ga gradu zaustavi neki čovjek i pozove da ga posjeti u njegovu domu. – I tebi je vrijeme da se oženiš i okućiš – govorio mu je. – A ja imam tri krasne kćeri, jednu ljepšu od druge. Zvonimir, jer nije htio biti neučtiv, nevoljko pristane. Ali ne zadrža se dugo. – Ne zamjeri, ali ljepota koja se nameće i nadmeće, za mene nije istinska ljepota – reče. – Mene ne dotiču pličine ljepote. Ja čeznem za njezinim dubinama, za njezinim žarom. I proslijedi dalje. I opet je išao dugo. Susretao je različite ljude. Otkrivao bezumnost umnih i mudrost umno prikraćenih, čudesnu požrtvovnost slabih i nepouzdanost snažnih i silnih. I sve je više razumio da je život najživlji ondje gdje je jednostavnost. Kada je došao nadomak nekoga sela, kraj bunara, koji se nalazio uz put, ugleda mladu ženu kako grabi vodu. Čim ga je ugledala, bez riječi mu pruži posudu svježe vode da se napije. On je zahvalno pogleda. I dok je pio, netremice je promatrajući, sa svježinom vode u njegovo se biće ulijevala i svježina susreta. On osjeti da je mnogo, mnogo od njegove žeđi utaženo. I ne prođe mnogo dana kad on nastavi svoj put zajedno s njom. I što su dalje išli, on primijeti da se sav svijet sve više mijenja. Ili se, možda, mijenjao on. Sve je u njemu i oko njega bivalo i poznato 18
25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
Anđeli nikad ne odustaju
i novo, i jednostavno i čudesno. Odjednom, na ulazu u neko selo ugleda kuću koju je, osjeti duboko u sebi, svega života tražio. U ovom bi svijetu, u ovoj kući, htio proživjeti sve svoje dane. U ovom je prostoru novost za kojom je toliko čeznuo. Pred kućom je sjedila neka žena, njima leđima okrenuta. Kad je začula štropot njihovih koraka, ona se okrenu. Oči joj se zažariše. – Majko! – izusti Zvonimir začuđen. – Znala sam da ćeš se vratiti! – bezglasno usklikne njegova majka. Obišavši sav svijet, Zvonimir je ponovno stajao pred svojim domom. I dok je ushićen grlio svoju majku, govorio joj je: – Kako si lijepa! Sav je svijet u tvojim očima! I u tvojoj duši! A i sve ovo oko nas, sve se toliko promijenilo! Sve je posve novo! Majka se nasmiješi. U njezinu je osmijehu bilo toliko blagosti i mudrosti. – Tvoje su oči nove, sine moj – reče. – Svu tu novost koju ti sada gledaš, moje oči odavno poznaju. Kamo god si išao, one su te slijedile. Tvoj te je hod obdario novim pogledom i novim srcem. Dobro došao u svoj svijet, sine moj. Potom priđe ženi koja je zastala nekoliko koračaja iza njezina sina, pogleda je i zagrli. – Dobro došla u svoj svijet, kćeri moja – čula je žena riječi Zvonimirove majke i prije nego što ih je ona izgovorila. (Br. 8/2007.)
25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
19
Sadržaj Predgovor Tomislav Šovagović
Pisanjem protiv vremena zaborava.......................................5
25 najboljih kratkih priča Glasa Koncila Stjepan Lice
Legenda o očima.............................................................................. 9
Josip Sanko Rabar
Bijeg.......................................................................................................19
Ivana Šojat-Kuči
Krunica................................................................................................27
Sonja Tomić Sjećanje na Uskrs 195*................................................................35 Ljilja Leko
Anđeli nikad ne odustaju..........................................................45
25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
237
Ružica Martinović-Vlahović
Noć jednog paraplegičara........................................................55
Mladen Jurčić
Anen...................................................................................................... 61
Milovan Miković
Mađarski poučak...........................................................................71
Božica Jelušić
Dimsiji i gospon K.........................................................................81
Nikola Kuzmičić
Šest priča o izboru........................................................................89
Evica Kraljić
Debela..................................................................................................97
Josip Kovačević
Sin (Opsesija)................................................................................. 105
Tomislav Žigmanov
Molitva rose u staroga Jose...................................................113
Helena Burić
Talk show..........................................................................................121
238
25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
Vlado Vladić
Padovi Marina Mijića...............................................................129
Vesna Živko
»Sve bum ti rekel!«.....................................................................137
Stjepan Paulić
Badnjak 1920 i neke.................................................................. 145
Valentina Mandić
Oltar u Berku.................................................................................155
Eduard Pranger
Svi naši krediti............................................................................... 165
Katarina Pučar
Dan na planini...............................................................................175
Vlatko Poljičak
Don Musura.................................................................................. 185
Vjekoslav Krpačić
Zaboravljeni branitelj................................................................ 193
Ratko Bjelčić
Nije sve tako sivo........................................................................203
25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA
239
Davor Ivankovac
Ako bude proloma oblaka.................................................... 213
Abe Periša
Naša Mala........................................................................................221 Pogovor
Božidar Petrač
Odgonetanje duboke zagonetke života.........................231
240
25 NAJBOLJIH KRATKIH PRIČA GLASA KONCILA