Pravni elementi evangelizacijskog poslanja Crkve by Glas Koncila

Komentar III. knjige Zakonika

Pravni elementi evangelizacijskog poslanja Crkve

1. Ništavost ženidbe: procesne i supstantivne teme, J. Šalković (ur.), Zagreb, 2009. 2. J. Šalković, Obveze i prava vjernika laika (kann. 224-231). Poslanje i djelovanje, Zagreb, 2010. 3. Posebni sudski postupci i postupanja, J. Šalković (ur.), Zagreb, 2010. 4. Vjernici, društva, pokreti, J.Šalković (ur.), Zagreb, 2011. 5. Strukturalne pretpostavke sudske vlasti u Crkvi, J. Šalković (ur.), Zagreb, 2012. 6. Kanonsko pravo i medicina. Izabrana pitanja, J. Šalković (ur.), Zagreb, 2013.

I SB N 9 7 8 -9 5 3 -2 4 1 -4 1 8 -9

www.glas-koncila.hr

Cijena: 180,00 kn

S T U D I A

C A N O N I C A

C R O A T I C A

Josip Šalković

Pravni elementi evangelizacijskog poslanja Crkve

Komentar III. knjige Zakonika Glas Koncila

Pravni elementi evangelizacijskog poslanja Crkve

Komentar III. knjige Zakonika

Josip Šalković, Pravni elementi evangelizacijskog poslanja Crkve. Komentar III. knjige Zakonika, Glas Koncila, Zagreb, 2013. Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb www.glas-koncila.hr; tel.: 01/4874 326; faks: 01/4874 328; http://knjizara.glas-koncila.hr; e–pošta: web-izlog@glas-koncila.hr Za nakladnika Ivan Miklenić Biblioteka Studia canonica croatica. Sv. 7. Recenzenti Matija Berljak Juraj Brkan Izdaje se odobrenjem Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu, br. 2700/2013., od 14. XI. 2013. Jezično uređivanje s. Ines Tutić Korektura Olja Barščevski Grafičko oblikovanje Blaženka Matić Tisak Denona, Zagreb Tiskano u prosincu 2013.

ISBN 978-953-241-418-9 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 865175 Sva prava pridržana. Nijedan se dio knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

Josip Ĺ alkoviÄ&#x2021;

Pravni elementi evangelizacijskog poslanja Crkve

Komentar III. knjige Zakonika

Zagreb, 2013.

Kratice i sigle

KRATICE I SIGLE

CV Decr. Apostolicam actuositatem, 18. XI. 1965., u: AAS, 59 (1966.), 837-864.

AAS

Acta Apostolicae Sedis, Sluﾅｾbeno glasilo Apostolske Stolice

Adh.

Adhortatio (pobudnica)

CV Decr. Ad gentes, 7. XII. 1965., u: AAS, 58 (1966.), 947990.

All.

Allocutio (govor)

Ap.

Apostolica (apostolska)

art.

articulus (ﾄ考anak)

BKJ

Biskupska konferencija Jugoslavije

br.

broj

c./cc.

canon/canones (kanon/kanoni)

cap.

caput (poglavlje)

CV Decr. Christus Dominus, 28. X. 1965., u: AAS, 58 (1966.), 673-696.

CEI

onferenza Episcopale Italiana (Talijanska biskupska C konferencija)

ChL

I van Pavao II., Adh. Ap. post-synodalis Christifideles laici, 30. XII. 1988., u: AAS, 81 (1989.), 393-521; EV, 11/16061900.

CIC-1917.; prijaﾅ｡nji Zakonik

Codex Iuris Canonici, Pii X P. M. iussu digestus, Benedicti PP XV. auctoritate promulgatus, u: AAS, 9 (1917.), pars II.

circ.

circulares (okruﾅｾnica)

ongregatio pro gentium evangelizatione, Instr. CooperaC tio missionalis, 1. X. 1998., u: AAS, 91 (1999.), 306-324; EV, 17/1411-1469.

const.

constitutio (konstitucija)

Komentar III. knjige Zakonika

STUDIA CANONICA CROATICA

Ivan Pavao II., Litt. Catechesi Tradendae, 16. X. 1979., u: AAS, 71 (1979.), 1277-1340; EV, 6/1764-1939.

Concilium Oecumenicum Vaticanum II (II. vatikanski koncil)

ﾄ考.

ﾄ考anak

ontificium consilium ad unitatem christianorum fovenP dam, Directorium oecumenicum noviter compositum, 25. III. 1993., u: AAS, 85 (1993.) 11, 1039-1119; EV, 13/21692507.

Decl.

Declaratio (proglaﾅ｡enje)

Decr.

Decretum (odluka)

CV Decl. Dignitatis humanae, 7. XII. 1965., u: AAS, 58 (1966.), 929-946.

dr.

drugi, drugdje

CV Const. dogm. Dei Verbum, 18. XI. 1965., u: AAS, 58 (1966.), 817-835.

ECE

Ivan Pavao II., Const. Ap. Ex Corde Ecclesiae, 15. VIII. 1990., u: AAS, 82 (1990.), 1475-1509.

EcS

Pavao VI., Enc. Ecclesiam Suam, 6. VIII. 1964., u: AAS, 56 (1964.), 609-659.

Pavao VI., Adh. Ap. Evangelii nuntiandi, 8. XII. 1975., u: AAS, 68 (1976.), 5-76; EV, 5/1588-1716.

Enc.

Encyclica (enciklika)

Ep.

Epistula (poslanica)

acra congregatio pro doctrina fidei, Decr. Ecclesiae paS storum, 19. III. 1975., u: AAS, 67 (1975.) 4, 281-284; EV, 5/1203-1220.

Pavao VI., m. p. Ecclesiae Sanctae, 6. VIII. 1966., u: AAS, 58 (1966.), 757-787.

Enchiridion Vaticanum

Ivan Pavao II., Adh. Ap. Familiaris Consortio, 22. XI. 1981., u: AAS, 74 (1982.), 81-191.

PRAVNI ELEMENTI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

Kratice i sigle

CV Decl. Gravissimum Educationis, 28. X. 1965., u: AAS, 58 (1966.), 728-739.

Glas Koncila

gl.

glavni

god.

godina

CV Const. past. Gaudium et Spes, 7. XII. 1966., u: AAS, 58 (1966.), 1025-1115.

HBK

Hrvatska biskupska konferencija

IGMR

Institutio Generalis Missalis Romani, 26. III. 1970., (Opća uredba Rimskog misala)

IKA

Informativna katolička agencija

I l Concilio Vaticano II.

ongregazione per la dottrina della fede, Istruzione Il C Concilio Vaticano II, 30. III. 1992., u: EV, 13/1557-1604.

CV Decr. Inter mirifica, 4. XII. 1963., u: AAS, 56 (1964.), 145-157.

instr.

instructio (uputa)

IOe

acra congregatio rituum, Instr. Inter oecumenici, 26. IX. S 1964., u: AAS, 56 (1964.), 877-900; EV, 2/211-309.

kan.

kanon

kann.

kanoni

KESS

Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji

KKC

Katekizam Katoličke Crkve

konst.

konstitucija

Kršćanska sadašnjost

CV Const. dogm. Lumen gentium, 21. XI. 1964., u: AAS, 57 (1965.), 5-75.

Litt.

Litterae (pismo)

m. p.

Litt. Ap. Motu proprio datae (Apostolsko pismo dano Na vlastitu pobudu)

NKU

Nacionalni katehetski ured (pri HBK).

Komentar III. knjige Zakonika

STUDIA CANONICA CROATICA

Narodne novine

ObZ

Obiteljski zakon RH

ODK

Kongregacija za kler, Opći direktorij za katehezu (1997.)

CV Decr. Orientalium Ecclesiarum, 21. XI. 1964., u: AAS, 57 (1965.), 76-89.

OESS

Organizacija za europsku sigurnost i suradnju

OKD

Kongregacija za kler, Opći katehetski direktorij (1971.)

Ordinationes

acra congregatio pro istitutione catholica, Ordinationes, S 29. IV. 1979., u: AAS, 71 (1979.), 500-521.

CV Decr. Optatam totius, 28. X. 1965., u: AAS, 58 (1966.), 713-727.

Ivan Pavao II., Const. Ap. Pastor bonus, 28. VI. 1988., u: AAS, 80 (1988.), 841-912.

CV Decr. Perfectae caritatis, 28. X. 1965., u: AAS, 58 (1966.), 702-712.

CV Decr. Presbyterorum Ordinis, 7. XII. 1965., u: AAS, 58 (1966.), 991-1024.

Pavao VI., Enciklika Populorum progressio, 26. III. 1967., u: AAS, (1967.), 257-299.

Prae.

Praenotanda (Uvodne napomene)

Periodica

Periodica de re morali, canonica, liturgica (do 1990.) Periodica de re canonica (od 1991.)

PUL

Pontificia Università Lateranense

Rescr.

Rescriptum (otpis)

Resol.

Resolutio (rješenje)

Resp.

Responsum (odgovor)

Republika Hrvatska

I van Pavao II., Enciklika Redemptoris missio o trajnoj vrijednosti misijske naredbe, KS, Dokumenti 96, Zagreb, 1991.

RPOK

imski obrednik, Red pristupa odraslih u kršćanstvo, ZaR greb, 1998.

PRAVNI ELEMENTI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

Kratice i sigle

CV Const. Sacrosanctum Concilium, 4. XII. 1963., u: AAS, 56 (1964.), 97-138.

SCh

Ivan Pavao II., Const. Ap. Sapientia christiana, 15. IV. 1979., u: AAS, 71 (1979.), 469-499; EV, 6/1330-1454.

st.

stavak

StCan

Studia Canonica

str.

stranice

sv.

svezak

tzv.

takozvani

ugl.

uglavnom

Ujedinjeni narodi

CV Decr. Unitatis redintegratio, 21. XI. 1964., u: AAS, 57 (1965.), 90-112.

Ustav RH

Ustav Republike Hrvatske

vol.

volumen

Z KIC-1990.; CCEO

akonik kanona istočnih Crkava iz 1990., Z proglašen vlašću Ivana Pavla II.

ZKP-1983.; važeći Zakonik

Zakonik kanonskog prava iz 1983., proglašen vlašću Ivana Pavla II.

Komentar III. knjige Zakonika

Proslov

PROSLOV Knjiga »Pravni elementi evangelizacijskog poslanja Crkve. Komentar III. knjige Zakonika« plod je autorovih kanonskopravnih promišljanja koja su nastajala tijekom Godine vjere. Papa Benedikt XVI. otvorio je, 11. listopada 2012. godine, Godinu vjere koja je trajala do svetkovine Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja, 24. studenoga 2013. godine. Kao Kristovi vjernici na proteklo se vrijeme, posvećeno Godini vjere, prije svega osvrćemo u zahvalnosti Gospodinu za njegov dar i milost vjere, za snagu svjedočenja. Papa Benedikt XVI. potaknuo je vjernike na početku Godine vjere, u apostolskom pismu Porta fidei (Vrata vjere), na zauzetost u prenošenju ljepote vjere u svakidašnjem životu riječima: »Caritas Christi urget nos (2 Kor 5,14): Kristova je ljubav ta koja ispunjava naša srca i potiče nas na evangelizaciju. On – danas kao i nekoć – šalje nas na putove svijeta da naviještamo njegovo evanđelje svim narodima na zemlji (usp. Mt 28,19). Svojom ljubavlju, Isus Krist privlači sebi ljude svih pokoljenja: u svakom dobu on sabire svoju Crkvu povjeravajući joj navještaj evanđelja, s nalogom koji ne zastarijeva. Zbog toga i danas postoji potreba za snažnijim zauzimanjem Crkve za novu evangelizaciju kako bi se ponovno otkrilo radost vjere i iznova pronašlo oduševljenje za prenošenje vjere« (br. 7). Godina vjere ispunjala je i pastire i vjernike raznim slavljima, molitvenim trenucima, u njoj smo obnavljali znanje o vjeri, učili je, pitali se kako je širiti, čuvati, tumačiti, svjedočiti u našoj hrvatskoj suvremenosti. Ova je knjiga nastala kao osobni doprinos proteklom milosnom vremenu koje se ne zaustavlja u sadašnjosti, nego nam pogled neprestano usmjeruje prema budućnosti, pozivajući na izazove nove evangelizacije prema smjernicama crkvenog učiteljstva. U tom nam je smislu darovana i prva enciklika pape Franje Lumen fidei (Svjetlo vjere) za koju je kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački, u propovjedi na završetku Godine vjere u Zagrebačkoj katedrali rekao: »Taj je tekst pravi biser katehetske naravi koji trebamo nastaviti otkrivati i razmatrati te ga ugrađivati u naše zajednice i cijelo društvo«. Papa Franjo objavio je 26. studenoga 2013. godine, netom po završetku Godine vjere, apostolsku pobudnicu Evangelii Gaudium (Radost evanđelja) u kojoj razlaže temu naviještanja Evanđelja u današnjem svijetu, pokazuje neke putove za

Komentar III. knjige Zakonika

STUDIA CANONICA CROATICA

hod Crkve u narednim godinama, potiče novu evangelizacijsku etapu koju karakterizira radost, upućuje usrdan poziv svim krštenicima da s novim žarom i poletom nose drugima Isusovu ljubav koju osjećaju u svome životu, radost i ljepotu njegova prijateljstva, te da budu u »stanju trajnog poslanja«. Za ostvarenje svih tih poticaja i smjernica potrebno je poznavati i primijeniti pravne elemente evangelizacijskog poslanja Crkve sadržane u III. knjizi Zakonika kanonskog prava, pod naslovom: Naučiteljska služba Crkve (kann. 747-833), kako bi Božja riječ došla do svakog čovjeka te potaknula vjernike na provođenje sveta života, rasta Crkve i njezina stalnog posvećivanja. Želja mi je da ova knjiga, prema pravnom okviru sadržanom u III. knjizi Zakonika, bude od pomoći i pastirima i vjernicima: da navještaj Božje riječi, propovijedanje i katehetsko poučavanje, ima pozitivne karakteristike: blizinu, poštivanje, suosjećanje, strpljivost, pravednost; da crkvena misijska djelatnost bude živa; da se svakome dadne cjelovit odgoj; da se vodi dijalog i susret s drugim kršćanima, religijama i nevjernicima; da sredstva društvenog priopćavanja budu u službi poklada vjere; da se razumom i vjerom prihvaća sadržaje ispovijesti vjere… Autor zahvaljuje recenzentima i suradnicima na pomoći, kao i na korisnim savjetima i uputama glede nekih pitanja zastupljenih u ovom radu, a Izdavačkoj kući Glas Koncila na otvorenosti i suradnji u izdavanju knjige unutar pravnog niza Studia canonica croatica. Ova knjiga napisana je i kao znak sjećanja na pokojne Župnike, navjestitelje Božje riječi, moje rodne župe Mihovljan, u znak zahvale Sestrama Misionarkama ljubavi, Zagreb-Jukićeva te mojim dragim suradnicima s Međubiskupijskih sudova u Zagrebu. U Zagrebu, na prvu nedjelju došašća, 1. prosinca 2013. godine. Josip Šalković

PRAVNI ELEMENTI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

Uvod

UVOD Prema nauku dogmatske konstitucije o Crkvi Lumen gentium, Crkva je primila od Krista trostruku službu: naučavanja, posvećivanja i upravljanja (usp. LG 25-27). To je ista trostruka služba koju je Krist primio od Oca: proročka, svećenička i kraljevska.1 Služba naučavanja je primarna zadaća Crkve. Imajući u vidu važnost evangelizacijskog poslanja Crkve zakonodavac je službi naučavanja posvetio III. knjigu Zakonika kanonskoga prava naslovljenu: Naučiteljska služba Crkve (kann. 747-833).2 III. knjiga Zakonika obuhvaća 86 kanona, podijeljena je na 5 naslova: Naslov I. Naviještanje Božje riječi (kann. 756-780); Naslov II. Crkvena misijska djelatnost (kann. 781-792); Naslov III. Katolički odgoj (kann. 793-821); Naslov IV. Sredstva društvenog priopćavanja i posebno knjige (kann. 822-832); Naslov V. Ispovijest vjere (kan. 833). Naslovima prethodi pravno-teološki uvod od devet kanona (kann. 747-755). Smještanje naučiteljske službe Crkve, kao III. knjige važećeg Zakonika, učinjeno je logičkim redom i pastoralno korisno, tj. odmah nakon II. knjige koja govori o Božjem narodu (kann. 204-746) i neposredno prije IV. knjige koja govori o posvetiteljskoj službi Crkve (kann. 834-1253). Članovima Božjeg naroda daje se obveza da se polog vjere vjerno naviješta, istražuje, tumači, čuva i živi u skladu s Božjom riječju, što odgovara

1 2

Usp. LG 9-17, 31, 34-36; AA 2, 6, 7, 9-10; Luigi CHIAPPETTA, Il Codice di diritto canonico. Commento giuridico-pastorale, II, Roma, 1996., 1. Usp. Codex Iuris Canonici, auctoritate Ioannis Pauli PP. II promulgatus, u: AAS, 75 (1983.), II; hrvatski prijevod: Zakonik kanonskoga prava, proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., s izvorima, Zagreb, 1996. Komentar III. knjige Zakonika vidi: Luigi CHIAPPETTA, Il Codice di diritto canonico. Commento giuridico-pastorale, II, 1-75; Angelo Giuseppe URRU, La funzione di insegnare della Chiesa nella legislazione attuale, Roma, 2001.; Codice di diritto canonico commentato (a cura della redazione di Quaderni di diritto ecclesiale), Milano, 2001., 633-704; Commento al Codice di diritto canonico, (a cura di Mons. Pio Vito Pinto), Città del Vaticano, 2001., 473-517; Comentario exegético al Código de derecho canónico, III/1, Ángel Marzoa – Jorge Miras – Rafael Rodríguez-Ocaña (ur.), Navarra, 32002., 23-364; Codice di diritto canonico e leggi complementari commentato, Juan Ignacio Arrieta (ur.), Roma, 2004., 518-572; Angelo Giuseppe URRU, La funzione di insegnare, u: RAZNI AUTORI, Il diritto nel mistero della Chiesa, II, Roma, 1990., 596-688; Carlos José ERRAZURIZ, Il ‘Munus docendi Ecclesiae’: diritti e doveri dei fedeli, Milano, 1991.; Bruno LIMA, Il munus docendi della Chiesa nei suoi fondamenti giuridico-teologici. Commentario al Libro III del Codice di diritto canonico, Todi, 2009.

Komentar III. knjige Zakonika

STUDIA CANONICA CROATICA

nalogu Božanskoga Učitelja Isusa: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro. I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima« (Mk 16,15-20). Crkva je od Gospodina primila najprije obvezu naviještanja Božje riječi, a zatim slijedi prianjanje srca, ulazak u zajednicu i slavljenje sakramentalnih znakova (usp. kann. 840-1165). Isusov nalog dakle uključuje različite, međusobno tijesno povezane aspekte: »naviještanje« (Mk 16,15), »učinite učenicima i naučavajte« (Mt 28,1920), »budite mi svjedoci« (Dj 1,8), »krstite« (Mt 28,19), »ovo činite meni na spomen« (Lk 22,19), »ljubite jedni druge« (Iv 15,12). Svi ti aspekti putovi su i sredstva prenošenja jedinstvenog evanđelja i predstavljaju evanđeoske elemente koje je Crkva dužna izvršavati u skladu s evangelizacijskim procesom i dinamikom. Zakonik kanona istočnih Crkva, kao što je poznato, nije podijeljen na knjige, nego na naslove. Službi naučavanja je posvećen Naslov XIV. Naviještanje blagovijesti narodima (kann. 584-594) i Naslov XV. Crkveno učiteljstvo (kann. 595-666), koji sadrži sljedeću materiju: 1) Naučiteljska zadaća Crkve općenito (kann. 595-606); 2) Naviještanje Božje riječi, tj. propovijedanje Božje riječi (kann. 609-616) i katehetsko poučavanje (kann. 617626); 3) Katolički odgoj (kann. 627-650), tj. škole (kann. 631-639), katolička sveučilišta (kann. 640-645), crkvena sveučilišta i fakulteti (kann. 646650); 4) Sredstva društvenog priopćavanja i posebno knjige (kann. 651-666).3 Zakonik kanonskoga prava iz 1917. nije posvetio službi naučavanja posebnu knjigu već je tu materiju donio kao Dio IV. (De magisterio ecclesiastico) knjige III. (De rebus), kann. 1322-1408: Naslov XX. Propovijedanje riječi Božje; Naslov XXI. Sjemeništa; Naslov XXII. Škole; Naslov XXIII. Predpregledba knjiga i njihovo zabranjivanje; Naslov XXIV. Ispovijest vjere.4 3

Usp. Codex Canonum Ecclesiarum Orientalium, auctoritate Ioannis Pauli PP. II. promulgatus, u: AAS, 82 (1990.) 2, 1033-1364; hrvatski prijevod: Zakonik kanona istočnih Crkava, proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., s izvorima, Zagreb, 1996. Komentar Naslova XIV. i Naslova XV. vidi: George NEDUNGATT, A Guide to the Eastern Code, Rome, 2002., 401-492; Commento al Codice dei canoni delle Chiese orientali, (a cura di Mons. Pio Vito Pinto), Città del Vaticano, 2001., 463-550; Dimitrios SALACHAS, Il Magistero e l’evangelizzazione dei popoli nei Codici latino e orientale: studio teologico-giuridico comparativo, Bologna, 2001. Usp. Codex Iuris Canonici, Pii X P. M. iussu digestus, Benedicti PP. XV. auctoritate

PRAVNI ELEMENTI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

Uvod

Važeća se normativa o »naučiteljskoj službi razlikuje od prethodne, poglavito po duhu koji je nadahnjuje, a to je duh kontinuiteta i obnove, vjernosti tradiciji i ostvarivanja u novoj povijesno-kulturnoj situaciji, u kojoj se evanđeoska poruka treba prenijeti i ostvariti«.5 Sadržaj III. knjige Zakonika bogat je pravnim izvorima6, jer Zakonik je, bar na početku, bio zamišljen kao revizija Zakonika iz 1917. godine. Zbog toga su prvi izvori važeće normative odredbe Zakonika iz 1917. godine.7 U važećem Zakoniku neki su kanoni naučiteljske službe Crkve modificirani djelomično, neki su u potpunosti izmijenjeni, a neki posve novi. Ako konstatiramo da III. knjiga Zakonika sadrži samo 86 kanona i da je 37 kanona, tj. 42 %, potpuno novih, zbog njih moramo tražiti izvore izvan prijašnjeg Zakonika. Ti izvori jesu zasigurno dokumenti Drugoga vatikanskog koncila: Lumen gentium, Inter mirifica, Christus Dominus, Gravissimum educationis, Dei Verbum, Apostolicam actuositatem, Ad gentes, Dignitatis humanae8 te drugi dokumenti crkvenog učiteljstva izdani nakon Koncila. Angelo Giuseppe Urru zamjećuje da su neki kanoni u potpunosti preuzeti iz Sheme iz 1978., tj. iz Lex Fundamentalis Ecclesiae9, koji na kraju nije bio proglašen. Mnogobrojni pravni izvori, iz kojih crpimo teološka, pravna i pastoralna načela, kao i opširna literatura10, ukazuju da III. knjiga Zakonika u sadašnjem kanonskom uređenju ima veliku važnost. Pravni elementi naučiteljske službe Crkve, kako pod sustavnim aspektom tako i pod sadržajnim, bilo po svom odlučnom pastoralnom usmjerenju, zaslužuju posebno poštovanje u

5 6

7 8

9 10

promulgatus, u: AAS, 9 (1917.), II; hrvatski prijevod: Kodeks kanonskoga prava s izvorima 1917., Zagreb, 2007. Komentar kann. 1322-1408 prijašnjeg Zakonika vidi: Ante CRNICA, Priručnik kanonskoga prava Katoličke Crkve, Zagreb, 1945., 252-269. Luigi CHIAPPETTA, Il Codice di diritto canonico. Commento giuridico-pastorale, II, 1. Kratki popis pravnih izvora vidi npr.: Angelo Giuseppe URRU, La funzione di insegnare della Chiesa nella legislazione attuale, 9-13; George NEDUNGATT, A Guide to the Eastern Code, 489-492; Bruno LIMA, Il munus docendi della Chiesa nei suoi fondamenti giuridicoteologici, 167-180. Usp. Dodatak I., ovdje. Usp. Dodatak II., ovdje. Usp. također: Jure BRKAN, Oblikovanje Zakonika kanonskog prava latinske Crkve prema nauku i odlukama II. vatikanskog sabora. Uz 20. obljetnicu proglašenja Zakonika iz 1983. i stupanja na snagu istog Zakonika, te uz 40. obljetnicu osnivanja Papina povjerenstva za obnovu Zakonika, u: Bogoslovska smotra, 73 (2004.) 4, 861-899. »Kan. 747 (Lex Fundamentalis Ecclesiae, 57), 749 (58), 750 (59), 752 (60), 753 (61), 757 (63), 800 (65).« Angelo Giuseppe URRU, La funzione di insegnare della Chiesa nella legislazione attuale, 26. Npr. vidi: Angelo Giuseppe URRU, La funzione di insegnare della Chiesa nella legislazione attuale, 13-18. George NEDUNGATT, A Guide to the Eastern Code, 489-492; Bruno LIMA, Il munus docendi della Chiesa nei suoi fondamenti giuridico-teologici, 175-180.

Komentar III. knjige Zakonika

STUDIA CANONICA CROATICA

današnjoj suvremenosti, napose pred izazovom nove evangelizacije. Kako bi vjernici današnjice ponovno otkrili, naviještali i svjedočili kršćansku vjeru, njezin temelj, Radosnu vijest, Isusa Krista, Benedikt XVI. otvorio je 11. listopada 2012. Godinu vjere koja će trajati do 24. studenoga 2013. godine, do svetkovine Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja.11 Godina vjere darovano je vrijeme ponovnoga življenja radosti vjerovanja i oduševljenja, zbog bogatstva i vrijednosti sadržaja vjere koju vjernici ispovijedaju, slave, žive i mole.12 Sažetak temeljnih kršćanskih istina koje su predstavljene na sustavan i temeljan način nalazi se u Katekizmu Katoličke Crkve13, a pravni elementi evangelizacijskog poslanja sadržani su u općem i krajevnom pravu, od kojega Zakonik kanonskog prava zauzima najznačajnije mjesto. Crkva »postoji radi evangelizacije« (EN 14), tj. kako bi unijela Radosnu vijest u svaku sredinu i u tom susretu iznutra preobrazila samo čovječanstvo, učinila ga novim (usp. EN 18). »Evangelizaciju je potrebno shvatiti kao proces putem kojeg Crkva, pokrenuta Duhom Svetim, naviješta i širi evanđelje u cijelom svijetu« (ODK 48). U evangelizacijskom poslanju Crkve pravni element nije najvažniji čimbenik u traženju istine o Bogu i njegovoj Crkvi, ali je jedan od autentičnih putova koji pomaže u traženju istine o Bogu i njegovoj Crkvi, pruža sigurnost u naviještanju, istraživanju, tumačenju, čuvanju, življenju poklada vjere, koji štiti pravo osobe, vjernika da postupa po vlastitoj savjesti bilo u procesu prihvaćanja i rasta u katoličkoj vjeri, bilo kod čina odbacivanja vjere (usp. DH 2, 4; AG 13). Pravni elementi jednostavno štite disciplinu Crkve.14

12 13 14

Benedikt XVI. zaželio je da otvaranje Godine vjere bude 11. listopada 2012., upravo na pedesetu obljetnicu početka Drugoga vatikanskog koncila i na dvadesetu obljetnicu proglašenja Katekizma Katoličke Crkve. BENEDICTUS PP. XVI, Litterae apostolicae motu proprio datae quibus annus fidei incohatur, Porta fidei, 11. X. 2011., br. 4, u: AAS, 103 (2011.) 11, 724. O pastoralnim smjernicama za Godinu vjere vidi: CONGREGAZIONE PER LA DOTTRINA DELLA FEDE, Nota con indicazioni pastorali per l’anno della fede, u: AAS, 104 (2012.) 2, 127-139. Usp. Katekizam Katoličke Crkve, izd. HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Zagreb, 1994. »Riječ disciplina (stega) koja potječe od riječi discipulus koja u kršćanskom ambijentu označava Isusove sljedbenike, ima osobito plemenito značenje. Crkvena disciplina sastoji se od skupa odredbi i struktura koje daju vidljivo i uređeno obličje kršćanskoj zajednici, uređujući pojedinačni i društveni život njenih članova, kako bi, na sve savršeniji način i u vjernosti hodu Božjeg naroda kroz povijest, bila izraz zajedništva koje je Krist podario svojoj Crkvi. U širem značenju ona može obuhvaćati i moralne norme, dok u užem značenju označava samo pravne i pastoralne odredbe.« CEI, Comunione, comunità e disciplina ecclesiale, u: Enchiridion CEI, IV, br. 1345.

PRAVNI ELEMENTI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

Uvod

Po svojoj naravi i svrsi kanonsko pravo u crkvenoj stvarnosti sprječava pojavu unutar-crkvenih anomalija koje remete život vjernika te otežavaju ispravno odvijanje i nesmetano ostvarivanje njihovih prava. Korisno je, drugim riječima, da kanonsko pravo ukazuje na potrebu čitanja autoritativnih intervencija crkvene hijerarhije na jedinstven način koji ih obilježava po metodi, a osobito po cilju, odnosno po Kristovoj ljubavi koju je Crkva pozvana ostvarivati. Ljubav u istini15 je ta koja nastoji podići iz zablude onoga koji u nju zapadne i koja, štoviše, nastoji od zapadanja u zabludu zaštititi one koji bi na nju mogli lošim primjerom biti navedeni. Nedvojbeno je da su izazovi s kojima se Crkva mora suočavati u ovo naše vrijeme brojni i posebno teški na području društvenog života, gdje se ponekad žele razoriti kršćanske vrijednosti. Poticanje suprotstavljanja autentičnom nauku vrhovnog naučiteljstva Crkve ukazivalo bi na nesuvisli duh nereda koji je na određeni način mnogo opasniji i štetniji od poteškoća koje svojim nesigurnostima i tjeskobama nameće svijet. Kanonsko pravo nesumnjivo ima prvorazrednu ulogu u utiranju ispravnog puta kojim Božji narod treba ići, tragom Gospodina Isusa Krista, a u čemu pomaže sadržaj III. knjige Zakonika.16 Na hrvatskom jeziku nedostaje komentar III. knjige Zakonika17, stoga pravni komentar može biti od pomoći svima koji su uključeni u evangelizacijsko poslanje Crkve da se istinit govor vjere i o vjeri prenosi iz naraštaja u naraštaj. Obveza je i pravo svih članova Božjega naroda propovijedati božansku poruku spasenja. »Svi vjernici imaju dužnost i pravo nastojati da božanska poruka spasenja sve više i više dopre do svih ljudi svih vremena i svega svijeta« (kan. 211), ali konkretne zadaće 15 16 17

Usp. BENEDIKT XVI., Caritas in Veritate – Ljubav u istini, Enciklika o cjelovitome ljudskom razvoju u ljubavi i istini, br. 1-3, KS, Dokumenti 158, Zagreb, 2009. Usp. Bruno LIMA, Il munus docendi della Chiesa nei suoi fondamenti giuridico-teologici, 8. Na hrvatskom jeziku nalazimo neke radove koji općenito govore o III. knjizi Zakonika ili autori komentiraju neki njen naslov ili kanon. Npr. vidi: Bonaventura DUDA, Učiteljska zadaća Crkve po novom Kodeksu, u: Bogoslovska smotra, 54 (1984.) 1, 1-7; Tomislav BONDULIĆ, Služba naučavanja Crkve u novom Zakoniku kanonskog prava, u: Bogoslovska smotra, 54 (1984.) 2-3, 266-277; Josip ŠALKOVIĆ, Ispovijest vjere (kan. 833) – pravna zaštita crkvene zajednice, u: Bogoslovska smotra, 81 (2011.) 2, 243-266; Josip ŠALKOVIĆ, Katolička sveučilišta (kann. 807-814), u: Bogoslovska smotra, 77 (2008.) 4, 807-838; Josip ŠALKOVIĆ, Pravni okvir katoličkog vjeronauka u javnim školama: aktualnosti i perspektive, u: Ružica RAZUM (ur.), Zbornik radova sa znanstvenog simpozija Vjeronauk nakon dvadeset godina: izazov Crkvi i školi, Zagreb, 2011., 121-141; Valentina MANDARIĆ, Pravni i organizacijski vid nastave vjeronauka, u: Boris DRANDIĆ (ur.), Pravno-pedagoški priručnik za osnovne i srednje škole, Zagreb, 2011., 162-168. Za potrebe studenata Katoličkog bogoslovnog fakultata u Đakovu Nikola Škalabrin 2010. godine priredio je skripta Naučiteljska služba Crkve. Usp. Nikola ŠKALABRIN, Naučiteljska služba Crkve (skripta), Đakovo, 2010.

Komentar III. knjige Zakonika

STUDIA CANONICA CROATICA

vjernika ipak su različite jer odgovaraju službi i vlasti koju svatko u Crkvi vrši. Uključivanje vjernika u evangelizacijsko poslanje podrazumijeva poznavanje pravnih elemenata u čemu želi pomoći znanstveno tumačenje kanona III. knjige Zakonika. Komentarom se želi dati sažeto i razumljivo pojašnjenje načela na kojima počiva III. knjiga Zakonika, pri čemu se prednost daje onim osnovnim pojmovima koji čitatelju olakšavaju shvaćanje ne samo pravne, nego i njihove teološke suštine. Komentar III. knjige Zakonika ne samo da postaje vrijedno tehničko pomagalo u pristupu normativnom tekstu, nego korisniku ujedno prenosi i unutarnju potrebu, koju bi svatko trebao osjećati, tj. da se nikada ne udalji od nauka crkvenog naučiteljstva, poglavito od vrhovnog naučiteljstva Petrova nasljednika, koje je stalno živo i životvorno u osobi rimskog prvosvećenika. U komentaru pojedinih kann. 747-833, preuzetih iz Zakonika kanonskog prava, koji je 1996. objavila na hrvatskom jeziku izdavačka kuća Glas Koncila, primjenjuje se analitičko-interpretativna metoda. Komentar prati strukturu III. knjige Zakonika, za svaki se kanon donosi naslov, pravni izvori18 i usporedna veza.19

Izvori preuzeti: Zakonik kanonskoga prava, proglašen vlašću pape Ivana Pavla II., s izvorima, GK, Zagreb, 1996. Tumačenje kratica vidi isto, str. V-XI. Usporedni popis kanona preuzet: Comentario exegético al Código de derecho canónico, III/1, Ángel Marzoa – Jorge Miras – Rafael Rodríguez-Ocaña (ur.), Navarra, 32002., 23-364.

PRAVNI ELEMENTI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

Uvod

Sadržaji pojedinih kanona u tekstu komentara povezuju se s važećim konkordatskim pravom20 i krajevnim pravom21 Crkve u Hrvatskoj.

Usp. Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, u: AAS, 89 (1997.) 5, 277-287; NN – Međunarodni ugovori, br. 3/1997., 95-97; Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o suradnji na području odgoja i kulture, u: AAS, 89 (1997.) 5, 287-296; NN – Međunarodni ugovori, br. 2/1997., 24-26; Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, u: AAS, 89 (1997.) 5, 297-302; NN – Međunarodni ugovori, br. 2/1997., 22-24; Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, u: AAS, 91 (1999.) 2, 170-178; NN – Međunarodni ugovori, br. 18/1998., 721-723. Nakon ratifikacije međunarodnih Ugovora potpisano je više provedbenih akata. Usp. Pravilnik o ustrojstvu i djelovanju Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj, 3. XII. 1998., u: Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, N. Pintarić (ur.), HBK, Zagreb, 2001., 105-112; Ugovor o katoličkom vjeronauku u javnim školama i vjerskom odgoju u javnim predškolskim ustanovama, 29. I. 1999., u: Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, N. Pintarić (ur.), HBK, Zagreb, 2001., 113-117; Sporazum o načinu izvršavanja određenih financijskih obveza Republike Hrvatske prema Katoličkoj Crkvi, 26. II. 1999., u: Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, N. Pintarić (ur.), HBK, Zagreb, 2001., 118-119; Protokol između Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije, posebno o načinu upisa pravnih osoba Katoličke Crkve u Evidenciju pravnih osoba Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj, 12. IX. 2002., u: Vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 89 (2002.) 5, 206-207; Sporazum između Hrvatske radiotelevizije i Hrvatske biskupske konferencije, 27. VII. 2000., u: Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske, N. Pintarić (ur.), HBK, Zagreb, 2001., 120-124; Sporazum o dušobrižništvu u kaznionicama, zatvorima i odgojnim zavodima, 12. IX. 2002., u: Vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 89 (2002.) 5, 208-209; Ugovor o dušobrižništvu u bolnicama i ostalim zdravstvenim ustanovama te ustanovama socijalne skrbi i lječilištima, 31. X. 2005., u: Službene vijesti HBK, 18 (2005.) 1, 3-4; Sporazum o povratu crkvenih matičnih knjiga, knjiga stanja duša, ljetopisa i drugih knjiga koje su u vrijeme komunističkog režima nezakonito oduzete Katoličkoj Crkvi poslije 1945., 31. X. 2005., u: Vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 92 (2005.) 4, 196-197; Ugovor o katoličkim osnovnim i srednjim školama, 23. V. 2011., u: Vjesnik Zagrebačke nadbiskupije, 98 (2011.) 4, 319-320. Prije svega misli se na zakonodavstvenu funkciju Hrvatske biskupske konferencije u smislu kan. 455-456, kao npr. dopunske odredbe, zakonodavne i provedbene »opće odluke«, statuti, pravilnici, upute, smjernice... Naime zadaće koje su dodijeljene važećim Zakonikom biskupskim konferencijama doista su veoma široke i obuhvaćaju različite materije. One djeluju na stegovnom, liturgijskom, sakramentalnom području, u materiji poučavanja i zaštite nauka, na području pravednosti, u upravljanju vremenitim dobrima, itd. U Zakoniku ima 110 kanona koji upućuju na normativnu vlast biskupskih konferencija. Usp. Luigi CHIAPPETTA, Il Codice di diritto canonico. Commento giuridico-pastorale, I, Roma, 1996., 586. Da bi pojednostavilo zadaću biskupskih konferencija, Državno je tajništvo Svete Stolice poslalo njihovim predsjednicima dvostruki »indikativni popis« slučajeva u kojima konferencije mogu i moraju izdati posebne odredbe za upotpunjenje propisa Zakonika kanonskoga prava. Usp. Communicationes, 15 (1983.), 137-139.

Komentar III. knjige Zakonika

Uvodni kanoni (kann. 747-755)

UVODNI KANONI Teološka načela i uvodne odredbe sadržane su u prvih devet kanona i imaju više doktrinarni, nego li pravni karakter. Zakonodavac u izlaganju teoloških načela slijedi opći kriterij dan za cijeli Zakonik te smjernice učiteljstva dane nakon Drugoga vatikanskog koncila o studiju i poučavanju kanonskog prava. Prema tim smjernicama u studiju i poučavanju kanonskog prava trebaju biti izloženi opći teološki elementi prava na način da osvjetljavaju duh koji pokreće pravo Crkve. Teološka načela sadržana u uvodnim kanonima odnose se na sljedeće argumente: 1) obveza i pravo Crkve s obzirom na objavljenu istinu njezina utemeljitelja Krista Gospodina (kan. 747); 2) obveza i pravo svih ljudi tražiti i prigrliti istinu o Bogu i njegovoj Crkvi (kan. 748); 3) nezabludivo učiteljstvo Crkve (kan. 749); 4) istine koje traže pristanak božanske i katoličke vjere (kan. 750); 5) stupnjevi odbacivanja pristanka vjere (kan. 751); 6) nauk vrhovnoga crkvenog autoriteta koji zahtijeva bar vjernički posluh uma i volje (kan. 752); 7) nauk biskupa uz koji su vjernici dužni prianjati s vjerničkim posluhom duha (kan. 753); 8) stav vjernika prema obdržavanju konstitucija i odluka zakonite crkvene vlasti (kan. 754); 9) obveze crkvene vlasti s obzirom na promicanje ekumenskog pokreta (kan. 755).1 1. Obveza i pravo Crkve s obzirom na objavljenu istinu Can. 747 - § 1. Ecclesiae, cui Christus Dominus fidei depositum concredidit ut ipsa, Spiritu Sancto assistente, veritatem revelatam sancte custodiret, intimius perscrutaretur, fideliter annuntiaret atque exponeret, officium est et ius nativum, etiam mediis communicationis socialis sibi propriis adhibitis, a qualibet humana potestate independens, omnibus gentibus Evangelium praedicandi. § 2. Ecclesiae competit semper et ubique principia moralia etiam de ordine sociali annuntiare, necnon iudicium ferre de quibuslibet rebus humanis, quatenus personae humanae iura fundamentalia aut animarum salus id exigant.

Kan. 747 - § 1. Crkva, kojoj je Krist Gospodin povjerio poklad vjere da, uz pomoć Duha Svetoga, objavljenu istinu sveto čuva, dublje istražuje, vjerno naviješta i tumači, ima dužnost i prirođeno pravo, upotrijebivši i vlastita sredstva društvenog priopćavanja, neovisno o bilo kojoj ljudskoj vlasti, propovijedati evanđelje svim narodima. § 2. Crkvi pripada da uvijek i svagdje naviješta ćudoredna načela, i o društvenom poretku, kao i da donosi sud o bilo kojim ljudskim stvarima kad god to zahtijevaju osnovna prava ljudske osobe ili spasenje duša.

Usp. Angelo Giuseppe URRU, La funzione di insegnare della Chiesa nella legislazione attuale, II, 27-28.

Komentar III. knjige Zakonika

STUDIA CANONICA CROATICA

IZVORI: § 1: c. 1322; PIUS PP. XII, Enc. Mystici Corporis Christi, 29 iun. 1943 (AAS 35 [1943] 193-248); IOANNES PP. XXIII, All., 11 oct. 1962 (AAS 54 [1962] 790); IM 3; LG 24, 25; CD 19; DV 7-10; DH 13; PAULUS PP. VI, Hom., 7 dec. 1965 (AAS 58 [1966] 51-59); PAULUS PP. VI, Adh. Ap. Quinque iam anni, 8 dec. 1970, I (AAS 63 [1971] 98-100); SE Decl., 25 oct. 1974, 4; EN 6-15; RH 19. § 2: Pius PP. XI, Enc. Firmissimam constantiam, 28 mar. 1937 (AAS 29 [1937] 196); IOANNES PP. XXIII, Enc. Mater et Magistra, 15 maii 1961, passim (AAS 53 [1961] 401-464); IOANNES PP. XXIII, Enc. Pacem in terris, 11 apr. 1963 (AAS 55 [1963] 301); CD 12; DH 15; GS 76, 89; HV 4; SE Convenientes ex universo, 30 nov. 1971 (AAS 67 [1971] 923-942). USPOREDNA VEZA: kann. 211, 213, 226, 327, 386, 748-762, 773, 774 § 2, 793, 1136.

Kanon izlaže tri principa: prvi se odnosi na poklad vjere, drugi na moralnu obvezu propovijedanja evanđelja svim narodima, a treći na pravo Crkve da dadne moralni sud o stvarima i događajima, koji se tiču temeljnih ljudskih prava ili spasenja duša.2 Prvi od devet kanona, koji tvore uvodni dio III. knjige Zakonika, predstavlja jasnu teološko-doktrinarnu konotaciju i ističe osnovna načela na kojima počiva i na kojima se razvija naučiteljsko djelo Crkve. Želimo li odrediti suštinu naučiteljske službe Crkve, definirati je po njezinim osnovnim sadržajima, da bismo slijedom toga zaštitili njezinu svrhu i razlog postojanja, nikako ne smijemo zanemariti dužnost i pravo koje je postavio sam Božanski Utemeljitelj Crkve. Krist Gospodin povjerio je Crkvi poklad vjere (depositum fidei).3 Poklad vjere ukazuje na cjelokupnost istina i kršćanskih odredaba utemeljenih na Božjoj riječi i napose na evanđelju i svetoj predaji (usp. DV 10). Krist Gospodin naložio je apostolima: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju« (Mk 16,15); »Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!« (Mt 28,19-20). U evangelizacijskom poslanju Crkva ima posebnu pomoć Duha Svetoga i samog Krista: »I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta« (Mt 28,20); »Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti s vama« (Iv 14,16-17). Sadržaj § 1. jest komentar navedenih tekstova Svetog pisma u svečanom pravnom obliku.

2 3

Usp. Isto, 28. Poklad vjere je Pavlov izraz, a nalazi se u Prvoj poslanici Timoteju 6, 20: »O Timoteju, čuvaj povjereno blago! Kloni se svjetovnih i ispraznih govora i prigovora lažno nazvane spoznaje!«, te u Drugoj poslanici Timoteju 1, 14: »Čuvaj dragocjeno povjereno blago uz pomoć Duha Svetoga koji prebiva u nama.«

PRAVNI ELEMENTI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

Uvodni kanoni (kann. 747-755)

Crkva, na temelju vlasti koju je primila od Krista i uz pomoć Duha Svetoga, ima dužnost (moralnu obvezu) propovijedati evanđelje svim narodima i svakom stvorenju (kan. 211), upotrijebivši vlastita sredstva naviještanja Božje riječi: propovijedanje i katehetsko poučavanje (kann. 762-780), kao i vlastita sredstva društvenog priopćavanja: tisak, radio, televiziju, kino, kazalište, oglase, propagandu, itd. (usp. IM 3). Pravo propovijedati evanđelje svim narodima i svakom stvorenju je: a) prirođeno pravo (ius nativum), tj. izvorno, jer ono ne proizlazi iz nekog dopuštenja države ili neke druge ljudske vlasti ili iz nekog povijesnog prepoznavanja (ius acquisitum), nego je tijesno povezano s naravi i vlastitim poslanjem Crkve; b) neovisno pravo (ius independens) o bilo kojoj ljudskoj vlasti, tako da nitko ne može priječiti, ograničavati ili uvjetovati njezino vršenje. Crkva s obzirom na povjereni poklad vjere ima mnogostruke zadaće: a) sveto čuvati, zbog održavanja cjelovitosti i čistoće; b) dublje istraživati u potpunoj izvornosti i vjernosti, zbog prilagođavanja vremenima i osobama; c) vjerno naviještati i tumačiti svim narodima bez skraćivanja, iskrivljavanja ili izobličenja.4 Božanski nalog koji su primili apostoli, da propovijedaju evanđelje svemu stvorenju, vrijedi za svu Crkvu. To zakonodavac potvrđuje kad kaže: »Vjernici su oni koji su, krštenjem pritjelovljeni Kristu, sazdani u Božji narod i zbog toga su, postavši na svoj način dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe, pozvani da, svatko prema svojem položaju, vrše poslanje koje je Bog povjerio Crkvi da ga ispuni u svijetu« (kan. 204, § 1). Crkva je u biti misionarska (usp. AG 2) i njezina je glavna dužnost širiti božansku poruku spasenja. Ta dužnost obvezuje sve kršćane, ona je i pravo svih kršćana budući da su svi u Crkvi sudionici Kristove proročke službe. Ako je sva Crkva, temeljem božanskog naloga, navjestiteljica iz toga proizlazi: a) propovijedanje evanđelja nije nikad čin pojedinca, već je uvijek djelo čitave Crkve. Tko god u ime Crkve propovijeda, tumači i poučava, vrši crkveni čin, djeluje u ime Crkve, koja na temelju naloga djeluje u ime Krista; b) niti jedan propovjednik nije apsolutni gospodar vlastitog djela evangelizacije. Navjestitelj naviješta poruku primljenu od drugih i u ime drugih. Stoga ne može vršiti navještaj kao gospodar poruke i ne može je mijenjati, iskrivljavati već je mora prenijeti cjelovito i prema kriterijima prema kojima mu je bio 4

Usp. Luigi CHIAPPETTA, Il Codice di diritto canonico. Commento giuridico-pastorale, II, 2-3.

Komentar III. knjige Zakonika

STUDIA CANONICA CROATICA

dan nalog. Propovjednik mora dakle djelovati u zajedništvu s Kristom, s pastirima i čitavom Crkvom.5 Crkvu se prema odredbi § 2. ne smije ograničiti samo na usko vjerske istine, nego ona ima dužnost i pravo uvijek i svagdje naviještati i ćudoredna načela, koja su nerazdvojiva od dogmatskih istina, uključujući i načela koja se odnose na društveno i političko uređenje. Svi događaji i ljudske stvari, koji se tiču temeljnih ljudskih prava (usp. GS 41) ili spasenja duša, ulaze u područje njezine mjerodavnosti, kao što to tumači deklaracija o vjerskoj slobodi DH, u br. 14: »Po Kristovoj je naime volji Katolička Crkva učiteljica istine, i njezina je zadaća da Istinu, koja je Krist, navješćuje i autentično uči, a ujedno da i načela moralnog reda, što proistječu iz same ljudske naravi, svojim ugledom objavljuje i potvrđuje«, te u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu GS, u br. 76: »Ali je pravo da uvijek i svagdje s istinskom slobodom propovijeda vjeru, naučava svoj socijalni nauk, da nesmetano vrši svoju službu među ljudima te da izriče moralni sud, pa i o stvarima koje se odnose na politički poredak, kada to traže temeljna prava ljudske osobe ili spas duša... Vjerna Evanđelju i vršeći svoju misiju u svijetu, Crkva, kojoj je zadatak da promiče i uzdiže što je god istinito, dobro i lijepo u ljudskoj zajednici, učvršćuje mir među ljudima na slavu Božju.« Pomoć i doprinos koji Crkva nastoji dati ljudskom društvu doista je usmjeren prema spasenju čitavog čovjeka, i na to što je čovjek, na njegovu osobnost, dostojanstvo, cjelokupno njegovo spasenje, koje proizlazi iz Kristova poslanja danog Crkvi.6 U tom duhu pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu GS, u br. 42 potvrđuje: »Misija koju je Krist povjerio svojoj Crkvi kao njoj vlastitu, nije niti političkog, niti ekonomskog, niti socijalnog reda: svrha, naime koju joj je odredio, religioznog je reda. Ali upravo iz te religiozne misije izviru zadaci, svjetlo i sile koje mogu poslužiti da se ljudska zajednica izgradi i učvrsti po Božjem zakonu.« Crkva želi pružiti pomoć i pojedincima stoga saborski Oci poučavaju i pozivaju pojedince: »Crkva može očuvati dostojanstvo ljudske naravi od svih promjenjivih mišljenja koja, na primjer, čovječje tijelo previše ponizuju ili ga previše uzdižu. Nikakav ljudski zakon ne može tako osigurati osobno dostojanstvo i slobodu čovjeka kao što može Kristovo Evanđelje koje je Crkvi povjereno. To naime 5 6

Usp. Angelo Giuseppe URRU, La funzione di insegnare della Chiesa nella legislazione attuale, 30-31. Usp. Isto, 32.

PRAVNI ELEMENTI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

Uvodni kanoni (kann. 747-755)

Evanđelje navješćuje i proglašuje slobodu djece Božje, odbacuje svako ropstvo koje konačno proizlazi iz grijeha, sveto poštuje dostojanstvo savjesti i njezinu slobodnu odluku…« (GS 41). Može se reći da pomoću četiriju riječi iz kanona: naviještati, istraživati, tumačiti i čuvati, zakonodavac više ili manje izravno naznačuje i ostale temeljne oblike u kojima se ostvaruje evangelizacijsko poslanje Crkve, služenje Božjoj riječi: naviještanje u liturgiji i u katehezi (kann. 756-780), crkveno učiteljstvo (kann. 748-754), misijska i odgojna djelatnost Crkve (kann. 781-822) i konačno pravna briga oko cjelovitosti vjere i crkvene zajednice (kann. 822-833; 1400-1752). 2. Obveza i pravo tražiti i prigrliti istinu o Bogu i Crkvi Can. 748 - § 1. Omnes homines veritatem in iis, quae Deum eiusque Ecclesiam respiciunt, quaerere tenentur eamque cognitam amplectendi ac servandi obligatione vi legis divinae adstringuntur et iure gaudent. § 2. Homines ad amplectendam fidem catholicam contra ipsorum conscientiam per coactionem adducere nemini umquam fas est.

Kan. 748 - § 1. Svi su ljudi dužni tražiti istinu o Bogu i njegovoj Crkvi, a, pošto je spoznaju, snagom božanskoga zakona obvezni su i imaju pravo prigrliti je i čuvati. § 2. Nikome nikada nije dopušteno prisiljavati ljude da protiv svoje savjesti prigrle katoličku vjeru.

IZVORI: § 1: c. 1322 § 2; IOANNES PP. XXIII, Enc. Ad Petri Cathedram, 29 iun. 1959 (AAS 51 [1959] 497-531); DH 1. § 2: c. 1351; Sec Notif. Se réferant, 25 ian. 1942; DH 2, 4; AG 13. USPOREDNA VEZA: kann. 96, 212 § 3, 218, 219, 227, 747, 749-754.

Obvezi i pravu Crkve da naviješta Božju riječ (kan. 747) odgovara moralna obveza i primarno pravo da svi ljudi traže vjersku istinu (§ 1.), poštujući pri tome načelo slobode savjesti, odnosno pravo na vjersku slobodu (§ 2.). Sadržaj kan. 748 nadahnut je naukom Drugoga vatikanskog koncila, odnosno deklaracijom o vjerskoj slobodi DH, br. 1-2, 4, 10. Crkva se u svojoj povijesti herojski borila za vjersku slobodu7 i u nepra7

Jedan od svjedoka vjerske slobode u hrvatskim prilikama jest blaženi Alojzije Stepinac koji je hrabro i postojano ustao u obranu slobode vjeroispovijesti. Na svetkovinu sv. Petra 29. lipnja 1942. u propovijedi održanoj u zagrebačkoj katedrali naglasio je: »Bog nam je svjedok, da smo bili protivni svakom prisilnom stupanju u Katoličku Crkvu (...). Neka bude ovdje javno rečeno, da je Crkva učinila sve što je u njenoj moći, da tu svoju djecu zaštiti, jer je ne vode nikakvi politički motivi nego briga za spasavanje duša (...). Crkva će i u buduće činiti sve što može za svu svoju djecu bez ikakve razlike, a i bez straha bilo s lijeva bilo s desna, jer zna da čini ono, što Bog i zakon njegov traži i

Komentar III. knjige Zakonika

Sadržaj

SADRŽAJ KRATICE I SIGLE...................................................................................................... 5 PROSLOV.............................................................................................................. 11 UVOD.................................................................................................................... 13 UVODNI KANONI (kann. 747-755)...................................................................... 21 1. Obveza i pravo Crkve s obzirom na objavljenu istinu.........................21 2. Obveza i pravo tražiti i prigrliti istinu o Bogu i Crkvi.........................25 3. Nezabludivo učiteljstvo Crkve................................................................29 4. Prianjanje uz božansku i katoličku vjeru................................................32 5. Stupnjevi odbacivanja pristanka vjere......................................................35 6. Nauk vrhovnoga crkvenog autoriteta koji zahtijeva vjernički posluh uma i volje.........................................................................41 7. Naučavanje biskupa koje zahtijeva prianjanje vjerničkim posluhom duha...........................................................................43 8. Stav vjernika prema »konstitucijama i odlukama« zakonite vlasti............................................................................................44 9. Odgovornost crkvene vlasti prema ekumenskom pokretu.................46 NAVIJEŠTANJE BOŽJE RIJEČI (kann. 756-780).................................................... 49 1. Zadaća vrhovne vlasti i dijecezanskih biskupa.....................................50 2. Zadaća prezbitera i đakona......................................................................52 3. Zadaća članova ustanova posvećenog života........................................54 4. Zadaća vjernika laika................................................................................55 5. Bitni sadržaj naviještanja Božje riječi......................................................57 6. Upotreba različitih sredstava u naviještanju.........................................58 I. PROPOVIJEDANJE BOŽJE RIJEČI .............................................................60 1. Dužnost posvećenih službenika..............................................................60 2. Pravo biskupa.............................................................................................61 3. Ovlast prezbitera i đakona.......................................................................62 4. Propovijedanje redovnicima....................................................................64 5. Sudjelovanje laika......................................................................................65 6. Odredbe o homiliji.....................................................................................68 7. Sadržaj propovijedanja.............................................................................71 8. Način propovijedanja................................................................................73 9. Izvanredno propovijedanje......................................................................74 10. Pastoralna briga za sve ljude..................................................................75 11. Normativna mjerodavnost dijecezanskih biskupa i biskupske konferencije..............................................................................................77

Komentar III. knjige Zakonika

279

STUDIA CANONICA CROATICA

II. KATEHETSKO POUČAVANJE .................................................................78 1. Teška dužnost pastira duša......................................................................79 2. Briga svih članova Crkve – napose roditelja................................... 81 3. Zadaća dijecezanskog biskupa i biskupske konferencije.....................83 4. Župna kateheza..........................................................................................87 5. Zadaće župnika u katehetskom poučavanju.........................................90 6. Briga poglavara redovničkih ustanova i družba apostolskoga života...........................................................................................................92 7. Upotreba didaktičkih sredstava i sredstava društvenog priopćavanja...............................................................................................93 8. Prikladna priprava kateheta.....................................................................96 CRKVENA MISIJSKA DJELATNOST (kann. 781-792)........................................... 99 1. Osnovna dužnost Božjega naroda.........................................................100 2. Zadaća rimskog prvosvećenika, Biskupskog zbora, pojedinih biskupa .....................................................................................................102 3. Posebno sudjelovanje ustanova posvećenoga života.........................104 4. Misionari...................................................................................................106 5. Katehisti u misijskom radu.....................................................................109 6. Misijska djelatnost...................................................................................110 7. »Misionarska metodologija«................................................................112 8. Pretkatekumenat i katekumenat............................................................113 9. Novokrštenici...........................................................................................115 10. Mjerodavnost dijecezanskog biskupa na misijskom području.......116 11. Misijska suradnja u biskupijama.........................................................118 12. Pastoralna briga za radnike i studente iz misijskih zemalja............120 KATOLIČKI ODGOJ (kann. 793-821).................................................................. 123 1. Obveza i pravo roditelja na odgoj djece...............................................124 2. Dužnost i pravo Crkve na odgoj............................................................129 3. Svrha i sadržaj pravog odgoja................................................................131 I. ŠKOLE............................................................................................................133 1. Odgojna važnost škole i uzajamna suradnja roditelja i nastavnika.................................................................................................134 2. Izbor škole.................................................................................................135 3. Prijeka potreba katoličkog odgoja.........................................................137 4. Zalaganje kršćana glede zakona koji uređuju vjerski i ćudoredni odgoj u školama....................................................................138 5. Osnivanje škola od strane Crkve (kan. 800) ........................................143 6. Uspostava odgojnih ustanova od strane redovničke ustanove........145 7. Uspostava škola koje promiču kršćanski duh, stručne i tehničke škole...........................................................................................146

280

PRAVNI ELEMENTI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

Sadržaj

8. Katoličke škole.........................................................................................147 9. Mjerodavnost crkvene vlasti s obzirom na vjersku pouku................151 10. Imenovanje ili potvrda vjeroučitelja...................................................154 11. Obveze dijecezanskog biskupa i ravnatelja s obzirom na katoličke škole .......................................................................................159 II. KATOLIČKA SVEUČILIŠTA I DRUGA VISOKA UČILIŠTA .............161 1. Osnivanje i svrha katoličkoga sveučilišta............................................165 2. Prijeko potreban pristanak mjerodavne vlasti.....................................171 3. Dolična skrb biskupskih konferencija...................................................173 4. Imenovanje nastavnika i briga crkvene vlasti.....................................175 5. Predavanje crkvenih predmeta..............................................................179 6. Bogoslovni predmeti i potreba mandata..............................................182 7. Sveučilišni pastoral..................................................................................184 8. Primjena odredbi o katoličkim sveučilištima na druga visoka učilišta.............................................................................................187 III. CRKVENA SVEUČILIŠTA I FAKULTETI..............................................190 1. Narav i svrha............................................................................................191 2. Uspostava..................................................................................................194 3. Akademski naslovi s kanonskim učinkom..........................................196 4. Primjena propisa o katoličkim sveučilištima na crkvena sveučilišta i fakultete...............................................................................197 5. Dužnost slanja izabranih kandidata na studij.....................................199 6. Uzajamna suradnja između različitih ustanova..................................200 7. Visoka učilišta za religijske znanosti....................................................201 SREDSTVA DRUŠTVENOG PRIOPĆAVANJA I POSEBNO KNJIGE (kann. 822-832)...................................................................................................205 I. UPOTREBA SREDSTAVA DRUŠTVENOG PRIOPĆAVANJA.............207 1. Neophodnost upotrebe...........................................................................207 2. Prijeka potreba bdijenja.................................................................... 210 II. KNJIGE I SPISI.............................................................................................212 1. Dopuštenje ili odobrenje mjesnog ordinarija.......................................214 2. Izdavanje knjiga Svetoga pisma............................................................216 3. Izdavanje bogoslužnih knjiga i molitvenika........................................218 4. Izdavanje katekizama i drugih spisa vjerskog karaktera...................219 5. Izdavanje zbirke odluka ili spisa crkvene vlasti........................... 224 6. Vrijednost odobrenja ili dopuštenja......................................................225 7. Kvaliteta ocjenitelja, obdržavanje kriterija i odluka ordinarija.........226 8. Pisanje u tiskovinama, sudjelovanje na radiju i televiziji..................229 9. Izdavanje spisa od strane članova redovničkih ustanova.................231

Komentar III. knjige Zakonika

281

STUDIA CANONICA CROATICA

ISPOVIJEST VJERE (kan. 833)..............................................................................233 1. Osobe obvezne polo탑iti Ispovijest vjere ..............................................238 2. Obrazac Ispovijesti vjere.........................................................................239 3. Obveza Prisege vjernosti kao dopuna Ispovijesti vjere .....................241 4. Usporedna veza kan. 833 s drugim kanonima ZKP-1983..................243 5. Kratki osvrt na ispovijest vjere u ZKIC-1990.......................................245 dodatak USPOREDNI KANONI ZKP-1983. I CIC-1917............................................247 USPOREDNI KANONI ZKP-1983. I DOKUMENATA II. VATIKANSKOG KONCILA......................................................................250 USPOREDNE VEZE KANN. 714-833 I DRUGIH KANONA ZKP-1983............................................................................................................254 USPOREDNI KANONI ZKP-1983. I ZKIC-1990.........................................258 BIBLIOGRAFIJA....................................................................................................261 1. Izvori..............................................................................................................261 2. Literatura.......................................................................................................271

282

PRAVNI ELEMENTI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

Komentar III. knjige Zakonika

Pravni elementi evangelizacijskog poslanja Crkve

I SB N 9 7 8 -9 5 3 -2 4 1 -4 1 8 -9

www.glas-koncila.hr

Cijena: 180,00 kn

S T U D I A

C A N O N I C A

C R O A T I C A

Josip Šalković

Pravni elementi evangelizacijskog poslanja Crkve

Komentar III. knjige Zakonika Glas Koncila