LAĐA br. 31. by Glas Koncila

Lađa

radni listovi

Časopis za promicanje religioznog odgoja

„... toplo preporučam časopis Lađa svima onima kojima je namijenjen: vjeroučiteljima u školi, katehetama u župnim zajednicama, odgojiteljima u predškolskim ustanovama, studentima naših teoloških i katehetskih visokih učilišta, te i drugim prosvjetnim djelatnicima.”

i vrjednota kršćanske kulture

• sadržajno je raznovrstan • donosi stručne tekstove, metodičke upute/prijedloge za vjeronaučni rad, dobre primjere iz prakse, radne listove s mnoštvom konkretnih ideja • tematski je usmjeren na važne i aktualne teme • pridonosi kvalitetnijemu religijsko-pedagoško-katehetskom promišljanju i djelovanju, osobito vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama

Zagrebačka nadbiskupija Nadbiskupski duhovni stol Ured za vjeronauk u školi

Lada_02_korice.indd

CYAN MAGENTA YELLOW BLACK 4

ISSN 1 846 -2 057

•

1/2014

•

časopis Lađa:

•

vjeronauk u školi

2014.

UDK 37.017.93:27-47:27:008

Zagrebačka nadbiskupija Zagrebačka Nadbiskupski nadbiskupija duhovni stol Nadbiskupski Ured za duhovni vjeronauk stol Ured zau školi

G odina 9, br.1(31), ožujak 2014.

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

Opće dobro 29.5.2007 14:14:08

Sadržaj uredništvo

Vjeronauk na daskama 48 Joža Prudeus Uz Krista do križa

Lađa Časopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture

Ja ovako mislim

Riječ urednice Članci

02 Tonči Matulić Dostojanstvo ljudske osobe prema nauku Gaudium et spes u svjetlu suvremenih kulturnih dinamika 16 Plamenko Nosić Crkva i politika: Hrvatski šutjeti ili kršćanski djelovati?

Izdavač: Nadbiskupski duhovni stol Ured za vjeronauk u školi Kaptol 31, pp 553 10001 Zagreb

71 Sanja Plevko

Hodočašće povjerenja na zemlji

Radni listovi 80 1. radni list Život je lijep i težak

Za izdavača: s. Valentina Mandarić

82 2. radni list Kršćanstvo i židovstvo

Glavna urednica: Ružica Razum

84 3. radni list

Metodičke upute/preporuke 21 Petar Smontara Ovisnosti: izraz otuđenosti, nedostatka vrijednosti i vjere 27 Antun Greganić Nebo otvoreno svima

Briga za opće dobro

87 4. radni list

Uredništvo: Jadranka Garmaz, Nikola Kuzmičić, s. Valentina Mandarić, Ružica Razum

90 5. radni list Siromaštvo i solidarnost

Lektura: Sanja Plevko

Problem nezaposlenosti

92 6. radni list

Au coeur de la francophonie

Iz različitih motrišta 30 Iva Noršić Čovječe, ne ljuti se 32 Nikola Kuzmičić Smije li se Crkva baviti politikom? 34 Ante Vranković Ubi bene, ibi patria! Ili: Druže, snađi se!

Čitaonica za velike i male 36 Jasna Šego Siromasi - učitelji, evangelizatori i savjest čovječanstva

Najave/vijesti Preporučujemo

nakladnik Nakladnik: Glas Koncila Kaptol 8, pp 216 10001 Zagreb www.glas-koncila.hr/ladja/ ladja@glas-koncila.hr Za nakladnika: Ivan Miklenić Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić Fotografije: Fotoarhiv Glasa Koncila Priprava za tisak: Glas Koncila, Zagreb Tisak: Grafika Markulin, Lukavec Naklada 1500 primjeraka

Adresa uredništva: Lađa Ured za vjeronauk u školi Kaptol 31, pp 553, 10 001 Zagreb Telefon: 01/4894 817 e-mail: ladja@zg-nadbiskupija.hr ladja@glas-koncila.hr http://www.glas-koncila.hr/ladja Časopis izlazi četiri puta godišnje. Cijena pojedinačnog broja: 40 kn Cijena godišnje pretplate: 160 kn Inozemstvo: cijena pojedinačnog broja: 10 Eura Inozemstvo: godišnja pretplata: 40 Eura Pretplata se izvršuje kod Nakladnika: Tel.: 01/4874-326, fax: 4874-328 E-mail: pretplata@glas-koncila.hr http://www.glas-koncila.hr Uplate za Hrvatsku: Žiro-račun: 2360000-1101212419 Uplate za inozemstvo: Devizi račun: Zagrebačka banka IBAN HR5123600001101212419 ISSN: 1846-2057 UDK 37.017.93:27-47:27:008

uvodna riječ

Uvodna riječ

atejevo evanđelje kršćane opisuje kao »sol zemlje« i »svjetlost svijeta«, što znači da kršćanin nije kršćanin samo za sebe, nego i za sve druge. Pozvan je naviještati radosnu vijest i spasenje koje je ostvareno u Kristu, a koje obuhvaća sve ljude i sva vremena, od početka svijeta. Temelj brige za opće dobro, prema kršćanskoj antropologiji, leži u ljudskom dostojanstvu. To je dostojanstvo bez razlike pridržano svakom čovjeku, jer svi smo stvoreni na sliku Božju. Govor o općem dobru stoga je govor o zajedničkoj brizi svih za sve, jer svi smo za sve odgovorni. Kant je u svojim filozofskim promišljanjima razlikovao stvarnosti koje imaju vrijednost i one koje imaju dostojanstvo, a koje samim svojim postojanjem zahtijevaju priznanje i poštovanje. U tom smislu Tonči Matulić govori upravo o dostojanstvu svake ljudske osobe u svom članku Dostojanstvo ljudske osobe prema nauku Gaudium et spes u svjetlu suvremenih kulturnih dinamika. U članku se razmatra čovjek kao središte stvorenja, u vjeri da to dostojanstvo proizlazi iz stvorenosti na Božju sliku. Odbacivanje ovisnosti čovjeka o Bogu dovodi nas do drame suvremenoga doba, koje se nalazi u raskoraku između radikalnoga individualizma, ekskluzivnog humanizma i samog dostojanstva ljudske osobe. Odbacivanjem transcendentalnog temelja ljudskog dostojanstva suvremeni čovjek izaziva si mnoge moralne i etičke kontroverze, koje su danas najočitije u zakonodavstvu i politici. To nas dovodi do toga da ljudska prava i slobode idu rukom pod ruku s obvezama u općeljudskom smislu odgovornosti za svaku pojedinu osobu i društvo u cjelini. Vjeroučiteljska služba i poslanje u navedenom su kon-

tekstu danas pod osobitim povećalom i budnim okom javnosti, u vremenu kad se čini da se Crkvu pokušava ušutkati i njeno djelovanje isključiti iz »javnoga« života pod izlikom da je vjera »privatna stvar«. U članku Crkva i politika: hrvatski šutjeti ili kršćanski djelovati? Plamenka Nosića riječ je o uzajamnosti tih dviju stvarnosti. A iz dužnosti kršćana proizlazi da radi na unaprjeđenju ljudskoga života – i cijeloga čovječanstva. Prema tome, dio je kršćanskoga poslanja u svijetu i politička angažiranost, osobito da bi se sačuvale kršćanske vrijednosti nasuprot sve raširenijem etičkom relativizmu. Rješenje poteškoća sv. Pavao vidi u jednostavnoj uputi: »Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. Ne budite na sablazan ni Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, kao što i ja svima u svemu ugađam ne tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje« (1Kor 10,31-33). I u ovome broju, uz teorijska promišljanja Tončija Matulića i Plamenka Nosića, nudimo i metodičke preporuke, radne listove, ustaljene kolumne i ostale sadržaje. Vrijednu ideju za pobožnost križnoga puta pronaći ćete u pučkom uprizorenju Muke Kristove Jože Prudeusa, a Jasna Šego u svome je prilogu sa književnoumjetničkoga stajališta prikazala temu siromaha i zauzimanja za opće dobro, dok nam Petar Smontara u predloženoj metodičkoj uputi nudi primjer nastavnoga sata s ciljem prevencije ovisnosti među djecom i mladima. Želim vam plodonosan rad na sebi u ovom korizmenom vremenu! Do sljedećeg broja veselo vas pozdravljam

članci

Dostojanstvo ljudske osobe prema nauku Gaudium et spes u svjetlu suvremenih kulturnih dinamika

akon podužega uvodnog izlaganja u kojemu Gaudium et spes (GS) opisuje čovjekovu situaciju u današnjemu svijetu, a ključne su riječi toga opisa u latinskom izvorniku transformatio, transmutatio, mutatio, evolutio ili, u hrvatskom prijevodu, preobražaj, preobrazba, promjena, razvoj, pri čemu se katkada ove ključne riječi dodatno pojačavaju pridjevima kao što su, primjerice, profundae et celeres mutationes ili duboke i brze promjene, zatim profundae trasformationes ili duboke preobrazbe, potom cum amplior rerum transmutatione ili s dubljim preobražajem te rapida rerum mutatio ili nagle promjene. Odmah zatim, u prvome poglavlju prvoga dijela Konstitucije, u kojemu se izlaže nauk o odnosu Crkve i čovjekova poziva, Koncil donosi kratku i jezgrovitu sintezu kršćanske antropologije ili kršćanskoga nauka o čovjeku. Ovo prvo poglavlje ipak nije naslovljeno ni »kršćanska antropologija« niti »kršćanski nauk o čovjeku«, nego je naslovljeno kao

Tonči Matulić

Među svim bićima jedino je ljudsko biće obdareno dostojanstvom, jer je samo čovjek kao razumno i autonomno biće posjednik i nositelj neotuđivih prava i sloboda. Dakle, zajedno s idejom ljudskoga dostojanstva neraskidivo je povezana ideja ljudskih prava i sloboda. »dostojanstvo ljudske osobe«. Odmah treba reći da govor (ali ne samo ovaj naš) o dostojanstvu ljudske osobe u svjetlu vjere danas zahtijeva da jedno oko uvijek držimo budno i otvoreno nad suvremenim kulturnim dinamikama, tj. preobrazbama koje zahvaćaju sve sfere života i sve ljudske djelatnosti, pa prema tome i samo ljudsko dostojanstvo. Na početku valja podsjetiti da se sintagma dostojanstvo ljudske osobe nalazi također u naslovu cijeloga jednog koncilskog dokumenta, a to je Deklaracija Dignitatis humanae personae (DH) ili Dostojanstvo ljudske

članci O autoru: Prof. dr. sc. Tonči Matulić Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

osobe, u kojoj se govori o slobodi vjerovanja. Treba reći i da je pojam »ljudsko dostojanstvo« (ili, latinski, dignitas humana) u značenju u kojemu ga danas uzimamo i koristimo iznašašće modernoga doba, konkretnije prosvjetiteljstva i, još preciznije, Kantove filozofije. Kant je napravio bitnu razliku između stvari koje imaju vrijednost i onih koje imaju dostojanstvo, smatrajući da su vrijednosti podložne subjektivnom prosuđivanju, dok stvar koja ima dostojanstvo jednostavno zahtijeva priznanje i poštovanje samim svojim postojanjem, jer ono što ima dostojanstvo nosi u sebi vlastitu svrhu. To je, dakle, samo-svrhovito biće. Samo-svrhovito biće je takvo da, kako to kaže jedna formulacija kategoričkoga imperativa, ono nikada ne smije biti tretirano kao puko sredstvo, nego uvijek kao svrha u sebi samome. Među svim bićima jedino je ljudsko biće obdareno dostojanstvom, jer je samo čovjek kao razumno i autonomno biće posjednik i nositelj neotuđivih prava i sloboda. Dakle, zajedno s idejom

ljudskoga dostojanstva neraskidivo je povezana ideja ljudskih prava i sloboda. Potvrdu za to već smo vidjeli na primjeru Deklaracije DH o slobodi vjerovanja, koja pobliže definira doktinarna načela i izlaže priznavanje i poštivanje prava svakoga čovjeka na slobodno ispovijedanje svoje vjere. Uz to valja također reći da se izlaganje personalističkoga načela socijalnoga nauka Crkve u njegovu Kompendiju zaključuje izlaganjem o ljudskim pravima. U tom smislu pokazuje se da govor o ljudskom dostojanstvu i govor o autonomiji i ljudskim pravima idu skupa, a izdvojit ćemo u nastavku i neke goruće probleme, koji u suvremenoj kulturi proizlaze iz apsolutnoga poistovjećivanja autonomije i ljudskih prava s ljudskim dostojanstvom. Ovdje nas, dakako, uopće ne zanima daljnja analiza Kantova shvaćanja vrijednosti i dostojanstva te odnosa među njima, nego nas jedino zanima činjenica da je Koncil u GS kratku i jezgrovitu sintezu kršćanske antropologije, odnosno izlaganje o temeljnim

članci kršćanskim istinama o čovjeku, naslovio De humanae personae dignitate ili Dostojanstvo ljudske osobe. Time, dakako, nije ni motivom, ni namjerom, ni sadržajem potvrdio Kantovo shvaćanje čovjeka, nego je samo primjerenim i razumljivim jezikom aktualizirao i posadašnjio ono isto što se temelji na objavljenim istinama o čovjeku i što iz tih istih istina neposredno i posredno proizlazi za općenito i konkretno, tj. ontologijsko i etičko poimanje i vrjednovanje čovjeka. Čovjek nije samo u središtu, nego on jest središte stvorenja Pritom je važno posebno naglasiti premisu od koje polazi koncilsko izlaganje o dostojanstvu ljudske osobe, a koje u suvremenoj kulturi, primjećujemo to, poprima drugačije naglaske. Naime, Koncil u GS započinje izlaganje ovom tvrdnjom: »Prema gotovo jednodušnom uvjerenju vjernika i nevjernika, sve na zemlji treba biti usmjereno prema čovjeku kao svojem središtu i vrhuncu« (GS,12). Poznato je da se od sredine osamdesetih godina 20. stoljeća, otkako je postala razvidna sveprisutna ekološka kriza, u zapadnjačkom kulturnom krugu izriču teške optužbe i kritike na račun pretpostavljenoga takozvanog antropocentrizma, jer se smatra da su upravo antropocentričke ideologije jedine odgovorne za realne prijetnje samouništenjem prirode i, zajedno s prirodom, čovjeka. Naravno, neki nisu ni okom trepnuli optužujući upravo kršćanstvo kao najodgovornije za razorne učinke čovjekova djelovanja na svekoliku prirodu, jer smatraju da prvenstveno kršćanstvo, a onda i sve moderne ideologije u središte stavljaju čovjeka, dajući mu neograničenu moć i vlast nad prirodom i životom. Nema sumnje da su upravo antropocentričke ideologije skrivile suvremenu ekološku krizu, ali je apsolutno neprihvatljiva teza da je u tome sudjelovalo kršćanstvo. Prava je istina da kršćanstvo čovjeka ne shvaća niti ga vrjednuje polazeći od samoga čovjeka, nego radije polazeći od Boga. Konkretnije – od čovjekova odnosa s Bogom. Tako možemo reći da je u središtu kršćanske antropologije upravo čovjek,

ali još dublje, u samome središtu središta kršćanske antropologije stanuje Bog koji čovjeka opominje, štiti i usmjerava da ostane čovjek i postane čovječniji. Stoga odmah valja iznijeti jedan važan zaključak: upravo je odsustvo vjere u Boga i svijesti o Bogu, odnosno svijesti o svijetu i čovjeku kao stvorenju, glavni i jedini krivac za prijetnje samouništenjem prirode i čovjeka, tj. sveprisutne ekološke krize. Dakle, bezboštvo modernih antropocentričkih ideologija odgovorno je za krizu, a nipošto to nije kršćanska vjera u Boga Stvoritelja svijeta i čovjeka. Istinu je o tome lapidarno izrekao Koncil upravo u GS: »Stvorenje naime iščezava bez Stvoritelja. Uostalom, svi koji vjeruju – pripadali oni bilo kojoj religiji – uvijek su čuli njegov glas i njegovo očitovanje u govoru stvorenja. Štoviše, kad je Bog zaboravljen, i samo stvorenje postaje nerazumljivo« (GS, 36). Time smo odmah na početku raščistili važan problem s kojim se Crkva susreće u suvremenoj kulturi glede promicanja i zaštite ljudskoga dostojanstva u odnosu na sve rašireniju i rastuću biocentričku svijest, koja relativizira inherentnu stupnjevitost života u prirodi. Time se stvara ozračje apsolutne jednakosti između svih živih bića (uključujući, dakako, i ljudsko biće) te smo često suočeni s ograničavanjem ljudskih prava u korist takozvanih životinjskih prava, a nerijetko kao uvredu naše ljudskosti doživljavamo istupe nekih animalističkih aktivista, koji u govoru i ponašanju ostavljaju dojam da više vrijedi jedno prase od stotinu ljudi najedenih prasetinom. Naravno, briga za životinjski svijet, kao i za uvjete života, transporta i klanja životinja iz masovnoga uzgoja itekako spada pod kršćansku odgovornost, ali ovdje nije riječ o tome, nego o otvorenim tendencijama apsolutnoga izjednačavanja biljnog, životinjskog i ljudskog života u ime štovanja pukoga prirodnog ili biološkog života kao nekakvog kumira ili lažnoga boga. Stoga izražavamo naše puno slaganje i potpunu poslušnost uma i volje prije citiranoj izjavi Koncila da »sve na zemlji treba biti usmjereno prema čovjeku kao svojem središtu i vrhuncu« (GS,12). Da bi se to doista

članci

Radikalni individualizam duhovna je bolest koja čovjeka promatra isključivo kao pojedinca zatvorenoga u sebe samoga, katkada nesposobnoga za ulazak u raznovrsne međuljudske odnose, a katkada sposobnoga za ulazak u svaki oblik međuljudskoga odnosa, bez obzira na biološko i psihološko određenje. moglo i ostvariti kako Crkva očekuje, dakle da ne dođe do grubih poremećaja u prirodi i u međuljudskim odnosima, potrebno je ispravno i objektivno vrjednovati dostojanstvo ljudske osobe, odnosno istinu o dostojanstvu ljudske osobe. U čovjeku stvorenom na sliku Božju korijen je ljudskoga dostojanstva Cjelovita istina o dostojanstvu ljudske osobe obuhvaća temeljne istine kršćanske objave o čovjeku, a prva istina kaže da »Sveto pismo naučava da je čovjek stvoren ›na sliku Božju‹, da je sposoban spoznati i ljubiti svojega Stvoritelja te da ga je on postavio kao gospodara nad svim zemaljskim stvorovima. (…). No, Bog čovjeka nije stvorio sama. Od početka ›muško i žensko stvori ih‹ (Post 1, 27); njihova združenost tvori prvi oblik zajednice osoba. Čovjek je, naime, po svojoj najdubljoj naravi društveno biće te bez odnosa s drugima ne može ni živjeti niti razvijati svoje sposobnosti« (GS, 12). U rečenome je sadržan lijek za dvije teške bolesti od ko-

jih boluje suvremena zapadnjačka kultura, a to su bolesti radikalnoga individualizma i ekskluzivnoga humanizma. Radikalni individualizam duhovna je bolest koja čovjeka promatra isključivo kao pojedinca zatvorenoga u sebe samoga, katkada nesposobnoga za ulazak u raznovrsne međuljudske odnose, a katkada sposobnoga za ulazak u svaki oblik međuljudskoga odnosa, bez obzira na biološko i psihološko određenje. Radikalni individualizam samo je dosljedna izvedenica ideje ljudskih prava, koja u sebe posve apsorbira ideju ljudskoga dostojanstva. Drugim riječima, ljudsko dostojanstvo izriče se jezikom ljudskih prava i sve što se može postaviti kao zahtjev ljudskoga prava ujedno odgovara ljudskome dostojanstvu. Prema tome je ljudsko dostojanstvo zapravo prazan pojam, dakle pojam bez sadržaja, jer pravi, istinski i jedini sadržaj ljudskoga dostojanstva jesu jedino i isključivo ljudska prava. Tako dolazimo do dramatičnoga obrata u kojemu su ljudska prava temelj ljudskoga dostojanstva, a ne obrnuto. Ljudsko dostojanstvo figurira kao nekakva izvedenica, kao nešto sekundarno i manje važno od samoga ljudskog dostojanstva. Time dolazimo do druge teške bolesti od koje boluje suvremena kultura koja se, ipak,

radni listovi

6. radni list Au cœur de la francophonie

Pripremio: Petar Smontara

1. Toujours d’actualité La France a une superficie de 551.602 km carré, compte 22 régions métropolitaines et 4 d’outre-mer, 95 départements et 6 côtes: trois maritimes (la Manche, l’océan Atlantique et la mer Méditerranée) et trois terrestres. C’est un pays de tradition catholique où les valeurs judéo-chrétiennes continuent à structurer la société. Cependant depuis 1905, il existe une loi de séparation des Églises et de l’État. L’appartenance religieuse des Français se réparait comme suit: 62% se disent de religion catholique, 6% musulmane, 2% protestante et 1% juive. C’est une terre ancienne d’immigration et la population française s’est fait également construit par intégration successive de vagues d’immingrants. On estime en général que plus d’un tiers de la population française actuelle est d’origine étrangère à la première, deuxième ou troisième génération. Aujourd’hui, la population française compte 3,6 millions d’étragners et 4,9 millions d’immigrés, hors immigrés clandestins – entre 350 et 500 000. La francophonie, c’est environ 175 milions de personnes qui ont partage le français comme langue de communication. L’Île-de-France est la région située autour de Paris. Les trois départements entourant la capitale forment la petite couronne. C’est la région avec 11 millions d’habitants et compte le plus d’administrations, d’enterprises et de banques. C’est la première destination touristique du monde avec 21 milions de visiteurs par an. Pour les Franciliens l’Île-de-France est synonyme de grandes cités bétonnées, de longs trajets quotidiens et d’une circulation automobile difficile. Beaucoup d’aspects expliquent pourquoi, chaque année, environt vingt mille Franciliens quittent Paris et leur région pour la province. Paris est né sur l’Île de la Cité. À partir de 1860, il compte 20 arrondissements, numérotoés en spirale, qui rappelle la forme d’un escargot. La superficie de la ville est de 105,40 km carré. Paris a plus de 2,2 millions d’habitants, mais la ville n’est pas gigantesque: on peut la parcourir à pied.

radni listovi La France a mis beaucoup de temps à donner une version positive de ce qui est apparu longtemps comme la peur d’un vieux pays à affronter la modernité, accepter la concurrence ou voir son identité remise en cause, peur à laquelle elle avait donné un nom de combat, exception. Un combat qui a aussi son ennemi: l’américanisation. La plupart des Français, quand ils sortent, vont au cinéma. Le meilleur niveau de vie est à Paris, les mieux adaptées aux jeunes est à Nantes et la plus forte réussite au bac est à Toulouse. Les ados ont besoin de liberté et essaient de conquérir leur autonomie vis à vis des parents. Pour les jeunes, la musique a priorité sur tout: 77% utilisent chaque jour un baladeur ou un lecteur CD et passent 17 heures par semaine devant un écran (télévisoin,ordinateur, playstation). Pour 82% des ados, la lecture est un loisir: ils s’inscrivent aux bibliothèques municipales et aux médiathèques. Le sport est un de leurs sujets de convestation préférés. Rapportez les différences entre le style de vie en France et en Croatie. 2. Projet Un(e) artiste - une oeuvre Pour réaliser un hommage Un artiste - une oeuvre, vous allez présenter un artiste et une oeuvre émblematique. En petits groupes: A) Choisissez un(e) artiste français(e) ou francophone que vous avez envie de découvrir, contemporain(e) ou d’un siècle passé: chanteur(euse), écrivain(e), peintre... Cherchez toutes les informations dont vous avez besoin pour écrire sa biographie. Proposes quelques pistes pour en savoir plus sur l’artiste. B) Écrivez les questions d’une interview imaginaire de l’artiste à partir de sa biographie. Rédigez également les réponses de l’artiste (plausibles ou fantaisistes). C) Choisissez une de ses oeuvres et faites-en le commentaire critique. La crucifixion blanche (Marc Chagall, 1938.)

3. Art musical

Ecoutez (sur YouTube) une de ces chansons: Ma philosophie par Amel Bent Pour que tu m’aimes encore par Céline Dion Paris par Marc Lavoine Tout le bonheur du monde par Sinsémilia Je veux par Zaz Faites une discussion de la chanson que vous avez écoutée.

najave/vijesti/izvješća

Iz katehetskih ureda Ured Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi ZAGREB, Kaptol 31, tel.: (01) 4894-817, faks: (01) 4816-095, e-pošta: vjeronauk-tajnistvo@zg-nadbiskupija.hr Radno vrijeme tajništva: radnim danom, 8.00 – 16.00 sati Stanka: 13.00 – 13.45 sati

najave

¬¬ 21. ožujka 2014. (petak) u prostorijama NPI-a s početkom u 19.30 sati održat će se tribina Zajednički vidici. Tema: U kojem smjeru idu odgoj i obrazovanje u RH? Predavači: prof. dr. sc. Josip Grbac i dr. sc. Boris Jokić. ¬¬ 22. ožujka 2014. u prostorijama NPI-a od 9.00 do 15.00 sati održat će se stručni skup za vjeroučitelje Zagrebačke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije na temu Biblija. Prijave na www.ettaedu.eu ¬¬ 2.-4. travnja 2014. u Šibeniku će se održati državno natjecanje iz vjeronauka. Zagrebačku nadbiskupiju predstavljat će OŠ Dragutina Tadijanovića iz Zagreba i OŠ Josipa Broza u Kumrovcu te V. gimnazija iz Zagreba i Gimnazija Sesvete. ¬¬ 3. travnja 2014. u prostorijama NPI-a s početkom u 19.30 sati održat će se tribina Zajednički vidici. Tema: Prava roditelja i prava djeteta – odgovornost društva. Predavači: dr. sc. Aleksandra Korać Graovac i Mila Jelavić, dipl. iur., pravobraniteljica za djecu. ¬¬ 5. travnja 2014. u prostorijama NPI-a od 9.00 do 15.00 sati ponovit će se stručni skup za vjeroučitelje Zagrebačke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije na temu Biblija. Prijave na www.ettaedu.eu ¬¬ 12. travnja 2014. u prostorijama Ureda za vjeronauk (Branjugova 1) održat će se stručni skup za odgojiteljice i odgojitelje u vjeri na temu: Anđeli. Prijave na www. ettaedu.eu

¬¬ 17. svibnja 2014. u prostorijama NPI-a od 9.00 do 15.00 sati održat će se stručni skup za vjeroučitelje Zagrebačke nadbiskupije i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Tema: Biblija . Prijave na www.ettaedu.eu ¬¬ 28. svibnja 2014. u prostorijama NPI-a s početkom u 19.30 sati održat će se tribina Zajednički vidici. Tema: Imperativ užitka i patnja suvremenog čovjeka. Predavači: prof. dr. sc. Ante Vučković i prof. dr. sc. Ivan Šarčević. ¬¬ 30.-31. svibnja 2014. održat će se Katehetska proljetna škola u organizaciji NKU HBK i AZOO. Prijave na www.ettaedu.eu ¬¬ 1.-15. lipnja 2014., radi organizacije poslova u Uredu za vjeronauk, molimo sve vjeroučitelje koji nemaju trajni mandat ili koji traže radno mjesto da podnesu zamolbe za produljenje mandata/suglasnosti za poučavanje vjeronauka u školi, kao i eventualne zamolbe za promjenom radnog mjesta. ¬¬ Duhovne vježbe za vjeroučitelje održat će se u srpnju kroz tri termina. Prijave se izvršavaju u Uredu za vjeronauk e-poštom ili telefonski, a duhovne vježbe održat će se prema sljedećem rasporedu: - 2.-5. srpnja 2014., Novigrad na Dobri - 7.-10. srpnja 2014., Novigrad na Dobri - 22.-24. srpnja 2014., Duhovni centar Varaždinske biskupije na Veternici

preporučujemo Jorge Bergoglio i Abraham Skorka

O nebu i zemlji

Razmišljanje pape Franje o obitelji, vjeri i ulozi Crkve u 21. stoljeću, V.B.Z., Zagreb, 2013. Knjiga navedena u naslovu plod je dijaloga Jorgea Bergoglia (današnjega pape Franje) i rabina Abrahama Skorke vođenog u nadbiskupijskom uredu te u židovskoj zajednici u Buenos Airesu krajem prvoga desetljeća 21. stoljeća. Obuhvaća predgovore sugovornika, 29 poglavlja o različitim pitanjima i problemima koji intrigiraju suvremenog čovjeka te »Bilješku o autorima«. Teme su razgovora katoličkoga svećenika i židovskoga rabina argentinsko društvo, suvremeni svijet, odnos znanosti i religije, odnos politike i moći, dobro i zlo, grijeh, molitva, fundamentalizam, smrt, žena, starost, eutanazija, pobačaj, razvod, međuljudski odnosi, obrazovanje, komunizam i kapitalizam, globalizacija, novac, siromaštvo, holokaust i neki drugi povijesni događaji, arapsko-izraelski i drugi sukobi, međureligijski dijalog i budućnost religija.

U svojemu predgovoru »Dijalog kao iskustvo« rabin Abraham Skorka piše o motivaciji za nastanak ove knjige – obostranoj želji da svoje misli i stavove, odnosno dijaloge (u zajedništvu s Gospodinom) podijele s drugima: »Zapisane misli traju, ostaju kao svjedočanstvo i dostupne su mnogima.« J. Bergoglio u svojemu predgovoru »Pročelje kao ogledalo« zamjećuje poteškoće i prepreke u argentinskome društvu pri gradnji »kulture susreta«, kulture dijaloga: napetost u komunikaciji, nesposobnost slušanja, predrasude, oholost, klevete i sl. Bergoglio hvali svoga subesjednika, rabina Skorku, »brata i prijatelja«, njegovu »neprijetvornu jednostavnost«, ističući da su njihovi razgovori bili »hod u Božjoj prisutnosti«. Razvidan je širok spektar interesa sugovornika. Minuciozno analiziraju brojna pitanja i jasno artikuliraju svoje stavove i mišljenja o njima (npr. holokaust, španjolska osvajanja, peronizam, socijalizam, židovsko-arapski sukobi i sl.). Kritični su prema mnogim pojava-

ma suvremenog svijeta, ali ne gube nadu u budućnost. Za rabina i katoličkog svećenika nema tabua. Ne bježe od tzv. »nezahvalnih« tema (pedofilije, homoseksualnosti, celibata i sl.). Na bogoštovlje gledaju kao na uzajamnost, zajedništvo i ponizno služenje. Govoreći o eutanaziji, ističu važnost poštovanja ljudskog dostojanstva i činjenje svega što je u ljudskoj moći da bi se pomoglo bolesniku. Protive se pak terapiji koja je za bolesnike mučenje i puko održavanje agonije. Razmišljaju o traženju Boga, o grijehu (koji nas odvaja od Boga), o obrazovanju i duhovnom oblikovanju bogoslova, o odnosu politike i religije. Analiziraju pitanja tjeskobe, patnje pravednika, razloge zašto žena u katolicizmu ne može biti svećenica. Osvrću se na važne događaje koji su imali znatniji utjecaj na povijest čovječanstva. Subesjednici, svjesni vječnih čovjekovih pitanja o sebi samima i svijetu oko sebe, razmišljaju i o budućnosti religije. Zagovaraju dijalog religije i kulture, kao i prilagođivanje re-

preporučujemo ligije svakodnevnome životu. Uvjereni su da religija ima budućnost jer, kako Skorka kaže, »ona je izraz duboke potrage za smislom života, plod propitivanja samoga sebe i susreta s Njim.« Bergoglio podupire Skorkino mišljenje citirajući riječi sv. Augustina: »Za sebe si nas, Gospodine, stvorio, i nemirno je srce naše ok se ne smiri u Tebi.« Skorka i Bergoglio izvrsno su upućeni u probleme suvremenog svijeta. Govore razgovijetno, razumljivo i jasno. Svoja razmišljanja ilustriraju pričama iz života, anegdotama i mudrim izrekama, čime različite teme približavaju širem čitateljskom krugu. Nerijetko je njihov razgovor prožet filozofskim govorom, teološkim govorom i aforizmima. Sugovornici su domišljati, iskričava duha, ističu svoje, ali poštuju tuđe mišljenje. Iskazuju poštovanje prema svakom čovjeku potičući ga na borbu protiv zla, oholosti, samodostatnosti. Skromnost i poniznost ističu kao vrline. Detektiraju neosjetljivost suvremenog svijeta za stare ljude. Osuđuju sve koji dopuštaju da starije osobe budu prepuštene sebi samima, nedovoljnu brigu za starce u bolnicama i socijalnim ustanovama. Kritiziraju čovjekovu oholost, aroganciju, licemjerje, narcizam te hedonizam i konzumerizam suvremenog društva. Bergoglio upozorava na pojavu karijerizma u svećeništvu kao i na opasnost klerikalizma. Govori o izopačenosti komunizma i divljega kapitalizma. Kritizira egoizam, udaljavanje i otuđivanje suvremenog čovjeka od Boga. Subesjednici osuđuju kvazivjernike, licemjere, nevjerodostojne političare – one koji se bore samo za moć, za vlastite interese, a ne kako bi pomogli običnom čovjeku. Ne odobravaju medijsku proizvodnju senzacija i žutila. Sugovornici su na strani malih, slabih, marginaliziranih i obespravljenih. Zalažu se za dijalog znanosti i religije. Potiču čovjekovu borbu za moralni, znanstveni, obrazovni i radni napredak. Nabrajaju dobre i loše strane globalizacije. Protiv su uniformirajuće (u biti imperijalističke) globalizacije, one kojoj je liberalni kapitalizam u prvom planu. Zagovaraju susret kultura, a ne njihovo puko stapanje. Skorka tvrdi da divlji kapitalizam cvate kad su u središtu društva »bogovi novca i potrošnje, a ne čovjek«. »Novac«, ističe, »mora biti pošte-

no stečen«, a duhovnost se ne može izgraditi »novcem ukaljanim krvlju«. Rabin i katolički svećenik promiču židovsko-kršćanski dijalog, suživot različitosti, poštovanje ljudskog dostojanstva, zalaganje za mir. Zagovaraju izlaženje iz sebe, okretanje bližnjemu, solidarnost s potrebitima, suosjećanje s patnicima, milosrđe i ljubav. Subesjednici mudro, iskreno, temeljito i otvoreno analiziraju aktualne teme. Ne libe se kritike i samokritike. Njeguju duh uzajamnosti, razumijevanja, tolerancije, poštovanja, zajedništva s Bogom i s čovjekom. Promičući kulturu dijaloga, stvaraju ozračje nade u budućnost. Skorka i Bergoglio nemaju iste stavove o svim pitanjima. Ipak, puno je više tema oko kojih se slažu nego onih oko kojih se razilaze. Pogledi na svijet dvojice »braće i prijatelja« nerijetko su prožeti biblijskim asocijacijama, uporištima i citatima. Protiv su mlakosti i ravnodušnosti prema bližnjemu. Govoreći o međuljudskim odnosima, Skorka ističe: »Čovjek nikad ne bi smio biti ravnodušan prema drugom čovjeku, cijela Biblija možda nije ništa drugo doli zaziv: ne budi ravnodušan prema duhovnom, prema Bogu i prema bližnjemu.« A. Skorka i J. Bergoglio otvorena srca i uma progovaraju o raznolikim i intrigirajućim temama. Analiziraju, kritiziraju, vrjednuju, upozoravaju na pogreške, savjetuju (ali ne nameću svoje stavove). Ova je knjiga riznica intelektualnog i duhovnog blaga. Nadahnuta je, zrela, poticajna, natopljena znanjem, iskustvom, emocijama. Plod je ljudskoga uma i duha koji se zalaže za istinske vrijednosti: prijateljstvo, zajedništvo, ljubav, pravdu, iskrenost, istinu, dosljednost, toleranciju, empatiju, solidariziranje s patnicima, sklad vjere i života. Poticaj je na hod Božjim putovima, na gradnju mostova i širenje vidika, motivacija za borbu protiv zla, oholosti i samodostatnosti. O nebu i o zemlji štivo je koje se čita u dahu. Preporučujemo ga svima koji zagovaraju i poštuju život u ozračju tolerancije, zajedništva u različitostima, svima koji cijene demokraciju, slobodu i solidariziranje s bližnjima, svima koji odlučno žele graditi humaniji svijet. Jasna Šego

Sadržaj uredništvo

Vjeronauk na daskama 48 Joža Prudeus Uz Krista do križa

Lađa Časopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture

Ja ovako mislim

Riječ urednice Članci

02 Tonči Matulić Dostojanstvo ljudske osobe prema nauku Gaudium et spes u svjetlu suvremenih kulturnih dinamika 16 Plamenko Nosić Crkva i politika: Hrvatski šutjeti ili kršćanski djelovati?

Izdavač: Nadbiskupski duhovni stol Ured za vjeronauk u školi Kaptol 31, pp 553 10001 Zagreb

71 Sanja Plevko

Hodočašće povjerenja na zemlji

Radni listovi 80 1. radni list Život je lijep i težak

Za izdavača: s. Valentina Mandarić

82 2. radni list Kršćanstvo i židovstvo

Glavna urednica: Ružica Razum

84 3. radni list

Metodičke upute/preporuke 21 Petar Smontara Ovisnosti: izraz otuđenosti, nedostatka vrijednosti i vjere 27 Antun Greganić Nebo otvoreno svima

Briga za opće dobro

87 4. radni list

Uredništvo: Jadranka Garmaz, Nikola Kuzmičić, s. Valentina Mandarić, Ružica Razum

90 5. radni list Siromaštvo i solidarnost

Lektura: Sanja Plevko

Problem nezaposlenosti

92 6. radni list

Au coeur de la francophonie

Iz različitih motrišta 30 Iva Noršić Čovječe, ne ljuti se 32 Nikola Kuzmičić Smije li se Crkva baviti politikom? 34 Ante Vranković Ubi bene, ibi patria! Ili: Druže, snađi se!

Čitaonica za velike i male 36 Jasna Šego Siromasi - učitelji, evangelizatori i savjest čovječanstva

Najave/vijesti Preporučujemo

Lađa

radni listovi

Časopis za promicanje religioznog odgoja

i vrjednota kršćanske kulture

Zagrebačka nadbiskupija Nadbiskupski duhovni stol Ured za vjeronauk u školi

Lada_02_korice.indd

CYAN MAGENTA YELLOW BLACK 4

ISSN 1 846 -2 057

•

1/2014

•

časopis Lađa:

•

vjeronauk u školi

2014.

UDK 37.017.93:27-47:27:008

Zagrebačka nadbiskupija Zagrebačka Nadbiskupski nadbiskupija duhovni stol Nadbiskupski Ured za duhovni vjeronauk stol Ured zau školi

G odina 9, br.1(31), ožujak 2014.

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

Opće dobro 29.5.2007 14:14:08