PATMOS
RUDOLF SCHNACKENBURG
EVANĐELJE PO
MARKU duhovno čitanje 1. svezak
Rudolf Schnackenburg EvanÄ‘elje po Marku duhovno Ä?itanje - 1. svezak
Rudolf Schnackenburg Evanđelje po Marku duhovno čitanje - 1. svezak Naslov izvornika: GEISTLICHE SCHRIFTLESUNG Erläuterungen zum Neuen Testament für die Geistliche Lesung DAS EVANGELIUM NACH MARKUS / 1. Teil erläutert von Rudolf Schnackenburg © 1966 (vol.1)/1971 (vol.2) Patmos Verlag der Schwabenverlag Ag, Ostfildern
Nakladnik:
Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 E-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr
Za nakladnika: Ivan Miklenić Biblioteka: Duhovno čitanje Svetoga pisma, Knjiga 1 - 1. svezak Preveo: Milan Špehar Urednik: Božidar Mrakovčić Lektura: Nataša Bašić Grafičko oblikovanje: Tomislav Kučko Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Tiskano u listopadu 2018. Biblijski tekstovi preuzeti iz: Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta, © Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, 2008. ISBN 978-953-241-575-9 (cjelina) ISBN 978-953-241-571-1 (1. svezak) ISBN 978-953-241-572-8 (2. svezak) CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001009634.
Rudolf Schnackenburg
Evanđelje po Marku duhovno čitanje 1. svezak
¤ Zagreb 2018.
SADRŽAJ UVOD: KNJIGA VJERE PRVE CRKVE UVOĐENJE ISUSA U NJEGOVU SLUŽBU SPASITELJA (1,1-13).......13
1. NASLOV (1,1).......................................................................................13 2. I VAN KRSTITELJ: OBEĆANI PRIPRAVITELJ PUTA, GLASNIK U PUSTINJI, KRSTITELJ I MESIJA NAVJESTITELJ (1,2-8)....................................................................................................15 3. I SUSOVO KRŠTENJE: ISUS IZ NAZARETA – MESIJA I SIN BOŽJI (1,9-11)...........................................................20 4. ISUSOV BORAVAK U PUSTINJI I NAPASTOVANJE: PRIPRAVA ZA MESIJANSKO DJELOVANJE (1,12-13)..................24
I. DIO: ISUSOVA PORUKA SPASENJA I SPASENJSKO DJELOVANJE TE NJIHOV ODJEK MEĐU LJUDIMA (1,14 − 8,30) I. P OZIVANJE UČENIKA I SNAŽNO DJELOVANJE RIJEČJU I DJELOM (1,14 − 3,12)..........................................................................31 1. P OČETAK ISUSOVA SPASITELJSKOGA DJELOVANJA (1,14-45)..................................................................................................31 a) Isusova poruka spasenja (1,14-15)............................................................32 b) Pozivanje učenika (1,16-20).......................................................................38 c) Subota u sinagogi u Kafarnaumu (1,21-28)............................................42 d) Nastavak djelovanja u Kafarnaumu i odlazak (1,29-39).....................46 e) Ozdravljenje gubavca (1,40-45)................................................................50
RUDOLF SCHNACKENBURG
5
EVANĐELJE PO MARKU - 1. SVEZAK
2. MOĆ BOŽJEGA POSLANIKA (2,1 - 3,6).................................54 a) Vlast Sina Čovječjega otpuštati grijehe na zemlji (2,1-12)...................55 b) Gozba s carinicima i grješnicima (2,13-17)............................................59 c) Post i vrijeme spasenja (2,18-22)...............................................................62 d) Sin Čovječji – gospodar subote (2,23-28)...............................................66 e) Spasiti život (3,1-6)......................................................................................69 ZAKLJUČAK: ISUSOVO UKUPNO DJELOVANJE (3,7-12)...............................72 II. IZBOR DVANAESTORICE, OKUPLJANJE VJERNIKA I ODVAJANJE OD NEVJERNIKA (3,13 − 6, 6a) 1. IZBOR DVANAESTORICE, OTPOR PROTIVNIKA, POGLED NA NOVU ISUSOVU OBITELJ (3,13-35).................78 a) Izbor dvanaestorice (3,13-19)....................................................................78 b) Isus neprihvaćen i osumnjičen (3,20-30)................................................83 c) Nova Isusova obitelj (3,31-35)....................................................................89 2. NAUČAVANJE U PRISPODOBAMA (4,1-34).......................91 a) Prispodoba o sijaču (4,1-9).........................................................................92 b) Smisao govora u prispodobama (4,10-12)..............................................96 c) Tumačenje i primjena prispodobe o sijaču (4,13-20)..........................100 d) Skup izreka (4,21-25)................................................................................103 e) Prispodoba o sjemenu koje samo raste (4,26-29)................................107 f) Prispodoba o gorušičinu zrnu (4,30-34)...............................................109 3. VELIKA DJELA I NEPRIHVAĆANJE U NAZARETU (4,35 − 6,6a)........................................................112 a) Stišavanje oluje na moru (4,35-41).........................................................114 b) O zdravljenje opsjednutoga Gerazenca (5,1-20)...................................117 6
DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA
c) Ozdravljenje žene od krvarenja i uskrsenje Jairove kćeri (5,21-43)...........................................................122 d) Nevjera i Isusovo odbacivanje u njegovu zavičaju (6,1-6a)...............130 III. SLANJE DVANAESTORICE, POKUŠAJI POVLAČENJA U OSAMU I PUTOVANJA, PORAST NESHVAĆANJA (6,6b − 8,30) 1. SLANJE I POVRATAK UČENIKA, VELIKO UMNOŽENJE KRUHA I HODANJE PO VODI, NASTAVAK DJELOVANJA U NARODU (6,6b-56).................136 a) Poslanje dvanaestorice i naputci za naviještanje (6,6b-13)................137 b) Herod Antipa i Isus (6,14-16)..................................................................141 c) Umorstvo Ivana Krstitelja (6,17-29).......................................................144 d) Povratak učenika i uzaludni pokušaj povlačenja od naroda u osamu (6,30-34).................................................................146 e) Veliko umnoženje kruha (6,35-44)........................................................149 f) Isus hoda po vodi (6,45-52)......................................................................152 g) U genezaretskom kraju (6,53-56)...........................................................158 2. ISUSOV ODMAK OD IZVANJSKE ŽIDOVSKE POBOŽNOSTI PROIZAŠLE IZ ZAKONA (7,1-23).................160 a) Ljudska naredba i Božja zapovijed (7,1-13)...........................................162 b) Čisto i nečisto (7,14-23).............................................................................167 3. PUTOVANJE U POGANSKI KRAJ, PORAST NERAZUMIJEVANJA, UČINAK GALILEJSKOGA DJELOVANJA (7,24 − 8,30)..............................................................172 a) Poganka iz Sirofenicije (7,24-30)............................................................174 b) Ozdravljenje gluhonijemoga (7,31-37)...................................................177 c) Drugo izvješće o umnoženju kruha (8,1-10)........................................181 RUDOLF SCHNACKENBURG
7
EVANĐELJE PO MARKU - 1. SVEZAK
d) Farizeji traže znak (8,11-13)....................................................................185 e) Učeničko neshvaćanje (8,14-21)..............................................................188 f) Ozdravljenje slijepca iz Betsaide (8,22-26)............................................193 g) Ispitivanje učenika i Petrova vjeroispovijest (8,27-30).......................196 Bilješke.................................................................................................203
8
DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA
UVOD: KNJIGA VJERE PRVE CRKVE Evanđelje Isusa Krista, Radosna vijest, koju je Isus Krist čovječanstvu donio od Boga (1,1), poruka je spasenja koja treba biti naviještena svim ljudima svijeta (13,10). Njezin »početak«, koji Marko želi predstaviti, ujedno je prvo nama dostupno predstavljanje, k tomu u posebnom književnom obliku: pisanom »evanđelju«. To je nešto drugačiji prikaz od povijesnoga, tipa »kako je bilo«, ili točne zabilježbe kako je tekla »povijest« Isusa Krista. Prva Crkva zna: u onom što se tada dogodilo sadržana je konačna (eshatološka) objava, posljednja Božja riječ čovječanstvu, sačuvana u Izvornoj svježini i snazi, očitovanoj već u samom obliku prikaza. Ono što je Bog tada govorio čovječanstvu u svom posljednjem Poslaniku, svom vlastitom Sinu, ono što je dopustio da se na njemu ispuni i dogodi za naše spasenje, to ima nepobitno značenje za buduće zemaljsko vrijeme do kraja vremena (usp. 13,13). Ta spasonosna vijest treba prodrijeti do ušiju svih slušatelja tijekom stoljećâ zemaljske povijesti. Samo onaj tko uspije, u unutarnjem vjerničkom osluškivanju (usp. 4,9) i u razumijevanju koje Bog otvara (usp. 4,11), čuti poruku o onom što se jednom dogodilo kao suvremenu spasonosnu vijest, upućena njemu samomu, raspoznaje pokretačku i spasiteljsku moć riječi Božje. Prva je Crkva shvatila tajnu prvoga izvješća, ne uzimajući ga krivo kao povijesni dokument, niti kao mit odvoRUDOLF SCHNACKENBURG
9
EVANĐELJE PO MARKU - 1. SVEZAK
jen od povijesti. U sjećanju svojih pozvanih navjestitelja ona je istodobno učila shvaćati samu sebe i svoje utemeljenje u riječi i djelu Isusa Krista. Tko je pripadao vjerničkoj zajednici, tomu su riječi i djela Isusova bile pouke i utjehe u njegovu osobnom životu, Isusov put i sudbina svjetlo i zvijezda vodilja za njegovu osobnu egzistenciju, njegova smrt i njegovo uskrsnuće (bili su) obećanje spasenja. On se osjećao dublje uvučen u zajednicu onih koje je Isus jednom pozvao, okupio oko sebe i neodvojivo sjedinio sa sobom na oproštajnoj večeri. S takvim su osjećajem vjere prvi kršćanski čitatelji čitali predaje sadržane u ovoj knjizi koja je njima bila više nego knjiga sjećanja. Ona je bila katekizam, knjiga vjere, temeljni zakon njihove vjerničke zajednice i nit vodilja njihova kršćanskoga života usred svijeta. No mlada Crkva, koja je ulazila u novo doba, zapravo »stara Crkva«, kako je danas nazivamo, prepoznala je tu knjigu (uz druga sačuvana »evanđelja«) kao dragocjen sažetak apostolskog navještaja koji je sve držao i za sve jamčio. Ona ju je gledala kao nadahnuti, od samoga Duha Božjega sugerirani spis koji kao takav posjeduje pečat istine, i tako ga je zauvijek prisvojila kao poklad objave Isusa Krista i trajni Božji govor. Time ju je uzdigla od vjerskoga dokumenta jednoga vremena na manifest vjere, koji određuje njezino razumijevanje i put. Izvorno ju je napisao Marko, Pavlov i Petrov pratitelj i učenik, za kršćanske zajednice u poganstvu, pobliže za Rim ili susjedna područja (otprilike između godine 65. i 70.), a s vremenom je taj katekizam jedne zajednice postao trajnim svjedočanstvom objave, 10
DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA
uputa za naviještanje i stoljetnim učiteljem Crkve. Time je istodobno postao vjerskom i životnom knjigom svakoga kršćanina neovisno o povijesnom trenutku. Tako moramo evanđelje po Marku danas čitati i nad njim meditirati kao članovi Crkve u mnogostrukosti njegova značenja: kao posadašnjeno sjećanje onoga što se jednom dogodilo po Isusu i u Isusu, kao navjestiteljsko svjedočenje prve Crkve o sebi samoj iz usta njezina evanđelista, kao božansku objavu koja traži našu vjeru i poslušnost obraćajući nam se u našem povijesnom trenutku. Da bi opravdalo sve ove vidove, predloženo tumačenje staroga teksta napušta uobičajenu podjelu i prikaz. Bez poricanja relativne važnosti Markova evanđelja za oslikavanje života i djelovanja Isusa iz Nazareta, ovo bi tumačenje htjelo, jače no što je inače uobičajeno, otvoriti pogled k razumijevanju prve Crkve, kojoj su pojedini ulomci i veći dijelovi bili ne samo poglavlja Isusove povijesti nego prije svega pouke za njezinu vjeru i njezin život.1 Osim toga, ono bi htjelo prenijeti u današnju zbilju i približiti shvaćanju današnjega čitatelja ono što je svojedobno bilo napisano, ali je i danas važeće kao objavljeni spis snažna govora. Sve se te funkcije zapisanoga evanđelja prožimaju i izbijaju na površinu različitom snagom. Sâm čitatelj koji nad njima meditira mora učiniti posljednji korak kako bi ih primijenio na svoje osobne prilike. Tumačenje treba, koliko mu to dopušta ograničeni prostor, otkriti poimanje prve Crkve i evanđelista o velikom djelu spasenja, sadržanom u Markovu evanđelju, i pomoći čitatelju susresti naviještenoga Isusa i Isusa koji naviješta te se odazvati pozivu riječi Božje. RUDOLF SCHNACKENBURG
11
EVANĐELJE PO MARKU - 1. SVEZAK
12
DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA
UVOĐENJE ISUSA U NJEGOVU SLUŽBU SPASITELJA (1,1-13) 1. NASLOV (1,1) Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.
1
»Evanđelje« odlično izražava sadržaj i bit Isusova naviještanja. Ono je »vijest« koju on upućuje po Božjem nalogu u vremenu ispunjenja (1,15), »dobra« vijest o konačnoj Božjoj volji za spasenjem i izbavljenjem. U tom je smislu Isus sâm Božji glasonoša, kao što Iz 52,7 kaže u slici o povratku Božjemu u njegov grad i među njegov narod: »Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta, govoreći Sionu: Bog tvoj kraljuje!«. S Isusom dolazi Božja kraljevska vlast (1,15), započinje vrijeme spasa koje će se ispuniti u sveopćem Božjem kraljevstvu. »Radosna vijest« koju je Isus objavio označuje Božji mir i spasenje čovječanstvu, oslobođenje od ropstva grijeha i njegovih tamnih posljedica, otkupljenje od najdublje neslobode koja počiva u nutrini samoga čovjeka, ali također obećanje života koji nadrasta smrt te preobrazbu sadašnjega svijeta u sveopću božansku slavu. Isus uvodi Božje spasenjsko djelo donoseći grješnicima Božje oproštenje (2,5), sjedinjujući ih u znaku svoga zajedništva za stolom s Bogom (2,16), uklanjajući bolest i opsjednutost, patnju i smrt spasiteljskom Božjom snagom koja je u njem nazočna (pogl. 5) i navješćujući dolazeće Božje kraljevstvo (usp. 9,1). Osim toga, njegova osoba dobiva još jedno neRUDOLF SCHNACKENBURG
13
EVANĐELJE PO MARKU - 1. SVEZAK
posredno značenje u spasenju svijeta: On, jedan, daje svoj život za mnoge (10,45; 14,24) i kao Preobraženi i Uskrsnuli postaje svjedokom i jamcem buduće slave (9,2-7; 16,6s). Tako je Isus prvoj Crkvi od navjestitelja postao naviještenim, od donositelja evanđelja njegovim najvažnijim likom i sadržajem. Isus Krist, Sin Božji (kako dodaju neki rukopisi), središte je evanđelja, kako to poima prva Crkva u njezinu uskrsnom vjerovanju. Ono je s njim dobilo svoj »početak« i ne prestaje se naviještati u cijelom svijetu (14,9) kako Isus uistinu živi te će jednom doći kao »Sin Čovječji« u slavi svojega Oca sa svetim anđelima (8,38). U tom smislu njegove riječi i djela na zemlji poprimaju težinu trajne objave i eshatološkoga obećanja. Evanđelje nas poziva na obraćenje i vjerovanje (1,15), na odluku pred Isusovim rije čima (8,38) i na shvaćanje njegovih djela kao znaka buduće slave, promatranje njega samoga kao Božje objave u ovom svijetu.
14
DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA
BILJEŠKE
U Novom zavjetu ima puno kataloga (popisa) krjepostî i porokâ. Ako se prije (osobito za Pavla) u prvom redu mislilo na uzore stoičke etike, kumranski su nas spisi naučili da je i u židovstvu postojalo naglašeno učenje o krjepostima i porocima. Usp. A. VÖGTE, Die Tugend- und Lasterkataloge im Neuen Testament, Münster, 1936.; S.WIBBING, Die Tugend- und Lasterkataloge im Neuen Testament, Berlin, 1959.; E. KAMLAH, Die Form der katalogischen Paränese im Neuen Testament, Tübingen, 1964.
60
P. BILLEERBECK, Kommentar zum Neuen Testament aus Talmud und Midrasch I, München, 1922., str. 722. On primjećuje da je pas slovio »kao najpodlije, najbezobraznije i najbjednije stvorenje. Zato se iz toga razvio najružniji prijezir pa se čovjeka nazvalo psom«. On navodi također jedno mjesto iz Talmuda u kojem se govori o ženi koja se igra sa »psićima« ili igra stolnu igru (str. 726).
61
Rukopisna predaja imena pokazuje zbunjenost prepisivača. Stari latinski rukopisi čitaju »Magedan« ili slično, neki drugi (čitaju) »Magdala«. To je zacijelo kasniji ispravak u prilog poznatomu mjestu, ali može biti i ono prvotno. Prihvatljiv pokušaj tumačenja u tom smjeru nudi J. JEREMIAS, u: Zeitschrift für die neutestamentliche Wissenschaft, 35 (1936.), str. 280−282.
62
Instrukcija Papinske biblijske komisije o povijesnoj istini evanđelja od 21. 4. 1964. izrijekom kaže, oslanjajući se na biblijsku encikliku pape Pija XII., da katolički egzegeta mora mudro paziti na vrstu govora ili književni oblik koju primjenjuje Sv. pismo te to hermeneutičko pravilo treba primijeniti i u tumačenju Staroga i Novoga zavjeta. Naravno da je potrebno još proučavanja da bi se točno odredila »povijesnost« evanđeoskih izvješća. Usp. X. LÉON-DUFOUR, Les Evangiles et l’ Histoire de Jésus, Paris, 1963.; nadalje niz članaka A. VÖGTLA u: Anzeiger für die katholische Geistlichkeit, 1964s. Uskoro će oni biti objavljeni u posebnom sveščiću.
63
Usp. Dei Verbum. Konstitucija o božanskoj objavi Drugoga vatikanskoga sabora 3. pogl. (br. 11): »…mora se doslovno ispovijedati da knjige Pisma čvrsto, vjerno i bez zablude naučavaju istinu koju htjede Bog da radi našeg spasenja bude zapisana u Svetom pismu.« − Dobar komentar ovomu nudi A. GRILLMEIER, Die Wahrheit der Heiligen Schrift und ihre Erschliessung, u: Theologie und Philosophie (prije »Scholastik«), 41 (1966.), str. 161−187.
64
Prisjetimo se samo učeničkoga nepoimanja i neshvaćanja prilikom »drugoga« čudesnoga umnoženja kruha premda su doživjeli prvo, kao i zbivanja nakon »prvoga« čuda s kruhom kad se mnoštvo raspršilo. Prema Ivanovom evan-
65
RUDOLF SCHNACKENBURG
211
EVANĐELJE PO MARKU - 1. SVEZAK
đelju otada su mnoge Isusove pristaše okrenule leđa i više nisu išli s njim (Iv 6,66). Odakle opet naviru tisuće? Četvrti evanđelist očito zna za samo jedno umnoženja kruha (Luka također zaobilazi drugo izvješće). Usp. J. SCHMID, Das Evangelium nach Markus, str. 146−148.; J. BLINZLER, u: LThK 22, Freiburg, 1958., str. 709. s; G. ZIENER, Die Brotwunder im Markus-Evangelium, u: Biblische Zeitschrift NF, 4 (1960.), str. 282−285.; G. FRIEDRICH, Die beiden Erzählungen von der Speisung in Mark 6,31-44; 8,1-9, u: Theologische Zeitschrift, 20 (1964.), str. 10−22. Lk 11,16; Iv 2,18; 6,30.
66
Davnoga je proroka Bog na čudesan način spasio iz morskoga ponora i tako je kao spašenik postao Bogom potvrđeni »znak« (Jon 2). Tumačenje pak Mt 12,39s kao Isusovo uskrsnuće ponuđeno je vjerničkoj zajednici kao za nju značajan znak. Svojim nevjerničkim židovskim protivnicima Isus se kao Uskrsnuli nije pojavio. Usp. za cijelo pitanje A. VÖGTLE, Der Spruch vom JonasZeichen, u: Synoptische Studien (svečani spis za A. Wikenhausera), München, 1954., str. 230−277.
67
Primjedba nije jasna ako čovjek sâm živi u selu. To su zamijetili i prvi prepisivači koji su promijenili tekst: »Ne govori nikomu u selu« ili slično. Ako je Marko dodao primjedbu, možda nije dovoljno promislio o poteškoći. Drugi tumači misle da čovjek nije stanovao u Betsaidi nego u susjednom mjestu.
68
Nagađanja da je prizor smješten tamo jer se na tom mjestu, starom Pineasu, častilo Panovo svetište u stijeni brda iznad izvora Jordana i da je to mjesto bilo poput ulaza u podzemlje (usp. »vrata podzemlja« kod Mt 16,18), izjalovljuju se budući da ovo posljednje tumačenje nije dokazano. U židovskoj je predaji postojala je samo naznaka da Jordan, sveta rijeka, pripada »izvorima bezdana« (Post 8,2). Usp. G. DALMAN, Orte und Wege Jesu, Gütersloh, 31924., str. 217s.
69
Za to i za sljedeće usp. A. VÖGTLE, Messiasbekenntnis und Petrusverheissung, u: Biblische Zeitschrift, 1 (1957.), str. 252−272.; 2(1958,), str. 85−103.
70
Odvojena suprotna shvaćanja, koja su bila glasna sve do najnovijega doba, stoje na tako klimavim nogama da se znanstvenici time još jedva bave.
71
Predaleko ide kritično razmišljanje da cijeli prizor nema nikakvu povijesnu pozadinu, nego Petrova riječ želi samo izraziti kršćansku ispovijest vjere u Isusa Krista (E. Haenchen). Marko je Petrovu vjeroispovijest zacijelo shvatio kao izraz židovske vjere u Mesiju.
72
212
DUHOVNO ČITANJE SVETOGA PISMA
P
rvi izvor i temelj kršćanskoga vjerovanja je Sveto pismo – Biblija. No nije dovoljno samo čitati ili čuti riječ Božju. Valja je i razumjeti. Od početka su se kršćanstva trudili i trude se propovjednici i spisatelji tu riječ Božju približiti čovjeku kako bi ju mogao razumjeti, ali prije svega kako bi se s njom mogao družiti i s njom i od nje živjeti. Upravo je to bio cilj i povod njemačkoj izdavačkoj kući »Patmos Verlag« u duhu Drugoga vatikanskoga koncila ponuditi puno širemu krugu čitatelja takvo tumačenje Svetoga pisma (znanstvenih je već bilo puno) da ono postane svakodnevna duhovna hrana vjerniku. Tekstove su priredili stručnjaci za Sveto pismo, egzegeti, da tumačenja ne bi bila proizvoljna. Tekstovi žele pomoći čovjeku ne da se služi riječju Božjom, nego da postane njezin služitelj i da tako obogati svoj duhovni život. Tumačenje Markova evanđelja pripremio je na taj način veoma poznat stručnjak Rudolf Schanckenburg koji je nastojao današnjemu čovjeku približiti vjeru novozavjetnih zajednica. On nastoji smjestiti riječ Božju u ono doba kada je to najstarije evanđelje nastalo i želi pomoći današnjemu čovjeku smjestiti ga u današnjicu. Približava čitatelju razmišljanje i vjerovanje onodobnoga čovjeka kako bi to pridonijelo njegovu razmišljanju i rastu u vjeri.
ISBN 978-953-241-571-1
www.glas-koncila.hr
120 kuna