IGROKAZI BOŽJEG IGRAČA by Glas Koncila

Fra IVO PERAN F r a I v o P e r a n

Igrokazi i pjesme

B O Ž J E G I G R A Č A

Igrokazi Božjeg igrača fra Ive Perana plod su njegova dugogodišnjeg pastoralnog i svećeničkog djelovanja. Kao takva ona su, u svom izvornom obliku kako su ovdje objavljena, neprocjenjivo svjedočanstvo jednog vremena i tadašnjih prilika. Iskreno se radujemo da će igrokazi i danas moći poslužiti u katehetskom i evangelizatorskom radu te nadahnuti i današnje katehete, svećenike, pastoralne djelatnike, ali i sve vjernike u pronalaženju uvijek novih putova prenošenja Kristove Radosne vijesti.

B OŽ J EG I GR AČ A

I G R O K A Z I

Igrokazi su to biblijski natopljeni, teološki prožeti, kristocentrično postavljeni, hrvatsko rodoljubni, svecima posvećeni, košljunski obilježeni (glavnina ih je nastala, vidi se po nadnevcima, na Košljunu), povijesno utemeljeni, narodnim i književničkim pjesništvom urešeni, poetski prodahnuti, duhovni i duhoviti... Ivan Golub

IGROKAZI

Glas Koncila

Fra Ivo Peran

IGROKAZI BOŽJEG IGRAČA Izabrao i priredio: fra Bernardin Škunca

Fra IVO PERAN

IGROKAZI BOŽJEG IGRAČA

Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, HR-10000 Zagreb Tel.: +385 (1) 4874 300; fax: +385 (1) 4974 303 www.glas-koncila.hr; e-mail:redakcija@glas-koncila.hr Biblioteka Posebna izdanja - knjiga 2 Za nakladnika Nedjeljko Pintarić Suizdavači Franjevačka provincija sv. Jeronima, Trg sv. Frane 1, 23000 Zadar Matica hrvatska - ogranak Kaštela Unos teksta Marija Bratanić Lektura fra Stjepan Pupić-Bakrač Domagoj Grečl Suradnici u pripravi Nedjeljko Pintarić, Vlatka Plazzeriano, Stjepan Pogačić Grafičko oblikovanje Blaženka Matić Grafička priprema Glas Koncila Fotografije Arhiv Glasa Koncila, Vice-postulatura za proglašenje svetim fra Ive Perana, Franjevački samostan na Košljunu, 51521 Punat Fotografija na naslovnici Zoran Filipović, Košljun 2001. Tisak Grafika Markulin, Lukavec Naklada 1000 Tiskano u rujnu 2009. ISBN 978-953-241-204-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 713482. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

SADRŽAJ Uvodna riječ (Ivan Golub)..................................................................................................... 5 I. Kristov misterij. .................................................................................................................. 9 • • • •

Božićna glazbena igra....................................................................................................... 10 Na betlehemskim poljanama........................................................................................... 14 Graditelji Božjega kraljevstva. ........................................................................................ 24 Ljubav do konca............................................................................................................... 27

II. Kršćanski duh u povijesti Hrvata................................................................................. 35 • • • • •

Svjetlo na Otoku............................................................................................................... 36 Ninska legenda. ................................................................................................................ 52 Krbava............................................................................................................................... 61 U tebe se, Gospodine, uzdam . ....................................................................................... 76 Oče, budi volja tvoja........................................................................................................ 92

III. Sveci – uvijek aktualni svjedoci.................................................................................... 99 • • • • • •

Duh utemeljitelja: Jučer, danas, sutra .......................................................................... 100 Noć u Porcijunkuli ........................................................................................................ 104 Badnjak u Svetom Damjanu ......................................................................................... 114 Sv. Franjo i zao čovjek................................................................................................... 120 Povijest jedne duše ........................................................................................................ 134 Pjesma staroga samostana............................................................................................. 139

IV. Glazbeni prilog............................................................................................................... 143 • Došašće Dođi Gospodine............................................................................................................... 145 O ljubavi tvojoj, Gospodine........................................................................................... 146 • Božić Svi krajevi svijeta............................................................................................................ 147 • Korizma Gospodine, budi sa mnom.............................................................................................. 148 Kušajte i vidite................................................................................................................ 149 • Uskrs Zahvaljujte Gospodinu................................................................................................... 150 Uskrsna radost................................................................................................................. 151 • Za razne prilike Ribari, veslajte................................................................................................................ 152 Daj mi mir....................................................................................................................... 153 Kao što košuta................................................................................................................. 154 Sva si lijepa...................................................................................................................... 155 Zdravo, Zvijezdo mora.................................................................................................. 156 Svetoj Klari...................................................................................................................... 157

Pogovor (Bernardin Škunca)............................................................................................ 158 Biografska bilješka o fra Ivi Peranu................................................................................ 163

SADRŽAJ

UVODNA RIJEČ Ivan Golub

Igrač Božji Igrokaz – kazivanje igrom Fra Bernardin Škunca – usput rečeno, kojega sam na Košljunu nagovarao i nagovorio da doktorira (ne kod mene) – pozvao me da napišem popratnu riječ knjizi igrokaza fra Ive Perana. Prihvatio sam, a da nisam vidio rukopisa, s obrazloženjem: »Radi fra Ive i radi Košljuna«. I podsjetio na pjevača Carusa, koji je, oklijevan da li da pjeva ili ne, nagovaratelju odgovorio potvrdno: »Radi vas i radi glazbe – For you and for music«. Bio sam znatiželjan kakav li naslov nosi knjiga igrokaza fra Ive Perana, što se sprema. Kad je stigla u strojopisu, kad pročitah naslov »Igrokazi Božjeg igrača», kad čitah svežanj, rekoh sam sebi: »Naslov pokriva sadržaj.« Onima naime koji su željeli kod mene, pod mojim vodstvom, pisati doktorsku disertaciju, rekao bih kao prvo: »Naslov mora pokrivati sadržaj.« Igrokaz je kazivanje igrom. O igri se dakle radi. Krenimo od početka. Ab ovo. Što je igra? Na pitanje razni razno odgovaraju. Meni se čini najprimjerenijim kazivanje sv. Tome Akvinskoga o igri. I ne samo meni. Po Tomi igra je djelatnost. Dvoje tvori igru: prvo, igra pruža zadovoljstvo – ludus delectabilis est; drugo, radnje igre ne usmjeruju se na nešto drugo nego se traže radi sebe samih – propter se quaeruntur. Igra je dakle djelatnost koja je neslužna i koja pruža zadovoljstvo, koja je ugodna. Postoji li u Bogu takva djelatnost? Sasvim određeno: igra li se Bog, je li Bog igrač – Deus ludens? Riječ »Bog koji se igra – Deus ludens« može naoko zvučati bogohulno ili barem zbunjujuće. Razlog tome jest i to što se igru rado suprotstavlja ozbiljnosti i igrivost zbiljnosti. A ako je išta ozbiljno i ako je itko zbiljan, onda je to Bog. Međutim igra je zbilja i igra je ozbiljna. Bogoslovno razmišljanje, makar tek tu i tamo, nije prezalo pred tim da Bogu pridade igru i da Boga nazove igračem – Deus ludens. Za to nalazi temelja u Svetom Pismu i u otačkoj predaji. Spomenimo samo da je čovjek slika Boga i da se čovjek igra, da je igrač. Kad se s igre oljušti sve što je nesavršeno, može se zaključiti iz slike – čovjeka na Onog koga slika predstavlja-Boga, da se Bog igra, da je Bog igrač – Deus ludens.

IGROKAZI BOŽJEG IGRAČA

Može li se Tomina definicija igre prepoznati u unutarnjem Božjem djelovanju? Drugim riječima je li Božji nutarnji život neslužan i zadovoljan, ugodan. Ponajprije neslužnost. Bog jednostavno jest, i nema komu ili čemu poslužiti. Njegovo postojanje nije služno, niti podređeno usluženju nekoj svrsi. Božje ime »JHWH – Jahve« znači »On jest.« Bog je samo, čisto postojanje. Po Tomi Akvinskomu igra je, nadalje, zadovoljno, ugodno djelovanje. Može li se to primijeniti na nutarnji Božji život? Bog naprosto radosno jest. Kako bi inače Božji poziv čovjeku pravedniku glasio: »Uđi i radost Gospodara svoga»: (Mt 25,21)! Radost je vrhunski izraz zadovoljstva, ugodnosti. Bog je igrač – Deus ludens. Kako se ta igra Boga u njemu samome odvija? Zahvaljujući Isusu Kristu znamo nešto podrobnije o nutarnjem Božjem životu. »Boga nikad nitko nije vidio. Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, On ga je objavio« (Iv 1,18). Iz te objave saznajemo da je Bog Sveta Trojica, Presveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti. U Bogu postoji, odnosno Bog postoji, kao ja, ti, mi. Taj i takav Bog je Bog koji se igra, Deus ludens. Doista, za igru je važno ja, ti, mi. Igra netko s nekim i oni su mi. Kad čovjek čita učene rasprave ili mistične slutnje o nutarnjem Božjem životu, ne može se oteti dojmu da se život Presvetoga Trojstva »odigrava« – gle, riječ u kojoj je uključena igra – kao veličajna, uzvišena, sveta igra – ludus sacer. Prijateljska igra. A je li Bog igrač i u svojemu djelovanju prema vani, u stvaranju svijeta. Ako je po Tomi Akvinskome igra djelatnost koja je neslužna i ugodna, može se reći da je stvaranje svijeta takva Božja djelatnost. Bog naime ne stvara svijet zato što bi morao, što bi stvaranjem trebao nekomu ili nečemu poslužiti. Nadalje, na Božjem djelu stvaranja ostvaruje se ugodnost, zadovoljstvo: »I vidje Bog sve što je učinio i bijaše veoma dobro« (Post 1,31). Čovjek je slika Boga, koji se igra, koji je igrač, Deus ludens. A slika Boga u izvornom semitskom smislu znači da je Bog čovjeku prisutan. Dakle, Bog koji se igra, Deus ludens, prisutan je čovjeku. I čovjek je homo ludens – čovjek igrač jer je u njemu Deus ludens – Bog igrač. Osnova čovjekove igrivosti je Božja igrivost. Život Svete Trojice odigrava se i kao igra. Prijateljska igra. Po Sinu Božjemu Isusu Kristu čovjek je uveden u život Presvetog Trojstva. Utjelovljenjem se Sin Božji na neki način sjedinio sa svakom čovjekom, kako uči Drugi vatikanski sabor (Gaudium et spes, br. 22) i Ivan Pavao II. ( Redemptor hominis, br. 9). Čovjek je prema tome, preko združenosti sa Sinom Božjim, drugom Božanskom osobom, uveden na neki način u nutarnji život Božji, u igru Svete Trojice. Igrivost - ludičnost čovjekova nije privjesak čovjekov nego bitna sastavnica čovjeka. Čovjek je igrač Božji. Nije čovjek igračka Božja, kako je govorio Platon, već je čovjek igrač Božji, kako veli Biblija. A što je igračka Božja? Svijet je igračka Božja, mikrokozmos i makrokozmos, sitan svijet atoma i veleban svijet zvijezda. Bog nije stvorio čovjeka da se s njime igra (poigrava) nego da se u njemu (preko njega) igra. Umjetnost koja izvire iz igre u konačnici je igra Božja

UVODNA RIJEČ

po čovjeku igraču. A i znanost, koja se uostalom svojim stvaralačkim vrškom dodiruje, spaja s umjetnošću, također je Božja igra po čovjeku. Kad sam išao na primanje priređeno za sudionike Međunarodnog znanstvenog skupa o »Ludizmu«, u mojoj me Mallinovoj ulici pristigao dječačić na bicikliću. On me uvijek pita. »A kamo ideš?« Upitao me i tada. »Idem u ‘Hotel Dubrovnik’. Na sastanak s učenim ljudima. Razgovarat ćemo o igri.« odgovorih. »Hoćeš li naučiti puno svakakvih igara?« nastavio je mališan. »Govorit ću o tome kako se Bog igra«, rekoh. »Hoćeš li meni reći kako se Bog igra?«, pita dječačić. »Dok se ti, Tomice, igraš, Bog se igra«, odgovorih. »Aha«, reče i skoči na biciklić. Fra Ivo Peran je igrač Božji. Dok on igra ili se igra, Bog se igra. Fra Ivu Perana sretao sam na franjevačkom otočiću Košljunu, i samo tu, gdje bih po nekoliko tjedana ljetovao. Fra Ivo Peran bio je nalik leptiru. Lijetao je. Jedva dodirujući zemlju, tlo. Hitar ali ne nestrpljiv, poletan ali ne nemiran. Razgovorljiv ali nenametljiv. Jednostavan i otmjen. Ozbiljan i nepatvoreno nasmijan. Djelovao je kao dobri duh otoka Košljuna. Navratio bih poslije šetnje obalom ili ispod košljunskih krošnji u crkvu uznesenja Marijina iz koje bi dopirali zvuci orgulja. Prepoznao sam: fra Ivo Peran igra na orguljama. Zapravo moli na orguljama. S Bogom se igra i Bog u njemu igra. Zvuci orgulja pod njegovim prstima poticali bi na molitvu. A u blagovaonici samostana na Košljunu čuo sam istinitu priču. Fra Ivo, vele, na svojim putovanjima – a putovao je rado – u jednoj crkvi našao se prije velike mise. Sjeo za orgulje. A zborovođa, koji ga nije znao, veli mu da puk umije pjevati samo jednu misu, Peranovu, pa ga upita: »Da li znadete svirati Peranovu misu?» I još jedno sjećanje. Moja zemljakinja, vrsna pjesnikinja, Božica Jelušić, pripovijedala mi je oduševljeno, kako je bila na otočiću Košljunu na izletu, kako joj se tamo svidjelo. Bio sam znatiželjan, što je se to tako dojmilo, možda – pomišljao sam – muzej, knjižnica, slike ( Iva Dulčića, Ivana Lackovića Croate zemljaka o kojemu je i pisala...). A ona veli: »Franjevac Ivo Peran za orguljama. I kao osoba.« Ti umjetnici! Pravo veli ona uzrečica: tko za jednu umjetnost ima smisla ima za svaku. Oni neprevarljivo prepoznaju umjetnika i umjetnost. Ali i osobu. Fra Ivo Peran bio je nadasve igrač Božji u svojim igrokazima koji, na sreću, izlaze u koricama, pod sretnim naslovom »Igrokazi Božjeg igrača«. Igrokazi su to biblijski natopljeni, teološki prožeti, kristocentrično postavljeni, hrvatsko rodoljubni, svecima posvećeni, košljunski obilježeni (glavnina ih je nastala, vidi se po nadnevcima, na Košljunu), povijesno utemeljeni, narodnim i književničkim pjesništvom urešeni, poetski prodahnuti, duhovni i duhoviti, vrijedni da mutatis mutandis, osobito oni povijesni o banu Derenčinu i kardinalu bl. Alojziju Stepincu, budu scenarij za dokumentarni film.

IGROKAZI BOŽJEG IGRAČA

Kao značajku recitala i igrokaza fra Ive Perana naveo sam i poetsku prodahnutost. Fra Ivo Peran je i pjesnik. Poiesis – pjesništvo nije tek stihotvorstvo. Poiesis je način postojanja. Netko je pjesnik a da nije stiha napisao. A nitko nije uspio odrediti, imenovati što je poezija. Može se samo naslutiti njene značajke: polaženje od neznatnoga s dolaženjem do Apsolutnoga; otvorenost sveukupnosti zbilje; izmirenost s paradoksima koji samo izgledaju nepomirljivima, a u stvari su žarenje zbilje na njenim krajevima koja je povezana cjelina, ali se vidi samo žarenje udaljenih krajeva. Riječ koja dolazi od Boga čovjeku, Bogomdana Riječ, iliti: Objava je povijesna i poetska. I uzvratna čovjekova riječ Bogu, Bogudana riječ, iliti: Vjera je povijesna i poetska. Zar onda samo pjesnici mogu biti vjernici? Svaki je čovjek toliko pjesnik da može biti vjernik. Nije čudo da su vrhunski vjernici–proroci listom pjesnici i da su vrhunski vjernici– mistici listom pjesnici. Proroci – u smislu iskonskog značenja riječi »profetes», izvedene od glagola »profemi« – »govorim u ime«, govore u ime Boga, odnosno Bog govori po njima. »Mnogo puta i na mnogo načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima…« (Hebr 1,1). A mistici – također u smislu iskonskog značenja riječi – gledaju spuštenih vjeđa, vide zatvorenih očiju. Fra Ivo Peran bio je pjesnik-stihotvorac, pjesnik – prorok i mistik. Fra Ivu Perana sam smio sretati na otočiću Košljunu ne jednom, ali ga za posljednjeg boravka oko Velike Gospe 2005. nisam zatekao jer je upravo otišao u bolnicu. Po košljunskom gvardijanu, ako se dobro sjećam, poslao sam mu pismo. Igrokaz je kazivanje igrom. Što fra Ivo Peran u svojim igrokazima kazuje igrom? U riječ, ponajprije kazuje da se Bog igra. Listom, recitali i dramske igre, pokazuju Peranovu zadivljenost nad Bogom koji se igra. Nadalje, svojim igrokazima fra Ivo Peran kazuje i pokazuje igrom da je i on, Ivo Peran, igrač, Božji igrač, koji pušta Bogu da se u njemu, po njemu i s njime igra, nama na oči. Što sam ono rekao onom dječačiću u svojoj ulici, mogu reći mutatis mutandis (izmijenivši ono što treba izmijeniti) fra Ivi Peranu, vjerujući u općinstvo svetih: »Fra Ivo, dok se vi igrate, Bog se igra. Kako ono u vremenu, na zemlji, tako sada u vječnosti na nebu. Kakve li glazbene zvuke izvijate u vječnosti! Kakve li igrokaze izvodite u onostranosti! Željan sam ih vidjeti. Ipak ne žuri mi se tamo. Jedno slutim da vazda, kako u ovostranosti tako u onostranosti, igrokazima i igrom glazbenim zvukovima kao igrač Božji, kazujete da je »Bog igrač prijatelj – Deus ludens amicus.»

Zagreb, 16. svibnja 2009. u navečerje šeste Vazmene nedjelje, uoči lokalnih izbora u Republici Hrvatskoj.

UVODNA RIJEČ

I. Kristov misterij • • • •

Božićna glazbena igra (Opereta za djecu) Na betlehemskim poljanama (Božićna igra u 3 čina) Graditelji Božjega kraljevstva (Novozavjetna igra) Ljubav do konca (Uskrsni misterij)

BOŽIĆNA GLAZBENA IGRA Opereta za djecu Uvertira Evanđelist: (Počne čitati na posljednjem taktu uvertire) U ono vrijeme iziđe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji… Svi su išli, svatko u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše (Lk 2,1-5).

Prvi čin (Josip i Marija kucaju sad na jedna, sad na druga vrata – nevidljiva u kutovima pozornice s lijeve i s desne strane – i mole konačište…) Josip: Marija: Josip: Marija: Josip: Marija:

Umorni smo putnici… iz dalekog mi smo kraja. Dobri ljudi, srca dobra, pružite nam malo krova... Već se nebo mrači… Već sjeverac ledi… Davidov ste slavni Dom! I mi smo vam skromni rod…

(Glasovi iz kuća, osorno):

Dalje otud! Hajte, smjesta! Rekli smo vam: nema mjesta! Dalje! Dalje! Dalje!… Mičite se, odmah! Smjesta! Pustit ćemo na vas pseta! Dalje! Dalje! Dalje!…

(Nakon međuigre, sveti Par smireno odlazi…) Josip: Marija: Josip: Marija:

Što li htjede tihi uzdah što se iz tvog srca vine? Oče, rekoh, sve im prosti, ta ne znaju to što čine… Haj’mo dalje tražit tiši kraj Što bit će nama kao raj… Davidov će Čuvar blag Čuvat Njegov Porod drag!

Drugi čin (Josip i Marija nađoše špilju. Priređena je iza drugog zastora. Oduševljeno): Josip: Marija: 10

Marijo, ovo je mjesto tiho! O, kako čisto, kako tiho! KRISTOV MISTERIJ

(Pjevaju zahvalnicu prije počinka): Marija – Josip (Pjevaju zajedno): O, Jahve, Bože Izraelov, O, Jahve, Pastiru Josipov, Abrahamova čežnjo, Davidova divna pjesmo, Nek slavi, nek slavi Te svaki stvor! Marija: O, Jahve, veliča moj Te duh! Ti vidje Služavku poniznu! Josip: Osjeni Duh Te Sveti i Plod se zače Sveti! Nek slavi, nek slavi Te svaki stvor! Josip – Marija (Pjevaju ili recitiraju zajedno): O, Jahve, preskromni mi smo Par, Al’ sretni! – prinosimo Tebi Dar! Živjeti Tebi spremno ko’ anđela zbor! Nek slavi, nek slavi Te svaki stvor!

Treći čin (Međuigra vrlo tiho, zatim Marija uzbuđeno i radosno): Marija: Josip:

Josipe, ispuni čas se što kaza mi Gabrijel! Marijo, neka se slavi Svemogući Jahve!

(Međuigra veselo i živo. Za vrijeme međuigre): Evanđelist: D ok su bili tu, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle… (Lk 2,6-7). (Međuigra se nastavlja. U pauzi): Evanđelist: U tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim. Najedanput im pristupi anđeo Gospodnji, i sjaj ih Gospodnji obasja, pa se vrlo uplašiše. (U pozadini se vidi jako svjetlo i čuje navještaj – pjevanje). Anđeo im reče: »Ne bojte se, jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!« Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga: »Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!« (Lk 2, 8-14).

Četvrti čin Anđeli: (Pjeva kor anđela): MIR! MIR! SVIM NA ZEMLJI MIR! (Ponoviti) SLAVA, SLAVA, BOGU NA VISINI! (Ponoviti) (Sve ponoviti još jednom)

BOŽIĆNA GLAZBENA IGRA

Peti čin (Josip u špilji malo pojača vatru ili uljanicu) Evanđelist: K ad anđeli od pastira odu na nebo, pastiri počnu govoriti jedan drugomu: »Hajdemo, dakle, do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!« Odu žurno... (Lk 2,15s). Marija: (Pjeva uspavanku Djetešcu u naručju, a potom ga stavi u jasle) Svemoćni Bože, Djetešce moje, Cijelo Ti nebo pjeva: SVET! Otac Te posla, jedinog Sina, Donijeti radost, spasiti svijet.

Uboga Tvoja, sretna sam Majka: Sve si mi Blago samo TI! Božji Duh neka sva srca dirne Tad će na zemlji vladati MIR!

(Za vrijeme pjevanja ulaze pastiri)

Šesti čin Evanđelist: . ..i nađu Mariju i Josipa s Djetešcem gdje leži u jaslama. Kad ga vide, saopće što im je rečeno za to Djetešce (Lk 2, 16-17). Pastiri (Pjevaju jedan ili više njih, ili naizmjence, prema mogućnostima): Dođosmo, skromni pastiri od svojih stada, dođosmo; Dođosmo, Anđeo posla nas skromnoj špilji, dođosmo! Dođosmo, darove skromne od svojih stada nosimo: Dođosmo, sira i mlijeka, vune i janješce donijesmo! (Za vrijeme međuigre, pastiri darivaju Djetešce…) Pastiri:

Sami što vidjesmo svima sad naviještamo. Nebeske poruke nebeskih Glasnika slušamo: SLAVA I MIR! SLAVA I MIR…!

Evanđelist: S vi koji su čuli pastire, divili su se onome što su im rekli (Lk 2, 18).

Sedmi čin (Iz daljine se čuju fanfare koje naviještaju dolazak Kraljeva-Mudraca. ZrakaZvijezda obasjava štalicu… svi postaju pozorni…) Evanđelist: K ad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s Istoka magi u Jeruzalem i upitaše: »Gdje je novorođeni kralj židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, i dođosmo mu se pokloniti«… »U Betlehemu judejskom – odgovoriše mu – jer je ovako pisao

KRISTOV MISTERIJ

prorok: ‘Betleheme, zemljo Judina, ti nipošto nisi najmanji među Judinim gradovima, jer će iz tebe izići vođa koji će biti pastir naroda moga – Izraela’… Oni... pođoše. I gle! Zvijezda koji vidješe na njezinu izlasku išla je pred njima dok se ne zaustavi nad mjestom gdje bijaše dijete… Uđoše... i nađoše dijete s Marijom, Majkom njegovom… (Mt 2, 1-2; 5-6; 9-11). (Ulaze Mudraci, pjevaju i darivaju Dijete…) Mudraci:

Na nebu visoku zvijezda je zasjala, Rođenje javila, svetim Mudracima. Na put su krenuli, darove nosili, Zvijezda ih pratila, Betlehemu dovela.

(Ovo gornje može pjevati i nevidljivi zbor, a sljedeću kiticu sami mudraci): Djetešce nejako, Bogom Te priznamo, Darom darivamo, Sretni se vraćamo.

Osmi čin Evanđelist: A Marija je pamtila sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svome (Lk 2,19). (Slijedi završna zahvala i slava jedinom Bogu. Uz prisutne pastire i mudrace, dolaze i Anđeli. Neki od prisutnih kleče oko jaslica, drugi stoje uzdignutih ruku… Pjevanje može predvoditi jedan, a drugi nastavljaju, ili pak u dva kora. Kod konačnog SLAVA povedu Anđeli, ostali nastave): SLAVA, Slava Tebi, Oče nebeski! SLAVA, Slava Tebi, Duše Presveti! SLAVA Tebi, Isuse, danas rođeni! SLAVA Tebi, Isuse, za nas rođeni! SLAVA Tebi, Marijo, čista Djevice, Slava Tebi, Marijo, divna Majčice SLAVA Tebi, Čuvaru, Sina Božjega! SLAVA za dar Spasa svim ljudima! Anđeli: Ostali: Anđeli: Ostali: Svi:

BOŽIĆNA GLAZBENA IGRA

SLAVA! SLAVA! SLAVA! SLAVA! TEBI, BOŽE NAŠ! TEBI, BOŽE NAŠ! TEBI BOŽE NAŠ…

Pogovor fra Bernardin Škunca

Svetost u duhovnoj igri U Predgovoru ove zbirke igrokaza – što je mnogo više od Predgovora, jer je urađen pravi teološki uvod – naš ugledni teolog i poznati pjesnik, emeritus dr. Ivan Golub, podario nam je teološko-antropološko gledanje na umjetničko stvaralaštvo u igrokazima što ih je pisao i izvodio fra Ivo Peran, odnedavno na službeni način kandidat za beatifikaciju. Riječ je dakle o tekstovima koje je pisao čovjek sveta života. U poslu procesa za beatifikaciju – za koji posao je imenovan upravo potpisani – i ova će zbirka biti predmetom ispitivanja o svetosti njena autora. I ne samo ova zbirka, jer je nakon smrti fra Ive Perana ostala obimna i bogata rukom pisana, strojem otisnuta ili već objavljena pisana ostavština. U svjetlu misli što ih je o igri u Predgovoru razradio teolog Ivan Golub, utemeljeno se može kazati da je sveukupno fra Ivino pisano i življeno djelo nosilo ludički (igrački) biljeg. O tome sam se već i ja izrazio u objavljenoj knjizi o fra Ivi pod naslovom »Radostan brat svih ljudi« (Zadar – Košljun, 2007.), s posebnim naglaskom na fra Ivinu crtu svetosti (usp. str. 9-15). Radostan sam da i uvaženi teolog Ivan Golub u fra Ivi vidi Božjeg igrača s takvom crtom. Fra Ivo Peran je u prvom redu bio zahvaćen igrom preko sakralne glazbe. Rekao bih da je fra Ivino bavljenje glazbom predstavljalo put duhovnog uranjanja u Boga kao izvora ljepote, radosti, igre. Glazbena igra posve ga je prožimala. Sav usmjeren na sakralnu glazbu, posebno liturgijsku, stvarao je sebi svojstven put prema Bogu, prema Kristu, prema svecima. I to mu je pružalo zadovoljstvo. Ali treba naglasiti da je fra Ivo tu svoju igrivost uvijek želio komunicirati drugima, igrati s drugima i s drugima igrati za Boga. U njegovoj se igrivosti stalno krio, pa i očito pokazivao, put svetosti u zajedništvu općinstva svetih. Jer, igra je i communio (zajedništvo), a praizvor je zajedništva u nutarnjem božanskom život triju božanskih osoba, Oca, Sina i Duha Svetoga. To je nedostižni communio (zajedništvo), jer se odvija u mjeri vrhunca zajedništva iznad svih pojmljivih vrhunaca, ali je za čovjeka, koji je jedinstvena slika Božje, upravo to božansko Trojstvo ‘model’ zajedništva s Bogom i s ljudima. Fra Ivina glazbena, pjesnička i prozna igrivost nosi odnos, i to vazda u dva smjera: igrivost duhovne vertikale, što će reći igrivost s Bogom i pred Bogom, i igrivost duhovne horizontale, odnosno igranje s drugima pred Bogom. Fra Ivina igrivost je communio (zajedništvo), Utemeljeno se može kazati da je fra Ivo sretno povezivao igrivost ili igru ‘radi sebe’ s

158

IGROKAZI BOŽJEG IGRAČA

igrom radi Boga i radi bližnjega. Takav je bio za orguljama ili na klaviru, kad je s velikom radošću slobodno igrao igru glazbenih melodija ili kad je s novacima, sa zborom djevojčica (‘Bonaventurianum’) ili s odraslima izvodio igrokaze. Takav je bio i kad je – sve do svojih sedamdesetih godina – s mladima igrao nogomet ili odbojku. Takav je bio i kao bosonogi fratar u habitu – pa i usred ljetene vrućine – koji pokraj ceste ponizno diže prst da se preveze na odredište svojih evangelizacijskih putovanja. Valja podsjetiti da je iz takve primarno ludičke (igrive) težnje izišao fra Ivin bogati glazbeni opus. O tome svjedoče njegova glazbena tiskana djela, od kojih vrijedi navesti barem neka: Misa na staroslavenskom jeziku pod naslovom ‘Pastiri pjevaju malom Isusu’ (Košljun – Ljubljana, 1962.); Pučka misa na hrvatskom pod naslovom ‘Slavite Mariju’ (Košljun – Ljubljana, 1965.); Hrvatska misa za pokojne (Košljun – Ljubljana, 1966.); Hrvatska misa za puk ‘Jubilaris’ (Zadar 1976.); Osam pučkih misa kroz liturgijsku godinu (Košljun – HILP, Zadar 2001.); Brat Ivo Peran, franjevac i glazbenik, velika glazbena monografija u kojoj je tiskan najveći dio njegovih liturgijskih kompozicija (priredila dr. Marija Riman, Zadar – Košljun, 2004.). Ta glazbena djela ostaju znak-otisak fra Ivine duše. Ona riječju i melodijom prenose njegov dodir s Bogom preko bogoslužja. Jer, svoju je svetu igrivost fra Ivo s lakoćom duha nalazio posebno u bogoslužju. Gospodnje svetkovine i blagdani svetaca vazda su ga dizale u zanos. Jedan od mnogih zanosa svoje duše izrazio je u stihovima pod naslovom ‘Uskrsno bdjenje – Exultet’, u kojima s punom razigranošću kliče: »Exultet, Exultet…!/ da kličem od radosti,/ da se neizmjerno radujem,/ da se razigram,/ da se uznesem,/ da se zanesem,/ da zanosno pjevam od veselja…/ To je pjesma zaručničke duše,/ to je zanosni/ Exultet« (U tajnu zagledan, MH, Kaštela, 2008., str. 36). Svoj stvaralački genij u svetoj igrivosti fra Ivo je jednako plodno izrazio i oblicima proznog i već navedenog pjesničkog pisanja. U tijeku godina relativno dugog života pisao je propovijedi, meditacije, recitale, putopise, memoare, kritičke eseje, stihove, čak i jedan roman. Kako ne spomenuti – kad je riječ o svetoj igrivosti – fra Ivine autobiografske memoare o vojnoj službi, o osudi na smrt i zatvoru, pod naslovom S Kristom i u smrt (Zadar – Košljun, 2002.). Čudesno je kako se i u tim najtežim časovima života pokazao ludičan-igriv, doista do mjere svetosti. To na dirljiv način može potvrditi ulomak o časovima u zatvorskoj samici nakon osude na smrt: »Šetam po sobi, molim, sjednem na pod, razmišljam. Zagledam se u nebo kroz prozor pod stropom… Nekad jače, nekad slabije, čuje se razgovor pa i pjesma vojnika na krugu. Čini mi se da ja s time a ma baš ništa nemam. Jednom nogom sam već onamo. Ipak, nikad se ne osjećah tako blizu Bogu i bio sam miran. Tiho sam pjevušio melodije gregorijanskog korala, a mnoge sam ih znao napamet« (str. 94/95). Iste biljege svete igrivosti fra Ivo je posebno izrazio u već spomenutoj zbirci lirskih stihova i meditacija pod naslovom ‘U Tajnu zagledan’ (Matica hrvatska – ogranak Kaštela, 2008.). U tim se poetskim izričajima fra Ivo uzdizao u prava mistična stanja. Ljubitelj Boga i Božjeg stvorenog svijeta, u čemu je – između ostalog – nasljedovao sv. Franju Asiškog, fra Ivo se, primjerice, doslovno uživljavao u igru sa ‘Sestrom vodom’. U

POGOVOR

159

jednom od ‘igrokaza’ s vodom – u ovom slučaju s kišom na asfaltu – koju, zanesen, promatra s prozora sobe, izriče duboku mističnu sjedinjenost sa stvorenjem vode: I gledam, gledam,/ ne mogu se oteti živom prizoru.../ Ne mogu se otkinuti/ ni od prozora/ ni od prizora.../ I dogodi se:/ čempres tik do mog prozora,/ kad se voda po rupicama hrvala, / od smijeha se sav oblih suzama.../ Ovaj čudesan igrokaz, mislio sam,/ bješe samo za mene,/ a čempres mi šapnu:/ i za mene! (‘U Tajnu zagledan’, Čudesan igrokaz samo za mene!?) Riječ je očito u dubinskoj suživljenosti s Božjim stvorenjem vode (‘u smijehu se sav oblih suzama...’). Sveti se mistik – rekli bismo – zajedno s ‘profanim’ pjesnicima baca u metaforičnu stihovnu igru, ali i nadilazi svu metaforiku, te se stječe uvjerljiv dojam da on, mistik, uspijeva doseći nova stanja postojanja ne samo sa Stvoriteljem nego i sa djelima Stvoriteljevih ruku, sa stvorenim svijetom prirode. U tome je fra Ivo opet nalik pjesnikumistiku svih stvorenja, Franji Asiškom. Ali, kako je već rečeno, svaki je pjesnik-mistik izvoran u svojim izričajima, što se posve jasno uočava kod fra Ive Perana. Ovdje objavljeni Igrokazi Božjeg igrača sjajno potvrđuju taj put svetosti u igrivosti. Fra Ivo taj put gleda na način Kristova misterija življenog u životu sv. Franje Asiškog. ‘Božićna glazbena igra’ i ‘Na betlehemskim poljanama’, igrokazi su na tragu nadahnuća samog sv. Franje, koji je, kako je poznato, sa slavljenjem Kristova rođenja u Grecciu (godine 1223.) uveo novost u Crkvu, koja traje i danas. I ‘Badnjak u Svetom Damjanu’ (scenska igra o slavljenju Polnoćke sv. Klare i njezinih sestara) ide u taj misterijski sklop. Fra Ivo je poput sv. Franje duboko obuzet Tajnom Kristova utjelovljenja. Njegov ludički duh u tom se sadržaju ugodno osjećao i u njemu budio stvaralački polet. Upravo duhovni, sveti polet za igru u svetim tajnama Kristova utjelovljenja, to je duboki duhovni doživljaj fra Ive Perana. Tako, primjerice, u času Marijina i Josipova traganja za skloništem u betlehemskoj noći, fra Ivo s osjećajem za umijeće svete igre izražava dramatični polet: Dalje otud! H’ajte, smjesta!/ Rekli smo vam: nema mjesta!/ Dalje! Dalje! Dalje…!/ Mičite se, odmah! Smjesta!/ Pustit ćemo na vas pseta!/ Dalje! Dalje! Dalje…! (Božićna glazbena igra) No, potrebno je naglasiti da fra Ivo uranja jednako i u vrhunac Kristova misterija, u vazmeni događaj muke, smrti i uskrsnuća Kristova, izražavajući dinamičnost i dramatičnost igre i u proznim tekstovima igrokaza. On je i ovdje, čini se, vjerni slijednik Franje Asiškog. Voli igru psalama i proročkih tekstova, baš kao Franjo koji je složio (ordinavit) ‘Časoslov Muke’ (Officium Passionis), u kojemu – sabravši ulomke iz psalama i proroka u pojedinačne psalamske cjeline – izražava duboku suživljenost s Kristom u djelu spasenja. Na sličan način fra Ivo – da navedemo primjer iz časova Isusove muke – iz tekstova što ih bogoslužje nosi u Velikom tjednu, posebno u Veliki petak, vješto i vjerno slaže i stvara Isusovu molitvu u maslinskom vrtu: »Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež, ali ne kako ja hoću, nego kako ti. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od molitava, od riječi vapaja mojega. Bože moj, vapim danju i ne čuješ, i noću, i ne osvrćeš se na mene. U tebe su se uzdali oci naši, uzdali su se

160

IGROKAZI BOŽJEG IGRAČA

i oslobodio si ih. K tebi su vapili i spasio si ih, u tebe su se uzdali i nisu se postidjeli. A ja sam crv, a ne čovjek, ruglo ljudima i prezir puka. Svi koji me vide, ismijavaju me, razvlače usta i mašu glavom: ‘Uzdao se u Gospodina, neka ga oslobodi, neka ga izbavi ako ga ljubi’. Ne udaljuj se od mene jer navaljuje nevolja, budi blizu jer nema tko bi pomogao. Osušilo se kao crijep grlo moje, jezik se moj prilijepio za nepce moje, i ti si me doveo u prah smrtni. Probost će ruke moje i noge, moći ću prebrojiti sve kosti svoje. Zurit će u mene, gledajući me, veselit će se, dijelit će među sobom haljine moje i za odjeću moju bacit će kocke. A ti, Gospodine, ne udaljuj se od mene, pomoći moja, pohiti da mi pomogneš« (Ljubav do konca, uskrsni misterij). U svemu pak igračkom sadržaju – vidljivo je to iz već rečenoga temeljna je protežnica: rast u svetosti. Sve fra Ivine igre i igrokazi tu protežnicu nose opet u slijedu želje i duhovnog puta Franje Asiškog, a ta se želja upravo bitno izriče u riječi veoma dragoj sv. Franji: Slijediti Kristove stope (Sequi vestigia Christi). U scenskoj igri pod naslovom ‘Badnjak u Svetom Damjanu’, riječi sv. Klare vjerno kazuju misao samog sv. Franju, misao nasljedovanja Gospodina Isusa: »Pozivam, toplo molim i nagovaram svoje sestre da iz ljubavi prema presvetomu betlehemskom Djetetu, zamotanom u siromašne povoje i položenom u jasle, i prema Njegovoj presvetoj Majci oblače jednostavnu odjeću. (Zastane; jače se čuje: ‘Venite adoremus’. To pjevanje je nadahnjuje, pa će veselo i odlučno) Piši i ovo kao moju oporuku: «Prigibajući koljena i klanjajući se duboko dušom i tijelom, povjeravam na čuvanje svojoj majci Rimskoj Crkvi svoje sestre, sadašnje i one koje će doći, da se - iz ljubavi prema Gospodinu koji je siromašan u svome rođenju bio položen u jasle, koji je kao siromah živio na zemlji i ostao gol na križu – pobrine kako bi ovo malo stado opsluživalo sveto siromaštvo što smo ga obećale Bogu«. Svetost u igri doista stoji kao duhovno tlo u fra Ivinim igrokazima. Naglašena je jednako i drugim tekstovima ove zbirke. Je li riječ – i dalje o Kristovu misteriju (‘Graditelji Božjega kraljevstva’, ‘Ljubav do konca’) – o svecima kao aktualnim svjedocima opet u duhu Kristova misterija (‘Duh utemeljitelja: jučer, danas, sutra’, ‘Noć u Porcijunkuli’, ‘Sveti Franjo i zao čovjek’, ‘Povijest jedne duše’) ili pak o kršćanskom putu u povijesti Hrvata (‘Svjetlo na Otoku’, ‘Ninska legenda’, ‘Krbava’, ‘U Tebe sam se, Gospodine, uzdao’ , ‘Oče, budi volja tvoja’), sve se svodi na zajednički duhovni nazivnik: slijediti Kristove stope. Ta se sveta nit zrcali – da navedem još jedan primjer – u riječima urednika ‘Katoličkog lista’, dr. Stjepana Bakšića, koji na usta jednog lica u igrokazu o bl. Alojziju Stepincu kaže: »On je svećenička duša secundum Cor Jesu... On je pun apostolskog žara za Kristov križ, zato imamo jamstvo da će sveta Kristova stvar u ovo teško doba naći u njemu braniča onom požrtvovnošću o kojoj nam govore prva kršćanska vremena« (‘U Tebe sam se, Gospodine, uzdao’). U vremenu kada se o igri može čuti, vidjeti i čitati doista posvuda i na svakom mjestu, kada se u igre ulažu ne samo osobne fizičke i psihičke sile nego i ogromna financijska sredstva, kada igre prerastaju u grozničavu borbu za profitom, u fra Ivinoj igrivosti – usuđujem se to ponuditi! – imamo ‘igrača’ koji bi mogao biti istinski duhovni model, dapače jako

POGOVOR

161

potreban model svim igračima našega vremena. Jer, igre su našeg doba izgubile ono što teolog Ivan Golub – prema sv. Tomi Akvinskom – zove ‘neslužnost’, što znači oslobođenost od svakog ‘korisnog’, od svakog lukrativnog, od svakog natjecateljskog imperativa. Upravo sveta sloboda može čovjekovoj duši dati radost Božanske igre. Fra Ivo Peran je dubinski shvatio i oduševljeno prihvatio put prema takvoj igri, a taj se nalazi u darovima Duha preko kojih se dolazi do iskonske slobode i radosti postojanja. I u tome još jednom fra Ivo izvodi čudesnu, uvjerljivu, oslobađajuću igru, i pokazuje sveti put. Znakoviti su ovi njegovi stihovi: U sedam duginih boja i šapat čuje se Duha glasi se sa svih strana: sad Mudrost, sad Razum il’ Savjet, sad Jakost il’ Znanje, Pobožnost, il’ šapat Božjega straha. Ni jednoj mani ne dajuć maha, Jamstvo je sigurna hoda k Domaji gdje jedin je zakon: vječna Božja Sloboda (‘U Tajnu Zagledan’, Pohvala Slobodi).

162

IGROKAZI BOŽJEG IGRAČA

Biografska bilješka o fra Ivi Peranu

Fra Ivo Peran, član Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, redovnik duboke vjere i duhovnosti, izrazite jednostavnosti i poniznosti, vedrine duha i radosnoga življenja u svojemu pozivu i poslanju, rodio se u Kaštel-Starom 25. lipnja 1920. od oca Ivana i majke Nedjeljke Pilić. Osnovnu školu s odličnim uspjehom pohađao je u Kaštel-Novom. Nakon završetka osnovne škole primljen je u gimnaziju koju su vodili franjevci s Poljuda. Školu je uspješno polazio, međutim, zbog posljedica agrarne reforma g. 1931. obiteljska trgovina pala je u stečaj te ga roditelji više nisu mogli novčano podržavati kroz školovanje. U toj neprilici pomogao mu je njegov župnik don Ivan Valetin te je školovanje nastavio na Badiji kod Korčule. Za to vrijeme počeo se baviti glazbom, sviranjem klavira i harmonija, a podučavali su ga fra Bernardin Sokol te fra Kvirin Orlić. Malu maturu položio je 1935, nakon čega je otišao u novicijat u franjevački samostan na Košljunu gdje je 1937. položio prve zavjete. Veliku maturu položio je u Dubrovniku 1940. i iste godine upisao je Teologiju u biskupskom sjemeništu Splitu. Vječne zavjete položio je u Splitu 4. listopada 1941, dok je posebnom dozvolom Svete Stolice 8. kolovoza 1943. u Dubrovniku zaređen za svećenika. Kriomice je tada zbog ratnog stanja otputovao za Kaštel-Stari gdje je slavio mladu misu. Poslije Drugoga svjetskog rata, g. 1946. s prvim regrutima otišao je u redove nove jugoslavenske vojske gdje je, zbog svjedočenja vjere, od vojnoga divizijskog suda u Ljubljani bio osuđen na smrt i zatvoren. Nakon žalbe smrtna presuda je preinačena u pet godina strogoga zatvora s prisilnim radom. Nakon izlaska iz zatvora morao je nadoknaditi vojni rok, što je učinio 1954/55. godine u Zemunu. Izašavši iz vojske obavljao je različite službe u svojoj provinciji, i to kao magistar novaka te kao profesor u biskupijskoj gimnaziji u Pazinu, potom je radio i u službi profesora u franjevačkoj gimnaziji na Poljudu (1966/67) kada je izabran za gvardijana franjevačkog samostana u Dubrovniku. Više puta bio je u službi definitora provincije, a u tri trogodišnja navrata bio je izabran kao provincijal, i to od 1973. do 1982. Kao gvardijan, u Dubrovniku je na

BIOGRAFSKA BILJEŠKA O FRA IVI PERANU

163

Teologiji predavao glazbu i vodio zborove, a u tijeku magistarske službe na Košljunu, koju je obavljao od g. 1979, na riječkoj Teologiji g. 1986. bio je imenovan profesorom glazbe, i tu službu obavljao je do 2000. godine. Njegovo iznimno bogato glazbeno stvaralaštvo proizlazi iz sustavnoga glazbenog obrazovanja koje je dobio u glazbenim školama »Sokočević« u Dubrovniku te »Njegoš« u Kotoru. Srednju glazbenu školu u srednjoj životnoj dobi diplomirao je u Dubrovniku. Kao izvanredni student upisao je studij muzikologije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, koji je prekinuo kada je bio izabran za provincijala. Opus fra Ive Perana sadrži 97 vokalno-instrumentalnih skladaba za različite izvođačke ansamble. Među najvažnija Peranova djela ubrajaju se recital za soliste, zbor, glasovir i orkestar s naslovom »Sv. Franjo pred Dubrovnikom«, koji je skladao 1985. u prigodi proslave 750. obljetnice prisutnosti male braće u Dubrovniku. Dvije godine poslije skladao je oratorij »Apokalipsa« za soliste, zbor, orkestar i orgulje, koji je prvi put izveden u Rijeci 28. svibnja 1988. u povodu posvete nove crkve sv. Nikole. Drugi oratorij »Preobraženje«, za soliste, zbor i orkestar, nastao je 1997. inspiriran događajima vezanim uz Domovinski rat. Djeci i mladima namijenio je »Božićnu glazbenu igru« te igrokaze »Tajne zlatne ribice«, »Sveta obitelj« te »Došao je sv. Nikola«. Posebnu pozornost u svome glazbenom stvaralaštvu o. Ivo posvetio je misama. Skladao je 17 misa koje je namijenio pučkom izvođenju. Najpoznatija je u Crkvi u Hrvata općeprihvaćena Peranova »Pučka misa« koju otvorena srca podjednako oduševljeno pjevaju, kako članovi crkvenih pjevačkih zborova, tako i svećenici i puk. Naročitu pozornost iskazao je u liturgijskoj glazbi, kao izvrstan liturgičar i glazbenik, skladajući i 168 pripjevnih psalama, a osnivač je i crkvenih zborova. Jedan je od rijetkih hrvatskih crkvenih glazbenika koji je dušu pučkoga liturgijskog pjevanja osjećao iznutra, kao dio sebe. Taj duboko pučki narodni glazbeni osjećaj prožima njegove skladbe. Glazbeni i duhovni užitak Peranovih liturgijskih pučkih i zbornih skladba jest u melodijskoj jednostavnosti i nezasitnosti, ili bolje u nezasitnoj jednostavnosti. Ostao je u sjećanju mnogih zapamćen kao putujući evangelizator, »putnikautostopist... vazda u franjevačkom habitu... da bude ovisan od pomoći drugih i da bude siromašan, ali opet da bude slobodan«. Sve ga je to učinilo da bude »osebujan fratar, uz to sposoban da se lako sporazumije na više europskih jezika: sve svoje autostopističke dobre zgode – prema njegovu svjedočanstvu nikada nezgode – uzimao je kao prostor za evangelizaciju« (usp. Glas Koncila, 32-33/2007, str. 34). Umro je u nedjelju 14. rujna 2003. na svetkovinu Uzvišenja sv. Križa u franjevačkom samostanu na Poljudu u Splitu, u 83. godini života. Pokopan je na franjevačkom otočiću Košljunu u četvrtak 18. rujna (usp. Glas Koncila, 39/2003, str. 27). Nedavno je pokrenut postupak za proglašenje blaženim. Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnika Glas Koncila Kaptol 8, 10001 Zagreb, Hrvatska, p. p. 216 Tel.: 00385 (0)1 4874 326; faks: 4874 328 http://knjizara.glas-koncila.hr e-pošta: web-izlog@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr

164

IGROKAZI BOŽJEG IGRAČA

Fra IVO PERAN F r a

IGROKAZI

I v o

B OŽ J EG I GR AČ A

P e r a n

Igrokazi i pjesme

I G R O K A Z I B O Ž J E G I G R A Č A Glas Koncila