...::: Mali koncil, dječji mjesečni list ::: Igrokazi i recitali > »USUSRE...
1 of 2
http://www.glas-koncila.hr/mak/index.php?option=content&task=vie...
»USUSRET BOŽIĆU« - božićna dramska igra po crticama iz života bl. Alojzija Stepinca (Mak, prosinac 2 Napisala: Ankica Svirač Scena: prostrana kuhinja s velikim stolom u sredini; oko stola sjede djeca – Barica (završila osnovnu školu), Marica (tek pošla u školu), Nikola (3. razred), Miškec (4 godine) trčkara po kuhinji s napravljenom papirnatom vjetrenjačom na štapiću; Majka stoji pokraj police s posuđem i briše tanjure; djeca za stolom izrađuju božićni nakit
MIŠKEC (trčeći po kuhinji s vjetrenjačom): Zzzzz... zzzzz... (zaleti se u majku) MAJKA: Smiri se, Miškec! Vidiš, sada mi je umalo ispao iz ruke ovaj tanjur i mogao se razbiti, a naš Lojzek najradije iz njega jede jer ga podsjeća na pokojnu baku, koja ga je uvijek iz njega hranila. BARICA (Miškecu): Uostalom, mogao bi i ti doći k nama i ove orahe bojiti zlatnom bojom. Nisi više tako malen da ne bi mogao učiniti bar nešto da naš bor, koji ćemo sutra kititi, bude što ljepši. A i Lojzeka ćeš time obradovati! MIŠKEC (daje vjetrenjaču mami): Možeš spremiti moju vjetrenjaču. Ona mi neće trebati za Božić... MAMA: Kako si ti poslušan dječak! (gladi ga po glavi i poljubi u čelo). Sjedni kraj Nikole i pomozi mu praviti lančiće, njih ćemo sutra trebati najviše. NIKOLA: Uzmi ljepilo pa lijepi ove komadiće papira kako sam ja započeo. Škare ti ne dam, jošsi malen, mogao bi se porezati i eto nevolje i to baš pred Božić. Lojzeka bi to jako ražalostilo (Miškec počinje raditi s njima). MARICA: Mama, a kada će doći Lojzek? Ja sam već jako nestrpljiva! BARICA: Uh, Marice, što si dosadna! Pa vidiš koliki je snijeg zapao, a od Lazine do našeg Krašića ima 10 km. A i vlak je možda kasnio... MAJKA: Budite strpljivi, djeco, i radite što ste započeli. Baš me zanima što je tko napravio... NIKOLA: Moji su ovi lančići! Zar nisu lijepi? I Miškec mi je pomogao... Što bih ja bez njega?
MAJKA: Mila moja Majčice! Znam da ćeš uslišati molitve koje ti upućujem za svu svoju djecu, ali ipak najviše za Lojzeka. A sada su i mene Valekove riječi malo uplašile... (Križa se pa i ona trči prema vratima. Svi ulaze u sobu. Lojzek je okružen braćom, Valek nosi kovčeg, a otac dolazi do majke i nježno je zagrli.) OTAC: Evo ti dovodim tvoga velikog sina, kojeg tako nestrpljivo čekaš. A dat će dragi Bog pa će se o njemu još čuti u budućim vremenima kada nas više i ne bude. LOJZEK (grli majku): Vas dvoje ste kao i svi roditelji. Sanjate o nečem velikome za svoju djecu. A ja sam, zapravo, samo obični gimnazijalac... (Osvrnuvši se oko sebe nastavlja) A sada, da vidim što su to sve ove vrijedne ruke napravile. O, ovi lanci su prekrasni! Vidi kako blistaju zvjezdice! A ove ružice – samo što ne zamirišu! Vidi, vidi zlatnih oraha! Baš je sve prekrasno. Ali i ja sam nešto donio. (Uzima kovčeg, stavlja ga na stol, otvara i vadi raznovrstan nakit – kuglice, srebrne trake, vilinsku kosu i dr.) U Zagrebu se može svašta kupiti. Ja sam štedio cijelu jesen da donesem za naš bor. A, ima ovdje i malo slatkiša. Znam da je mama ispekla kolače, ali ovi svileni bomboni i lizaljke isto će vas razveseliti, zar ne? (U sobu ulaze oženjena braća Maks i Franjo i jedna snaha. Svi se pozdravljaju s Lojzekom.) MAKS: Dobro došao, Lojzek! Evo i nas na obiteljski skup, da se malo prisjetimo bezbrižnih dječjih dana kada ovih mališana još nije ni bilo, a i ti si bio malen poput Miškeca... FRANJO: Svi smo te nestrpljivo čekali, ali mnogo je još posla koji treba obaviti. Donijeli smo bor, ali valja još nasjeći drva da imamo do poslije Sveta tri kralja... SNAHA: A ja sam malo redila po dvorištu, jer majka ionako ima previše posla s djecom. LOJZEK: O mili moji kad biste mogli znati kako je radosno moje
4.9.2006 8:17
...::: Mali koncil, dječji mjesečni list ::: Igrokazi i recitali > »USUSRE...
2 of 2
http://www.glas-koncila.hr/mak/index.php?option=content&task=vie...
LOJZEK: O, mili moji, kad biste mogli znati kako je radosno moje srce što vas sve vidim, što ću s vama kititi bor i pjevati božićne pjesme sutra navečer, a nakon toga poći na polnoćku!
MAJKA: Baš su lijepi. Stavit ćemo ih na bor i još kojekuda! BARICA: Pogledaj moje zvjezdice i ružice. Nisu li prekrasne?
MAKS: Tvoja radost prelazi i na nas. Tebe, Lojzek, nikad ništa ne može naljutiti, uvijek si dobre volje!
MAJKA: Vrijedna moja velika djevojčice. Ti si mi, Barice, sada prava desna ruka otkako su se tvoje sestre udale i otišle. MARICA: Mama, vidi moje lješnjake i orahe! Izgledaju kao da su od zlata napravljeni! MAJKA: Vidim, vidim, ali najviše zlata ostalo je na tvojim prstima. A niti nos ti nije ostao pošteđen. Samo vi dalje radite djeco, jer i ja imam još mnogo posla, a tata i Lojzek samo što nisu stigli. (Nastavlja pospremati, ulazi sluga Valek) VALEK: Hvaljen Isus i Marija!
OTAC: Ružno je što nas seljake na svakom koraku tako vrijeđaju. Ali, doći će i za nas bolji dani, makar ja to možda neću dočekati. Kaže narod “Bog je spor, ali dostižan”... No, idimo sada večerati, majka je već nestrpljiva!
MAJKA: Neka uvijek bude hvaljen. A što si ti, Valek, nekako zabrinut? VALEK: To vam se samo čini. Istina, malo mi je čudno što nisam – kao obično – ja išao u Lazinu pred Lojzeka jer to je uvijek bio moj posao.
(Djeca odnose nakit sa stola, snaha i majka postavljaju tanjure. Lojzek prilazi Valeku.) LOJZEK: Dragi moj Valek, pa s vama nisam još ni riječ prozborio, a toliko vam moram ispričati i jako mi nedostaju naši razgovori.
MAJKA: Neka te to ne žalosti. Pa znaš da je Lojzek sada đak gimnazije u Nadbiskupskom kolegiju, a to su već više škole i ponosni otac ga je htio sam dočekati. No, bit će prilike da se ti i Lojzek do sita napričate, kako to uvijek činite kad on dođe kući.
VALEK (grli ga): O, moj Lojzek, još uvijek si isti. A ja sam se bojao da više nećeš ni pogledati običnog slugu Valeka. No, ti si još uvijek onaj dobri, dragi dječak.
VALEK: I ja se tome nadam, ali se čak malo i pribojavam. Možda Lojzek više neće htjeti sa mnom razgovarati. On će ipak biti veliki gospodin, a ja samo obični sluga... MAJKA: Joj, joj, dragi moj Valek, pa ti bar dobro poznaješ Lojzeka i znaš da se njegovo dobro srce ne može promijeniti. (Čuje se zvonce saonica. Svi osim majke istrče van. Majka klekne pred sliku Majke Božje. Izvana se čuje žamor.)
LOJZEK: E, da znaš, Maks – tu ipak nemaš pravo! Baš danas sam se u vlaku jako naljutio. Jedna sirota starica zapela je malo košarom za kaput neke gospođice, a ova se tako razgoropadila da je počela izbezumljeno na nju vikati: “Oh, taj prostački seljački svijet!”... Nisam mogao izdržati pa sam joj odgovorio: “Gospođice, sve nas hrane seljački žuljevi i njihov znoj pa biste ih trebali malo više poštivati”. I zamislite, nije se gospođica čak ni zastidjela, ali me zato starica zahvalno pogledala.
LOJZEK: Bit će vremena za razgovor ovih blagdanskih dana, a vaša sobica je kao stvorena za to. (Zazvoni pozdravljenje.) MAJKA: Evo, i pozdravljenje već zvoni, pomolimo se prije večere. OTAC (a svi se križaju): U ime Oca i Sina i duha Svetoga. Anđeo Gospodnji navijestio Mariji... (Pri kraju molitve “spušta se zastor”.)
KRAJ
4.9.2006 8:17