...::: Mali koncil, dječji mjesečni list ::: Kateheze > »KRUH NAŠ S...
1 of 6
http://www.glas-koncila.hr/mak/index.php?option=content&task=vie...
»KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI« - uz Dan kruha (Mak, listopad 2001.) KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS Isus naš nebeski Učitelj, rado je uzimao kruh u svoje ruke. Sebe je nazvao Kruhom koji je s neba sišao te je izabrao baš kruh kao znak svoje trajne prisutnosti među nama, njegovim učenicima. Kada bismo otvorili Bibliju, u njoj bismo pronašli više od 350 puta riječ KRUH u raznim gramatičkim oblicima. Biblija nam također može puno reći o kruhu. Hajde, uzmimo u ruke Bibliju i pokušajmo otkriti bar pet mjesta u Starom Zavjetu pet mjesta u Novom Zavjetu na kojima se spominje kruh! (Za ovu vježbu dovoljno je 3-4 minute! Vjeroučitelj može pomoći učenicima u pronalaženju tekstova. U pomoć može „priskočiti“ i Velika biblijska konkordancija, Kršćanska sadašnjost - Dobra vest, Zagreb - Novi Sad,1991.)
I ove ćemo godine svečano proslaviti Dane kruha! Opet će po hodnicima i u učionicama naših škola zamirisati neodoljivi miris svježe ispečenog kruha. Kruh nas prati svakodnevno. Prošećemo li ulicama grada ili mjesta, vidjet ćemo male pekarnice koje prodaju raznovrsne pekarske proizvode. Tko može odoljeti mirisu svježeg kruha, ukusnom slancu ili perecu, toploj kifli, slatkoj krafni, hrskavom lisnatom tijestu... Mljac! Mislim da nema čovjeka koji ne voli kruh! Kruh je život, daje nam snagu i zato ga trebamo sa zahvalnošću primati, prinositi svojim ustima i dijeliti s onima koji ga nažalost nemaju dovoljno. Ostanimo malo u Isusovom vremenu! Isus je bio učitelj koji je propovijedao o kraljevstvu Božjem, i to po gradovima i selima. On je htio da do svakoga dođe njegova riječ. Poslao je i svoje apostole propovijedati ono što je on naučavao, govorio i činio. Nakon što su se vratili, tako s jednog propovijedanja, apostoli su htjeli izvijestiti Isusa kako su prošli u pojedinim krajevima. Bili su sretni što su mogli propovijedati i davati svjedočanstvo za Isusa. Isus je bio također sretan, no on je znao da su i apostoli samo ljudi kojima je potreban odmor. Zato ih je pozvao da se malo odmore u tišini kraja u kojem su se nalazili. Što se dalje zbilo, reći će nam evanđelist Luka: „Saznalo to mnoštvo pa pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: ‘Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju.’ A on im reče: ‘Podajte im vi jesti!’ Oni rekoše: ‘ Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.’ A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: ‘ Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset.’ I učine tako: sve ih posjedaju. A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.“ (Lk 9,11-17) Isus je vidio i osjetio da su ljudi oko njega gladni. Potrebna im je bila okrepa. Pobrinuo se za njih samo onako kako to Bog zna... Pokušajmo zamisliti sebe kako smo došli slušati Isusove riječi. Sjedimo na travi i čekamo kruh kojeg je Isus blagoslovio pa dao učenicima da podijele gladnim ljudima! Jesmo li nestrpljivi? Osjećamo li da nam je
4.9.2006 7:50
...::: Mali koncil, dječji mjesečni list ::: Kateheze > »KRUH NAŠ S...
2 of 6
http://www.glas-koncila.hr/mak/index.php?option=content&task=vie...
blagoslovio, pa dao učenicima da podijele gladnim ljudima! Jesmo li nestrpljivi? Osjećamo li da nam je želudac prazan? Što mislimo kada vidimo kako se dijeli kruh? Da li će prispjeti koji komadić i do nas? Ne zaboravimo, bilo je samo pet kruhova i dvije ribe, a ljudi mnoštvo! Kako je to moguće da svi dobivaju jesti? Kruha ne nestaje! I mi smo dobili svoj komad svježeg kruha! Lijepo je nešto pojesti nakon dugog dana. Evo, što je kasnije jedan iz mnoštva rekao o kruhu kojeg je dobio: Znam sigurno! Još uvijek osjećam okus toga kruha! Dolinom maslina i palmi putovao je Njegov glas dok sam k srcu pritiskao darovani kruh što ga je On darovao i meni. Prvi put dobio sam nešto, a da nisam trebao platiti ili odraditi za to. Prvi put dobio sam kruh koji kao da je pečen na božanskoj ljubavi i dobroti. Josip Šimunović Kako sam se osjećao kada sam dobio Isusov darovani kruh? (Neka učenici pismeno izraze svoj doživljaj) Kruh je dar Božji. On je izvor životne snage i bitno sredstvo za čovjekov život. Biti bez kruha znači biti bez svega. Kruh je svet! (Slijedeća pjesma u obliku litanija može se izvesti dijaloški. Potrebno je dvadeset učenika koji će izvući svaki svoju ceduljicu na kojoj će pisati tekst. Jedan učenik čita a) zaziv POŠTUJMO KRUH, dok drugi b) odgovor na taj zaziv. Npr. 1a) POŠTUJMO KRUH 1b) JER JE NEODOLJIVOG I PLEMENITOG OKUSA! Ovim dijaloškim čitanjem dobiva se dinamika sudjelovanja učenika u nastavi i jedno išćekivanje odgovora zašto trebamo poštivati kruh. Zazivi se mogu napisati i na papire formata A4 i poslagati na ploču, da bi se kasnije iskoristili za zadavanje domaće zadaće!) Poštujmo kruh - jer je neodoljivog i plemenitog okusa! Poštujmo kruh - jer nam daje snagu za život! Poštujmo kruh - jer je on u sebi život! Poštujmo kruh - jer ga nažalost, mnogi ljudi ostaju gladni! Poštujmo kruh - jer za milijune gladnih znači egzistenciju! Poštujmo kruh - jer ga je upravo glad mnogih učinila svetim! Poštujmo kruh - jer ga možemo dijeliti s drugima! Poštujmo kruh - jer nas čini braćom i sestrama kada ga jedemo! Poštujmo kruh - jer nas podsjeća na Onoga koji je postao kruhom da bi utažio glad mnogih! Poštujmo kruh - jer nas podsjeća na Isusa koji je Kruh života! /Prema Feste feiern mit Religionsunterricht praktisch, (ur. Hans Freudenberg), Vandenhoeck & Ruprecht, Gö ttingen, 1996, str. 97./ Ovaj kratki iskaz jako puno govori o kruhu. Cijeli ovaj tjedan posvećen je baš toj namirnici. Ako smo bili pažljivi i slušali jedni druge, onda nam može biti posve jasno, zašto kruh zauzima posebno mjesto u životu čovjeka! Na svijetu postoje mnoge kulture, mnogi narodi koji između ostalog imaju neko karakteristično jelo po kojem su prepoznatljivi i onima koji ne pripadaju njihovom narodu ili kulturi Tako imamo Talijane i njihovu pizzu
4.9.2006 7:50
...::: Mali koncil, dječji mjesečni list ::: Kateheze > »KRUH NAŠ S...
3 of 6
http://www.glas-koncila.hr/mak/index.php?option=content&task=vie...
su prepoznatljivi i onima koji ne pripadaju njihovom narodu ili kulturi. Tako imamo Talijane i njihovu pizzu, Japance i suschi, Kineze s kineskom hranom. Ali, svi poznaju kruh i kruh je koliko - toliko zajednički svima. U kruhu je sadržana sva simbolika ljudskog života. U njemu je dano sve ono za što se čovjek bori svojim radom da bi mogao živjeti i sutra. Kruh je naprosto život. Kruh je namirnica od koje možemo puno toga naučiti. Zanimljivo je promotriti, što je sve potrebno da bi do čovjeka došao tako ukusan proizvod. Potrebne su žitarice, sol, voda, kvasac, toplina i svakako čovjekov rad. (Dobro je pripremiti jedan stol na koji bi se stavljali ovi potrebni sastojci za dobivanje kruha. Svaki sastojak ide na posebno za to određeno mjesto. Žitarice idu na zelenu površinu, sol na žutu, voda na plavu, kvasac na sivu i svijeća na crvenu površinu. U sredini ostavimo mjesta za kruh kao finalni proizvod). Žitarice - jedno zrno žita ne čini kruh, nego zrnje mnoštva klasova. Zrna se samelju i postaju fino brašno. Zrnje nam poručuje da čovjek nije biće samo za sebe, da nije sam na ovome svijetu, nego je društveno biće i svoj život provodi u komunikaciji s ostalim ljudima. Čovjek čovjeku pomaže da bude više čovjek, tako i zrno žita drugome zrnu da bude fino brašno. Sol - samo je malo potrebno soli da kruh bude ukusan, ali ako i to malo nedostaje, kruh gubi svoj okus i nije ukusan za jelo. Sol je začin. Kruhu možemo dodati i još neke začine koji poboljšavaju njegov okus i vrijednost. Isus je rekao da moramo biti sol u svijetu da bi nas svi mogli prepoznati da smo njegovi. Kako biti sol u svijetu? Što to znači? Kao što sol poboljšava okus kruhu, tako je sol u našim životima Deset Božjih zapovijedi i opći bon - ton koji nam pomažu da budemo što bolji jedni prema drugima i prema Bogu koji se brine za nas. Voda - u „proizvodnju“ kruha ide i voda. Voda je također život. Bez nje ne možemo. Voda je izvor života i u sebi nosi uvijek čistoću i povezanost jer vodu trebaju sva živa bića da bi mogla ispuniti svoju zadaću dobivenu od Stvoritelja. Vodu treba i zemlja, i biljka, i životinja i čovjek. Nju pijemo, u njoj se kupamo i tako čuvamo svoju čistoću i zdravlje! Voda nas potiče i daje primjer da kao što ona čiti i pere, da i mi „čistimo“ sve ono što ne valja u našim životima, kako bi, uvijek mogli biti bistri i čisti pred drugima i pred Bogom. Kvasac - Kvasac daje brašnu snagu promijene. Pomoću kvasca brašno postaje tijesto. Da brašno postane tijesto potrebno je i vrijeme mira i tišine. Ljudi zamijese kruh, ali ga ne peku odmah. Uvijek ostave tijesto malo u miru. Da bi čovjek mogao kvalitetno živjeti u skladu s Bogom, drugim ljudima i prirodom, potrebne su i kod njega promijene. Promijene u ponašanju, govoru, načinu života. Sve se to ipak događa u tišini gdje čovjek može biti svjestan sebe, svjestan da nije robot, nego Božje stvorenje kojemu Bog može pomoći da se promijeni i da ostavi svoj prijašnji, ne baš uvijek pohvalni način života. Vatra, toplina - toplina oblikuje kruh i daje mu okus kojemu ne možemo odoljeti. Tek kada se ispeče, možemo reći da imamo gotov kruh. Vatra u sebi sadrži ljubav, toplinu i snagu za preobrazbu. Čovjeku je potrebna snaga topline ljudskoga srca, da bi u potpunosti bio ono za što je stvoren, da bi bio čovjek - stvorenje stvoreno na sliku Božju! Sve to - žitarice, voda sol, kvasac, toplina, ostali bi samo potrebni sastojci za kruh da nema čovjekove ruke koja daje svemu tome konačan oblik i svrhu. Svojim radom, čovjek nasljeduje Boga i tako se uključuje u stvaranje svijeta. Nije ni čudo što je Isus izabrao kruh da bude trajan spomen na njega dok on ne dođe ponovno u svojoj slavi. U svakoj svetoj misi, posvećuje se kruh koji predstavlja Isusovo tijelo. A taj kruh daje nam snagu da živimo kao vjernici i Isusovi učenici. Isus je naš nebeski kruh. Kao što ne možemo bez zemaljskog kruha, ne možemo kao vjernici ni bez nebeskog kruha. Jesmo li toga svijesni? Jesmo li svijesni što znači kruh i kakvo posebno mjesto zauzima u našem životu? Kruh je svet, kruh je život. Zato je i potrebno prema njemu odnositi se s puno zahvalnosti i strahopoštovanjem! Isus je sebe nazvao kruhom. Znao je govoriti: „...“ Slijedeće citate pokušajte ispravno složiti! (Na ploči se može napisati pogrešno poredane riječi citata, a učenici neka u svojim bilježnicama odgonetnu citat! Podebljana riječ je početna riječ citata!) IM JA KRUH ISUS SAM REČE: ŽIVOTA. (Iv 6,35) KOJI KRUH ŽIVI JA JE S SAM SIŠAO. NEBA (Iv 6,51) Na svakoj svetoj misi, svećenik prinosi kruh ovim riječima: BLAGOSLOVLJEN SI, GOSPODINE, BOŽE SVEGA SVIJETA:
4.9.2006 7:50
...::: Mali koncil, dječji mjesečni list ::: Kateheze > »KRUH NAŠ S...
4 of 6
,
http://www.glas-koncila.hr/mak/index.php?option=content&task=vie...
,
OD TVOJE DAREŽLJIVOSTI PRIMISMO KRUH ŠTO TI GA PRINOSIMO; OVAJ PLOD ZEMLJE I RADA RUKU ČOVJEČJIH POSTAT ĆE NAM KRUHOM ŽIVOTA. (te riječi učenicima se može ispisati na školskoj ploči, u stilu “Kola sreće”, tj. da budu upisana samo neka slova, a pogađanjem ostalih slova moraju doći do konačne poruke, npr.: _ L _ _ O _ L O _ _ E _ • _ I , • _ O _ _ O _ I _ E • _ O _ E.....itd) Isto tako na svakoj svetoj misi, kruh postaje Isusovo Tijelo i to po riječima koje svećenik svečano izgovara: UZMITE I JEDITE OD OVOGA SVI: OVO JE MOJE TIJELO KOJE ĆE SE ZA VAS PREDATI. (riječi se može ispisati na ploču u stilu “Kola sreće”, kao u gornjem primjeru) U svetoj misi, u molitvi koju nas je naučio moliti Isus, a ona se zove OČE NAŠ, imamo zaziv u kojemu se spominje kruh! Koji je to zaziv? KRUH NAŠ SVAGDANJI DAJ NAM DANAS! Jeste li koji puta razmišljali što znači taj zaziv u molitvi Očenaša? (Učenici mogu dati usmeno svoje odgovore!) Molitva Očenaša ima, ako bi je pažljivo „rasjeckali“, rasčlanili, sedam molbi. Zaziv kruh naš svagdanji daj nam danas, smjestio se u sredini Isusove molitve i dijeli sedam molbi u dva dijela. Oče naš koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Pod kruhom našim svagdanjim, razumijemo sve ono što uzdržava naš tjelesni život. Kruh je simbol ne samo hrane, nego i odjeće, obuće, zraka i zdravlja uopće. Bog nam je stvorio organe i oni mogu funkcionirati ako izvan svoga tijela posjedujemo energiju, „gorivo“, hranu za njihovo uzdržavanje i funkcioniranje. Hranu ne možemo posve sami proizvesti. Ona ovisi i o uvjetima koji nisu u čovjeku. Zasijano žito treba kišu i sunce, izvori trebaju oborine... Molitva za kruh svagdanji nas upozorava i na Boga i uči da je naš život u njegovim rukama. On je naš Stvoritelj. U našim materijalnim potrebama kao što su hrana, piće, zdravlje... ne možemo bez Boga. Zato je u našem narodu prisutno strahopoštovanje prema kruhu. Baciti kruh i s nepoštovanjem se prema njemu odnositi, ljudi jednostavno smatraju grijehom. Kruh, nekako, nosi biljeg Božje prisutnosti. On je naime dar Božji, jer je plod čovjekovih ruku i Božje darežljivosti. Stoga se ne može dopustiti nedostojan odnos prema njemu. Tko nedostojno postupa s kruhom, vrijeđa i Boga i ljude. Bog je stvorio naše tjelesne potrebe, ali je dao i sve čime ih možemo zadovoljiti. On je poput svagdašnjeg kruha. Ali sami znamo da nam se On daje i kao euharistijski kruh. Dok zemaljski kruh zasićuje i uzdržava samo naše tijelo, euharistijski kruh zasićuje samo našu dušu. Zemaljski i euharistijski kruh su tako cjelovit kruh za naš život. Čovjek naime ne živi samo od tijela nego jednako, i još više, od duše. Oboje treba hraniti i uzdržavati. Kao što bolest i smrt ugrožavaju tjelesni život, tako i grijeh, otpad od Boga i mržnja prema bližnjemu ugrožavaju naš duševni život. Zato Očenaš misli na oba kruha i u njemu se za njih moli. Molitva za kruh svagdašnji je molba da se Bog brine za nas, njegova stvorenja. Ona želi podsjetiti Boga na nas, da smo mi njegovi, ali želi i nas podsjetiti da se Bog ipak neprestano brine za nas, ma kako god to koji puta izgledalo neprihvatljivo ili bolje, odmah neosjetljivo! Možemo kratko zaključiti ovo naše kratko razmišljanje o četvrtoj molbi Očenaša. Ta nas molba upućuje da neprestano budemo s Bogom, da se oslanjamo na njegovu zaštitu, na njegovu providnost, na njegovu brigu o
4.9.2006 7:50
...::: Mali koncil, dječji mjesečni list ::: Kateheze > »KRUH NAŠ S...
5 of 6
http://www.glas-koncila.hr/mak/index.php?option=content&task=vie...
nama. Ona nas upozorava da u poslu i vlastitom životu ne zaboravimo na Boga, da i tada budemo s njim. Nama vjernicima, Bog bi trebao biti u središtu naše egzistencije, života, baš kao što izgleda da se u nekom smislu, Bog stavio usred Očenaša poput temeljne životne osi i kojoj sve stoji. (Prema knjizi Tomislava Ivančića, A vi tako molite, Zagreb 1992, str. 115-121). Za zadaću mogu se napisati sastavci na pojedine zazive iz pjesme Poštujmo kruh: Poštujmo kruh - jer nam daje snagu za život! Poštujmo kruh - jer je on u sebi život! (Asocijacija na molitvu Očenaša) Poštujmo kruh - jer ga nažalost mnogi ostaju gladni! Poštujmo kruh - jer nas podsjeća na Isusa koji je Kruh života! Najbolji se sastavci mogu iskoristiti za vanjsku proslavu Dana kruha u školama. Njima se mogu ukrasiti panoi uz prigodne motive i slike. Svako odijeljenje neka ukrasi na svoj način kutić s kojim bi se pridružili proslavi Dana kruha, a u kojima bi bili aranžirani razni maštoviti pekarski proizvodi, koje su učenici napravili uz pomoć svojih roditelja ili baka... Mogla bi se osmisliti i zajednička kratka priredba za cijelu školu na koju bi bili pozvani roditelji i svećenik. (Mogu se upotrijebiti i tekstovi iz ove kateheze!) Ako je moguće, neka se organizira prodajna izložba, gdje bi se uz prezentacijski kutić svakog odijeljenja mogli vidjeti i kupiti pripremljeni proizvodi, a sakupljeni novac bi se dao za neku dobrovoljno - humanitarnu akciju. Tu se učenici uče da radom i trudom nešto zarade i daruju potrebitima! Čovjek nije otok sam za sebe! Kateheza se može završtit s meditacijom o kruhu. KRUH Kruh, taj plod što ga zemlja daje čovjeku za život, uzeo si u svoje ruke Ti, božanski Učitelju i učinio ga trajnim znakom svoje prisutnosti među nama, Tvojim učenicima! Hvala Ti! I za prisutnost i za kruh! Dok ga gledam i jedem sve sam više gladan Tebe, Tvoje dobrote i Tvoje ljubavi... Zato ga uvijek sa zahvalnošću primam u ruke i ustima prinosim, jer znam da si Ti u njemu i da ja snagom kruha postajem bolji, pravedniji i više Tvoj... Josip Šimunović DODATAK - Varijacija na temu o kruhu S nižim razredima moguće je izvesti simpatični ritmičko - scenski prikaz „Život zrna “. Učenicima se podijele uloge: sijač, sunčeve zrake (dvoje učenika), kiša (dvoje učenika), vjetar (dvoje učenika), pekar, trgovac, kupci (troje učenika) i zrna (ostali učenici). Ako bi se prikaz izveo na školskoj razini, dobro bi bilo da djeca budu odjevena u kostime, npr. sunčane zrake u žuto, kiša u plavo, vjetar u nježnu kombinaciju svjetloplave i sive boje zrno u smeđe - žutu kombinaciju NEKA SVAKI UČENIK DOBIJE SVOJU ULOGU! Animator je
4.9.2006 7:50
...::: Mali koncil, dječji mjesečni list ::: Kateheze > »KRUH NAŠ S...
6 of 6
http://www.glas-koncila.hr/mak/index.php?option=content&task=vie...
boje, zrno u smeđe žutu kombinaciju. NEKA SVAKI UČENIK DOBIJE SVOJU ULOGU! Animator je vjeroučitelj/ica koji izgovaraju riječi pojedinih dijelova ritmičko - scenskog prikaza. Vjeroučitelj/ica govori sve ono što je otisnuto velikim tiskanim slovima. Može se puštati i lagani instrumentali s karakterističnim zvukovima za pojedine faze, npr. zvuk blage kiše, vjetra... Scenski prikaz ide ovim fazama: 1.
2. 3.
4.
5.
6. 7.
8. 9. 10. 11. 12. 13. 14.
15.
JEDNOGA DANA IZIĐE SIJAČ POSIJATI SVOJU NJIVU - Učenik/sijač prolazi praznim dijelom učionice ili određenog praznog prostora koje predstavlja pustu njivu, glumeći kako na sve strane baca sjemenje/zrna. Tako prođe njivom dva puta. Dok je on još na njivi, učenici koji glume zrna, polako se u tri - četiri reda pojave na njivi, sklupčani, čekajući daljnje upute koje daje vjeroučitelj/ica. Sijač se nakon toga makne s njive. POSIJANA ZRNA U ZEMLJI ČEKAJU DA PROKLIJU, NIKNU. (Kratka pauza do 5 sekundi!) ODJEDNOM, POČINJE PADATI KIŠA KOJA SVOJIM KAPIMA ZALIJEVA MALA ZRNA - na scenu dolaze učenici koji glume kišu. U rukama nose malu posudicu s vodom, te lagano škrope mala zrna. To učine dva puta te se maknu s njive. NAKON KIŠE DOLAZI SUNCE. ONO BUDI NAŠE SJEMENJE - dolaze učenici koji glume sunčane zrake. Svaki dotakne svako zrno. Smjeste se negdje u sredinu njive i ostanu tu trepereći rukama, glumeći sunčane zrake. ZRNO OSJETI NA SEBI TOPLE SUNČANE ZRAKE I POČINJE SE OKRETATI PREMA SUNCU učenici - zrna malo se pokrenu i pogled usmjeruju prema sunčanim zrakama. Još uvijek su u sklupčanom stanju! ZRNO POČINJE MALO PO MALO RASTI I OBLIKOVATI TRAVKU I KLAS - učenici odglume rast travke. Kleče na oba koljena, a posred glave stave lijevu ruku koja označuje malu vlat trave. SIJAČ JE DOŠAO POGLEDATI SVOJU NJIVU. RADUJE SE MALIM TRAVKAMA KOJE ĆE POSTATI ŽITNO POLJE - učenik/sijač prođe svojom njivom gledajući što treba još učiniti za nju. Jednu travku dotakne, drugu malo ispravi, kod treće nešto pomakne... i izađe na drugom kraju njive. TRAVKA BIVA SVE JAČA I JAČA, SVE VEĆA I VEĆA - Učenici se ustanu i s obje u vis podignute ruke, oblikuju klas! KLAS OSJEĆA NA SEBI VJETAR KOJI PUŠE I KOJI GA NJIŠE - njivom prođu učenici koji glume vjetar. Oni zaljuljaju klasove. KLAS NIJE SAM. IMA MNOGO KLASOVA. ZAJEDNO SU POSTALI ŽITNO POLJE. (Kratka pauza do 5 sekundi!) DOLAZI VRIJEME ŽETVE. SIJAČ ĆE POŽETI SVOJU NJIVU - učenik/sijač dođe i odglumi žetvu. SVOJE ŽITO SPREMA NA JEDNO MJESTO, U SVOJU ŽITNICU - učenici/zrnje se skupe na jednom mjestu. ŽITO, NADALJE, BIVA PRIPREMLJENO U FINO BRAŠNO. BRAŠNO DOLAZI DO PEKARA, A ON PRIPREMA MIRISNE PEKARSKE PROIZVODE - Na sredinu dolazi učenik/pekar koji na malom stoliću mijesi kruh. učenici koji su glumili zrnje dolaze do učenika/pekara, sjednu ispred njega te govore što su postali i to riječima: Ja sam postao kruh! Ja sam postala ukusna kifla! Ja slanac! Ja perec! I ja sam postala perec! A ja kruh! PEKAR NE ČUVA SVOJE PROIZVODE ZA SEBE, NEGO IH DOPREMA U TRGOVINU DA IH LJUDI UJUTRO MOGU KUPITI - učenici odlaze na drugi kraj prostorije gdje je improvizirana mala trgovina sa stolićem (na kojem su pekarski proizvodi: kruh, kifla, slanac, perec...) i učenikom/trgovcem. Učenici koji su glumili zrnje, sjednu ispod stola i čekaju „tko će ih kupiti!“ Ulazi učenica koja glumi mamu i kupuje od trgovca perec. Jedan učenik govori: „Mene je kupila jedna mama i odnijela svome sinu!“ Dolazi učenik koji glumi tatu koji kupuje kiflu. Jedna učenica govori: „Mene je kupio tata i darovao svojoj kćerki koja ide u školu!“
Vjeroučitelj/ica završava: MALO JE ZRNO POSTIGLO SVOJ ŽIVOTNI CILJ. ZAJEDNO S DRUGIM ZRNJEM BILO JE POSIJANO NA NJIVI. S DRUGIMA JE RASLO, RADOVALO SE SUNCU I KIŠNIM KAPIMA, TE SE IGRALO S NESTAŠNIM VJETROM. KAD JE DOŠLO VRIJEME, SIJAČ JE POŽEO NJIVU, A ZRNO KOJE JE IZRASLO U VELIKI KLAS, SMLJEVENO U FINO BRAŠNO, PEČENO NA TOPLINI, PRETVORENO U NEODOLJIVI MIRISNI PROIZVOD I NA KRAJU RAZVESELILO ONOGA KOJI GA JE KUPIO! Priredio: Josip Šimunović
4.9.2006 7:50