DAROVE NAM JESEN DA Upute za izvođenje (Djeca pjevaju neku pjesmu vezanu uz kraj u kojem žive - u našem primjeru “Meknite se gore”)
Marko: OVU PJESMU O ZAGORJU MI VOLIMO ZAPJEVATI Ana: A ZAGORJE NAJLJEPŠE JE KAD GA JESEN SVEG POZLATI!
- prema želji i mogućnostima stvoriti dojam jeseni na pozornici - djeca odjevena u narodne nošnje ili šaroliko, a ostali prema ulogama koje imaju - predviđeni tekst dječaka i djevojčica može se raspodijeliti na više glumaca, prema broju djece u skupini - predložene pjesme mogu se izmijeniti ili izostaviti, prema želji i mogućnostima
Ivan: ŠLJIVE SOČNE, GROŽĐE ZRIJE, JABUKA SE S GRANE SMIJE! Maja: MI O VOĆU PJESMU ZNAMO, HAJDE DA JE ZAPJEVAMO! Svi (pjevaju, a djeca koja predstavljaju voće plešu kolo):
KRUŠKA, JABUKA, ŠLJIVA VELI MALI IVA: “TO JE VOĆE SLATKO, NJEGA VOLI SVATKO!” KRUŠKA, JABUKA, GROŽĐE, KADA JESEN DOĐE ONDA VOĆE ZRIJE, DJEČICI SE SMIJE! Kruška: SOČNA SAM I JAKO FINA… Jabuka: A JA PUNA VITAMINA!
Šljiva: SLATKI PEKMEZ ĆU VAM DATI…
24
Grozd: JA VAS MOŠTOM DARIVATI! Marko: SVE VOĆE JE ZDRAVA HRANA, JEST ĆEMO GA SVAKOG DANA. A DA ONO BOLJE ZRIJE, SUNCE MU SE S NEBA SMIJE! (Na pozornicu dolazi sunce.)
Ana: O, SUNAŠCE NAŠE MILO I TI SI NAS POHODILO! Sunce: EVO MENE MALO K VAMA, JER NE VOLIM SAMO BITI. DODIRNUT ĆU SVE PLODOVE PA ĆE BRŽE DOZORITI. ( (Svi pjevaju pjesmu “Da mi je biti sunce” ili neku drugu pjesmu o suncu. Istodobno dijete-sunce obilazi plodove i dodiruje ih, a ispred njega se postavlja dijete-oblak.)
Ivan: ŠTO JE OVO? ŠTO SE ZBIVA? CRNI OBLAK SUNCE SKRIVA! Maja: KIŠICA ĆE PASTI S NEBA, ŽEDNOJ ZEMLJI VODE TREBA. ( (Svi pjevaju “Kišica na zemlju pada” ili neku drugu pjesmu o kiši; može se samo s kasetofona pustiti i zvuk kiše koja pada...)
Oblak: NE ŽURITE SVOJOJ KUĆI! KIŠU SLATI VIŠE NEĆU. ŽEĐ SAM SAMO UGASIO SVEM POVRĆU, VOĆU, CVIJEĆU. (Oblak se miče, a sunce ponovno dolazi)
Marko: NEVRIJEME JE BRZO PROŠLO I SUNCE JE OPET DOŠLO! Sunce (obraća se dječaku koji ima ruku u gipsu):
GLEDAM TEBE, DIJETE MILO. ŠTO SE S TVOJOM RUKOM ZBILO?
Stjepan (posramljeno):
U VOĆNJAKU IZA KUĆE JABUKE SAM JUČER BRAO PA ZBOG SVOJE NESPRETNOSTI NA ZEMLJU SE SKOTRLJAO… SAD ME OVA MUKA SNAŠLA
LA - ZA PLODOVE BOGU HVALA! - U GIPSU SE RUKA NAŠLA! Ana: MOGLO JE I GORE BITI, ALI SREĆOM, SVE NAS ŠTITI NEVIDLJIVI ČUVAR S NEBA. NJEMU “HVALA” REĆI TREBA! (Na pozornicu dolazi anđeo raširenih krila.)
Anđeo: SAD ĆU VAM JEDNU TAJNU OTKRITI, NE ŽELIM VIŠE NEVIDLJIV BITI, JER SVATKO OD VAS TO MORA ZNATI - SVAKI VAŠ KORAK ANĐEO PRATI! (Nakon toga anđeo stane na povišeno mjesto i tu ostane do kraja predstave bdije nad svima. Dok se penje može se otpjevati pjesmu “Anđeo čuvar”.)
Ivan: POGLEDAJTE TKO SE SPRETNO TU U OVOM KUTU SKRIVA I U ČUDU SAD PROMATRA ŠTO SE OVDJE DANAS ZBIVA. Maja: O, OKRUGLA BUNDEVICE! VEĆ ZAMIŠLJAM TVOJE LICE KAD STRAŠILO NAPRAVIMO DA SE MALO ZABAVIMO. Bundeva: NEKA, NEKA, DJECO DRAGA, SAD MI MALO ZAPJEVAJTE, A STRAŠILO KAD POSTANEM NAJLJEPŠU MI SVIJEĆU DAJTE! Svi (pjevaju pjesmu kao brojalicu):
VELIKA JE BUNDEVA
IZRASLA U POLJU. STRAŠILO ĆU OD NJE PRAVIT IMAM ZA TO VOLJU! NAPRAVIT ĆU VEL’KE ZUBE, NOS I KRUPNE OČI I UPALIT U NJOJ SVIJEĆU DA SVIJETLI PO NOĆI. STRAŠILA SE JA NE BOJIM, IAKO SAM MALI, JER JA ZNADEM: TO JE SVIJEĆA ŠTO SE U NJEM PALI. (Nekoliko djece-listova protrči pozornicom.)
Marko: ŠUŠTANJE NEKO ČUJEM JA SADA, KAO DA LIŠĆE S DRVEĆA PADA Ana: A PTICE TUŽNO SJELE UZ PUT, JAČAJU KRILA ZA DALEK PUT.
(Dvije ptičice sjede i mašu krilima.)
Prva ptica: PTICA SELICA LETJETI MORA PREKO LIVADA, ŠUMA I GORA. Druga ptica: ALI U SRCU SVAKA ĆE ZNATI DA NAS NA PUTU DRAGI BOG PRATI. Ivan: DA, BOŽJA POMOĆ NAM SVIMA TREBA, PA I JESEN POSLANA NAM S NEBA. Maja: LETITE, PTICE, SRETNO VAM BILO! NEK’ NAŠA PJESMA JAČA VAM KRILO! (Ptice protrče pozornicom i “odlete”.)
Napisala: Ankica Svirač Marko: GLE, NA DLANOVE NAM S DRVETA PAO PONEKI LISTIĆ, LIJEP, ZLATNOŽUT… Ana: MAHNIMO LIŠĆEM PTICAMA DRAGIM, POŽELIMO IM SRETAN PUT. (Svi mašu i pjevaju neku “Jesensku pjesmu” ili neku drugu pjesmu o jeseni. Istodobno dijete-sunce napušta pozornicu.)
Ivan: O, DAN JE DANAS POSTAO KRAĆI I USKORO ĆE VEĆ VEČER DOĆI… Maja: MENI JE HLADNO I SPAVA MI SE, ŽELIM ŠTO PRIJE U KREVET POĆI… Marko: DA, IMAŠ PRAVO, I SUNCE SE SKRILO. DOBRO NAM KAŽEŠ, POSPANKO MALA, AL’ PRIJE TOGA, JOŠ JEDNOM PJESMOM BOGU I JESENI RECIMO: “HVALA!” Svi (pjevaju na melodiju pripjeva pjesme “Glori,glori aleluja”):
OJ, JESENI, TEBI HVALA, PLODOVE SI NAMA DALA, A BOGATSTVO KRILA TVOOOG DAJE NAM DOBRI BOG. GLORI, GLORI, ALELUJA, GLORI, GLORI, ALELUJA, A BOGATSTVO KRILA TVOOOG DAJE NAM DOBRI BOG!
kraj
25