VJERUJEM…
MALI KONCIL − BROJ 5, SIJEČANJ 2013.
TKO JE UNAPRIJED ZNAO ZA KRISTOVU MUKU?
Ljudi koji su živjeli više stotina godina prije Krista nisu znali za kaznu razapinjanjem, jer su tu najgoru vrstu mučenja izmislili Rimljani. Ali jedan čovjek je znao da će Sin Božji biti raspet i neljudski iznakažen, i da će pustiti da ga odvedu kao “janje na klanje”. Bog mu je objavio pojedinosti Isusove muke; izdaju za 30 srebrnjaka, raspeće među zločincima, kosti koje mu ne polomiše (iako razbojnicima jesu), pokop u bogataševu grobu (iako je bio siromašan i bez groba), Judino samoubojstvo i “krvavu” njivu kupljenu za njegove srebrnjake; pobjedu i uskrsnuće pravednika. Kako je prorok prorekao, tako se i dogodilo. Koji je to prorok bio, otkrijte uz pomoć njegovih riječi, koje ćete pronalaziti - u osmosmjerci! Učinite li sve točno, u 6 nezaokruženih slova ostat će vam ime proroka kojem je Bog “dojavio” što će se dogoditi s njegovim Sinom.
Za naše G _ _ _ _ _ _ probodoše njega, za opačine naše NJ _ _ _ satriješe. Na njega pade K _ _ _ _ radi našeg M _ _ _, njegove nas R _ _ _ iscijeliše. (...) Ko J _ _ _ na klanje odvedoše ga; ko O _ _ _, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio U _ _ _ svojih. (...) U _ _ _ mu odrediše među zločincima, a G _ _ _ njegov bi s bogatima, premda nije počinio N _ _ _ _ _ _ _ nit su mu usta L _ _ _ izustila.
I A T S U N
6
E N C E I E
H Z NJ V M P
E A Z I O R
J K R K I A
VJEROPLOV
SIJECANJ_2013_03_31.indd 6
I A U A Ž V
R A N E A D
G R O B L E
A G E NJ J A
Vjerujem u Isusa zato što je moćan i oživljava ljude. (Bruno Krizmanić, učenik)
Prateći u Godini vjere - u našoj rubrici Apostolsko vjerovanje, stigosmo i do njegovih najtegobnijih redaka. Onih koji govore o tome kako je Isus bio raspet, kako se mučio i umro… Nekako “prerano”, odmah nakon Božića? Još “daleko” od korizme i dana crkvene godine kad se spominjemo Isusove muke i smrti? Ipak, nije loše i češće posvijestiti si zašto je Isus došao, zašto je Bog svoga Sina poslao u ovu “suznu dolinu”, u kojoj se i umire… Zemlja, kao planet na kojem živimo, izgleda nam veoma velika, no znamo da je ona u svemiru kao zrnce prašine. I kada bi nestala, svemir to gotovo ne bi ni osjetio... A što je onda tek čovjek, tako malen, kolika je njegova vrijednost? Prašina na zrncu prašine? Slab, nemoćan, “nikakav”?
BI LI BOG “SILAZIO” BEZ VEZE? Osim što je, “svemirski” gledano sićušan i nevažan, čak i ljudskim očima - gledano izvana - nakon smrti pojedinu osobu brzo zaboravimo ili je rijetko spominjemo. Pamti ju njena najbliža rodbina, a i to ima “rok trajanja”.
Vjera je nešto što nikada ne možeš zaboraviti. (Iva Lucija Rajić, učenica)
Vjera je smisao života, jer bez vjere nema života. (Mihaela Mihaljević, učenica)
27.12.2012 12:24:40
VJERUJEM…
MALI KONCIL − BROJ 5, SIJEČANJ 2013.
A opet, bi li Sin živoga Boga napustio Ipak, nakon Isusove smrti, dok su nebo i došao na zemlju proživjeti je- se gotovo svi apostoli razbježali, ti dan težak ljudski život, podnijeti još “potajni”, Nikodem i Josip iz Aritežu muku, pa uskrsnuti, a sve to da mateje, ugledni ljudi, usudili su bi tomu “beznačajnom” čovjeku “otvo- se tražiti od Pilata Isusovo tijerio nebo”? lo i pokopati ga u novi grob. Upravo suprotno! Čovjek je Bogu pre- Iako je to bilo veoma opasno, vrijedan, on je biće za koje se Bog po- oni su se odjednom pokazali sebno brine. Uostalom i sam Isus, kao veoma hrabri. Prestali su čuvati Bog i čovjek, uvijek kad je trebao birati svoju “kožu” i izložili su se. Svaizmeđu čovjeka i ljudskih propisa, za- ka čast! kona, opredjeljivao se za čovjeka. Bez Ni danas nije uvijek obzira što ga je upravo to dovelo do lako biti vjernik, čak i smrti na križu. u sredinama gdje su vjernici (ili “vjerniDANAS SLAB - SUTRA JAK! ci”?) u većini. VjerKoliko puta ste, dragi makovci/ice, po- nici će često biti željeli biti hrabri, spretni, domišljati ili izrugivani, omalovabar malo zapaženiji pred drugima. No žavani, ponižavani, patit će zbog vjere, od potajne želje nikako da se dogodi bit će “razapeti”. Samo neka to ne bude nešto “konkretno”, opipljivo. Tako su i iz straha što ćemo jedno osjećati i miIsusu neki dolazili potajice, po noći, raz- sliti, a drugo govoriti i činiti. Daj nam, govarati s njim jer se nisu usudili pred Bože, snage da se i mi znamo vjernički izložiti kad to uistinu zatreba! javnošću pokazati njegovima…
SMRT KOJA DONOSI ŽIVOT
Bazilika Isusova groba u Jeruzalemu
Ako imaš vjeru, imaš i ljubav. (Ana Topić, učenica)
O smrti i umiranju ljudi obično ne vole razgovarati. Malo zbog straha (jer nitko ju baš ne priželjkuje i ne priziva), malo zato što se ljudima (pa čak i onima starim, koji bi već morali biti sasvim “pripravljeni” za nju) obično čini da je to nešto njima “još jako daleko”. A to se, zapravo, nikad ne zna. I nitko ne zna.
Za mene je vjera kad idem u crkvu, kad se molim; vjera mi daje snagu, hrabrost i veselje za život.
VELIKI O PATNJI
• “Svaka patnja na zemlji posvećena je ljubavlju Božjom.” (Gertrud von le Fort)
• “Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.” (F. M. Dostojevski) • “Osim križa nema drugih ljestava za uspon u nebo.” (Sv. Ruža Limska)
Ali zato znamo, ili bismo trebali znati, ono što će nam olakšati razmišljanje o smrti. Trebali bismo znati da je Isusova smrt, koju spominjemo u Apostolskom vjerovanju, zapravo, svima nama donijela - život! I to onaj vječni, koji nikad ne prestaje! A kad to znamo, i kad smo životom uz Isusa, ni smrti se više ne plašimo! Priređuje vjeroučiteljica Ivanka
Vjerovati znači ljubiti, govoriti iz srca, živjeti i vjerovati u Boga. (Marina Babić, učenica)
(Leona Marović, učenica)
7 SIJECANJ_2013_03_31.indd 7
27.12.2012 12:24:57