Franjo Hijacint Eterović OSOBA, ETIKA I NACIJA Rasprave, studije i članci
Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća Knjiga 32. Uređuje Vladimir Lončarević
Franjo Hijacint Eterović
OSOBA, ETIKA I NACIJA Rasprave, studije i članci
Glas Koncila Zagreb, 2017.
Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika mons. Ivan Miklenić Priredio Domagoj Augustin Polanščak Uredništvo Ivan Čulo, Zdravko Gavran, Vladimir Lončarević, Daniel Miščin, Božidar Petrač, Domagoj Račić, Ivan Šestak, Vlado Vladić Korektura Vladimir Lončarević Unos i grafička priprema Dragica Šantić Oblikovanje naslovnice Blaženka Matić Tisak
Web 2 tisak d.o.o.
Tiskano u studenome 2017. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika. Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske. IISBN 978-953-241-548-3 CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000980248.
FRANJO HIJACINT ETEROVIĆ1 Portret kršćanskog humanista Važno je da se katolik ne prepusti malodušju, da ne odbaci oružje, da ne zaspi kao onaj skretničar na sudbonosnoj rampi koji se probudio onda kad je nastala nepopravljiva katastrofa. Važno je, uzmemo li pozitivno, da katolik bude čovjek čvrste vjere, nošen radosnom nadom budućeg života, jednom nogom čvrsto utemeljen u ovaj svijet, koji treba izgrađivati do punine, a drugom nepokolebljivo usađen u eshaton, u život konačno otkupljenog i spašenog Božjeg djeteta. François Mauriac 1
U pripremi ove knjige odlučili smo se za ime Franjo Hijacint zato što je Franjo krsno ime koje je Eterović zadržao u građanskim dokumentima, dok je Hijacint redovničko ime, koje je dodatak krsnom imenu i stoga u pravilu dolazi na drugo mjesto. Zbog metodološke dosljednosti i jasnoće pri čitanju ovdje izabranih tekstova, ime Franjo Hijacint upotrebljavali smo i onda kad se Eterović potpisivao imenom Jacint, Hijacint ili Hijacint Franjo, ali i onda kad se nije potpisivao ili kad se potpisivao pseudonimom (Junior, Ethicus, dr. Frane Zumbulov, Frane Palušić) i šifrom (h., H. E.). U navođenju i potpisivanju tekstova koji su objavljeni na engleskom i španjolskom jeziku zadržali smo stranu inačicu Eterovićeva imena i prezimena.
VII
Osoba, etika i nacija
I. Franjo Hijacint Eterović rođen je, zajedno s bratom blizancem Mirkom, 4. listopada 1913. u Pučišćima, gradiću i luci na sjevernoj obali otoka Brača, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji.2 Otac Lovro i majka Marija svojemu su djetetu, osmomu po redu od njih desetoro, na krštenju u mjesnoj crkvi Sv. Jeronima nadjenuli ime Franjo. Mukotrpna povijest obitelji Lovre i Marije Eterović započinje davno prije Franjina rođenja. Ubrzo poslije vjenčanja s Marijom rođenom Petrović, otac Lovro je 1902. otišao u Sjedinjene Američke Države. Poslije dvije godine za njim je došla i njegova supruga, zajedno s njihovim prvim djetetom, sinom Tončijem. Otac je radio na različitim poslovima, od New Yorka do Kentuckya, da bi se konačno zaposlio u Clevelandu, gdje je supruga Marija rodila još troje djece, sinove Matu i Ljubu te kćer Margaritu. Za mnoge iseljenike život u tuđini bio je težak i nerijetko ponižavajući, pa se znalo reći »Amerika čemerika«. Radnici nisu imali gotovo nikakvu pravnu zaštitu, sindikati su se tek počeli osnivati, a bezobzirni poslodavci cijedili su useljenike do iznemoglosti, gledajući u njima isključivo jeftinu radnu snagu. 2
O Eterovićevu životu usp. Franjo H. Eterović, Životni podatci Frane Hijacinta Eterovića, O.P. (1. siječnja 1980) i Rano djetinjstvo, u Arhiv Hrvatske dominkanske provincije, HFE, K 1, S 2.
VIII
Godine 1908. Lovro i Marija vratili su se u domovinu sa sinovima Tončijem i Ljubom, dok je Mate umro u drugoj, a Margarita u prvoj godini života. Franjin je otac u Pučišćima sagradio obiteljsku kuću, radio je kao brijač, zidar i drvodjelac, a poslije svega zaposlio se kao listonoša te je trideset i pet godina hodajući po otočkom kršu donosio poštu u Gornji Humac i Pražnicu. Posao seoskog poštara u državnoj službi Austro-Ugarske Monarhije i zatim Kraljevine Jugoslavije bio je siguran, ali težak. Nakon povratka u rodni kraj obitelj Eterović se povećala za šest novih članova, pa su se tako u razdoblju od 1910. do 1918. rodili sinovi Ivanko, Jerko, Franjo, Mirko i Zvonko te kćer Ivanka. Živjelo se teško, ali u ljubavi i slozi. Otac je bio primjer poštenja, radišnosti i odgovornosti, a kao čovjek poljâ, maslinikâ i vinogradâ usadio je svojoj djeci ljubav prema zemlji i prirodi. Majka je neprestano bdjela nad sedam sinova i jednom kćeri te je zajedno s njima svakodnevno molila krunicu pred Gospinim likom. Roditeljska ljubav, marljivost i vjera u Boga nosili su Franju i njegovu braću i sestre kroz čitav život, a posebno u teškim trenucima kad su ih političke i ekonomske nevolje rasule diljem svijeta, od Europe do Južne i Sjeverne Amerike. Osnovnu školu Franjo je pohađao u Pučišćima od 1920. do 1926. godine. Tada se prvi put ozbiljnije upoznao sa svijetom odraslih koji nisu bili IX
Zadnje desetljeće na straži
prema najboljoj hrvatskoj vojničkoj predaji. Iako nismo imali vojnih akademija prije rata, stvoren je časnički zbor u kratkom vremenu, a život na fronti je očeličio mlade ratnike. Nažalost, onda su i građansku i vojnu upravu morali uzeti u ruke mladići moga pokoljenja. Starije pokoljenje nije bilo spremno za borbu, opasnu i zapletenu, s nekih desetak raznih vojnih formacija koje su operirale na području Države Hrvatske: osovinskih, partizanskih i četničkih, pa čak, pri kraju rata i kozačkih. Neke je mlade ovo brzo uspinjanje na položajima prisililo na brzo sazrijevanje. Drugi su krivo shvatili da im položaji pripadaju, pa se kasnije nikada nisu snašli u životu na skromnim mjestima na koje su silom prilika dospjeli u tuđini. Ustvari, neki nikada nisu bili dozreli za veće i odgovorne položaje, iako su ih obavljali i činili krupne pogreške, jednu za drugom. Iznimke na stranu, može se mirno reći da je vojnički duh mlade hrvatske vojske bio odličan. Nije upadala u tuđe područje, ni Srbiju, ni Crnu Goru, ni Sloveniju, ali je lavovski čuvala svoje. Još jednom je Istok, ovaj put u obliku komunizma, nasrnuo na granice Hrvatske i u gerilskoj borbi stao je rušiti iznutra. U žilama unukâ prostrujila je krv djedova i pradjedova koji su ginuli mačem u ruci za križ časni i slobodu zlatnu. I novo je hrvatsko pokoljenje srnulo u borbu. Na istočnom bojištu imali smo naše junake u avionima i na brodovima po 301
Osoba, etika i nacija
Crnom Moru. U domovini je četvrt milijuna jaka hrvatska vojska stala na put crvenim gerilcima. Šumski je čovjek ostao dugo nepomičan i nemoćan pred zanosom i borbenim duhom hrvatskih vojnika. On je imao za cilj uništiti sve što vjerski i hrvatski osjeća. Znala je to mladež na fronti, kod kuće i u upravi države. Znala je da vodi borbu na život i smrt za svoj narod. I nije žalila žrtava, pa ni mladih života za taj uzvišeni cilj. Nakon četverogodišnje epopeje idealizma, pregalaštva i borbe na fronti i u pozadini za očuvanje Države Hrvatske, moje je pokoljenje bilo svjedokom njezina pada u ruke Staljinovih agenata. Država Hrvatska je nestala s političke karte Europe i svijeta. Hrvatske vojne jedinice nisu kapitulirale, niti položile oružje pred neprijateljem. Hrvatska se vojska povlačila prema Austriji u svibnju 1945. godine da se preda Englezima, za koje su očekivali da će s njima postupati prema Ženevskoj konvenciji za ratne zarobljenike. Kada su Englezi lažima uvjerili predstavnike vojske i građanstva da će ih smjestiti po logorima u Austriji i Italiji, dok se međunarodnim ugovorima ne odluči o njihovoj budućnosti, vojska je položila oružje na Bleiburškom polju. Nato su Englezi danima predavali vojnike i građane u vlast partizanskim jedinicama. Pokolj moga pokoljenja – osim onih koji su u sve sumnjali i već prije predaje pobjegli na Zapad – počeo je na 302
Zadnje desetljeće na straži
samoj slovenskoj granici, pa se nastavio čitavom dužinom Jugoslavije na marševima smrti. A onaj pokolj mladih je bio tek početak planskog genocida čitavog hrvatskog naroda. Tako je najveći dio moga pokoljenja našao preranu smrt u rukama dušmanina. Cvijet hrvatske mladeži, u građanskom i vojničkom odijelu, leži za slovenskim gorama i po skupnim grobovima diljem Hrvatske i izvan nje, postrijeljan i premlaćen, bez križa, bez cvijeća, bez grobnog humka. Ni Mongoli, ni Huni, ni Vandali, pa ni Turci nam nisu nanijeli toliku bol i pokolj, koliko oni koji će godinama nas koljačima nazivati, da se ne dosjete naivni tko je zlotvor, a tko žrtva. Dok promatramo u povijesnoj perspektivi napore koji su bili doveli ostvarenju i očuvanju države, jasno je da je najveći dio tih napora ponijela na svojim leđima hrvatska mladež koja je između dva rata, a i u samom ratu, bila otvrdnula u borbi i pregalaštvu za domovinu. Što se više uživljujemo u onaj beskompromisni stav mladih za obranu i ostvarenje nacionalnih i vjerskih ideala, moramo priznati da nas ustrajnost i borbenost mladih zadivljuje i zanosi. Uvjeren sam da se čitav onaj zanos, borbenost i požrtvovnost ne mogu protumačiti samim političkim težnjama sinova potlačenog naroda. Dublji i kudikamo snažniji su korijeni ove pojave. Mladež o kojoj je riječ shvatila je da je hrvatski narod u 303
Osoba, etika i nacija
staroj Jugoslaviji, a u svakoj novoj je nagađao da će biti i gore, sustavno srozan na balkansku razinu istočnih susjeda, da su mu neprijatelji odlučili istrgnuti iz duše najdublje i najsvetije nacionalne, vjerske, moralne i kulturne tekovine. Danas o tome nema sumnje: balkanizacija Hrvatske dosegla je visoki stupanj od 80% i više, i to u prostačkom jeziku, dvoličnosti, sumnjičavosti i materijalističkom mentalitetu naroda koji je za načela i tajne vjere i slobodu ginuo stoljećima. Zato je mladež hrvatskih zemalja iz prve četvrtine ovog stoljeća dala sve od sebe da zaustavi kaljužnu poplavu s Istoka. I za ovu borbu nije prikladna mladež nihilista i anarhista – raširene oznake među sadašnjom mladeži Hrvatske koju susrećemo na putevima tuđih zemalja – nego mladež koja čvrsto vjeruje u Boga i Njegovu vječnu pravdu, u Crkvu kao božansku ustanovu i u narod zdrava tijela i duha. Ovakva je bila mladež rođena u Hrvatskoj u prvoj četvrtini ovoga stoljeća. Znala je što hoće i kamo ide, tj. koja joj je svrha u životu te je bila spremna za svoje ideale stupiti u borbu, podnijeti žrtve i gledati smrti ravno u oči, pa i pasti kad je to tražila Velika Svrha života. Providnost je odredila da nam mladost padne u nemirno doba poslije Versailleskog mira, u vrijeme ropstva hrvatskoga naroda u Karađorđevićevoj proširenoj Srbiji, na sudbinskom geopolitičkom prostoru izmučene Hrvatske. U borbi se 304
Zadnje desetljeće na straži
čeličio naš značaj. Mnogi su pali u toj borbi za bolju budućnost hrvatskih potomaka. Hrvatski narod može biti ponosan ovim naraštajem. Njegove žrtve te prerana i neoplakana smrt ne mogu ostati bez ploda za bolju budućnost, za slobodu i samostalnost Hrvatske i slobodni razvoj njezinih građana u svim pravcima. Hrvatska revija, 22(1972), 2-3, 271-277.
305
ŽIVOTOPIS
1913, 4. listopada – rođen u Pučišćima na Braču; na krštenju dobio ime Franjo 1926. – ulazi u dominikansko sjemenište u Bolu; upisuje nižu Dominikansku klasičnu gimnaziju 1930. – ulazi u novicijat u Dubrovniku; uzima redovničko ime Hijacint 1931. – polaže prve redovničke zavjete; upisuje Državnu realnu gimnaziju u Dubrovniku 1933. – polaže ispit zrelosti na dubrovačkoj Višoj franjevačkoj klasičnoj gimnaziji; započinje studij filozofije i teologije na Dominikanskom filozofsko-teološkom učilištu u Dubrovniku
306
1934. – polaže doživotne redovničke zavjete u Dubrovniku 1935. – početak suradnje u almanahu dominikanskih studenata Akvinac 1937. – nastavlja studij teologije na Visokoj dominikanskoj bogoslovnoj školi u Leuvenu u Belgiji 1938. – zaređen za svećenika u Leuvenu; početak suradnje u dominikanskom mjesečniku Gospina krunica 1939. – na Visokoj dominikanskoj bogoslovnoj školi u Leuvenu postiže licencijat tezom De actionis humanae – principio, fundamento et fine; nastanjuje se u dominikanskom samostanu u Zagrebu; započinje studij grčkog i latinskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (diplomirao 1944.); imenovan kapelanom u župi Krista Kralja u Trnju; imenovan duhovnikom Djevojačkog kruničarskog društva u Maksimiru 1942. – postaje redoviti ispovjednik sestara Sv. Križa u bolnici na Rebru 1943. – počinje predavati latinski jezik i književnost u Dominikanskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1944. – preživio savezničko bombardiranje samostana u Zagrebu 1945. – počinje predavati filozofiju na Dominikanskoj visokoj bogoslovnoj školi u Zagrebu; postaje upraviteljem Dominikanske naklade Istina; brat Jerko Eterović, franjevac svećenik, zarobljen u Bleiburgu i u montiranom procesu 1946. osuđen na šest godina zatvora (robijao u Staroj Gradiški do 1951.) 1946. – na zahtjev nadbiskupa Alojzija Stepinca propovijeda u zagrebačkoj katedrali u vrijeme korizme
307
1947. – zbog komunističke strahovlade napušta Jugoslaviju i odlazi u Češku; na Bogoslovnom fakultetu u Olomoucu predaje dogmatsku teologiju i upisuje poslijediplomski studij 1948. – dolaskom komunista na vlast u Češkoj odlazi u Nizozemsku i zatim u Francusku; na Dominikanskom sveučilištu Le Saulchoir u Étiollesu postiže doktorat iz teologije tezom Desiderium beatitudinis in humana actione; prema nalogu Učitelja Reda propovjednika odlazi u Španjolsku i nastanjuje se u dominikanskom samostanu u Madridu; s književnikom Lukom Brajnovićem utemeljuje pokret Croatia Academica Catholica 1949. – na Institutu za filozofiju u Madridu započinje istraživački rad iz personalističke etike; s književnikom L. Brajnovićem pokreće reviju Osoba i duh, u kojoj je objavio niz članaka i čiji je bio urednik do prestanka njegova izlaženja 1955.; organizira susrete s hrvatskim studentima u Zavodu Sv. Jakova u Madridu; prema nalogu Učitelja Reda propovjednika odlazi u Alicante, gdje dominikanskim studentima predaje filozofiju 1951. – početak suradnje u iseljeničkom kulturno-književnom tromjesečniku Hrvatska revija 1952. – odlazi u Sjedinjene Američke Države; poslije kratkog boravka u New Yorku, Clevelandu i Chicagu, nastanjuje se u Albuquerqueu u Novom Meksiku 1953. – počinje predavati sociologiju na Državnom sveučilištu Sv. Josip u Albuquerqueu (od 1955. predavao je i etiku); djeluje kao studentski kapelan i propovjednik te drži predavanja za vojnike i časnike američkog vojnog zrakoplovstva; američkom pred-
308
sjedniku Dwightu Eisenhoweru i državnom tajniku Johnu Fosteru Dullesu piše molbu za osiguranje medicinske pomoći kardinalu Stepincu; u Madridu objavljen Šarićev prijevod Svetog pisma Novog zavjeta (uredio s L. Brajnovićem) 1956. – odlazi u Minnesotu, gdje na sveučilištima u Saint Paulu i Winoni predaje filozofiju i Sveto pismo 1957. – postaje državljanin Sjedinjenih Američkih Država 1958. – u Chicagu objavljuje programatsku knjižicu Croatian Culture, koja sadrži plan budućeg enciklopedijskog izdanja Croatia: Land, People, Culture 1961. – redovnički poglavari prihvaćaju njegovu molbu i nastanjuje se u Chicagu 1962. – počinje predavati filozofiju i klasične jezike na Sveučilištu DePaul u Chicagu (umirovljen je 1978. kao professor emeritus); obraća se hrvatskim iseljenicima putem Radio Vatikana i radiopostaja u SAD-u i Kanadi; u američkim listovima i novinama objavljuje članke o Hrvatima i o stanju u Jugoslaviji 1963. – prestaje biti članom Hrvatske dominikanske provincije i postaje članom Američke dominikanske provincije Sv. Alberta Velikog; u Chicagu objavljuje brošuru Hrvati profesori na američkim i kanadskim visokim školama 1964. – na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Chicagu upisuje studij analitičke i utilitarističke filozofije; u Torontu objavljen prvi svezak enciklopedije Croatia: Land, People, Culture (uredio s Krstom Spalatinom) 1965. – postiže magisterij iz filozofije na Sveučilištu u Chicagu; postaje član Američkog društva za unapređenje studija slavistike
309
1968. – postaje član Američkog filozofskog društva i Američke akademije za političku i društvenu znanost; sudjeluje u osnivanju Hrvatske zaklade Amerike u Clevelandu čiji je bio ravnatelj do 1974.; dobitnik »Diplome priznanja rada za državu Illinois« 1969. – u Chicagu utemeljena Zajednica hrvatskih dominikanaca čiji je bio predsjednik (1970-1980) i ekonom (1972-1980) 1970. – u Torontu objavljen drugi svezak enciklopedije Croatia: Land, People, Culture (uredio s K. Spalatinom; treći svezak objavljen posthumno 1998. u Chicagu); dobitnik »Pohvalnog priznanja« Hrvatske revije za zasluge u hrvatskoj kulturnoj djelatnosti 1971. – postaje član Centra za istraživanje demokratskih institucija 1972. – sudjeluje u osnivanju ogranka Hrvatske katoličke zajednice u Chicagu, čiji je bio ravnatelj do 1973.; na američkoj radio postaji WOGO drži predavanje Duhovna i rodoljubna veličina Alojzija kardinala Stepinca 1973. – u Chicagu osniva ogranak Hrvatske akademije Amerike za Srednji Zapad; s braćom dominikancima sudjeluje u osnivanju Hrvatske katoličke misije u Chicagu 1974. – u Chicagu organizira izložbu Trideset godina hrvatskog iseljeničkog tiska 1943-1973. 1976. – na njegov poticaj u Hrvatsku katoličku misiju u Chicagu dolaze sestre dominikanke; na Sveučilištu DePaul organizira simpozij povodom 200. obljetnice američke nezavisnosti i tom prigodom iznosi argumente za hrvatsku nezavisnost 1977. – u Chicagu osniva Hrvatski kulturni centar i tom prigodom objavljuje knjižicu Souvenir-Book of
310
the Grand Opening of the Croatian Cultural Center of Chicago 1978. – dobitnik »Distinguished Service Award«, najvišeg priznanja za znanstveni rad Sveučilišta DePaul 1980. – u Washingtonu objavljuje Aristotle’s Nicomachean Ethics: Commentary and Analysis 1981. – u Hrvatskoj reviji objavljuje svoj posljednji tekst, osvrt na knjigu Franje Tuđmana Nationalism in Contemporary Europe 1981, 29. listopada – preminuo u dominikanskom samostanu u Chicagu 1981, 2. studenoga – pokopan na čikaškom groblju All Saints
311
BIBLIOGRAFIJA Knjige De actionis humanae – principio, fundamento et fine (lektorska teza). Louvain, 1939. Desiderium beatitudinis in actione humana (doktorska teza). Olomouc, 1948. Snage duha. Madrid, 1954. Problem trpljenja. Madrid, 1955. Croatian culture. An Encyclopedic Survey. Chicago, 1958. Zapovijed ljubavi. Mala knjižnica Hrvata izbjeglica, Toronto, 1962. Hrvati profesori na američkim i kanadskim visokim školama. Chicago, 1963. Croatia: Land, People, Culture, sv. 1 (ur. F. H. Eterović i K. Spalatin). University of Toronto Press, Toronto, 1964. Biographical Directory of Scholars, Artist, and Professionals of Croatian Descent. Chicago, 1965. Approaches to Morality (ur. F. H. Eterović, G. F. Kreyche i J. A. Mann). Harcourt, Brace & World, New York, 1966. Biographical Directory of Scholars, Artist, and Professionals of Croatian Descent (ur. F. H. Eterović i V. Markotić). Chicago, 1970. Aloysius Cardinal Stepinac – A Spiritual Portrait. Cardinal Stepinac Center Lackawanna, Chicago, 1970. Croatia: Land, People, Culture, sv. 2 (ur. F. H. Eterović i K. Spalatin). University of Toronto Press, Toronto, 1970. Životni put Alojzija Stepinca. Savez Hrvatskih Svećenika SAD i Kanade, Chicago, 1970. Approaches to Natural Law from Plato to Kant. Exposition Press, New York, 1972.
312
Concepts, Meanings and Methods. Chicago, 1972. Biographical Directory of Scholars, Artist, and Professionals of Croatian Descent (ur. F. H. Eterović i V. Markotić). Calgary, 1973. Okaljani hrvatski jezik. Savez Hrvatskih Svećenika SAD i Kanade, New York, 1976. Souvenir-Book of the Grand Opening of the Croatian Cultural Center of Chicago. Chicago, 1977. The Declaration of Independence and the Croatian Struggle for Independence. Croatian Information service, Pasadena, 1978. Natrag prirodi. Liber Verlag, Mainz, 1979. Aristotle’s Nicomachean Ethics: Commentary and Analysis. University Press of America, Washington, 1980. Croatia: Land, People, Culture, sv. 3 (ur. F. H. Eterović i K. Spalatin). Croatian Franciscan Press, Chicago, 1998. Članci1 (izbor) Zadaća apologetike. Akvinac, 4(1936), 5, 29-35. Apostol modernog vremena. Akvinac, 4(1936), 5, 71-75. Za beskonačnim. Akvinac, 5(1937), 6, 40-42. Spremni na navalu. Akvinac, 5(1937), 6, 78-81. Izvor ljudske djelatnosti. Akvinac, 6(1938), 7, 69-76. Katolici i Hrvati. Gospina krunica, 25(1941), 9, 241-243.
1
U izbor članaka ušli su tekstovi potpisani Eterovićevim osobnim imenom, nepotpisani tekstovi i tekstovi pod pseudonimom i šifrom. Usp. Franjo H. Eterović, Bibliografija o. Hijacinta F. Eterovića (1980), u Arhiv Hrvatske dominkanske provincije, HFE, K 1, S 2; »Popis suradnika Osobe i duha u sedam godina (od 1949. do 1955.)«. Osoba i duh, 7(1955), sv. 7.
313
Zaboravljena poruka. Gospina krunica, 25(1941), 11, 304-306. Šutljivi primjer. Gospina krunica, 25(1941), 12, 338. Gladni Krista. Duhovni život, 14(1942), 1, 15-20. Anđeli u krunici. Gospina krunica, 26(1942), 1, 10-12. Marija u krunici. Gospina krunica, 26(1942), 2, 42-44. Isus u krunici. Gospina krunica, 26(1942), 4, 106-108. Krunica u prirodi – priroda u krunici. Gospina krunica, 26(1942), 7, 202-204. Grešnici u krunici. Gospina krunica, 26(1942), 11-12, 274276. Pravednici u krunici. Gospina krunica, 29(1945), 1-3, 1617. Praštanje. Gospina krunica, 30(1946), 1-2, 15-16. Žrtve i borbe hrvatske. Osoba i duh, 1(1949), 1, 6-8. Kritički osvrt na Opću deklaraciju čovječjih prava. Osoba i duh, 1(1949), 2, 3-9. Granice slobode. Osoba i duh, 1(1949), 3, 3-7. Društveni uvjeti slobode. Osoba i duh, 1(1949), 4, 3-6. Amoralizam u politici. Osoba i duh, 1(1949), 5-6, 11-15. Zakonodavstvo bez morala. Osoba i duh, 1(1949), 7, 4-9. Oko čovječje osobe. Osoba i duh, 1(1949), 8, 136-140. Dei sacra fames. Osoba i duh, 1(1949), 9, 141-143. Problem sreće, I. dio. Osoba i duh, 2(1950), 1, 11-15. Problem sreće, II. dio. Osoba i duh, 2(1950), 2, 13-18. Ličnost sv. Tome. Osoba i duh, 2(1950), 3, 1-5. Kršćanstvo – religija ljubavi, I. dio. Osoba i duh, 2(1950), 3, 8-12. Čovjekobog i Bogočovjek. Osoba i duh, 2(1950), 4, 1-3. Kršćanstvo – religija ljubavi, II. dio. Osoba i duh, 2(1950), 4, 12-15. Moralni i pravni poredak. Osoba i duh, 2(1950), 5, 4-7.
314
Euharistijska gozba. Osoba i duh, 2(1950), 6, 1-4. Moralni problem dobra i zla. Osoba i duh, 2(1950), 6, 9-14. El patriotismo y el nacionalismo croata. Osoba i duh, 2(1950), 7-9, 9-13. Vjerom u život. Osoba i duh, 2(1950), 10, 1-5. Hrvatska država u svjetlu kršćanske socijalne etike. Osoba i duh, 2(1950), 12, 4-8. El universalismo cristiano y la colaboración internacional. Hrvatska revija, 2(1951), 1, 1-6. Nad ponorima skrajnosti. Osoba i duh, 3(1951), 1, 1-3. Zatvoreni i otvoreni humanizam. Osoba i duh, 3(1951), 1, 3-9. Optimističko poimanje čovjeka u nauci sv. Tome. Osoba i duh, 3(1951), 2-3, 3-4. Vlasništvo i osoba. Osoba i duh, 3(1951), 4-5, 3-8. Profesionalna etika. Osoba i duh, 3(1951), 6, 3-8. Encíclica Humani Generis y el progreso científico. Osoba i duh, 3(1951), 7-9, 33-36. Smisao braka. Osoba i duh, 3(1951), 10-12, 2-7. U službi narodu. Osoba i duh, 4(1952), 2, 1-8. Amoralna politika. Osoba i duh, 4(1952), 2, 61-69. El convite eucaristico. Osoba i duh, 4(1952), 3, 11-16. Majke odgajaju. Osoba i duh, 4(1952), 4, 47-54. Dvije revolucije. Osoba i duh, 4(1952), 5-6, 6-14. Exigencias subjetivas de la accion humana. Revista de Filosofia, sv. XI (1952), 41, 253-286. Društvena funkcija vlasništva. Osoba i duh, 5(1953), 3-4, 25-53. Pravo i potreba hrvatskoga naroda na vlastitu državu. Osoba i duh, 5(1953), 5-6, 5-16. Hrvatski intelektualci u emigraciji. Hrvatski kalendar, 1953, 112-116.
315
Temelji zapadne kulture. Osoba i duh, 6(1954), 2, 125-132. Američka filozofija života. Osoba i duh, 6(1954), 3, 1-10. Komunizam – nauka, primjena i taktika. Osoba i duh, 6(1954), 4, 1-8. Komunistički rječnik. Osoba i duh, 6(1954), 4, 124-128. Uspomene na klasični odgoj. Hrvatska revija, 4(1954), 3, 258-269. Katolički hrvatski tisak u emigraciji. Osoba i duh, 7(1955), 2, 1-10. Kulturni uspon. Osoba i duh, 7(1955), 2, 95-102. Kad je riječ o veličini Amerike. Osoba i duh, 7(1955), 3, 1-51. Svjetska vlada i Ujedinjeni narodi. Osoba i duh, 7(1955), 4, 7-28. Hrvatski životni put. Hrvatska revija, 8(1958), 3-4, 274280. Na izvorima sreće. Hrvatska misao, sv. 25, 1958, 154-160. The Case of Cardinal Stepinac – As Presented in Three Books. Journal of Croatian Studies, 1961, str. 144-160. Američki paradoksi (kolumna). Danica, 14. i 21. ožujka, 4. i 18. travnja, 6. i 13. lipnja 1962. Hrvati u Južnoj Americi. Danica, 19. XII. 1962. Iz života emigracije. Hrvati u Sjedinjenim Američkim Državama. Novi život, 2(1963), 1-2, 43-60. Ethical Heritage. Croatia: Land, People, Culture (ur. F. H. Eterović i K. Spalatin). University of Toronto Press, Toronto, sv. 1, 1964, 191-225. U klasičnoj grčkoj zemlji. Putopis u dva nastavka. Novi život, 7(1968), 1, 33-47; 7(1968), 2, 107-127. Operation Slaughterhouse. Eyewitnesses Accounts of Post-War Massacres in Yugoslavia (ur. I. Prcela i S. Gul-
316
descu), Dorrance and Company, Philadelphia 1970, 426-432. Pobuna studenata. Danica, 21. i 29. siječnja 1970. Amerika na raskršću. Danica, 18. veljače 1970. Što nam je činiti?. Danica, 19. travnja, 1972. Zadnje desetljeće na straži. Hrvatska revija, 22(1972), 2-3, 271-288. Učenjak opoziva svoje uvredljive tvrdnje o Hrvatima. Nova Hrvatska, br. 1, 12. siječnja 1975, str. 17. Trideset godina hrvatskog iseljeničkog tiska: 1945-1975. Hrvatska revija. Jubilarni zbornik 1951-1975, München – Barcelona, 1976, 345-371. Razum i nerazum u hrvatskoj borbi. Hrvatska revija, 30(1980), 1, 77-90. Značajna Tuđmanova knjiga o opravdanom nacionalizmu. Hrvatska revija, 31(1981), 4, 669-688.
317
LITERATURA Armanda, Ivan. Istaknuti hrvatski dominikanci, sv. 2, Samostan sv. Dominika, Dubrovnik, 2016. Borić, Gojko. Hrvati u Madridu. Hrvatska revija 10(2010), 1, 13-27. Borić, Stanislav. Prva godišnjica smrti o. Franje H. Eterovića. Hrvatska revija, 33(1983), 1, 105-108. Cvijeće Hrvatske revije na grobu o. Hijacinta Eterovića. Hrvatska revija, 32(1982), 1, 176. Čulo, Ivan. Utjecaj personalizma na hrvatske katoličke socijalne mislioce u 1930-ima. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 39(2014), 2, 535-580. Ćubelić, Alojz. Eterović Hijacint Franjo (1913-1981). Kršćanska misao XX. stoljeća (ur. Ratimir Vince), Biblioteka Hrvatski radio, 2009, 313-318. Dugandžić, Nikola. Ovo nije priča. Dominikanska naklada Istina, Zagreb, 2009. Dugandžić, Nikola. Hrvatski dominikanci u Chicagu. Vjesnik hrvatske dominikanske provincije, 45(2009), 101, 26-27. Gavran, Zdravko. Franjo Hijacint Eterović (1913-1981). Vjesnik hrvatske dominikanske provincije, 43(2008), 99, 51. Krasić, Stjepan i Vereš, Tomo. Eterović, Franjo Hijacint. Hrvatski biografski leksikon, LZMK, Zagreb, 1998, sv. 4, 94-95. Kupareo, Rajmund. Dvostruki jubilej o. Hijacinta Eterovića O.P. Hrvatska revija, 13(1963), 3, 359-360. Lasić, Hrvoje. Kantovo poimanje naravnog zakona u recepciji Hijacinta Eterovića. Obnovljeni život, 60(2005), 1, 31-43.
318
McAdams, C. Michael. El padre Francis H. Eterovich – In memoriam. Studia Croatica, 22(1982), 84-85, 40-41. Nikolić, Vinko. Pred vratima domovine, sv. 2, Knjižnica Hrvatske revija, Pariz – München, 1967. Nikolić, Vinko. Pred vratima domovine, sv. 1, Art studio Azinović, Zagreb, 1995. Nizeteo, Antun. Natrag prirodi – Putopisi europskim Sredozemljem te Sjevernom i Južnom Amerikom. Hrvatska revija, 30(1980), 4, 644-648. Pavlović, Augustin. Hijacint Franjo Eterović. Glas Koncila, 20(1981), 25, 12. Pavlović, Augustin. Hijacint Franjo Eterović (1913-1981). Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije, 18(1981), 51, 13-14. Prpić, Jure. Dvadeset godina Hrvatske akademije u Americi. Hrvatska revija, 30(1979), 2, 305-315. Prpić, Jure. Dr. Francis H. Eterovich (1913-1981). Association for Croatian Studies, 1982, 7, 3-5. Prpić, Jure. Croatia and the Croatians. Scottsdale, 1982. Spalatin, Krsto. U spomen ocu Hijacintu Eteroviću. Hrvatska revija, 32(1982), 1, 55-63. Zadro, Marinko. Provincijal u SAD-u i Kanadi. Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije, 18(1981), 51, 10. Životni podaci pisca ove knjige. Hijacint Eterović, Natrag prirodi, Liber Verlag, Mainz, 1979, 258-266.
319
NAPOMENA Izborom Eterovićevih tekstova u biblioteci »Hrvatska katolička baština XX. stoljeća« žele se predstaviti os novne teme njegove znanstvene i publicističke djelatnosti kroz radove koji mogu biti zanimljivi današnjem čitatelju. Tekstovi su raspoređeni u tri tematske cjeline: Osoba obuhvaća članke koji govore o problemu ljudske slobode i sreće te o kršćanstvu kao jedinstvenom odgovoru na povijesne stranputice ljudskog duha; Etika donosi tekstove koji zastupaju ideju (nad)naravnog zakona i naravnog prava kao temelja obnove modernog čovjeka, radnika, društva i države; Nacija uključuje tekstove koji govore o graničnim pojmovima nacionalizma i domoljublja, nadnacionalnim vrijednostima kršćanskog univerzalizma i međunarodne suradnje, etičkom nasljeđu hrvatskog naroda te mukotrpnom i kontroverznom ozbiljenju njegova državotvornog potencijala. Tekstovi su preuzeti iz duhovno-znanstvene revije Osoba i duh i kulturno-književnog tromjesečnika Hrvatska revija, dok je tekst »Toma Akvinski o naravnom zakonu i naravnom pravu« objavljen u Eterovićevoj studiji Approaches to Natural Law from Plato to Kant. Priređivač se odlučio za spomenute izvore jer sadrže najznačajnije i najreprezentativnije filozofsko-teološke radove koje je Eterović objavio u razdoblju od trideset dvije godine. Većina tekstova je izvorno objavljena na hrvatskom jeziku, dok su dva teksta objavljena na španjolskom i jedan na engleskom jeziku, a ovdje ih donosimo u prijevodu Petre Čavke, prof., i Zdravka Gavrana, prof., kojima priređivač srdačno zahvaljuje.
320
U skladu sa suvremenim metodološkim standaridima i sa željom da Eterovićevu misao što više približi širem čitateljstvu, priređivač je tekstove popratio bilješkama na mjestima gdje je to bilo potrebno i moguće. Svi su tekstovi uglavnom objavljeni cjelovito i vjerno izvornima. Zbog prilagodbe današnjoj jezičnoj praksi učinjeni su neznatni jezični zahvati, npr. osuvremenjivanje nekih izraza, ispuštanje suvišnih interpunkcija i manje sintaktičke izmjene. Bibliografija donosi popis Eterovićevih knjiga i najvažnijih članaka, dok popis literature najvećim dijelom sadrži kraće i duže prikaze Eterovićeva života i rada, kritičke osvrte na njegovu filozofsko-teološku misao i recenzije njegovih beletrističkih radova. Uz nadu da će ova knjiga oduzeti zaboravu život i djelo Franje Hijacinta Eterovića, potaknuti njihovo daljnje istraživanje, utvrditi zdrave vjerske i nacionalne temelje usred prijetećih suvremenih strujanja i izazvati kritičko promišljanje osobnog i grupnog identiteta, priređivač na kraju želi izraziti iskrenu zahvalnost dr. sc. Vladimiru Lončareviću, Zdravku Gavranu, prof., mr. sc. Ivanu Armandi, Ivanu Čuli, dipl. iur. i dipl. phil., Leu Polanščaku, fr. Marinku Zadri i ostaloj braći dominikancima na svesrdnoj pomoći, savjetima i podršci prilikom priređivanja knjige.
D. A. P.
321
sadržaj Franjo Hijacint Eterović – Portret kršćanskog humanista (Domagoj Augustin Polanščak) ....... VII OSOBA Granice slobode . ........................................................3 Društveni uvjeti slobode ........................................15 Problem sreće, I. dio ................................................26 Problem sreće, II. dio ...............................................37 Kršćanstvo – religija ljubavi, I. dio ........................50 Kršćanstvo – religija ljubavi, II. dio . .....................59 Zatvoreni i otvoreni humanizam ..........................72 ETIKA Toma Akvinski o naravnom zakonu i naravnom pravu ..................................................101 Moralni problem dobra i zla ................................122 Profesionalna etika ................................................134 Amoralna politika ..................................................155 Društvena funkcija vlasništva .............................169 Kulturni uspon .......................................................212
322
NACIJA Hrvatsko domoljublje i nacionalizam ................229 Hrvatska država u svjetlu kršćanske socijalne etike .........................................................245 Kršćanski univerzalizam i međunarodna suradnja . .................................................................256 Hrvatski životni put ..............................................273 Zadnje desetljeće na straži ...................................290 Životopis .................................................................306 Bibliografija . ...........................................................312 Literatura . ...............................................................318 Napomena...............................................................320
323
Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća 1. Petar Grgec: Na Goru Gospodnju 2. Antun Mahnić: O lijepoj umjetnosti 3. Drago Ćepulić: Život i duh 4. Ton Smerdel: Duh umjetnosti 5. Rajmund Kupareo: Um i umjetnost 6. Petar Grgec: Katolicizam, kultura i politika 7. Đuro Arnold: Vjera, filozofija i umjetnost 8. Ivo Lendić: Katolicizam i kultura 9. Ilija Jakovljević: Izazov kršćanskog humanizma 10. Bonifacije Perović: Društveno-socijalne misli 11. Ivan Evanđelist Šarić: Suvremene spasonosne misli 12. Ljubomir Maraković: Katolički idealizam i realizam 13. Milan Ivšić: Socijalni duh i narodna kultura 14. Stjepan Tomislav Poglajen: Kršćanski personalizam 15. Ferdo Rožić: Katolički kulturni putokazi 16. Nedjeljko Subotić: Katolicizam i solidarizam
324
17. Juraj Šćetinec: O ekonomskim i društvenim sustavima 18. Josip Andrić: Hrvatstvo i katolička kulturna obnova 19. Hijacint Bošković: Suvremenost tomističke baštine 20. Mate Ujević: Kršćanski idealizam i društveni angažman 21. Feliks Niedzielski: Socijalni nauk, društvo i država 22. Smiljana Rendić: Katolički identitet i hrvatski preporod 23. Čedomil Čekada: Katolički univerzalizam i narodni interesi 24. Ante Alfirević: Za beskonačnom istinom 25. Kerubin Šegvić: Aporije književnosti i povijesti 26. Marijo Matulić: Za moralni preporod Europe 27. Kvirin Vasilj: Religija i nereligija 28. Stjepan Zimmermann: Znanje i vjera 29. Luka Brajnović: Služiti istini 30. Joso Felicinović: Katolički socijalni aktivizam 31. Dušan Žanko: Mistika i misterij Povijesti 32. Franjo Hijacint Eterović: Osoba, etika i nacija
325
Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnika: Glas Koncila Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr
ISBN 978-953-241-548-3
www.glas-koncila.hr
Cijena: 130 kuna
Franjo Hijacint Eterović
Franjo Hijacint Eterović
Osoba, etika i nacija
Franjo Hijacint Eterović (1913. – 1981.), dominikanac – filozof, teolog, sveučilišni profesor, pastoralni i kulturni djelatnik, putopisac, urednik, enciklopedist i publicist. Nakon obrazovanja u domovini i inozemstvu djelovao je u Zagrebu do 1947. godine, kad je pred naletom komunističke vlasti napustio Hrvatsku i otišao u Španjolsku i SAD, gdje je promicao istinu o hrvatskom narodu i razvio snažnu pastoralnu, znanstvenu, sveučilišnu, publicističku i kulturnu djelatnost. Zadužio je hrvatsku katoličku baštinu XX. stoljeća svojom filozofskom misli, radom u iseljeništvu i promicanjem hrvatske kulture u tuđini.
Osoba, etika i nacija Rasprave, studije i članci