MATULIC MARIJO-FINALE.indd 2
10.12.2015 10:44:42
Marijo Matulić Za moralni preporod Europe Članci, ogledi, političke analize
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 3
10.12.2015 10:44:42
Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća Knjiga 26. Uređuje Vladimir Lončarević
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 4
10.12.2015 10:44:42
Marijo Matulić
Za moralni preporod Europe Članci, ogledi, političke analize
Glas Koncila Zagreb, 2015.
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 5
10.12.2015 10:44:42
Nakladnik Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr www.glas-koncila.hr Za nakladnika mons. Ivan Miklenić Priredio i predgovor napisao Zdravko Gavran, prof. Uredništvo Ivan Čulo, Zdravko Gavran, Vladimir Lončarević, Daniel Miščin, Božidar Petrač, Vlatka Plazzeriano, Domagoj Račić, Ivan Šestak, Vlado Vladić Korektura Zdravko Gavran, prof. Unos
Dragica Šantić
Grafička priprema Dragica Šantić Oblikovanje naslovnice Blaženka Matić Tisak
Web 2 tisak d.o.o.
Tiskano u studenome 2015. Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika. Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba. ISBN 978-953-241-479-0 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000918504.
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 6
10.12.2015 10:44:42
PREDGOVOR
Katolički velikan hrvatskoga političkog novinarstva i publicistike Sve ono što mi nazivamo poviješću samo je projekcija svega onoga što se događa u ljudskim dušama. (Bl. Ivan Merz)1 Život i rad Mario/Marije Matulić (rođen 1. ožujka 1896. u Bolu na Braču, umro u Zagrebu 17. rujna 1937. u 42. godini života), bio je angažirani katolički laik, novinar-komentator, novinski urednik i publicist-esejist. U Zagrebu je diplomirao povijest, u Parizu završio dvogodišnji studij na Visokoj školi političkih i socijalnih znanosti, zatim u Zagrebu doktorirao pravo. Još kao brucoš uključio se je u »Domagoj«, središnje društvo Hrvatskoga katoličkog pokreta (HKP), te počeo raditi u glasilu toga pokreta Novine. Novinarski posao nastavio je u uredništvu Narodne politike, glasila Hrvatske pučke stranke (HPS), koja je postojala od 1918. do 1929., čedo vršnog tijela predstavnika svih sastavnica 1
»Što hoćemo?«, Zora – Luč, Zagreb, 15. 10. 1920., br. 1., str. 4.
7
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 7
10.12.2015 10:44:42
Za moralni preporod Europe
HKP-a nazvana »Seniorat«, kojemu je Matulić jedno vrijeme bio tajnikom, i dijela episkopata. Iako je bio i tajnik HPS-a, a kao urednik i komentator otvoreno se uključio u političku bitku na strani te stranke s njezinim protivnicima i suparnicima, nije se htio i osobno aktivno baviti politikom. A kada je g. 1929. umjesto dotadašnjeg dnevnika pokrenut novi, sada izvanstranački katolički dnevnik Hrvatska straža, prihvatio se posla njezina glavnog urednika. Tu je dužnost požrtvovno, u više ili manje nepovoljnim političkim i materijalnim okolnostima, obavljao sve do smrti. Po novinarsko-redaktorsko-uredničkim zaslugama, po kakvoći i količini potpisanih i (osobito) nepotpisanih članaka, komentara, političkih analiza i polemika, Matulić se može s pravom ubrojiti među najistaknutije novinare, urednike i političke publiciste iz redova HKP-a u razdoblju između dvaju ratova, takve kao što su Janko Šimrak, Đuro Ljubić (pseudonim: Spectator), Ivo Bogdan (pseudonim: Rys), Ivo Lendić (pseudonim: Vig., Vigilans), Emilio Pallua (pseudonim: Cys), Ivo Degrel... odnosno one koji su na području svojih znanja često ili redovito surađivali u listovima i časopisima ili ih uređivali, takvih kao što su Lj. Maraković, M. Ujević, J. Andrić, P. Grgec, I. Jakovljević, N. Subotić, M. Ivšić, B. Širola, B. Perović, A. Alfirević… Iako je umro prerano i na veliku žalost svoje žene i dvoje male djece te svojih katoličkih 8
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 8
10.12.2015 10:44:42
sudrugova i suvremenika, za sobom je ostavio iznimno vrijedno djelo: tisuće uređenih brojeva novina i mnoštvo vlastitih tekstova. Nije objavio nijedne knjige, osim nekih (nepotpisanih) brošura protiv masonerije i komunizma u biblioteci MOSK (Moderna socijalna knjižnica, u kojoj je 1934.-1939. izašlo 27 sveščića o raznim aktualnim temama). Njegovi su članci, ogledi, političke analize i poneka studija ostali razasuti po raznim, danas rijetko gdje dostupnim glasilima. Pomnijim uvidom u to što je učinio i napisao dolazi se do spoznaje da je riječ o čovjeku osobite intelektualne snage i pronicljivosti te logičnosti i stručnosti, o branitelju katoličkog pravovjerja i kršćanskih temelja kulture. Stoga je teško ne suglasiti se s riječima koje je na njegovu pokopu, ispunjen osjećajem žalosti i ujedno zahvalnosti, izrekao mons. dr. Stjepan Bakšić: »Vjera djetinjstva i mladosti Tvoje, učvršćena u školi Mahnićevog Domagoja, produbljena trajnim i dubokim studijem, bila je nepokolebiva i tvrda ko vjekovno kameno stijenje rodnog ti otoka. Zato si spremno u poniznosti priklanjao um svoj i s Petrom apostolom cijeli život klicao Gospodu: ’Kriste Ti si sin Boga živoga.’ Zato si Krista smatrao svijetlom svijeta, ugaonim kamenom čovječanstva, jedinim spasom u ovo doba apokaliptičkih nevolja i zala. Zato si ljubavlju djetinjeg srca prionuo i uz Crkvu, sv. katoličku Crkvu, u kojoj i kroz koju Krist živi u čovječanstvu. […] A sve si lažne zasade 9
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 9
10.12.2015 10:44:42
Za moralni preporod Europe
i razvratne pokrete uvijek do dna raščinio neobičnom bistrinom oštrog uma, i u prah satro snagom nesavladivog logičara, profinjenom duhovitošću i stilskom lakoćom. Jest, bio si snažni apologeta…«2 U Bolu na Braču završio je pučku školu, u Splitu gimnaziju, a 1916. u Zagrebu upisao povijest na Filozofskom fakultetu te odmah ušao u uredništvo dnevnika Novine, kojima te godine glavnim urednikom postaje J. Šimrak. One su, kao nastavak Riječkih novina, pokrenutih 1912., koje je vlast ukinula 1914., počele te iste godine izlaziti u Zagrebu, uz suglasnost i potporu zagrebačkog nadbiskupa Bauera te krčkoga biskupa Mahnića. Matulića je u Novine i pokret primio i prihvatio dr. Petar Rogulja (1888.-1920.), koji se pak oblikovao pod utjecajem velikih katoličkih Slovenaca: krčkog biskupa Antuna Mahnića i slovenskog svećenika, sociologa, političara i publicista jugoslavenske orijentacije Janeza E. Kreka, kojima treba dodati i trećega: svećenika političara Antona Korošeca. Urednik Riječkih novina od 1912. do 1914., zatim i Novina od 1914. do 1916. (kada je morao odstupiti zbog članka »Pred zoru«) te Narodne politike od potkraj 1918. do smrti 1920., Rogulja je bio i katolički aktivist i političar, publicist i urednik, a Matuliću je postao mentor, prijatelj i uzor. Skupa s glavninom intelektualaca iz HKP-a i ostalima, Rogulja je sve 2
»Pogreb dra Marija Matulića«, Hrvatska straža, V/1937, 39, 4.
10
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 10
10.12.2015 10:44:42
jače i drskije zastupao jugoslavensku opciju – ideju ne samo državnog, nego i nacionalnog ujedinjenja Hrvata sa Slovencima i Srbima. Pritom se imalo na umu i ekumensku ideju sjedinjenja katolika i pravoslavaca te jačanje katoličkog utjecaja u tom prostoru. Trebat će vremena da se ta romantičarska (južno)slavenska opcija, pojačana frustracijom Austro-Ugarskom i strahom od imperijalne Italije, te gotovo bezizlaznim stanjem u kojem se hrvatski narod našao potkraj I. svjetskog rata, spozna u svoj dubini kao još jedna teška povijesna zabluda i kao sustav zloporaba povezanih s perfidnošću i režimskim terorom velikosrpskih snaga i njima (pr)odanih hrvatskih slugu. Ukratko, Rogulja (rođen u Sarajevu iz srpskohrvatskog braka) bijaše taj koji je na nacionalnopolitičkom planu presudno preusmjerio Hrvatski katolički pokret s pravaške ideje na ideju jedinstva Hrvata, Srba i Slovenaca, kojima bi pristupili i Bugari. On osobno usmjerio je pokret u tom smjeru, izazivajući žestoke reakcije među mnogim Hrvatima, pa i među katoličkim laikatom i klerom, koje će se poslije prenijeti i na međuratno razbolje te izazivati velike razmirice i bolne prijepore unutar hrvatskih crkveno-katoličkih redova. No Rogulja je na osobnoj razini bio u prvom redu pobožan čovjek, katolički aktivist i pedagog (iako slabo obrazovan), praktičar i dobrotvor, osnivač domagojskog konvikta, u koji je useljavao domagojce 11
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 11
10.12.2015 10:44:42
Za moralni preporod Europe
koji nisu imali gdje stanovati ni od čega živjeti u teškim ratnim danima. Okupljao je mlađe snage, studente, pomagao im i na njih vršio utjecaj. O tom aktivizmu potkraj I. svjetskog rata svjedoči sam Matulić, u članku »Ratni Domagoj« (Luč,1925, 9-10, 296), kada piše da je Roguljin »upliv na naš duševni život bio… silan« te tumači: »Mi smo u njemu vidjeli čovjeka, koji je u jednu ruku personificirao našu ’prošlost’, a u drugu pokazivao put u budućnost. On nas je putio u historiju katol. pokreta, s nama diskutirao i debatirao, vodio naše sastanke, interesirao se i vodio računa o duševnom (a i ostalom) životu svakog pojedinca.« Ključna ličnost u dnevniku Narodna politika bio je Janko Šimrak, svećenik, publicist, senior, političar, zastupnik – iako je glavnim urednikom postao Ivo Bogdan. Uz Šimraka i mladog Matulića okupljali su se mlađi novinari i publicisti. Redovito ili povremeno u tom su listu odnosno u njegovu sljedniku Hrvatskoj straži (dnevnik!) surađivali osim već spomenutih i istaknuti intelektualci kao što su: vlč. Augustin Juretić, Vojmil Rabadan, fra Krsto Kržanić, Ivo Delalle, Luka Perinić, Josip Zidarić, Stjepan Podolšak, Sibe Zaninović, Ante Šimčik, Janko Barlè, Ćiril Brajša, Ante Padovan, Ton Smerdel, fra Karlo Balić, don Pavao Butorac, o. Miroslav Vanino, fra Ante Crnica, fr. Hijacint Bošković, fra Bernardin Sokol, vlč. Vilko Anderlić, Kruno Krstić, Antun Matasović te desetci i desetci drugih laika 12
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 12
10.12.2015 10:44:43
i svećenika, sve odreda vrijednih intelektualaca. Gotovo isključivo muškaraca. Tijekom 1920-ih godina Matulić je bio član Vrhovnog vijeća HPS3. Godine 1921. bio je primljen u članstvo Kola hrvatskih književnika, koje je osnova3
Hrvatska pučka stranka (HPS) djelovala je u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini u razdoblju postojanja Kraljevine SHS. Okupljala je većinom laike, ali i dio svećenstva, te uživala potporu glavnine episkopata. Članove se nazivalo »pučkaši«, pogrdno i »klerikalci«. Svoje ishodište imala je u HKPu, u sklopu kojega je od 1912. kao vršno tijelo djelovao Hrvatski katolički seniorat. Kada je propala Austro-ugarska Monarhija, činilo se da je kucnuo čas za pokretanje stranke koja će se, poput takvih stranaka drugdje u Europi, i putem političkog djelovanja suprotstaviti ojačaloj sekularizaciji i protuvjerskim strujanjima. O njezinu osnutku donesena je odluka na plenarnom sastanku Seniorata u Zagrebu u studenomu 1918. Računalo se na seljaštvo kao glavni oslonac, no to se pokazalo kao tlapnja. Prvi je predsjednik bio P. Rogulja (umro u veljači 1920.), a drugi i posljednji Stjepan Barić. Ustrojena po uzoru na Slovensku pučku stranku, nije uspjela postići popularnost (jedva bi »prelazila prag«), jer je glavnina hrvatskog naroda pristajala uz Hrvatsku seljačku stranku braće Radića kao percipiranu autentičnu zastupnicu hrvatskih interesa. Kada je nakon atentata na vodstvo HSS-a u beogradskoj Skupštini pala vlada, mandat za sastav nove dobio je od kralja Anton Korošec, a u nju je ušao i S. Barić, postavši ministar socijalne politike, iako su svi ostali hrvatski političari iz prosvjeda napustili sve dužnosti u Beogradu. Nakon što je kralj uveo Šestosiječanjsku diktaturu, vodstvo stranke dobilo je 21. siječnja 1929. odluku ravnateljstva zagrebačke policije o raspuštanju. Time je HPS i formalno ugašen.
13
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 13
10.12.2015 10:44:43
Za moralni preporod Europe
no 1913. te je od 1914. nakladnik Hrvatske prosvjete i podupiratelj katoličkih nastojanja na književnom planu. Surađivao je povremeno u Hrvatskoj prosvjeti, osobito potkraj života, i u drugim glasilima HKP-a, ponajviše u časopisu Selo i grad. Od 1920. do 1922. u Parizu, gdje je tih godina studirao niz budućih istaknutih katoličkih intelektualaca (Ivan Merz, Drago Ćepulić, Juraj Šćetinec, Milan Ivšić, Đuro Gračanin…), pohađao je studij na Visokoj školi političkih i socijalnih znanosti. Proučavao je raznu literaturu. Po povratku u domovinu odbijao je ponude angažmana u svjetovnom političkom novinarstvu i rad na unosnim mjestima. Neko vrijeme radio je kao pravni referent u Radničkoj komori. Godine 1932. oženio se je Idom Mladineo (1905.-1989.), s kojom je imao dvoje djece. Kada je umro 17. rujna 1937. u zenitu života, kratko nakon operacije bruha, iznenadno, vjerojatno od sepse (sumnjalo se u liječnički propust kao uzrok smrti), ispraćen je s mnogo iskrena i duboka žala. To ne treba pripisivati samo izvrsnosti njegova uma i pera, koje je posve stavio u službu Crkve, hrvatskog naroda, političkog boljitka i socijalne pravde, nego jednako tako plemenitosti njegove osobe, skromnosti i ljubavi za bližnje. Na sprovodu na Mirogoju 19. rujna dr. Stjepan Bakšić, ugledni teolog, hereziolog i filozof, istaknuo je njegovu apologetsku crtu: »Na teškoj katedri novinarskog zvanja bio je snažni apologeta,... hrabar i bojovan, neumitan i 14
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 14
10.12.2015 10:44:43
nepopustljiv u obrani Kristove istine i životvorne snage njegovih socijalnih načela.« Matulić i prijepori u Hrvatskom katoličkom pokretu Matulić je svoje javno djelovanje tijekom prvog desetljeća Kraljevstva SHS (1918. – 1929.) čvrsto vezao uz rad u HKP-u i u glasilu HPS-a Narodna politika. Glavninu svojih snaga trošio je na zastupanje i obranu toga u čemu je sudjelovao. S jačanjem pak Merčeva i Protulipčeva orlovstva, koje je inzistiralo na ne-političkoj profilaciji katoličkog pokreta u duhu Katoličke akcije, koja je u međuvremenu proglašena, na udar je došlo političko angažiranje hrvatskih katolika u zasebnoj stranci, što je izazivalo prijepore. U nizu polemika Matulić je branio HPS od njegovih osporavatelja iz katoličkih redova. Po odluci Seniorata iz g. 1919. svi su naime seniori bili dužni učlaniti se u tu stranku, a ona je na izborima bilježila poraz za porazom. S druge strane, sveti otac Pio XI. zakomplicirao je odnose unutar HKP-a kada je 23. prosinca 1922. enciklikom Ubi arcano Dei proglasio Katoličku akciju (KA) i definirao ju kao novi oblik »sudjelovanja laika u hijerarhijskom apostolatu«. Zacrtao ju je kao isključivo laički pokret, dok su klerici mogli biti samo »zlatne karike« koje ga povezuju s hijerarhijom. Trebala je djelovati isključivo po uputama episko15
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 15
10.12.2015 10:44:43
Za moralni preporod Europe
pata i imati »izrazito vjersko-moralnu svrhu«, što znači da nije smjela obuhvaćati organizacije s ovozemaljskim svrhama kao što su političke stranke, sindikati, zadruge i sl. Drugim riječima, to što je u okviru HKP-a djelovala politička stranka postalo je nespojivo s novim, papinskim smjernicama. No procedure u Crkvi mogu biti prilično zamršene, pa je i uskladba s novim smjernicama bila usporena, ili opstruirana, i nikada nije dokraja provedena. Ni HPS nije bio ugašen s crkvene strane, nego redarstvenom odlukom i via facti. U pogledu prijepora o (a)političnosti HKP-a, Matulić je zastupao stajalište da postavku kako sva društva Katoličke akcije moraju biti apolitična nitko »nikako ne mo[že] tumačiti protiv HPS, dok ona zastupa crkveno-politički program odobren od episkopata g. 1919«.4 Dapače, našao se je g. 1926. među potpisnicima brošure Jedinstvo pokreta, u kojoj Odbor Seniorata polemizira s Hrvatskim orlovskim savezom (HOS), i u kojoj od svih seniora zahtijeva da se podvrgnu volji većine.5 Ukratko, Protulipac i Merz i njihovi pristaše htjeli su da se čitav HKP integrira u KA i bude pod izravnom kontrolom biskupske konferencije, a velika većina 4
M. Matulić, Prosvjetne organizacije i političke stranke. Narodna politika, XI/1928, 65, 2.
5
J. Krišto, Hrvatski katolički pokret (1903.-1945.). Zagreb 2004, 160.
16
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 16
10.12.2015 10:44:43
seniora htjela je da sve što obuhvaća KA, pa tako i orlovi i orlice sa svojim aktivnostima i glasilima, ostane pod kontrolom Seniorata, dakako, uz općenitu podvrgnutost i odanost episkopatu. U tom smislu nastavljena su i u razdoblju 1926.-1938. trvenja, ali i traženja rješenja. I Matulić je na tom planu obavljao dane zadaće. Sudjelovao je, primjerice, ujesen 1926. na pomirbenom sastanku kod zagrebačkog nadbiskupa Antuna Bauera, uz nazočnost đakovačkog biskupa Antuna Akšamovića. Zastupao je domagojsko krilo Seniorata, skupa s Ljubomirom Marakovićem. Hrvatski orlovski savez6 zastupali su Protulipac i Merz.7 No prijepori nisu prevladani. Matulić je g. 1933. kao tajnik Seniorata, skupa s još dvojicom, potpisao Odgovor [Seniorata] na veoma opširan pamflet Augustina Guberine »Preuzvišeni gospodine!« [Šibenik 1933] (ili: Zelena knjiga).8 Supotpisnici odgovora još su dvojica: du-
6
Osnovan 1923., političkom odlukom zabranjen 1929., oživio g. 1930. kao novoosnovana organizacija za mladež zvana skraćeno »Križari«.
7
Merz je uskoro umro, te je poslije proglašen blaženim, a odveć tvrdokorni Protulipac bio je g. 1938. po odluci mladog nadbiskupa Stepinca smijenjen s mjesta predsjednika Velikoga križarskog bratstva. Nakon rata, kao političkog emigranta, ubila ga je g. 1946. u Trstu Ozna/Udba.
8
Krišto, Jure. Prešućena povijest. Katolička crkva u hrvatskoj politici 1850.-1918. Zagreb 1994., str. 14
17
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 17
10.12.2015 10:44:43
Za moralni preporod Europe
hovnik Seniorata Krešimir Pećnjak i predsjednik Ferdo Fuchs. Matulić je bio taj koji je nakon ukinuća HPS-a g. 1929. preusmjerivao domagojsko krilo, sukladno novoj strategiji, u izvanstranačko političkog djelovanje putem tiska. Ono je sada imalo čvršće određenu nacionalnu, no i dalje i univerzalnu dimenziju. To je on jezgrovito i izoštreno izrazio u svojoj kratkoj sintezi »Katolički pokret kao narodni pokret« još 1927. u Luči: »Ne smijemo nikada zaboraviti da je Katolički pokret pojava stanovite društvene epohe za pojedini narod i da je svaki pojedini Katolički pokret plod specijalnih narodnih prilika, osobina i potreba jednoga naroda. (...) Time ipak pripadnik katoličkog narodnog pokreta ne postaje šoven ili ekskluzivist jer je on istodobno član međunarodne i nadnarodne Katoličke Crkve i on u njoj i preko nje treba da vrši i općečovječanske dužnosti. (...) Vežući ta dva elementa,... znao ih je hrvatski katolički pokret spojiti u divnu sintezu, a plod je njezin tip domagojca: hrvatskog katoličkog inteligenta koji radi na ostvarenju katoličkih načela na svim područjima javnog života i koji vrši svoje dužnosti i prema svjetovnom i prema duhovnom suverenitetu.« HPS/HKP i HSS O povijesti i značenju HPS-a dosta se pisalo i istraživalo, i u biblioteci »Hrvatska katolička bašti18
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 18
10.12.2015 10:44:43
na« i drugdje,9 pa se ovdje ne će dublje u to ulaziti. No mora se istaknuti da Matulićevo pisanje baca znatno drukčije svjetlo i na tu stranku i na druge tadašnje političke snage i na čitavo to razdoblje od onoga kakvo inače prevladava u historiografiji, sklonoj stanovitim stereotipima, mitizacijama i prešućivanju onoga što je neugodno ili se ne uklapa u obrasce liberalno-sekularističkog, neoromantičarskog ili ’navijačkog’ veličanja tako dvojbenih pojava kao što su Stjepan Radić i njegov H(R)SS. Tko želi kritički (re)valorizirati hrvatsku povijest toga razdoblja s ciljem dubljeg spoznavanja i nje i djelovanja HKP-a, morat će pomnije proučiti baš sve što je napisao Matulić! Jer njegovo bistroumno i realističko pisanje počiva na jakim argumentima i uvidima, ne na romantičarskom zamagljivanju činjenica. Frapantne su i neke sličnosti s današnjicom, recimo u pogledu hrvatsko-srpskih odnosa i ponašanja stranaka i njihovih čelnika. Što je katoličkim revniteljima najviše smetalo, dobro ilustriraju rečenice iz teksta »Tko je ’upregnut u jaram slobodne zidarije’?« što ga je Janko Šimrak objavio početkom prosinca 1929. u Narodnoj politici: »Uostalom neka nam se kaže, da li je iko u čitavoj Evropi izuzamši komunističku Rusiju ono izrekao na adresu katoličke crkve i svećenstva, što 9
Vidi Literaturu na kraju knjige, napose radove Jure Krište i Zlatka Matijevića.
19
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 19
10.12.2015 10:44:43
Za moralni preporod Europe
je rečeno u starije i novije vrijeme iz redova seljačke stranke? Ne ću ovdje opetovati navode o izjavi, kako su naši biskupi puni ne Duha Svetoga nego vina; kako Hrvati ne će biti sretni, dok ih Rim ne prokune; kako mi Hrvati imamo našu vjeru slobodarske tradicije, a ne vjeru, koja je komandirana iz Rima; kako svećenstvo drži seljaštvo još uvijek djelomice u nekoj vrsti kmetstva (…); kako su svećenici licemjeri, koji ruše državu (…). Ne ću da spominjem, kako Dr Augustin Košutić u ’Domu’ javno poziva čitavi hrvatski narod, da bojkotira crkve. Ne ću da donosim sve one pogrde, što ih je u novije vrijeme protiv svećenstva i protiv katoličke crkve izbacio ’Narodni Val’, nego bi samo htio naglasiti sistematski rad vodja te stranke na dekristianizaciji sela, na uvođenju protukršćanskoga duha u svaku seljačku kuću.« – Koliko je u toj tvrdnji bilo ili nije bilo pretjerivanja, neka ocjenjuju povjesničari; no ona baca svjetlo i na znatan dio Matulićeva novinarsko-političkog angažmana tijekom trećeg desetljeća prošlog stoljeća na stranicama Narodne politike kao službenoga glasila Hrvatske pučke stranke. Kao naknadnu i podosta zakasnjelu valorizaciju HSS-a vrijedi pak citirati članak »Veličina Stjepana Radića. Povodom devete godišnjice smrti hrv. mučenika« što ga je Matulićeva Hrvatska straža objavila 10. kolovoza 1937., u broju 180. Tu se biranim riječima rehabilitira negdašnjeg političkog protivnika, priznaju mu se vrijednosti i vrline, što 20
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 20
10.12.2015 10:44:43
u 1920-im godinama nije bilo zamislivo. Tako čitamo: »I zbilja u nacionalnom pogledu Stjepan Radić se polagano od pomalo utopističkog Sveslavena razvija u hrvatskog nacionalistu i baš kulminacija njegove popularnosti spada u vrijeme njegovih najradikalnijih nacionalnih poteza i akcija. To je danas apsolutno neprijeporna činjenica… Stjepan Radić je umro kao hrvatski narodni borac i to se najdublje usjeklo u narodnoj duši… […] Istina je, Stjepan Radić je ušao u život u punom jeku liberalizma i u svojoj mladosti je usvojio mnogu krivu misao s obzirom na katolicizam. Njegove veze sa Češkom i njegovo panslavenstvo nikako nisu mogle povoljno djelovati na njegov odnos prema katolicizmu. Ali je krivo tvrditi, da je on bio protivnik zapadno-evropske kulture, kojoj je katolicizam jedna od bitnih komponenata. Dok su mnogi drugovi njegove mladosti i njegovi suborci u ’pokretu omladine’ otišli u ateiste i u [masonske] lože, Stjepan Radić se nikada nije odrekao kršćanstva i vjere u Boga, i ako je u pogledu Crkve i crkvene organizacije ponekada ispovijedao načela, koja ne možemo odobriti. Ali i u tom pogledu mnogo moramo odbiti na tadašnje političke prilike, na opće zatrovanu atmosferu i ne smijemo zaboraviti da je posljednjih dana svoga života pokazao, da usprkos svemu odlazi na drugi bolji svijet, kao vjerni sin katoličke Crkve. […] Nakon ove kratke i daleko nepotpune analize dolazimo do zaključka, da 21
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 21
10.12.2015 10:44:43
Za moralni preporod Europe
je Radićev nacionalizam bio daleko, daleko iznad nacionalizma prosjeka ostale hrvatske inteligencije uzete kao cjeline, da je Radićev iskreni demokratski osjećaj i Radićeva ljubav za seljaštvo bila nenadmašiva i da je u kulturno vjerskom pogledu i opet bio svome narodu daleko bliži nego prosjek ostalih hrvatskih političara. K svemu tome treba nadodati njegov sjajni govornički talent, njegovo uistinu golemo znanje, veliku radnu sposobnost i osobito ono intuiranje narodnih želja, tako da ga je to daleko dizalo iznad svih ostalih hrvatskih političara i od njega učinilo najvećega pučkoga tribuna moderne Hrvatske.« Veliko je to i iskreno, naknadno priznanje Radićeve političke velikosti, iako sada zacijelo pretjerano pohvalno. Ujedno, između redaka može se pročitati i samokritičko ocjenjivanje uloge HPS-a, koji se – iako su njegovi osnivači imali najbolje namjere i jake razloge zasebna angažmana! – pokazao i kao neuspješan na izborima i po svojoj, bar naoko, prevelikoj odanosti jugoslavenskoj državi. Iako je HSS demagoški zastupao ono što se ni u snu nije tada moglo ostvariti, a onda podvijao rep ili se uortačivao s velikosrbima, činjenica je da je Radićev HSS uživao simpatije velike većine hrvatsko-katoličkog puka. Matulić se s time nije mirio, no tu je stranku i njezina legendarnog vođu glavnina Hrvata prepoznala kao matični izraz svojih 22
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 22
10.12.2015 10:44:43
političkih raspoloženja i stremljenja. (Boljega naime nije bilo na sceni.) Matulićev novinarsko-urednički rad (1918.-1937.) te neke ocjene i paralele Matulićev rad u novinama progutao je najviše njegovih umnih i fizičkih energija. Kao član uredništva Narodne politike (lista koji je izlazio od 17. studenoga 1918. do 28. lipnja 1929.), a zatim kao glavni urednik njezina izvanstranačkog sljednika Hrvatske straže (od prvog broja, 2. srpnja 1929., pa do smrti u rujnu 1937.), sebe je ugradio u novine. Obično se je potpisivao kao »Pertinax« (latinski: ustrajan, uporan, jogunast…). Izrazito najveći broj tako potpisanih (a bilo je i mnogo nepotpisanih) članaka, komentara i polemičkih napisa objavio je u godinama 1927. (15-ak), 1928. (oko 77) i 1929. (oko 45). U ostalim godištima potpisanih tekstova nema ili su iznimno rijetki: sav je utopljen u uredničku, redaktorsku, redakcijsku i prevoditeljsku (vijesti iz svijeta priređivane su po stranim agencijama i drugim izvorima) anonimnost. Rad u tim dvama listovima te iznesena gledišta i ocjene možemo i trebamo razumjeti dvojako: i kao izraze njegovih osobnih mišljenja, i kao njegov udjel u službenim stajalištima što Seniorata, što HPS-a, što crkvenih autoriteta, što redakcijskog kružoka. To je osobito vidljivo u razdoblju rada u 23
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 23
10.12.2015 10:44:43
Za moralni preporod Europe
Narodnoj politici, kada se bavio uglavnom unutarnjom politikom (međunarodna zbivanja pratio je i analizirao vrsni »Spectator«, tj. Đuro Ljubić), pa većina tekstova nema trajniju vrijednost. No oni su vrijedni kao dopunski izvori uvida za povjesničare. Tek u 30-im godinama, a osobito tijekom posljednje dvije-tri godine života, Matulić u Hrvatskoj straži te, osobito, u Hrvatskoj prosvjeti daje veći doprinos u razumijevanju sve burnijih međunarodnih odnošaja. Za Matulićev urednički rad treba napomenuti da su novine koje je uređivao imale čvrstu koncepciju i pouzdanost koja se gradila na informativnosti i objektivnosti. Osim što su solidno informirale: točno, sažeto i egzaktno, donosile su i razne priloge, političke komentare te autorske tekstove s područja kulture i umjetnosti, društva, povijesti i znanosti. U sadržajnom smislu težište je na ideologijskim bistrenjima i raščišćavanjima, pri čemu su obrana Crkve te katoličkih vrjednota i kršćanskog svjetonazora temeljni na duhovnom, a zastupanje hrvatskih interesa i socijalne pravde na političkom polju. Velik prostor davao se je međunarodnim odnosima. Listajući njihove stranice prepune tekstova (a tek tijekom godina s ponešto više ilustracija i fotografija), današnji čitatelj može demitologizirati povijesna zbivanja i čimbenike i vidjeti ih u neposrednijem i konkret-
24
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 24
10.12.2015 10:44:43
nijem kontekstu. Zanimljive su i brojne paralele s današnjicom.10 Članci u Narodnoj politici Matulić je često i kritički pisao o aktivnostima Stj. Radića i djelovanju drugih stranaka i političara, prilično objektivno i bez sumnje lucidno raščlanjujući tekuća zbivanja i odnose. Kao primjer navedimo dio komentara iz g. 1927. (br. 80, str. 1) naslovljenog Radić-Pribićevićev poljubac: »Do g. 1925. postojala je mogućnost da Radić kao predstavnik Hrvata okupi na jednoj umjerenoj autonomističkoj politici sve nesrpske odnosno nesrbijanske ele10
Navedimo kao primjer naslov i podnaslove samo jednoga članka u Hrvatskoj straži, od nedjelje 18. siječnja 1931., br. 14: »Sporazum o Europskoj Uniji. – Prihvaćen njemačko-talijanski prijedlog o prijemu Rusije i Turske. – Evropska Unija nije samo politička, već i ekonomska zajednica. – Evropska Unija za bolja vremena«. (Dakako, uskoro se je sve to diplomatsko talambasanje i nadmudrivanje u interesu nacionalnih politika najvećih sila izjalovilo, a Europa je bila pogođena razdorima i strašnim višegodišnjim ratom dvaju odnosno triju, ne samo europskih, blokova. No zanimljivo je da su ideju o »europskoj uniji« poslije rata opet oživili upravo katolici te da 60 godina poslije njegova svršetka ima 28 država članica. Na tadašnjoj pak paneuropskoj konferenciji o kojoj se izvješćuje u članku sudjelovali su »ministri vanjskih poslova ili ministri predsjednici svih 27 europskih država osim Rusije i Turske«!)
25
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 25
10.12.2015 10:44:43
SADRŽAJ Predgovor: KATOLIČKI VELIKAN HRVATSKOGA POLITIČKOG NOVINARSTVA I PUBLICISTIKE ...... 7 I. KATOLIŠTVO, NAROD, DRUŠTVO Katolički pokret kao narodni pokret ...........................83 »Tu es Petrus« ..................................................................90 Hrvatska renesansa .......................................................99 Prvi uvjet evropskoga preporoda .............................104 Povijest u narodu .........................................................114 Vjerske stranke .............................................................119 Baška hrvatstvo, baška kšeft! .....................................126 Zagrebačka »elita« ........................................................131 Gluhonijemi ..................................................................136 Gore srca! .......................................................................144 II. STRANAČKA I UNUTARNJA POLITIKA Glavnjača u parlamentu .............................................150 Građanska hrabrost .....................................................156 »Trojanski konj« ............................................................161 Korošec i Pribićević g. 1918. ........................................166 »Videant consules« .......................................................174 Izazivanje na kulturnu borbu ....................................179
371
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 371
10.12.2015 10:44:56
»Men not measures« ....................................................183 † Stjepan Radić .............................................................189 Hrvatski Sabor ..............................................................197 Lička orijentacija ..........................................................205 Ostavka načelnika Heinzela .......................................215 »29. X. 1918.« .................................................................227 Mi i oni ...........................................................................233 Parcelacija Bosne ..........................................................239 III. MEĐUNARODNA KRETANJA I ODNOSI Amerika ili Evropa? .....................................................249 Britanski imperij ...........................................................254 Anglia docet ..................................................................262 Mussolini i Don Sturzo ...............................................275 Bankrot liberalizma .....................................................280 Stari političari ................................................................286 Borba lava i vučice .......................................................291 Borba za Rajnu .............................................................300 Podunavski »vacuum« ................................................309 Evropski obračuni ........................................................318 Sukob blokova ..............................................................326 Kiklop usred Europe ...................................................334 Dvije evropske osovine ...............................................342
372
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 372
10.12.2015 10:44:56
Životopis ........................................................................350 Bibliografija ...................................................................355 Literatura .......................................................................363 Napomena priređivača ...............................................368
373
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 373
10.12.2015 10:44:56
Biblioteka Hrvatska katolička baština 20. stoljeća 1. Petar Grgec: Na Goru Gospodnju 2. Antun Mahnić: O lijepoj umjetnosti 3. Drago Ćepulić: Život i duh 4. Ton Smerdel: Duh umjetnosti 5. Rajmund Kupareo: Um i umjetnost 6. Petar Grgec: Katolicizam, kultura i politika 7. Đuro Arnold: Vjera, filozofija i umjetnost 8. Ivo Lendić: Katolicizam i kultura 9. Ilija Jakovljević: Izazov kršćanskog humanizma 10. Bonifacije Perović: Društveno-socijalne misli 11. Ivan Evanđelist Šarić: Suvremene spasonosne misli 12. Ljubomir Maraković: Katolički idealizam i realizam 13. Milan Ivšić: Socijalni duh i narodna kultura 14. Stjepan Tomislav Poglajen: Kršćanski personalizam
374
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 374
10.12.2015 10:44:56
15. Ferdo Rožić: Katolički kulturni putokazi 16. Nedjeljko Subotić: Katolicizam i solidarizam 17. Juraj Šćetinec: O ekonomskim i društvenim sustavima 18. Josip Andrić: Hrvatstvo i katolička kulturna obnova 19. Hijacint Bošković: Suvremenost tomističke baštine 20. Mate Ujević: Kršćanski idealizam i društveni angažman 21. Feliks Niedzielski: Socijalni nauk, društvo i država 22. Smiljana Rendić: Katolički identitet i hrvatski preporod 23. Čedomil Čekada: Katolički univerzalizam i narodni interesi 24. Ante Alfirević: Za beskonačnom istinom 25. Kerubin Šegvić: Aporije književnosti i povijesti 26. Marijo Matulić: Za moralni preporod Europe
375
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 375
10.12.2015 10:44:57
Knjige možete kupiti ili naručiti kod nakladnika: Glas Koncila Kaptol 8, 10000 Zagreb, tel.: 01/4874 315; faks: 01/4874 319 http://knjizara.glas-koncila.hr e-pošta: prodaja@glas-koncila.hr
376
MATULIC MARIJO-FINALE.indd 376
10.12.2015 10:44:57