Plamen za visinama

Ivan Merz

IVAN MERZ 1896. - 1928.

PLAMEN ZA

VISINAMA

Ivan Merz

PLAMEN ZA VISINAMA

Biblioteka RADOST I NADA - 26 Izdava~ Filozofsko-teolo{ki institut Dru`be Isusove Zagreb Jordanovac 110 i Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza, Zagreb, Vla{ka 93 Za izdava~a Bo`idar Nagy, Zagreb, Palmoti}eva 31 Lektura Daliborka Pavo{evi} Tehni~ka suradnja Vlatko Radovi} Kompjutorska priprema Medijski centar "Glas Slavonije" d.d., Osijek Tisak ÂťCerisÂŤ, Vinkovci Naklada: 3000 Naslovna stranica: Dolomiti, Croda del Toni, 3094 m.

Foto: G.Ghedina. U predjelima Dolomita Ivan Merz je boravio na fronti za vrijeme prvog svjetskog rata i tu je do`ivio potpuno obra}enje Bogu.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveu~ili{na knji`nica, Zagreb UDK 242 MERZ, Ivan Plamen za visinama : misli Sluge Bo`jega Ivana Merza / Ivan Merz ; priredio i komentirao Bo`idar Nagy. Zagreb : Filozofsko teolo{ki institut Dru`be Isusove : Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza, 1999. - 128 str. : ilustr. ; 19 cm. - (Biblioteka Radost i nada ; 26) Biliografija str. 117-126.

ISBN 953-6257-69-6 (Institut) 990712050

Ivan Merz

PLAMEN ZA VISINAMA Misli Sluge Bo`jega Ivana Merza

Priredio i komentirao:

Bo`idar Nagy, DI

Zagreb, 1999.

PREDGOVOR Za vrijeme studija u Be~u Ivan Merz je zapisao u svoj dnevnik ove rije~i: "U meni je plamen za beskrajnim visinama, `ar za nepomu}enim grljenjem Sina i Oca i Duha‌" (12.V.1920.) Nekoliko rije~i iz ovog njegova zapisa, tj. "plamen za visinama", u~inile su nam se najprikladnije da ih stavimo kao naziv ove zbirke njegovih odabranih misli. U ovim rije~ima ~itamo najprije nazo~nost milosti Bo`je u njegovoj du{i koja je Ivana rasvjetljavala, privla~ila i vodila prema bo`anskim visinama; ali isto tako otkrivamo i njegov odgovor i suradnju s Duhom Bo`jim koji ga je nadahnjivao.

Kako se odvijao taj Ivanov zemaljski uspon prema vrhuncima kr{}anske savr{enosti o tome nam govore upravo ove njegovo misli u kojima }e oni koji sli~no osje}aju na}i mnogo poticaja i ohrabrenja za svoj uspon prema Bo`jim visinama.

Papa spominje "`ivotno zvanje" Ivana Merza Lik i djelo sluge Bo`jega Ivana Merza postaju sve prisutniji na{em vremenu. Njegov postupak za beatifikaciju koji se odvija u Rimu bli`i se pomalo kraju, {to je jo{ jedan poticaj da {ira javnost bolje upozna ovog hrvatskog kandidata za oltar.

Na svome drugom pastoralnom pohodu Hrvatskoj u listopadu 1998.g. Papa Ivan Pavao II. ponovno je spomenuo Ivana Merza kao {to je to u~inio i prilikom svoga prvog pohoda, ~etiri godine ranije. U propovijedi na sv. misi u Splitu na @njanu, 4.X.1998., Sveti Otac je osim spomena nje5

gova imena naveo Merzovu poznatu misao: "Katoli~ka vjera je moje `ivotno zvanje."

Kroz ove odabrane Merzove tekstove u kojima se zrcali du{a Ivana Merza mo`emo slijediti put kako je Ivan ostvarivao svoje "`ivotno zvanje".

Misli ovdje objavljene sabrane su iz njegova dnevnika, ~lanaka, pisama i neobjavljenih rukopisa; svrstane su po srodnosti u cjeline po odre|enim temama. Merz ih je napisao u raznim prigodama, na raznim mjestima.

Priru~nik duhovnog `ivota Kroz ove odabrane misli mo`emo duboko zaviriti u du{u Ivana Merza i njegovo do`ivljavanje i pro`ivljavanje katoli~ke vjere i njezinih istina. U njegovoj du{i, po prirodi otvorenoj za sve {to je dobro, lijepo i plemenito, mo`emo jasno uo~iti djelovanje Bo`je milosti koja ga od mladena~kih dana poti~e i vodi prema vrhuncima kr{}anske svetosti. Tako|er je i vidljivo kako se Ivan spremno odazivao Bo`joj milosti koja prosijava iz njegovih tekstova i kako je s njome sura|ivao, {to potvr|uje njegov intenzivni duhovni i asketski `ivot samosvladavanja, njegova borba na moralnom podru~ju u nadvladavanju slabosti koje je osje}ao kao i svaki ~ovjek. Njegovu suradnju s milo{}u potvr|uje njegovo zauzeto izgra|ivanje i sticanje kr{}anskih vrlina o ~emu nam posebno svjedo~e njegova "pravila `ivota", kao i odluke za usavr{avanje kr{}anskog `ivota koje je ~inio pod duhovnim vje`bama.

Kad je Ivan zapisivao ove misli sigurno nije slutio da }e jednoga dana biti ovako probrane i svrstane u sistematsku cjelinu kao jedan mogu}i priru~nik duhovnosti. No, ako on to nije izravno slutio kad ih je stavljao na papir, danas nam je ja6

sno da ga je Bo`ja Providnost vodila i pripremala da njegov primjer i vjersko iskustvo poslu`i za uzor drugima. Njegove su misli poslu`ile za izgradnju kr{}anskih stavova mnogih mladi}a i djevojaka koji su slijedili njegov primjer. Pomogle su i poma`u nadalje onima, koji poput Ivana osje}aju da ih Bo`ja milost poziva na dublji, savr{eniji kr{}anski `ivot, na ostvarivanje ideala kr{}anske svetosti. Dr. B. K. iz Zagreba, izjavila je kako joj je samo jedna Ivanova re~enica - "i}i u neugodne situacije" - veoma mnogo pomogla u `ivotu. (Merz ju je napisao u Parizu kao jednu od svojih odluka u "`ivotnom pravilu").

Za bolje razumijevanje Merzovih misli Misli i tekstovi Ivana Merza objavljeni u ovoj knjizi sami za sebe ve} puno govore. Me|utim, kad se stave u kontekst iz kojega su izva|eni, kad im se promotri tzv. "Sitz im Leben", mo`e im se otkriti i pro{iriti daljnje zna~enje. Stoga smo na kraju svakog dijela teksta stavili oznaku izvora odakle je misao uzeta. ^itatelj po toj bilje{ci mo`e lako prona}i mjesto u Ivanovim spisima i uo~iti {iri kontekst u kojem je misao nastala kao i njezinu daljnju poruku. Slovo "D" na kraju ve}eg dijela tekstova koji se redovito nalaze na po~etku gotovo svakog poglavlja, zna~i da je tekst uzet iz njegova dnevnika. Brojke u zagradama na kraju ostalih tekstova zna~e redni broj bibliografske jedinice tj. Merzova ~lanka ili spisa, koji su navedeni na kraju knjige u Bibliografiji objavljenih radova Ivana Merza. Ti su spisi zreli plod njegova duhovnog stvarala{tva a nastali su uglavnom u Zagrebu. Uz neke tekstove nazna~eno je da su uzeti iz knjige odabranih Ivanovih tekstova "Put k Suncu", (2. izdanje, Zagreb, FTI, 1993., 232 str.)

7

Va`no je imati u vidu mjesto i okolnosti u kojima su pojedini tekstovi nastajali; to va`i posebno za tekstove uzete iz dnevnika, uz koje je nazna~eno mjesto i datum kad su napisani. Iz tih podataka vidi se da je Ivan ~esto mijenjao mjesto boravi{ta, posebno za vrijeme rata, ali je svugdje nastojao staviti na papir svoja zapa`anja i razmi{ljanja. U kratkoj biografiji stavljenoj na po~etku lako se mo`e prona}i gdje se Ivan koje godine nalazio i {to je u kojem periodu radio. Tekstovi koji su nastajali na rati{tu za vrijeme prvog svjetskog rata izme|u 1916. i 1918. posebno su zanimljivi i bogati pro`ivljenim iskustvom susreta s patnjom i smr}u, {to je za posljedicu imalo njegovo pribli`avanje Bogu i prihva}anje kr{}anskog poimanja svijeta i `ivota.

Merzov uspon prema kr{}anskoj savr{enosti ^itatelj }e nadalje mo}i uo~iti da su Ivanovi tekstovi u svakoj cjelini poredani uglavnom kronolo{ki, onako kako su vremenski nastajali; napose se to odnosi na tekstove iz dnevnika. To nam omogu}uje uo~iti njegov razvoj u pristupu odre|enim vjerskim istinama ili moralnim problemima s kojima se suo~avao.

U duhovnom razvoju Ivana Merza postoji stupnjevitost i uspon. Prve godine mladena{tva ~esto su ispunjene nejasno}ama, lutanjem i tra`enjem na vjerskom i moralnom podru~ju. Sve je to na{lo odjeka u njegovom dnevniku, {to ga ~ini veoma bliskim svakome, napose mladom ~ovjeku koji poput njega tra`i odgovore na `ivotna pitanja. Merz se postupno uzdizao prema kr{}anskoj svetosti, ali to nije i{lo bez borbe, odricanja, uo~avanja svojih slabosti i otpora ljudske naravi; sve to on iskreno priznaje na stranicama 8

svoga dnevnika. Stoga je kod ~itanja ovih njegovih misli korisno i va`no obratiti pozornost preko bilje{ke na godinu kad je koja misao ili tekst nastao. Mo`e se tako uo~iti, s jedne strane, mladena~ko stanje tra`enja njegove du{e, izra`eno uglavnom u tekstovima iz dnevnika, a koje se razlikuje od onog dubokog iskustva vjere i izgra|enih kr{}anskih stavova koji su karakteristi~ni za zreli period njegova `ivota, {to nalazimo u njegovim tekstovima objavljenima u raznim ~lancima i djelima nastalim posljednjih godina njegova `ivota. S druge pak strane, u tekstovima iz dnevnika mo`e se vidjeti kako je Ivan, premda mlad, veoma zrelo razmi{ljao o pojedinim `ivotnim problemima.

Kardinal Franjo Kuhari}: "Ivan Merz nam ima puno toga re}i!"

Za pedesetu obljetnicu smrti sluge Bo`jega Ivana Merza 1978.g. bio je odr`an u Zagrebu o blagdanu Krista Kralja, simpozij, zatim euharistijsko slavlje u zagreba~koj katedrali te sve~ana akademija. Zagreba~ki nadbiskup, kardinal Franjo Kuhari}, odr`ao je tom prigodom dva govora o Ivanu Merzu iz kojih donosimo ove izvatke.

"Kad se planine gledaju iz daljine ne vidi se sve bogatstvo njihove ljepote. Ali, kad se u|e u njih vidi se sva razli~itost vidika, o~ituju se vrhunci, vide se doline i otkriva se bogatstvo planinskih vijenaca. Sli~no se doga|a i s Bo`jim ~ovjekom. Ako ga gledamo iz daljine, bilo vremenske, bilo prostorne, ne do`ivljavamo bogatstvo njegove du{e. Ali, kad se u|e u otajstvo du{e, otkriva se bogatstvo milosti. Simpozij prigodom 50. obljetnice smrti Ivana Merza (1978.g.) otkrio je bogatstvo njegove du{e i slu`i tome da danas po9

ka`e tko je `ivio me|u nama, tko je djelovao u gradu Zagrebu, i tko je svim srcem nastojao da Isusa Krista {to vi{e unese u du{e i da Crkva u hrvatskom narodu bude {to svetija." (Propovijed u zagreba~koj katedrali, 24.XI.1978.)

"Ima ljudi, sigurno i me|u mladima, koji vole planine. Kao {to sam ju~er u katedrali spomenuo da je otkrivanje Mer~eve du{e ulazak u jedan splet divnih planina, tako bih sada pozvao da bude {to vi{e planinara duha koji }e te`iti prema tim vrhuncima. Ivan Merz blije{ti u tom nizu velikih, vjernih sinova i k}eri na{e Crkve u hrvatskom narodu kao jedan blje{tavi vrhunac. I kao {to se na vrhunce penju hrabri planinari, tako bih `elio da otkrivanje Ivana Merza u mladim du{ama ove generacije, ovih na{ih prilika, budi te`nju da se penju, da idu u visine i da osjete kako je divno gledati s tih visina na {iroke horizonte Bo`je stvarnosti i da osjete kako je ~ist zrak u visinama, te da uvijek prema njima te`e.

Ivan Merz ima mnogo toga re}i danas na{im mladima, na{im sjemeni{tarcima, na{im bogoslovima, na{im redovnicima i redovnicama, nama sve}enicima i biskupima. Zaista, ovaj na{ dragi Orao bio je apostol vrlo kratko vrijeme, samo {est godina, a unio je mnogo, u~inio je mnogo, zapalio je mnoge, jer je sam gorio ljubavlju Duha Svetoga koja se u njemu razgorila u otvorenost du{e da prihvati Isusa za Kralja svoga srca i `ivota i da u|e u Njegovo Kraljevstvo."

(Govor na sve~anoj akademiji u Zagrebu, 25. XI. 1978. prigodom proslave 50. obljetnice smrti Ivana Merza.)

10

Put k Suncu Ove misli Ivana Merza ve} su objavljene zajedno s mnogim drugim njegovim tekstovima u spomenutom drugom izdanju knjige "Puta k Suncu".

Naziv te knjige ima svoju zanimljivu povijest.

Godinu dana nakon smrti Ivana Merza, do{li su mu na grob njegovi mladi prijatelji i {tovatelji i polo`ili mu vijenac s bijelom vrpcom na kojem je stajao natpis: "HVALA TI, ORLE KRISTOV, [TO SI NAM POKAZAO PUT K 'SUNCU'!" (Ova vrpca s natpisom sa~uvala se sve do danas i nalazi se u Ivanovu muzeju u Zagrebu.) Ta re~enica najbolje izra`ava {to je Ivan Merz zna~io, a {to i danas zna~i, za hrvatsku mlade`: bio je onaj koji i svojim primjerom i bogatstvom svojih misli pokazuje mladima put k Isusu Kristu, svjetlu svijeta i suncu `ivota.

Napisano u blistavom okrilju Milosti Jedan od Ivanovih suvremenika i {tovatelja, Ton Smerdel, svoj susret s Merzom preko njegovih misli i tekstova ovako je izrazio: "Iz svakog rada koji je on napisao osjetio sam snagu, jer je on mo`da bio jedini me|u nama koji je sve ono {to je napisao, napisao u svetom zanosu i blistavom okrilju nerazja{njene Milosti. To je bila njegova snaga, a i danas je. Zato je mogao djelovati na mlade` i ba{ nju u~initi onom koja }e braniti Boga".(Ton Smerdel: In gloriosam memoriam, Nedjelja, 18. V. 1930.)

Bo`idar Nagy, DI postulator kauze za beatifikaciju Sluge Bo`jega Ivana Merza

11

Ivan Merz na zavr{etku gimnazije Banja Luka, 1914.

Ivan Merz ~asnik u prvom svjetskom ratu, na talijanskoj fronti, 1917.

Ivan Merz student u Be~u, 1920.

12

IVAN MERZ 1896. - 1928.

Biografski podaci Ivan Merz rodio se u Banja Luci 16. XII. 1896. god. Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju je zavr{io u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914. god., poha|a kroz tri mjeseca vojnu akademiju, a potom 1915. zapo~inje studij prava na Be~kom sveu~ili{tu. Prvi svjetski rat prekida mu studij.

Mobiliziran je. Pro`ivljava sve strahote rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. Nakon rata nastavlja studij knji`evnosti u Be~u 1919./1920. i dovr{ava ga u Parizu tijekom dvije godine, od 1920. do 1922.

Po zavr{etku studija, u jesen 1922. god., dolazi u Zagreb gdje postaje profesor francuskog jezika i knji`evnosti na Nadbiskupskoj klasi~noj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fakultetu Zagreba~kog sveu~ili{ta radnjom pisanom na francuskom o utjecaju liturgije na francuske pisce. Potom kroz dvije godine, od 1923. do 1925., kao prvi laik u Hrvatskoj studira filozofiju i teologiju pod vodstvom isusovaca nastoje}i se tako {to bolje osposobiti za svoj apostolski rad.

Razmi{ljanjem, studijem, a osobito u krvi i plamenu rata dolazi do spoznaje o istinitosti kr{}anske vjere. Potpuno se dariva Kristu na~iniv{i kao laik zavjet vje~ne ~isto}e. Sve svoje slobodno vrijeme posve}uje odgoju hrvatske mlade`i u katoli~koj organizaciji "Hrvatski Orlovski Savez" kojoj je dao geslo "@rtva - Euharistija - Apostolat". Kao 13

katoli~ki intelektualac rije~ju i perom odu{evljava mlade i odrasle za Krista i Crkvu. Jedan je od prvaka liturgijskog pokreta me|u Hrvatima. Sustavno u Hrvatsku uvodi ideje Katoli~ke Akcije Pape Pija XI. Glavna njegova karakteristika kao katoli~kog intelektualca jest ljubav i odanost Katoli~koj Crkvi, Rimu i Papinstvu, {to je nastojao usaditi kod svih s kojima je saobra}ao. Premda mlad i kao laik smatran je "stupom Crkve" u Hrvatskoj.

Svojim apostolskim radom i svojom opse`nom spisateljskom djelatno{}u u katoli~kom tisku ostavio je dragocjenu duhovnu ba{tinu koja je postala izvor nadahnu}a budu}im nara{tajima.

Namjeravao je osnovati svjetovni institut - zajednicu laika koji bi radili za Krista i Crkvu. Nakon njegove smrti ovu je zamisao djelomi~no ostvarila Marica Stankovi}, osnovav{i `ensku Zajednicu Suradnica Krista Kralja, kao prvi svjetovni institut u Hrvatskoj. Ime Ivana Merza zna~ilo je, a zna~i i danas, program `ivota i rada za vjernika katolika koji se `eli aktivno anga`irati u {irenju Kristova Kraljevstva pod vodstvom Crkve i njezinih pastira.

Ivan Merz je bio ~ovjek `ive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Pri~esti, adoracije, predanog trpljenja, {iroke naobrazbe, bliz ljudima i svakom je ~ovjeku iskazivao kr{}ansku ljubav.

Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g. u 32. godini `ivota, na glasu svetosti. Na samrti je prikazao svoj `ivot kao `rtvu Bogu za hrvatsku mlade`. Njegova `rtva donosi obilne plodove u katoli~kim organizacijama koje su nastavile ostvarivati njegovu duhovnu ba{tinu.

14

1958.g. zapo~eo je biskupijski postupak za njegovo progla{enje bla`enim. 1977.g. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Baziliku Srca Isusova u Zagrebu u kojoj se redovito pri~e{}ivao, adorirao i molio posljednjih {est godina `ivota. Od 1986.g. postupak za njegovo progla{enje bla`enim odvija se u Rimu. Milosti i usli{anja po njegovu zagovoru se mno`e.

Ivan Merz je puno toga napisao, a o njemu su objavljene i mnoge biografije, studije i ~lanci od kojih su najva`niji navedeni na kraju ove knjige. I na Internetu Merz ima svoju stranicu na adresi: www.ffdi.hr/ivan-merz Sve ostale informacije o sluzi Bo`jemu Ivanu Merzu dobiju se na adresi: Postulatura Ivana Merza, 10000 Zagreb, Vla{ka 93. E-mail: postulatura.merz@ffdi.hr

15

IDEALI MLADOSTI slutnja budu}nosti Prvi tekst koji nam po~inje otkrivati du{u mladog Ivana Merza jest prva stranica njegova dnevnika {to ga je po~eo voditi 27.2.1914. u Banjoj Luci. Tek je bio navr{io 17 godina; nalazio se u zavr{nom razredu gimnazije, pred maturom. (Roditelji su ga bili dali godinu dana ranije u {kolu). Za motto svoga dnevnika stavio je rije~i: "Evviva l'arte" - `ivjela umjetnost - pokazuju}i time da ga je u godinama mladosti umjetnost posebno privla~ila i odu{evljavala. Potom slijedi citat iz knji`evnog djela - dramatske poeme "Manfred" od engleskog pisca Lorda Byrona.

Za mladih dana `elio sam vru}e Da srca drugih svojim pro`mem srcem, Da svijetlim narodima, da se uspnem, Ja ni sam ne znah kamo, Mo`da i da padnem.

Al padnem poput gorskog vodopada, [to nakon skoka s velikih visina U zapjenjenoj svog ponora snazi, I di`u} magle stupove {to tvore I oblak nov i novu ki{u s neba, On duboko, jo{ uvijek le`i jak.

(Byron, Manfred, III. dio)

16

Ono {to je osje}ao i nesvjesno slutio u svojoj du{i na{lo je odjeka u tim stihovima. Sigurno da je u njima prona{ao puno svoga mladena~kog odu{evljenja, idealizma, snova o budu}nosti u najljep{im bojama, {to je karakteristi~no za svakoga mladog ~ovjeka koji se otvara `ivotu.

Ali sve ove slutnje i te`nje ostvarit }e se u Ivanovu `ivotu u jednom potpuno duhovnom, kr{}anskom smislu, ~ega sigurno jo{ nije bio svjestan kad je ove retke ispisivao. Gledaju}i u svjetlu ovih mladena~kih stihova njegov `ivot koji se odvio i zavr{io na pozornici povijesti, mo`emo uo~iti kako je u njima sadr`ana vizija budu}nosti, ono {to }e on stvarno kasnije postati: svjetlo koje }e mnogima svijetliti i koji }e svojim mislima mnoga srca pro`eti i obogatiti.

Zanimljivo je povezati i usporediti ovaj prvi dokument du{evnog stanja Ivana Merza, njegove mladena~ke vizije svijeta i slutnje budu}nosti, s posljednjim tekstom {to ga je Ivan napisao u svome `ivotu nakon ~etrnaest godina: bio je to njegov testament, odnosno tekst za nadgrobni natpis koji mu danas stoji uklesan na njegovu grobu u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu. S tim tekstom i zavr{ava ova knji`ica prikaza duhovnosti Ivana Merza kroz odabrane njegove misli. Izme|u ta dva teksta kao dva kamena me|a{a, ostvario se bogati `ivot pun kr{}anskih vrlina, za koji se nadamo i molimo da kao uzor zasvijetli s oltara katoli~kih crkava poput drugih bla`enika i svetaca.

17

@IVOT Pitanje tajne `ivota i postojanja Ivanu se nametalo ve} u prvim godinama mladena{tva o ~emu nam je ostavio brojne zapise u svome dnevniku. Dugo vremena ga je odu{evljavao Goetheov Faust u kojem je pronalazio mnogo sli~nosti sa svojim te`njama i tra`enjima da do|e do otkri}a “sjemena koje sve dr`i�. Jedini zadovoljavaju}i odgovor na problem `ivota i postojanja postupno otkriva u kr{}anskoj vjeri. @ivot je borba, a nagrada je vje~nost

@ivot nije u`ivanje, nego `rtva.

(D, Be~ko Novo Mjesto, 21.IX.1914.)

@ivot mora da nam je `rtva, da mnogo lijepoga ni ne gleda. @ivot je silno te{ka borba, koja tra`i pregaranje, negledanje lijepoga. Radi ove borbe ima `ivot ~ovjeka vi{i sadr`aj‌ Mnogo je ljudi stradalo, jer ih je predobila demonska ljepota `ene. Mo`da je i mene skoro. Ali od sada velim: o~i zatvoriti i ne tra`iti ovaj princip ljepote, koji je ovdje samo da uspostavi borbu, kojoj je nagrada (D, Be~, 10.III.1915.) vje~nost.

Sav je `ivot lijepa i velika tajna...

(D, B. Luka, 27.XII.1915.)

Volim ovu sada{nju generaciju, jer je trpjela i uvidjela da je `ivot ozbiljna stvar, a ne igra~ka.

(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)

18

Biti u harmoniji koja vlada u svemiru

Zato sebi i svima stavljam memento: pro`ivljavajmo dubok i velik `ivot i svakog trenutka budimo svjesni da mi zaista opstojimo i da se ne protivimo ovoj harmoniji, koja vlada u svemiru. Ovo tjelesno zapravo i nije `ivot. @ivot je ono tamno, nevidljivo, puno dubine i perspektive, {to se u odabranim ~asovima jo{ vi{e pro{iruje...

(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)

@ivot je kratka te{ka ku{nja

Za{to sve to propada, nestaje, za{to i mi ginemo, za nama opet generacije! I onda opet ista igra, pa opet smrt. Jest, Bo`e moj, ja Te razumijem, `ivot je - veli{ - kratka te{ka ku{nja i tko ovu preboli, istom stupa u `ivot pun sjaja i boja.

(D, Rati{te, Seewiesen, 17. XII.1916.)

Patnja sugerira smisao `ivota

Bol, patnja, pogled na tolike tisu}e iznaka`enih, mrtvih i ispa}enih ljudi, jama~no, pere sa ~ovjeka sve prolazno i velikom mu energijom upravo sugerira smisao `ivota‌. [to je `ivot?

Neki je dan jedan le`ao kod groblja, izvrnuo se i le`i kao klada, kano da ni `ivio nije. Zar je onda svrha `ivota u`ivati, popustiti strasti! ^udna li smisla, kad smr}u sve prestaje.

(D, Rati{te, Zingarella, 18.V.1917.)

Ho}u da prodrem u misterij `ivota

Polako gine mladena~ko odu{evljenje. Sve vi{e padam na nivo obi~na slaba ~ovjeka. Na povr{inu su stupila druga, eti~ka pitanja. Najvi{e me zanima filozofija `ivota. ^itam Solovjeva (Duhovni temelji `ivota), Sv.Pismo‌ Ho}u da prodrem u misterij `ivota. ( D, Rati{te, Zingarella, 17.VI.1917.)

19

PROLAZNOST SMRT - VJE^NOST Bave}i se razmi{ljanjem o tajni `ivota u koji nastoji prodrijeti i odgonetnuti ga, Ivan veoma brzo uo~ava njegovu prolaznost i krhkost. Problem smrti i trpljenja s ~ime se svakodnevno suo~avao na fronti za vrijeme rata potpuno je promijenio njegov pogled na svijet.

Umjetnost koja ga je u srednjo{kolskim danima privla~ila stupa na drugo mjesto. Uo~avaju}i svu tu realnost ozbiljno si postavlja pitanje zagrobnog `ivota i vje~nosti na {to mu odgovor daje kr{}anstvo.

Ovaj je svijet samo priprava za drugi koji je vje~an

Ima li ~ovjek ovdje pravo na sre}u? Zar nije ovaj svijet - svijet rada i muke, i kako se ~ovjek poka`e u tom radu, dobiva nagradu na drugom svijetu, koji je vje~an. Ovaj je svijet samo priprava.

(D, B. Luka, 14.IV.1914.)

Misao na Vje~nost

Religiozni `ivot, misao na Vje~nost, Smrt, Lju(D, B. Luka, 17.VIII.1914.) bav, to je ne{to veliko.

Pravednost i smrt dovode do prave spoznaje

Bog postoji. Onda se pitamo: {to je taj Bog, kakav je? Mo`emo li se moliti? Je li on osoban? Na ta nam pitanja odgovara na{a nutrina u pojedinim jednostavnim slu~ajevima. Uvrijedim li svoje roditelje, silno mi je `ao. To je dokaz da osje}aj u~injene nepravde nije predrasuda, nego da u nama postoji pravda. Pravda je jedan princip, koji je u 20

nama, i sva se nutrina u nama uzrujava, ako radimo protiv ovomu principu. I Onaj, kojega mi oko sebe osje}amo, do kojega razum dolazi da je vje~an, kome du{a nehotice te`i, Taj }e jama~no biti Pravednost. Time dolazimo do osobnog Boga‌Kad on postoji, ve} slijedi da na{ `ivot ima svrhu. Onda treba jo{ pomisliti na ne{to, na {to ljudi ne misle, i {to bi ih moglo lako dovesti do prave spoznaje: da }emo umrijeti. Nekoga silno volimo i taj umre. Nikad, nikad ga vi{e ne}emo vidjeti. Pa mi sami, puni smo misli, sumnja, te`nja, mnijenja. Na{e "ja" jest sredina, oko koje se sve okre}e, cio svemir, koja dojmove prima i razvrstava. Sve mi to do`ivljavamo, katkada se mu~imo i patimo. To je dokaz da pravda nije predrasuda, jer ako je tko uzrok na{e patnje, borimo se realno protiv njemu. I sad najednom umremo.

Za{to bi sve ovo? Za{to toliko misli i te`nja, kad je sve badava, kad propada u ni{ta, kada du{a nije zaseban elemenat, koji je poput duha u Diable boiteux zatvoren u bocu? Ne, to ne mo`e biti. Kad je u prirodi sve tako sjajno ure|eno, mora biti i vje~nost na{ega `ivota u smislu pravednosti. I uistinu, to je tako, i u to vjerujem, i u ~asu, kada ovo djetinjom vjerom osje}am, kada se gnjusim zla i kada se topim u molitvi, ostaje u dnu du{e opet ona sumnja, onaj veliki upitnik zadnjeg Adama: za{to? {to? I opet, uza svu sumnju, vjerujem.

(D, Be~, 17.V.1915.)

Na kraju `ivota slavlje Uskrsnu}a

Pro}i }e i roditelji i sve }e izgledati kao san, dok i ja ne za|em u tamnu, groznu ulicu. Ne, nije tamna ni grozna, nego svijetla, puna nadnaravnog sjaja. Tamo se slavi Resurrectio - Uskrsnu}e.

(D, B. Luka, 1.X.1915.)

21

Du{evni svijet no}i i molitve realniji je od svega {to postoji

Uistinu, kad se ~ovjek zavu~e u samo}u, u tamu, sav realni svijet, svi drugovi, prijatelji, sva ~arobna priroda ~ini mu se snom. ^ovjek tada osje}a da je ona nerealna, a misao da je prava realnost, da je du{evni svijet, svijet no}i i molitve, realniji od svega uop}e {to vidljivo postoji. Treba te`iti samo za tim `ivotom, za ovom realno{}u.

(D, B. Luka, 28.II.1916.)

Tamo gore je pravo carstvo

Iskreno govore}i, ja se ne bojim smrti, ta tamo gore je ono pravo carstvo. Samo se jo{ nisam pomirio s mi{lju da }u ja zaista onamo i nisam sebi svjestan da vodim krepostan `ivot.

(D, Graz, 18.III.1916.)

Problem smrti najva`nije pitanje

Najva`nije je pitanje za ~ovjeka problem smrti.

Taj me problem mora sada najvi{e zanimati, jer bih mogao za dva mjeseca biti daleko od nada ove zemlje. Zapravo sada vidim da mi `ivot nema ~vrste podloge. Sazdao sam si svoju ideologiju na budu}em `ivotu, na budu}oj zemaljskoj sre}i, pa ne mogu pojmiti da bih mogao skoro poginuti.

(D, M端rzzschlag, 26.VIII.1916.)

Ovaj `ivot samo prolazna faza

U ~ovjeku je te`nja da ne{to stvara, da ga jedna stvar zaokupi, oko koje se, kano oko jezgre minerala, sve koncentri~no skuplja.... Najednom osjetim kako taj `ivot nije ni{ta, samo prolazna faza u onaj trajni, kad se ono, {to u nama uvijek kuha i vrije, oslobodi i po|e u onaj svijet. Misle}i na ovu prolaznost, ne mili mi se nikakav studij, nikakva 22

literatura, nikakva djevojka, uop}e ni{ta. Jedini asketski, mona{ki `ivot u obo`avanju Euharistije mo`da daje zadovoljstvo. Drugo, ~ini mi se, ne.

(D, Pe~uh, 22.X.1916.)

Uvijek svjesni kratkotrajnosti `ivljenja

Kad bude pro{ao taj rat, ne smijemo se zavu}i u svoje tople sobe i uz ~a{u vina pri~ati o juna~kim doga|ajima. Moramo uvijek biti svjesni kratkotrajnosti `ivljenja i da je ono samo minimalna faza vje~nosti. Trebamo nastojati zasladiti i ovo kratko doba asketskim `ivotom.

(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)

Gomilati blago za onaj `ivot

Gdje nema Tebe, Bo`e, tamo nema ni veselja.

Snage, snage, snage! Koga bih se bojao, kad smo ovdje putnici, a za nas je dika probijati se kroz `ivot i gomilati blaga za onaj veliki `ivot. Snage i opet snage Te molim!

(D, Rati{te, Zingarella, 15.IV.1917.)

Na ovoj smo zemlji samo do{ljaci i putnici

Kada top grune, mislim da mi propovijeda sv.Franjo: Advenae et peregrini sumus (do{ljaci (D, Rati{te, Zingarella, 17.IV.1917.) smo i putnici)!

U susret beskrajnim svjetovima Apokalipse

Valja sav svijet zaboraviti i sve sile koncentrirati u radu za Isusa. Zaboraviti prijatelje, planove, sve - i{~eznuti sa zemlje, izgorjeti, da zaista u|em sa {to vi{e bli`njih onamo gdje nas ~eka, Otac, Sin, Bla`ena Djevica Marija u Duhu Svetomu, apostoli, mu~enici, an|eli, djevice, Toma, Mahni}, Rogulja - svi oni beskrajni svjetovi Apokalipse.

(D, Pariz, 4.XI. 1921.)

23

Filozofija sre}e

U ovome le`i filozofija sre}e: valja postaviti te`i{te svih na{ih `elja u onaj svijet, sebe posve zaboraviti rade}i za Na{ega Gospodina Isusa Krista (Pismo ocu, Pariz, X. 1921.) koji je jedini vje~an. @rtvujmo sekundu `ivota da u|emo u nebo

Ako naime vjerujemo u apsolutno Bo`anstvo, tada nema slu~aja (Lk. 12,1-8). Osim toga valja znati da dragi Bog nikada ne}e natovariti na ~ovjeka onaj teret koji ne bi mogao podnijeti.... Po{to smo tako sretni da znamo da je ovaj `ivot vrlo kratka faza i da }emo zatim biti u vje~nome nebu, budimo juna~ki, `rtvujmo sekundu ovoga `ivota da u|emo u beskona~no nebo. Upotrijebiti sve na{e energije da spasimo na{e du{e i {to vi{e du{a (Pismo roditeljima, Pariz, 9.X.1921.) na{ih bli`njih.

Najbolja upotreba vremena - kontemplacija o Bogu

Treba sve sile ovoga `ivota usredoto~iti prema `ivotu koji slijedi nakon boravka na zemlji. Najbolja upotreba vremena jest kontemplacija o Bogu i o objavljenim istinama. Svetac je ~ovjek u sredi{tu stvaranja koji sve usmjeruje prema Bogu.

(Duh.vje`be, Pariz - Clamart, 1921.)

24

BOG Odgajan u liberalnoj sredini Ivan Merz se tek pod konac gimnazije po~eo ozbiljnije baviti razmi{ljanjem o religioznim temama. Promatra stvoreni svijet oko sebe i napose svemir i logi~kim razmi{ljanjem zaklju~uje na postojanje Stvoritelja koji svime upravlja. Njegova vjera u Boga, me|utim, prolazila je kroz krize i sumnje o ~emu nam je ostavio lijepe zapise u svome dnevniku.

Postupno, napose kroz iskustvo patnje u ratu, njegova se vjera pro~i{}ava, u~vr{}uje i on raste u ~e`nji i ljubavi za sjedinjenjem s Bogom.

Veli~anstveni Duh koji obuhva}a svemir

Bo`e, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kre}e!

Taj ~itav svemir, ono {to se vidi i ne vidi, ono {to se ~uje i ne ~uje, tko ravna tim pozori{tem, tko je taj veli~anstveni Duh, koji to obuhva}a? ON je.

(D, B. Luka, 2.III.1914.)

Svemir, vje~nost, neizmjernost, du{a - vje~ne tajne

Kojom li brzinom ta neizmjernost juri i okre}e se, a prah, ~ovjek, sve to misli. Kuda to vodi?

Za{to ~ovjek ima tijelo, kad je on u biti du{a?

Za{to? Kuda? Kako? Vje~ne tajne. Misao, iskra, pamet, ta iskrica vje~ne Istine, do kakovih nas uzvi{enih misli dovodi i koliko mo`emo shvatiti, a (D, B. Luka, 21.VI.1914.) {to je istom Neizmjernost ^ovjek iskra Duha

[to je spram svemira ~ovjek - crv? Tijelo je crv, ali ~ovjek nije tijelo, u njemu je ne{to nevidljivo, {to zaboravlja da je tijelo. Njegova iskra. Nei25

zmjerno mali dio, dio Njegove iskrice, ali opet je od Njega. I ta nas malenkost vodi da zaklju~ujemo na ~itav svemir, na neizmjernost, ~ak na Njega. To je divno.

(D, B. Luka, 4.VII.1914.)

Sve je od neizmjernog Duha

Sve divote svijeta, sva priroda, dovode do spoznaje da je to sve od neizmjernog Duha, od Ideala ~ovje~anstva, od Istine, Dobrote i Ljepote. @ivot je borba za Istinom i promotrimo ga.

(D, B. Luka, 4.VII.1914.)

Vjerujem da je Bog savr{en duh

Sav je `ivot ovakva borba izme|u dva elementa i ovom se borbom dovinjavamo Idealu na{ega `ivota: Svevi{njemu. Ja vjerujem u Gospoda Boga svemogu}ega, vjerujem da je On savr{en Duh u slobodi volje i veli~ini.

(D, Be~ko Novo Mjesto, 25.X.1914.)

Bez molitve religija mrtva

Na{ duh svom `estinom te`i za savr{enim, za velikim Duhom. U molitvi se s Njim razgovara i On mu tako ~udnovato fino odgovara da ~ovjek misli te di{e zrak visina. Taj razgovor sa Svevi{njim, ta veza, priznavanje Svevi{njega, to je religija. Religija je bez molitve mrtva. Razgovor iz vlastitog ~uvstva, razmi{ljanje o Pismu i namjerama Svevi{njega, to je molitva. Da Ga razumijemo, postao je Emanuelom, nama sli~nim. I mi se Isusu mo`emo moliti i ta nam je molitva mnogo lak{a, jer nam je Isus bli`i.

(D, Be~ko Novo Mjesto, 25.X.1914.)

Uza svu sumnju tvrdo vjerujem

Postoji li Bog ili ne postoji? Onda: {to razumijem pod imenom Bog? ^injenica je da On postoji, 26

da Ga osje}am oko sebe, u sebi, tu ovdje, ondje, svagdje. Njegove melodije dr`e i napunjaju sav svemir. Svaki ~ovjek }uti dah ne~ega ve}ega i vje~nijega. On postoji, i ja tvrdo vjerujem i u najja~im ~asovima ku{nje i sumnje da je On jedini, vje~ni, veliki Bog. Kad ovaj postoji, ve} slijedi da na{ `ivot ima svrhu. Kad je u prirodi sve tako sjajno ure|eno, mora biti i vje~nost na{ega `ivota u smislu pravednosti. I uistinu, to je tako, i u to vje(D, Be~, 17.V.1915.) rujem.

Ljubav, du{a, Bog - nije utopija

Kad posumnjam u Najvi{e, u Dobrotu i u svu svoju ideologiju, u meni je nepokolebiva ljubav i naklonost prema roditeljima, nju osje}am tako `ivo i ona mi svjedo~i da ljubav, du{a, Bog nije utopija, da sve ovo postoji, da je ~ovjek, uistinu, (D, Be~, 24.VI.1915). ideja koja te`i svome izvoru.

A kad se srce zaleti u misti~ne predjele, osje}a ~arobnu `e|, koja je to golemija, {to je bli`a Izvoru, bolje re}i slutnji Izvora. (D, B. Luka, 14.I.1916.)

Moja du{a leti k Tebi

Bo`e, koliko Te ljubim, koliko Ti zahvaljujem {to mi sada du{u napunja{ ~udnom, punom sla{}u. Kako se moja du{a di`e, kako leti k Tebi, htjela bi da nad~ovje~nom snagom razbije ova prsa i ode gore i da se vje~no s Tobom sjedini.

(D, Slov. Bistrica, 4.VI.1916.)

Bo`e, Bo`e, oprosti mi {to sam Te ostavio. Daj mi opet snage da Te svagdje i u svemu upoznam, da Te svagdje osje}am.

(D, Rati{te, Zingarella, 20.IV.1917.)

27

Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu

Stra{nih li ~asova kad se Duh Sveti nekuda povu~e, pa u nutrini zavlada tama. To su oni ~asovi u kojima Faust i moderno dru{tvo o~ajava jer je izgubilo vezu s Praizvorom. Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu.

(D, Rati{te, Monte Rasta, 17.IX.1917.)

Bo`je djelovanje u ~ovje~anstvu

Najbolja apologija Bo`jega djelovanja u ~ovje~anstvu jest taj jedinstveni duh, koji pro`imlje katoli~ke pokrete svijeta. Nikakva ljudska sila, nikakav filozofski sistem ne mo`e stvoriti to remek-djelo; to je djelo Sile, koja je iznad nas i koju mi tra`imo i `elimo spoznati. Ateisti, internacionalci i svi mogu}i teoretici neka prou~avaju povijest Crkve i njezinu sada{nju aktivnost, pa }e vidjeti da je ona jedina koja ~ovje~anstvo naprijed vu~e.

(D, Pariz, 30.I.1921.)

Valovi oceana - slika `ivota Duha Svetoga

Prvi put sam vidio svijetlo-modri Atlanski ocean, ~iji su se valovi `urili, pjene}i se i natje~u}i.

Taj neprestani `ivot, to kretanje neizmjernosti, kao da je slika Duha Svetoga, koji je neprestani, vje~ni, neizmjerni i lijepi `ivot.

(D, Toulouse, 27.VII.1921.)

^ovjek te`i za Bogom

Postoji jedan Bog, koji neprestano djeluje na ljudske du{e. U svakoj je ljudskoj du{i te`nja za ne~im velikim: jedan te`i za slavom, drugi za velikim djelima... U svakom je ~ovjeku te`nja da postane u neku ruku Bog. Ne}e{ na}i ni jednog filozofskog sustava koji bi ovu misao tako istakao i tako divno izgradio, kao {to to ~ini kr{}anstvo, koje tvrdi da je te`nja i zada}a svakog ~ovjeka postati djetetom Bo`jim.

(Pismo ocu, Pariz, 1921.)

28

Tajanstvena sveprisutnost Bo`ja u no}i

Merzovo razmi{ljanje u ranim jutarnjim satima u hodu prema kolodvoru prigodom liturgijskog izleta s |acima kongreganistima u trapisti~ki samostan u Reichenburg.

Misterij no}i stade djelovati na moju odmorenu du{u. I {to se vi{e kroz mrak `urim, to mi se posve nehotice sve to jasnije ukazuje slika U~itelja, koji se tako|er u no}i dizao preko gora i dolina, i{ao kroz gradove i {ume - dok su ostali ljudi po~ivali; i tada je pomi{ljao na spas svoga stada, koje je do{ao otkupiti. A tako su ~inili i apostoli; i oni bi probdjeli ~itave no}i, mole}i se beskrajnom Stvoritelju, vrhovnom zapovjedniku milijuna zvijezda {to trepte na nebu, Zakonodavcu svemira, koji uzdr`ava sunce i najmanju travu, i svako pojedino stvorenje vodi prema odre|enoj svrsi. I tajna me je no}i sve vi{e zaokupljala i u kretanju svemira osjetih bilo Onoga koji je bio u po~etku, koji jest sada i koji }e kraljevati u vijeke vjekova.

I apostoli, i mu~enici, i monasi i ispovjednici, i djevice, i svete `ene, i svi ti heroji ~ovje~anstva, svi ti koji su u pro{losti probdjeli no}i u molitvi ili koji su u smirenim zvjezdanim no}ima ~ekali da ih odvedu pred krvnika - svi ti, pa me|u njima i one mnoge tisu}e hrvatskih mu~enika - svi su osjetili kucanje no}noga bila, tajanstvenu sveprisutnost Bo`ju.... (24)

29

KRIST sredi{te `ivota i svemira Sredi{te Ivanova kr{}anskog iskustva bio je Isus Krist. Njega susre}e i do`ivljava na razne na~ine i u raznim podru~jima. Najprije ga vidi kao kozmi~kog vladara svemira, potom prisutnog u Euharistiji, zatim nazo~nog u liturgiji Crkve i crkvenoj hijerarhiji, napose u rimskom biskupu - Papi, prepoznaje ga u bli`njemu, a Kristovu ljubav {tuje i u nju se pouzdaje pod znakom Presvetog Srca Isusova. U tekstovima koji slijede nalazimo Ivanova razmi{ljanja op}enito o Kristu kao sredi{tu stvorenoga svijeta.

Krist - svrha i cilj na{im vje~nim `eljama

Te{ko da je tko pomislio da se prikazao On, koji je svrha i cilj na{im vje~nim `eljama, koji je Gospodar svemirske vje~nosti i neizmjernosti, koji ravna svakim detaljem prirode, svakom njezinom trav~icom i svakim mravom.

(B. Luka, D, Uskrs, 12.IV.1914.)

Rado bih studirao Kristov `ivot. ^itao bih misli velikih ljudi o Njemu i topio bih se u tom odu{evljenju prou~avaju}i Njega.

(B. Luka, D, 21.IX.1915.)

Krist posve}uje prirodu, ~ovjeka, narode

Krist je do{ao na svijet da posveti svu prirodu, svakoga ~ovjeka i svaku narodnost.... Upravo se u tomu ima pokazati vje~nost Duha, koji vodi Crkvu, da On uz svaku formu, uz svaki jezik mo`e jedinstveno i sna`no na okupu dr`ati svu tu veliku organizaciju, {to je sa~injavaju raznobojni 30

narodni elementi, koji su sav svoj narodni mentalitet i kolorit stavili u slu`bu uzveli~avanja Crkve.

(Maslovare, D, 18.XII.1918.)

Djelovanje Kristova `ivota kroz Evan|elje i liturgiju

Najbolje sredstvo da oku{amo snagu kr{}anstva jest da pustimo neka `ivot Kristov, kako nam ga prikazuje Evan|elje i liturgija, na nas djeluje...

(Pismo ocu, Pariz, 21.I.1921.)

Cijeli moj `ivot kre}e se oko Krista Gospodina

Znade{ da me je `ivot na sveu~ili{tu u Be~u, onda rat, studij i napokon Lurd potpuno uvjerio o istinitosti katoli~ke vjere i da se zato cijeli moj `ivot kre}e oko Krista Gospodina.

(Pismo majci, Pariz, 20.X.1921.)

31

@AR EUHARISTIJE prisutnost neizmjerne Ljubavi Privilegirano mjesto susreta s Kristom za Merza je bila Euharistija koja je postala sredi{te njegova duhovnog `ivota. Posljednjih {est godina `ivota svakodnevno je prisustvovao svetoj misi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu gdje mu se danas nalazi posljednje po~ivali{te. Ve} u njegovu dnevniku zapa`a se kako ga je Bo`ja milost od mladih dana privla~ila preko otajstva Euharistije {to ga je duboko pro`ivljavao. Misli {to ih je zabilje`io o Euharistiji pune su zanosa i ljubavi. “Govorio sam sa `arom koji mi je dala presv. Euharistija� izjavio je Ivan nakon predavanja odr`anog na velikom skupu katoli~ke mlade`i u Mariboru 1920. god.

Ljubav prema Isusu nazo~nom u Euharistiji bila je u ishodi{tu njegovih brojnih apostolskih pothvata.

Pri~est - izvor `ivota

Pri~est je izvor `ivota.

(D, B. Luka, 25.III.1914.)

Krist dariva sebe za blagovanje

[to vi{e upoznajem katolicizam, to vi{e vidim da je neiscrpljiviji. Kolika je Ljubav Njegova, kad On, Neizmjernost, koga ne mo`emo shvatiti, On koji ravna svemirom i svakom travkom i koji zna i gleda na prepiranje si}u{nog ljudskog roda, daje nama, malenima i ni{tavnima Sebe na blagovanje.

(D, B. Luka, 26.IV.1914.)

Misti~ki osje}aj pretvorbe u misi

Sjajna su neka mjesta iz Ivanova evan|elja o pri~esti. Kod zadnje mise mnogo sam o njima razmi{ljao i tako se u`ivio da sam zbilja misti~ki 32

osje}ao pretvorbu i da je ondje prisutan Krist, kojemu se moramo klanjati.

(D, Sarajevo, 25.X.1915.)

Neizrecivi osje}aji kad se Krist s nama sjedini

^ovjek u svakom ~asu vidi kako je malen, a kako je velik Onaj, koji je umro za nas, koji Kruh Bo`e, samoga sebe, svu svoju veli~inu, svu ljubav - nama daje. Ne mo`e se izre}i {to se }uti, kad se On s nama sjedini. Ne, `elja za jo{ vi{e i vi{e, za Kristom cijelim za Svjetlom, za Bogom - Stvoriteljem za kojim srce na{e eruptivno te`i (D, B. Luka, 24.XI.1915.)

Osjetne milosti kod svete Pri~esti

Kad sam gdjegod u vedroj, svijetloj, sun~anoj prirodi, pa pomislim na svoje osje}aje kod Pri~esti, ~udno mi je, kao da je to bio neki san, tajinstven, ~udan i lijep san, neki osje}aj, neko ozra~je, kojeg sada nemam, a kad sam u tom osje}aju, zaboravim sve, samo me ne{to vu~e, ne(D, B. Luka, 27.XII.1915.) odoljivo vu~e...

Vje~no se diviti Euharistiji - neizmjernoj Ljubavi

Jako volim ti{inu i mir, mogu razmi{ljati, mogu misliti na misterij Euharistije, zapadati u nepomi~no za~u|enje, mogu se dugo moliti‌ Ljep{e je u samo}i. Ljep{e je zavu}i se u tamnu crkvicu i kod treptanja vje~nog svjetla, za zadnjih traka sunca, tiho moliti krunicu i diviti se, vje~no se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj veli~ini, toj nei(D, B. Luka, 24.II.1916.) zmjernoj Ljubavi. ^ovjek je ovdje putnik i odre|en je za ne{to vi{e

Bio sam ju~er na Pri~esti i tako sam veseo i zadovoljan, tako da se, ~ini mi se, ne}u nikada `alostiti, pa makar mi i te{ko bilo. ^ovjek je ovdje sa33

mo putnik, njegovo pravo odre|enje nije ovdje, na toj zemlji, on je izabran za ne{to vi{e.

(D, B. Luka, 28.II.1916.)

Blizina Euharistije krijepi

I sva ona mistika crkve, ono treptanje vje~noga svjetla i bezbroj svije}a, obuzima du{u kano neki nadnaravni miris. Svatko znade kako blizina Eu(D, Graz, 23.III.1916.) haristije krijepi.

Svesilna mo} Euharistije

Upravo sada trebam du{evne snage, trebam crpsti iz nepresahljivog vrela Ljubavi, iz one svesilne mo}i Euharistije, koja napunja du{u rasvjetom, koja je svjetlija od dana, koja je pretvara u du{evno zadovoljstvo, koja smiruje u osje}anju ne~ega nepoznatog i neizmjernog. Silno, svesilno bih htio opet tome Vrelu. O, Bo`e, pomozi mi!

(D, Graz, 27.III.1916.)

Silna `elja za Hostijom

Sam ne znam, bez ikakve misli, tu je ona silna `elja za Kruhom, za onom malom Hostijom. Tada ni{ta ne znam, sav razum spava, a moja bi usta i sva bi moja unutra{njost htjela Hostiju da se s (D, Slov. Bistrica, 19.VII.1916.) njom spoji.

Dodir s nadnaravnim svijetom kroz Euharistiju

Rano sam ustao, oti{ao na Pri~est i nastojao sam se zadubiti u taj misterij, pa mi se ~ini da sam doista duboko zaronio u sama sebe i u onaj svijet.

Ne, nisam vidio sve, no kano da sam osjetio kao u nekoj magli one zakone, ono ne{to koje pokre}e sve, pa iza toga Madonnu s Djetetom, a uz to Ono jo{ ve}e, sve skupa sam osjetio ujedinjeno u Ho(D, Rati{te, M端rzzushlag, 15.VIII.1916.) stiji.

34

Religiozna okolina pozitivno djeluje na ~ovjeka

Neopisivo duboko djeluje crkva, gdje se uz misti~ni sjaj od mnogo i mnogo svije}a obavlja u isti ~as, toliko puta taj misterij svih misterija. I svijet u toj ti{ini stupa glavnom oltaru, gdje sve}enik dijeli kruh Gospodnji. Direktno se osje}a, kako je ~ovjek kano na nekom otoku usred burnog mora; na otoku istinitog i pravog `ivota. Iz onih malih `enica, {to su trpjele i na sebi razumjele sfingu ovog `ivota, izlazi u tim velikim ~asovima, kada su sasvim sitne kod Stola Gospodnjeg - neko nadnaravno svjetlo, koje cijelu crkvu ispunjava melodijama ne~ujnih pjesama an|ela. Nemam rije~i da izrazim, kako religiozna okolina pozitivno djeluje na ~ovjeka.

(Rati{te, pismo prijatelju N. Bilogrivi}u, Bozen, 26.I.1917.)

Pri~est vojnika na rati{tu ratu u Alpama

Pri~est se dijeli. Ona mala bijela hostijica, bijela i sjajna i sjaji tog vedrog dana, ide tim crnim izmu~enim ljudima. A ovi su sklopili preko prsiju ruke, spustili glavu sve do zemlje i u sebi pro`ivljuju taj Misterij. Sva priroda je divna, sve uop}e, osim ~ovjeka, je sretno i lijepo. Izgleda samo: du{a im je danas ~i{}a i svjetlija od ovog ogromnog svjetla alpske nedjelje, sva ova veli~ina prirode je samo simbol ~ovje~je du{e. I ovo njegovo jadno, skr{eno i slomljeno crno tijelo ne spada zapravo ovamo; ono mora propasti i do}i u harmoniju s ostalom ljepotom.

(Rati{te, pismo prijatelju N. Bilogrivi}u, 28.III.1917.)

Gospodin mi je dra`i od svega na svijetu

Htio bih blagovati Gospodina, koji me voli vi{e nego itko i koji mi je dra`i od svega na svijetu. Samo ga nisam dostojan, odvi{e sam slab da 35

bih se bez i najmanje pomisli `rtvovao za presvetu Hostiju.

(D, Rati{te, Zingarella, 22.VI.1917.)

Tuga zbog nedostatka Euharistije

Nema svete Euharistije. @ivim ovdje kao poganin ili kao kakva zvijer, kao da Agnus(Jaganjac) nije vi{e u sredi{tu kosmosa, kao da Ga uop}e nema. Bo`e, Tje{itelju, do|i da moju prirodu pro`me{ atomima vje~nosti, pa da tako - sli~niji Tebi - razumijem tijek bivovanja.

(D, Rati{te, Monte Rasta, 9.IX.1917.)

Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjca?!

Kad }e kona~no do}i vrijeme kad ne}e vi{e biti nikakve odvratnosti, nikakve no}i i nikakvog grijeha? Kad }e do}i vrijeme vje~ne slave, vje~nog osvjetljenja? Kad }emo vidjeti uskrsnulog Jaganjca i sjaj njegove vje~no lijepe Majke, koji se prote`e iznad svih svjetova? Kada, kada }emo biti ujedinjeni u pjevanju nebeskih korova, kada }emo se izgubiti u vje~nom pjevanju Sanctus, Sanctus, Sanctus, obavijenom bo`anskim sjajem?

Kada }e do}i vrijeme da se ne}e morati jesti, kad se ne}e morati boriti za najmanje dobro djelo. U na{em je tijelu zakon, sasvim druga~iji od onoga koji je u na{oj du{i. Apstinencija i Euharistija su putovi koji nas onamo vode. Post i pri~est, dvije opre~nosti. Post zadaje muku i li{ava nas u`itka, a pri~est nam daje neizmjerni u`itak i pretvara na{e tijelo u bo`anski bitak.

(D, Rati{te, Monte Rasta, 5.X.1917.)

Pri~est daje snage za borbu

Idem sutra na sv. Pri~est da opet upijem snage za borbu. Ovih zadnjih dana dosta sam popustio.

Bio sam polijen, neuredno sam jeo, malo se molio, 36

nimalo trpio, ljutio se, bio i po{krt... i izgubio zato (D, Be~, 9.IV.1918.) vezu s Onim.

Ruke koje dr`e Krista

Neki dan vidjeh sve}enika. Najradije bih poljubio ruke koje su dr`ale Krista. O, Bo`e, da sam ve} kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svoga milosr|a sa`ge{ parazite grijeha, koji su se usukali u moju du{u, pa da dobar i svet stupim u Te. (D, Rati{te, Solarol, 13.VII.1918.)

Krist u Euharistiji sredi{te makrokozmosa

^ovjek je silno slab i bez tu|e pomo}i ne mo`e ni{ta. Zato je On iz vje~nosti stupio u povijest i postav{i sredi{tem cijeloga makrokozmosa, dao nam je Sebe da nas tjelesno i du{evno preporodi.

Ne zaboravimo na tu neizmjernu ljubav i posvetimo ve}u pa`nju maloj bijeloj Hostijici, koja osamljena na nas ~eka u studenim crkvicama. Svijet `ivi za se, kao da se nije dogodilo to ~udo ~udesa, na koje je silnom ~e`njom ~ekao kroz eone cijeli makrokozmos. (36) Najve}a stvar na svijetu: Crkva - Misa - Pretvorba

Najve}a stvar, koja opstoji na svijetu jest sv.

Crkva; najve}a stvar u Crkvi jest misa, a u misi pretvorba. I kao {to je Krist za svog zemnog `ivota bio usmjerio sve svoje misli prema Golgoti, tako zaru~nica Kristova, Crkva, upire sve svoje poglede prema oltaru. [to se dakle doga|a na oltaru, to je najve}a stvar koja se uop}e zbiva na svijetu. Tamo se zbiva socijalno djelo kategzohen, molitva i `rtva, koju je za spas cijeloga svijeta prikazao Isus na Kalvariji i koju katoli~ka hijerarhija taj nosilac sve}eni~kog reda Kristova - javno prikazuje Bogu za sve ljude i u ime njih svih. (18) 37

Vrhunac liturgije: sjedinjenje s Kristom u Pri~esti

U sv. Pri~esti gdje se va{e tijelo i va{a du{a ujedinjuje sa samim Bo`anstvom, treba biti vrhunac va{ega `ivota; u tom je ~inu i vrhunac cjelokupne liturgije. Sve veli~anstvene molitve i pjesme, sva va{a razmatranja, svi va{i ~ini tijekom dana moraju biti kristocentri~ni, moraju biti usmjereni prema tom jedinom ~asu va{ega dnevnoga `ivota. Na taj se na~in ve} na zemlji ispunjava va{a zadnja svrha i postajete dionicima same biti Bo`je. (18) Po Pri~esti postajemo dionicima Rije~i Bo`je

Budite uvjereni da je sveta misa bez svete pri~esti donekle fragmentarna. Spasitelj se mogao utjeloviti tako|er pod prilikama zlata ili kamena; on to nije u~inio, ve} je primio prilike kruha i vina i time nam je jasno rekao da `eli da ga kod svake svete mise blagujemo. @rtva je tek onda potpuna ako se u misi najtjesnijim vezama ljubavi sjedinimo s Isusom pretapanjem jedne biti u drugu. To ~inimo po sv.Pri~esti. Zato su se prvi kr{}ani pri~e{}ivali prigodom svake svete mise. Budimo suvremeni katolici i postanimo po sv. Pri~esti dionicima beskrajnog `ivota Rije~i Bo`je.(18) Euharistija nas vodi k vrhuncu savr{enosti

Euharistija, najja~e sredstvo, za nas je na ovoj zemlji ona vatra koja u nama pali hr|e grijeha i daje `ivota na{oj du{i, tako da i ona usplamti novim `arom. Tada mi sami na sebi iskusimo rije~i sv. Pavla, koji veli: “@ivim ja, ali ne ja nego u meni `ivi Krist.�(Gal. 2,20). To je plod presv.Euharistije.

Ona nas vodi k vrhuncu kr{}anske savr{enosti, pravog unutarnjeg `ivota. Ona je na{a prva ra38

dost na zemlji; po njoj ve} postajemo dionicima budu}e nebeske slave.

Po svetoj Pri~esti u na{oj du{i po~inju strujati one vode koje vode u `ivot vje~ni (Iv 4,14). Sveta Pri~est najbr`e i najlak{e prepora|a i di`e na{ nutarnji `ivot. U svetoj Pri~esti du{a slavi svoje trijumfe, ona postaje sli~na svome bo`anskom Zaru~niku, postaje bo`anska. Granice nutarnjeg savr{enstva kao da prestaju; du{a postaje dionicom neizmjernosti i vje~nosti. (49)

39

LJUBAV KRISTOVA SRCA Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot!

Ivan je bio veliki {tovatelj Presvetog Srca Isusova.

Nije o tome puno zapisao, ali iz ono malo redaka {to nam je ostavio zaklju~ujemo kako je duboko gajio pobo`nost prema Kristovu Srcu. Obavio je pobo`nost devet prvih petaka. Posljednjih {est godina svoga `ivota svakodnevno je dolazio u Baziliku Srca Isusova na sv. misu i sv. pri~est. Svoja privatna pisma redovito je zavr{avao rije~ima: “U presvetom Srcu odani….”

Osobno se posvetio Srcu Isusovu kako bilje`i u svome dnevniku. Smatra da bi se i katoli~ki novinari trebali posvetiti Srcu Isusovu. Svoju ideju osnivanja zajednice posve}enih laika povjerava s velikim pouzdanjem Srcu Isusovu. Na posljednje stranice svoga dnevnika stavlja rije~i: “Sve na slavu Presvetog Srca Isusova.”

(21.1.1928.) Misao pouzdanja u Srce Isusovo na{la je mjesta napose u njegovom posljednjem spisu, njegovoj oporuci. Koliko je Bo`anska Providnost nagradila tu njegovu ljubav i pouzdanje u Srce Isusovo pokazuje ~injenica da se njegovo zemaljsko po~ivali{te od 1977. nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.

Vjerujem da }u gledati dubine Presvetog Trojstva

Ju~er je bio najznamenitiji dan u mome `ivotu.

Obavio sam devetu sv. Pri~est na slavu Presv. Srca Isusova i vjerujem da }u gledati dubine Presv.

Trojstva. Neizmjernu ovu Kristovu ljubav moram barem nekako ovdje zaslu`iti, pa }u Bo`jom pomo}i gledati da {to sna`nije nastavim djelo po(D, Zagreb, 26.IX.1919.) sve}enja.

40

Moje su molitve Srcu Isusovu usli{ane

Tata je 12. I. (o srebrnom piru) nakon 20 godina primio sv. Pri~est. Moje su molitve Srcu Isusovu usli{ane. U pismu, {to mi ga je pisao, vidim tipi~an primjer konverzije. Obratio ga je nadnaravni elemenat: milost. Jo{ ostaje mama na brizi. Srce (D, Pariz, 20.I.1921.)

Isusovo, pomozi!

Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot!

Srce Isusovo, Tebi posve}ujem svoj `ivot: ako je na Tvoju slavu da trpim i tako do|em k Tebi, neka bude Tvoja volja, i molim Te da uza me budu u Tvome kraljevstvu i moji roditelji.

(D, Pariz, 23.III.1921.)

Srce Isusovo najja~i faktor za rekristijanizaciju dru{tva

Ivan se bavio mi{lju da pokrene izdavanje jednog katoli~kog dnevnika. Sam je sastavio pravila za duhovni `ivot urednika u kojima na poseban na~in nagla{ava {tovanje Srca Isusova. Donosima ovdje po~etak tih pravila: Svaki urednik mora biti uvjeren da ne}e napredovati i ne}e mo}i postati duhovnim vo|om svojih ~italaca, ako ostane isklju~en iz euharistijskog pokreta i ako se ne posveti Presv. Srcu Isusovu, koje je danas najja~i faktor za rekristijanizaciju dru{tva. Budu}i da je ~ovjek odvi{e slab i jer posve generalni savjeti vrlo rijetko urode konkretnim plodom, to valja od svakog urednika laika tra`iti da se obve`e sub levi (pod laki grijeh) da }e ispunjavati, dok je ~lan redakcije, slijede}e: 1.Posvetit }e se Presv. Srcu Isusovu, pri~estiv{i se na devet prvih petaka; 2. Pri~estit }e se barem dva puta mjese~no (ali se preporu~a da to ~ini svake nedjelje); 3.Ispitat }e si dnevno savjest; 4.Dnevno }e barem pola sata posvetiti razmatranju, molitvi, 41

duhovnom {tivu...; 5. Dnevno }e izmoliti jedan Veni Creator (Do|i Du{e Sveti); 6. Barem }e jednom na tjedan postiti za uspjeh katoli~kog pokreta; 7. Nastojat }e imati stalnog ispovjednika; 8. Barem jednom }e obaviti duhovne vje`be; 9. Pristupit }e ~etiri puta godi{nje s ostalim suradnicima‌ na zajedni~ku sv.Pri~est, koja se ima prikazati za umrle drugove, za sve}eni~ki podmladak i uspjeh Katoli~kog pokreta; 10. Prije toga }e obaviti zajedni~ki kri`ni put; 11. On }e, ~uje li koji va`niji prigovor o pisanju Kristova Stijega koje ne bi bilo u duhu Crkve, o tome pitati savjet kod svog ispov(Put k Suncu, str. 171) jednika.

U zagrljaj Srcu Isusovu

O~ekujem milosr|e Gospodinovo i nepodijeljeno, potpuno, vje~no posjedovanje Presvetog Srca Isusova.

(Iz Ivanova Testamenta ).

42

CRKVA velebni odraz neizmjernog Krista U svojim brojnim spisima, napose objavljenim ~lancima, Ivan Merz je ostavio mnoge misli o Crkvi, te tako mo`emo u}i u njegovu du{u i vidjeti kako je duboko u{ao u otajstvo Misti~nog Tijela Kristova, iz ~ega je potom slijedio njegov apostolski anga`man. Ne{to od Pavlovog duha i njegove teologije imamo u Merzovim zapisima o Crkvi koji su kao iskre rasijani po njegovoj bogatoj duhovnoj ostav{tini. I u Crkvi kao instituciji Merz vidi prisutnog Krista, napose u osobi rimskog biskupa Pape.

Crkva - vrhunac i sredi{te kulture I ~ovje~anstva

Gledao sam s Monte Kuka na Roanu. U dolini se vidi grad s crkvom. Crkva, Bo`e moj, vrhunac i sredi{te kulture i cijelog ~ovje~anstva. Kako se divim ~ovje~anstvu koje gradi gradove i ujedinjuje to ljudsko djelo s Bo`jom idejom, poput slike Kristove. Srce me vu~e onamo dolje. Za`elio sam se ljudi i rada, kolorita raznih jezika i umije}a, boja, {arenila, raznolikosti. Za`elio sam se kulturnih ustanova, raznih dru{tava, raznih redova, koji djeluju u ~ovje~anstvu. Sredi{te svega neka bude na{ Gospodin Isus, koji je u Crkvi, svome `ivom tijelu, posvetio cijelu prirodu i djelovanje ~o(D, Rati{te, Zingarella, 4.VI.1917.) vje~anstva.

Vratimo se Crkvi

Ova silna galama, eksplozije granata i mina, onda ti{ina i glasovi pu{aka, zvrka aeroplana u 43

zraku, mrtvi i ranjeni, sve je to `iva povijest.

Iznad svega ovoga lebdi bijela velebna Kristova pojava:"Ja sam donio ma~". Istom sada razumijem puno}u i slikovitost ovih rije~i: “Ako me ne budete slijedili, ako budete mislili svi samo na se, otrgnut }ete se od moga Tijela i nastat }e me|u vama nesloga, rat, sa svim svojim strahotama.”

Uvijek mi zvu~e njegove rije~i:"Ja donosim ma~."

Lijek: Revenons à l’Eglise - Vratimo se Crkvi.

(D, Rati{te, Zingarella, 12.VI.1917.)

Crkva - velebni odraz samog neizmjernog Krista

Po liturgijskom razmatranju svaki katolik postaje velik i univerzalan. On ostavlja po strani svoje osobne interese i po~inje osje}ati {to osje}a sama Crkva, taj velebni odraz samog neizmjernog Krista. (18) Po Crkvi i Kristu prema uskrsnu}u

Kona~na svrha ljudi jest da do|u u Kraljevstvo Kristovo. Jedino po Crkvi }e do}i u nj i posti}i svoju kona~nu svrhu. Slijedi, dakle, da sve u svijetu, sav svjetovni poredak mora slu`iti da ljudi pripojeni Crkvi i tako Kristu, uskrsnu na vje~nost.

(84) Bog je ostavio na zemlji rimsku Crkvu Katoli~ku

Ali Bog je postao ~ovjekom i ostavio na zemlji svoju Zaru~nicu, rimsku Crkvu Katoli~ku. I pred ovom idejom sve ostalo je sporedno: valja du{u predobiti nebeskom Zaru~niku, valja sebe zatajiti i zaboraviti, samo da du{a druga ili prijatelja postane svjesni sudionik u djelovanju Bo`jem na zemlji. (126) Crkva upozorava na pogibelji

Zar mi svi nismo odgojeni u liberalnom vijeku, koji nam prikazuje Katoli~ku Crkvu kao nekog 44

nasilnika; kao neku vrstu policije, koja dokida ~ovje~ju slobodu. Imamo dojam da ona uvijek ne{to zabranjuje..... Recimo, hvala Bogu, da ima tko da nas za vremena upozori na pogibelji koje prijete sa svih strana. Ona ima iskustvo od dvije tisu}e godina; nju vodi sam Duh Sveti.

(Put k Suncu, str. 119)

Na~ela Crkve ~vrsti temelji za dru{tveni poredak

Tko }e nam dati smjernice u zidanju Kristova Kraljevstva? Tko }e nam dati upute kako da prosvjetno djelujemo? To je bez dvojbe Crkva. Bez velikih na~ela, {to ih daje Crkva, uop}e se ne mo`e postaviti dru{tveni poredak na ~vrste temelje; bez tih velikih na~ela, {to nam ih bez prestanka daje Sveta Stolica i na{i nadle`ni biskupi, nije mogu}a obnova ljudskog dru{tva.

(Put k Suncu, str. 119)

Katolicizam - nosilac istine, morala i milosti

Katolicizam ne smijemo nikada identificirati s internacionalizmom. Internacionalizam, kako ga sebi zami{ljaju pacifisti, jest negacija svake narodne kulture... Idejno je katolicizam univerzalan, pojam koji ozna~uje da je on intenzivan i ekstenzivan, tj. da on obuhva}a cijelog ~ovjeka (njegovu du{u i tijelo) i drugo, da je on univerzalan nosilac istine, morala i milosti. (41) Biskup - sredi{te katoli~kog `ivota

Po samoj biti katoli~kog `ivota, sve {to je katoli~ko mora da se hotice ili nehotice - koncentrira u biskupu kao u svom `ari{tu... Bo`anski ustav Crkve nam jam~i da ispravni, normalni i redoviti katoli~ki preporodni `ivot mora te}i iz biskupa (Put k Suncu, str. 121) kao iz svoga vrela.

45

Istine vjere - kriterij `ivota i umjetnosti

S obzirom na eti~ko prosu|ivanje umjetnosti tj. da je samo ono lijepo {to je ujedno i dobro - postoji jedna znanost, jedan svjetovni nazor, koji kroz vjekove ni`e u jednu harmoni~nu cjelinu ~estice svog kriti~kog suda o svim pojavama `ivota, koje se neprestano mijenjaju. Taj organizirani kriti~ki nazor jest shva}anje Crkve, koja se kao goru{i~ino zrno razvilo do velikog stabla. Kritika }e prema tome biti relativno najobjektivnija tada kad promatra djela primijeniv{i na njih kr{}anske istine, istine o kojima vjekovi svjedo~e da su istinite.... Istine su vjere jedini umjetni~ki kriterij da se objektivno shvati `ivot i umjetnost. (1) Izvan Crkve nema potpune ljepote i umjetnosti

Duboko sam uvjeren da izvan Crkve za kr{}anina nema potpune ljepote i umjetnosti; sama naravna ljepota, kako nam je daju Homer i Sofoklo, prava je ljepota, ali nas ne mo`e zadovoljiti, nas, koji `ivimo okru`eni sjajem bogoslovskih kreposti i darova Duha Svetoga, koji smo zaronili u srce vje~ne Ljepote i koji se hranimo nebeskom krvlju Jaganjca. Mislim, da se vrhunci stvorene ljepote nalaze u misalu i brevijaru (~asoslovu), u pontifikalnoj misi i gregorijanskim melodijama.

(Put k Suncu, str. 122)

46

SVJETIONIK KROZ VJEKOVE Rim - Papinstvo Ivanova ljubav i odanost prema Kristovu Namjesniku bili su jedno od njegovih glavnih duhovnih obilje`ja kao zrelog katoli~kog intelektualca. U tome je nadma{io i mnoge osobe iz kleri~kih redova. Tu je ljubav i po{tivanje Svetoga Oca, te studij njegovih enciklika i govora, {irio u svojoj okolini, napose me|u mladima. Sve {to je o Crkvi napisao proviralo je iz njegova dubokog duhovnog iskustva.

Za{to ljubim Katoli~ku Crkvu i Sv. Oca Papu?

Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savr{enstvima, a u Sv. Ocu Papi pod prilikama ~ovjeka vidim (Put k Suncu, str. 139) Boga svoga i Gospoda svog.

Papa - vidljivi Krist na zemlji

Kao {to je Krist sredi{te cijele povijesti, isto je tako i Papa sredi{te te povijesti. Ta on je vidljivi i (Put k Suncu, str. 139) `ivi Krist na zemlji.

Papinstvo - pe}ina na kojoj je sazdana Crkva

Papa je ona podloga i ona nepomi~na pe}ina na kojoj je sazdana sva Crkva. Kako Crkva obuhva}a sve krajeve svijeta, sve biskupije svijeta, tako se podloga papinstva otajstveno prote`e na sve biskupije svijeta. Ta kamena podloga je nepomi~na i sva Crkva, koja se na njoj uzdi`e, dobiva svu svoju snagu i svu svoju ~vrsto}u od te podlo(Put k Suncu, str. 140) ge.

47

Papinstvo - svjetionik kroz vjekove

U dana{njoj zbrci, koja vlada svijetom, gdje je te{ko razlikovati istinu od zablude, dobro od zla, Providnost je na goru posadila jedan svjetionik papinstvo - koji svijetli vjekovima i svom zemljom.

(Put k Suncu, str. 140) Snaga Rimske Crkve, majke svih Crkava svijeta

Kad do|ete u Rim, kad vidite misijsku izlo`bu i hodo~asnike s raznih kontinenata, tada osjetite posve jasno urnebesnu aktivnost Rimske Crkve, majke svih Crkava svijeta. Osje}ate da kroz rimskog biskupa i rimsku biskupiju teku mlazovi izvanrednih energija. Kada ste u Rimu, to vam se ~ini da se nalazite u orija{koj, do sada nevi|enoj elektri~noj centrali, ~iji se kota~i sveudilj vrte i koja u sav svijet {alje energije velike i }udoredne obnove. (93) Neuni{tivost Papine la|e

U Rimu imate intuiciju, osje}aj, da je Crkva perpetuum mobile ili, bolje re}i, da neka nevidljiva sila trajno pokre}e taj divovski stroj. Imate `iv osje}aj da je sve krhko i nestalno, da svemu prijeti opasnost da potone u bezdanima, ali da se Papina la|ica bez bojazni nji{e usred valovlja i munja, jer je usidrena na nepokolebljivoj Petrovoj stijeni. (93) Petrova Stolica - sidro nade i luka spasa

U uzburkanom moru zabluda i strasti, koje tresu ~ovje~anstvom, Petrova je stolica “sidro nade i luka spasa� za koju se valja uhvatiti i u kojoj moramo na}i zakloni{te ako ne `elimo nastradati.

(88) Karakteristika rimskog katolika: ljubav prema Papi

Jedna je od bitnih karakteristika svakog rimskog katolika da ljubi sv. Oca Papu i da sve svoje 48

misli i sva svoja djela ravna prema odredbama i `eljama njegovim. Rimski je Papa vidljivi Krist me|u ljudima, zaru~nik sveop}e Crkve. (88) Odanost prema Papi va`na za svakog vjernika

Ljubav i odanost prema Papi jest za `ivot svakog vjernika od najve}e i bitne va`nosti. Isto je tako od bitne va`nosti za sav dru{tveni `ivot: za `ivot u obitelji i {koli, za tisak i umjetnost, za gospodarski i politi~ki i me|unarodni `ivot.

(Put k Suncu, str. 142)

Papinstvo - podloga duhovnom `ivotu vjernika

Papinstvo je pe}ina i podloga duhovnom `ivotu svakog vjernika. Zgrada na{eg duhovnog `ivota, na{eg vjerskog znanja i na{ih djelatnosti, mora se podi}i na nepokolebljivoj podlozi istina {to ih papinstvo neprevarljivo nau~ava‌ Papa mora stoga biti predmet na{eg posebnog {tovanja i na{e ljubavi, dio `ivota na{e du{e.

(Put k Suncu, str. 142)

Veli~ina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi

U ovoj smo Svetoj Godini (1925) dublje shvatili {to zna~i papinska nad~ovje~nost. Shvatili smo da veli~ina naroda ovisi o njihovoj vjernosti Papi: ovisi o tome kako se oni ravnaju prema zapovijedima i `eljama Kristova Namje-snika. (93) Nebrojeni puci hrle vje~no vidljivom Kristu

Svi narodi hrle u Vje~ni Rim, u tu svoju drugu domovinu, da se poklone svome Kralju, svome Ocu. Hrle onamo da svemu svijetu, kr{tenom i nekr{tenom, ispovjede svoju vjeru u Crkvu Katoli~ku, jedinu sveop}u Crkvu, koju je osnovao Krist, i koja }e ostati do konca svijeta.(89) 49

Svi su narodi bra}a i sestre u svetoj Crkvi

Katolici hrle u Rim da ispovjede svoju ljubav Namjesniku Kristovu, da sami sebe posvete i da tako obnovljeni u svojoj du{i preporode svoje prijatelje, svoju obitelj, svoja dru{tva, svoje narode i dr`ave; Jer, badava }e ~ovje~anstvo te`iti za blagostanjem i mirom, za sre}om, ako ne bude ljubav Kristova zaplamtjela u svim du{ama. I tu }e nutarnju vatru ljubavi prema Bogu i bli`njemu dobiti katolici u Rimu. Tamo }e osjetiti da su svi narodi samo bra}a i sestre u zajedni~koj obitelji i svetoj Crkvi, koje je otac i poglavar vje~ni Namjesnik Bo`ji, biskup rimski.(89) Hrvatski se narod odnjihao u krilu Crkve Katoli~ke

Hrvatski se narod odnjihao u krilu svete Crkve Katoli~ke i od nje dobio mno{tvo duhovnih i vremenitih dobara. Rimski su pape o~inskom ljubavlju pratili sudbinu malog hrvatskog naroda i zauzimali su se za njegovu prosvjetu i za njegovu politi~ku slobodu. (87) Blagotvorni utjecaj Crkve na hrvatski narod

Sudbina je hrvatskog naroda bila nerazdru`ivo spojena sa sudbinom Crkve Katoli~ke; zatajiti taj blagotvorni utjecaj Crkve na sav razvoj naroda bilo bi djelo najve}e nezahvalnosti. (87)

50

MARIJA posreduje nam bo`anski `ivot Duboka pobo`nost prema Bla`enoj Djevici Mariji ozna~avala je duhovni `ivot Ivana Merza. Ve} kao mladi} utje~e se Gospi da mu poma`e u borbi protiv grijeha, te da mu sa~uva ~isto}u du{e. Pobo`nost prema Gospi napose je produbio u Lurdu gdje je zavolio i krunicu koja mu je uz Euharistiju postala najvjernijim prijateljem do groba. Bio je veliki promicatelj {tovanja Lurdske Gospe, kojoj je posvetio brojna predavnja, ~lanke i jednu bro{uru.

Molitva Mariji

Majko moja dobra, Najve}a, molim Te, napuni moju du{u lijepim osje}ajima i plemenitim mislima, uvijek mi ozna~i pravi put, pa makar mi i bilo te{ko slijediti ga. (D, Be~ko Novo Mjesto, 14.XII.1914.)

Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj

Moja molitva sada ide Neoskvrnjenoj: neka me u ovom gradu prati na svakom koraku. Svaki moj hod i korak neka bude usmjeren lijepom.

(D, Be~, 17.I.1915.)

Molitva Gospi da mu sa~uva vid

Majko vje~na, Ti koja si utjelovljenje poezije, svega lijepog i vje~nog, daj da i dalje mogu prima(D, Be~, 22.I.1915.) ti darove ljepote!

Nazo~nost Marije i predokus neba u Lurdu

U Lurdu te ponajprije obuzme osje}aj da je tamo “Ona�, Majka Bo`ja, koja je ve}a i mo}nija i 51

ljep{a i mirisavija i ja~a nego li svi oni pirinejski gorostasi koji Lurd okru`uju. Ona tamo na zaseban na~in stoluje i ja mislim da svi koji su tamo, pa makar i ne vjerovali, moraju imati taj osje}aj da ona tamo jest. A tisu}e vjernika, po no}i svaki s upaljenom svije}om u ruci, ide u serpentini uz bre`uljak i pjeva bez prestanka Ave, Ave, Ave Maria. Svaka svije}a, koja trepti, to je jedna du{a, koja }e danas sutra ili za koju godinu k Njoj. Oh, ho}e li {to prije do}i taj ~as, ~ovjek tamo pomisli, jer zaista tamo ima neki “predokus” Neba.

(Put k Suncu, str. 135)

Vjera u prisutnost Boga u p{eni~nom kruhu

Jedan je kardinal svete rimske Crkve nosio Svetootajstvo, a sve}enstvo je rimske Crkve molilo u ime naroda i pred narodom. I ako tom prilikom koji bolesnik zaista u tren oka ozdravi, onda je Bog pod prilikama p{eni~nog kruha nazo~an i svi su “apsurdi” Crkve Katoli~ke `iva spasavaju}a istina. I sveti je Sakrament polako prolazio pokraj ispru`enih i sjede}ih bolesnika....

Oh, ~arobne li bajke o rasvijetljenim crkvama, vatrenim rijekama i jezerima, zanosnim pjesmama, ~udesnim ozdravljenjima i svetim ljudima, koji iz ljubavi prema bli`njemu `rtvuju svoj `ivot; bajovita li prizora {to ga Otac nebeski prire|uje svojoj zemnoj dje~ici! (102, str.5 -7) Krunica se u~i moliti u Lurdu

Da, u Lurdu sam nau~io {to je Krunica i to mi je odsada drugi najbolji prijatelj. Prije Lurda, iskreno priznajem, bila je u dnu du{e neka sumnja, neki osje}aj da li se ja ne molim kakvome fantomu moje ma{te?! Molio sam dakako, jer da sam prestao, zna~i ne vjerovati u Bla`enu Djevicu Mariju.

52

A kuda onda? Okreni se od katolicizma, sve je oko tebe mra~no i ru`no. Dakle Lurd je mojoj razumnoj vjeri pridodao i osje}ajni momenat...

(Put k Suncu, str. 137)

Krunica uz Euharistiju - najvjerniji prijatelj do groba

Ako mi Bla`ena Djevica Marija i nije posve izlije~ila o~i - tako da s dosta pote{ko}a ~itam - to sam u Lurdu zavolio krunicu, koja }e mi biti uz sv.

Euharistiju najvjerniji prijatelj do groba.

(Put k Suncu, str. 137)

Krunica daje snagu za podno{enje nevolja u `ivotu

Kada vam bude u `ivotu te{ko i kada vas sna|u nevolje, uzmite Gospinu krunicu i ona }e vas utje{iti i dati vam snage da sve mirno snosite s potpunim predanjem u Volju Bo`ju.

(Put k Suncu, str. 119)

Lurdska ~udesa dokaz su istinitosti katoli~ke vjere

Osjetili mi u Lurdu ne{to ili ne, to su unato~ tomu lurdska ~udesa neoborive ~injenice, koje nam govore, da izvan Crkve Katoli~ke nema prave Crkve‌ I zato je sav rad, koji ide za spasom du{a, najuzvi{eniji i najpotrebniji, {to se uop}e mo`e zamisliti. (102, str.19-20) Marija Bistrica - izraz religioznog genija Hrvata

U Mariji Bistrici Hrvati stupaju u kontakt s Majkom Bo`jom i njezinim Bo`anskim Sinom. Tamo se sabiru molitve iz svih dijelova na{ega naroda. Tamo napokon kao kroz kakav golemi `lijeb Providnost izlijeva bujice svoje Milosti, i odovud se razlijeva poput rijeka i potoka u sve na{e krajeve. (127)

53

Marija - darovateljica bo`anskog `ivota

Neizmjerni Bog nama daje svoj vlastiti `ivot preko Marije; a gdje je nama ljudima Bog prisutniji negoli u presvetoj Euharistiji. Sve}enik, koji nam je dijeli, zapravo nadomje{ta Bla`enu Djevicu Mariju, koja u svojoj beskrajnoj ljubavi nama daje puninu svoga vlastitog unutarnjeg `ivota, svoga vje~nog neograni~enog `ivota, koja nam daje samog Boga, Isusa Krista euharistijskoga.(49) Savr{en odraz trojedinog Bo`anskog sunca

Do konca na{ega `ivota crpimo preko Marije bo`anski `ivot! Molimo joj se bez prestanka da puni svete radosti jednom preminemo u njezinu nje`nom zagrljaju i na Srcu Isusovu. Tek u nebeskoj }e slavi - u Srcu Isusovu - do}i stablo na{ega nutarnjeg `ivota, koje je na zemlji po~elo klijati, do svoje potpune veli~ine i do svoga potpunog cvata. Tek onda }e na{a du{a postati savr{eni, u`areni odraz presvetog, vje~nog, trojedinoga, bo`anskog Sunca. (49)

54

^AROBNA LJEPOTA Liturgijska molitva razgovor Crkve Zaru~nice i bo`anskog Zaru~nika Krista

^ovjekova vrijednost i veli~ina stoji u njegovu odnosu s Bogom koji se ostvaruje u prvom redu kroz molitvu. Ve} u godinama mladena{tva, kako se to vidi iz zapisa njegova dnevnika, Ivana privla~i svijet molitve.

Molitveni }e se `ivot u njemu sve vi{e razvijati, te }e mu postupno cijeli dan biti ispunjen duhom molitve.

Ivan je prakticirao i druge oblike molitve, napose razmatranje i kontemplaciju slijede}i u tome ignacijansku duhovnost.

Liturgija - slu`beno bogoslu`je Katoli~ke Crkve bilo je sredi{te Ivanova duhovnog, molitvenog `ivota.

Iz srca liturgije, a to je sv. misa - euharistija, Merz je dnevno crpio snagu i apostolski `ar. Njegovo zanimanje za liturgiju potje~e jo{ iz studentskih dana. Liturgija kao mjesto i izvor molitve postupno ga je toliko zainteresirala da je za predmet svoje doktorske disertacije obradio utjecaj liturgije na francuske knji`evnike.

Promicanjem liturgijske svijesti i liturgijskog `ivota, te svojim ~lancima o liturgiji, postao je jednim od prvih promicatelja liturgijske obnove u Crkvi u Hrvata.

Merz je liturgiju promatrao i s umjetni~kog vida ukoliko prema njoj te`e sve umjetnosti. Njegove divne misli o liturgiji koje ovdje donosimo, otkrivaju nam sveti{te njegove du{e koja je bila u stalnom sjedinjenju s Bogom i u te`nji da mu pjeva neprestanu hvalu.

55

@ivot du{e u zajedni{tvu s Isusom

Me|u svim krepostima prvo mjesto zauzima krepost pobo`nosti, koja nas poti~e da odajemo Bogu du`nu ~ast. Kontemplacija (duboki vjerski `ivot), `ivot du{e u neprestanoj zajednici s Isusom, jest najbolji `ivot... (84) Kako dobro obavljati molitvu razmatranja

Podsje}am vas na sljede}e glavne momente svakog razmatranja. Prvo je da pripravite sam predmet. To ste u~inili u predve~erje. Dolazi kajanje za grijeh - tu morate biti vrlo konkretni - i molitva da vam se on oprosti. Sjetite se prisutnosti Bo`je: osje}ate da je On uz vas i da vi u Njegovoj prisutnosti kle~ite i da On budno pazi kako }ete obaviti va{e razmatranje. Mo`ete si tako|er predo~iti da Isus na vas gleda iz svetohrani{ta. Kada ste svjesni te prisutnosti, izgradite u va{oj ma{ti okolicu u kojoj se npr. zbiva evan|eoska scena. Pri ovom razmatranju nije glavno da se u vama u`e`u veliki i `arki osje}aji; glavno je da stvorite posve konkretne odluke, kako }ete istoga dana pridonijeti neke `rtve suzbijanja stanovitih grijeha ili ~ine}i neko dobro djelo. Pri podizanju prika`ite va{e odluke, va{e `rtvice u zajednici sa `rtvom Isusovom Bogu Ocu i molite ga da vas se udostoji primiti i da vas sama jednom u~ini dionikom druge Bo`anske osobe, da vas ona unese u samo srce Presvetog Trojstva. (18) Meditacija poma`e duhovnu ravnote`u

Redovita, konsekventna meditacija jedino je sredstvo da ~ovjek na zemlji ne izgubi nikada ravnote`u i da se radosno iz dana u dan s Kristom raduje ili s Njime trpi.

(Put k Suncu, str. 148) 56

Liturgija - centralna umjetnost, izra`aj du{e Crkve

Kao {to je teologija centralna znanost, tako je liturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim objektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htio sve umjetnosti sjediniti u jednu. Liturgija je izra`aj du{e Crkve, na njenu bi temelju bilo lako izraditi teoriju umjetnosti. U liturgiji se, kao u kakvu zrcalu, ogledava `ivot Kristov. Liturgija je dosegla vrhunac: ona je najve}a umjetni~ka tvorevina koja postoji na svijetu, a uz to je centralna umjetnost, jer umjetni~ki prikazuje `ivot Kristov, koji (D, Be~, 5.IV.1920.) je centar povijesti.

Razgovor Zaru~nice i bo`anskog Zaru~nika

Liturgija je slu`bena molitva Crkve, slu`bena molitva Zaru~nice Kristove, razgovor izme|u Zaru~nice i bo`anskog Zaru~nika. O, kako mi rado prislu{kujemo kada se dva veoma mudra ~ovjeka me|usobno razgovaraju; nama se ~ini da se na{e grudi pro{iruju i da mi postajemo mudrijima. A {to biva tek onda kada prislu{kujemo razgovor izme|u Krista Boga i njemu sli~ne Crkve? Zar da sav taj idejni svijet ostane za nas bespredmetan, da ne digne na{e `ivote do neizmjernih visina bo`anskog `ivota? Oh ne! (18).

Liturgija - projekcija Neba na zemlju

[to se ti~e same sv. Liturgije, to je ona najbolji vod, koji nam otkriva na vrlo pedago{ki na~in tijekom jedne crkvene godine sve pojedinosti iz `ivota na{ega Spasitelja. Crkva je naime Zaru~nica Isusova, a du{evni `ivot savr{ene zaru~nice jest savr{eni odraz du{evnoga `ivota Zaru~nika.

Ovaj je unutarnji `ivot te nebeske zaru~nice izra`en na umjetni~ki na~in u sv. Liturgiji. Njene molitve i kretnje, njene melodije i njeni miomirisi 57

projekcija su Neba na zemlju, fotografija su unutarnjeg Bo`jeg `ivota. U Liturgiji najlak{e mo`emo spoznavati sve ljepote unutarnjeg `ivota Bo`jega. Po Liturgiji najo~itije spoznajemo da je Bog, Tvorac svjetova, Bog stroge Pravednosti, Bog Ljubavi, tako|er Bog apsolutne Ljepote; ona nas opaja svojim sjajem i blistavilom i ~ini nam sve te{ko}e na{e svete vjere, sve kri`eve mnogo lak{ima. (49) Umjetni~ki refleks unutarnjeg Bo`jeg `ivota

Gospodin Bog je `ivot, kretanje; ljudske su du{e ono ogledalo na kojemu se to kretanje Bo`je zrcali. Umjetni~ki refleks unutarnjeg Bo`jega `ivota je na{a sveta liturgija. Ona bez prestanka, dan i no}, zimi i ljeti, od generacije do generacije, svira poput kakvog orija{kog orkestra i {alje svoje raznovrsne zvukove i melodije natrag svom za~etniku. Liturgija je dakle umjetnost “par excellence�, jer je ona `iva, kao {to je i na{ Gospodin `iv. (11).

Liturgija se kre}e oko presvete Hostije

Sve~ana je liturgija u neku ruku projekcija neba na zemlju. Sredi{te je neba, ako nam je dopu{teno izraziti se na ljudski na~in, sam Trojedini Bog, a an|eli i sveci oko ovoga obavljaju liturgijske ~ine. Kao {to je prema sv. Ivanu Jaganjac sredi{te neba, tako se isto sv. Liturgija kre}e oko presvete Hostije - oko samoga Isusa Krista. (22) Crkvena liturgijska godina odra`ava Isusov `ivot

Crkvena godina kao u kakvome pomi~nom ogledalu odra`ava `ivot Isusov od svoga boravka unutar Presv. Trojstva, kroz zemaljski `ivot, pa sve do drugoga dolaska (Sudnji dan). U ovaj su 58

okvir uklopljeni sveta~ki dani, koji su opet umjetni~ki refleks djelovanja Zaru~nice Kristove na zemlji. U njima Crkva razmi{lja o `ivotu prvoboraca ~ovje~anstva i daje nam uzore kako valja u najraznoli~nijim `ivotnim prilikama, u naj~udnijim povjesnim epohama pri-mjenjivati Spasiteljeve ideje na `ivot. (11) O divne li Crkve koja pjeva hvalu Tvorcu!

Sa zemlje se eto neprestano di`u molitve k nebu. Me|u katoli~kim narodima nema sata ni ~asa kada redovnici ili sve}enici ne bi molili bo`anski ~asoslov. O divne li Crkve, koja bez prestanka u zajednici s nebeskim vojskama pjeva hvalu Tvorcu! (11) ^asoslov - najljep{i molitvenik

Uz misal je najljep{i molitvenik ~asoslov. Ne, on nije samo molitvenik, on je s misalom najljep{e knji`evno djelo {to ga ~ovje~anstvo posjeduje. (11).

Tvorac svjetova prisutan u liturgiji

Ako je, dakle, u sv. misi prisutan sam Tvorac svjetova, nestvoreni Bog, to je razumljivo da je prisustvovanje misi vrlo va`an ~in, da je napokon `ivot s liturgijom, koja nam donosi razne faze iz `ivota Bogo-^ovjeka, bitni `ivot. (22) Kucaji vje~nosti

Nakon nekih drugih molitava zapo~e sve~ana konventualna misa (u trapisti~kom samostanu).

Kako je dostojanstvena! Kako sve ide polako, da ~ovjek osjeti kucaje vje~nosti. ^emu se `uriti, kada ~ovjek pjeva hvalu Bo`ju radi koje je stvoren?! ^ovjek je do{ao do svoga cilja, on ima samo da motri. (24) 59

Savjeti za plodan duhovni `ivot

Najbolje se razmatra na temelju svete Liturgije. Sve upute mogu se svesti na tri savjeta: 1.^itaj dnevno duhovno {tivo. 2. Razmatraj dnevno na temelju misala. 3. Ne prisustvuj misi, a da se tom prilikom i ne pri~esti{. (18) ^arobna ljepota liturgije

Liturgija je umjetni~ka cjelina u kojoj sura|uju sve umjetnosti i koja je djelovala na sve umjetnosti. U njoj nije ni{ta bez zna~enja... Tako je ~arobna ljepota katoli~kih obreda - razumije se mi ovdje uvijek mislimo na to~no izvedene, kao {to to ~ine kontemplativni redovi, benediktinci, kartuzijanci, trapisti, donekle franjevci i drugi - da ~ovjek, koji je jednom osjetio njene ~ari, osje}a u du{i ~e`nju da sve ostavi i sav svoj `ivot provede u liturgijskim molitvama, pjevaju}i dan i no} bez prestanka hvalospjeve Presvetom Trojstvu. (23) Crkvena glazba prati i tuma~i rije~i Bo`je

No glazba se u neku ruku - i to posve tijesno ve`e uz rije~, uz samu Rije~, uz Rije~, koja je bila u po~etku, koja bija{e u Bogu i koja je sam Bog. Crkvena glazba, glazba {to se pjeva u crkvi, ne prati i ne tuma~i samo molitvu ili rije~i koje mi kazujemo, ve} prati i tuma~i rije~i koje nam je Bog rekao i koje nam On neprestano govori. Liturgijska glazba jest glazba koja sve druge nadilazi.

Ona obra|uje i izra`ava ono {to je glavno, bitno, jedino nu`no - ljubav k Bogu... Gregorijanska, liturgijska glazba je glazba svetosti. (27) Liturgija povezuje narode

No liturgija ne povezuje samo pojedince jednoga naroda u jednu jedinstvenu cjelinu, ve} ona 60

uspostavlja niti izme|u svih naroda i ~ini ih bra}om i djecom jednoga Oca na nebu. (22) Pedagogija u pravom smislu rije~i

Na temelju se Liturgije svaka pojedina du{a odgaja. Mo`e se re}i da je Liturgija pedagogija u pravom smislu rije~i, jer pomo}u nje vjernik u svojoj du{i pro`ivljava sve faze vje~nog Kristova `ivota. Po katoli~koj liturgiji svi ljudi na cijeloj zemlji razmatraju istoga dana o istim stvarima i na taj se na~in u~vr{}uje svijest o katoli~kom jedinstvu svih naroda. Napokon u Liturgiji ~ovjek na najsavr{eniji na~in odaje Bogu onu ~ast koja ga zapada. Vjernik, koji se moli liturgijski, pridru`uje se korovima an|eoskim, koji neprestano hvale Tvorca i ~ovjek se zapravo na taj na~in ve} na ovoj zemlji po~inje vje`bati u onoj slu`bi koju }e pun radosti i ushi}enja obavljati u vje~nosti. (18) Sredstvo sveop}eg mira

Sv. liturgija jedno od najmo}nijih sredstava sveop}eg mira. Dok milijuni novina {ire narodnu mr`nju i la`, Crkva mirno vr{i kroz vjekove svoju miroljubivu misiju i daje u ruke svojim slu`benicima mnoge stotine tisu}a brevijara i milijune misala, koji govore o ljubavi k Bogu i bli`njemu... (22)

61

STVARANJE REMEK-DJELA Borba tijela i duha Od prvih stranica Ivanova dnevnika mo`emo slijediti u njegovoj du{i dvostruku stvarnost koja je u neprestanoj napetosti: s jedne strane, tu je njegova te`nja za moralnim savr{enstvom, za idealima kako ih predstavlja kr{}anstvo. S druge strane, tu je osje}aj njegove slabosti da ostvari te ideale koje mu razum i vjera stavljaju pred o~i duha. Osje}a u sebi podijeljenost isto kao i sv. Pavao kad govori o dva zakona u svome bi}u, zakonu duha i zakonu tijela koji vojuju jedan protiv drugoga: “Po unutra{njem ~ovjeku s u`itkom se sla`em sa zakonom Bo`jim, ali opa`am u svojim udovima drugi zakon, koji vojujue protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha, koji je u mojim udovima.�

(Rim, 7, 21-23) Taj period borbe trajat }e u Ivanovu dozrijevanju sve vrijeme ratnih i studentskih godina.

Tekstovi iz njegova dnevnika, koji slijede zorno nam to ilustriraju.

Kr{}anska vjera je put

Kr{}anska vjera je za nas moralni zakon i otvara nam neizmjerni put, koji je pravedan, da ne do|emo u opreku s dobrim. (D, B. Luka, 31.VII.1914.)

U srcu je mom nepokolebiva vjera

Napasti navale u`asno, no molitva me di`e. U svetinji nad svetinjama (R. Tagore) - u srcu mom, nepokolebiva je vjera. Skepse ima. Vje~it je boj.

(D, B. Luka, 30.VIII.1914.)

62

Odgoj samoga sebe - geslo ~ovjeka

Ratu su ratu krivi tirani, koji ugnjetavaju narode, i ~ovjek bi postao nihilistom, da ne zna da je toliko milijuna inteligencije isto takav tiranin, egoist, kojemu je “ja”sve, a drugi ni{ta. Poradi toga je mirni rad, odgoj samoga sebe, geslo ~ovjeka.

(D, Be~ko Novo Mjesto, 8.XII.1914.)

Treba krvave borbe da se ne potone u obi~nom (D, Be~, 7.VI.1915) svijetu.

Znam i osje}am da je katolicizam jedina prava vjera

Nije dosta samo vjerovati. Na{a vjera mora biti sistem, mora biti putokaz `ivota, da ne radimo protiv principu pravednosti i vje~nosti. “Aut catholicus aut nihil - ili katolik ili ni{ta.” U ovome pogledu nije u meni nikada postojala ni najbla`a sumnja. Znam i osje}am da je katolicizam jedina prava vjera... O drugima nisam nikada ni mislio (D, Be~, 17.V.1915.) da bi bile bolje od katoli~ke.

Htio bih priro|enu oholost uni{titi

Htio bih biti ponizan! Silno ponizan! Svu onu priro|enu oholost uni{titi i ponizno te`iti za istinom, samo zbog te same istine, a nimalo i nikako ne misliti na ljude, {to su oni uradili, {to su oni pro~itali, i biti u tom pogledu suvremen.

(D, B. Luka, 23.I.1916.)

Stvarati od svoje du{e remek-djelo

Trebao bih se dulje moliti Bogu da ne izgubim onu misti~nu vezu s Njim, da ga osjetim u svakoj misli, kod svakog pogleda i kod svakog posla.

Trebao bih dnevno, makar samo pola sata, ~itati Evan|elje, razmi{ljati o tome, pa onda u podne iza Zdravo Marijo sebi predo~iti neke transcedentalne stvari i tako cijeli dan, cijeli `ivot provoditi u 63

tom misti~nom svjetlu, stvaraju}i od svoje du{e remek-djelo i tra`e}i Istinu-Svrhu.

(D, B. Luka, 28.I.1916.)

Moralna snaga osobe djeluje

Opazio sam da se neke tajne niti - misteriji! vuku, koje djeluju na okolinu prema moralnoj snazi doti~noga, pa makar on i {utio. Klasi~an je primjer sv. Franje: ruke je zavukao pod rukave i ponizno hodaju}i propovijedao je bez ijedne ri(D, B. Luka, 24.II.1916.) je~i.

Biti svjestan svoje ovisnosti s harmonijom svemira

Na ve~er dolaze duboke i bogobojazne misli, a na svijetlom danu gubi se onaj misti~ki `ivot i ~ovjek skoro izgubi onu tajanstvenu vezu sa svrhom `ivota i provodi instinktivno `ivotarenje, namjesto da je svakoga ~asa svjestan svoje ovisnosti s harmonijom svemira.

(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)

Nikada mira, tjera me neumoljiva sila gore

I moj je nutarnji `ivot vje~na borba i kada pomislim da sam ne{to postigao i do{ao do kakvog stupnja savr{enosti, zapanem u jo{ ve}i grijeh. Nikada mira, tjera me nekakva neumoljiva sila gore, a za malo po|em, pa opet gadno posrnem. Da nije Bog tako dobar, pa mi se nije dnevno toliko puta iza tolikih grijeha smilovao, ne znam {to bi bilo sa (Pismo N. Bilogrivi}u, Rati{te, 14.IV.1917.) mnom.

Za{to je u meni tolika te`nja za usavr{avanjem?

Za{to je u meni tolika te`nja za usavr{avanjem samoga sebe, za zbli`enjem s Onim najve}im, za{to mi neka nadnaravna sila uvijek govori: posti, ne jedi previ{e, budi nad~ovjek?

(D, Rati{te, Zingarella, 18.V.1917.)

64

Askeza - jedini pravi `ivotni postupak

Gledao sam oko dvadeset mrtvaca, koji su poginuli za ovih zadnjih bojeva. Le`e pokriveni “celtovima”. Dobro se raspoznaje da su trupla nekoja bez noge, nekoja bez glave. Jednomu je provirila noga, kojoj je ko`a `uta, izme`urana poput pergamene. Eto, to je `ivot. Ne}u sentimentalizirati, jer je to slabost, ali je najkru}a zbilja, koja dovikuje: “Ne daj se! Pobijedi smrt!” Nad ovim lebdi Krist: “Tko bude u me vjerovao, ne}e znati {to je smrt!” Askeza, promatranje `ivota i rad jedino u tom smjeru, bez ikakvih koncesija “ovoj” zemlji, to je jedini pravi `ivotni postupak.

(D, Rati{te, Zingarella, 22.VI.1917.)

Molitva i dobra djela u samostanskom `ivotu

Tko zna ho}u li ostati `iv? Oti}i }emo u Koru{ku, odakle }e po~eti ofenziva. BOG vodi sudbinu naroda, On znade {to je za me najbolje. Bit }u sa svime zadovoljan i zahvalno }u primiti sve {to mi On dosudi. Ako se rastu`e moji roditelji, pro}i }e i ta bol, ta nije li na{a domovina “suzna dolina”! Razmi{ljam kako su sretni ljudi u samostanu.

Oni se uvijek mogu baviti molitvom i dobrim djelima. Tamo ~ovjek nema slobodne volje nego onako radi, kako drugi odrede: Abnegatio sui ipsius (odricanje samoga sebe) i utopljenje jedne du{e u sve, tako da ona sama na se zaboravi.

(D, Rati{te, Monte Rasta, 5.X.1917.)

Sav se smisao sastoji u vo|enju duhovnog `ivota

Ja volim ~ovje~anstvo, volim male, nepoznate ljude, koji na svojim le|ima nose sav teret historije. Narod bez religije spada u zoologiju. Ne misli na smrt, plja~ka i jede. Kad ga optereti bol, malodu{an je i prijeti Bogu. I ja sam izgubio vezu s 65

Njim... Samostanske misli, te`nja za samostanskim `ivotom, gdje ~ovjek `ivi s Bogom, koji je uvijek nepromjenljiv i realan. Slava, medalje... budala{tine su. Poniznost, samozataja, {utnja i dobra djela - jedina su realna sada i iza smrti. Virgo Maria, adiuva nos. (Djevice Marijo, pomozi nam).

(D, Rati{te, Santa Marija, 18.XI.1917.)

Biti prakti~nim katolikom mora biti moja svrha

Jer smo na ovome svijetu samo provizorno... za ~as nismo tu, a ovaj `ivot imade samo utoliko smisla, ukoliko je priprava za drugi... Te`it }u za sveto{}u, za ujedinjenjem s Gospodinom Bogom i molit }u ga da mi dade otporne snage u `ivotnoj borbi i energije u stvaranju... Istina je, knji`evnost nije sve. Literatura, umjetnost, samo su detalji u tom velikom djelu: Kraljevstvu Bo`jem. I plug, i postolar, i mesar, i pravnik i stra`ar, svi oni su radnici na toj velikoj zgradi. Ne pita se mnogo {to se radi, nego kako se radi. Sve struke imaju pred Bogom jednaku vrijednost, samo se mora raditi po Njegovoj volji. Lako je teoretizirati o kr{}anstvu i ushi}ivati se za Gospodina Boga, kad On od nas ni{ta ne tra`i, ali biti prakti~nim katolikom mora biti moja svrha. Bo`e moj, prosvijetli me da ubrzo do|em do ~vrste odluke. Svagdje neka se vr{i volja Tvoja, jer smo ovdje samo putnici, a u na{oj se pravoj domovini ne}e mnogo pitati da li sam bio profesor ili zidar. Ali ne{to biti valja!

(Be~, 9.IV.1918.)

Bolje je umrijeti negoli biti meku{ac, igra strasti

Bo`e pomozi, daj mi milost da postanem bezuvjetni gospodar tijela. Bolje je umrijeti, negoli biti meku{ac, igra strasti. Svibanjska Kraljica neka mi oprosti, {to na nju tako rijetko mislim. Bo`e, Bo`e, vi{e misti~nog svijeta!

(D, Rati{te, Fontana Secca, 28.V.1918.)

66

Bo`e, sa`e`i parazite grijeha, da svet stupim u Te!

Neki dan vidjeh sve}enika. Najradije bih poljubio ruke koje su dr`ale Krista. O, Bo`e, da sam ve} kod Tebe! Najbolje bi bilo da plamenom svoga milosr|a sa`ge{ parazite grijeha, koji su se usukali u moju du{u, pa da dobar i svet stupim u Te, ili barem da u `ivotu budem nadahnut svetom rado{}u i nad~ovje~nom voljom.

(D, Rati{te, Solarol, 13.VII.1918.)

Kada }u zemljom stupati pro~i{}en?!

Ho}e{ da bude{ dobar, da sjaji{ kud prolazi{, a rob si svog vje~no gladnog `eluca, koji sve tra`i, tra`i ne{to sna`no i so~no. Sutra }e{ umrijeti, ~ovje~e! Umrijeti! Kad }e{ ve} umrijeti, a ti barem gledaj da ti duh bude slobodan, da trbuh izgubi vlast nad tobom, kukavico jedna! Bo`e, daj mi urnebesnu snagu da sve svoje strasti skupim u {aku, da ih zahvatim desnicom rukom i topovskom snagom hitnem o stijenu, da se kao staklo razbiju i razlete na sve strane. Bo`e, Bo`e, kada }u to mo}i, kada }u zemljom stupati pro~i{}en! Pomozi mi, Bo`e, jer je bolje ne`ivjeti, nego tako `ivjeti.

Tko veli da je post glupost, taj ne zna ni{ta. Bez posta nema pravog du{evnog `ivota, ~ovjek nema onda sam nad sobom autoriteta. A to je glavno. Daj mi, Bo`e, silnu volju, pa makar bio gol i bos! Jer, ako sam ve} na svijetu, svejedno je da li imam pod vratom zvijezdu ili mi lakat proviruje na ko{ulji. Glavno je veliko Ja, sloboda duha, koji se ni smrti ne boji, a ostalo je sve sporedno.

(D, Rati{te, Belluno, 23.VIII.1918.)

Bo`e, posveti mi tijelo i du{u!

Bo`e, molim Te za milost da sa`ge{ moju lijenost i sjetilnost! Podaj mojemu duhu nadmo} nad `elucem koji me ho}e pokoriti. Posveti mi tijelo i du{u!

(D, Maslovare, 14.XI.1918.)

67

Pokloniti sve i `arko ljubiti bli`njega

Sveto siroma{tvo! Ne brinuti se za sjetilne slasti! Pokloniti sve i `arko ljubiti bli`njega, koliko li veselja ima u svemu tome! O moj Bo`e, daj mi snagu da Te `arko ljubim, da tako sna`no u Te vjerujem, da se bez ikakva promi{ljanja i straha, nevin kao dijete, kojemu nitko nije pri~ao o strahu, pro{e}em kroz mjesta, koja prijete smr}u.

(D, Maslovare, 27.XII.1918.)

Moliti valja Boga da nam dade velikih ljudi

^ovjeka obuzme odu{evljenje za na{u svetu vjeru, koja u o~ajnim vremenima ra|a nadljude: sv. Ignacija, sv. Franju Ksaverskog i druge.

Uzdam se u Boga da }e se i sada na}i takvih ljudi u nas, upravo sada gdje se Crkva zadrmala i prijeti pogibelj da }e se kod nas sru{iti.... Moliti valja dragoga Boga da nam dade velikih ljudi.

(B.Luka, 5.VIII.1919.)

Moj najljep{i Uskrs

Proveo sam od ~iste srijede do danas u St. Gabrielu kraj Modlinga. Bio je to moj najljep{i Uskrs: pro`ivljavao sam umjetni~ki refleks velikih doga|aja - Kristovu muku i njegovo uskrsnu}e u`iviv{i se u liturgijsku umjetnost. U po~etku smo postili, {utjeli i razmi{ljali. Kada se svjetska buka raspr{ila i du{a ostala mirna, sama sa sobom, iz dubina se, poput pjene, dizalo blato grijeha, koje se skoro nesvjesno nakupilo.

(D, Be~, 5.IV.1920.)

Opasnosti purgerskog kr{}anstva

Gra|ani su grozni bur`uji. Dr`e do vjere, ali ta se vjera uglavnom sastoji u tomu: treba nam vjera 68

da dobro i zadovoljno `ivimo tu na zemlji. Ovo purgersko kr{}anstvo u`asna je opasnost za nas.

Ono je u mnogome krivo da se kr{}anska ideologija svagdje diskreditira.... Isposni~ku, apstinentsku ideju, pasionizam valja {iriti. Mislim da su mi od glada i bijede izmorene socijalisti~ke mase milije od sitih katoli~kih purgera.

(D, Zagreb, 6.IX.1920.)

Da se kr{}anstvo digne, mora kler biti svet

Da se kr{}anstvo digne, mora u prvom redu kler biti svet, mora imati uvijek pred o~ima Krista na Maslinskoj gori, kako svladava juri{anje svih kri`eva, Krista koji svladava |avla koji ho}e da (D, Zagreb, 6.IX.1920.) kamenje pretvori u kruh.

Katoli~ka je vjera moje `ivotno zvanje

Katoli~ka je vjera moje `ivotno zvanje i mora to biti svakom pojedinom ~ovjeku bez iznimke.

Budu}i da je ovaj `ivot samo kratka priprava za vje~nost, to je naravno da sav na{ rad ide za tim.

(Pismo majci, Pariz, 6.XI.1921.)

69

PLAMEN ZA BESKRAJNIM VISINAMA Bez duhovnog `ivota prestao bih bivstvovati!

Ostvarivati ideal kr{}anske svetosti nije mogu}e bez jednog intenzivnog duhovnog `ivota koji uklju~uje molitvu u svim oblicima, primanje sakramenata sv. ispovijedi i sv. pri~esti, ~itanje sv. Pisma i duhovnih knjiga. Ivan je potpuno svjestan da je to jedini put uspona na goru kr{}anske savr{enosti. No ne bi za tim te`io da mu Bog nije rasvjetljavao du{u svojom milo{}u i privla~io ga k sebi. Uvjerljivo je to izrazio rije~ima da je u njemu “plamen za beskrajnim visinama”. Ivan se spremno odaziva na sve poticaje Bo`je milosti. Ozbiljno upotrebljava sva sredstva {to mu ih Crkva i u~itelji kr{}anske duhovnosti daju na raspolaganje da ostvari taj cilj i na~ini od svoje du{e remek-djelo.

Kakvo je bilo stanje njegove du{e nakon zavr{enog studija i na po~etku njegova javnog djelovanja, govore nam zanimljivi podaci u njegovim odgovorima na pitanja jedne ankete.

Duhovni autoportret

Dr. Dragutin Kniewald, Ivanov prijatelj, pripremaju}i 1923.g. molitvenik za mlade` “Katoli~ki |ak”, proveo je prethodno veliku anketu me|u katoli~kim mladi}ima. Zamolio je i Ivana Merza da mu odgovori na anketna pitanja. Ivanovi odgovori, koji su nam se sa~uvali u cijelosti, da70

ju dragocjen uvid u njegovu du{u. Bilo mu je tada 27 godina. U njima nalazimo autoportret njegove du{e. [to molim ujutro i uve~er?

- Ujutro: razmatranje 3/4 sata. Nave~er: krunica, ispitivanje savjesti, pripravim materijal za razmatranje sljede}eg dana.

Koja je moja glavna pogre{ka?

- Praecipitatio (naglost) u molitvi i radu.

Kako sam je upoznao?

- Na duhovnim vje`bama.

Koja mi korist od sv. ispovijedi?

- Da lak{e svladavam pogre{ke. [to mi je najte`e kod sv.ispovijedi?

- Kazati grijehe protiv sv.~isto}e.

Koliko puta na godinu primam svetu pri~est?

- Dnevno. [to je duhovni `ivot?

- Razmatranje o bo`anskim stvarima; sudjelovanje u unutra{njem Bo`jem `ivotu; postati u neku ruku Bog. Je li duhovni `ivot meni potreban i za{to?

- Jest. Jer bih bez njega prestao bivstvovati. Bez toga je pakao. [to sam radio pod sv.misom?

- Molio sv.misu.

Imam li vjerskih sumnji?

- Ne. Koju sam pobo`nu knjigu ~itao?

- Veoma mnogo klasi~nih djela bogoslovske (asketske) knji`evnosti.

Koja mi korist od toga?

71

- Jedino klasi~na djela (sv. Franjo Sale{ki, [eben, sv.Augustin) daju mi solidne upute za duhovni `ivot.

Koju i kakvu ulogu igra u mom mladom `ivotu nastojanje oko o~uvanja ~istog srca?

- Da nije bilo posebne za{tite Bo`je, mo`da bih svr{io samoubojstvom, borba strahovito te{ka.

Koje je po mojem mnijenju ili iskustvu najsigurnije sredstvo za o~uvanje ~istog `ivota?

- Odu{evljenje za sv. Crkvu, koje se temelji na poznavanju vjere. Dnevna sv. Pri~est, sistematsko dnevno svladavanje tijela (u jelu, naglom ustajanju iz kreveta, redovita tjelovje`ba barem 10 minuta dnevno), te ne tra`iti `ensko dru{tvo.

Za{to ljubim Katoli~ku Crkvu i Sv. Oca Papu?

- Jer u njoj vidim jasnu sliku preljubljenog Spasitelja i Boga Isusa sa svim njegovim savr{enstvima, a u Sv. Ocu Papi pod prilikama ~ovjeka vidim (Put k Suncu, str. 99) Boga svoga i Gospoda svog.

U meni je plamen za beskrajnim visinama

U meni je plamen za beskrajnim visinama, `ar za nepomu}enim grljenjem Sina i Oca i Duha, a do toga se dolazi samo discipliniranim, takti~kim (D, Be~, 12.V.1920.) svladavanjem samoga sebe.

Svrha svih ljudi jest njihovo posve}enje

Svrha svih ljudi jest njihovo posve}enje; svrha im je da postanu sli~ni utjelovljenoj Rije~i na{emu Spasitelju Isusu Kristu. Pitamo se radi toga: kakav je bio unutarnji `ivot na{ega Spasitelja, da prema tome u~inimo na{ `ivot sli~an Njegovome. (49) 72

Prazninu u du{i ispunja neizmjerni Bog

Poniznost, molitva, duhovno {tivo, vje`ba volje u dobru, ispovijed, pri~est - sve su ovo samo pomo}na sredstva koja napokon dovode do jednog cilja: uvesti Boga u na{u du{u te da je On ukrasi {to ve}im stupnjem nutarnjeg `ivota. Tek tada }e biti ispunjena ona neizmjerna praznina koja je u na{oj du{i i koju mo`e ispuniti samo neizmjerni Bog. (49) @ivot milosti potpuni ljudski `ivot

^ovjek koji ho}e `ivjeti potpunim l j u d s k i m `ivotom, treba `ivjeti `ivotom Milosti, `ivotom sjedinjenja du{e s Bogom. To je jedini pravi ljudski `ivot. Prema tome je jedino `ivot svetaca jedini pravi ljudski `ivot. (84) Cilj nastojanja: milost na zemlji, slava na nebu

Sva ljudska djelatnost mora i}i za tim da ljudskoj du{i olak{a {to dublji vjerski `ivot, kontemplaciju. Imati Milost na zemlji, a slavu na Nebu, jest cilj svih ljudskih nastojanja. (84) Graditi katedralu u svojoj du{i

Svaki od nas nosi u sebi temelje jedne druge katedrale koju treba graditi: to je hram Duha Svetoga u na{im du{ama. Mi moramo najprije u nama izgraditi tu katedralu, a onda pomo}i graditi katedrale u du{ama na{ih bli`njih. I to je cilj na{e (Put k Suncu, str. 103) orlovske organizacije.

Crkva u~iteljica duhovnog `ivota po liturgiji

Tko je bolja u~iteljica duhovnog `ivota od sv.

Crkve, koja osim svog dvijetisu}godi{njeg iskustva djeluje pod utjecajem samog Duha Svetoga.

Koje su bolje metode od onih koje ona sama 73

nau~ava? Pokucajmo, dakle, smjerno na njena vrata. Crkva to ~ini po svojoj Liturgiji.(18) Duhovna {arolikost Crkve kroz vjekove

Ipak promotrimo li dublje svu ovu {arolikost Crkve u raznim vjekovima i kod raznih naroda, to }emo se doskora uvjeriti da je podloga tome {arenilu duhovni `ivot pojedinaca - odnos njihovih du{a prema Bogu i djelatnost koju milost Bo`ja vr{i u njihovim du{ama. (18) Sjaj duhovnog `ivota u samostanu

Da bi ~ovjek mogao otkriti vrijednost kontemplativnog `ivota redovnika neka u|e u katedralu njihove du{e, u kojoj tinja vje~no svjetlo Duha Svetoga i koju rasvjetljuje sunce posvetne Milosti i ne}e se mo}i nadiviti ~arobnom sjaju i ljepoti {to }e ih otkriti. A za nas katolike, koji `ivimo u svijetu, sveta je liturgija ona vrata{ca, pomo}u kojih mo`emo zaviriti u to sveti{te. (24) Evan|elje - uvijek nova knjiga

Evan|elje je uistinu ~arobna knjiga, jer kolikogod ga puta ~itali, uvijek nam se ~ini da ~itamo novu knjigu. Ono je uvijek zanimljivo. Pa kako i ne bi bilo zanimljivo, kada se u njemu iznosi `ivot Prauzora svih ljudi! (82) Bog `eli voditi ljude pomo}u ljudi

Dva sakramenta sv. ispovijed i sv. Pri~est su izvor stalne i uspje{ne reforme nutarnjeg `ivota svakog katolika. S tim je u vezi i izbor stalnog ispovjednika. Bog, naime, ho}e da vodi ljude pomo}u ljudi. Ispovjednik od Boga dobiva posebne milosti da nam poka`e Volju Bo`ju. (49) 74

BORBA ZA SAVR[ENO[]U svagdanji kruh Misli {to ih je Ivan zapisao o duhovnosti u razli~itim prigodama odaju dubinu iskustva duhovnih stvarnosti u koje je Ivan bio uronio rasvijetljen i vo|en milo{}u Bo`jom. No, duhovni `ivot nije cilj samome sebi. Pravi duhovni `ivot ima za svrhu uspon prema kr{}anskoj savr{enosti, prema onom idealu `ivota {to nam ga je pokazao Krist Gospodin najprije svojim primjerom, a onda nas je i pou~io u Evan|elju kako ga ostvarivati. S druge pak strane duhovni se `ivot prema van treba preto~iti u djela ljubavi prema bli`njemu.

Rast u svetosti uklju~uje nadalje napor, ~esto puta pravu borbu i to najprije borbu protiv grijeha, protiv zlih sklonosti, protiv ukorijenjenog egoizma u nama; potom je tu nastojanje da se energije {to ih je Bog stavio u na{e bi}e za preno{enje `ivota preko spolnosti stave pod kontrolu razuma i moralnih na~ela {to iziskuje daljnji trud i samosvladavanje. Istodobno, tu je i nastojanje za stjecanje kr{}anskih vrlina i kreposti. Sve to zahtijeva odre|eno odricanje, osobni napor. Duhovna tradicija izrazila je taj uspon prema svetosti ovim terminima: put ~i{}enja (od grijeha i nesavr{enosti), put prosvjetljenja (stjecanje vrlina u {koli evan|eoskih savjeta) i put sjedinjenja (posljednji uspon, sjedinjenje s Bogom u kontemplaciji i mistici). Po~ev{i od njegova dnevnika, te kroz brojne druge njegove zapise, mo`emo slijediti na{ega Ivana gotovo u stopu u njegovu usponu prema kr{}anskoj savr{enosti i to kroz sva tri spomenuta puta: ~i{}enje, prosvjetljenje i sjedinjenje.

75

Kako sam daleko od savr{enosti!

Kako sam daleko od savr{enosti! Uvijek nastojim biti gospodarom situacije oko sebe ‌Blato, gadno blato, visi jo{ na meni. Trebat }u jo{ dugo posla dok ga operem. Ta za{to sam takav?

(D, 19.VII.1916.)

Ljudi mistike i ljudi u`itka

Promatraju}i te nove ljude vidim dvije grupe.

Rat je dosta sna`no odijelio granicu svima; ljude mistike i ljude u`itka. Posljednji su u velikoj ve}ini i `ive zaista u grijehu; ne vide se barem u njih nikakvi tragovi te`nje za samousavr{avanjem. Misle kada }e jesti, {to }e popu{iti, karta se i u`iva u psovkama. Na smrt ne razmi{ljaju.

(Rati{te, Pismo N. Bilogrivi}u, 14.IV.1917.)

Samoodgoj i studij katolicizma

Moramo svu pa`nju posvetiti odgoju samih sebe i studiju katolicizma koji mi, na`alost, ne poznajemo ni malo bolje od kakvog pu~ko{kolca.

Stvoriti velike ljude jest cilj svenarodnog Katoli~kog pokreta. (36) Borba za savr{eno{}u - svagdanji kruh

Borba za savr{eno{}u, askeza, mora biti na{ svagdanji kruh. Ona nam otvara nutarnje vidike, stvara od nas nesebi~ne ljude, podr`ava u nama borbu sa zlim i daje nam snage da ne podlegnemo. (36) Sve mora promicati te`nju du{e za savr{enstvom

[to god radili, sva djela moraju i}i za tim da se u svijetu ~ini {to manje grijeha i {to vi{e zaslu`nih djela. Sve mora promicati te`nju ljudske du{e za savr{enstvom. (84) 76

Na~elo svetosti: budi Volja Tvoja

Temelj duhovnog `ivota le`i u neprestanom naprezanju na{e volje. Spasitelj je to izrekao rije~ima: “Neka svatko uzme kri` svoj svaki dan i slijedi me”(Lk. 9,23). Pomo}u neprestanog naprezanja na{e volje u dobru mo`emo te`iti za onom savr{eno{}u, ~ije smo uzore na{li u na{em duhovnom `ivotu… @ele}i postati nosiocima Bo`jega poretka, to se sva mudrost na{ega `ivota sastoji u tome da se svojevoljno podvrgnemo onoj istoj zakonitosti, kojoj se nesvjesno podvrgava nerazumni svijet, tj. moramo vr{iti volju vrhovnog zakonodavca.

“Budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji”(Mat.6,10). U tome je princip svetosti; u ovoj je re~enici sadr`ana sr~ika svih onih molitava koje su re~ene od po~etka svijeta i koje }e se re}i do konca svijeta.

Poniznost, tj. ponizno pokoravanje Volji Bo`joj temelj je svim ostalim krepostima; na ovoj mora po~ivati zgrada na{ega unutarnjeg `ivota. Poniznost, molitva, duhovno {tivo i vje`ba volje u dobru ~etiri su pretpostavke bez kojih je svaki unutarnji `ivot isklju~en. (49) Sveci su poput Alpskog gorja gdje je zrak ~ist

Kristov je `ivot odvi{e uzvi{en, pa se te{ko uzvinem do tolike visine da ga mogu razumjeti. Za me su razumljiviji `ivoti svetaca koji nisu na tolikoj visini. Oni su neki posrednici, koji ~ovjeka uva|aju u shva}anje Kristove veli~ine. Sada ~itam `ivot svete Elizabete Tirin{ke… Zbog milosti Bo`je jedan se svetac isti~e svojim organizatorskim radom, drugi pjesni~ko-misti~kim `ivotom, tre}i u materijalnoj borbi, ~etvrti u znanstvenom 77

`ivotu. Sve su to vrletne visine poput Alpskog gorja, gdje je zrak ~ist i odakle se ~ovje~anstvo promatra u sasvim drugoj perspektivi.

(D, Maslovare, 18.XII.1918.)

Stvorio sam direktive za `ivot

Rob sam Bo`ji. Rezultat trpljenja (o~i): stvorio sam direktive za `ivot i dnevno molim cijelu krunicu. Ozdrave li mi o~i, svr{im li ispite, i ne bude li vanjskih zapreka idem u isusovce (ako me pri(D, Pariz, 4.XI.1921.) me).

Ivan se ozbiljno bavio mi{lju da stupi u isusova~ki red nakon zavr{enog studija kao {to je zabilje`io u dnevniku. U tu svrhu, 1923. g. obavio je duhovne vje`be u Zagrebu da spozna {to je volja Bo`ja. U tim duh. vje`bama shvatio je da to ipak Bog od njega ne tra`i, nego da ostane u svijetu i da kao Bogu posve}eni laik radi za {irenje Bo`jega kraljevstva.

78

ODASLANIK VELIKOG KRALJA Bilje{ke iz duhovnih vje`bi Posebno sredstvo za rast u duhu i pribli`avanju idealu kr{}anskog savr{enstva bile su duhovne vje`be koje je Ivan svake godine redovito obavljao i od kojih su nam se sa~uvale dragocjene bilje{ke. Iz njih se vidi kako se Ivan velikim koracima uspinjao prema kr{}anskoj svetosti.

Sve {to mi se dogodi, dolazi od Boga

Sve {to mi se u~ini, dogodi, kao da dolazi od samoga Boga i zato nam ne smije ni{ta naru{iti du{evni mir. Uvijek si zamisliti da smo samo Go(Duh. vje`be, 7.XI.1923). spodin Bog i ja na svijetu.

Pun ljubavi zagrliti sveti Kri`

Moram ~e{}e negoli dosada razmi{ljati o zlo}i grijeha i o raznim momentima iz Starog Zavjeta.

Tek kada upoznam i osjetim zna~enje grijeha, znat }u pun ljubavi zagrliti sv.Kri`, koji me je oslobodio tako velike, vje~ne nesre}e.

(Duh. vje`be, 8.XI.1923.)

Vr{iti volju Oca Nebeskoga

Kao {to se je Spasitelj otrgnuo od roditelja, mora se i moje srce osloboditi od njih. Vr{iti volju Oca Nebeskoga i biti pripravan ostaviti dom, kada (Duh. vje`be, 8.XI.1923.)

On to tra`i.

79

Ne dopusti da Ti se ikada iznevjerim

Molim Te, Isuse, da u stale`u, koji sam izabrao, uvijek nastojim biti Tebi sli~an; ne tra`iti za se nikakav imetak, biti poslu{an poticajima Tvojim u mojoj du{i i savjetima moga duhovnog vo|e, kojim se Ti slu`i{ i nemati drugog Zaru~nika doli Tebe, Spasitelju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iznevjerim i daj mi snagu da u dragovoljnom trpljenju postajem Tebi sve sli~niji. Molim Te zato, Isuse, mogu}nost da razmi{ljam o vje~nim istinama i da se s Tobom, mojim Bogom, dnevno uje(Duh. vje`be, 9.XI.1923.) dinjujem.

Svoju beskrajnu ljubav Bog o~ituje u maloj Hostiji

Osjetio sam svu ljubav Bo`ju, koja se o~ituje u njegovim neizmjernim dobro~instvima. U dobro~instvima tijela i duha. U svima je on sam nazo~an, on sam radi daju}i nam te darove. Pokre}e svemir, sunce, da ja mogu `ivjeti, da biljke mogu rasti, koje }e me hraniti. No najve}e je dobro~instvo gdje nam se neizmjerni Bog sam daje. On svoju beskrajnu ljubav najvi{e pokazuje, ne daju}i nam samo svoja dobro~instva, ne bivaju}i samo prisutan, rade}i sam, daju}i nam te darove - nego daju}i nam svu svoju neizmjernost, beskrajnost u maloj Hostiji za hranu.

O, preobilje Bo`je ljubavi, koja tako neznatnog, pra{nog ljudskog stvora obdaruje{ nepojmljivim darom! Tebi za uzdarje, Bo`e, dajem sam sebe. Uzmi me i ne dopusti da svoje oko kada na stranu bacim i da po`alim svoj izbor. Daj da kale` trpljenja primim i da zazovem na ovoj zemlji Tvoje ime, da Te nakon toga mogu licem u lice gledati!

(Duh. vje`be, 9.XI.1923.)

80

Grijeh - najve}e zlo protiv kojega se treba boriti

Budu}i da je grijeh najve}e zlo, zapravo jedino zlo, jer nas li{ava jedinoga dobra - Boga, slijedi da grijeh valja najvi{e mrziti i svim se sredstvima protiv njega boriti. I orlovska (katoli~ka) organizacija ima zada}u da uni{tava grijeh. Ako se ne postigne da ~lanovi budu bez smrtnoga grijeha, sva je organizacija besmislena.

(Duh. vje`be, 27.III.1926.)

Biti odaslanik Velikog Kralja

Na smrtnoj bih postelji `elio da sam svagdje bio odaslanik Velikog Kralja, tj. uvijek u prisutnosti Bo`joj, svjestan da je hvala, ~ast i slu`ba Bo`ja jedino va`no, a sve ostalo je ta{tina.

(Duh. vje`be, 28.III.1926)

Sr` svakog apostolata - borba protiv grijeha

Sr` svakog apostolata mora biti borba protiv grijeha. To je glavni okvir, u koji ulaze druge vrste apostolata - ~isto vjerski, prosvjetni, politi~ki, ekonomsko-socijalni. Tko vojuje u redovima Crkve, ima samo jednog neprijatelja - grijeh, sve su ostalo indiferentne stvari, kojima se valja slu`iti za pobijanje grijeha i promicanje spasa (Duh. vje`be, 28.III.1926.) du{a.

Stale{ke du`nosti - kri` koji donosi blagoslov

@ivot bez kri`a, udoban, morao bi za mene biti najve}om sramotom. Stoga moram biti sretan i smatrati kao normalno stanje vojnika Isusova - a ne mrmljati kao dosada - te{ke stale{ke du`nosti, koje prije~e dovoljni privatni studij i rad. Odluka: savjesno obavljati stale{ke du`nosti i to smatrati za kri` mojega `ivota; za moje dnevno razapinjanje, koje donosi blagoslova u radu za spasavanje du{a u Katoli~koj Akciji.

(Duh. vje`be, 28.III.1926.)

81

Svladavati oholost `ivota nose}i kri` du`nosti

Spasitelj je u Nazaretu sve do tridesete godine obavljao posve tehni~ke poslove. Bio je tesar. Taj je posao mogao i netko drugi obaviti. On nije do{ao na svijet da bude tesar, a ipak je radio taj posao skoro cijeli svoj `ivot. Poduka za mene: Spasitelj mi daje primjer da se moram podvr}i posve tehni~kim poslovima; onima koje bi na mome mjestu mogao i drugi, mo`da jo{ mnogo bolje obaviti ({kola). Odricati se svoje individualnosti i obavljati slu`bu i u onome {to ne odgovara specifi~nom individualitetu, potrebno je da svladam vlastitu volju - superbiam vitae (oholost `ivota).

Stoga s rado{}u moram i dalje nositi kri` svojih stale{kih du`nosti da si time zara|ujem kruh.

Ovo ispunjenje volje O~eve neka bude zalog blagoslova u radu Katoli~ke Akcije.

(Duh. vje`be, 29.III.1926.)

Tra`iti savjet kod duhovnog vo|e

Da ne suspregnem pred pote{ko}ama, tjelesnim naporima ne}u sam rasu|ivati, ve} }u pitati svoga duhovnog vo|u za savjet.

(Duh. vje`be, 29.III.1926.)

Boraviti u Bogu kao riba u vodi

U sebi bez prestanka pobu|ivati ~ine ljubavi prema dragom Bogu Spasitelju. Uvijek se kre}em kao riba u dragom Bogu. To }e me o~uvati brzine, dati mir i u drugima ljubav probu|ivati.

(Duh. vje`be, 29.III.1926.)

82

USPON NA GORU SVETOSTI Ivanove odluke i `ivotni program za kr{}ansko usavr{avanje U svome nastojanju oko kr{}anske savr{enosti, a prema proku{anom iskustvu duhovnosti, Ivan je donosio odluke za svoje moralno usavr{avanje koje je potom nastojao provoditi u svakodnevni `ivot. Sa~uvalo nam se nekoliko redakcija njegovih odluka - programa duhovnog `ivota.

Prva redakcija potje~e jo{ iz vremena s kraja rata.

Borave}i jo{ na fronti gdje se pribli`io Bogu i spoznao pravi smisao `ivota kroz susret sa smr}u i patnjom, Ivan si 1918.g. sastavlja program duhovnog `ivota.

Drugi skup odluka potje~e iz njegovih studentskih dana u Parizu. Ivan ih naziva “direktivama za `ivot.�

To su njegove ~uvene pari{ke odluke sastavljene u jesen 1921. g.

Tre}i skup odluka Ivan je sastavio u Zagrebu na duhovnim vje`bama koje je nadopunjavao svake godine.

Ovdje donosimo posljednju redakciju njegovih odluka iz 1928. koje je napisao strojopisom na malom papiru i ponio ih u svome misalu u bolnicu odakle je nakon neuspjele operacije kroz vrata smrti pre{ao u vje~ni `ivot.

Ove odluke koje su se usavr{avale i prilago|avale okolnostima u kojima je Ivan `ivio, najprije kao student po europskim u~ili{tima, a onda kao profesor u Zagrebu, jesu velika potvrda kako je tijekom posljednjih deset godina svoga `ivota ozbiljno radio na sebi, na svome samoodgoju, na usavr{avanju svoje nutrine, na stjecanju kr{}anskih vrlina spremno se odazivaju}i poticajima Bo`je milosti.

83

Novi `ivot u duhu novospoznatog katolicizma Prva redakcija programa duhovnog `ivota Ivana Merza sastavljenog na talijanskom rati{tu 1918.g.

1. Gledat }u ponizno vr{iti Bo`ju volju, da ne budem odvi{e pohlepan za znanjem i da radim toliko koliko mogu. Nauka ne smije biti sama sebi svrhom, ona mora, uza svu ljepotu, koju u sebi krije, pridonositi ne{to i Kraljevstvu Bo`jem na zemlji.

2. Uza svu ljubav k svojoj struci, svaki ~ovjek mora socijalno `ivjeti, `ivjeti u `ivotu i potpomagati one koji trpe.

3. Mislim kao |ak raditi u dru{tvu sv.Vinka internacionalna religiozna pozadina - i u “Hrvatskoj� - nacionalno-religiozna pozadina.

4. Valja nastojati da samo dva puta dnevno jedem; tako sam materijalno slobodan. Iz principa ne jesti u ostalo vrijeme, pa makar netko i ponudio.

5. Ne smijem zaboraviti na svladavanje tijela.

Tvrd le`aj, rano ustajati, kadikad strogo postiti, tako da u svakom momentu mogu raditi sa svojim tijelom {to je meni volja.

6. Tako|er je va`na njega zdravlja i tjelesne ljepote. Nova generacija mora biti zdrava, vesela, lijepa. Ono {to je ru`no, posljedica je grijeha. Zato se treba ~ovjek svladavati a njegovanje zdravlja i ljepote smatrati kao sredstvo da sebe svlada i da oja~a volju.

7. Boga nikada zaboraviti! Neprestano te`iti za sjedinjenjem s njime.

84

8. Svaki dan - ponajbolje zoru - upotrijebiti jedino za razmi{ljanje i molitvu, po mogu}nosti u blizini Euharistije ili kod sv. mise. Taj sat treba biti izvor dana, u tome satu treba ~ovjek zaboraviti na cijeli svijet, potisnuti sve svjetske brige, svu nervozu `ivota, da bude miran kao u kolijevci.

9. U tome se satu moraju stvoriti planovi za budu}i dan, tu se razmi{lja o vlastitim gre{kama i moli milost da se svlada sva slabost.

10. Bilo bi grozno kad ovaj rat ne bi imao nikakve du{evne koristi za me! Ne smijem onako `ivjeti kao {to sam `ivio prije rata. Moram zapo~eti novi, preporo|eni `ivot u duhu novospoznatog katolicizma.

11. Jedini Gospodin neka mi pomogne, jer ~ovjek sam iz sebe ne mo`e ni{ta.

(D, Rati{te, Fonzaso, 5.II.1918.)

Kroz vlast nad tijelom prema slobodi duha Drugi Ivanov program za duhovni `ivot, “pari{ke odluke�, sastavljene za vrijeme studija u Parizu 1921.

1. Na sasvim tvrdom le`ati.

2. Cijelo tijelo dnevno ledenom vodom umivati.

3. Izjutra ni{ta ne jesti.

4. U petak glad osje}ati.

5. ^e{}e u najboljem teku prestati (s jelom).

6. Gimnasticirati svaki dan u kojim god prilikama.

7. O sebi nikada ne govoriti.

8. Samo ru~ati i ve~erati.

9. Jednom mjese~no 24 sata ni{ta ne jesti ni piti.

85

10. Suvi{ak svojih dobara siromahu pokloniti.

11. O svojoj boli nikada ne govoriti.

12. [to manje govoriti.

13. Svaki se dan bar jednom posvema Bogu pomoliti.

14. I}i u neugodne situacije.

15. Vlastitu bol blagosivati.

16. Katkada sebi svojevoljno, u potaji, bol zadavati.

17. Katkada iz najboljega sna ustati i gledati zvijezde.

18. I}i po najtamnijoj no}i na stra{iva mjesta, pobijediti strah, ja~ati vjeru.

19. Poni`enje pred ljudima s veseljem primiti.

20. Ne odati se nikada odvi{e jednostrano znanosti.

21. Biti sa `ivotom u naju`em kontaktu.

(Put k Suncu, str. 97)

Isuse, `elim da Te po Mariji svaki dan vi{e ljubim Posljednju redakciju svoga “`ivotnog pravila�

Ivan je sastavio u Zagrebu. Ove je odluke ponio sa sobom na posljednju `ivotnu stanicu, u bolnicu na operaciju, odakle je kroz smrt pre{ao u bla`enu Vje~nost.

1. Prije svake molitve sjetiti se jutarnjeg razmatranja.

2. Kada ima dosta druge hrane, {to manje kola~a.

3. Prije svake molitve (adoracije, razmatranja) odrediti trajanje.

4. Ne raditi iza ve~ere svoje poslove.

86

5. Mala tajna: Isuse, `elim da Te po Mariji svaki dan vi{e ljubim!

6. Kao pokoru {to savr{enije vr{iti stale{ke du`nosti.

(7. Kao pokoru smatrati redovnim pravilom naspavati se tek svaki drugi dan.) - (Ovu je 7. odluku po savjetu ispovjednika Ivan ubla`io, pa ju je u izvorniku naknadno stavio u zagradu.)

8. Pri~estiti se svaki dan i po mogu}nosti pohoditi presv.Oltarski Sakrament.

9. Bezuvjetno kao pokoru elektri~no brzo ustajati, uvijek i bez iznimke. Ustati bezuvjetno u onaj ~as, kada sam to nave~er odlu~io (pa makar morao zbog umora po danu po~ivati). Ne le}i po drugi put.

10. Kod svakog obroka u~initi koju pokoru za spas du{a.

11. Qui regulae vivit, Deo vivit. (Tko po pravilu `ivi, Bogu `ivi): stoga bez va`nih razloga ne mijenjati svoje odluke.

12. U adventu nikome ne dati povoda da se smije.

13. Smijati se samo u znak duhovne radosti.

14. Kad se slu`im tehni~kim sredstvima za {irenje slave Bo`je, biti barem na onoj visini na kojoj su liberalci (s istim potrebama) kad oni rade za stjecanje novca.

15. Moj govor i pona{anje prema bli`njemu mora podupirati, a ne ru{iti njegovu kontemplaciju.

16. Biti {to uredniji.

17. Ama nesciri et pro nihilo reputari.(Nastoj da bude{ nepoznat i da do tebe ni{ta ne dr`e.)

87

18. S ljudima koji nemaju osobne krivnje da nijesu katolici govoriti u duhu animae Ecclesiae (du{e Crkve) i prosu|ivati da li vr{e ono {to naravni zakon od njih tra`i, i nadovezivati na ono naravno dobro {to je u njima.

19. Nikada ne prigovarati jelu.

20. Ne bockati, pogotovo ne majku.

21. Ljubiti sv.{utnju.

22. Kod jutarnjeg ustajanja, umivanja, hoda u crkvu misliti na presv.Euharistiju.

(Put k Suncu, str. 114-115)

88

LJUBAV - ^ISTO]A BRAK - OBITELJ Slika ljubavi Krista i Crkve ^ituju}i Ivanov dnevnik ve} od prvih stranica mo`emo slijediti i Ivanove do`ivljaje simpatije, ljubavi, razmi{ljanja o djevojkama i `eni op}enito. Smrt voljene djevojke Grete duboko je ozna~ila cijeli period njegova mladena{tva o ~emu nam je ostavio dirljive zapise u svome dnevniku, koji su objavljeni u drugom izdanju “Puta k Suncu�. Svu tu stvarnost, uklju~uju}i i ljudsku seksualnost, Ivan nastoji gledati u svjetlu vjere i kr{}anskih na~ela. Nije to i{lo bez truda i napora. Mnogi zapisi u njegovu dnevniku gdje govori o borbi i naporu na moralnom podru~ju odnose se upravo na njegovo nastojanje da energije seksualnog nagona stavi pod nadzor razuma i kr{}anskih moralnih na~ela. Privla~i ga ideal moralne ~isto}e i nastoji tu vrlinu uz napor ostvariti u svome `ivotu. Molitva Bla`enoj Djevici Mariji koja mu je uzor ~isto}e i `ene op}enito, u tome mu mnogo poma`e. Vo|en posebnim Bo`jim poticajima Ivan ~ini u 19. godini zavjet ~isto}e najprije do `enidbe, a kasnije, svjestan da ga Bog zove na posve}eni `ivot laika u svijetu, sa 27 godina zavjetuje ~isto}u do konca `ivota. Oba zavjeta u~inio je 8.XII., na blagdan Bezgre{nog Za~e}a Bla`ene Djevice Marije.

Rade}i me|u mladima, kao njihov odgojitelj i apostol, Merz se pozabavio i va`nim temama za svakog mladog ~ovjeka: pripremom za brak i obiteljski `ivot, ne isklju~uju}i i `ivot u zavjetovanom djevi~anstvu 89

koji je on sam provodio potaknut Bo`jom milo{}u. Zemaljsku ljubav nastoji uvijek gledati u svjetlu prauzora koji se ostvaruje u odnosu izme|u Krista i Crkve. O svemu tome napisao je i jednu bro{uru, te vi{e ~lanaka.

Marija ~uva ~isto}u srca

Kad ~ujem da se gadno govori, kad se i u moju du{u ho}e uvu}i gadne slike, uvijek nepromijenjeno vidim sliku Madonne s Djetetom, onaj lijepi i majesteti~ni izraz, ono usredoto~enje svega u(D, Be~ko Novo Mjesto, 19.XII.1914.) zvi{enoga.

Molitva Svevi{njem za put k ~isto}i

Molim Svevi{njega, koji je odredio put suncu i zvijezdama, smjer svakoj stabljici i zada}u svakom mravu, da i meni odsele poka`e put k ^isto}i, velikoj umjetnosti, svemu Najvi{emu i (D, Be~ko Novo Mjesto 22.XII.1914.)

Vje~nomu.

Obe}anje predbra~ne ~isto}e

Neki dan sam zavjetovao Bl. Djevici ~isto}u sve do `enidbe. Mo`da }e ta trajati i do smrti.

(D, B. Luka, 12.XII.1915.)

^isto}a i vje~no ~isto}a treba da je geslo!

Sam osje}am da me se ne znam kako inteligentan ~ovjek nikada ne bi mogao tako dojmiti kao ~isti. Stvarno je tako i ba{ mi ovo potvr|uje istinitost kr{}anskih moralnih na~ela. ^isto}a i vje~no (D, B. Luka, 28.II.1916.) ~isto}a, treba da je geslo.

Stav mladi}a prema djevojci

Poruka mladi}ima: “Ona� je odraz Bo`jeg savr{enstva, koja je tebi namijenjena da te dopunjuju}i di`e. No, da ti zaista bude potpuna pomo}, treba da si me|usobno sve donesete u brak i da ni{ta ne ispijete prije, jer }e ina~e uzmanjkati u 90

gorkim danima. Zato gledaj u zaru~nici najprije zna~aj i du{evnost, koji kriju vje~no blago za tvoje potomstvo. Prije `enidbe treba da ste oboje netaknuti, jer }e samo takvi ostati vjerni u `enidbenoj ~isto}i. Izbjegavaj opasnosti nje`nosti, preranog zaljubljivanja, dodire. Razvijaj se da joj u obitelji mogne{ puno dati, a ne samo od nje tra`iti i primati: sam Gospodin }e te napuniti kroz tvoju pouzdanu molitvu kad ga prima{ u sakramentima.

Bo`anska dobrota je ono vje~no `ensko {to prosjajuje kroz `ensko bi}e i pobu|uje te na ja~u ljubav (Put k Suncu, str. 172) k Bogu."

Sre}a - dobro se zaljubiti, zlo - prerano se zaljubiti

Ako si jo{ premlad, ako jo{ nijesi za `enidbu, onda brate, budi veoma oprezan. [to je dopu{teno Tvom starijemu bratu, Tebi je zabranjeno. Ti jo{ nijesi dosta odgojen. Mora{ jo{ mnogo toga u~iti... A {to je onda ako Ti u tom razdoblju izgra|ivanja Tvoga zna~aja lijepo lice zavrti glavom? Tada zbogom uzgoj zna~aja, stale{ka izobrazba, apostolat. Bit }e{ rastresen; svakom prilikom }e{ misliti na nju. Ne}e{ se mo}i izgraditi, ostat }e{ cijeli svoj `ivot {eprtlja. Prije nego li si po~eo `ivjeti, ve} Te je `ivot svladao. A to je zlo...

Nemoj me krivo razumjeti: ne velim Ti da je zaljubljivanje zlo; naprotiv je ono velika sre}a ako se dobro zaljubi{; no ono je pravo zlo ako se prerano zaljubi{ jer }e Ti ono uko~iti Tvoj du{evni `ivot upravo u ono doba kada je odredila Providnost, da se du{evno i tjelesno razvija{.

(Put k Suncu, str. 173)

^isto}a srca - najljep{i biser mladena{tva

Trijezan mladi} uvi|a strahovite posljedice preuranjene ljubavi, zato ve} u po~etku stvara 91

odluku da }e od sebe odbiti sve {to bi ga zavelo na prerano dru`enje s djevojkom. Naobra`eni mladi} veoma dobro zna da ~ist `ivot ne samo da ne {kodi zdravlju, ve} naprotiv mladi}u daje neopisivu svje`inu i snagu. On tako|er zna da mu je ve} u mladosti Bog dao nagon da ga svladava i tako sustavno izgradi svoju li~nost. On je uvjeren da u srcu zna~ajna ~ovjeka samo dvije `ene smiju imati istaknuto mjesto: to je njegova majka, te majka njegove budu}e djece. Zato mora svetu ~isto}u srca ~uvati kao najljep{i biser mladena{tva. A da u{~uva taj biser, izbjegavat }e sve one prilike koje bi ga mogle navesti na zlo, a to su lo{i razgovori, ru`ne kazali{ne predstave, kino, a poglavito ne~edni ples i alkohol..... Bude li se na{a omladina dr`ala tih smjernica, dobit }emo ~eli~nih zna~ajeva, svetaca i rodoljuba; dobit }emo ~vrste i plodne kr{}anske obitelji, koje su glavna osnovica narodnoj veli~ini i javnom blagostanju gra|ana. (111) Zemaljska ljubav slika je ljubavi Krista i Crkve

Nauk je Crkve da je brak (ljubav) odnos izme|u Krista i du{e (Crkve). Krist po milosti projicira svoju narav u ~ovje~joj du{i, di`e je na svoju razinu, pro`imlje je svojom slikom, ogledava se u njoj i neizmjerno je ljubi. Sve {to prolazi, samo je jedna poredba. (D, Be~,10.X.1919.)

Zemaljska ljubav ima mnogo uzvi{enije zna~enje. Ona je slika ljubavi koja ve`e Krista uz njegovu Crkvu. Kao neka slutnja, nadalje, upu}uje ~ovjeka na mnogo savr{eniju ljubav, koja ~ovjeka ne}e usre}iti samo nekako i na neko vrijeme, nesavr{eno i prolazno, ve} }e ta ljubav biti vje~na i potpuna. Bra~na je ljubav slika, slutnja, priprava za neograni~enu ljubav Bo`ju.... Te`nja 92

ljudske du{e odvi{e je duboka, a da bi je zemaljska ljubav mogla trajno zadovoljiti. I samu najiskreniju bra~nu ljubav uvijek smu}uju bolesti, brige, trpljenja, a napokon se kod smrti pretvara i u `alost. Tada se treba duh juna~ki osvijestiti i udovoljenje neograni~enoj te`nji za ljubavlju tra`iti u zagrljaju Bo`jem. (111) Snagu nagona ograditi kr{}anskim }udore|em

Kao {to vodu nabujale rijeke krotimo nasipima da te~e odre|enim koritom, {to vi{e, pomo}u ~eli~nih cijevi je vodimo u elektranu i silimo da goni motore, koji rasvjetljuju daleke krajeve i tjeraju svojom snagom strojeve velikih tvornica, tako je ~estit mladi} du`an da ogradi divovsku i bijesnu snagu svoga spolnog nagona nasipima kr{}anskog }udore|a i pristojnosti dok slobodno ne odlu~i, ako je to volja Bo`ja, da spolni nagon bude u zakonitom braku stvarateljem `ivota, sre}e, blagoslova. (111) Cilj kr{}anske politike - {to vi{e kr{}anskih obitelji

Uzalud }emo vikati “`ivjela Hrvatska”, uzalud }emo se nadmetati u rodoljubivim praznim frazama i hvastati se rodoljubnom politikom ako na{a politika ne bude kr{}anska. Svaka pak kr{}anska politika mora i}i za tim da dobijemo {to vi{e kr{}anskih obitelji, u kojima }e bra~ni drugovi `ivjeti u nerazdru`ivoj vjernosti sve do smrti. (111) ^isto}a i nevinost ne stare!

Kad smo stajali pred Michelangelovom Pietá u Bazilici sv.Petra u Rimu i razgovarali za{to je umjetnik prikazao Majku Isusovu tako uo~ljivo mladom, Merz je rezonirao: “^isto}a i nevinost ne (Put k Suncu, str. 177) stare!”

93

Nebeski `ivot po zavjetu vje~nog djevi~anstva

Brak mu`a i `ene tajanstvena je slika veze Krista s Crkvom. “Mu`evi, ljubite svoje `ene, veli sveti Pavao, kao {to je Krist ljubio Crkvu i sebe samoga predao za nju... Tajna je to velika; a ja smjeram prema Kristu i Crkvi.�(Ef, 5,25 i 32). Brak imade zemaljsku zada}u da slu`i ra|anju i odgajanju djece. Kada pro|e ovaj `ivot i bra~na se veza raskida, ~ovjek treba da se ujedini sa Sinom Bo`jim, radi kojega je stvoren. Tada }e svaka pojedina du{a stupiti s uskrslim Kristom u vezu zaru~ni~ku. No ima odabranih du{a koje ve} ovdje na zemlji stupaju u posebni zaru~ni~ki odnos s Kristom i odri~u se zemaljske ljubavi. Du{e, koje polo`e zavjet vje~nog djevi~anstva, ve} na zemlji po~inju `ivjeti nebeskim `ivotom i misle jedino i bez prestanka na svog nebeskog Zaru~nika. (111) Ljudsko }e srce zadovoljit tek Bo`ja ljubav

Ni u braku nije ljubav potpuna i sre}a nepomu}ena, jer bolesti, trpljenja, smrt mute uvelike tu sre}u, a ~esto i samu ljubav. ^ovjek u braku dolazi do uvjerenja da se potpuna, nerazdru`iva ljubav ne mo`e posti}i na ovoj zemlji i da }e ljudsko srce tek zadovoljiti nerazdru`iva ljubav u vje~nom sjedinjenju s Bogom. Zemaljska je ljubav samo slika ljubavi Bo`je, slika ljubavi Krista prema svetoj Crkvi i put u zagrljaj Bo`ji. (111)

94

SURADNJA S KRISTOM Rad za {irenje Bo`jeg Kraljevstva Rije~ju “apostolat” nazivamo svaki rad i nastojanje da se vijest o Isusu Kristu i kr{}anska vjera pro{ire, da se ljudi usre}e njegovom istinom i ljubavlju i u|u u njegovo kraljevstvo. Spoznata istina da je u Isusu Kristu ostvarenje svih na{ih `elja i te`nja, poticala je Ivana da se anga`ira te i drugi upoznaju Krista Gospodina. Gotovo da nije bilo podru~ja ljudskog `ivota gdje Ivan nije bio apostolski nazo~an na ovaj ili na onaj na~in, bilo svojim radom ili svojim idejama za {irenje Kristova Evan|elja. Glavno podru~je Ivanova apostolata bili su mladi, kojima je posvetio sve svoje sile, svoj profesionalni rad, kao i svoje slobodno vrijeme. Kao profesor u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu, Merz je savjesno sura|ivao u odgoju budu}ih sve}enika. Slobodno vrijeme posve}ivao je odgojnom radu u katoli~koj orlovskoj organizacija. Toj je organizaciji, kojoj je bio suutemeljitelj, Merz dao geslo: “@rtva - Euharistija - Apostolat”. Donio ga je iz Francuske od tamo{nje katoli~ke organizacije “Croisade Eucharistique” koja danas djeluje pod imenom Mlade` Euharistijskog pokreta - MEP. U istoj orlovskoj organizaciji Merz je provodio na~ela Katoli~ke akcije, koju je pokrenuo Papa Pio XI., kao suradnju laika u hijerarhijskom apostolatu Crkve. Ivanov svestrani apostolat, koji sigurno ne}e mo}i biti obuhva}en ovim njegovim tekstovima, jer se najvi{e o~itovao u raznim djelima i pothvatima, potvrdio je u dimenziji ljubavi prema bli`njemu u njegovom ostvarenju ideala kr{}anske savr{enosti.

95

Ivanov apostolski program Svoju viziju apostolskog rada Merz je izlo`io u poznatom Predgovoru Zlatnoj Knjizi, priru~niku Orlovske katoli~ke organizacije; taj je predgovor bio tek naknadno objavljen zbog otpora Ivanovim nastojanjima da odgoj ~lanova usmjeri u potpuno katoli~kom i crkvenom duhu. U Predgovoru se jasno uo~ava novi, rimski i euharistijski orijentiran pristup apostolatu {to ga je Ivan nastojao provesti. Ovdje donosimo samo glavne izvatke, podijeljene u manje tematske cjeline.

Snaga mladog nara{taja u presv. Euharistiji

Novija katoli~ka generacija po{la je za jedan korak dalje. Nju su danas zahvatili valovi onih rijeka koje poteko{e iz vje~nog Rima ve} god.1905., kada je blage uspomene papa Pio X. izdao breve o ~estoj i svagdanjoj svetoj Pri~esti. Mladi nara{taj goji zanosnu ljubav prema na{emu Spasitelju, koji je uvijek s njim u presv. Euharistiji; tu crpe on svu svoju snagu za svoje djelovanje, za svoj apo(Put k Suncu, str. 155) stolat.

Zanosna ljubav mla|ih prema svetoj Crkvi

S tim je u vezi zanosna ljubav mla|ih prema Svetoj Crkvi, Isusovoj neokaljanoj zaru~nici, te njenim biskupima i sve}enicima. Oni su se uvjerili da sve}enika zapada prva i najva`nija uloga u {irenju Kraljevstva Bo`jega, a da se svjetovnjaci moraju njima pridru`iti; moraju postati njihovim (Put k Suncu, str. 155) pomo}nicima.

O~i usmjerene uvijek prema Rimu

Iz ove se “Zlatne Knjige� tako|er vidi da omladina ima o~i uvijek usmjerene spram Rima, gdje je onaj svjetionik koji svojim zrakama oba(Put k Suncu, str. 155) sjava cijelu zemlju.

96

Briga za odgoj apostola

Katoli~ki omladinski pokret treba se brinuti za odgoj elite, za odgoj apostola. Dru{tva katoli~ke omladine moraju biti Crkvi koja slu{a - Ecclesiae audienti - prava sjemeni{ta, u kojima }e se sustavno odgajati pomo}nici Crkvi koja nau~ava - Eccle(Put k Suncu, str. 156) siae docenti.

Prelaz u ljubav k euharistijskom Isusu

Dok je stariji nara{taj vi{e nagla{avao ljubav k Bogu i narodu, kod mladih je ta ljubav k Bogu dobila konkretniji oblik u ljubavi k euharistijskom Isusu, a ljubav k narodu ho}e da podrede ljubavi (Put k Suncu, str. 156) k svetoj Crkvi.

[to vi{e du{a sjediniti s Isusom - cilj je apostolata Znanjem protiv modernih neprijatelja

Mnogo, jako mnogo toga ima {to trebam saznati. Modernih, u~enih je neprijatelja sa svih strana. Protiv njih treba se boriti dubokim sred(D, 25.V.1915.) stvima.

Kr{}anstvo osloba|a `ene, radnike i djecu

U pogansko su doba bila bespravna ova tri stale`a: `enski, dje~ji i radni~ki. Majka Bo`ja, mali Isus i sv. Josip, bo`anska obitelj nije li alegorija socijalnog preporoda u kr{}anstvu i oslobo|enja `ene (Marija), djeteta (Isus) i radnika (Josip). Povijest pozna i mi pro`ivljujemo velike socijalne `enske i radni~ke pokrete. I do dje~jeg pokreta mora do}i.

(D, 12.X.1919.)

97

Sekte ni~u u bolesnom dru{tvu

Sekte ni~u u bolesnom dru{tvu i pokazuju ukoliko kr{}ani nisu svoju zada}u ispunili. Ljudi `ele da individualno upoznaju kr{}anstvo i zato su potrebna dru{tva gdje se mogu o tim stvarima porazgovarati sasvim slobodno, bez stege.

(D, Zagreb, 29.I.1920.)

[to ho}emo?

@elimo li dakle postati nosioci velike katoli~ke misli, tada moraju sve na{e katoli~ke organizacije neprestano nagla{avati da je duboki i intenzivni religiozni `ivot jedini preduvjet da se odgoje veliki pojedinci, koji }e svojim `ivotom realizirati svoje velike ideje. (37) Svi smo pozvani na suradnju s Bogom

Ljepota ljudskog djela samo je odraz neugasive Ljepote Bo`je, i umjetni~ka je djelatnost samo nastavak, usavr{avanje Bo`je djelatnosti. Suradnja s Bogom! Misionari, junaci, mu~enici, umjetnici sura|uju s Bogom {ire}i Kraljevstvo Isusa Krista; obrtnici i umjetnici stvaraju}i prakti~na i lijepa djela vr{e volju Bo`ju, sura|uju s Bogom.

Svi smo pozvani na suradnju Bo`ju, u tome je sav smisao `ivota pojedinca i cijele povijesti ljudskoga roda. (92) Kraljevstvo Kristovo - cilj prosvjetnog rada

Sva ljudska djelatnost mora biti radi ljubavi; radi apostolata; radi toga da se {iri Kraljevstvo Bo`je me|u ljudima. Kr{}anstvo podre|uje svaku ljudsku djelatnost duhovnom i vrhunaravnom (Put k Suncu, str. 152) cilju ~ovjeka...

98

Va`nije od literature odgajati i voditi ljude k Isusu

Me|utim, skoro mi je i `ao da sam se toliko raspripovijedao o literaturi, jer je va`nije od umjetnosti odgajati i voditi ljude k Isusu, a u tom poslu umjetnost, kao i sve {to je stvoreno, ima samo pomagati ~ovjeku da do|e do Isusa. (Ovo je zavr{etak Ivanova pisma don Mati Bla{kovi}u o francuskoj literaturi. Napisao ga je 22.IV.1928., osamnaest dana prije svoje smrti).

(Put k Suncu, str. 152) Prvi kriterij u radu: spas du{a i dobro sv. Crkve

U radu mora biti prvi kriterij spas du{a, dobro sv. Crkve i to onako kako si to dobro zami{lja Sv. Stolica. Ova misao na Sv. Stolicu i na nadle`nog ordinarija mora u tom radu biti glavno dobro; radi se o tome da Kristu predobijemo {to vi{e du{a.

(Pismo fra K. Pand`i}u, 10.VI.l927.)

Za {irenje vjere potrebni radnici, molitelji, patnici

Znam da je te{ko trpjeti, ali neki ljudi imaju poziv trpljenja. Mi smo tijelo Kristovo, to su na njemu uloge podijeljene. Jedni moraju trpjeti, da uklone kaznu Bo`ju, koja bi se morala stresti na okolicu. Huysmans bi nazvao te odabranike misti~kim gromobranima. Jesi li ikada na to pomi{ljao da ti trpi{ za na{ pokret?! Jesi li svoje muke prikazao Gospodinu Kristu za pokret? Katolicizam se ne}e {iriti u nas ako ne bude bilo Radnika, Molitelja i Patnika. To je jedan zakon u {irenju Kraljevstva Bo`jega na zemlji. Na{ pokret je stvorio do sada samo prvi tip (radnika) i mi smo si stvorili u na{im du{ama ideal Radnika za katoli~ki pokret. Molili smo se manje, a trpjeli smo kada smo morali. Zadnji tip je svakako vrhunac imitacija potpune @rtve Spasiteljeve na Kri`u.

Po{to slu~aja nema, to dr`im da je plan Providno99

sti upravo u tome da spoznamo ovaj misterij iz Njegova `ivota: trpjeti za druge. Istina je da je lako govoriti o Kri`u, a te{ko ga je nositi.

(Pismo bolesnom prijatelju ing.D. Maro{evi}u, Put k Suncu, str. 153)

Radnik za Bo`ju stvar ne smije misliti na sebe

Tko ho}e biti pravi radnik za Bo`ju stvar, ne smije poznavati sebe; osobni je kult najve}a zapreka mnogim uspjesima na{ega rada.

(Put k Suncu, str. 153)

Jedini cilj: {to vi{e du{a sjediniti s Isusom

Jasno je da smo se mi orlovi stavili u slu`bu svete Crkve spremni da je milo{}u Bo`jom poma`emo u {irenju Kraljevstva njezina bo`anskog Zaru~nika. Nemamo nikakvih nuzgrednih ciljeva, ve} onaj jedini glavni: {to vi{e du{a sjediniti s Isusom. (Pismo sarajevskom Nadbiskupu Ivanu Ev. [ari}u, 3.V.1926.)

Katoli~ki socijalni apostolat

Katoli~ki socijalni apostolat jest cilj koji Orlovstvo ho}e ostvariti. Apostolat se Orlovstva prote`e na sve grane privatnog kao i javnog `ivota; ono ho}e da Krist zakraljuje u du{ama pojedinih ljudi, da zakraljuje u na{im obiteljima, da zakraljuje u cijelom dru{tvenom `ivotu u svim njegovim pojedinostima. Nije dostatno da smo samo onda katolici kad se Bogu molimo ili kad se nalazimo u dru{tvenim prostorijama, ve} svaki pojedini ~in na{ega `ivota, pa i najneznatniji, mora na sebi nositi `ig apostolata.

(Put k Suncu, str. 160) 100

Tijelo, ~vrsto oru|e du{e - cilj je tjelesnog odgoja

U orlu tjelovje`ba i tjelesno odgajanje nije samo sebi svrha. Ono ide svjesno i sustavno za tim da tijelo postane krotko i ~vrsto oru|e du{e, koje }e biti u stanju izvr{iti sve njezine zapovijedi, makar kako te{ke bile. Taj tjelesni uzgoj treba suzbiti lijenost i u~initi tijelo sposobnim i spremnim da se stavi u slu`bu Kraljevstva Kristova na zemlji. (122)

Metoda spa{avanja du{a U svome apostolskom nastojanju Ivan je razradio taktiku i izradio na~ela kako raditi u apostolatu i spa{avati du{e. Ta svoja na~ela iznio je u svome ~lanku “Sticanje podmlatka�. U njemu je indirektno opisao sebe i svoj na~in apostolskog djelovanja. Donosimo najva`nije misli iz toga ~lanka.

Temelj apostolskog rada u na{em odnosu k Isusu

Temelj na{ega apostolskog rada i uspjeha le`i prema tome u nama samima, u na{em odnosu k Isusu, koji u nama mora `ivjeti. Koja su, dakle, svojstva da se ponajprije sami izgradimo? To je dnevna jutarnja meditacija, ~esto prisustvovanje sv. misi i primanje sakramenata, dnevno ispitivanje savjesti i dnevno ~itanje duhovnog {tiva. ^inimo li to, to }e Isus u nama sve vi{e i ja~e `ivjeti, razumjet }emo bolje smisao `ivota i ekonomiju spasa i uvidjet }emo s kojom ljubavlju na{a Ljubav - Isus - ljubi svaku pojedinu du{u. (46) Du{a na{ega bli`njega od neizmjerne vrijednosti

Mi smo ~vrsto odu~ili da }emo s Isusom nastojati osvojiti du{u ovoga ili onoga. Prvi smo korak u~inili ve} time {to smo na{u vlastitu slobodu stavili u slu`bu Isusove volje. Drugi je korak na{ 101

osobni saobra}aj s na{im drugovima. U svakoj zgodi posve nehotice mora iz nas strujiti onaj nadnaravni mir, ono po~ivanje u Bogu ~iji smo mi sudionici. Budimo puni milosr|a i strpljivosti s na{im protivnicima; u svakom ~asu oni moraju biti svjesni da mi u njima ljubimo ne{to, ~iju vrijednost oni sami ne spoznaju i da smo im spremni pomo}i u najneznatnijim, kao i najznatnijim stvarima. (46) Razlikovati krive ideje od protivnikove du{e

Karitas mora posvuda upravljati na{im stopama. A {to se obi~no doga|a kod na{ih ljudi? Praksa je pokazala dvoje: mi obi~no ne mrzimo samo krive protivni~ke ideje, ve} na{ prezir prenosimo i na osobe. Interficite errores, diligite personas (uni{tavajte zablude, ljubite osobe), stara je kr{}anska poslovica. Posve je krivo {to se ~esto doga|a da napadamo na na{e protivnike ne razlikuju}i pri tome krive ideje, koje zastupaju, i njihove besmrtne du{e, koje valja spasiti. (46) Pravo prijateljstvo po~iva na vjeri u vje~ne istine

Pravo prijateljstvo po~iva samo na vjeri u iste vje~ne istine. Sve ostalo mo`e da je sklad raznih zemnih interesa, egoizma - ali nije prijateljstvo.

Na{ ~lan mo`e imati prijatelja samo me|u uvjerenim katolicima, a po~inje li se dru`iti s protivnicima, to si mora biti u najsitnijem ~asu svoga `ivota svjestan da je on apostol me|u njima, predstavnik Isusa Krista, o kojemu on daje svjedo~anstvo. (46)

Na~ela Evan|elja i u ekonomiji Ni podru~je ekonomije nije izmaklo Ivanovu apostolskom nastojanju. U svojim spisima zauzimao se da Kristova na~ela pravde i vje~na na~ela spasenja du{a budu nazo~na i na tom podru~ju ljudske djelatnosti.

102

Zavoliti Kristovo socijalno Evan|elja

Tim {to je nahranio gladan narod, postigao je Isus jedan duhovni i vrhunaravni cilj: narod je u Isusu upoznao Proroka i obe}anog Mesiju i kasnije je lak{e mogao razumjeti otajstvo presv. Euharistije. Ovaj je postupak Isusov uzor onim katolicima koji se posve}uju ekonomskoj akciji. Du`nost je katolika da podi`u raznovrsne ekonomske institucije: sindikate, zadruge i sli~no i time vr{e suvremeno djelo milosr|a. Ali to nije dosta; to ~ine i nekr{}ani. Katolici moraju ~initi ova djela tjelesnog milosr|a da time postignu duhovno dobro; moraju nastojati da narod, koji u`iva blagodati tih katoli~kih ekonomskih institucija, zavoli Kristovo socijalno Evan|elje. (82) Duhovni cilj dobrotvorne ekonomske akcije

Kao {to Krist nije nahranio gladan narod zato da ga ovaj onda proglasi kraljem, ve} zato da narodu u~ini djelo milosr|a i da u njemu probudi vjeru u njegovo Bo`ansko poslanje, isto tako svaka socijalno -ekonomska akcija mora da je dobrotvorna akcija u korist puka, i to poglavito onih slojeva koji trpe, ali bez obzira na njegovu strana~ku pripadnost, i stoga ta akcija mora stajati izvan svake strana~ke politike, te mora te`iti tek za tim da se postigne koji duhovni cilj.(82)

103

DOBIVENI DANI Ljubav prema bli`njemu Sav Ivanov apostolski rad ve} je bio izraz ljubavi prema bli`njemu. Ivan je vi{e karitativno radio nego {to je o ljubavi pisao. Tu i tamo je o tome samo zapisao po koju misao. O njegovim, pak, djelima ljubavi prema bli`njemu, koja daleko vi{e govore od ovih misli, podatke treba potra`iti u njegovim biografijama.

Ljubav ~ovjeku koji trpi - temelj du{evnog `ivota

Ovdje je le`ao jedan te{ko ranjeni talijanski ~asnik. Jaukao je od boli. Tako je uzdisao vi{e od jednog sata. Dadoh ga prenijeti natrag do kote 1580, gdje je bila jedna mala stanica za prvu pomo}. Nikad ne}u zaboraviti njegov zahvalni pogled i stisak njegove krvave ruke. Bio je krasan mladi}. U~initi djelo ljubavi ~ovjeku koji trpi temelj je svakog du{evnog `ivota.

(D, Rati{te, Fontana Secca, 19.VI.1918.)

Izgubljeni i dobiveni dani

Dan {to ga ~ovjek posveti drugome nije nipo{to gubitak ve} dobitak. Dani u kojima ne u~inimo ni{ta za druge, ve} samo za se, to su iz(Put k Suncu, str. 181) gubljeni dani.

Molitva za drugoga vi{e vrijedi

U katekizmu pi{e: ako se ~ovjek moli za se, onda je to iz nu`de, a ako se moli za drugoga, onda je iz karitasa i ta molitva vi{e vrijedi. Molimo se dakle jedan za drugoga.

(Pismo ing. D. Maro{evi}u iz Pariza, 1921.g.)

104

Katolici du`ni raditi za procvat domovine

Katolici su du`ni pred Bogom voljeti svoju domovinu i raditi bolje nego itko drugi za procvat domovine. A za procvat se domovine radi ako se stvaraju dobri zakoni, ako se uredi dobra uprava i dobro sudstvo. Stoga je potrebno da i katolici sudjeluju u dr`avnoj upravi. (130) Rodoljub ljubi neumrlu du{u svoga brata

Pravi rodoljub radi za dobro pojedinaca, obitelji i cijelog naroda. On ne radi samo za njihovo tjelesno dobro, ve} najprije za njihovo duhovno dobro. ^ovjek, koji ne ljubi neumrlu du{u svoga brata, ne mo`e biti pravi rodoljub. Jer {to koristi ~ovjeku, ako imade sve blago ovoga svijeta, a du{a mu je u smrtnom grijehu? Stoga je najbitnije za svakog rodoljuba da nastoji da du{a njegova i du{a njegove bra}e ne bude u smrtnom grijehu. (116) Pravo rodoljublje kroz zemlju gleda u vje~nost

Tek kr{}anin mo`e pravo ljubiti svoju domovinu. Ljube}i domovinu, ljubi on ponajvi{e ono {to je najvrednije u toj domovini, a to su bez sumnje ljudske du{e, a u tim ljudskim du{ama njihov neumrli `ivot. Za{to napokon mi `ivimo na ovoj zemlji? ^emu se hranimo i odijevamo, nego da uzdr`imo svoj tjelesni `ivot. A ~emu nam slu`i tjelesni `ivot, ako ne da uzmognemo misliti i odlu~ivati. Tjelesni `ivot je radi na{ega du{evnog `ivota, jer je tijelo radi du{e. A {to nam koristi ako na{a du{a misli i djeluje, a nije u milosti posve}uju}oj? Ta milost posve}uju}a je zalog na{e sre}e u vje~nosti. Ona je zalog da }emo posti}i kona~nu svrhu radi koje smo stvoreni. Stoga se pravo rodoljublje ne smije zaustavljati na ovoj zemlji, ve} ono mora gledati u vje~nost. (116) 105

ZAMISAO NOVE ZAJEDNICE U `elji da se potpuno stavi u slu`bu Kristu i {irenju njegova Kraljevstva u du{ama, Ivan je namjeravao osnovati zajednicu katoli~kih laika po uzoru na sli~nu talijansku ustanovu “Opera Kardinal Ferrari�. Takve ustanove zovu se sekularni instituti, odnosno svjetovne ustanove. Ti se laici i zavjetima obvezuju na Bogu posve}eni `ivot i aktivniji apostolat. O tome je Ivan razmi{ljao u duhovnim vje`bama 1923. i ostavio je posebne bilje{ke. Smrt ga je sprije~ila da ostvari ovu zamisao, ali je njegovu ideju djelomi~no ostvarila njegova suradnica u apostolatu, Marica Stankovi}; osnovala je 1938. g. prvi `enski svjetovni institut u Crkvi u Hrvata pod nazivom Zajednica Suradnica Krista Kralja.

Potreba zajednice posve}enih katoli~kih laika

Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci, slu`iti pod Tvojom zastavom. I oca, i majku i sve {to mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse, sav se predajem Tebi. Najradije bih Ti tamo slu`io gdje se neprestano o Tebi razmi{lja i samo, samo Tebi i vi{e nikome ne slu`i. Ti valjda ho}e{ da Ti savr{enije slu`im u polo`aju u kojem sam sada.

Ne bi li Ti `elio da se osnuje jedna nova bratov{tina katoli~kih laika, koji }e se posebno obvezati da Ti slu`e? Ne bi li Ti `elio da su u njihovu programu svakoga mjeseca dvodnevne duhovne vje`be? Ne bi li se oni mogli obvezati da }e Tebe primiti svaki dan i da }e dnevno moliti po uputama onih koji budu poglavari te bratov{tine? A i njihov apostolat bi bio ure|en po uputama tih po106

glavara prema kojima bi oni polo`ili obvezu poslu{nosti. - Isuse, neka bude Tvoja volja! Loquere, Domine, quia audit servus tuus! Govori, Gospodine, jer slu{a Tvoj sluga.

(Duh. vje`be, 8.XI.1923.)

Apostolat u svijetu

Iz pisma Marici Stankovi}: Veoma se radujem da ste se molitvom dali u pripravu za “Operu”. To je najnaravniji po~etak.

Tako }ete si isprositi providencijalnog mu`a, koji }e ostvarenje uzeti u ruke. Ako Vam je mogu}e sastavite popis djevojaka, koje se za to zanimaju, a pogotovo ako ih imade sa vje~nim zavjetom ~isto}e. A Vi svakako pi{ite u “Za Vjeru i Dom” u tom duhu, kako uz veliki poziv {to ga `ena ima kao majka i supruga, danas trebamo djevica, koje u svijetu poput redovnica sudjeluju u osvajala~koj, spasavaju}oj i posve}uju}oj misiji Crkve.

Ovim na~inom }e se u du{ama za to zvanih orlica po~eti buditi `elja za ovom vrstom apostolata u svijetu, kojemu je uz ljubav tako|er podloga vje~na ~isto}a. ^ini se da je ostvarenje mu{ke Opere isto tako udaljeno kao i Va{e.... Me|utim se mi molimo Presv. Srcu, da nam ono u pravi ~as poka`e put. Ne dvojim, da }e to Presv. Srce i u~initi; osnutak mnogih redova u povijesti pokazuje, kako su oni tako re}i spontano iznikli i prokr~ili put unato~ zaprekama sa strane najkompetentnijih faktora... Dokazala su djela Bo`ja.

(Pismo M. Stankovi}, 31.VIII.1927. - Put k Suncu, str. 183)

107

TRPLJENJE POSVE]UJE DU[U Kr{}anstvo i `rtva - neodjeljivi Jo{ od mladih dana pratila je Ivana Merza sjena kri`a zbog bolesti o~iju. Veliku du{evnu patnju prouzro~ila mu je smrt voljene djevojke Grete. Intenzivan susret s trpljenjem Ivan je imao za vrijeme rata kad je pro`ivio mnoge patnje na fronti. Nakon rata, za studentskih dana, imao je pote{ko}e s o~ima i `ivio je stalno u strahu da ne oslijepi. Za vrijeme svoga javnog rada u Zagrebu puno je du{evno trpio od okoline zbog nerazumijevanja svoje vjernosti Papi i provo|enja Katoli~ke Akcije. Posljednjih mjeseci `ivota zadobio je gnojnu upalu sinusa zbog ~ega je morao na operaciju nakon koje je dobio meningitis, {to je bilo uzrokom njegove rane smrti. Susret s patnjom, trpljenjem i boli imao je svoj pozitivni duhovni protuu~inak i pridonio je da je mogao duboko zaroniti u otajstvo Kristova kri`a i shvatiti otkupiteljsku vrijednost trpljenja.

Gdje nema boli, najjasnije se vide eti~ke zablude

@ivot je izvor svega. Bol je najpotrebnija bit `ivota. Ona duboko ore du{u i dokumentira bivstvo etike. Gdje nema boli i gdje je sve sito, upravo tamo se najjasnije vide eti~ke zablude Nietzschea i sli~no. (D, Rati{te, Seewiesen, 3.XI.1916.)

Trpljenje, religija i kultura me|usobno povezani

Danas sam se pri~estio i kod toga do|oh do uvjerenja da je sva povijest krvlju ispisana, da su sve kulturne vrednote produkt boli. Religija je na108

stala i potrebna je uslijed boli. Bol je spasavala ~ovjeka od mlitavosti, ona mu je uvijek ulijevala strah pred nepoznatom, jo{ ve}om boli. Tko ho}e razmjeti kulturu, morao je trpjeti, ne samo du{evno, nego i tjelesno. (D, Rati{te, Seewiesen, 26.XI.1916.)

Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije

Uvjeren sam da sve imade svoju svrhu, ovaj rad i moje male patnje. Kroz bol ~ovjek sve vidi druga~ije i dublje razumije gorku rije~: `ivot. Tu misao mi potvr|uje Kempenac u Nasljeduj Krista II, 12,3: “Evo, sve stoji u kri`u i u umiranju sve se (D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.). nalazi.�

Gdje nema boli nema pravoga `ivota

Jest, bol je sucus (sok) `ivota, ona vlada `ivotom i ona je za~etnica religija. Gdje nema boli, mo`emo biti uvjereni da nema pravog `ivota‌ Sve je to bol, sve ovo stvara povijest i iza raznih du{evnih trzavica opet jedan dio ~ovje~anstva svra}a na istiniti put.

(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)

Trpljenje usmjeruje prema religiji

Da nema trpljenja, mi jednostavno ne bismo mogli razumjeti kako ljudi idu u hramove, te studene mra~ne prostore, pa se mole. Jest, njih tjera `ivot i ova nesmiljena trpnja, koja im govori da tijelo nije ni{ta i da }e do}i u grob, pa instinktivno osje}aju da s time dolazi i naplata. Upravo ljudi, koji su trpjeli, najbolje znadu {to je to bol, patnja... ^ovjeka, koji bi se poput Prometeja htio odre}i po{tivanja one vi{e sile, nesmiljeno ovo trpljenje i `iva svijest o drugom `ivotu, koja se uslijed muke potencira, baca natrag religiji.

(D, Rati{te, Seewiesen, 17.XII.1916.)

109

^emu se bojati kad On odre|uje moje putove!

Ono malo boli, {to pretrpih, onaj prvi strah pred pu{~anim tanetima i {rapnelima (na putu k brigadi) govorile su mi uvijek Gospodinove rije~i: “[to se bojite, zar jo{ ne vjerujete?� Pa ~emu se bojati? Ta On gore ve} znade {to }e sa mnom biti, On me neizmjerno voli, pa znade da li je za mene bolje da poginem ili da dalje `ivim. Pa ~emu se bojati, kad On odre|uje moje putove! Valja `ivjeti i Njega vje~no hvaliti i ne brinuti se za smrtnu opa(D, Rati{te, Zingarella, 18.V.1917.) snost.

Profiter prvog svjetskog rata

Zahvalan sam Bogu {to sam sudjelovao u ratu, jer me je rat nau~io mnogomu {to ne bih nikada ina~e spoznao. @elim `ivo da opet postanem slobodan i da uskladim svoj `ivot prema onome {to sam spoznao da je pravo.(Pismo ocu, Put k Suncu, str. 76) Studirati problem kri`a

Materijalno mi mo`da nikada u `ivotu ne}e tako dobro biti. Sve mi ide po `elji. Mogu se svake ve~eri tu{irati, le`ati na ~istu podu, ustati u 5 sati izjutra, oti}i na sv. misu i ~esto primiti presv. Euharistiju. Hrane ima dostatno, mesa nikada, odijelo mi nije poderano, ovratnici uvijek ~isti. Imam, dakle, sve {to mi tijelo zahtijeva.... Problem kri`a mogu sada teoretski studirati i dao Bog da sebi sada stvorim tako sna`nu bazu da u praksi ne po(D, Zagreb, 14.X.1920.) dlegnem kri`u.

Tko ne zna {to je `rtva, ne mo`e razumjeti kr{}anstvo

Cijelo kr{}anstvo sazdano je na `rtvi. Tko ne zna {to je `rtva, ne mo`e razumjeti kr{}anstva. Raspeti je Krist bojna zastava, koja je izvje{ena u svim 110

kr{}anskim ku}ama. Duboko je zna~enje vanjske `rtve. ^ovjek se sastoji od du{e i tijela, zato treba da du{a ~ovje~ja i tijelo `rtvom iska`u Bogu ~ast, koji je sve stvorio. Sav ostali vidljivi svijet: kamenje, bilje, `ivotinje, ne mogu svjesno Bogu dati ~ast, jer nemaju razuma. ^ovjek, koji je gospodar sve prirode, ima pravo da mu sva priroda slu`i, ali imade stoga i du`nost da kao Gospodaru svega u ime cijele prirode daje Bogu ~ast i slavu. (111) Trpljenje sjediniti s trpljenjem Spasiteljevim

Svoje trpljenje sjedini s trpljenjem Spasiteljevim, da orlovski nara{taj zaista postane nara{taj vitezova Bo`jih, koji }e jurnuti Hrvatskom i sve osvojiti za Crkvu vje~nu.

(Pismo ing. D. Maro{evi}u, 1926.)

Razborita briga za zdravlje

Sam naravni zakon nala`e nam da se razborito brinemo za svoje zdravlje i da svojim tijelom ravnamo ne kao vlasnici, ve} kao upravitelji, kojima je Bog naredio da dobro gospodare tim tu|im vlasni{tvom.... Bo`ja je volja da poduzmete sva redovita sredstva (koja ne zahtjevaju prekomjerne tro{kove, jer na to naravni zakon ne ve`e), {to su potrebna da to Bo`je vlasni{tvo opet privedete zdravlju. To je {to stoji do Vas. A ako Gospodin `eli da unato~ tomu trpite i da ne ozdravite, onda se valja predati u Njegove ruke - jer se ni najmanji bakcil ne mi~e bez prisutnosti i djelatnosti Gospodnje.

(Put k Suncu, str. 186) Trpljenje pridonosi {irenju Kraljevstva Isusova

Ta i sami znate bolje od mene da trpljenjem ~ovjek mo`e vi{e u~initi za pro{irenje Kraljevstva Isusova, negoli velikim radom, u~enim raspravama, sjajnim govorima i ~lancima. - Ako Vas je Isus 111

odabrao da budete apostolom u trpljenju, uvjeren sam da }e Vam dati i snagu da uz sudjelovanje Va{e volje taj apostolat dobro izvr{ite. Zemaljskim o~ima mo`da ne}emo vidjeti plodove tog trpljenja, ali gore, u Srcu Bo`jem, ukazat }e nam se koliko je njime du{a spaseno, kolikim katoli~kim pothvatima je donijelo blagoslova.

(Put k Suncu, str. 187)

Sve na slavu Presvetog Srca Isusova

Posljednjih mjeseci prije smrti Ivan je opet zapo~eo voditi dnevnik koji je bio prekinuo dolaskom u Zagreb.

Zapisao je tek nekoliko re~enica, ali dovoljno da se u|e u njegovu du{u i njegovo raspolo`enje pred patnjom i smr}u. Zapo~eo je taj posljednji odsjek svoga Dnevnika rije~ima: Sve na slavu Presvetog Srca Isusova.

(D, Zagreb, 21.I.1928.)

Gospod vodi sve pojedinosti `ivota

Pi{em jer sam uvjeren da se oko mene zbivaju va`ne stvari, u kojima posve jasno i realno zapa`am kako Gospod vodi sve pojedinosti na{ega (D, Zagreb, 8.II.1928). `ivota i rada.

Zajedni~ka krunica u obitelji - plod trpljenja

Danas je po prvi put mama pristala da se u na{oj obitelji zajedni~ki moli krunica. Sutra je Gospa Lurdska. To je njezino djelo. Ali zato je moralo do}i toliko bolesti na mene. (D, Zagreb, 10.II.1928.)

Trpljenje - sredstvo za spasenje i posve}enje du{e

Dosta je velik kri` na nama. Dobio sam gnojnu akutnu upalu ~eljusne {upljine. Danas mi je izva|en jo{ jedan zub. Mama u silnim mukama.

Me|utim, vidim da dosta rado moli. Sino} smo stvorili kao zavjet da }emo, kadgod to prilike dopuste, uvijek zajedno moliti krunicu. ^udno: ovo 112

na{e trpljenje kao da je stvorilo ~udesa u mami, koja dosta lako moli sada i samu krunicu. Sama veli da je danas koju stotinu O~ena{a i Zdravih Marija izmolila. Eksperimentalan dokaz kako je trpljenje najja~e sredstvo {to spasava i posve}uje du{e. Blago onim du{ama koje s rado{}u primaju iz ruku Gospodnjih svaku bol i sjedinjene s Isusom pridonose je za ra{irenje Crkve Isusove u du{ama i dru{tvu.

(D, Zagreb, 13.II.1928.)

Lako je pri~e{}ivati se, ali je trpko jesti drvo kri`a

Lako je svaki dan primati sv. Pri~est i gostiti se s Gospodinom. Oh, kako je ~ovjeku trpko kada mora da grize i jede tvrdo drvo svetoga kri`a. Danas mi opet zub izvadi{e.

(D, Zagreb, 15.II.1928.) @rtva `ivota za hrvatsku mlade`

Prije odlaska u bolnicu na operaciju Ivan je posjetio u Bazilici Srca Isusova svoga ispovjednika o. Josipa Vrbaneka, isusovca, s kojim je razgovarao o svome predosje}aju da }e mlad umrijeti. O. Vrbanek u svojoj biografiji o Ivanu navodi njegove rije~i o spremnosti na `rtvu `ivota i o predanju u Volju Bo`ju.

Zaista je bol ne{to veliko i vrijedno... @rtva, potpuna `rtva! Velim do{lo je vrijeme `rtve...

L’abandon- potpuno predanje.... E pa - fiat. Budi volja Tvoja....U ruke Bo`je... Ako zrno p{eni~no padnuv{i u zemlju istrune, donosi obilati rod....

Da, o tom sam ve} davno uvjeren: treba `rtvovati!

(Put k Suncu, str. 189) Ja sam gotov!

Kako }e u nebu biti lijepo!

Injekcija nije potpuno djelovala, pa sam osje}ao udarce lije~ni~kog ~eki}a. Ali, ja sam tom zgodom stalno mislio kako }e u nebu biti lijepo...

Pa {to je umrijeti; iza toga dolazi drugi svijet. Tamo }e biti tako lijepo i veselo! (Put k Suncu, str. 189) 113

Prino{enje `rtve Bogu

Nakon {to mu je ispovjednik, isusovac o. Josip Vrbanek podijelio bolesni~ko pomazanje na samrti, te vide}i da Ivan zaista prinosi `rtvu `ivota, podsjetio ga je na posljednji razgovor i pitao ga, ima li mu jo{ {to re}i. Ivan potvrdi, a ispovjednik mu re~e: Zar ne, vi `rtvujete svoj `ivot za hrvatsko orlovstvo? Ivan vedro pogleda, velike njegove o~i zasja{e ... i naklonio je glavom u znak potvr|iva(Put k Suncu, str. 189) nja.

Koliko je ova `rtva bila Bogu draga pokazali su doga|aji nakon Ivanove smrti. Njegovo ime i djelo postali su program `ivota i rada mnogim mladim hrvatskim katolicima.

114

O^EKUJEM MILOSR\E GOSPODINOVO Testament Ivana Merza Predosje}aju}i da }e umrijeti, Ivan je prije odlaska na operaciju sastavio svoju oporuku i to na latinskom jeziku, jeziku Crkve. Radilo se u stvari o nacrtu natpisa za nadgrobni spomenik ali mu je Ivan dao naslov “testamentum�. To je bilo ujedno i posljednje {to je Ivan napisao u svome `ivotu. Oporuka je prona|ena u ladici njegova pisa}eg stola nakon smrti. U nekoliko re~enica Ivan je sa`eo sav svoj `ivot i svoje vjerovanje u budu}nost koju mu obe}aje Onaj kojemu je povjerovao i posvetio svoj `ivot. U tim rije~ima nema straha ni neizvjesnosti pred misterijem kojemu ide u susret. Iz svake rije~i izvire samo vedra nada i sigurno pouzdanje u vje~ni `ivot i bla`enstvo {to vjerniku obe}ava kr{}anska vjera. Najprije donosimo hrvatski prijevod, a na drugoj strani faksimil izvornika i latinski prijepis.

Umro u miru katoli~ke vjere. @ivot mi je bio Krist a smrt dobitak.

O~ekujem milosr|e Gospodinovo i nepodijeljeno potpuno vje~no posjedovanje Presvetog Srca Isusova.

I(van) M(erz) sretan u bla`enstvu i miru.

Du{a }e moja posti}i cilj za koji je stvorena.

U Gospodinu Bogu.

115

Ivanova oporuka jest divan zaklju~ak njegova `ivota i kruna njegove pobo`nosti. Njome je stavio to~ku na remek-djelo {to ga je stvorio od svoje du{e i svoga `ivota sura|uju}i s Bo`jom milo{}u.

Ove rije~i njegove oporuke nalaze se danas uklesane na bijeloj mramornoj plo~i nad njegovim grobom u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.

TESTAMENTUM Decessit in pace fidei catholicae.

Mihi vivere Christus fuit et mori lucrum.

Expecto misericordiam Domini et inseparabilem, plenissimam, aeternam possessionem Smi Cordis Jesu.

I. M. dulcis in refrigerio et in pace.

Anima mea attinget finem suum quare creata erat.

En Theo Kyrio.

116

BIBLIOGRAFIJA RADOVA IVANA MERZA ^lanci i studije Literarna kritika 1. Objektivna kritika. - Hrvatska Prosvjeta br.4-5,1920. str.118-120 2. Pro`ivljavanje rata. Uz Barbusse-ov "Oganj". Hrvatska Prosvjeta br.4-5(1920) str.88-95 3. K problemu katoli~ke knji`evnosti. - Hrvatska Prosvjeta br.1, 1921. str.28-30 4. Katoli~ka tragedija. Paul Claudel: L'Annonce faite à Marie. - Hrvatska Prosvjeta br.9-10, 1921. str.274-287 5. Francuski katoli~ki naturalisti~ki roman. Emile Baumann: L'Immolé. - Lu~ br.5, 1922. str.28-30 6. Egzoti~ni roman u Francuskoj. Ernest Psichari: Le voyage du Centurion. - Lu~ br. 5, 1922. str.131-136 7. Francis Jammes. @ivotopis i analiza njegova najva`nijeg djela: Les Géorgiques Chrétiennes - Lu~, br.6, 1922. str.161-164 8. Francis Jammes: Monsieur le Curé d'Ozeron. - Lu~, br.9-10, 1922. str.259-265 9. Yoris Karl Huysmans 1848.-1907. Uloga konverzije.

- Lu~, 5-6, 1923. str.129-130 10. Umjetni~ki utjecaj latinske liturgije na obra}enje jednog naturalsti~kog knji`evnika. - Lu~, br.9-10, 1923., str.204-209

117

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

118

Liturgija Razmatranja o Rimskom misalu - Hrvatska Prosvjeta, br.3-4, 1922. str.81-87 Upliv liturgije na francuske knji`evnike od Chateaubriand-a (1881) do danas. - Katoli~ki list, br.33, 1922. str.394-397; br.37, 1922. str.446-448; br.38 1922. str.459-461 Liturgijski kuti}. - Posestrimstvo, svaki broj od 1922. do 1925.

Preporod crkvene glazbe. - Narodna Politika, br.6, 1923. str.2-3 Crkveni koncert. - Narodna politika, br.69, 1923, str.2-3 Doma}e vijesti. Lamentacije u katedrali. - Narodna Politika, br.73, 1923. str.4 Paul Claudel i liturgija. - Hrvatska Prosvjeta, br.9, 1923. str.414-424 Duhovna obnova po liturgiji. - Lu~, br.1, 1924. str.11-17 Liturgijska predavanja u Zagrebu. - Nedjelja, br.18, 1924. str.2-3 La liturgie catholique dans l'oeuvre d'Emile Baumann (Katoli~ke liturgija u djelu Emila Baumann-a). - Les Cahiers Catholiques, br.116, 1924. str. 3170-3179 La liturgie catholique dans l'oeuvre de Paul Claudel (Katoli~ka liturgija u djelu Paul Claudel-a). - Les AmitiÊs catholiques françaises, br.12, 15 avril 1924, str.l5-17 i br.13, 15 mai 1924, str.13-16 Ne{to o ljepoti rimokatoli~ke liturgije.

Svjedo~anstva suvremenih francuskih knji`evnika. @ivot , br.5, 1924. str.260-267 Liturgija i umjetnost. - @ivot, br.6, 1924. str.336-340 U krilu sv. Liturgije. - Hrvatska Prosvjeta, br.12, 1924. str.510-518 Katoli~ka liturgija i nekoji obra}enici. - @ivot, br.1, 1925. str.41-43 Bo`i}no bogoslu`je kod otaca franjevaca. - Katoli~ki List, br.3, 1925. str.35-37

27. Art pour Dieu (Umjetnost za Boga). - Hrvatska Prosvjeta, br.3, 1925. str.73-76; br.5, 1925. str.123-125 28. Himan djevica. - Za Vjeru i Dom, br.5, 1925. str.107 29. Obred za obla~enje novakinja kod redovnica sv.Benedikta, kad funkciju vr{i biskup ili opat. - Za Vjeru i Dom, br.9, 1925. str.242-244; br.10, 1925. str.260-273 30. Isus prijatelj malenih. - Katoli~ki List, br.43, 1925. str.551-552 31. Ljepota crkvene godine. - @ivot, br.4, 1926. str.214-220 32. Crkveno pjevanje. - Katoli~ki Tjednik, br.23, 1927. str.3 33. Obred obla~enja novakinja. - Franjeva~ki Vjesnik, br.1, 1928. str.18-21.

34. Gregorijanska glazba. - @ivot, br.1, 1928. str.34-38 35. Liturgija i Sv.Franjo Sale{ki. - Franjeva~ki Vjesnik, br.4, 1928. str.100-105 Katoli~ke organizacije 36. Novo doba. - Lu~, br.9-10, 1919. str.210-214 37. [to ho}emo. - Zora-Lu~, br.1, 1920. str.4 38. Katoli~ka |a~ka internacionalna unija. - Zora-Lu~, br.2, 1920. str.35-37; br.3-4, 1920. str.70-72 39. Novi tip akademske organizacije. - @ivot, br.2, 1920. str.20-22 40. Vjerski preporod austrijskih katolika. - Narodna Politika, br.48, 1920. str.2 41. Katoli~ka internacionalna |a~ka unija. - Narodna Politika, br.129, 1920. str.2 42. Internacionalni kongres kr{}anskih demokrata. Narodna Politika, br.279, 1921. str.2 43. Opera Kardinal Ferrari. Jedna katoli~ka socijalna institucija. - Katoli~ki List, br.46, 1922. str.551-554 44. Manifestacija katoli~kih umjetnika. - Narodna Politika, br.105, 1922. str.2 45. Sedmica katoli~kih knji`evnika. - Narodna Politika, br.142, 1922. str.2-3; br.143, 1922. str.2-3 46. Sticanje podmlatka. - Lu~, br.1-2, 1923. str.l4-16 47. Moj dnevnik. - Narodna Politika, br.2, 1923. str.3

119

48. Orlovsko slavlje u Me|imurju. - Narodna Politika, l4.VII.1923.

49. Unutarnja snaga Kongregacije. - Katoli~ki List, br.51, 1923. str.618-619 50. Nove smjernice omladinskog pokreta. - Katoli~ki List, br. 1, 1924. str.10-11 51. Na adresu "Hrvatskog sokola". - Katoli~ki List, br.2, 1925. str.20-21 52. Katoli~kim roditeljima. Prigodom proslave Dana katoli~ke omladine. - Nedjelja, br.18, 1925. str.1-2 53. Kolumbovi vitezovi u Rimu. - Orlovska Stra`a, br.4, 1926. str.16-18 54. Orlovska organizacija - |a{tvo i Katoli~ki pokret.

(Izdano kao rukopis). - Zagreb, 1926.

55. Hrvatsko Orlovstvo. - Kalendar Presv.Srca Isusova i Marijina, Zagreb 1926. str.146-147 56. Sve}enik kao duhovnik Omladinskog udru`enja. Franjeva~ki Vjesnik, br.4, 1927. str.85-87 57. Borba njema~ke katoli~ke omladine proti sportskom materijalizmu. - @ivot, br.4, 1927. str.230-233; br.5, 1927. str.282-289.

58. Iz povjesti Orlovstva. - Katoli~ki Tjednik, br.25, 1927. str.8-9 59. Apostolat na{e belgijske bra}e. - Orlovska Stra`a, br.7-8, 1927. str.222-223 60. Orlovstvo i prilike u Katoli~kom pokretu. (Izdano kao rukopis). - Zagreb, 1927.

61. Mahni}evim putem. - Orlovska Misao, br.3-4, 1927./1928. str.33-36 62. Osnivajmo orlovska i orli~ka dru{tva. - Katoli~ki Tjednik, br.3, 1928. str.3 63. Kri`ari novog vijeka. - Orlovska Stra`a, br.5, 1928. str.130-134 64. Iz suvremene duhovne pastve. - Franjeva~ki Vjesnik, br.6, 1928. str. 161-167 65. Dr.I.Merz o senioratu. Iz Merzova pisma od 25.IV.1927. - Katoli~ki Tjednik, br.40, 1928.

66. Orlovstvo nije nikakva novotarija. - Katoli~ki Tjednik, br.40, l928. str.5 67. Interkonfesionalizam. - Nedjelja, br.29, 1938. str.2-3

120

Katoli~ka Akcija 68. Katoli~ka Akcija u Italiji. - Katoli~ki List, br.1, 1924. str.4-9 69. Katolicizam i politika. - Katoli~ki List, br.16, 1924. str.187-190; br.17, 1924. str.201-203; br.18, 1924. str.212-213 70. Katolici i politika. - Nedjelja, br.17, 1924., str.1-2 71. Biskupi i izbori u Francuskoj. - Nedjelja, br.23, 1924. str.2-3 72. Katoli~ka Akcija i strana~ka politika. - Katoli~ki List, br.25, 1924, str.295-298 73. Katoli~ka Akcija i politi~ka stranka. - @ivot, br.5, 1924. str.303-305 74. Izbori u Francuskoj. - Katoli~ki List, br.28, 1924. str.336-338 75. Katoli~ka Akcija. - Katoli~ki List, br.30, 1924. str.360-361; br.31, 1924. str.368-370; br.32, 1924. str.383-385; br.33, 1924. str.400-403 76. Katoli~ka Akcija - katoli~ka politi~ka stranka katoli~ki dnevnik. - Nedjelja, br.1, 1925. str.3-4 77. Vje~ni Rim. Katoli~ka Akcija. - Za Vjeru i Dom, br.1, 1925. str.15; br.2, 1925. str.27-28; br.3, 1925. str.44-47 78. Katoli~ka Akcija i vjerska udru`enja. - Vrhbosna, br.9-10, 1926. str.163-165 79. Provo|enje hrvatske Katoli~ke Akcije. - Vrhbosna, br.3, 1927, br.44-47 80. Vlast Crkve.- Vrhbosna, br.4-5, 1927. str.75-80; br.6,1927. str.94-96; br.7, 1927. str.105-108 81. Vjera i Gospodarstvo. - Orlovska Stra`a, br.7-8, 1927. str.226-227 82. Socijalno-ekonomska akcija katolika. - Katoli~ki Tjednik, br.18, 1927. str.5-6 83. Vjera i gospodarski `ivot. - Katoli~ki Tjednik, br.27, 1927. str.5 84. Katoli~ka Akcija. Narav i definicija - cilj - sredstva. Knji`nica Novi @ivot, Svezak 4, [ibenik 1927.

85. Kr{}anski dru{tveni poredak. - Orlovski Vjesnik, br.1, 2, 3-4,1928.

121

Papa - Rim 86. Mir Kristov u Kraljevstu Kristovu. - Mladost, br.7, 1923. str.95-96 87. Katoli~anstvo i hrvatski narod. - Mladost, br.11-12, 1924. str.201-214 88. Vje~ni Rim. - Za Vjeru i Dom, br.1, 1925. str.15 89. U Vje~ni Rim! - Mladost, br.3, 1925. str.65-67 90. Sveta Godina. - Za Vjeru i Dom, br.4, 1925. str.83-86 91. Orlovi u Rimu. - Katoli~ki Tjednik, br.13, 1925. str.5-6 92. U misijskoj izlo`bi. - Za Vjeru i Dom, br.10, 1925.

266-269 93. Papa. - Za Vjeru i Dom, br.12, 1925. str.337-339 94. Suze Sv.Oca. - Katoli~ki Tjednik, br.51, 1926. str.9 95. Njegovoj Svetosti Papi Piju XI prigodom 5. godi{njice krunjenja. - Za Vjeru i Dom, br.1-2, 1927. str.3-4 96. Papina dr`ava. - Katoli~ki Tjednik, br.26, 1927. str.5-6 97. Krist Kralj. - Za Vjeru i Dom, br.8-9, 1943. str.3 Lurd 98. Dva ~uda u Lurdu. - Narodna Politika, br.187, 1921. str.2-3 99. Zolin Lurd. - Hrvatska Prosvjeta, br.7, 1923. str.316-329 100. Lurdske proslave u Zagrebu. - Nedjelja, br.13, 1924. str.3-4 101. Lurd. - Katoli~ki List, 1924.god.: br.37, str.441-444; br.38, str.460-461; br.39, str.477-480; br.40, str.489-491; br.41, str.503-506 102. Najnovija ~udesa u Lurdu. - Popularno nu~na knji`nica "Hrv. kat. narod. saveza" u Zagrebu, Zagreb 1924.

103. Na{a Gospa Lurdska. - Glasnik Sv. ]irila i Metoda, br.2, 1925. str.25-26 104. Lurd u francuskoj knji`evnosti. - Za Vjeru i Dom, 1925.god.: br.1, str.5-7; br.2, str.25-27; br.3, str.34-38; br.4, str.70-73; br.5, str.108-110; br.6-8, str.140-146

122

Kr{}anski moral 105. Crkveni autoritet i novinstvo. - @ivot, br.1, 1919.-1920. str.22-23 106. Zdravi i nezdravi nacionalizam. - @ivot, br.6, 1924. str.350-358 107. Zabrana ~itanja nekih novina. - Katoli~ki List, br.42, 1924. str.519 108. Biskup zabranjuje ~itanje lo{ih novina. - Katoli~ki List, br.42, 1924. 519-520 109. @ena i politika. - Za Vjeru i Dom, br.2, 1925. 22-24 110. Katolici i novi plesovi. Izra|eno prema francuskom.

- Sarajevo 1926.

111. Ti i ona. Namijenjeno zrelijoj mu{koj omladini. Knji`nica Novi @ivot, Svezak 1, Zagreb, 1926.

112. Borimo se protiv dana{njih plesova u dvoje. Katoli~ki Tjednik, br.5, 1928. str.5 113. Katoli~ki omladinac i politika. - Narodna Politika, br.121, 1928. str.1 (^lanak je uklju~en u ~lanak od Pave Matijevi}a: Dr.Ivan Merz i politi~ko dr`anje katolika. - Isti broj, ista strana) 114. Smjernice za obnovu kr{}anskih }udorednih obi~aja.

- Katoli~ki Tjednik, 1928: br.12, str.2-3; br.13, str.2-3, br.14, str.2-3 115. Suvremena kri`arska vojna njema~kih katolika. Katoli~ki Tjednik, 1928: br.22, str.2; br.23, str.2-3; br.24, str.2; br.25, str.2; br.26, str.2 116. Prava ljubav k domovini. - Kalendar Srca Isusova i Marijina, Zagreb 1929. str.123-125 117. Krijesnica. - Za Vjeru i Dom, br.4-5, 1930, str.85-86 118. Smjernice organizacije o stvaranju kr{}anskih }udorednih obi~aja. - Za Vjeru i Dom, br.4, 1934. str.52-53 119. Marija i tjelovje`ba. - Mladost, br. 8-9, 1924. str.139-141 120. Katoli~ki tjelesni uzgoj. - Katoli~ki Tjednik, br.32, 1926. str.1-2 121. Tjelesni uzgoj kod omladine. - Franjeva~ki Vjesnik, 1927.g.; br.7, str.148-150; br.8, str.173-174; br.9, str.193-196 122. Tjelesni uzgoj omladine. - Katoli~ki Tjednik, br.8, 1928. str.5 123. Tjelesno savr{enstvo uvjet du{evnog savr{enstva. Franjeva~ki Vjesnik, br.9, 1928. str.271-274

123

Razno 124. Rabindranath Tagore o Europi. - @ivot, br.4, 1919-1920, str. 85-86 125. La vie et l'oeuvre d'un grand prélat de Yougoslavie.

- Les Amitiés françaises, br.2, 1921, str.8-10 126. \ak-apostol Pierre Poyet. - Lu~, 1-2, 1922. str.24-27 127. Bistri~ko pro{teni{te. - Hrvatska Prosvjeta, 1922.g.: br.17-18, str.431-432; br.19-20, str.476-478 128. Proslava 75-godi{njice samostanske preparandije. Nedjelja, br.22, 1924. str.1-2 129. Sv.Tarzicije. - Mladost, 1924. str.201 130. Nove katoli~ke novine. - Nedjelja, 50, 1924. str.2-3 131. Posjet odli~nog francuza. - Narodna Politika, br.18, 1925. str.4 132. [kolstvo. - Za Vjeru i Dom, 1925.: br.5, str.111-117; br.6-7, str.174-187 133. Juna~ki `ivot sv.Ivane od Arka. - Knji`nica Novi @ivot, Svezak 2, Zagreb 1926.

134. Ing.Dragan Maro{evi}. - Vjesnik Marijinih Kongregacija, br.5, 1927. str.70-71 135. Novosti jednog dana. Iz katoli~kog svijeta. - Katoli~ki Tjednik, br.3, 1928. str.2 136. Iz zna~ajnijih pisama Dra Ivana Merza. - @ivot, br.5, 1938. str.294-300 137. Philosophia perennis. - \a~ki Orao, br.4, 1926. str.9-12; pretiskano u Nedjelji 1942.: br.28, str.3; br.29, str.3 138. Jedan dan kod trapista. - Nedjelja, br.7, 1944. str.6 139. Merz o sv.Franji. - Ivan Merz - Glasilo Postulature, br.1-2, 1976. br.9

S a b r a n a d j e l a, 1. svezak 140. L'influence de la liturgie sur les écrivains français de Chateaubriand á nos jours. (Utjecaj liturgije na francuske knji`evnike od Chateaubriand-a do na{ih dana.) Doktorska disertacija Ivana Merza obranjena na Filozofskom fakultetu Zagreba~kog sveu~ili{ta 1923. - Izdana je prigodom 100. obljetnice ro|enja Ivana Merza kao prvi svezak njegovih Sabranih djela. - Zagreb, Filozofski Fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu i Postulatura kauze za kanonizaciju Ivana Merza, 1996., 303 str.

124

BIBLIOGRAFIJA PUBLIKACIJE O IVANU MERZU Ovdje se navode samo biografije, knjige i ve}e studije objavljene o Ivanu Merzu. Brojni ~lanci, eseji i manje studije objavljene u raznim ~asopisima i drugim publikacijama u ovom popisu nisu uklju~eni.

Biografije, knjige, studije 1. Dr.Dragutin Kniewald: Ivan Merz - `ivot i djelovanje. Zagreb 1932.

2. Bo`ji ~ovjek Hrvatske - Dr.Ivan Merz. Zbirka eseja i ~lanaka. Zagreb 1938.

3. Dr. Kniewald Karoly: A lelek tuzharcosa - Dr. Ivan Merz elete. Szalesi Muvek 1940., 193 str. Prijevod biografije Ivana Merza na ma|arskom jeziku.

4. Josip Vrbanek, DI: Vitez Kristov Ivan Merz, Zagreb 1943.

5. Bo`idar Nagy, DI: Borac s bijelih planina - Ivan Merz. Zagreb, Filozofsko-Teolo{ki Institut, 1971.

6. Ivan Merz: Put k suncu. Odabrani spisi. - Zagreb, Postulatura Ivana Merza, 1978., 179 str.

7. Bo`idar Nagy, DI: Prijatelj mladih - Ivan Merz, Zagreb 1974., 132 str.

8. Dr. Marin [karica: Ivan Merz - iniziatore del movimento liturgico in Croazia (Ivan Merz, za~etnik liturgijskog pokreta u Hrvatskoj), Rim 1975., 511 str.; doktorska disertacija na talijanskom jeziku (u rukopisu). Objavljen izvadak.

9. Bo`idar Nagy, DI: Ivan Merz - uomo di fede ed educatore alla fede (Ivan Merz - ~ovjek vjere i odgojitelj za vjeru), Rim 1977., 354 str.; doktorska disertacija na talijanskom jeziku (u rukopisu).

Objavljen izvadak.

125

10. Pojava i zna~enje dr. Ivana Merza u Crkvi u Hrvatskoj. Zbornik radova sa Simpozija odr`anog 1978.g. prigodom 50. obljetnice smrti Ivana Merza.

Zagreb 1979., 130 str.

11. Bo`idar Nagy, DI: Tko je Ivan Merz? Kratak prikaz `ivota i djelovanja Ivana Merza. Zagreb 1980., 88 str.

12. Dr. Dragutin Kniewald: Sluga Bo`ji dr. Ivan Merz (drugo izdanje), Zagreb 1988., 318 str.

13. Du{an @anko: Svjetlo na gori - Dr. Ivan Merz.

Zagreb 1990.; 75 str.

14. Ivan Merz: Put k suncu. Odabrani tekstovi Ivana Merza. Priredio i komentirao o. Bo`idar Nagy. Zagreb, Filozofsko teolo{ki institut FTI i Postulatura za beatifikaciju I. Merza, 1993. - Drugo nadopunjeno izdanje, 232 str.

15. Bo`idar Nagy: Ivan Merz, istaknuti laik u svjedo~enju Evan|elja. - Zagreb, Izd. Postulatura za beatifikaciju Ivana Merza. 1. izdanje 1995., 2. izdanje 1996., 56 str.

16. Simpozij o Ivanu Merzu 1996. g. - Radovi objavljeni u ~asopisu "Obnovljeni @ivot", br. 3/4 1997.

17. Fabijan Veraja: Ivan Merz, Pioniere dell' Azione Cattolica in Croazia. Positio super vita virtutibus et fama sacntitatis. - Roma, Libreria Editrice Vaticana, 1998., 1104 str. ^asopisi o Ivanu Merzu 1. Glasilo Postulature - Ivan Merz. ^asopis za promicanje poznavanja i {tovanja Ivana Merza.

Izlazi u Zagrebu od 1973.g.

2. Orao zlatnih krila - List za promicanje {tovanja sluge Bo`jega Ivana Merza. Osniva~ i urednik Marko Sinov~i}. List izlazi u Buenos Airesu, u Argentini od 1981.g.

3. Rycerz krzyza bialego - Vitez bijeloga kri`a. List I.Merza na poljskom jeziku. Izdaje ga i ure|uje Jozef Staszkowian, Gromadka, Poljska. Izlazi od 1993.g.

126

Sadr`aj Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Ivan Merz - biografija . . . . . . . . . . . . 13 Ideali mladosti . . . . . . . . . . . . . . . . 16 @ivot . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Prolaznost, smrt, vje~nost . . . . . . . . . . 20 Bog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Krist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 @ar Euharistije . . . . . . . . . . . . . . . . 32 Ljubav Kristova Srca . . . . . . . . . . . . . 40 Crkva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Svjetionik kroz vjekove . . . . . . . . . . . . 47 Marija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 ^arobna ljepota . . . . . . . . . . . . . . . 55 Stvaranje remek-djela . . . . . . . . . . . . 62 Plamen za beskrajnim visinama . . . . . . . 70 Borba za savr{eno{}u . . . . . . . . . . . . 75 Odaslanik Velikog Kralja . . . . . . . . . . . 70 Uspon na goru svetosti. . . . . . . . . . . . 83 Ljubav, ~isto}a, brak, obitelj . . . . . . . . . 89 Suradnja s Kristom . . . . . . . . . . . . . . 95 Dobiveni dani . . . . . . . . . . . . . . . . 104 Zamisao nove zajednice . . . . . . . . . . 106 Trpljenje posve}uje du{u . . . . . . . . . . 108 O~ekujem milosr|e Gospodinovo . . . . . 115 Bibliografija radova Ivana Merza . . . . . . 117 Bibliografija o Ivanu Merzu . . . . . . . . . 126 Sadr`aj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 127

127

RADOST I NADA

ovaj niz knjiga nudi ~itatelju mogu}nost dubljeg molitvenog i meditativnog `ivota 1. Dietrich von Hildebrand ENCIKLIKA HUMANAE VITAE, Zagreb, 1970.

2. S. Ignacio de Loyola DUHOVNE VJE@BE Zagreb, 1971.

3. Vatroslav Halambek KAPI ZA SRCE Zagreb, 1996.2 4. Karl Rahner MOLITVE @IVOTA Zagreb, 1995.2 5. Stjepan Harja~ SRCE - DAR Zagreb, 1995.2 6. Stjepan Harja~ @IVOT IZ SRCA Zagreb, 1994.2 7. Anthony de Mello PUT K BOGU, Zagreb, 1996.3 8. Ivan Cindori KAMO IDE TVOJ @IVOT? Zagreb, 1994.

9. Ignacio Echรกniz RAZGOVORI SA SVECEM Zagreb, 1994.

10. Anthony de Mello PJEV PTICE Zagreb, 1996.3 11. Anthony de Mello MOLITVA @ABE (I. dio), Zagreb, 1997.2 12. Anthony de Mello MINUTA MUDROSTI, Zagreb, 1997.2 13. Anthony de Mello IZVORI Zagreb, 1995.

14. Anthony de Mello MOLITVA @ABE (II. dio) Zagreb, 1996.

15. Mihรกly Szentmรกrtoni U POTRAZI ZA PUNINOM Zageb, 1996.

16. Slavko Pavin TI UZA ME Zagreb, 1996.

17. Ivan Cindori DO\I I VIDI! Zagreb, 1997.

18. Mirko Nikoli} MOLITI - ALI KAKO? Zagreb, 1997.

19. Anthony de Mello POZIV NA LJUBAV Zagreb, 1997.

20. Nikola Stankovi} ZRNO VJERE Zagreb, 1997.

21. Nikola Stankovi} KLICA NADE Zagreb, 1997.

22. Nikola Stankovi} KLAS LJUBAVI Zagreb, 1997.

23. Mirko Nikoli} LJEPOTA SUSRETA Zagreb, 1998.

24. Pierre Teilhard deChardin HVALOSPJEV SVEMIRA Zagreb, 1998.

25. Mirko Nikoli} RADOST SUSRETA Zagreb, 1999.

26. Ivan Merz PLAMEN ZA VISINAMA Zagreb, 1999.

Ove i ostale knjige FTI-a mogu se naru~iti na adresi: STJEPAN DILBER, HR-10001 Zagreb, pp. 699, Palmoti}eva 31 (tel. 01/433.362; /433-229; Fax: 01/433-230)

128

Ivan Merz ro|en je u Banja Luci 16. XII. 1896. god.

Odgajan je u liberalnoj sredini. Gimnaziju je zavr{io u rodnom mjestu. Nakon mature, 1914. god., poha|a kroz tri mjeseca vojnu akademiju, a potom 1915. god. zapo~inje studij prava na Be~kom sveu~ili{tu. Prvi svjetski rat prekida mu studij. Mobiliziran je. Pro`ivljava sve strahote rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918.

Nakon rata nastavlja studij knji`evnosti u Be~u 1919. i potom u Parizu od 1920. do 1922. god.

Po zavr{etku studija, u jesen 1922. god., dolazi u Zagreb gdje postaje profesor francuskog jezika i knji`evnosti na Nadbiskupskoj klasi~noj gimnaziji. Doktorirao je 1923. na Filozofskom fakultetu Zagreba~kog sveu~ili{ta radnjom pisanom na francuskom o utjecaju liturgije na francuske pisce. Sve svoje slobodno vrijeme posve}uje odgoju mlade`i u katoli~kim organizacijama. Jedan je od prvaka liturgijskog pokreta u Crkvi u Hrvatskoj.

Glavna njegova karakteristika kao katoli~kog intelektualca jest ljubav i odanost Katoli~koj Crkvi, Rimu i Papinstvu. Ivan Merz je bio ~ovjek `ive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, dnevne Pri~esti, adoracije, predanog trpljenja, {iroke naobrazbe. Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928.g. u 32. godini `ivota, na glasu svetosti. Na samrti je prikazao svoj `ivot kao `rtvu Bogu za hrvatsku mlade`. Postupak za njegovo progla{enje bla`enim u tijeku je u Rimu, u vatikanskoj Kongregaciji za kauze svetaca.

U ovoj je knjizi objavljen izbor njegovih najljep{ih misli koje nam pokazuju kako se uspinjao prema Bogu koji ga je svojom milo{}u privla~io.

ISBN 953-6257-69-6