Zov38

ISSN 1330-7797

ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKA Godina XV. Broj 1 (38), Jakovljeva 2008.

LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

ISSN 1330-7797 Godina XV. Broj 1 (38), JAKOVLJEVA 2008.

ZOV - ZAJEDNICA OGULINSKIH VJERNIKA

LIST ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

IMPRESSUM Izdavač: Župe Ogulinskog dekanata Gajeva 2, 47300 OGULIN Tel./fax: (047) 522-323 e-mail: tomrogic@inet.hr Glavni i odgovorni urednik: Tomislav Rogić, župnik ogulinski Uredničko vijeće: Marija Lovrić, Zvonko Ranogajec, Ivan Tironi, Višnja Lipošćak, Marija Špehar i Petar Šporčić Priprema i tisak: «TISKARA ŠULJIĆ» List izlazi dva puta godišnje Prema mišljenju Ministarstva kulture Republike Hrvatske časopis ZOV oslobođen je poreza Klasa: 612-10/94-01-284 Ur. broj: 532-03-1/7-94-01

Fotografije u ovom broju ZOV-a: Zvonko Ranogajec, Petar Šporčić, Miro Brozović, Ivan Lovnički, Draženko Tomić, Mate Pavlić, Mile Pecić, Ivan Puškarić i Josip Anušić Naslovna stranica: Slavlje sakramenta krizme u crkvi Sv. Križa - Ogulin, foto Miro Brozović

Riječ urednika ....................................................................... 3 NAVJEŠĆIVATI i ODGAJATI.............................................. 4 Papine kateheze – Jedinstvo kršćana..................................... 4 Poslanica gospićko-senjskog biskupa mons. dr. Mile Bogovića........................................................ 6 Lectio Divina ili božansko čitanje ...................................... 10 Pravni odnosi između RH i Sv. Stolice................................ 13 GODINA ŽUPNIH SURADNIKA...................................... 15 Predtsvaljanje Ogulinskog dekanata ................................... 15 VIJESTI IZ BISKUPIJE ..................................................... 17 VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA................... 23 Iz župe Sv. Križa Ogulin....................................................... 23 Iz župe Bl. Alojzija Stepinca – Ogulin ................................ 28 Iz župe Sv. Jurja – Zagorje . ................................................ 29 Iz župe Uznesenja Bl. Dj. Marije – Oštarije ....................... 30 Iz župe Kristova Uzašašća – Cerovnik . .............................. 30 Iz župe Sv. Nikole biskupa – Lipa ....................................... 32 Iz župe Sv. Ane – Plaški . ..................................................... 36 Iz župe Sv. Ivana Nepomuka – Saborsko . .......................... 37 Iz župa Presv. Trojstva – Modruš ........................................ 38 Iz župa Sv. Juraj - Lešće na Dobri i Bl. Dj. Marije od utjehe – Trošmarija .............................. 41 Iz župe Sv. Josipa – Josipdol . ............................................. 42 Iz župa Sv. Antuna Padovanskog – Generalski Stol i Sv. Mihovila - Mrežnički Brest .......................................... 43 Iz Župe Sv. Ivana Krstitelja - Tounj .................................... 44 IZ NAŠIH KRAJEVA ......................................................... 45 Umjetnici u srednjovjekovnoj Lici...................................... 45 Željezni most preko Dobre ................................................. 48 OBITELJSKA STRANICA ................................................ 50 MOZAIK ............................................................................ 53 MLADI ZA MLADE .......................................................... 61

Riječ urednika Braćo i sestre u Isusu Kristu!

Već su dobrano nastupili vrući ljetni dani, a naš ZOV nikako da ugleda svjetlo dana. Razne obveze usporile su njegovo uređivanje i tiskanje. Ipak, nešto kasnije nego obično, pred vama je 38 broj u svojoj petnaestoj godini izlaženja. Unatrag nekoliko godina izlazi dva puta godišnje: o Duhovima i pred Božić, a ove godine o Jakovljevoj. Usprkos nešto dužim «porođajnim bolima» i nešto manjem broju stranica, nego što je to bilo posljednjih brojeva, vjerujem da ćete naći obilje zanimljivog štiva.

Uvriježilo se da sadržaj našeg lista započnemo s riječima Petra naših dana, pape Benedikta XVI. Potom slijedi poslanica našeg biskupa mons. Mile Bogovića koja je tematikom usmjerena na korizmeno i uskrsno vrijeme, ali njezin sadržaj svakako pripada vjerničkoj svakidašnjici, tj. poticajima za svakodnevni rast u vjeri. Želimo ZOV-om navješćivati i odgajati. Zato ćete na stranicama lista naći savjete kako plodonosnije čitati Sveto pismo, a informiramo vas i o odnosima Svete Stolice s republikom Hrvatskom. Slijedi kronika glavnijih događanja u Gospićko-senjskoj biskupiji i župama našeg dekanata. Upravo ovom rubrikom ZOV predstavlja živu kroniku vjerskog života naše biskupije i ogulinskog dekanata. Neki baš ovaj dio lista smatraju najvrednijim jer su zabilježeni događaji, ljudi i običaji našeg vremena, a sve to popraćeno dostatnim brojem fotografija. Na taj način ZOV ostavlja neizbrisiv trag.

Možda jednom u rukama povjesničara bude od iznimne važnosti.

Ova pastoralna godina u našoj biskupiji bila je proglašena Godinom župnih suradnika. Odlučeno je da i slijedeća bude posvećena istom pastoralnom naglasku.

Na stranicama ovoga broja pronaći ćete koje sve službe, udruge, pokreti i druge župne strukture djeluju u našem dekanatu.

Zahvaljujući dobroti i upornosti gvardijana fra Petra Runje i profesora Ivana Tironija svaki puta saznamo više o povijesti, ljudima, građevinama i ljepotama naših krajeva. Posljednja trećina lista rezervirana je za Obiteljsku stranicu, mozaik vaših radova i mlade. Vjerujem da će se i ovaj puta te stranice rado čitati.

Zov je kroz ovih petnaest godina stekao svoju čitalačku publiku. Lijepo je čuti pitanje: Je li izišao ZOV? Znači da ga s nestrpljenjem očekujete. U danima ljetnih odmora neka vam bude pratilac i neka posluži novim duhovnim uzletima. Neka probudi nove ideje i pronađe nove suradnike, a u dosadašnjim suradnicima neka probudi ponos i ustrajnost. Najveći uspjeh biti će, ako uspijemo ponekog ‘uspavanog’ vjernika probuditi, rasplamtjeti žar vjere gdje još samo tinja, povratiti izgubljeno oduševljenje i ponekoga potaknuti da svjesnije i odanije živi svoju vjeru.

U toj želji, u ime svih svećenika u našem dekanatu, uredništva i svih koji su svojim tekstovima uljepšali ovaj ZOV, želim vam ugodne i nadahnjujuće trenutke čitanja Tomislav Rogić

Župni suradnici na godišnjem izletu u Žitniku, kod rodne kuće Ante Starčevića, oca Domovine

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI

Jedinstvo kršćana plod je Duha Svetoga Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 7. svibnja 2008.

Draga braćo i sestre, među nama je njegova svetost katolikos Karekin II., vrhovni patrijarh i katolikos svih Armenaca, u pratnji uvaženog izaslanstva. Ponovno želim izraziti svoju radost zbog mogućnosti da ga ugostim: njegova današnja prisutnost oživljava u nama nadu u puno zajedništvo svih kršćana. Rado koristim ovu priliku da mu zahvalim i za dojmljivo gostoprimstvo što ga je nedavno u Armeniji pružio mome kardinalu državnom tajniku.

Sa zadovoljstvom se spominjem i nezaboravnog katolikosova posjeta Rimu dvijetisućite godine, nedugo nakon njegova izbora. Susrećući ga, moj ljubljeni prethodnik Ivan Pavao II., predao mu je časnu relikviju svetog Grgura Prosvjetitelja, a potom se i sam zaputio u Armeniju kako bi mu uzvratio posjet.

Ovi dani neposredne priprave za svetkovinu Duhova potiču nas da oživimo nadu u pomoć Duha Svetoga poradi nastavka hoda putem ekumenizma. Sigurni smo da nas Gospodin Isus neće nikada napustiti dok tražimo jedinstvo, jer njegov je Duh neumorno na djelu dok podupire naše napore usmjerene na nadilaženje svih podjela i ponovnog povezivanja svih raspuklina u živom tkivu Crkve.

Upravo je to Isus obećao učenicima posljednjih dana svoga zemaljskog poslanja: jamčio im je pomoć Duha Svetoga kojega im je poslao kako bi po njegovu Duhu i dalje osjećali njegovu prisutnost (usp. Iv 14,16-17). To obećanje postalo je stvarnost kad je Isus, nakon uskrsnuća, ušao u Dvoranu posljednje večere, pozdravio učenike i, dahnuvši nad njima, rekao: "Primite Duha Svetoga" (Iv 20,22). Pedeset dana kasnije, na dan Pedesetnice, dar što ga je povjerio svojima na Uskrs navečer, postao je jasan i javan. I otada Crkva je, takoreći, stalno u stanju Duhova: okupljena u Dvorani posljednje večere neprekidno moli za ponovno izlijevanje darova Duha Svetoga te se, potaknuta njegovim jakim vjetrom, ne boji navješćivati Evanđelje sve do krajnjih granica zemlje. Eto zašto se, unatoč teškoćama i podjelama, kršćani ne mogu predati niti obeshrabriti. Ovo od njih traži Gospodin: da ustraju u molitvi kako bi održali živim plamen nade i težnju prema punom jedinstvu. Ut unum sint! - Da budu jedno! Uvijek u našem srcu odjekuje ovaj Kristov poziv; poziv što sam ga imao prilike ponovno uputiti za svoga nedavnoga apostolskog putovanja u Sjedinjene Američke Države, pozivajući se na središnju ulogu molitve u ekumenskom pokretu. U ovom vremenu globalizacije, a istovremeno i fragmentacije, "bez molitve, ekumenske strukture, ustanove i programi bili bi lišeni svoga srca i svoje duše". Zahvaljujemo Gospodinu za postignute uspjehe u ekumenskom dijalogu djelovanjem njegova Duha; ostajemo poslušni njegovu glasu, kako bi naša srca, ispunjena nadom, mogla bez zastajkivanja prijeći put koji nas vodi do punog zajedništva svih Kristovih učenika.

Sveti Pavao podsjeća: "Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost" (Gal 5,22-23). To su darovi Duha što ih i mi danas zazivamo nad sve kršćane, da u zajedništvu i velikodušnom služenju Evanđelju, u svijetu budu znak Božje ljubavi čitavom čovječanstvu. S pouzdanjem upravimo pogled prema Mariji, svetištu Duha Svetoga, i po njoj molimo: "Dođi, Duše Sveti, napuni srca svojih vjernika; i oganj svoje ljubavi u njima užezi!" Amen!

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI

Otkrijmo ponovno ljepotu krštenja u Duhu Svetomu Papin nagovor o svetkovini Duhova, 11. svibnja 2008.

Draga braćo i sestre, slavimo danas svetkovinu Pedesetnice, drevni židovski blagdan prilikom kojega se su se spominjali Saveza što ga je Bog sklopio sa svojim narodom na brdu Sinaju (usp. Izl 19). Pedesetnica je postala i kršćanski blagdan zbog onoga što se na taj dan dogodilo, pedeset dana nakon Isusova Uskrsa. U Djelima apostolskim čitamo da su učenici bili sjedinjeni u molitvi u Dvorani posljednje večere, kad je na njih sišla sila Duha Svetoga, kao vjetar i plamen. Počeli su tada navješćivati radosnu vijest o Kristovu uskrsnuću na raznim jezicima (usp. 2,1-4). Bilo je to "krštenje u Duhu Svetomu", što ga je navijestio već Ivan Krstitelj: "Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene ... On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem" (Mt 3,11). I doista, cjelokupno Isusovo poslanje bilo je usmjereno prema tome da ljudima daruje Duh Božji te da ih krsti u svojoj "kupelji" novog rođenja. To se ostvarilo njegovom proslavom (usp. Iv 7,39), to jest njegovom smrću i uskrsnućem: tada je Duh Božji bio izliven na svijet u izobilju, poput slapa sposobnog očistiti svako srce, ugasiti svaki požar zla i zapaliti u svijetu plamen božanske ljubavi.

Djela apostolska predstavljaju Pedesetnicu kao ispunjenje toga obećanja, pa stoga i kao krunu cjelokupnog Isusova poslanja. On sam, nakon svoga uskrsnuća, zapovjedio je učenicima da ostanu u Jeruzalemu, jer, kao što je rekao: "Vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim" (Dj 1,5); te nadodao: "Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje" (Dj 1,8). Duhovi su stoga, na osobiti način, krštenje Crkve koja započinje svoje sveopće poslanje, počevši od jeruzalemskih ulica, čudesnim propovijedanjem na različitim jezicima čovječanstva. U tom krštenju u Duhu Svetomu neodvojive su osobna i zajednička dimenzija, učenikov "ja" i "mi" Crkve. Duh posvećuje osobu i u isto je vrijeme čini živim udom otajstvenoga tijela Kristova, dionikom poslanja u svjedočenju njegove ljubavi. To se ostvaruje po sakramentima kršćanske inicijacije: krstu i potvrdi. U svojoj poruci prigodom sljedećeg Svjetskog dana mladih 2008., predložio sam mladima da ponovno otkriju prisutnost Duha Svetoga u svom životu, a s time i važnost ovih sakramenata. Danas bih htio proširiti ovaj poziv na sve: otkrijmo ponovno, braćo i sestre, ljepotu krštenja u Duhu Svetomu; posvijestimo si ponovno svoje krštenje i svoju potvrdu, koji su izvor uvijek aktualne milosti.

Molimo Djevicu Mariju da i danas izmoli nove Duhove u Crkvi, da u sve, a na osobiti način u mlade, uliju radost življenja i svjedočenja Evanđelja.

IKA

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI

Poslanica gospićko-senjskoga biskupa mons. dr. Mile Bogovića

Isus Krist naš suputnik, supatnik i suradnik Po Kristovom uskrsnuću dvojica njegovih učenika uputila su se u obližnje mjesto Emaus, svjesni svega što se zbilo prije uskrsnuća puni životnih nejasnoća jedan drugome ih nabrajaju, ne očekujući neki odgovor – jer ga, jednostavno, nema. Krenuli su za Isusom, bili mu suputnici na brojnim putovanjima, surađivali su na njegovim planovima i suosjećali s njime zbog nerazumijevanja na koje je kod nekih nailazio. I oni su njega osjećali kao sebi potrebna suputnika, kao suradnika u njihovim dobrim planovima, kao supatnika u njihovim nevoljama. Odjednom su ostali sami, bez njega. Ne prati više njihove korake, ne suosjeća s njihovim poteškoćama, ne uključuje se u njihove planove. Zapravo oni više i nemaju nekih smislenih planova. No, u tom hodu pridružio im se nenametljivo jedan suputnik.

Nisu ni podignuli glave da ga odmjere i vide, jer i tako su bili uvjereni da im ni on ne može ništa pomoći, da im je i eventualna njegova sućut bez koristi. Ali kako je put odmicao, osjećali su sve jače da taj suputnik ne samo da razumije njihovu muku, nego im stvarno može pomoći. Odjednom su spoznali da taj nenametljivi suputnik ima odgovor za sve njihove jade i čemere. Njima se, naime, pridružio uskrsli Krist. Osjetili su da su na svom putovanju sreli Boga kao trajnog suputnika i pomoćnika. Počeli su ponovno pretresati događaje vezane uz tog Suputnika i spoznali da je sve ono što su slušali i gledali od prvih susreta s njime pa do Kalvarije smisleno i spasonosno jer to potvrđuje uskrsli, živi Krist koji im se pridružio na putu i naglo promijenio ne samo njihove korake nego i njihova razmišljanja.

Sveto bogoslužje nam u korizmi nudi brojna rasvjetljenja zbivanja na Kristovom životnom putu koja mogu usmjeriti i naše korake prema radosti i pobjedi života. Ovdje ćemo nabrojiti neka od tih rasvjetljenja s Isusovog puta koja nam pružaju čitanja od prve korizmene nedjelje do Uskrsa.

1. Ne surađivati sa Zlom Muku, dramatičnosti i nerijetko tragičnosti života spomenute dvojice učenika proživljava svaki čovjek. Mnogi se i ne obaziru na Boga suputnika koji im se želi priključiti na njihovom životnom putu. Nažalost, na naše životne staze ulijeću i oni koji nam ne žele dobro. S takvima se susreo prvi čovjek. Susret je bio pun velikih ali praznih obećanja. Adam je prihvatio lažne ponude i s puta u život skrenuo prema smrti. Dolazi novi Adam, Isus Krist, odbacuje Napasnika i njegove ponude i pokazuje put iz života podložna smrti u vječnost. Okupio je oko sebe ljude i učio ih putu života. Govorio je masama i pojedincima, ali je posebno vodio dvanaestoricu. Nije smatrao dovoljnim održati propovijed pa otići, nego je tu izabranu dvanaestoricu pratio na svakom koraku, a oni su mogli spoznati da ih prati ne kako bi ih uhvatio u prekršaju i kaznio, nego kako bi usmjeravao njihove korake da ne griješe, a ako pogriješe da bi im u svom milosrđu pritekao u pomoć oproštenjem i milošću.

Slušali smo u korizmi kako je Bog pozvao čovjeka imenom Abraham da pođe onim putem koji će mu pokazati. Abraham krene s povjerenjem da ga Bog svojom ljubavlju prati. Nije se vratio niti skrenuo ni onda kada su nastale velike poteškoće. Ne odustaje ni u najtežim kušnjama pa ni onda kada je od njega tražio da za žrtvu prikaže svoga sina jedinca. Nije ni sam znao kako će se sve završiti, ali vjerovao je Bogu da je njegova ruka pomoćnica nad njim. I nije se prevario jer je s Bogom surađivao i njega slušao. Na koncu, kad se sve dobro završilo, shvatio je Abraham ono što mu je prije bilo neshvatljivo: Nisu ga napustile Božja ljubav i njegova dobrota ni onda kada je bio u teškim nevoljama. Obećanje da će od njega nastati veliki narod, ispunilo se.

No taj narod je također nasjeo uvjeravanju Napasnika kako bi mu bilo bolje da ne sluša Božje upute na putu, jer Boga ne zanimaju njegove patnje i ne treba s njime surađivati. Opet je iskustvo bilo poražavajuće. Tek kada je narod prihvatio odlazak iz Egipta onim putem na koji ga je Bog po svom proroku Mojsiju vodio, prevladane su teškoće. Ali i na tom putu pustinjom bilo je onih koji su govorili da treba odustati od puta i vratiti se «egipatskim loncima». Ipak je većina slijedila Božjeg poslanika Mojsija i tako su došli do slobode.

Izraelci, dakle, krenuše, ali su stalno bili u napasti povratka da se otmu Božjem vodstvu, Božjem suputništvu.

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI 2. Čuvati ideale i svetinje Sin Božji postao je čovjekom i time prihvatio našu sudbinu. No, ne smije ga se izjednačiti sa svim ljudima u smislu da je sve imao što drugi ljudi imaju, i da nije ništa drugo imao što drugi ljudi nemaju.

Najprije, nije imao grijeha, a svaki čovjek ga ima.

On je pravi Bog, a ljudi to nisu. Kad bi on u svemu bio jednak drugima, ne bi ni trebalo očekivati da ga se posebno sluša i da ga se dosljedno slijedi. Svoju različitost pokazao je pred trojicom apostola već na početku svoga javnog djelovanja kad se preobrazio pred njima i pokazao se u slavi u kojoj nije bio nijedan drugi čovjek. Činio je čudesa, govorio kako nije govorio nijedan drugi čovjek. Jest, bio je pravi čovjek, ali se u mnogočemu izdizao iznad svih ljudi. Zato je zaslužio da se prema njemu odnose drukčije nego prema drugim ljudima. On svima i u svemu može biti uzor, on je jedini pokazao pravi put ljudskoga spasenja. Koji je to put Krist je to nedvosmisleno i jasno pokazao ne samo svojim riječima nego i prvenstveno svojim životom.

Neki krenuše za njim. Bili su to učenici i apostoli.

Trojici apostola već na početku svoga javnog djelovanja pokazao je svoju slavu kad se pred njima preobrazio.

No nije to postao njegov trajni način pokazivanja i prikazivanja. Bio je to samo privremeni bljesak njegove slave.

Tražio je i od te trojice da još o tom preobraženju nikome ne govore. Trebalo je još dugo suputništvo pa da se uvjere kako imaju doista dobroga vođu. Taj bljesak neba zacijelo je u učenicima ostavio trajan trag koji će ih čuvati da ne upadnu u monotoniju života. Postoje neki svijetli trenuci kojih se treba sjećati, postoje ideali koje treba cijeniti, da im sve ne izgleda jednako važno i nevažno, dobro i loše. Živimo u vremenima kada je doista zavladala «diktatura relativizma», kako bi rekao današnji Papa. Sve može bit dobro i loše, nema ni svetih vremena ni prostora, nema ideala kojima bi trajno bili vjerni. Isus je svoje odgajao tako da im ne bude sve jednako, da postoji dobro i zlo, da postoji lijepo i ružno, da postoji istina i laž, da postoje ponude kojima se treba oduprijeti, ali da postoje i ideali za koje se valja žrtvovati.

Nije bilo uvijek lako slijediti Isusa, ići s njime i za njim. Neki su odustali. Bilo ih je koji su taj put osporavali, koji su smatrali da je to po narod opasan put i da ga treba spriječiti. Mislili su da će taj put onemogućiti kada Isusa smaknu. Oni su htjeli ići nekim drugim putom i tražili od ostalih da njih slijede. No uskrsno jutro jasno je dokazalo koji je pravi put za čovjeka: onaj kojim je išao utjelovljeni Sin Božji. Pozicija koja je za svakoga katastrofalna – smrt na križu, za Krista je bila dobitna.

3. Razgovarati s Bogom Na treću korizmenu nedjelju u prvom čitanju slušali smo kako su neki Izraelci mrmljali a u evanđelju pratimo Isusov razgovor sa Samarijankom. Mrmljanje i razgovor izraz su odnosa prema svojoj okolini. Mnogi misle da imaju pravo samo mrmljati na sve oko sebe: na krive i na prave. Iza mrmljanja redovito je osjećaj neodgovornosti.

Namjesto da se samo prigovara, valjalo bi se potruditi i pokazati kako treba činiti. To znači biti pomoćnik bratu na njegovom životnom putu. Isusu je bez sumnje trebalo mnogo vremena i strpljivosti da nauči apostole razgovarati. I oni su, poput nas, bili skloni tražiti od drugih da ih slušaju, ali ne da i oni slušaju druge. Bez slušanja drugih može biti govora ali ne i razgovora. Valjalo bi se dobro vježbati u umijeću razgovora u obitelji, na poslu, u nevezanom društvu.

Tko znade osluškivati drugoga, znat će lakše uspostaviti i razgovor s Bogom. S nekim ljudima ne razgovaramo jer nemamo prilike, s drugima ne vidimo razloga, s trećima ne vidimo koristi. I sve to može biti opravdano. Ali svakako jedan razgovor treba uspostaviti – onaj s Bogom. Bog je tu. On je naš suputnik i očekuje da uspostavimo razgovor s njime.

U životu imamo prilike razgovarati s mnogima. S nekima ćemo razgovor uspostaviti, a s nekima nećemo: zato što nas on ne zanima, ili zato što nemamo prilike. Svakako je potrebno da svaki od nas uspostavi razgovor s Bogom: iskreni i ustrajni. Samarijanka je razgovarala kod Jakovljeva zdenca. Ima mnogo mjesta gdje svatko od nas može razgovarati s Bogom. Župna zajednica je prostor u svijetu u kojem se bolje nego drugdje čuje i prepoznaje Božji glas. Bog u njoj govori na razne načine i daje snagu da se njegova poruka može izvršiti. No jasno je da se u svijetu čuju, i to u veoma zavodničkom tonu, i glasovi Zloga, glasovi Napasnika, tako da se čovjeku više puta postavlja pitanje, napose u vrijeme kušnje, koga poslušati.

Samarijanka je u svom životu čula brojne glasove i brojne poruke. No u onome koji je s njom razgovarao na Jakovljevom zdencu prepoznala je osobu koja sve zna o njezinu životu, a može joj i želi pomoći. On je veći od

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI starozavjetnog patrijarha Jakova, on naviješta novo vrijeme. Iako je Isus znao i njezine grijehe, nije ju došao osuditi, on joj želi pomoći. Iako je Židov, on jednako želi spasiti i nežidove. Njegova prisutnost za svakog čovjeka je dar Božji. Kad bi ti znala tko je onaj koji s tobom govori?

Upoznati Isusa kao svoga spasitelja, kao dar nad svim darovima koji je radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa – to je najveća i najvažnija spoznaja. U tu spoznaju roditelji upućuju dijete već od početka kada ga nose na krštenje, kada ga obilježavaju znakom križa, kada ga stavljaju na spavanje, kada ga počnu hraniti, kada ga uče govoriti, hodati. Kada se taj susret s Bogom dogodi u obitelji, njegova nazočnost će se mnogo lakše osjetiti u cijelom životu. Govor Božji čuje se u crkvi. Zato kršćanin svake nedjelje ide u crkvu. Trebamo se ispitati jesmo li na pravom mjestu gdje se dobro čuje Božji glas, jesmo li Božju poruku spremni provesti u svom životu, jesmo li spremni prihvatiti i razgovor s njime? Kako sam već rekao, župna zajednica je prostor unutar kojega je najjača čujnost Božje poruke. Svaki od nas će moći svojim slušanjem i provođenjem te poruke pomoći da čujnost bude još bolja. To ćemo učiniti ako se što aktivnije uključimo u tu zajednicu, ako nađemo svoje mjesto i svoju ulogu u njoj. To bismo željeli olakšati i kroz ovu Godinu župnih suradnika.

4. Pomoći suputniku da vidi pravi put Na četvrtu korizmenu nedjelju slušamo u evanđelju kako je Isus otvorio oči slijepome od rođenja. Treba se diviti tom slijepcu koji je u Isusu prepoznao većega od svih s kojima se do tada susretao. Imao je oči vjere koje su ga vodile upravo k Isusu. Ni od koga drugog nije očekivao ono što je očekivao i dobio od Isusa. Drugi su imali potpuno zdrave tjelesne oči, ali nisu u Isusu prepoznali Božjeg poslanika i glasnika Božje dobrote i ljubavi. Nakon susreta s Isusom, izliječeni je vidio pred sobom put kojim treba ići, kako se kretati između stvari i ljudi. No, nisu ga njegove oči odvele da se divi prirodnim ljepotama oko njega, da se okoristi putovima kojim su ga vodili ali ih on nije do sada vidio i poznavao. Osjetio je da je upravo Isus i pravo životno svijetlo i pravi put kojeg se treba držati. U tom svijetlu mogao je spoznati i slijediti svoju životnu stazu.

Isus je svijetlo koje može osvijetliti sve naše staze kako bismo izišli iz bespuća u koja zapadamo. Takav suputnik nam je, bez sumnje, potreban. U trenucima nejasnoća i nesigurnosti, okrenimo se tom svijetlu koje je s neba sišlo, koje svijetli u tami i tama ga ne obuze. Kršćanin se ne smije zadovoljiti samo s time da mu drugi budu svijetlo. On treba imati svijetla za svoju okolinu, za svoju braću, u svojoj obitelji, na svome poslu.

5. Imati sućut prema suputniku U Lazarovom uskrsnuću očitovala se Isusova božanska moć. On je gospodar života. No ovdje je dobro istaknuti kako je Isus izrazio sućut obitelji Marte i Marije zbog smrti njihova brata Lazara. S tom obitelji bio je tijesno povezan. Imao je i on ljudi koje je češće posjećivao i s kojima se radije družio.

Isus je došao do prijateljske obitelji kada je ona bila u tuzi i s njome je tugovao. Kada je bio došao u Kanu Galilejsku, ondje se veselio sa svatovima. Dolazio je k čovjeku do njegovih osjećaja, do njegovih potreba, u svijet njegovih radosti i nada, tjeskoba i žalosti - do onoga što on u određenom trenutku jest. Kod pravih susreta usklađuju se i raspoloženja. Tek kad se to dogodi, onda se može reći da je došlo i do međusobnog razumijevanja. Nema smisla ići tugovati na mjesta gdje je veselje, ići pjevati onamo gdje se tuguje. Došavši u obitelj koja je bila puna tuge zbog Lazarove smrti i Isus je u svojim osjećajima došao dotle da je i sam zaplakao. No iz toga njegova plača nije se razvilo prazno tješenje i beznađe, nego stvaralačka želja za životom. I uskrisio je Lazara. Čovjek se ne može uživjeti u osjećaje i potrebe svakog onoga kojega sretne. Ne može za svakoga brzo naći odgovarajuću riječ poštovanja i potpore. Tragično bi bilo kada nas to uopće ne bi zanimalo, kada bismo bili obuzeti samo svojim osjećajima unutar jedne obitelji, unutar jednog društva, na radnom mjestu. Radovati se s radosnima, tugovati sa zaplakanima izraz je duboko ljudskog i kršćanskog poštovanja prema ljudima iz svoje okoline.

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI 6. Ne pokolebati se u vjernosti Istini i Ljubavi Ako se za korizmu može reći da pokreće u kršćaninu ključna pitanja života i smrti, grijeha i milosti, vjernosti i izdaje, sve je to u još zgusnutijem obliku sadržano u Velikom tjednu. Posebno dolazi do izražaja ljudska nestalnost i prevrtljivost. Ljudima se tako može manipulirati tako da danas gaze i pljuju po onome što su jučer veličali. Masa koja je dočekala Isusa na ulasku u Jeruzalem oduševljeno mu je klicala kao svome vođi i uzoru. Isus nije otišao u neku drugu sredinu i okružio se nekim drugim ljudima. Ostao je i dalje u Jeruzalemu, ali je ta ista masa (bar u većem dijelu) nakon kraćeg vremena vikala za njega da je zaslužio najsramotniju smrt na križu. Ljude se dade voditi, ali i zavoditi. Pri tom valja znati da se ovo drugo može mnogo uspješnije, i češće se događa.

Mogli bismo navesti brojne primjere takva zavođenja na svim razinama života. Poznato nam je kako su neki državnici uspjeli zaluditi dobar dio svog naroda da su ih slijedili slijepom poslušnošću. Ti isti ljudi su poslije pogrđivali na sve moguće načine i bjesomučno se radovali njihovom padu. Ima ljudi koji gotovo i ne primijete kako više nisu ono što su bili jučer. Zgodno je to izrazio jedan aforističar: «Ja jučer – ja danas: bojim se da se ta dvojica ne potuku!» Njima je normalno da se prilagođavaju političkim prilikama, bez obzira kako se često i u kojem omjeru one mijenjale. Oni ne misle da čovjek uvijek treba imati svoje mišljenje, svoj stav. I mišljenje i stav valja mijenjati samo onda kada se pokažu neispravni ili krivi; ne onda kada se ne slažu s moćnim i bogatim, ili s onima koji pogoduju hedonističkim sklonostima.

Bilo je i ima ljudi koji su izgradili svoj stav i drže se njega bez obzira na političke ili neke druge promjene. Alojzije Stepinac držao se svoga puta u svim režimima u kojima je živio. Takvi su svim režimima sumnjivi. No upravo takvi su vjerni svjedoci istine i ljubavi prema čovjeku. Nije se Isus promijenio u svom odnosu prema ljudima od vremena ulaska u Jeruzalem do uspona na Kalvariju. No, mnogi su se promijenili i u sebi i prema drugima. Njegov danas bio je vjeran njegovu jučer. Nije se pokolebao u svojim odnosima prema istini i u svojim osjećajima ljubavi prema Bogu i čovjeku.

7. Prepoznati u uskrslom Kristu životnog suputnika U uskrsnoj noći slušamo kako se Bog nenametljivo pridruživao čovjeku na njegovu životnom putu. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i želio je biti uz njega, ali je čovjek već na početku pokušao ići bez Božje pratnje. U njemu se javlja ono vječito prisutno pitanje: Mogu li ja bez Božje pomoći, ili uz pomoć nekoga drugog? Stečeno iskustvo bilo je porazno za čovjeka. Bio je to težak pad. Rane koje je pritom zadobio neće se nikada potpuno zaliječiti. Čovjek je skupo platio svoje lutanje bez osluškivanja Boga pratioca. Dvojica učenika koji su po uskrsnuću Kristovu krenuli u obližnje selo shrvani katastrofom da ih je Bog napustio, putem su osjetili da je Bog s njima i ne samo da je došao na životne staze čovjeka, nego on želi trajno ostati s čovjekom.

Bog je uvijek tijekom povijesti vodio čovjeka putem spasenja, ali se čovjek otimao, išao svojim putem ili tražio druga savezništva. Cijela povijest spasenja svjedoči da je čovjek teško plaćao svoja odstupanja s Božjeg puta. Kao i onoj dvojici učenika, uskrsli Krist pridružuje se i nama na našem životnom putu. Krenimo s njime. Nije dovoljno da ga pratimo kako prolazi i eventualno mu zaželimo sretan put, a onda se zadržavamo na nekim svojim putovima. Bog ne napušta čovjeka ni kada je na križu. Tuga, teškoća, križ nisu znakovi odbačenosti. I to ima smisla. Traži se veća vjera, ali je ona razložna.

Krenimo s Kristom u život. Bit će to i nama razlog da se obradujemo radošću veoma velikom, poput dvojice učenika koji su se puni radosti vratili u Jeruzalem da i drugim učenicima priopće svoje životno iskustvo kako im je Bog na njihovim životnim putovima supatnik, suputnik i suradnik. Izaberimo ga i mi za svoju životnu pratnju!

U tom smislu želim Vam sretan Uskrs i sve vazmene blagdane.

U Gospiću, na blagdan sv. Josipa 2008. + Mile Bogović

Gospićko-senjski biskup

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI

Lectio Divina ili božansko čitanje unutar kršćanske duhovne tradicije Uvod Svrha i smisao duhovnog života je Bog. On je prvi i on je važan. Nije cilj duhovnog života postići neko elitno stanje duha, spoznaje (gnoze) božanskih stvarnosti ili vlastitog savršenstva. Nije svrha molitvenog puta zadobiti ovo ili ono viđenje, ovu ili onu karizmu, ovaj ili onaj pojedinačni Božji dar. Raj nije ni mjesto na koje moramo stići, nije nikakav predmet kojeg možemo steći, zaslužiti ili na kojeg imamo pravo; raj nije prvotno niti stanje duha u koje možemo dospjeti (stanje savršene spoznaje, moći, bogatstva, blagostanja...). Raj je Bog osobno. On je naš Spasitelj i naše Spasenje. On je život vječni i vječna radost za čovjeka. Stablo života očitovalo se u Križu Kristovu. To stablo ima samo jedan plod: Drugu božansku osobu, Sina Božjega kojemu je Otac dao da ima život u sebi kako bi svima koji ga blaguju (primaju) vječno darivao život vječni. Život vječni nije neka stvar ili stvarnost pridodana Bogu izvana, na koju bi Bog bio ljubomoran ili za koju bi se Bog bojao da mu je netko ne ugrabi. Nitko ne može ukrasti vječni život od Boga jer je život vječni sâm Bog, tj. njegovo biće.

U središtu duhovnog života u kršćanstvu nije ljudska osoba koja mora postići nekakav stupanj savršenstva, nego je u središtu Bog. Kad se duša zaljubi u Boga, kad joj on osobno postane važan, onda se počne zanimati za njega, kao što se u ovom svijetu zanimamo jedni za druge. Misaona molitva ili meditacija, tj. razmatranje, počinje – veli sveta Terezija Avilska, kad postanemo svjesni tko smo mi koji govorimo i tko je Bog kome se obraćamo.

Ako mi je do neke osobe stalo, onda ću je nastojati upoznati, s njom komunicirati, razgovarajući izravno i na druge načine: na primjer – čineći ono što je toj osobi drago, izbjegavajući ono što tu osobu vrijeđa ili ju žalosti...

Lectio divina – božansko čitanje kao misaona molitva (meditacija ili razmatranje) Meditacija ili razmatranje je osobna molitva u kojoj razgovaramo s Bogom. To je vrijeme od 20 ili više minuta na dan koje provedemo izravno i nasamo s Bogom da bismo mu rekli i očitovali svoju ljubav, zahvalnost, poštovanje, zanimanje za nj, da bismo mu očitovali u povjerenju svoje potrebe i muke, svoje radosti, nadanja i tjeskobe... Molitva je – veli sveta Terezija – prijateljsko razgovaranje i druženje s Bogom. Najbolje je sjesti se kod kuće za neki stol, u klupu u nekoj crkvi ili na neko drugo prikladno, dostojno i tiho mjesto, staviti preda se Sveto Pismo, pročitati neki kratki odlomak i na temelju toga razmatrati. Sveta je Terezija govorila da ne može razmatrati na temelju niti jedne druge knjige doli na temelju Svetog Pisma.

Tu bismo se mogli poslužiti benediktinskom duhovnošću ili školom, tj. metodom koju je ustanovio sveti Benedikt, a zove se božansko čitanje ili lectio divina.

Lectio divina ili božansko čitanje je uređena vježba osobnoga slušanja Riječi.

Vježba: to je nešto aktivno, djelatno, nešto što mi izvršujemo sposobnostima koje nam je udijelio Bog u skladu s našom duhovnom i tjelesnom naravi, pa je zbog toga kao vršenje ili ostvarivanje važno. U našem religioznom iskustvu postoji mnoštvo pasivnih stvari koje obavljamo tako da nas drugi vode ili po navici. Čitanje je trenutak u kojem se netko zalaže, odlučuje, hoda.

Uređena: radi se o vježbi ili ostvarivanju koje ima jednu svoju nutarnju dinamiku, vrlo jednostavnu, ali koju mi često zaboravljamo. Kao posljedica toga javlja se činjenica da Pismo smatramo suhim i zaključujemo da nam ono ne može poslužiti kao osnova za molitvu. Nadalje, Bog naš je Bog reda, a ne nereda i zato ćemo, ako razmatramo iz dana u dan slijediti tzv. lectio continua ili susljedno čitanje. Za razmatranje ćemo uzeti, na primjer, Markovo evanđelje. Prvi dan ćemo pročitati, recimo, prvih pet redaka evanđelja. Slijedećeg dana od šestog do osmog, zatim od devetog do trinaestog... Nećemo svaki dan nasumično otvarati Bibliju i magijski ili praznovjerno vjerovati da je to što se otvorilo upravo riječ Božja za mene. Slijedeći sustavno božansko čitanje, trebat će nam nekoliko mjeseci da promeditiramo Markovo evanđelje. Kad završimo s njim, možemo izabrati drugu biblijsku knjigu... Savjet nam može dati naš duhovni vođa ili ispovjednik kojega bi trebao imati svatko tko se upušta na duhovni ili molitveni put.

10

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI Slušanja: božansko je čitanje jedna vrsta slušanja, osluškivanja; ono je primanje Riječi kao dara. Karakteristike ovoga slušanja su one koje nalazimo kod Marije koja je, nakon što je čula, poslušala, i u poslušnosti rekla: «Neka mi bude po tvojoj riječi».

Radi se, dakle, o slušanju koje se sastoji od stava klanjanja i podlaganja: moramo Bogu ostaviti da nam on govori.

Osobnoga: ne radi se o slušanju neke propovijedi, predavanja ili riječi koja je pročitana u Crkvi. Radi se o trenutku osobnoga slušanja koji nužno odgovara zajedničarskom momentu. Postoji vrlo uska veza između riječi koja se čita u liturgiji (u misi i slično) i lectionis divinae: božansko je čitanje kao produljenje i osobna priprava za zajedničarsko slušanje. Bez zajedničkoga slušanja lectio divina postaje individualizam, a bez božanskoga čitanja zajedničko slušanje pada u općenitost i neodređenost.

Osobna molitva ili meditacija ide ruku pod ruku s Euharistijom, svibanjskim ili listopadskim pobožnostima ili časoslovom. To je kao kisik i plamen. Ako imamo samo kisik – to jest osobnu molitvu – može nam to lako lupiti u glavu, i možemo zalutati i stradati, kao što čisti kisik nije dobar za normalno disanje.

Bez kisika se, pak, plamen – a to je službena, zajednička, obredna molitva gasi i trne. Misa, časoslov, krunica, litanije... sve može postati izvanjsko, mehaničko, rutinsko, sivo, teško, besmisleno... ako nema pounutrašnjenja.

Druga slika: osobna molitva je u odnosu na sakramentalnu, ritualnu, vanjsku... kao sol u odnosu na ručak. Sama sol ne valja, ali ne valja ni ručak bez soli: osjećamo da još nešto fali...

Riječi: Bog je onaj koji govori, Krist je onaj koji govori, Duh Sveti je onaj koji govori. Govori mi Riječ koja me je stvorila, koja poznaje i ima tajnu mojega života, ključ mojih sadašnjih situacija, koja ima tajnu hoda Crkve, ključ sadašnjih povijesnih situacija. Govori mi Duh Sveti koji proniče svaku društvenu, ekonomsku, političku i kulturnu situaciju na svijetu. Radi se uvijek o slušanju Riječi pisane velim slovom R: Riječi koja je sazdala svijet, drži ga, vodi i ravna.

Struktura božanskog čitanja Lectio divina ima povijest od barem 2.500 godinâ jer se obavljala već u Starom zavjetu. Obavljali su je proroci u odnosu na prethodne predaje, mudraci Izraela u odnosu na proročke spise, kao i rabini koji su je dobro poznavali.

Ona ima vrlo jednostavnu strukturu koju su kodificirali Crkveni Oci i srednjovjekovni pisci. Sastoji se od tri temeljne etape koje mogu postati četiri ili pet kad se želi božansko čitanje objasniti u njegovom dubljem značenju.

Lectio, meditatio i contemplatio (čitanje, razmatranje i motrenje) su tri temeljne etape koje su uvijek bile prihvaćene i življene u Crkvi i koje se ne mogu preskočiti ili zanemariti (postoje onda još i applicatio - primjena i ruminatio – preživanje). a) Lectio znači čitati i pročitavati sveti tekst da bi se shvatili njegovi noseći elementi. Ta je operacija vrlo jednostavna: pozornost se usmjeruje na glagole, subjekte, osjećaje, kvalitetu djelovanja, na činjenice i događaje koji se smjenjuju na susljedan ili polemičan (borben – suprotstavljajući) način. Ako tekst ne banaliziram, ako se ne zadovoljim tek prvim površnim čitanjem, otkrit će mi nešto novo, svaki put kad ga pročitam. Doći će mi na pamet analogni ili slični odlomci Pisma [Duh mi to sugerira!] pokrećući moje biblijsko sjećanje [što više budem čitao i pročitavao Pismo, to će Duhu biti lakše podsjetiti me i prizvati mi u pamet slične tekstove kojima će mi osvijetliti ono što trenutno želim razmatrati jer milost pretpostavlja narav i vrednuje ju]. Čitanje se širi iz svojega neposrednoga konteksta na širi kontekst i na paralelne odlomke.

Odlomak koji se čita postaje onda bogat, govori mi i shvaćam da nije napisan na mah ili slučajno nego je, radije, plod cijele jedne meditacije Izraela, kondenzat apostolske kontemplacije i kontemplacije prvotne Crkve o Isusu.

Svi mogu obavljati lectio divina jer to nije egzegeza u pravom smislu te riječi [njome se dosižu određeni zaključci po kojima se ravna djelovanje i život i zato je potreban duhovni vođa da se s njim provjere rezultati do kojih se stiglo u ovakvoj vrsti molitve kako se ne bi zastranilo i kako nas demon ne bi zaveo]. Ako se ne založimo da ostvarimo božansko čitanje, tekst će nam reći one dvije tri stvari koje već znamo i koje ćemo onda nastojati ostvariti, na neki način u svakodnevnom životu, no neće moći osloboditi svu životnu silu koju posjeduje. To je kao rastaljeno željezo koje se ponovno mora rastopiti kako bi se očitovala snaga njegovih pojedinih dijelova. b) Meditatio. U jednom trenutku, kad to želimo – ovisi o navici i o vremenu koje imamo na raspolaganju 11

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI – prelazi se na meditaciju ili razmatranje koje ističe trajne vrednote teksta. Dok se čitanje zadržava na riječima, meditacija otpočinje razmišljanjem o osjećajima, djelovanjima i stavovima koji su opisani u Svetom pismu.

Razmatramo Božje stavove prema čovjeku: milosrđe, vjernost i pravednost. Ili čovjekove stavove prema Bogu: pozitivne (kajanje, hvala, zahvalnost) i negativne (laž, podlost, izdaja i strah).

Trajne vrednote teksta koje izranjaju postaju izvorom uspoređivanja s mojom osobnom situacijom: pitam se kako ih živim, kako ih vidim, kako se nalazim u njima i kako stupam u dodir s dinamikom osjećaja čiji je nositelj sveti tekst. To je Marijino razmatranje jer Marija uspoređuje jedan događaj s drugim i pita se o raznim stavovima koji su kod Isusa i naizgled proturječni (poslušan je u Nazaretu dok izmiče poslušnosti u Hramu: [otajstvo Boga koji je na našoj strani ali nije na našem raspolaganju, kojega možemo spoznati, ali nikada prozreti do kraja...]) kako bi shvatila božansko otajstvo koje ujedinjuje suprotne vrijednosti [izričemo Neizrecivoga, spoznajemo Nadspoznatljivoga, Boga nikada nitko nije vidio, on prebiva u nedostupnu svjetlu i nitko ga od ljudi nikada vidjeti ne može... a ipak nam ga je objavio i protumačio njegov jedinorođeni Sin koji ga jedini poznaje]. Preko ove meditacije Marija ulazi u otajstvo Boga. c) Contemplatio. Motrenje ili kontemplacija otpočinje kad se mnoštvo osjećaja, razmišljanja i molitvi slije u ljubljeno promatranje Isusovoga otajstva, u motrenje Isusa prisutnoga na svakoj biblijskoj stranici, posebno na svakoj stranici evanđelja.

To je hod s onu stranu odlomka i vrijednosti koje odlomak ističe, to je hod koji se hrani i nasićuje božanskom Prisutnošću koja djeluje u opisanim događanjima.

Sveti je tekst, naime, objava kojom nevidljivi Bog objavljuje sebe samoga preko činjenica (događaja), riječi, izričaja naroda Božjega, Krista i apostola. Čitanje se može objasniti; razmatranje je osobnije [od razlaganja svetoga teksta]; ali kontemplaciju ili motrenje u nama ostvaruje isključivo Duh Sveti. Sv. Terezija Avilska je usporedila molitveni put i s uređivanjem nekog vrta, pa bi rekla da vodu za zalijevanje možemo crpsti kantama iz bunara i nositi do gredica (to je izvlačenje iz Svetog Pisma pojedinih spoznaja o Bogu, o sebi i našem odnosu), možemo vodu iz bunara preko cijevi voditi do gredica i tako navodnjavati vrt (to je lakša metoda zalijevanja, a simbolički predstavlja viši stupanj molitve u kojem već Bog počinje pomagati duši), ali najsavršenije i najlakše je čekati da kiša pada – to daje samo Bog. Terezija Avilska i Ivan od Križa to zovu ulivena kontemplacija: to je već čisto mistična milost koju Bog daje kome hoće, kako hoće, koliko hoće i kad hoće – slično kao što ni mi u prirodi ne može proizvesti kišu. d) Applicatio. Primjena teksta i razmatranja na svakodnevni život i konkretne situacije koje proživljava osoba koja obavlja božansko čitanje. Molitva je stvarnost koja mijenja čovjeka. Ne može se prisno s Bogom razgovarati u meditaciji ili kontemplaciji, a onda desetak minuta iza molitve krenuti u grijeh i vrijeđanje ili razočaravanje Boga. S druge strane, osoba tumači ili interpretira ono što proživljavlja na duhovan, božanski način, poučena razmatranjem na temelju sv. Pisma. Život nije skup objektivnih stvarnosti koje nam se događaju, nego se sastoji i od subjektivnih tumačenja, doživljavanja i proživljavanja onoga što živimo. Bolest, kušnju općenito, gubitak neke bliske osobe i slično, možemo pogrešno tumačiti kao Božju kaznu ili osvetu, kao slijepu sudbinu ili nesreću povezanu s položajem zvijezda na nebu, a možemo i ispravno protumačiti onako kako nam to, na primjer, predlaže knjiga o Jobu kad je pozorno razmatramo. e) Ruminatio. Preživanje, mrmljanje u sebi, ponavljanje razmatrane Riječi. Sveti Benedikt, a za njim i sv.

Terezija, predlažu ponavljanje kroz dan onoga što se ujutro pročitalo ili razmatralo. Ovo podsjećanje na Riječ je život u prisutnosti Božjoj ili podržavanje svijesti o Božjoj prisutnosti u mojem životu. To vodi k strelovitim molitvicama koje naš duh drže budnima i usmjeruju na Boga i u svakodnevnim situacijama. «I među loncima hoda Bog», rekla bi sv. Terezija, tj. Bog je s nama u bilo kojem našem moralno ispravnom djelu i radu. Tako molitvom posvećujemo i oplemenjujemo svako svoje djelo i ostvarujemo Isusov poticaj: «Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete ... stati pred Sina Čovječjega» (Lk 21,36). Željko Blagus, upravitelj župe sv. Jurja, Zagorje

12

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI

Pravni odnosi između Republike Hrvatske i Svete Stolice Ovim sažetim prikazom analizira se pravni aspekt međunarodnih ugovora zaključenih između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Razumijevanje ove opsežne problematike ipak zahtijeva i određena pojašnjenja pojedinih pojmova te njihovo razgraničenje od sličnih. U tom smislu nastojat ću pojasniti pojam kanonskog prava kao i pravnu prirodu ugovora koje Sveta Stolica zaključuje sa državama.

Crkveno (kanonsko ) pravo definira se kao struktura prava i pravila stvorena ili adoptirana od strane Crkvenog autoriteta, s ciljem usmjeravanja djelovanja kršćanske zajednice i njezinih članova.

Tijekom povijesnog razvoja usvojilo je velik opus rimskog prava, te dolazi do distinkcije između corpus iuris canonici i corpus iuris civilis. Općenito ga možemo podijeliti na opće i partikularno crkveno pravo. Kao takvo ono ima i svoje vlastite izvore, a koje dijelimo na materijalne (fontes iuris essendi) i formalne (fontes iuris cognoscenti). Detaljnija analiza pojedinih izvora bila bi preopsežna za ovaj članak stoga se usmjeravam samo na jedan od materijalnih izvora partikularnog crkvenog prava. Naime u pisane izvore partikularnog crkvenog prava možemo ubrojiti odredbe pokrajinskih sinoda, odredbe biskupa i konkordate.

Konkordat bismo mogli definirati kao sporazum zaključen između Crkve i pojedine države. Osnovna značajka ovog sporazuma koja ga diverzificira od ostalih međunarodnih ugovora nalazi se u tome što Sv. Stolica pregovarajući s državom ugovornicom nastupa i kao predstavnik vjernika te države. Sadržajni dio konkordata je različit, ali osnovni cilj mu je uvijek da etablira položaj katoličke crkve u pojedinoj državi. Prvi konkordat je zaključen 1122.g.između pape Kaliksta II i cara Henrika V.,poznat pod nazivom Wormski konkordat.

Kroz povijest su se razvile tri teorije o pravnoj prirodi konkordata. Tako teorija privilegija koju je u srednjem vijeku zastupala Crkva, smatrala je taj ugovor ustupanjem državi, jer se Crkva nečeg odriče u korist države. Legalna teorija koja se javlja već u 14. st.a bliska je položaju Istočne crkve, da se država odriče dijela suverenih prava.

Te na kraju ugovorna teorija koja prevladava u moderno vrijeme po kojoj je concordatum vrsta međunarodnog ugovora sui generis između dva ravnopravna subjekta međunarodnog prava. Svojom formom je najbliži ugovoru, iako i tu postoje drugačija mišljenja.

Pri analizi ovih ugovora potrebno je ukazati i na neke osnovne odredbe Ustava Republike Hrvatske. Tako Ustav ingerenciju zaključivanja međunarodnih ugovora u skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava prepušta Hrvatskom saboru, Predsjedniku Republike i Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora.

Važno je istaći kako Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodne ugovore vojne i političke naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku

Canon is derived from the Greek kanon, i.e. a rule or practical direction-http:// www.cannon law.com Prof.dr.sc. Kurtović Šefko ,Opća povijest prava i države,III izmijenjeno izdanje,Pravni fakultet u Zagrebu,2004.g.str.241.-242.

Ibid 243.str.

Ibid 244.str.

Ovaj konkordat označava da Zapadna crkva nije prihvaćala istočni cezaro-papizam,već da spram države nastupa kao ravnopravan pregovarač.

Patrimonium sancti Petri se prostirala područjem cijele srednje Italije od 754.g. do 1870.g.,a od ujedinjenja Italije ograničena je samo na Vatikansku palači i to svega 0,5 kilometara kvadratnih.

Neki teoretičari smatraju konkordat državnim ugovorom, drugi pravim međunarodnim, dok poneki ga kompariraju sa međunarodnim kao anlaogni.

Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj.

13

NAVJEŠĆIVATI I ODGAJATI Hrvatsku. Predsjednik Republike potpisuje isprave o ratifikaciji, pristupu, odobrenju ili prihvatu međunarodnih ugovora potvrđenih od strane Hrvatskog sabora.

Od posebnog značenja jest norma Ustava Republike Hrvatske koja propisuje da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi su iznad zakona. U tom kontekstu treba i promatrati ugovore koje je Republika Hrvatska zaključila sa Svetom Stolicom.

Hrvatska je prvi put stupila u konkordatski odnos sa Svetom Stolicom, 1319 godina nakon prvog ugovora koji je papa Agaton sklopio s Hrvatima. Vezano uz posljednje važnije društveno-političke promjene, te stvaranjem neovisne i samostalne Repulike Hrvatske, a prisjećajući se i činjenice da je Vatikan bio među prvim državama koje su međunarodno priznale Republiku Hrvatsku, bilo je neminovno da će odnosi dviju država biti i pravno okarakterizirani. Naime, poslije triju prethodnih ugovora (o pravnim odnosima, znanosti, obrazovanju i kulturi, te o bogosluženju u Oružanim snagama), Ugovorom o gospodarskim odnosima kompletira se veći dio materije koja se obuhvaća konkordatima.

Upravo jedan od važnijih je Ugovor između Republike Hrvatske i Svete Stolice o gospodarskim pitanjima sklopljen 9. listopada 1998.g., a zakon o njegovu potvrđivanju donijet je 4. prosinca 1998.g. Ovaj bilateralni ugovor sadrži svega petnaest članaka, ali ipak predstavlja jedan značajan pravni dokument kako za Republiku Hrvatsku tako i za Katoličku Crkvu. U ovom kontekstu potrebno je navesti da Republika Hrvatska i Sveta Stolica, potvrđuju da su svaka u svom poretku, neovisne i samostalne, te se obvezuju da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo i da će međusobno surađivati u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i u promicanju općega dobra. Republika Hrvatska priznaje javno pravnu osobnost i svih ustanova Katoličke Crkve prema odredbama kanonskog prava. Ovaj Ugovor je stupio na snagu razmjenom ratifikacijskih isprava u skladu sa pravilima postupka 14.prosinca 1998.g.. Prilikom analize ugovora o gospodarskim pitanjima nekako najviše do izražaja dolaze odredbe u kojima se Republika Hrvatska obvezuje na određene čine, a sve u namjeri da financiranje Katoličke Crkve bude uređeno efikasno i suvremeno. Stoga se Republika Hrvatska obvezala na povratak imovine koja je oduzeta u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a koju je moguće vratiti prema zakonskim odredbama.

Ovaj Ugovor detaljnije govori o financijskoj pomoći Republike Hrvatske Katoličkoj Crkvi. Naime, kako Republika Hrvatska priznaje sukladno Ustavu i odgovarajućim zakonima opće društveno vrijedan rad Crkve u službi građana na kulturnom, odgojnom, društvenom i etičkom polju, a kako bi Katolička Crkva mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općeg dobra, Republika Hrvatska se obvezala izdvajati određena proračunska sredstva za njen rad, a ovisno o broju župa, koje svake godine dostavlja Hrvatska biskupska konferencija ovlaštenom državnom uredu.

Novčani iznos obuhvaća podmirivanje troškova uzdržavanja klera i drugih crkvenih službenika gdje to nisu u mogućnosti same župne zajednice, uzdržavanje crkava i pastoralnih središta koji nisu u popisu spomenika kulture, te doprinos za karitativnu djelatnost Katoličke Crkve. Zbog pravedne i pravične raspodjele tih sredstava Hrvatska biskupska konferencija je osnovala Središnju ustanovu za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika (UZUK).

Pri kraju ove analize može se reći da je ugovorno sređivanje odnosa između Republike Hrvatske i Vatikana vrlo značajno i široko područje. Republika Hrvatska na svojem putu u Europsku Uniju i obvezama koje prizlaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju dužna je dosta napora uložiti i na tom kompleksnom pravnom području.

Korisno je ukazati na činjenicu da bi se svaki dio ovog teksta mogao pravno razraditi kao posebna tema, ali kao doprinos razumijevanju pojedinih aspekata odnosa Katoličke Crkve i Republike Hrvatske. Može se reći da ovaj sažetak predstavlja samo osnovne konture vrlo isprepletenih društvenih odnosa. Željko Brozović, dipl. iur. Što se tiče II vatikanskog sabora njega u ovom radu ne obrađujem ,ali upravo zaključci donijeti na njemu imaju veliko značenje za djelovanje Katoličke Crkve.

14

GODINA ŽUPNIH SURADNIKA

Predstavljanje Ogulinskog dekanata u Gospiću na hodočašću – 2. 03. 2008. u Godini župnih suradnika

Poštovani Oče biskupe, braćo svećenici, časne sestre!

Dragi vjernici ogulinskog dekanata!

Po treći put hodočastimo u našu Gospićku katedralu.

Ove godine predstavljam naš dekanat u svjetlu pastoralnog plana za ovu godinu koji kao glavni naglasak ima – župne suradnike i njihovo djelovanje u župnim zajednicama.

Ogulinski dekanat sačinjava 16 župa u kojima od prošlog ljeta djeluje 15 svećenika od kojih je 7 biskupijskih i 8 redovnika (3 franjevca trećoredca, 3 karmelićana i 2 franjevca hercegovačke provincije Presvetog Otkupitelja). Časnih sestara ima 5, 3 časne reda Srca Isusova i dvije sestre Milosrdnice Sv. Vinka.

Kao prvi suradnici svećenicima i časnim sestrama svakako dolaze vjeroučitelji kojih u našem dekanatu ima 7. Osim njihovih aktivnosti kao predavača vjeronauka u školama, oni su od velike pomoći i u župnom vjeronauku i raznim drugim pastoralnim aktivnostima.

Od prošle jeseni, nakon što su završili tečaj pripreme i specijalizaciju, u Ogulinskom dekanatu djeluje i 10 župnih animatora koji pomažu u organiziranju župnog vjeronauka i rada s mladima, te pišu za naš list Zov i sudjeluju u stvaranju radio emisije koja je na programu Radio Ogulina svake subote u 12 sati.

Sve župe oformile su Župna pastoralna i ekonomska vijeća, nakon izbora u prosincu 2006. godine. Vijećnici pomažu župnicima na raznim poljima rada: obnovi i izgrad-

nji sakralnih objekata, karitativnom djelovanju, pripremi patrona župa i raznim drugim svakodnevnim zadacima i poteškoćama.

Bogoslužja bi bila siromašna bez pjevačkih zborova, orguljaša, ministranata i čitača. U većoj ili manjoj mjeri, ovisno o veličini župe svuda postoji pjevački zbor ili barem manja grupica koja započima pjevanje. S orguljašima i zborovođama smo ipak nekako pokriveni, ili svećenici pozovu nekoga barem za veće blagdane. No svaka župa ima nekog orguljaša: časnu sestru ili laika.

S ministrantima smo u dekanatu prošle godine započeli malonogometnu ligu. Odigrana su tri kola među starijima i dva među mlađima. Sveukupno 14 ekipa, s preko sto ministranata.

Gotovo u svim župama postoje i redoviti čitači u bogoslužju, a većina je sudjelovala i na biskupijskom susretu prošle jeseni u Ogulinu.

Dakako, ne smijemo izostaviti ni mežnjare koji marljivo vode brigu o pojedinim crkvama po našim župama i neposredni su suradnici u pripremi svega što treba za bogoslužje.

U dekanatu djeluju različite katoličke udruge i pokreti: - Križari, osobito su aktivni u Ogulinu, Josipdolu i Lipi; - Hrvatski katolički zbor MI koji povremeno organizira tribine i jednom godišnje hodočašće u Vukovar; - Franjevačka mladež FRAMA u župi Bl. Alojzija Stepinca i Plaškom, sudjeluju na susretima framaša na provincijskim i nacionalnim susretima;

15

GODINA ŽUPNIH SURADNIKA - Od ove korizme održavaju se u Ogulinu neokatekumenske kateheze, te se nadamo osnivanju Neokatekumenske zajednice; - Molitvena zajednica koja se okuplja u kapeli Krista Kralja kod franjevaca trećoredaca, a vodi ih gvardijan fra Petar Runje; - Postoji i Udruga Hrvatskih katoličkih muževa koja sudjeluje u aktivnostima na nacionalnoj razini, a posebni obol dala je pri gradnji kapelice Bl. Alojzija Stepinca u Procama – u Ogulinu; - Pred dvije godine osnovana je Udruga udomitelja DRVO ŽIVTA, koja sudjeluje na biskupijskim susretima, a svoju godišnju skupštinu i dekanatski susret vezuje uz blagdan Gospe od Zdravlja.

U dekanatu djeluju 32 udomiteljske obitelji; U Ogulinu postoji već 7 godina i karitasov Dom za starije i nemoćne «Biskup Srećko Badurina» - Obiteljsko savjetovalište koje vodi gđa. Nives Tomić djeluje već više od 5 godina. Aktivno je u pripremi Tečajeva za brak u cijeloj biskupiji, kao i provođenju Teen star programa odgoja za djecu u dobi od 12 – 15 godina.

- U prosincu 2006. osnovana je Udruga Oda prijateljstvu koja okuplja župljane različitih zanimanja i dobi, a glavni cilj je pomaganje obiteljima s bolesnom djecom. Već u prvoj godini djelovanja ostvarila je značajne uspjehe, organizirala više različitih aktivnosti, od kojih izdvajam Prvi festival duhovne glazbe: TONKAFEST, prvu aukciju slika, uz još desetak različitih prigodnih susreta, te pomogle više obitelji s preko 60.

000 kuna.

- Gospodarstvenici, liječnici, medicinsko osoblje i prosvjetni djelatnici nemaju još oformljenih udruga kao podružnica takvih organizacija na nacionalnoj ili biskupijskoj razini, ali sudjeluju na susretima koje organizira Biskupija i Katehetski ured; - Osebujnost našeg dekanata su Dobrotvorna podupirajuća društva koja redovito nose naziv po nekom svecu i vezani su uz njegov blagdan svojom godišnjom skupštinom, a gotovo redovito – uz svoje ostale aktivnosti - potpomažu i istoimenu crkvu u svom kraju.

- Prošle godine osnovani su Katolički skauti koji pomalo stasaju u svojim okupljanjima i aktivnostima, a događaj godine je svakako donošenje Betlehemskog svjetla.

- Svakako možemo istaknuti dobru suradnju s udrugama proizašlima iz Domovinskog rata, bilo da se radi o Braniteljskim udrugama ili o Udruzi roditelja poginulih branitelja. I jedni i drugi više puta kroz godinu sudjeluju na različitim župnim susretima, a protekle dvije godine odazvali su se i na Biskupijski susret u svetištu Majke Božje na Krasnu.

- Navedenom možemo pridodati i godišnji susret s Lovačkim društvom na blagdan Sv. Huberta, godišnji susret na blagdan Sv. Florijana s Gradskom limenom

16

glazbom koja djeluje u okviru Dobrovoljnog vatrogasnog društva, a češće se odazove i na druge svečanosti kao što su Patron župe ili Tijelovska procesija. Svakako moram spomenuti i povijesnu postrojbu FRANKO-

PANSKU GARDU koja češće uzveliča različite svečanosti po cijelom dekanatu, a i šire.

- Sve češće u suradnji s Pučkim otvorenim učilištem organiziraju se različiti koncerti i manifestacije vjerskog karaktera. Ovdje izdvajam prošlogodišnji Advent u Ogulinu s nizom različitih manifestacija u kojima je bio uključen veliki broj ljudi i veći broj udruga i institucija.

- Posebno je dobra suradnja sa školama po cijelom dekanatu i Učeničkim domom u Ogulinu Mogu na kraju reći: Gotovo da nema institucije ili ustanove koja na svoj način ne surađuje u ostvarivanju različitih pastoralnih programa i to je velika vrijednost koju svakako treba njegovati. Često se kroz godinu dogodi, ne samo u dvije župe u Ogulinu, nego i po drugim župama u dekanatu, da doista veći broj institucija i ustanova različitih vrsta sudjeluje u događanjima vezanim uz Crkvu, blagdane ili neki pastoralni pothvat.

Stoga koristim priliku svima se od srca zahvaliti za ispruženu ruku pomoći, suradnje i zajedničkom nastojanju da naš vjerski život iz Crkve i obreda prenesemo u svakodnevni život naših gradova, mjesta, sela, tj. župa i izvan zidova crkve. U tom svjedočenju vjere sigurno se može i dalje napredovati i usavršavati. Ima sigurno i poteškoća, dogode se i nesporazumi, ali sam uvjeren da ih vođeni otvorenošću suradnje kakvu imamo do sada možemo i unaprijed uspješno rješavati.

Upravo tu nakanu da se još više dobre volje pronađe i iskoristi kod svih naših vjernika, da vjera postane sastavni dio i našeg javnog života, prikazujem ovdje na oltar u ovoj svetoj misi.

Tomislav Rogić, dekan

VIJESTI IZ BISKUPIJE

Slunj: Sjednice Zbora savjetnika i dekana U Slunju je 4. veljače održana sjednica Zbora savjetnika Gospićko-senjske biskupije, u kojem je šest svećenika. Pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića raspravljalo se o mogućnostima obnove katedrale u Senju, tijeku obnove one u Gospiću, tijeku povratka nacionalizirane imovine u Senju, izazovima projekta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, duhovnim vježbama i Svećeničkom danu, koji se redovito obavlja sa svećenicima Riječke nadbiskupije.

U popodnevnim satima u Slunju je održana i sjednica Zbora dekana. Oni su biskupu podnijeli izvješća o dekanatu, župama i svećenicima, organizaciji obiteljskog pastorala - predbračni tečajevi, zajednice obitelji, župni vjeronauk, stanje klera. Raspravljene su mogućnosti korizmenih hodočašća u gospićku katedralu kao i provedba Pastoralne godine župnih suradnika na razini dekanata i župa.

Otvorena izložba o crkvama Slunjskog dekanata Izložba o crkvama Slunjskog dekanata otvorena je u nedjelju 10. veljače u Biskupskom ordinarijatu u Gospiću.

Autori izložbe odnosno fotografija su slunjski dekan mons.

Mile Pecić i tajnik biskupa Mile Bogovića mr. o. Draženko Tomić, dok je izložbu pripremio na 12 panoa Muzej grada Senja na čelu s kustosicom Blaženkom Ljubović. Izložba donosi fotografije, povijesne i statističke podatke o župama i crkvama koje su sve bile porušene za velikosrpske agresije u tijeku Domovinskog rata. Uz otvorenje izložbe priređena je i video projekcija o crkvama Slunjskog dekanata. Izložbu je predstavio gospićko-senjski biskup Mile Bogović, a razgledavat će je svi dekanati za vrijeme korizmenih hodočašća u gospićku katedralu.

Dan bolesnika u Gospiću U povodu Svjetskog dana bolesnika i blagdana Gospe Lurdske gospićko-senjski biskup Mile Bogović posjetio je 11. veljače Opću bolnicu u Gospiću. Nakon mise koju je predvodio u bolničkoj kapeli, biskup je u pratnji ravnateljice dr. Antonije Stilinović, više liječnika, i gospićkog župnika Antuna Luketića obišao interni i kirurški odjel te se zadržao u kraćem razgovoru s bolesnicima. Izražavajući dobrodošlicu biskupu, dr. Stilinović je istaknula da je zauzetom i marljivom liječniku svaki dan Dan bolesnika, tj. vrijeme skrbi za bolesne i nemoćne, koje se ne može ostvariti bez istinske ljubavi prema pozivu i prema čovjeku. Dr. Marija Ilijevski je u ime Hrvatskog katoličkog liječničkog društva Gospić istaknula integralnost pojma zdravlje, koje nije samo odsustvo neke bolesti nego i cjelokupno duhovno blagostanje. U tom smislu i liječnici nastoje svoje pacijente ne samo tjelesno liječiti, nego i duhovno krijepiti. Podsjećajući na blagdan Gospe Lurdske, čijim zagovorom su mnogi ozdravili, i Svjetski dan bolesnika, biskup je bolest označio ne samo kao nužno zlo našega načina bivstvovanja, nego i kao priliku da u kršćanstvu porastemo, poput Krista koji je prihvativši patnju «ostao poslušan do smrti na križu». Čak i oni koji su naučili nositi se s bolestima i teškoćama uviđaju da su njihove moći ograničene. To iskustvo imaju i liječnici, ali i njihovi pacijenti. Pouzdanje u Boga je čvrsti temelj i jednima i drugima u svim teškim i nerješivim dijagnozama, istaknuo je biskup Bogović.

17

VIJESTI IZ BISKUPIJE

Korizmeni susret svećenika Gospićko-senjske biskupije Susret svećenika Gospićko-senjske biskupije okupio je 18. veljače u Gospiću četrdesetak svećenika. Susret je započeo molitvom trećeg časa i pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio župnik Oštarija o. Mato Miloš. Nakon pozdrava domaćina gospićko-senjskoga biskupa Mile Bogovića u dvorani ordinarijata, središnje predavanje «Povijest dobra i novi pokreti u Crkvi» održao je profesor na splitskome KBF-u dr. fra Ante Vučković. Osvrnuo se na shvaćanje dobra kod Platona, Augustina i Descartesa te je analizirao promjenu mentaliteta ljudi i shvaćanje religije kroz povijest. Uslijedila je rasprava i prijedlozi u povodu tekuće pastoralne godine suradnika u župi. Dekani svih pet dekanata podnijeli su izvješća.

Susret udomitelja i medicinara u Otočcu U župnoj dvorani u Otočcu 23. veljače održan je treći biskupijski susret medicinskog osoba i djelatnika u Domovima za starije i nemoćne na području Gospićko-senjske biskupije. Susret je započeo molitvom i pozdravom domaćina mons. mr. Tomislava Šporčića te njegovim razmatranjem «Bolest i bolesnici u Evanđelju». Potom je predavanje pod nazivom «Bolesnici u Domovima za starije i nemoćne i oni koji su u svojim kućama te stvaranje prirodnog ambijenta i zdravih odnosa s najbližima» održala Ankica Pavlešić, patronažna sestra iz Slunja. Nakon kratkog odmora slijedio je rad po skupinama koji su vodile Ružica Salopek, ravnateljica Doma za starije i nemoćne Srećko Bradurina u Ogulinu, i Mira Uzelac, djelatnica u Domu za starije i nemoćne u Otočcu.

"Uskrs u Ciboni" za Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini U Košarkaškom centru "Dražen Petrović" u Zagrebu 25. ožujka održan je drugi koncert "Uskrs u Ciboni", ove godine u sklopu emisije HRT-a Lijepom našom za Zagrebačku županiju pod geslom "Gradimo crkvu na Udbini". Pred 3500 posjetitelja koji su kupnjom karte pomogli gradnju Crkve hrvatskih mučenika nastupio je niz poznatih imena, od zagrebačkih KUD-ova Podgorac-Sljeme iz Gračana i Preslica iz Blata, preko klape Bunari iz Vodica do tamburaških sastava Baruna, Šarmera, Gazdi i Slavonskih lola pa do Krunoslava Kiće Slabinca i Marka Perkovića Thompsona.

Gospićko-senjski biskup Mile Bogović pozdravio je u ime Odbora za gradnju Crkve hrvatskih mučenika sve one do kojih je dopro glas s Udbine, a posebno je pohvalio pokrovitelja koncerta, HRT kao i grad Zagreb. Biskup je pojasnio promjene od prvotnog projekta koji se pokazao preskup, a nova vizija u duhu je hrvatske tradicije i crkvene umjetnosti s elementima crkve Sv. Križa iz Nina i krstionicom kneza Višeslava koja će biti u sredini buduće crkve. Na kraju koncerta grad Zagreb donirao je i ove godine Crkvi hrvatskih mučenika 100 tisuća kuna.

18

VIJESTI IZ BISKUPIJE

Biskup Srakić predslavio blagdan Blagovijesti u Gospiću Na liturgijskoj proslavi Blagovijesti - titulara gospićke katedrale – koja se ove godine slavi 31. ožujka, misno slavlje predvodio je prvi put predsjednik Hrvatske biskupske konferencije đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, u koncelebraciji biskupa domaćina Mile Bogovića, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića, porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana, vojnog biskupa Jurja Jezerinca, rektora Bogoslovnog sjemeništa u Rijeci mons. Nikice Uravića i Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević u Zadru vlč. Marina Ninčevića te ostalih svećenika. Misi su nazočili i predstavnici županijske i gradske vlasti.

U propovijedi je biskup Srakić ukazao da je gospićka katedrala danas Nazaret, a misa je odgovor spasiteljici Blaženoj Djevici Mariji, koju je istaknuo kao uzor suradnje u ostvarenju Božjih planova. Marija je surađivala u ispunjenju Starog zavjeta, surađivala je u otkupiteljskoj patnji Krista pod križem, surađivala je u prvoj Crkvi, te i danas surađuje u životu Božjeg naroda kroz proslave blagdana, u pučkoj tradiciji i pobožnosti, sakralnoj umjetnosti, ali i nacionalnoj povijesti. Hrvatska povijest, povijest je Marijine pobožnosti, počev od Solina pa do krunica u Domovinskom ratu. Blaženoj djevici Mariji posvećeno je 400 župa i 8 tisuća oltara i kapelica.

Biskupijski susret vjeroučitelja, svećenika i župnika Gospićko-senjske biskupije U Gospiću je u subotu 12. travnja održan biskupijski susret vjeroučitelja, svećenika i župnika s prostora Gospićko-senjske biskupije. Sudionike susreta, njih tridesetak, uz predstojnika katehetskog ureda Nikolu Turkalja pozdravio je domaći biskup Mile Bogović, nakon čega su se vjeroučitelji upoznali s iskustvima suradnje vjeroučitelja i svećenika u župi Sv. Josipa u zagrebačkoj Trešnjevci kao i župi Sv. Križa iz Ogulina.

Biskup Bogović je u svom obraćanju ukazao na potrebu stvaranja zajedničkog duha u župi između župnika i vjeroučitelja, jer oni su nakon roditelja glavni odgajatelji mladima. O mogućnostima suradnje župnika i vjeroučitelja u župnoj zajednici govorio je župnik župe sv. Josipa na Trešnjevci mr. Josip Kuhtić.

Vjeroučenici će pamtiti vjeroučitelje po tome kakvi su bili svjedoci, što ponajviše ovisi o uspješnosti uspostavljanja dobre komunikacije. Svećenik i vjeroučitelj mora biti dobro povezan sa zajednicom, čime će rasti i eklezijalnost. Crkva jača ako se u njoj osjeti snaga, zajedništvo, poniznost, služenje i volja. Toga nema bez suradnje župnika i vjeroučitelja, odnosno klerika i laika, čime se oživotvoruje Drugi vatikanski koncil. Slušanjem, osluškivanjem i razumijevanjem drugoga stvara se suradnički odnos i plodovi, zaključio je mr. Kuhtić. Zatim je o praktičnim iskustvima rada vjeroučitelja u župi govorila vjeroučiteljica Ivana Kušlan, a o iskustvima rada vjeroučitelja u župi sv. Križa svoja su svjedočanstva iznijeli župnik Tomislav Rogić i vjeroučiteljice Ivona Puškarić, Ana Stipetić, Vesna Žilić i s. Pankracija Žižić.

19

VIJESTI IZ BISKUPIJE

Izložba portreta kardinala Kuharića U Malom salonu Muzeja Like u Gospiću 15. travanja otvorena je izložba pod nazivom «Portreti kardinala Franje Kuharića u suvremenom slikarstvu».

Različite autore, različite tehnike izvedbe, te različite životne situacije objedinjuje zajednička tema lika blagopokojnog Kardinala u zgodama crkvenog karaktera, ali i neformalnog druženja i susreta s ljudima, izleta u prirodu. Ovo je deveta izložba u posljednje tri godine koju su zajednički ostvarili gospićki Župni ured i Muzej Like, a ovoga puta u suradnji s hrvatskom dijasporom. Nazočnim poklonicima lika blagopokojnog kardinala Kuharića obratili su se Vesna Bunčić, ravnateljica Muzeja Like, vlč. Antun Luketić, gospićki župnik i dekan, g. Ivica Jurjević u ime hrvatske dijaspore, a izložbu je otvorio generalni vikar gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić. Prigodnim pjesmama i recitacijama predstavio se gospićki katedralni dječji zbor pod ravnanjem s.

Velimire Marinović.

Gospođa Bunčić je u svom obraćanju istaknula značenje portreta u umjetničkom izričaju, s posebnim osvrtom na izložene portrete. Župnik Luketić je obrazložio razlog gostovanja ove izložbe u gradu Gospiću: prvi od njih je Nedjelja Dobrog Pastira i Dan molitve za duhovna zvanja, a Kardinal je bio jedan od uzornih pastira; drugi razlog je obljetnica Kardinalova posjeta Lici i crkvama u Brinju, Otočcu i Gospiću 5. travnja 1992. dok je cijeli prostor bio u vihoru rata; treći razlog je početak obnove gospićke katedrale koju ova izložba na svoj način i podcrtava.

G. Jurjević je izrazio zadovoljstvo što je već drugi put u Gospiću u kratkom vremenu, te se ponadao da će ovu izložbu pogledati što više školske djece. Mons. Šporčić je ukazao na nekoliko karakternih osobitosti blagopokojnog Kardinala: uvijek je govorio bez straha, bilo to zgodno ili nezgodno, ali tako da nikoga ne povrijedi; zalagao se za malog čovjeka i uvijek plijenio svojom jednostavnošću i toplinom koja zrači i s izloženih portreta; bio je obnovitelj i čuvar Crkve.

Treća obljetnica pokretanja kauze za fra Antu Josipa Tomičića U župi sv. Marije Magdalene u Ričicama održana je u suboptu, 19. travnja velika svečanost. U nazočnosti brojnih hodočasnika pristiglih iz Rijeke i župa Gospićkog dekanata obilježena je treća godišnjica kako je Riječki nadbiskup Ivan Devčić na prijedlog Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića imenovao fra Stanka Dodiga vicepostulatorom u postupku za ispitivanje života i kreposti fra Ante Josipa Tomičića. Misu je u rodnoj župi fra Ante Tomičića predslavio generalni vikar Gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić u koncelebraciji brojnih svećenika među kojima i vicepostulatora fra Stanka Dodiga koji je i propovijedao.

Fra Stanko Dodig je nakon tri godine završio postupak ispitivanja glasa o svetosti fra Ante Josipa Tomičića.

U propovijedi je podsjetio na velikog sina Ričica, te vratara i sakristana riječkoga kapucinskog samostana posljednje 34 godine života u kojima je postigao svetost. Fra Stanko je pojasnio svetački lik fra Ante Tomičića u ozračju nedjelje za duhovna zvanja, a na 3. godišnjicu da je pokrenut postupak za utvrđivanje njegove svetosti.

U cilju prikupljanja sve potrebne dokumentacije vicepostulator je obavio ispitivanja 45 svjedoka, staleža i službi a rezultati su poslani Kongregaciji za proglašenjem svetih u Vatikan. Na kraju mise svoje svjedočenje o liku fra Ante izrekao je njegov dalji rođak i najstariji Ričićanin 95-godišnji Ivan Tomičić. Biskup Mile Bogović je u svojoj poruci poželio da se nastojanja kapucina za proglašenje svetim fra Ante Josipa Tomičića što prije ostvare. Nakon mise održano je pučko veselje uz nastup domaćih župljana u narodnim nošnjama.

20

VIJESTI IZ BISKUPIJE

Proljetno zasjedanje Prezbiterskog vijeća Gospićko-senjske biskupije Proljetno zasjedanje Prezbiterskog vijeća Gospićko-senjske biskupije održano je u ponedjeljak 21. travnja u prostorijama Ordinarijata u Gospiću, a u nazočnosti domaćega biskupa dr. Mile Bogovića i pod presjedanjem mons. Mile Pecića. Sjednici su nazočili svi članovi Vijeća. Nakon molitve i čitanja zapisnika, biskup Bogović izvjestio je o stanju klera, pri čemu se posebno osvrnuo na nedavne događaje oko ubojstva svećenika Josipa Rafaja. S obzirom na to da su dvojica svećenika u prethodnoj godini oboljela, biskupu je obećana pomoć susjednih biskupija kako bi se popunila upražnjena mjesta. Nazočnima je dodatno pojasnio pojedinosti o promjenama projekta na Crkvi hrvatskih mučenika, te je govorio i pitanjima povrata nacionalizirane imovine u Senju. Generalni vikar biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić osvrnuo se na provedbu biskupijskog pastoralnog plana u 2007./2008. koja je u znaku župnih suradnika. Vijećnici su se složili da se i naredna godina posveti suradnicima u župi, svjesni da pastoralna zajednica ne može funkcionirati ako i vjernici laici ne preuzmu dio dužnosti. Uslijedila su izvješća biskupijskih ustanova. Za Ekonomat i Ustanovu za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika podnijeli su ih vlč. Nikola Turkalj, te za Caritas vlč. Luka Blažević.

Susret prosvjetnih djelatnika i odgajatelja iz Gospićko-senjske biskupije U svetištu Gospe od Krasna održan je u subotu 26. travnja cjelodnevni duhovni susret prosvjetnih djelatnika i odgajatelja s prostora Gospićko-senjske biskupije pod motom «Upoznaj sebe i druge». Susret je održan u organizaciji Katehetskog ureda Gospićko-senjske biskupije i Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika, ogranak Gospić, a vodio ga je profesor moralne teologije dr. Mijo Nikić DI uz pomoć dr.

Marine Jurčić iz Zaklade biskup Josip Lang.

Susretu je nazočilo 40 prosvjetnih i odgojnih djelatnika iz osnovnih i srednjih škola i dječjih vrtića s prostora Gospićkosenjske biskupije a otvorio ga je predstojnik Katehetskog ureda biskupije vlč. Nikola Turkalj. On je zaželio da odgajatelji što prije proniknu u tajnu kako odgajati čovjeka za bolji svijet, a to mogu uraditi onda kada postanu spremni žrtvovati se za opće dobro. Dr. Mijo Nikić na interdisciplinarni način govorio je kako se obratiti i vjerovati evanđelju. Vjera i Bog ostvaruju se kroz pet dimenzija, tjelesnu, duhovnu, obiteljsku, emocionalnu i posvjesnu, poručio je dr. Nikić. Predočio je način kako ojačati «idealno ja» i urazumiti «stvarno ja». Dr. Marina Jurčić je govorila o problematici stresa i mobinga na radnom mjestu i kako ga izliječiti. U popodnevnom dijelu dr. Nikić je govorio o ponašanjima koja ometaju komunikaciju u skupini te istaknuo 10 zapovijedi biblijske psihoterapije. Susret je završio misom u crkvi Gospe od Krasna.

21

VIJESTI IZ BISKUPIJE

Sjednica Glavnog odbora za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini Glavni odbor za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini svoju sedmu sjednicu održao je 15. svibnja u Tajništvu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, pod supredsjedanjem predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića i predsjednika HBK đakovačkoga i srijemskoga biskupa Marina Srakića.

Na sjednici je prihvaćeno obrazloženje Investitora da se odustane od arhitektonskog projekta dipl. ing. arh. Nikole Bašića i da se pristupi izradi novog. Glavni odbor smatra da Bašićev projekt ima visoke arhitektonske domete, što su utvrdila i stručna tijela, ali uvelike nadmašuje mogućnost Investitora. Odbor je prihvatio prijedlog Investitora da se Crkva hrvatskih mučenika na Udbini izgradi po novom arhitektonskom projektu te ovlastio Investitora da na temelju mišljenja stručnog povjerenstva izabere projektanta i izvoditelja radova.

Glavni odbor preporučuje pojedincima, udrugama, državnim i crkvenim ustanovama, Hrvatima u Domovini i iseljeništvu, da svatko na svoj način podupre izgradnju CHM na Udbini te ujedno zahvaljuje svima koji su to već učinili. Također je predloženo da spomen svih hrvatskih mučenika i žrtava bude na Udbini svake godine prvu subotu nakon 8. rujna.

Blagoslov obnovljene crkve u Smoljancu U župi BDM Majke Crkve u Smoljancu u nedjelju 18. svibnja svečano je blagoslovljena obnovljena filijalna crkva Rođenja Ivana Krstitelja. Riječ je o jednom od bisera drvene arhitekture koju su pobunjeni Srbi zapalili 4. prosinca 1991. godine. Misno slavlje pred više stotina Smoljančana predvodio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović u koncelebraciji više svećenika među kojima župnika Plitvica Ilije Janjića, župnika Drežnik Grada Mile Šajfara, don Ivana Vilića i tajnika biskupa Draženka Tomića. Biskup Bogović pohvalio je obnovu crkve u Smoljancu istim materijalom i arhitekturom kakva je bila i prethodna. Ova crkva je slika i prilika kako su nekada izgledale crkve u ovom dijelu Hrvatske, rekao je. Crkva je obnovljena sredstvima Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva kao i Gospićko-senjske biskupije. Crkvu je projektirao arhitekt iz Zagreba Petar Krsnik a ukupno je koštala milijun kuna. Nakon mise na kojoj su nazočili načelnik općine Plitvička jezera Mile Čančar, Rakovice Franjo Franjković i tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva Milan Vuković održano je pučko veselje koje je predvodio KUD Izvor iz Rakovice. U ime Župnog pastoralnog vijeća Plitvica Jure Rukavina je uručio umjetničku sliku nove crkve biskupu Bogoviću.

Aktiv ravnatelja srednjih škola riječke regije U Gospićkoj Strukovnoj školi (Budačka 24) održan je 23. svibnja stručni skup ravnatelja srednjih škola riječke regije. Nakon izvještaja o aktualnom trenutku hrvatskog srednjeg školstva koji je podnio g. Ivan Turković, pročelnik za strukovno obrazovanje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, predavanje pod nazivom «Žrtvovanje za opće dobro» je održao biskup gospićko-senjski mons. dr. Mile Bogović i naglasio priznavanje solidarnosti (žrtve za drugog) imperativom koji valja ugraditi u obrazovni sustav.

Kako je 23. svibnja rođendan Oca Domovine, ravnatelji su predvođeni domaćinom Ivanom Oreškovićem nakon predavanja posjetili Starčevićevu rodnu kuću u Žitniku. Riječku regiju čine škole Ličkosenjske, Primorsko-goranske i Istarske županije. Od pedesetak ravnatelja sa spomenutog prostora nazočilo je njih 28.

Tekstovi i dio fotografija Zvonko Ranogajec

22

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

Iz župe Sv. Križa Ogulin Supružnici obnovili zavjete Na blagdan Sv. Obitelji, 30. prosinca, na jutarnjoj misi u župi sv. Križa u Ogulinu brojni supružnici različitih dobnih skupina obnovili su svoje bračne zavjete. Misu je predslavio župnik Tomislav Rogić, dok je liturgijsko pjevanje predvodio veliki župni zbor pod vodstvom s. Pankracije.

U obitelji se uči živjeti, ljubiti i vjerovati. Zapitajmo se što nam poručuju Josip i Marija. Premda su imali trnovit put, crpli su snagu u vjeri u Boga, slozi i međusobnoj vjernosti. Nedostaje li nama te snage? Jedan od načina da ju dobijemo je zajednička molitva u obitelji i nazočnost nedjeljnoj misi, poručio je župnik Rogić te s brojnim supružnicima svih životnih dobi obnovio njihove bračne zavjete kao najbolji put jačanja međusobnog povjerenja supružnika.

Koncert klape Luka u župnoj crkvi Sv. Križa Na blagdan Bogojavljenja, 6. siječnja, nakon večernje mise koju je u župnoj crkvi Sv. Križa u Ogulinu predvodio ogulinski župnik Tomislav Rogić, održan je koncert ženske klape Luka. Bio je to već drugi nastup najnagrađivanije ženske klape u Hrvatskoj koja se ogulinskoj publici predstavila nizom skladbi božićne tematike, uz nekoliko svjetovnih, kao i s više solo nastupa. Posebno je bila dojmljiva izvedba «Tihe noći» na više jezika.

Na ogulinskom koncertu solo nastupe imale su Ariana Bossi, Andrejka Srdoč, Divna Burur i Jagoda Veisca Ježina.

Prepuna župna crkva, proteklog advenstkog vremena već navikla na vrhunske izvedbe brojnih izvođača, od kojih posebno valja izdvojiti Lado, oduševljeno je prihvatila riječku klapu. Luka je dobitnica pet zlatnih štitova s omiškog festivala. Ovaj oktet je do sada objavio 6 CD-a, a novi sačinjen u suradnji s Oliverom Dragojevićem, objavljen je 16. prosinca 2007. u Rijeci.

U Ogulinu predstavljeni neokatekumeni Na svim misama u nedjelju 27. siječnja župljanima Ogulina su se predstavili neokatekumeni, svećenik Leonid Bevar, bogoslov Vjekoslav Kovač i supružnici Lidija i Milan Košir. Oni će u župi sv. Križa osnovati neokatekumensku zajednicu te održati 16 prvih kateheza. Kateheze su započele u utorak 29. siječnja u 19 sati u župnoj dvorani. Po uzoru na neokatekumensku zajednicu u kojoj je pred 20 godina bilo 140 ljudi, vjernicima koji to žele obnovit će se bogatstvo kršćanske inicijacije te ih postupno uvoditi u čvršću povezanost s Isusom Kristom. Kateheze se održavaju utorkom, četvrtkom i nedjeljom u 19 sati.

23

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

Obljetnica župnih pastoralnih vijeća Prije godinu dana konstituirana je većina župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća u Gospićko-senjskoj biskupiji, izabranih na temelju prvih izbora i tajnog glasovanja. Na blagdan sv. Tome protekle godine prisegnuli su članovi župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća najveće župe Gospićko-senjske biskupije, župe

sv. Križa iz Ogulina. Spomenuo je to 28. siječnja na susretu s članovima župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća, članovima župnog zbora i zbora mladih, ogulinski župnik Tomislav Rogić, istaknuvši odgovornost i savjesnost župnih suradnika u Ogulinu.

Dan života Večernja misa u župi Sv. Križa u Ogulina na Dan života 3. veljače bila je u znaku predstavljanja udruge Oda prijateljstvu i nastupa bračnog para Terzić iz Rovinja. Misu je predvodio župnik Tomislav Rogić uz liturgijsko pjevanje zbora mladih pod ravnanjem Sanija Francetića. Prikupljeni milodar namijenjen je udruzi Oda prijateljstvu, a na kraju mise vrlo plodonosan rad te udruge u protekloj godini vjernicima Ogulina predstavio je predsjednik udruge Hrvoje Magdić. Ta je udruga posvetila svoje djelovanje pomoći roditeljima s bolesnom djecom. Tijekom protekle godine prikupili su raznim aktivnostima 60 tisuća kuna i namijenili ih 9 obitelji u potrebi. Nakon mise ogulinskim vjernicama su se predstavili Vesna Terzić sa svojom poezijom kao i suprug Davor s kraćim koncertom duhovne glazbe.

Prva korizmena nedjelja 10. veljače bila je u ogulinskoj župi sv.

Križa u znaku krštenja. Ogulinski župnik Tomislav Rogić krstio je na središnjoj misi sedmero djece, čime je znatno povećan broj mladih župljana. Nova godina pokazuje optimističnije demografske pokazatelje nego protekla u kojoj je bio jednak broj umrlih i krštenih. Vjernici su također pozvani na sudjelovanje u biskupijskoj akciji Misereor, cilj koje je pomoći središnjim ustanovama biskupije. U korizmenu akciju uključili su se i najmlađi s dobivenim kutijama u koje će sakupljati priloge.

Caritas darivao bolesnike Na blagdan Gospe Lurdske, 11. veljače, kada Crkva obilježava i Dan bolesnika, djelatnici Caritasa Gospićko-senjske biskupije posjetili su socijalne i zdravstvene ustanove s prostora biskupije. Dio djelatnika obišao je Opću bolnicu u Gospiću kao i staračke domove u Gospiću i Udbini te tom prilikom bolesnike i štićenike da-

24

rovali voćem, sokovima i kolačima. Posjetili su i Dom za stare i nemoćne u Otočcu, a u popodnevnim satima djelatnica biskupijskog Caritasa Kata Matanić sa suradnicima posjetila je Caritasov Dom za stare i nemoćne «Biskup Srećko Badurina», koji djeluje u okviru biskupijskog Caritasa, kao i Opću bolnicu u Ogulinu.

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

"Put svjetla" u Domu hrvatskih hodočasnika U Domu hrvatskih hodočasnika «Bl. Ivan Merz» u Rimu 15. veljače blagoslovljen je i postavljen Put svjetla. Ta suvremena pučka poboznost nastavlja se na Križni put, a prikazuje četrnaest otajstava Isusova života od Uskrsnuća do Duhova. Četrnaest umjetničkih slika od kojih svaka prikazuje po jedno otajstvo Puta svjetla izradio je poznati akademski slikar Anto Mamuša iz Novog Travnika. Slike je umjetnik radio u tijeku veljače u Dom hrvatskih hodočasnika u Rimu, kojemu su i namijenjene. Obred blagoslova postaja Puta svjetla u nazočnosti umjetnika u rimskom Hrvatskom domu predvodio je o. Božidar Nagy, postulator bl. Ivana Merza.

U obredu je aktivno sudjelovalo sedamdeset hodočasnika iz Ogulina pod vodstvom župnika Tomislava Rogića koji su se nalazili na hodočašću u Rimu, a smješteni su bili u Domu. Postaje Puta svjetla postavljene su na izlazu iz kapelice uz stepenište te tako podsjećaju hodočasnike na bogatstvo darova milosti, svjetla, ljubavi i nade Uskrslog Krista kojega vjernik susreće u euharistiji i koji ga prati na njegovom zemaljskom putovanju prema vječnoj domovini. Direktorij o pučkoj pobožnost i liturgiji Vatikanske Kongregacije za bogoštovlje, izdan u Vatikanu 2002. g., u broju 153. opširnije tumači i preporuča tu novu pobožnost. Mali molitvenik za obavljanje pobožnosti Puta svjetla izradio je novi pomoćni zagrebački biskup dr. Ivan Šaško, a objavio Glas Koncila.

Korizmeni koncert na Danima Ilme de Murske U sklopu obilježavanja Dana Ilme de Murske, velike hrvatske operne dive rođene prije 174 godine u Ogulinu, po drugi put su priređeni dani njoj u čast. Nakon svečanog koncerta «Lady of position» u petak 22 veljače, uz nastup Ivanke Boljkovac, Roberta i Kristine Kolar, Nikše Radovanovića, Eve Kirchmayer Bilić i HPD Kleka, u nedjelju 24. veljače održan je korizmeni koncert gudačkog kvarteta Rucner i opernih umjetnika iz Rijeke. Koncert je održan u crkvi Sv. Križa. Prepuna župna crkva uživala je u jednosatnom nastupu Sidonije Lebar i Ane Paule Knapić-Franković na violini, Dragana Rucnera na violi i Snježane Rucner na violončelu.

Izveli su više djela Josipa Mihovila Stratika, J.S. Bacha u aranžmanu ogulinskog glazbenika Josipa Magdića kao i korizmeni diptih Aneđelka Klobučara. U nastavku su u izvedbi djela Ljuboslava Kuntarića «Pred križem» i «Hvala ti Bože» nastupili Olga Šober, sopran i Bojan Šober bariton. Posebno je dojmljiva bila kantata za sopran, bariton i gudački kvartet akademskog glazbenika i profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Josipa Magdića. Riječ je o posljednjih sedam Kristovih riječi na križu koje nalazimo u sva četiri evanđelja, što je pojasnio i samo umjetnik Magdić.

Korizmeno hodočašće Ogulinskog dekanata Gospićkoj katedrali Na 4. korizmenu nedjelju, 2. ožujka, održano je 4. korizmeno hodočašće dekanata Gospićko-senjske biskupije gospićkoj katedrali, ovoga puta župa Ogulinskog dekanata. Više od 400 hodočasnika iz svih 16 župa Ogulinskog dekanata okupilo se na početku u crkvi Uznesenja BDM u Brinju na pokorničkom bogoslužju i križnom putu.

Pokorničko bogoslužje predvodio je o. Stjepan Vidak, župni vikar župe i svetišta Gospe od čudesa u Oštarijama, dok je križni put predslavio župnik Generalskog Stola i Bresta Mrežničkog Josip Rafaj.

25

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA Hodočašće je nastavljeno misom u prepunoj katedrali Navještenja BDM u Gospiću. Na početku, ogulinski župnik i dekan Tomislav Rogić predstavio je najveći dekanat biskupije, 16 župa i 14 svećenika te brojne laičke udruge i društva. Misu je u koncelebraciji deset svećenika Ogulinskoga dekanata predvodio gospićko-senjski biskup Mile Bogović. U propovijedi je podsjetio na povijest najmlađe hrvatske biskupije te istaknuo značenje laika u životu Crkve. Nakon mise hodočasnici su razgledali izložbu Crkve Slunjskog dekanata u biskupskom ordinarijatu, a kasnije i sam grad Gospić.

Biskup Bogović se susreo sa članovima Neokatekumenske zajednice Gospićko-senjski biskup Mile Bogović susreo se u četvrtak 6. ožujka u župi sv. Križa u Ogulinu sa Neokatekumenskom zajednicom koja djeluje u toj župi. Biskup Bogović je sudjelovao na katehezi na kojoj su članovima zajednice uručene Biblije.

Biskup je tom prilikom poručio kako treba podržati svaki način okupljanja vjernika koji pridonosi učvršćivanju njihove vjere. «U današnjem svijetu i društvu u kojem se rasplinjuje Božja riječ i samo njeno svjedočenje, potrebna je svaka nova jezgra koja će širiti vjeru. Jezgra kršćanstva sve se više razvodnjava, a ovakve zajednice uz pomoć župnika trebaju pripomoći da se to zaustavi», poručio je biskup Bogović, koji se na kraju zadržao s članovima zajednice u druženju.

Neokatekumenska zajednica u župi sv. Križa u Ogulinu djeluje mjesec dana. Pokrenuli su je, uz podršku župnika Rogića, bračni par Lidija i Milan Košir iz Pule, te bogoslov Vjekoslav Kovač iz Gerova i župni vikar iz Dramlja, vlč. Leonid Bevar. Od kraja siječnja kada su se predstavili, neokatekumeni su u župnoj dvorani održavali po tri kateheze tjedno te okupili jezgru od tridesetak stalnih članova, koji su u njihovom radu otkrili snažan način otkrivanja riječi Božje.

Biskup Bogović na Uskrsni ponedjeljak Svečano večernje misno slavlje na Uskrsni ponedjeljak 24. ožujka po tradiciji je u župi sv. Križa u Ogulinu predvodio gospićko-senjski biskup Mile Bogović, a koncelebrirali su svećenici Ogulinskog dekanata. Liturgijsko pjevanje predvodio je crkveni zbor pod ravnanjem s. Pankracije uz orguljsku pratnju prof. Slavka Barčića. Na misi su uz brojne vjernike nazočili predstavnici javnog života grada Ogulina i svih ustanova na čelu s gradonačelnikom Nikolom Magdićem. Biskup Bogović čestitao je na početku uskršnje blagdane predstavnicima župe i grada, istaknuvši da se na Uskrs sažimlju dva događaja kako to ističe sv. Petar „smrt po Adamu i život po Kristu".

To je ustvari sažetak povijesti čovječanstva jer je Adam zbog nevjernosti izgubio vječni život. Od Adama zato baštinimo smrt, a po Kristu život. Zašto na kraju ljudi to ne vjeruju, zapitao je biskup. Zato što je sotona i napasnik prisutan od prvog do posljednjeg Adama, a uspjeha ima kod onih koji se ne hrane s oltara Božje Riječi i Euharistije, zaključio je biskup Bogović.

Uskrsno primanje župe Sv. Križa Na Uskrsni ponedjeljak 24. ožujka župnik Rogić po tradiciji je organizirao uskrsno primanje za predstavnike župe sv. Križa kao i grada Ogulina. Gosti na primanju bili su gospićko-senjski biskup Mile Bogović i generalni vikar biskupije mons. Tomislav Šporčić. Primanju su također nazočili predstavnici javnog i kulturnog života grada,

26

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA na čelu s gradonačelnikom Nikolom Magdićem, predstavnici Hrvatske vojske i policije, predsjednici mjesnih odbora, dobrotvornih podupirajućih društava, Frankopanske garde. Primanju su nazočili i članovi župnog pastoralnog vijeća i drugi župni suradnici. Župnik ih je sve pozdravio, a prvi puta je na primanju u ime župe sv. Križa pohvalio i nagradio osobe koje su dale doprinos radu župe protekle godine. Riječ je o arhitektici Kristini Špigl i inž. građevine Srećku Bobanu koji su bili od velike pomoći pri realizaciji projekata obnove sakralnih objekata na prostoru župe. Pozdrav i uskrsnu čestitku uputio je i gradonačelnik Nikola Magdić.

Tijelovo i Prva Pričest Za nama su tjedni velikih slavlja. U našoj župi Sv. Križa proslavili smo svečano blagdan Tijelova, 22. svibnja. Svečanu svetu misu predvodio je gvardijan franjevaca Trećoredaca fra Petar Runje. Predvoditelj je u propovijedi istaknuo da smo po euharistijskom kruhu života sudionici Božjeg života u Presvetom Trojstvu. Daje nam se kruh s neba koji nam otvara vječni život i daje snagu za svagdašnje životne napore.

Iako je vrijeme bilo kišovito pa ove godine nismo imali postavljene oltare, ipak je na kraju mise bila svečana procesija s Presvetim koju su nadasve uzveličali ovogodišnji prvopričesnici, prosipajući ulice laticama cvijeća kuda je prolazio Presveti oltarski Sakrament. Slavlje je zaključeno klanjanjem pred Presvetim i molitvom da Svemogući Bog blagoslovi naš grad, župu, obitelji i ljudski rad na dobrobit svih žitelja.

Prošle nedjelje, 25. svibnja slavili su Prvu svetu Pričest 93 ovogodišnja prvopričesnika. Misu je uzveličao mali dječji zbor kojem su velika podrška u pjesmi bili sami prvopričesnici. Crkva je doista bila ispunjena roditeljima i rodbinom prvopričesnika. Ovogodišnji simbol bili su mali dječji dlanovi koje su sami prvopričesnici izrezali od papira i prinijeli na oltar kao dekoraciju. Ozarenost dječjih lica svjedočila je da nestrpljivo očekuju susret s Isusom u sv. Pričesti, da ga žele za prijatelja u svom životu te mu daruju svoju PETICU prijateljski pozdrav. Slavlje je, po običaju, završeno zajedničkim fotografiranjem i kratkim druženjem u župnoj dvorani. Bogu hvala, lijepo vrijeme učinilo je ovo slavlje još svečanijim.

Biskupijski susret medijskih djelatnika Gospićko-senjske biskupije U pastoralnoj dvorani župe Sv. Križa u Ogulinu u subotu 31. svibnja održan je treći susret medijskih djelatnika Gospićko-senjske biskupije. Okupilo se petnaestak novinara koji rade za katoličke medije iz dekanatskih središta Gospića, Ogulina, Otočca, Slunja i Senja te nekoliko župa. Susret je organizirao biskupijski Odbor za medije i njegov predstojnik mons. Mile Pecić a uz njega sudionike susreta pozdravili su generalni vikar gospićko-senjske biskupije mons. mr. Tomislav Šporčić te domaćin, župnik i dekan ogulinski mr. Tomislav Rogić.

Središnje predavanje na temu «Suvremeni čovjek pred izazovom medijske manipulacije i evanđeoske ponude» održao je urednik religijskog programa HRT-a dr. o. Tonči Trstenjak. U analizi duhovnih kretanja o. Tonči je istaknuo da je u postmodernom društvu čovjek rascjepkan, poput sata rastavljen na dijelove. Posljedica je to racionalizma koji se oslanja samo na znanje, a etika, religija i duhovnost su potisnuti u drugi plan. Moralni se obzor suzio, čovjek je izgubljen u egocentričnosti, relativizmu, istaknuo je Trstenjak.

27

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA Sudionici susreta posjetili su Hrvatski radio Ogulin o kojem im je govorila ravnateljica Dubravka Vuković istaknuvši višegodišnja iskustva u suradnji sa župom. Susret je završio prezentacijom tajnika biskupa Bogovića o. mr. Draženka Tomića o tiskovinama s prostora Gospićko-senjske biskupije. Prezentaciju je za sudionike prokomentirao Zvonko Ranogajec.

Iz župe Bl. Alojzija Stepinca – Ogulin Događanja u župi Bl. Alojzija Stepinca I ove godine slavili smo sv. Nikolu prigodnim dječjim igrokazom na kraju mise, a poslije je sv.

Nikola svu prisutnu djecu nagradio skromnim darovima. Zornice su i ovog došašća bile lijepo posjećene kako od djece tako i od odraslih.

U nedjelju 16. prosinca 2007. nakon misa bila je promocija knjige fra Petra Runje o Ogulinskom samostanu i fratrima. Na praktikum za Božić je stigao bogoslov Marko Neretljak, pomagao je oko slavlja i ovdje i u Kapelici. Za dječju polnoćku djeca su pripremila mali igrokaz. Snijeg je dočarao dolazeći Božić. Velika polnoćka bila je ove godine lijepo posjećena. Na Božić, misu u 10 sati prigodno je predvodio fra Petar Runje. Na sv. Ivana krenuo je uobičajeni blagoslov domova i obitelji, pomagali su nekoliko dana fra Petar i fra Vice.

Vrijeme je poslužilo.

U vrijeme praznika troje ministranata sudjelovalo je na zimskom susretu ministranata naše Provincije u Zagrebu na Ksaveru. Nakon našeg blagoslova pomagalo se i u župi sv. Križa nekoliko dana.

Za ovogodišnje Stepinčevo pripremali smo se trodnevnicom koju je vodio fra Vice Blekić. Budući je blagdan bio u korizmenom vremenu, slavili smo svog patrona u subotu 9. veljače. Vjernika je bilo inače nešto manje, no oko oltara okupilo se 12 svećenika, misno slavlje je predvodio fra Milan Šokčević, župnik i gvardijan sa Pehlina.

Nakog agape okupili smo se u našem samostanu na domjenku.

Na razini dekanata hodočastili smo 2. ožujka u Gospićku katedralu u godini župskih suradnika, s postajom u Brinju, gdje su se vjernici mogli prigodno ispovjediti, dok se molio prigodni križni put. U katedrali dočekao nas je naš biskup dr. Mile Bogović. Nakon slavlja razgledali smo u biskupijskom domu izložbu crkve slunjskog dekanata: porušene i obnovljene.

Očekivao se u toku veljače-ožujka nastavak radova na crkvi i budućem samostanu, no sve je stalo, nastale poteškoće usporile su daljnji ritam rada. Nadamo se da će u toku proljeća nastali problemi na opće dobro biti brzo rješeni.

Korizmena akcija za pomoć siromašnim župljanima pokazala svoje lijepo lice, za Uskrs smo obradovali nekoliko obitelji prigodnim paketima.

U korizmenom vremenu međusobno smo pomagali jedni drugima u župama, u ispovijedanju. Sve nas je potresla tužna vijest na Cvijetnicu o tragičnoj smrti župnika Generalskog Stola Josipa Rafaja.

Sprovod je bio na veliku srijedu u rodnoj župi Gornjoj Stubici, okupio se veliki broj svećenika i vjernika.

28

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA Za uskrne blagdane došao je u pomoć naš bogoslov fra Marko Neretljak. Uvodio je u vazmenom trodnevlju u obrede, a to mu je bila i prilika osjetiti što ga čeka u radu na župi. Na Uskrs misu u 10 sati predvodio je fra Petar.

Grupa mladih iz župe sudjelovala je 12. travnja na saboru mladih naše biskupije u Slunju, a 26. i 27. travnja grupa mladih iz naše župe, s ostalim mladima iz dekanata sudjelovala je na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu. Predivan ambijent, srdačan doček kako u gradu, tako na stadionu, te milenijska fotografija svih prisutnih, divno misno slavlje i oduševljavajuća propovijed šibenskog biskupa Ante Ivasa pokazala je da se naša Crkva ima čemu nadati. Mladi su svojim sudjelovanjem i ponašanjem pokazali ljepotu svoje mladosti.

U nedjelju bili su u gostima po župama, domaćini su pokazali veliko srce i gostoprimstvo.

Početkom mjeseca svibnja krunicu molimo na tri mjesta: u domu, kapelici Duha Svetoga u Salopekima i u kapelici sv. Mihovila na Boštu.

Dana 8. svibnja hodočastili smo s malim busom u Krašić, za 110. rođendan našeg nebeskog zaštitnika bl. Alojzija Stepinca i 10. Obljetnicu proglašenja blaženim. Misno slavlje je predvodio biskup Josip Mrzljak u suslavlju s biskupom Jurjom Jezerincem i 25 svećenika. Okupili smo se kod rodne kuće i krenuli u procesiji moleći krunicu i pjevajući u čast BDM, a predstavnici župa dobili su prigodnu zastavu s likom našeg Blaženika, koju je blagoslovio biskup Jezerinac na kraju misnog slavlja. Dar je to rodne župe našeg Blaženika. Iza mise bio je kratki program na trgu, a poslije domjenak za sve hodočasnike. Na povratku navratili smo u Karlovac i posjetili hrvatsko nacionalno Svetište sv. Josipa.

Na duhovski ponedjeljak slavili smo blagdan Marije Majke Crkve, misno slavlje predvodio je vlč. Željko Blagus, zagorski župnik. Propovjednik je nadahnutom riječju potaknuo sve okupljene na produbljivanje štovanja Marije kao Majke. Na misnom slavlju skupilo se stotinjak vjernika, djece i odraslih. Nakon mise priređen je mali agape.

Blaženi Alojzije, moli za nas!

Fra Marijan Jelušić, župnik

Iz župe Sv. Jurja – Zagorje Predragi čitatelji ZOV-a!

Već je pola godine prošlo od posljednjeg broja ZOV-a i još jedno veliko i lijepo razdoblje proteklo je u našoj župi i u našem kraju. Mnogo toga lijepog i pozitivnog dogodilo se u župi i u našoj zajednici na kulturnom, gospodarskom i drugim područjima. O svjetovnim postignućima pisat će drugi novinari i druga glasila, a o crkvenim događajima evo nekoliko crtica od strane župnika.

Nakon Božića i blagoslova kuća nastavili smo sa župnim vjeronaukom za prvopričesnike i bermanike. Korizma nam je stigla neobično rano ove godine, a s njom i naše župno hodočašće u Gospić, u prvostolnu crkvu naše biskupije. Zahvaljujući dobroti i spremnosti modruškog župnika, vlč. Zdenka Skendera, koji je zamjenjivao bolesnog domaćeg župnika, u župnoj crkvi su održani svi obredi Velikog tjedna.

Nakon Uskrsa, neposredno pred župni blagdan sv. Jurja, promovirali smo novi broj župnog lista «Kolišće» koji 29

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA godišnje izlazi o blagdanu župnog zaštitnika. List je i ove godine bogato opremljen kvalitetnim člancima i svi su isključivo u pozitivnom tonu. Kritike i negativnosti ostavljamo nekom drugom «novinarstvu».

Početkom lipnja veselimo se dolasku biskupa koji će podijeliti sakrament sv. potvrde našim bermanicima. Ove godine ih je trideset i dvoje! A na blagdan suzaštitnika župe, sv. Vida imat ćemo prvu pričest za dvanaestero prvopričesnika. Župnik koristi i ovu prigodu da istakne i pohvali vjerski život ovoga kraja koji se očituje u slavljenju sakramenata i blagoslovina, prihvaćanju Božje riječi koja se naviješta kroz propovijedi, župni i školski vjeronauk, te kroz brojne župne aktivnosti na podizanju, obnovi i očuvanju crkvenih objekata. Ove godine, uz pomoć države i darežljivosti župljana učinit će se drenaža oko župne crkve, promijeniti ulazna vrata i popraviti zidić oko crkve; nastavit će se s radovima na kapelici sv. Ivana Krstitelja u Desmericama, postaviti gromobran na kapelicu u Kaševarima i slično. S nadom i vedrinom gledamo u neposrednu budućnost ove župe kako na duhovnom, tako i na materijalnom planu. Željko Blagus, župnik

Iz župe Uznesenja Blažene Djevice Marije – Oštarije i župe Uzašašća Isusovog - Cerovnik Proslava Božića u župi BDM u Oštarijama Proslava blagdana Kristova rođenja ove godine u crkvi BDM u Oštarijama protekla je posebno svečano i veličanstveno, kao još nikada do sada. Naime, dolaskom novih svećenika, o. Mate Miloša, kao upravitelja župe i o.

Stjepana Vidaka, kao župnog vikara, dosta se toga promijenilo. Otac Stjepan koji u Osnovnoj školi, 3. i 4. razredu predaje vjeronauk, preuzeo je brigu o mladima, tako da se svaki petak pokušavamo okupiti najprije čitači (za Svetu misu), a poslije toga održava se sastanak mladeži na kojoj se vrši priprema za središnji skup hrvatske katoličke mladeži koji se treba održati na proljeće u Varaždinu. Uz to postoji i župni vjeronauk gdje su naši najmlađi uvježbali mali scenski nastup, par pjesama i recitacija, što su sve prikazali na Badnju večer, na misi polnoćki. Uz njih, sve su to nadopunili već svima dobro poznati Oštarski tamburaši sa zborom mladih, koji su svojim sviranjem i pjevanjem sudjelovali u cijeloj Svetoj misi. Bilo je zaista svečano, posebno. Polnoćnoj misi prisustvovalo je jako puno vjernika, dosta i mladih, a želja svih je puno mira i Božjeg blagoslova u nadolazećoj 2008.godini.

Završetak slavlja proslave Božića u našoj župi obilježen je još jednim, do sada kod nas, neviđenim nastupom. Naime, u nedjelji proslave Kristova krštenja pohodili su nas članovi KUD-a KLEK, iz Ogulina, i to njihova pjevačka skupina. Oni su u svom nastupu izveli splet starih božićnih pjesama što je kod svih prisutnih izazvalo zaista duboke emocije i oduševljenje.

Valentina Mihaljević

30

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

Duhovna događanja u župi Uznesenja BDM u Oštarijama i župi Uzašašća Isusovog u Cerovniku.

Nakon božićnog liturgijskog slavlja i blagoslova kuća u našim župama i filijalama, slavili smo blagdan Svijećnice (ili prve Svetice), u svetištu Gospe od Čudesa u Oštarijama, svečanom misom u 10.30 sati. Misu je predvodio o. Marijan Jelušić, trećoredac, župnik župe bl. Alojzija Stepinca, Ogulin II, a propovijedao je o. Mato Miloš, karmelićanin, župnik u Oštarijama. U misi su sudjelovali svećenici ogulinskog dekanata. Najprije smo pred crkvom blagoslovili svijeće te u procesiji s pjesmom pošli oko crkve i svečano ušli u Svetište gdje smo nastavili sv. misom. U misi su sudjelovali vjernici iz Oštarija i hodočasnici iz susjednih župa te školska djeca. Toga dana slavili smo Dan posvećenoga života, kako se to slavi u cijeloj Crkvi. Nakon mise braća karmelićani su u župnom dvoru priredili objed za svećenike, redovnike i redovnice. Čistom srijedom započeli smo sveto korizmeno vrijeme koje smo obilježili pobožnostima Križnog puta svakog petka u 17 sati te sv. misom. Svakog korizmenog ponedjeljka u 19.30 sati u dvorani župnog dvora održavali smo «Korizmene duhovne večeri» za sve vjernike. Ispočetka se odazvalo 14 vjernika, a potom je svakog ponedjeljka rastao broj do 37 vjernika. Tema je bila: Što je to duhovnost? Što znači biti duhovan? Predavač je bio o. Mato Miloš, župnik iz Oštarija. Vjernici su izrazili želju za nastavkom sličnih tema i izvan korizmenog vremena, što smo prihvatili. U korizmenom vremenu o. Stjepan Vidak, župni vikar, svakog petka održavao je duhovne susrete s mladima i pripravljao ih na susret hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu za 26. i 27. travnja ove godine.

Ulazak u Veliki tjedan koji je započeo Nedjeljom muke Gospodinove, Cvjetnicom, svečano smo proslavili u Oštarijama u 10.00 sati blagoslovom grančica kod kapele sv. Antuna te u procesiji s pjesmom Hosana, Hosana… pošli prema Svetištu gdje smo slavili sv. misu i čitali Muku Isusovu. Isto slavlje slavili smo u župi Uzašašća Isusova u Cerovniku. Odaziv vjernika i školske djece bio je velik. Na Veliki četvrtak slavili smo Misu Večere Gospodnje u 17 sati u župi Cerovnik, a u 19 sati u župi Oštarije, uz obred pranja nogu dvanaestorici muževa, procesiju s Presvetim, i klanjanje nakon mise. Veliki petak slavili smo u Cerovniku u 15 sati, a u Oštarijama u 17 sati. Muževi koji su na Veliki četvrtak sudjelovali u misi i obredu pranja nogu, svečano su, sa zapaljenim svijećama, unijeli veliki križ na čašćenje mnoštvu vjernika koji su sudjelovali u obredu Muke Isusove. Uskrsno bdijenje slavili smo u 18 sati u župi Cerovnik te nakon mise blagoslovili jelo koje su vjernici donijeli na blagoslov. U Oštarijama Vazmeno bdijenje započelo je u 21 sat uz sudjelovanje velikog broja vjernika i školske djece. Mladi su čitali čitanja u Službi riječi. Nakon mise blagoslovili smo jelo koje su vjernici donijeli na blagoslov. Obje župne crkve bile su prekrasno urešene bijelim raznovrsnim cvijećem i vijencima koje su oplele naše vrijedne vjernice. Uskrsne mise, u Oštarijama u 10 sati te u Cerovniku u 12 sati, bile su svečane i vrlo dobro posjećene. Pjevale su se klasične uskrsne pjesme, kao i pojedine pučke uskrsne pjesme iz Oštarija. Želimo ovim putem zahvaliti članovima DVD u Oštarijama, na čelu s predsjednikom gospodinom Josipom Duićem, što su nam izašli u susret sa svojim vatrogasnim kombijem kojim su prevoženi vjernici iz Vojnovca u Cerovnik da na Cvjetnicu i na Uskrs sudjeluju na euharistiji u župnoj crkvi u Cerovniku.

U ponedjeljak, 31. travnja, slavili smo Blagovijest (druga Svetica), svečanom misom u 11 sati koju je predslavio i propovijedao o. Bruno Trusić, prior cistercitskog samostana u Jastrebarskom. Suslavili su o. Mato Miloš, župnik, o. Stjepan Vidak, župni vikar i vlč. Antun Knežević, župnik iz Otoka kraj Vinkovaca, koji je došao s pjevačima svoje župe, jedan autobus. Oni su pjevali tro31

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA glasnu Staroslavensku misu Albe Vidakovića i četveroglasne uskrsne pjesme. Bilo je to zaista divno pjevanje na udivljenje naših vjernika i hodočasnika iz okolnih župa koji su nam pristigli. Nakon mise u dvorištu župnog dvora priređen je domjenak za goste pjevače iz Otoka kod Vinkovaca i druženje s našim župljanima.

Na Spasovo (Križeva), 1. svibnja, slavili smo župno proštenje u Cerovniku. Najprije su ministranti, svećenici i vjernici u procesiji, pjevajući litanije Svih Svetih, načinili ophod oko crkve prema Gospinoj kapelici, nedaleko crkve, gdje je bio blagoslov polja i povratak u crkvu gdje smo nastavili sv. misom koju je predslavio i propovijedao vlč. Mate Pavlić, župnik iz Lipe. Suslavili su svećenici i redovnici ogulinskog dekanata, kao i domaćini karmelićani. Vjernici su lijepo pjevali i pobožno sudjelovali u misi. Crkva, koju su uresile gosp. Anka Pavlić, mežnarica, i gosp. Anka Špehar, pjevačica u crkvi, bila je prekrasno urešena vijencima, raznovrsnim bijelim cvijećem i zelenilom. Nakon mise pred crkvom se razvilo «ličko» kolo uz čašćenje s kolačima i pićem. Braća karmelićani su priredili objed za svećenike i redovnike u restoranu «Gradina». Financijski je pomogao načelnik općine Josipdol, gospodin Zlatko Mihaljević.

Na kraju želim spomenuti i molitvene susrete Bratovštine karmelskog škapulara koji su se održali na nedjelju Muke Gospodinove te na Duhove. Članovi su izrazili želju za redovitim molitvenim okupljanjem pa je dogovoreno da se svake prve subote okupimo u svetištu Gospe od čudesa na svetu misu i na klanjanje, koje je uz sve ostale nakane, prvenstveno posvećeno duhovnim i redovničkim zvanjima. Ova inicijativa je vezana uz svetište koje nije samo župsko nego čitavog Ogulinskog dekanata kao i Gospićko – senjske biskupije. Ovo euharistijsko slavlje, kao i klanjanje, animiraju pjevanjem članovi Bratovštine iz župe Zagorje. Svi koji su zainteresirani za ovaj vid pobožnosti mogu nam se pridružiti svake prve subote u mjesecu na svetu misu u 18.30 sati.

Na sve čitatelje ZOV-a zazivamo Božji blagoslov kao i trajni zagovor BDM, Gospe od čudesa te da svoj godišnji odmor što kvalitetnije provedu i, osim tijela, i dušu obnove i pripreme za nove pobjede u životnoj utrci prema Vječnosti. o. Mato Miloš, župnik, OCD o. Stjepan Vidak, župni vikar, OCD

Iz župe Sv. Nikole biskupa – Lipa II. korizmeno pokorničko hodočašće župe Lipa u gospićku katedralu Jedan autobus hodočasnika iz male i daleke Lipe Iz Lipe, najsjevernije župe Ogulinskog dekanata i Gospićko – senjske biskupije, (u kojoj je prema popisu od ove godine 300 žitelja, s tendencijom pada broja duša svake godine), krenuo je 2. ožujka o. g. na korizmeno hodočašće u gospićku katedralu jedan autobus hodočasnika.

32

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA U Brinju na pokorničkom bogoslužju i Križnom putu Misa poldanica u Lipi u 12 sati. Polazak hodočašća u 13 sati. U Bosiljevu smo se za 15 minuta priključili na autocestu Zagreb – Split. U Brinju smo zaželjeli posjetiti grad Sokolac, ali stigli smo u 14.30 sati, u vrijeme kada je u župnoj crkvi Marijina uznesenja na nebo započelo pokorničko bogoslužje i pobožnost Križnog puta.

Nakon mise biskup je sve hodočasnike primio u zgradi Ordinarijata i tumačio im izložbu. Ove godine bile su na redu crkve slunjskog dekanata. Bilo je potresno vidjeti spaljene i porušene crkve u slunjskom dekanatu (doslovno sve) od strane četnika 1991. – 1995., ali i radost vjernika zbog obnove porušenih zdanja. Kamo sreće kad bi zgrada Biskupije imala veliku dvoranu koja bi mogla primiti sve hodočasnike koji bi sjedeći mogli pratiti program u Biskupskom domu. Tako bi hodočasnici lakše mogli promatrati izložbu i odmoriti se malo od putovanja.

Na putu prema Gospiću kratko smo se zadržali na odmorištu Janjče, župe Perušić i u 17 sati stigli smo u gospićku katedralu u kojoj je naš biskup, dr. Mile Bogović predvodio svetu misu u koncelebraciji skoro svih svećenika ogulinskog dekanata jer je to bila nedjelja kada je u Gospić hodočastio ogulinski dekanat. Već su hodočastili dekanati: Gospić, Senj i Otočac, sada je na red došao Ogulin. Iduće nedjelje 9. ožujka hodočastio je slunjski dekanat.

Ovo hodočašće bilo je naša korizmena priprava za Uskrs Katedrala je bila prilično popunjena. Ovo je Godina župnih suradnika. Vidi se da će biti teško održati ta hodočašća ako vjernici ne budu rasli u svijesti da ovo spada u našu korizmenu pripravu za Uskrs. Stoga se ne može reći: «Bio sam lani». Lani je za lani. Riječ Božja preporuča vjerniku: molitvu, post i milostinju (dobra djela). Ovo pokorničko hodočašće odlično se uklapa u ovu našu korizmenu pripravu – pogotovo ako se vjernici ispovjede i pričeste.

Sjećanje na jedno hodočašće mladih 1971. pod nazivom «Tragom Eugena Kvaternika i Zrinskih i Frankopana» Kada smo krenuli na ovo hodočašće znali smo da je naša prva postaja Brinje. Lanjske je godine to bio Perušić. Bio sam doista radostan da je došlo na red Brinje. Ne znam koje će mjesto biti izabrano iduće 2009. godine. Nosim lijepa sjećanja na Brinje 1971. godine.

Bilo je to vrijeme poznato kao Hrvatsko proljeće. U Hrvatskoj se obilježavalo 100 godina od rakovačke bune (1871. – 1971.), kojoj je na čelu bio Eugen Kvaternik, i 300 godina od mučeničke smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mestu (1671.

– 1971.). Svi su oni pali za Hrvatsku. Bio sam tada župnik u Slunju. Župa je organizirala jedno hodočašće mladih pod nazivom “Tragom Kvaternika i Zrinskih i Frankopana”. Tako se naš autobus najprije zaustavio u

Molitveno, domoljubno i zabavno Mi smo se već uhodali kao hodočasnici bilo da je riječ o hodočašćenju u našu katedralu ili u neko drugo svetište (Marija Bistrica itd.). Do dolaska u svetišta, u autobusu je molitveno i domoljubno, a na povratku zabavno. Uvjet da se nekoga primi kao hodočasnika je da sudjeluje u programu hodočašća. Tko bi se iz programa izdvajao, toga ne bi trebalo primati jer takvi razbijaju skupinu i šire nezdrav duh na hodočašću.

33

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA Rakovici kod spomenika Eugenu Kvaterniku. Druga je postaja bila Brinje – stari grad Frankopana Brinjskih, Sokolac, a u župnoj smo crkvi Marijina uznesenja bili na misi poldanici. Treća je postaja bila Modruš gdje su bili Frankopani Modruški i na kraju Ogulin sa Frankopanskom kulom – starim gradom.

Vraćajući se sa Modruša svratili smo u Cerovnik gdje je imao svoje dvore Martin Oštriharić, pisac Modruškog urbara iz 1486. godine. Tada sam prvi put čuo i odmah naučio pjevati pjesmu koju su mladići i djevojke iz Slunja pjevali: U livadi zelenoj Cvijeće brala djevojka U livadi, aj zelenoj Cvijeće brala djevojka.

Izmedj cvijeća šarena Tri je boje birala, Tri je boje birala, Crven, bijeli i plavi, Crven, bijeli i plavi, To je barjak naš pravi.

Crven hoću ljubiti Na svom srcu nosit Bijelo mlijeko bijaše Kad me majka dojaše, Plavo nebo bijaše Kad me dragi ljubljaše.

Još o Brinju: 1987. i 2008.

Vratimo se u Brinje 1971. Bilo je ljeto, vrijeme košnje. Na misi poldanici bilo je malo naroda. Župnik je bio neumorni Ivan Kranjčec. Kada smo se jednom vraćali s Krasna, valjda 1987., dok sam bio župnik u Gospiću, planirali smo u poslijepodnevnim satima Velike Gospe pridružili se Brinjacima u procesiji i svetoj misi, jer Brinje slavi Veliku Gospu. Bilo je puno svijeta. Na misi se pjevala vrlo osjećajna pjesma naroda Božjega. Te sam dojmove ispričao časnoj sestri Imeldi Ćurić koja je tada bila sa mnom u Gospiću. Sestra Imelda je vodila gospićko hodočašće na Krasno, a ja sam te Velike Gospe u ogulinskim Oštarijama, za vrijeme župnikovanja Mile Šajfara, predvodio poldanicu, pa smo se u povratku našli u Brinju: gospićki hodočasnici sa s. Imeldom iz Krasna i ja iz Oštarija. Rado prepričavam te uspomene, a od tada je prošlo već 20 godina.

U Brinju sam dugo gledao freske u svetištu crkve. Među slikama

34

dominira Marija na nebo uznesena, čini mi se rad slikara Tomljenovića. U Brinju mi je tada, uz toplo sudjelovanje vjernika u liturgiji, bilo najdojmljivije Marijino uznesenje na nebo.

A sada, ove godine, dojmilo me se kako kapelan oštarski, o. Stjepan, priprema narod na ispovijed prigodom ovog korizmenog pokorničkog hodočašća. Tek je počeo svoje svečeništvo, a tako dobro i poticajno govori.

Ne možete prolaziti ovim krajem a da se ne sjetite Zrinskih i Frankopana. Godine 1449. na Modrušu se Frankopani dijele: tako da jedan od Frankopana ostaje na Modrušu, drugi dobiva Brinje, treći Cetin, četvrti Slunj… Te su dvije hrvatske plemićke obitelji, a riječ je o narodnom plemstvu, u našim osjećajima uvijek zajedno. Katarina, žena Petra Zrinskog bila je sestra Frana Krste Frankopana.

Parkiranje uz pravoslavnu crkvu u Brinju izazvalo niz asocijacija Ostanimo u Brinju. Naš je autobus bio parkiran tik uz pravoslavnu crkvu u Brinju. Toranj joj je u srpsko – bizantinskom stilu. Odmah preko ceste je velika katolička crkva sa zvonikom u gotskom stilu. Pravoslavni vjernici se počeše naseljavati u ovaj kraj 1638. godine – pred 370 godina. Srbija, Karađorđevići, Srpska Pravoslavna Crkva gradili su crkve u nekim mjestima gdje pravoslavnih vjernika jedva da je i bilo kao što je slučaj s Brinjem, Sušakom… Srpsko pravoslavlje je vrlo zatvoreno prema ekumenizmu jer su pravoslavne crkve često puta više simboli nacije nego vjere.

Brinje nekada i sada Zanimalo nas je Brinje pa smo saznali da je to sjedište istoimene općine u Ličko – senjskoj županiji.

Naselje Brinje 2001. godine broji 1700 žitelja, a općina Brinje 4100 žitelja. Pripada sjeverozapadnoj Lici, na Jozefinskoj cesti (Karlovac – Senj). Tu je bilo antičko naselje Monetium. Brinje je sjedište srednjovjekovne hrvatske županije koja se prostirala Likom i dijelom Zahumlja, tj. jugozapadnih obronaka Velike Kapele, zatim jedno od strateški važnih mjesta u sastavu Senjske kapetanije. Stradava tijekom turskih prodora a poslije je naseljeno uskočkim obiteljima. Razvojačenjem Vojne krajine 1881. sjedište je općine, a od 1892. sjedište kotara.

Probudite se Hrvatice, spasite narod !

To je prošlost, a čuli smo kako Hrvatska i ovdje umire. Tko će za-

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA ustaviti hrvatsko izumiranje? Kažu: hrvatska katolička žena. Vidio sam u svome svečeništvu što je sve hrvatska katolička žena učinila za Katoličku Crkvu u hrvatskom narodu u vrijeme komunizma. Probudite se Hrvatice!

Spasite narod.

Mladi dali svoj pečat i ovom putu Vraćamo se iz ličke metropole – Gospića. Jedna se ovčica izgubila. Samo jedan zahvat i pastir je nalazi.

Predivno je putovati ovom autocestom koja spaja hrvatski sjever i jug. Mladi su dali svoj pečat i ovome putu.

U malom kvizu čuli smo lijepe odgovore. Trudimo se obogaćivati naš repertoar kada hodočastimo. Tako se pjevalo: Plovi barka, Oj jesenske duge noći, Pjevaj mi pjevaj sokole, Dolinom se šetala, U livadi zelenoj, itd.

Neka se narod napjeva - u vremenu kada nam možda i nije do pjesme.

M. P. – plebanuš lipski

U Vodenoj Dragi blagoslovljen spomenik Domovini i svima koji su kroz povijest za nju ginuli Na Bijelu nedjelju, 30. ožujka ove godine, u selu Vodena Draga, župa Lipa, svečano je blagoslovljen spomenik Domovini i svima koji su kroz povijest do današnjeg dana za nju ginuli.

To je najprije bio partizanski spomenik, a onda su mještani u Godini sv. Jelene, kada se na planu župe obilježava 325. obljetnica prvog spomena crkve sv. Jelene Križarice u Vodenoj Dragi (1683. – 2008.), zaključili da spomenik treba obnoviti u čast svima koji su pali za Hrvatsku. Uz tekst koji u ovom smislu zbori na spomeniku je križ s grbom Republike Hrvatske.

Najprije se vjernički narod u lijepom broju okupio na misi u crkvici sv. Jelene, a potom kod spomenika gdje su nam se pridružili i ostali koji se ne smatraju vjernicima, ali su željeli biti s nama.

Riječ župnika Mate Pavlića naišla je na odobravanje svih prisutnih: da je ovo veliki iskorak što smo shvatili da je podjelama došao kraj jer nema više ustaša i partizana, postoje samo Hrvati, kako se posebice u Domovinskom ratu moglo čuti – kada je zaživjela misao prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana o svehrvatskom pomirenju. Povijesna je činjenica da su se Hrvati u II. svjetskom ratu borili pod dvije zastave, ali to ostavljamo povijesničarima, i nikada se više neće dogoditi da Hrvat ratuje protiv Hrvata.

Svećenik je pred narodom blagoslovio vodu iz obližnjeg izvora kojom je najprije blagoslovio novoobnovljeni spomenik, a onda prošao kroz mnogobojni narod škropeći sve u znak sjećanja na svoje krštenje. Narod je na kraju zapjevao: Ima jedna duga cesta, koja vodi sve do raja. To je cesta, cesta mira, cesta mira i ljubavi.

Na skupu kod spomenika bili su prisutni i ljudi iz Udruge antifašističkih boraca Duga Resa. Mještani - na čelu s Željkom Kekićem iz Mrežnice d.d., Duga Resa – za sve nazočne pripremili su druženje kod stolova, tj. agape – gozbu bratske ljubavi.

Lipski

LIPSKA PANORAMA, godišnje glasilo župe sv. Nikole biskupa

Predstavljanje svećenicima na dekanatskom sastanku u Lešću na Dobri 9. lipnja 2008.

Pop Mate Pavlić, lipski župnik i marljivi motritelj i kroničar događaja u župi, dekanatu, biskupiji i uopće u Crkvi i društvu, nakon dugog iskustva u izdavaštvu listića i panorama u župama, u kojima je radio, odlučio je i u sadašnjoj svojoj župi izdavati godišnje glasilo svoje župe. Njemu ne manjka događaja koje će zabilježiti. Imaju ih svi, ali on je jedini među nama koji ih marljivo i podrobno bilježi. Jednom zgodom sam mu rekao da to učini, da napiše pregled događanja u novijoj povijesti našega dekanata, jer on više zna od nas, jer je jedini među nama rođen ovdje, a mi drugi malo podalje, a tada nisam znao da on već sprema svoju panoramu. Zato sam još veseliji i njemu zahvalniji. Godišnje glasilo «Lipska panorama» kulturni je događaj, jer njegove župljane, domaće i iseljene, kao i mnoge druge, informira i povezuje. Ovo glasilo svojevrsno je pamćenje događaja koji se neće zaboraviti.

35

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA «Lipska panorama» kronika je događaja, susreta, razmišljanja, posjeta Lipi i Lipljanima, domaćih i razasutih po domovini i svijetu, a sve pod budnim okom lipljanskog župnika Mate Pavlića. U Panorami susrećemo Status animarum i matice, koji govore o životnosti župe kakva jest, čitamo o izgovorenim misama, o župnim pobožnostima i liturgičnosti vjernika. Susrest ćemo na pisan način različite osobe koje imaju neki su-odnos s Lipom: rođenjem, životom, radom itd.

U svojoj Panorami pop Mate će se 'zaletjeti' preko granica župe, do Josipdola i Plaškog i ispričati istinitu priču o ubijenom župniku Dragutinu Fifki, o životu i župnicima u Plaškom u posljednjih dvije stotine godina, a osobito u ratno i poratno vrijeme, za njih i za nas u, nazovimo ga tako, nevrijeme. A onda opet 'teče' riječ o hodočašćima lipskih župljana u našu gospićku katedralu i Majci Božjoj Bistričkoj. Pop Mate ne konstatira samo, ne bilježi samo, nego pripovijeda, komentira i detaljizira, zapravo, priča ljudsku i kršćansku priču o ljudima, o vjernicima s kojima živi, hodočasti i putuje.

Naći ćemo bogatu riječ o redovnicama, župnim, dekanatskim, roditeljskim i drugim sastancima. Marljivo je zabilježio novčanu pomoć za obnovu crkve, župne kuće, pomoć sjemeništu i drugo. Nije preskočio školstvo u Lipi, ni zdravstveno stanje školske mladeži, o čemu se drugdje teško može naći nešto zapisano. Tu je i njegovo dopisivanje s mnogima, statistika i osobito stariji zapisi o Lipi. Nisu baš osobito stari, ali i jesu kad nitko od nas nije mogao biti svjedokom događaja od prije osamdesetak i više godina. A knjiga je puna slika koje prate tekst i vrijedan su dio knjige jer su uhvatile trenutke života i rada. Pop Mate reagira na neprilična pisanja o Crkvi, Papi i uopće o crkvenim ljudima, a ne izostaju ni članci na velike teme o katehetskoj i misijskoj nedjelji, Papinskim misijskim djelima, humanitarnoj pomoći Burundiju, svećeničkim i redovničkim zvanjima, sabirnim akcijama i eminentno kršćanskoj temi: Bog Biblije – Bog Isusa Krista – Bog kršćana. Podario nam je i svoj Curiculum vitae (Povijest svojega života), s mnogo detalja i topline. Pa tko to ne bi rado čitao?

Na prvi pogled sve objavljeno u Lipskoj panorami izgleda obično, svakidašnje, otprilike ono i onako što mi svi imamo u svojim župama, ali s velikom razlikom što pop Mate Pavlić to bilježi i objavljuje više nego mi drugi.

U drugim župama će to nestati iz sjećanja kad nas ne bude, jer to nismo zabilježili, a on jest i to njegovo će živjeti i pričati naraštajima iza nas kako se živjelo, radilo i vjerovalo u Lipi i ne samo u Lipi.

Pop Mate Pavlić je živo sjećanje našega dekanata, u njegovim je rukama bogata torba naše povijesti, kronika motritelja koji zna motriti i promotreno i promišljeno drugima predati. Hvala ti, pope Mate, "Plebanušu Lipski", kako ti šaljivo i sa simpatijom često kaže naš dekan Rogić. Neka tvoje Panorame, u našim rukama i u rukama tvojih Lipljana u Lipi i u svijetu. I neka se dogodine rodi druga i još mnoge druge, neka prva bude majka mnogim kćerima. fra Vice Bleki, franjevac trećoredac

Iz župa sv. Ane - Plaški Proslava Božića Kroz vrijeme Došašća pripremali smo se za Božić misama zornicama. Svakoga dana slavili smo misu u kućnoj kapelici u 7 sati i pjevali adventske pjesme. Uglavnom su na misama bili isti vjernici, do tridesetak osoba.

Božićno slavlje započeli smo misom polnoćkom na kojoj se okupilo više vjernika, nego inače. Mnogi vjernici iz župe Plaški božićne blagdane proslave kod rodbine u drugim župama. Već se uobičajilo da misu polnoćku proslavimo više vani nego unutra, jer je crkva pretijesna za tu prigodu. Nakon mise bilo je i kuhanog vina. Danja misa na sam Božić bila je posjećena kao i polnoćka.

Župne statistike U župi Plaški u 2007. bilo je trinaestero krštenih, od toga dvoje odraslih. Vjenčanih parova bilo je sedam, od toga dva para starijih osoba. Umrlih je bilo šestero. Krizmanika je bilo dvadeset šestero, prvopričesnika jedanaestero.

36

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

Proslava Uskrsa I ove smo godine na četvrtu korizmenu nedjelju jednim autobusom hodočastili na pokorničko bogoslužje i u katedralu u Gospić. U župnoj crkvi u Brinju pridružili smo se ostalim župama našeg dekanata u pobožnosti križnoga puta i ispovijedi, a u 17 sati proslavili smo zajedničku svetu misu u gospićkoj katedrali koju je predvodio naš biskup mons. Mile Bogović u zajedništvu sa svećenicima ogulinskog dekanata. Kroz sve nedjelje u korizmi imali smo pobožnost križnoga puta, na koju uvijek dođe lijep broj župljana. Na Veliki Četvrtak, na dan Kristove posljednje večere, nakon svečane svete mise zadržali smo se u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom nakon čega je uslijedio blagoslov, a od 23 do 24 sata imali smo svetu getsemansku uru u kućnoj kapelici. Veliki Petak, dan Kristove muke i smrti, ponovno je okupio našu župnu zajednicu na obrede Velikog Petka. Obredi Velike Subote i prva uskrsna misa započeli su u 20 sati.

Tad je crkva bila dupkom puna, a puno vjernika bilo je ispred crkve, možda i zato što se te večeri blagoslivlja uskrsno jelo. Na sam dan Uskrsa imali smo redovitu misu u 12 sati i svečano smo proslavili naš najveći blagdan – Kristovo uskrsnuće.

Mladi iz naše župe sudjelovali na Susretu hrvatske katoličke mladeži Na petom nacionalnom Susretu hrvatske katoličke mladeži, koji je održan 26. i 27. travnja u Varaždinu i župama Varaždinske biskupije, sudjelovalo je ukupno 16 mladih iz naših dviju župa.

Putovali smo zajedno s mladima iz župa Oštarije, Cerovnik, Ogulin II i Zagorje Ogulinsko, a voditelj puta bio je o. Stjepan Vidak, karmelićanin i župni vikar u Oštarijama. Nakon mise zajedno s 22 000 mladih u Varaždinu, bili smo smješteni u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Maloj Subotici, u Međimurju. Domaćini su nas lijepo primili, a zajedno smo se okupili na misi u njihovoj župnoj crkvi u nedjelju, 27. travnja. Kućama smo se vratili zadovoljni i pod dojmom gesla susreta: «Bijahu postojani» (Dj 2,42).

Fra Slavko Antunović i Željko Mačić

Iz župe sv. Ivana Nepomuka – Saborsko Proslava Uskrsa I ove godine svečano smo proslavili naš najveći blagdan Uskrs, za koji smo se pripremali kroz cijelu korizmu. Vjernici župe Saborsko hodočastili su 4. korizmene nedjelje, zajedno s vjernicima iz Plaškog, u gospićku katedralu. Uskrsnoj je ispovijedi pristupio dobar broj župljana. Veliki tjedan započeli smo svečano Cvjetnom nedjeljom, kad smo pred crkvom blagoslovili maslinove grančice i u svečanom ophodu ušli u crkvu. Pjevački župni zbor uveličao je euharistiju Cvjetnice svojom pjesmom, a Muku po Mateju čitali smo po ulogama. Veliki Četvrtak, kada je Krist s učenicima blagovao svoju posljednju večeru, morali smo slaviti ranije jer župnik istoga dana misu Večere Gospodnje slavio i u Plaškom. Nakon mise uslijedila je kratka molitva i razmišljanje pred 37

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom. Veliki Petak, dan Kristove muke, okupio je oko 120 župljana. Na Veliku Subotu obrede i uskrsnu misu morali smo također slaviti ranije iz istih razloga. Na dan Uskrsa, kada se održava i blagoslov uskrsnog jela, crkva je bila prepuna. Tada u Saborskom Uskrs sa svojima proslave oni koji ovdje inače ne žive.

Uskrsno prikupljanje župnog Caritasa U župi Saborsko već je uobičajeno da pred Božić i Uskrs djelatnici župnoga Caritasa prikupljaju hranu za najsiromašnije i najpotrebnije u župi te ih jedan dan u Velikom tjednu posjete i podjele im prikupljeno.

Djelatnica Caritasa u ime Župnog pastoralnog vijeća, gospođa Đurđica Špehar, ovoga je puta prikupila darove i posjetila siromašne. Odaziv je bio nešto manji nego u predbožićno vrijeme, ali je cijela akcija vrlo pozitivna i korisna, ne toliko zbog materijalnih dobara, nego više zbog posjeta i razgovora s usamljenima, kojima je potreban razgovor i osjećaj da netko misli na njih. Njih, dakle, pred naše najveće blagdane dođemo posjetiti i razveseliti.

Naš župni zbor I župa Saborsko, iako malena, i iako se mnogi još nisu ni vratili, ipak nastoji živjeti, raditi, djelovati poput svih drugih župa. Uz novu crkvu i župni kuću, sada bi doista trebalo više graditi živu Crkvu. Od malo povratnika ne može se očekivati puno, ali činimo onoliko, koliko smo u mogućnosti. Tako je osnovan župni zbor u kojem su i mladi i stariji. Oni su još malobrojni, ali pozivaju i druge da im se pridruže. Redovite probe održavaju u župnoj crkvi subotom poslijepodne. Zbor vodi i svira Mario Matovina.

Fra Slavko Antunović i Željko Mačić

Iz župa Presv. Trojstva – Modruš Proslavili smo blagdan Sv. Josipa radnika Sastali smo se 1. svibnja 2007. u crkvi Presvetog Trojstva u Modrušu. Došlo je dobrotvorno podupirajuće društvo sv. Josipa sa Prapuća noseći svoju zastavu, DPD Sv. Marko iz Skradnika sa svojom zastavom. Predvodio sam misu i propovijedao. Rekao sam da i mi u Modrušu imamo sv. Josipa u crkvi na oltaru Srca Isusova kojeg je pokojni župnik Alojzije Kunce donio iz kapelice u ogulinskoj bolnici jer je crkva na Modrušu bila spaljena. Na tom oltaru osim srca Isusova su i kipovi svetog Josipa i svetog Vinka. Tako Modruš sada ima i svetog Josipa.

Pri kraju sv. mise došli su fra Vice Blekić, dekan Tomislav Rogić i kapelan u Ogulinu, Petar Šporčić. Poslije mise svi smo išli u osnovnu školu u Modrušu na zakusku. Došao je i profesor Ivan Tironi koji nam je govorio o povijesti Modruša.

38

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

Proslavili smo blagdan Presvetog Trojstva u Modrušu Nekoliko dana prije blagdana Presvetog Trojstva očistili smo okoliš oko crkve. Porezali smo grane na lipama koje su visjele do zemlje. Tako je sve bilo spremno za blagdan Presvetog Trojstva. Blagdan Presvetog Trojstva smo proslavili 18. svibnja 2008. Išli smo po narod koji je sa zastavama i narodnim nošnjama čekao kod crkve svetog Antuna i poveli procesiju uz zvonjenje crkvenih zvona u crkvu Presvetog Trojstva na misu. Misu je predvodio i propovijedao mons. Dinko Popović iz Rijeke. Uz njega su koncelebrirali župnik iz Lipe Mate Pavlić i župnik iz Zagorja Željko Blagus. Crkva je bila puna naroda, bilo ih je i pred vratima. Imali smo promociju četvrtog broja lista Modruš. Prodavali smo ga poslije mise. Pjevale su osim naših i pjevačice iz Zagorja. Poslije mise narod se razišao po šatorima koji su bili dolje na cesti.

Proslava blagdana Sv. Antuna Padovanskog Uoči blagdana sv. Antuna skupili smo se da bi očistili oko crkve, oko grobova. Na sam blagdan 13. lipnja došlo je prilično naroda na sv. misu. Misa je počela nakon što sam popisao sve molitve i darove na čast sv. Antuna. Pjevale su domaće pjevačice potpomognute zagorskim i ostalim pjevačicama. Poslije mise prodavali smo novi broj Modruša, a narod sam počastio pićem i kolačima.

Grad Modruš Iako svi stariji pisci govore o veličini Modruša gotovo nitko nije mogao iscrpnije opisati modruško naselje i grad modruških građana. To će biti teško učiniti i danas jer nemamo suvremenih opisa Modruša, dok je taj grad još bio u punome životnome cvatu, a ono što nam je od njega ostalo nije ni dovoljno za potpuniju rekonstrukciju ni njegova rasprostiranja, a ni pravoga povijesnog izgleda. Kada stariji autori žele upozoriti na povijesni značaj Modruša, tada redovito ističu njegove crkve i biskupske dvore. Poneki se osvrnu na zidine i kule koje su čuvale grad od neprijatelja, ali nitko nam nije mogao reći kako su izgledale gradske kuće starih Modrušana, gradske ulice, gradski trg.

Malobrojni sačuvani dokumenti spominju nam neke modruške građane, redovnike i plemenite ljude ovoga grada. Iz tih dokumenata znamo da je naselje pod kastrumom s vremenom raslo, šireći se na sve veći prostor, ali je napredovalo i u društvenom položaju s obzirom na javnu, feudalnu, crkvenu i kraljevsku vlast. Najprije će ga ti dokumenti nazivati trgom, trgovištem, zatim ga nazivaju varošicom, gradićem a na kraju i gradom. Izvori nam spominju i neke kuće i palače u gradu. I sami su knezovi krčki Frankopani imali u gradu svoje kuće. Biskup krbavski, prije nego bi se preselio iz stare Krbave u Modruš, morao je imati u gradu svoj stan, svoju kuću. Povijesni izvori će nam spomenuti i neke dvore plemenitih modruških građana, Žudijev dvor na primjer.

Govore nam da je u gradu bio trg - placa, da su se stanovnici grada nazivali purgari modruški koji su knezovima krčkim Frankopanima «činili službe male i velike i plaćali im dacije».

Modruško naselje, varoš ili grad bili su branjeni gradskim zidovima i kulama. To nam je jedino do danas preostalo od modruškog grada. Ti su zidovi i kule dokumentirani pisanim dokumentima, starim crtežima i tlocrtima a moguće ih je i danas u većem dijelu slijediti na terenu. Je li bilo modruških građana i izvan gradskih zidina, možemo opet samo pretpostavljati, dapače za neke nam dvore dokumenti i govore da se nalaze «pod trgom» izvan grada. Takvih je kuća sigurno bilo i na istočnom, ravnijem dijelu terena izvan gradskih bedema, a moglo ih 39

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA je biti i ispod i izvan bedema, na južnoj i zapadnoj padini i podno modruškog brijega. Posebno je pitanje gdje je bio modruški trg – «placa»? Glavnina objekata modruškog naselja: crkve, katedrala, biskupijski dvor te topografske osobine terena upućuju na koliko toliko zaravnjeni dio u trokutu što ga čini crkva svete Trojice – katedrala – sjeverozapadna gradska vrata. Postoji podatak da je kuća modruških purgera bilo i izvan gradskih bedema «pod trgom niže crkve sv. Duha».

Gradski su prostori zatvarali gradski bedemi koji su se spuštali od modruškoga kastruma po strmini brijega na sjevernoj i južnoj strani sve do današnjeg puta. Taj put i danas ide dijelom od južnih vrata uza same temelje i ostatke gradskog zida pa zalazi u sredinu naselja, a odavde dalje ide do sjevernih gradskih vrata. Gradska su vrata bila pojačana pravokutnim kulama bar prema starom tlocrtu. Gradski bedem najbolje se očuvao u svojem srednjem dijelu negdje do visine od 5 do 6 metara. Razvijena dužina gradskih bedema oko naselja grada Modruša iznosila je oko 1200 metara dakle svakako više od jednog kilometra. Na slabije očuvanim mjestima naziru mu se ostaci u tlu, a ponegdje se posve izgubio. Na objema kosinama pod kastrumom i u njegovu ravnom dijelu bio je iskopan gradski opkop.

Povijesna nam slika dokumentira da su gradski bedemi bili pojačani kulama i polu-kulama. No danas su se kružne polu-kule gradskog zida sačuvale samo u dijelu koji je opasivao modrušku katedralu. U donjem dijelu gradskih zidina koje danas prati seoski put, ti su zidovi na dva mjesta izlomljeni, imaju dvostruki lom pod približno pravim kutem što zapravo u obrani ima kvalitetu i vrijednost polu-kule. U jugoistočnome dijelu gradskih bedema zid nas u tlocrtu podsjeća na bastion no prije će to biti rezultat veze postojeće konfiguracije terena koju zid prati negoli gradnja pravog bastiona u gradskim bedemima pogotovo s obzirom na vrijeme kada je čitav taj obrambeni sustav mogao biti sagrađen. Kod ulaznih vrata na sjeveroistočnoj strani stariji nam tlocrt pokazuje ulaznu kulu kroz koju je cesta ulazila, odnosno izlazila iz grada. I danas se tu nalazi nešto što bi bilo moguće definirati kao ulaznu kulu tek je nešto niže od razine na kojoj je današnji put. Odmah do ostatka te kule nalaze se ostaci još nekakva objekta. Je li to bila prostorija za stražare, krčma za trgovce ili pak možda i kakav sakralni objekt? To zapravo izgleda kao da su dvije prostorije dosta tankih zidova bez ikakvih posebnih detalja. Taj je ulaz prema tlocrtu F. Hollsteina bio nešto iznad današnjeg seoskog puta. Dapače on u tom zidu crta dva ulaza: jedan je kroz četverokutnu polu-kulu vodio vjerojatno izravno u južni dio kastruma, a drugi je ulaz bio nešto viši od ugaone kule i vodio je podnožjem brijega kroz naselje do sjeverne kvadratične kule. Svi sačuvani dijelovi gradskih zidova građeni su kamenom lomljenikom bez ikakvih osobnih stilskih ili vremenskih obilježja. Iznimku čine vjerojatno samo kružne polu-kule koje su ojačavale obranu zidova uokolo modruške katedrale, a one po tlocrtu i veličini podsjećaju na takve obrambene objekte građene sredinom ili u drugoj polovici 15. stoljeća. U tom dijelu obrambenih zidova što je i danas dobro vidljivo na istočnoj strani iza apside katedralne crkve bili su iskopani obrambeni opkopi.

Gradske utvrde, kao i kastrum na vrhu modruškog brijega, ipak u nekoliko manjih, ali karakterističnih detalja, govore da je i jedan i drugi obrambeni sustav bio nadograđivan u ranijem i kasnijem vremenu. Ranije utvrde u nešto manjem opsegu građene su vjerojatno negdje sredinom 14. stoljeća.

Dio utvrda uokolo modruške katedrale, oko crkve sv.

Marka te veza toga dijela gradskih zidova s već postojećim sustavom gradskih obrambenih zidova, izvedeni su vjerojatno negdje oko sredine 15. st. Cijeli opkop sačuvanih obrambenih bedema staroga kastruma i gradskih zidova staroga Modruša bilo bi potrebno još detaljnije istražiti, a na nekim mjestima i arheološkim iskopavanjima provjeriti pravac pružanja, dimenzije i možda još neke građevinske detalje. Ta bi nam istraživanja mogla pružiti još neke elemente za potpuniju rekonstrukciju i točniju povijesnu sliku sklopa modruške graditeljske baštine. Posebnim sondažnim iskopavanjima bilo bi moguće utvrditi i prostor nastanjenog dijela modruškog zaravanka uokolo brijega kastruma Tržana jer je dio modruških kuća bio vrlo vjerojatno i izvan gradskih zidina. Posve je pak sigurno da do potpunije slike povijesnog stanja neće biti moguće nikada doći jer se s pravom može pretpostaviti da je najveći dio modruških gradskih kuća, a pogotovo gospodarskih objekata, bio od drvene građe, a ta je naravno posve nestala. Slika starog, srednjovjekovnog modruškog naselja nestala je najvjerojatnije zauvijek već u turskom napadu i razaranju godine 1493. Koliko je od staroga Modruša bilo kasnije obnovljeno, to je također vrlo teško utvrditi.

Zdenko Skender, župnik

40

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

Iz župa sv. Juraj - Lešće na Dobri i Bl. Dj. Marije od utjehe – Trošmarija Proštenje Svetog Križa u Grabrku Dragi prijatelji, čitatelji ZOV-a! Znate li gdje se nalazi mjesto Grabrk? To vam je otprilike na pola puta od župne crkve u Lešću i Trošmarije gdje znate doći na proštenje. U tom se, dakle, Grabrku nalazi kapelica posvećena Svetome Križu. Obzirom da mi, tijekom godine imamo šest misa na otvorenom (svako selo ima i raspelo, zar ne?), tako su i župljani rečenog Grabrka željeli imati svoj dan. Dan kada bi se tamo okupili ne samo oni, već i gosti, rodbina i prijatelji sa strane.

I sada smo problemu pristupili sasvim teološki. Naime, postoje dva blagdana Sv. Križa; jedan u rujnu – to je Uzvišenje Svetog Križa (Exaltationis sanctae Crucis), kojega slavite vi, i jedan u svibnju – Našašće Svetog Križa (Inventionis sanctae Crucis), kojega smo namijenili kapelici u Grabrku.

Tako smo se ove godine, 4. svibnja, po treći puta okupili da bi obilježili taj blagdan. Slučajno je tog dana zapao i blagdan sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca. Eto razloga za dvostruko slavlje.

Liturgija je započela u 17 sati svečanom procesijom kroz mjesto, a nastavila se misnim slavljem pred kapelicom (onoliko mnoštvo doista ne bi stalo u to malo zdanje).

I u procesiji i na misi prednjačili su vatrogasci u svečanim odorama i pod barjakom svog zaštitnika sv. Florijana.

Misno je slavlje predvodio vlč. Željko Bakšić, župnik bosiljevački uz asistenciju domaćeg župnika i brojnih ministranata. U svojoj je propovijedi vlč. Željko govorio upravo o križu. Je li križ simbol patnje i smrti (pa i sramotne u ono vrijeme) ili je nužna postaja prema slavi i vječnosti? Ako je ovo zadnje (a jest), ne pretvara li se križ od mjesta smrti u točku trijumfa nad smrću? Jer «svojom smrću Isus je pobijedio našu smrt». Nadalje, kaže propovjednik, koliko u svojim životima imamo situacija koje bismo, bez dvojbe, mogli nazvati svojim osobnim križevima? I što ćemo onda? U svojem naučavanju Isus je i to predvidio, jer reče: «ako me tko želi slijediti, neka danomice uzme svoj križ i pođe za mnom''. I ne smo prihvati, nego «prigrli i nosi drage volje dokle god On hoće!». Tek onda će se i za nas križ od simbola patnje pretvoriti u simbol pobjede i slave.

U tim mislima misno smo slavlje polako privodili kraju. Lijepom je ozračju pridonio i raspjevani zbor koji je te nedjelje bio posebno nadahnut.

Ne možemo ovdje ne spomenuti marljive i gostoljubive domaćice Grabrka koje su za sve goste priredile okrepu i osvježenje. Vatrogasci su, pak, sa svoje strane priredili slavlje u domu DVD-a Grabrk te proslavili svojeg zaštitnika. Njima nadasve želimo što više slavlja, a manje intervencija.

Reći ćete, dragi prijatelji, pa što, jedno obično misno slavlje. Pa je, ali od takvih se sitnica (misa ovdje, procesija ondje, krunica tamo) i sastoji naš kršćanski život. Ipak, u jednostavnosti i skromnosti je ljepota.

Na kraju vas sve pozdravljaju i žele obilje Božjeg blagoslova vaši prijatelji i susjedi iz župa Lešće i Trošmarija.

Zlatko 41

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA

Iz župe sv. Josipa – Josipdol Zanimljivosti iz Josipdola Tijekom prošlog došašća imali smo mise zornice koje su bile vrlo dobro posjećene, a već su postale redovite u župnom pastoralu. Hvalevrijedno je istaknuti jako veliki broj župljana koji se ispovijedaju u ovoj župi tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana, kao i veliki broj bolesnika koji zovu svećenika da ih kod kuće ispovjede i pričeste. Župni mežnar gospodin Vlado Perković okupio je znatan broj mladih župljana i s njima vodio uređenje i kićenje crkve. Pola sata prije polnoćke grupa župljana (mladi, djeca i odrasli zajedno) odigrali su prigodni božićni igrokaz, na čemu im i ovom prilikom zahvaljujem. Svi božićni blagdani lijepo su proslavljeni, tako smo svečano i lijepo započeli Novu 2008. godinu.

Na spomendan bl. Alojzija Stepinca hodočastili smo u Krašić, posjetili Stepinčevu rodnu kuću u Brezariću, popodne otišli u Žumberak, obišli selo Sošice gdje su časne sestre bazilijanke (grkokatolkinje) i njihov samostan koji je osnovao sam Alojzije Stepinac 1939. godine, a spalili su ga partizani 1942. Kod sestara bazilijanki obišli smo i etnografski muzej. U popodnevnim satima išli smo prema jami Jazovki gdje smo izmolili pobožnost križnog puta.

Sv. Valentina svečano smo slavili 14. veljače kao suzaštitnika naše župe u Josipdolu, a proslavu su uzveličali vjernici i svećenici iz cijelog dekanata. Misno slavlje predvodio je dr. Željko Blagus, župnik Ogulinskog Zagorja.

Moramo istaknuti molitvenu grupu vjernika koja predvodi gotovo sve pobožnosti tijekom čitave godine.

Svakodnevno su u korizmi predvodili križni put, a župnik samo petkom. Ista molitvena grupa predvodi i svibanjske i listopadske pobožnosti koje se redovito mole u župi.

U vremenu korizme vjernici našeg dekanata hodočaste u gospićku katedralu, a njima se pridružio lijep broj i iz naše župe. Tom prigodom vjernici naše župe zajedno s župljanima Tounja posjetili su bivšeg župnika josipdolskog, vlč. Zlatana Sušića koji je sada u župi Bilaj iz koje upravlja i župama Lički Novi i Ribnik.

Sv. Josipa, naš župni blagdan i dan općine Josipdol, ove smo godine – radi Velikog tjedna – proslavili 15. ožujka. Svečano je bilo u cijelom mjestu, a euharistijsko slavlje predvodio je fra Slavko Antunović, župnik plašćanski.

Ove smo godine ponovno imali pobožnost križnog puta na Viničici, na Cvjetnicu, 16. ožujka. Ovaj smo običaj obnovili prošle godine i nadamo se da će uistinu zaživjeti kao nekad što je bilo stara tradicija.

Posljednje četiri godine obnovili smo običaj da se na Veliki petak i subotu čuva Božji grob. Svoje štovanje iskazali su članovi raznih društava i organizacija u župi, u prvom redu članovi DVD-a Josipdol, a onda i ostali.

Prije vazmenog bdijenja mladi su izveli igrokaz koji je zapažen kao vrlo lijepa novost, koju bi trebalo njegovati i nastaviti jer za to ima dosta nadarenih pojedinaca. Dobar odaziv vjernika bio je na korizmenu ispovijed, kao i sudjelovanje u vazmenim slavljima.

42

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA U travnju je održan XXV. Sabor katoličke mladeži u Slunju, na kojem su aktivno sudjelovali i mladi iz naše župe.

Nedjelja Dobrog Pastira, 4. vazmena nedjelja slavi se kao Dan molitve za nova svećenička i redovnička zvanja. Našu župu posjetile su časne sestre Družbe sestara Služavki Malog Isusa. Tom prigodom predstavile su svoj red. Zajedno smo se molili za nova duhovna zvanja i lijepo ih ugostili.

U sklopu ciklusa «Orguljaške večeri u Gospićkosenjskoj biskupiji», 24. travnja u našoj crkvi održan je koncert orguljaša Ante Knešaureka na orguljama koje potječu iz 1906. godine, a izradio ih je majstor Ferdo Heferer (Op. 192).

Sakramenat krizme podijelio je naš biskup mons. Mile Bogović, 4. svibnja, a sakrament je primilo 30 vjeroučenika sedmog i osmog razreda osnovne škole.

Na dan Gospe Trsatske, 10. svibnja hodočastili smo jednim autobusom na Trsat i posjetili Kastav. Na oba mjesta bili smo lijepo primljeni i počašćeni.

Na koncu želim se zahvaliti članovima Župnog pastoralnog vijeća, župnom zboru, članovima križarskog društva «Dragutin Fifka», mladima, mežnaru i njegovoj obitelji i mnogim drugim vjernicima na njihovom doprinosu, dobroj volji i spremnosti da svojim zalaganjem i radom svjedoče svoju vjeru. Zahvaljujem se također nositeljima javnog i kulturnog života naše župe i općine, na čelu s načelnikom gospodinom Zlatkom Mihaljevićem, te DVDu Josipdol, lovačkom društvu «Vepar», KUD-u «Gradina» i svima ostalima koji su na bilo koji način doprinjeli životu i pastoralnom djelovanju u našoj župi Sv. Josipa.

Vlč. Bariša Dejanović, župnik

Iz župa sv. Antuna Padovanskog – Generalski Stol i sv. Mihovila Mrežnički Brest Tragični rastanak Naše župe pogodila je velika žalost, jer nam je u noći od subote na nedjelju Cvjetnicu ubijen u župnom stanu župnik Josip Rafaj. Ovaj nemili događaj ožalostio je mnoge: rodbinu, prijatelje, znance, svu biskupiju i Crkvu u Hrvatskoj.

Toga jutra, na Cvjetnicu 16. ožujka, župnik Josip nije došao u uobičajeno vrijeme slaviti svetu misu u 9 sati u Erdelj. Vjernici su nazvali sakristanku Ružu Gaćak da provjeri što je sa župnikom i ona ga je pronašla ubijenog u kuhinji župne kuće.

Nakon dva tjedna ubojica, povratnik u korenički kraj, uhićen je i pred odvjetnikom u policijskoj postaji priznao je da je ubio župnika. Sada u pritvoru čeka suđenje.

Svoga župnika ispratili smo na čelu s biskupom Milom Bogovićem na Veliki utorak 18. ožujka iz župne crkve u Generalskom Stolu. Ukop je bio na Veliku srijedu 19. ožujka, baš na njegov imendan, u rodnoj Gornjoj Stubici. Ukopne obrede vodio je vojni biskup Juraj Jezerinac. I u Generalskom Stolu i u Gornjoj Stubici bilo je mnoštvo svećenika i vjernika. Skoro polovica naše župe otpratila ga je do groba.

Mjesec dana nakon župnikove smrti, u župnoj crkvi u Generalskom Stolu, okupili smo se u većem broju, a došlo nam je i jedanaest svećenika i slavili smo misu za našega župnika.

Svećenik Josip Rafaj se rodio 6. veljače 1967. godine u selu Šagudovec kod Gornje Stubice od roditelja Ljubomira i Zorice. Gimnaziju je završio u sjemeništu na Šalati u Zagrebu, a teologiju je studirao u Zagrebu i Rijeci.

Za svećenika je zaređen u Rijeci 29. lipnja 1993. Od 1993. do 1995. radio je kao župni vikar (kapelan) na Vežici 43

VIJESTI ŽUPA OGULINSKOG DEKANATA u Rijeci, a zatim u Senju do 1996. Nakon toga imenovan je za župnika u Korenici, gdje je ostao do 2003. godine.

Od 2003. do smrti bio je naš župnik. Uz redovite župničke obveze, Josip Rafaj je od 1. veljače 2004. obavljao dužnost vojnog kapelana u vojnoj kapelaniji Sveti Franjo Asiški i Sveti Antun Padovanski 1. gardijske brigade u vojarnama «Luščić» - Karlovac i «Sveti Petar» - Ogulin. Od travnja 2004. godine, jedan je od urednika mjesečnog lista vojne kapelanije Sv. Franjo Asiški i Sv. Antun Padovanski «Vjernost» koji se tada počeo tiskati. Uređivao je i naš župni list «Obraćenje».

Nakon nemile smrti našega župnika došao nam je u pomoć vojni kapelan iz Karlovca Vladislav Mandura i obavljao svećeničke dužnosti do Bijele nedjelje, a 4. travnja upravu naših župa, u Generalskom Stolu i Mrežničkom Brestu, privremeno je preuzeo fra Vice Blekić, franjevac trećoredac iz Ogulina. On ne stanuje u našoj župnoj kući, nego skoro svakodnevno dolazi iz Ogulina. Tako, iako smo ražalošćeni, ipak nismo sirote, jer se naš biskup pobrinuo da imamo svećenika, koji obavlja sve župničke dužnosti u našim župama.

Pokojni Josip Rafaj je bio graditelj i obnovitelj crkava i drugih župnih objekata. U Korenici je napravio crkvu, u Generalskom Stolu doveo je obnovu crkve skoro do kraja, ostaje još samo bojanje izvana, u Mrežničkom Brestu promijenio je krov na crkvi i postavio drenažu oko crkve, u Mateškom Selu obnovio je staru crkvu, spomenik kulture, u Erdelju je započeo obnovu crkve, na mjestu nekadašnje štale pred župnom kućom u Generalskom Stolu napravio je vjeronaučnu dvoranu i garažu, doduše još nezavršenu, ali krov je na njoj i djelomično je već upotrebljiva. Napravio je iza dvorane malo skladište za alate i drugo i uvelike uredio dvorište oko župne kuće. Novom župniku bit će mnogo lakše živjeti i raditi u prostorima koje je uređivao Josip Rafaj Svećenik Josip Rafaj bio je komunikativan, drag i marljiv čovjek. Mi župljani smo ga voljeli i ostat će nam u uspomeni kao član svake naše obitelji u župama Generalski Stol i Mrežnički Brest. Molit ćemo za njegovu vječnu sreću, a nadamo se da i on moli za nas.

Privremeni župnik fra Vice Blekić se savjetuje s našim župnim vijećima o tekućim poslovima, a mi smo dobro organizirani oko liturgije, uređenja crkava i drugih potrebnih poslova.

Na susretu mladih u Varaždinu bile su dvije srednjoškolke iz Generalskog Stola. Pripremamo izdanje našega lista «Obraćenje» i nastojat ćemo ga izdati do blagdana sv. Antuna, zaštitnika župe Generalski Stol. Novi župnik priprema djecu za prvu pričest (15. lipnja) i za krizmu (14. lipnja).

Proslavili smo blagdan sv. Jurja u Mateškom Selu. Blagdan je uobičajeno slavljen u nedjelju iza 23. travnja.

Misa je bila pred crkvom, euharistiji je predsjedao župnik, a bilo nas je više nego što nas ima u mjestu, jer došli su nam prijatelji i rodbina iz drugih mjesta. Ako bude prikladno vrijeme, na Tijelovo ćemo slaviti misu u Jankovu Selištu kod spomen križa palima za Hrvatsku.

O drugim novostima moći ćete čitati u novom broju Zova. fra Vice Blekić, privremeni župnik

Iz župa Sv. Ivana Krstitelja – Tounj i sv.

Mihovila Ark. – Tržić – Kamenica Dobrotvorni koncert u tounjskoj župnoj crkvi Nedjeljnu misu u župnoj crkvi Sv. Ivana Nepomuka uveličao je 8. lipnja nastup opernih pjevača i članova Hrvatskoga kulturnog kluba Zagreb. Oni su nakon mise, koju je predslavio župnik fra Slaven Mijatović, darovali školi u Tounju pijanino uz želju predsjednika Šime Šimatovića da taj dar pomogne iznjedriti glazbene talente u tounjskom kraju.

Jednosatni koncert u tounjskoj crkvi održali su Miljenka Grđan, Marijana Šokčević, Nikša Radovanović, Alen Ruško i Ivica Trubić izvodeći djela Puccinija, Rossinija, Verdija i Zajca. Na pianinu su se zahvalili župnik fra Slaven Mijatović i načelnik općine Nikola Brletić.

Z. Ranogajec

44

IZ NAŠIH KRAJEVA

Umjetnici u srednjovjekovnoj Lici Poznato je kako je lijep broj sačuvanih glagoljskih rukopisa iz srednjega vijeka vezan uz Liku. Neki su prepisivani na području Like, a neke su prepisivali pisci podrijetlom iz Like, u Lici i izvan Like. Za neke se pretpostavlja da su nastali na području Like ili za potrebe Like. Zanimljivo je i to da se danas niti jedan glagoljski srednjovjekovni kodeks ne nalazi na prostoru Like. A broj sačuvanih vezanih uz Liku je prilično velik. To govori o ljubavi prema knjizi ali i o laganoj prenosivosti kodeksa. U vremenima osvajanja pa i rušenja pojedinih gradova i naselja, kodeks (knjiga) se je lako prenosila i čuvala kao velika vrijednost. Bilo je i slučajeva da su neki od tih kodeksa koji su zarobljeni na području Like uz veliku novčanu (materijalnu) nadoknadu vraćeni vlasnicima i sačuvani do danas.

Na području Like poznat je veći broj sakralnih objekata nastalih u srednjem vijeku. Najveći dio lokaliteta čeka još uvijek, arheološka istraživanja, da bi se mogla dati prava procjena o vremenu nastanka, kvaliteti i stilu gradnje i slično. No činjenica da ima velik broj građevinskih objekata daje naslutiti da je područje Like, istina s malim zakašnjenjem, pratilo kulturna i graditeljska svjetska zbivanja, a posebno zbivanja u priobalnom dijelu Hrvatske.

Razlika je u sačuvanosti objekata između priobalne Hrvatske i Like. Gradovi - komune u priobalju, bili su opasani obrambenim zidinama i nastavljali svoj životni tijek, premda su često i oni bili suočeni s opasnostima i borbi za sam opstanak. A naselja i gradovi u Lici doživljavali su prava uništenja, brisanja s lica zemlje. Pisana glagoljska baština bolje je sačuvana od graditeljske s područja Like. Knjiga se lako prenosila, a sakralni objekti su, nadamo se, bolje sačuvani u arheološkom pogledu. Nadajmo se da će se u budućnosti strpljivim radom; otkrivanjem i prezentiranjem zatrpane prošlosti potvrditi naslućivanja da je Lika i duhovno i kulturno imala bogatu srednjovjekovnu prošlost.

Pisci i minijaturisti - glagoljaši Svaki pisac i prepisivač rukopisnog kodeksa (knjige) je na neki način umjetnik. On osobno stvara, jer je svaki rukopis jedinstven, poseban i zato na svoj način i umjetničko djelo. Pisci su se vježbali u krasnopisanju jer je rukopisna knjiga neobično vrijedna po sebi, a posebno ako je ispisana krasnim rukopisom i umjetnički opremljena.

Misal Kneza Novaka 1368.

Novak, knez krbavski godine 1368. prepisao je glagoljski misal, i to je jedan, po sudu vrsnih poznavalaca glagoljskih rukopisa, od najljepših glagoljskih kodeksa. U kratkom opisu ovoga kodeksa Ivan Milčetić piše: «Pismo osobito lijepo, uglasto. Iskićenih inicijala neobično mnogo. Gdjekoji okružuju veći dio stupca. U inicijalima i nakitima prevlađuje boja crvena, modra i zlatna. Ima i mnogo minijatura». Kodeks je već u srednjem vijeku dospio u Istru a po njemu je pripreman tekst prvotiskanog glagoljskog misala 1483. godine.

Krbavski knez Novak prepisao je ovaj kodeks, što nam ujedno otkriva kako su plemići bili vješti ne samo u mačevanju, vladanju, nego su bili i kulturno i duhovno prosvijećeni, pa su i na taj način utjecali pozitivno i na kulturnu razinu pučanstva i poticali na vjerski i duhovni život svoj narod.

Grgur Borislavić 1375.

Premalo poznat glagoljski krasnopisac s područja Like bio je Grgur Borislavić, pisac glagoljskog kodeksa iz godine 1375., koji se danas čuva u Parizu u Nacionalnoj knjižnici pod signaturom Slave 73. Kodeks su prepisivala trojica pisaca i to Grgur Borislavić, zatim Stjepan i Nikola iz Lindara u Istri. Najveći dio kodeksa (preko osamdeset posto) prepisao je Grgur Borislavić. Dijelovi koje je prepisao Grgur odaju vrsnog znalca, krasnopisca Karlo, HORVAT, Glagolitica Vaticana, u STARINE knj. 33, Zagreb, 1911, str. 212-516. Na glagoljskom brevijaru pisanom 1379. nalazi se ova bilješka: “Let gospodnih Č U O Ž (1487. ) tecaše kada ove knige otkupismo od popa Luke iz Otišja, ke bihu Turci vzeli, a biše je izgubil pop Radoš… a dobre žene to te pomogoše nika grošem, n ika soldinom; Bog jih pomozi i sveti Ivan, ta im budi pomoćnik…”. Str. 514.

Anđela, HORVAT, O srednjovjekovnoj sakralnoj umjetnosti Like, u ARHEOLOŠKA PROBLEMATIKA LIKE, (Znanstveni skup Otočac 22-24. IX. 1974. Split, 1975, str. 127-141.

Ivan, MILČETIĆ, Hrvatska glagoljska bibliografija, u STTARINE knj. 33, Zagreb, 1911. str. 28.

45

IZ NAŠIH KRAJEVA i minijaturistu. Grgur Borislavić, bio je javni bilježnik i kancelar u Skradinu, a rodom iz Modruša. Marin Tadin u svojoj citiranoj radnji za kodeks veli da je «parfaitement conserve et d’une certaine valeur artistique» savršeno dobro sačuvan i da ima izvjesnu umjetničku vrijednost.

Radovan iz Modruša U Zadru, Radovan iz Modruša, imao je sudski proces s gospođom Anom u svezi jedne knjige «Pribe» koju mu je Ana posudila na prijepis a on ju je poslao u Senj na prijepis. Ana 1360. godine sudskim putem traži od Radovana neka joj vrati tu knjigu i ovaj se službeno obavezuje u roku petnaest dana da će ju dobiti i vratiti vlasnici. U ovo vrijeme (1359.) u Senju je prepisivao žakan Kirin, Lobkovicev psaltir.

Nije li «Pribu» Radovan poslao Kirinu žaknu ili možda u neku drugu prepisivačku radnju u Senju? Da li je „Priba“ latinski ili glagoljski tekst nemamo nikakvog saznanja! Ovo slanje na prijepis u Senj početkom druge polovice 14. stoljeća povezuje nas s tiskarskim umijećem (umnažanjem tiskanjem) knjiga u Senju krajem druge polovice 15. stoljeća. Senj se pokazuje u plodnoj izdavačkoj djelatnosti.

Bartol Krbavac, krasnopisac u Zadru 1412-1440.

Bartol Krbavac djelovao je u Zadru od 1410. do 1440., i do danas su sačuvana tri kodeksa koje je prepisao glagoljicom. Kodeksi su djelo stručnoga prepisivača s vrlo lijepim rukopisom a ima i ukrašenih inicijala i manjih minijatura. Kodeksi o kojima znamo da su njegovi: Berlinski misal iz 1402. godine, nekoć je bio vlasništvo frnajevaca trećoredaca u Zadru, Ročki misal, nalazi se danas u Narodnoj knjižnici u Beču (sign. Codex slav 4) i Ljubljanski misal, nalazi se danas u Ljubljani (Narodna in univerzitetna knjižnica, sign.

IIC 162a/2.

Kodeksi se danas nazivaju po mjestima gdje su bili ili se danas nalaze. Bartol je sigurno još prepisao i tako zvani Bakarski brevijar iz god. 1414., ali taj je zagubljen a možda je i potpuno nestao.

Jakov (pokojnog Blaža) Blažević iz Modruša u Zadru Nažalost ne znamo za nijedno djelo koje je prepisao Jakov Blažević, iz Modruša, koji je živio u Zadru u drugoj polovici 15. stoljeća. Jakov je, kako ga službeni spisi opisuju, pisac glagoljskih kodeksa i poznati stručni minijaturista. Godine 1460. Jakov se je obavezao zadarskom plemiću Ivanu de Grisogonisu, zastupniku crkve sv.

Marije u Ceranima kraj Ostrovice, prepisati glagoljski misal i uresiti ga pozlaćenim i bojadisanim minijaturama na pergameni i to onako kako on to već dobro zna, za cijenu 27 zlatnih dukata. On je doselio iz Modruša i nastanio se u Zadru gdje prepisuje glagoljske knjige i posjeduje vinograd u području Gladuše, u distriktu zadarskom.

Umjetnička djela za Liku Na području i izvan Like nastajala su vrijedna umjetnička djela od marnih i stručno osposobljenih djelatnika iz Like. Međutim nije Lika samo stvarala i slala svoje sinove u svijet nego su i umjetnička djela stvarana izvan Like dospijevala u Liku. To što nemamo na terenu (na području Like) sačuvanih djela razlog je dugo vremensko razdoblje kojim su vladali Osmanlije, a k tomu područje je bilo trajno izloženo ratnim sukobima koji uništavaju kulturna dobra, više nego vrijeme i nemar.

Tako drvorezbar i slikar Vid Jakovljev u Zadru 9. listopada 1457. godine obavezao se Mateju Vrbašiću zastupniku crkve sv. Kuzme i Damjana u selu Krkljane u Lici da će izrezbariti okvir i naslikati Blaženu Djevicu Mariju s Djetetom u naručju u sredini, a u četiri pobočna okvira naslikati je trebao sliku sv. Mihovila koji s kopljem probada sotonu, zatim lik sv. Jeronima i likove sv. Kuzme i Damjana. Slika treba biti završena do Božića a ugovorena cijena je bila dvadeset libara. Dio novca drvorezbar je dobio na ruke a drugi dio treba dobiti na završetku posla.10 Isto tako fra Juraj, gvardijan samostana sv. Marije u Krbavi 18. veljače 1462. godine u Splitu pred bilježnikom i svjedocima naručuje umjetničku sliku i okvir kod majstora Antona pokojnoga Radoslava Zara. Slika treba prika Marin, TADIN, Recueil glagolitique croate de 1375, u REVUE DES ETUDES SLAVES 31, Paris, 1954, str. 21-32.

Petar, RUNJE, Grgur Borislavić od Modruša iz Gorice pisac i javni bilježnik glagoljaš, u ZOV, God. XI. Br. 1, (30) Ogu-

lin 2004. str. 37-38.

Petar, RUNJE, Pisci prepisivači Like izvan Like u srednjem vijeku, u ZOV, God. XI. Broj 2 (31), Ogulin, 2004, str. 37-39.

Petar RUNJE, Pisac Bartol iz Krbave spominje se u Zadru od 1410. – 1440. u SLOVO br. 38, Zagrreb, 1988, str. 87

– 91.

Marija, PANTELIĆ, Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca, u RADOVI Staroslavenskog Insituta knj. 5, Zagreb, 1964, str. 5-98.

POVIJESNI ARHIV ZADAR, Johannes de Calcina, sv. V, svešč. 2, 9. VI. 1460.

10 POVIJESNI ARHIV ZADAR, Johannes de Calcina, sv. V, svešč. 8, str. 92r-v. 9. X. 1457.

46

IZ NAŠIH KRAJEVA zivati Krunjenje Blažene Djevice Marije u srednjem polju i u četiri druga polja neka naslika četiri svetačka lika. Slika treba biti lijepa i ukrašena i uokvirena u pozlati. 11 Ovo su primjeri kako Ličani naručuju umjetnička djela za svoje potrebe, nažalost spomenute slike do danas nisu sačuvane već samo spomen o njima.

Mladići iz Like naučnici Već smo vidjeli da su se pisci iz Like nastanjivali u priobalju i obavljali stručno svoje obaveze. Pojedini mladi ljudi dolaskom u novu sredinu nastojali su se usavršavati u pojedinim zanatima i vještinama. Polazili su u škole ili se zapošljavali kod majstora i tako stjecali stručno znanje za samostalni rad. Evo samo nekoliko slučajeva s područja Like.

Ratko Butković iz Like u Zadru 12. svibnja 1399. primljen je za slugu kod slikara Marka Nikolina. 12 Drvorezbar i slikar Vid Jakovljev u Zadru 7. listopada 1454. godine prima na šestogodišnji nauk Luku Blaževog «de Marsin» iz Otešića iz naselja Jurjevića.13 Vitor Crivelli 18. studenoga 1469. godine uzima na osmogodišnji nauk Martina Velića iz Lovinja u Lici.14 Kao što su ovi slikari uzimali naučnike iz Like tako su i drugi majstori i zanatlije primali za svoje učenike i šegrte mladiće pridošle s područja Like u Zadru. Sigurno da su bili dobro došli i na područje drugih priobalnih gradova (Splita, Nina, Raba i drugih) i uključivali se u život sredine. Nisu samo dolazili mladi ljudi iz Like nego su i stručni majstori zalazili u unutrašnjost i obavljali razne stručne poslove.

Snimanje terena Poznati slikar Petar Jordanić od 24. do 29. studenog 1501. godine nalazio se u pratnji zadarskog plemića Ivana Detrika, izaslanika zadarskih rektora, kod krbavskog kneza Ivana i ostrovičkog vojvode Kožula, radi pripreme obrane od Turaka. Jordanićev je zadatak bio da napravi crtež terena.15 Mogli bismo reći da je on jedan od prvih kartografa. Opasnost od osmanlijskih osvajanja sve je više prijetila i područja su jedno za drugim padala pod Tursku vlast.

Zanimljivo je kako kanonik Tomas Katridarić, jedan od ranih glagoljskih tiskara u svojim poznijim godinama (1529.) nalazi se u izvidničkoj službi koja promatra kuda se kreću turske čete. Tomas iz Dubrovnika javlja 1529. godine knezu Obardanči kada je turski car krenuo na vojni pohod iz Carigrada, kada je prešao rijeku Maricu i druge veoma zanimljive pojedinosti o kretanju i zbivanju na tom vojnom pohodu.16 Tomas Katridarić 1509. godine zauzima se kod modruškog vikara Pavla Polovića da se svećenik Gašpar Turčić, njegov suradnik u izdavačkoj tiskarskoj djelatnosti oslobodi zatvora.17 S tiskarima glagoljašima iz najranijeg tiskarskog doba sudjelovao je u tiskarskom poslu i Urban iz Otočca, o kojemu znamo onoliko koliko nam donose kolofoni tiskanih glagoljskih knjiga u Senju.18 Zaključak Svakim novim arhivskim podatkom iz srednjega vijeka otkrivamo sitne pojedinosti o životu na području Like u pred tursko doba i sve više uvjeravamo se kako je to područje bilo bogate duhovne, kulturne i civilizacijske tradicije. Možemo samo žaliti što su povijesni događaji prekinuli takav život koji se gotovo do današnjih dana nije u tom smislu ponovno revitalizirao. Ali vjerujemo i nadamo se da to vrijeme dolazi.

Ogulin, 3. svibnja 2008., Fra Petar Runje 11 Petar, RUNJE, Samostan franjevaca u Krbavi u Tragom stare ličke povijesti, Ogulin, 2007.

12 POVIJESNI ARHIV ZADAR, Petrus de Sercana, sv. IV, svešč. 79, fol. 20, 12. V. 1399.

13 POVIJESNI ARHIV ZADAR, Johannes de Calcina, sv. VIII, svešč. ˝ 7.X. 1454.

14 POVIJESNI ARHIV ZADAR, Johannes de Calcina, sv. VI, svešč. 9. fol. 111. 18. XI. 1469.

15 Emil, HILJE, Gotičko slikarstvo u Zadru, Zadar, 1999. str. 145. i bilj. 17.

16 Ivan, KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Listine hrvatske (Acta croatica), Zagreb, 1863, str. 233-235. 17. VII. 1529.

17 Ivan, KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Listine hrvatske (Acta croatica), Zagreb, 1863, str. 191-192. 10. V. 1509.

18 Anica, NAZOR, Zagreb riznice glagoljice, 1978, Naručnik plebanušev 1507. „..kr knigr bšr komponrnr i korežene po domini Urbani z Otočca i po Tomasu dekonu kanonicih crkve senske...“

47

IZ NAŠIH KRAJEVA

Željezni most preko Dobre Na mjestu gdje se nalazio povijesni prijelaz preko rijeke Dobre koji je povezivao Prapuće sa središtem Ogulina izgrađen je željezni most. Most je građen nakon izgradnje željezničke pruge Karlovac – Rijeka, u drugoj polovici 19. stoljeća – 1875. godine. U to vrijeme već je izgrađen kameni Mollinarijev most u Puškarićima (1874.). Tada je odlučeno da se na Dobri izgradi još jedan most koji bi omogućio povezivanje Ogulina sa Rudolfinskom cestom u vrijeme čestih poplava Dobre. Već godine 1871. počinju u središtu Ogulina pripreme za prilagodbu uličnih pravaca koji vode prema novom mostu. Tada je iza svetišta župne crkve Sv. Križa projektirana ulica (danas Ulica Alojzija Stepinca) koja vodi do desne obale Dobre. Na planu grada Ogulina iz iste godine pod nazivom Stožerno i kumpanijsko sjedište Ogulin u ogulinskoj 3. graničarskoj pukovniji ucrtana je trasa nove ulice i položaj mosta Dobri. U blizini Cesarovca postojala je gradska zelena tržnica koja se prostirala i na prostoru na kojem je trasirana nova ulica. Iz godine 1874. sačuvan je nacrt izgradnje drvene skele koja je trebala omogućiti povezivanje željezne konstrukcije.

Nakon izgradnje novoga mosta, uz današnju Novu cestu, izgrađen je niz novih zgrada koje imaju visoku povijesno umjetničku vrijednost.

Poznat je i graditelj željeznoga mosta preko rijeke Dobre. To je građevinski inženjer Josip (Jozef) Chvala koji rođen u češkom mjestu Jince, 1848., a umro u Zagrebu, 1937. godine. Radio je na svim područjima građevinske struke. Uz željezni most u Ogulinu projektirao i drugi, manji most na cesti kod Srijemskih Karlovaca. To su bila dva prva željezna mosta na području nekadašnje Vojne granice. Čelični rešetkasti most sa zakovicama vrijedno je graditeljsko dostignuće i svojedobno je bio jedan od dva još sačuvana primjerka tih objekata u Hrvatskoj.

Prilazi mostu bili su ograđeni ogradom na kamenom podnožju s gornjim dijelom od kovanog željeza. Most je bio dugačak 42 metra, širina je iznosila 5 metara, visina iznad razine rijeke Dobre preko 30 metara.

Godine 1990. prof. dr. Jure Radić s Građevinskog fakulteta u Zagrebu napisao je o mostu preko Dobre sljedeće: «Čelični rešetkasti most preko Dobre u Ogulinu jedan je od rijetkih još preostalih i dobro sačuvanih reprezentanata jednog – u drugoj polovici prošlog i prvoj polovici ovoga stoljeća, primjenjivanog tipa nosive strukture u mostovima. Most preko Dobre u Ogulinu i most preko Save u Zagrebu (koji nije više na izvornoj lokaciji) jedina su dva sačuvana mosta te vrste u Hrvatskoj, pa ih kao vrijedne spomenike inženjerske kulture na našem tlu svakako treba sačuvati. Čuvanje spomenika može se provoditi pravilnim programom njihove revitalizacije, što bi u ovom slučaju značilo dati mostu pješačku namjenu.»

Postojeća nosiva konstrukcija mosta bila je toliko ugrožena da je 1990. godine preko njega bio zabranjen sav cestovni promet.

Godine 1995. bez obzira na prethodno mišljenje Jure Radića i unatoč neslaganju Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine, Konzervatorski odjel u Karlovcu, prišlo se izradi stručne ekspertize i ugovaranja izvedbenog projekta novoga mosta s Institutom građevinarstva Hrvatske u Zagrebu.

48

IZ NAŠIH KRAJEVA Godine 1987. dr. Jure Radić izradio je idejni projekt novog armirano-betonskog mosta na istom mjestu gdje se nalazio stari most. Novi je most projektiran na temelju ranijeg rješenja pokojnog profesora ing.

Krune Tonkovića.

Most je izgrađen točno na istom mjestu na kojem se nalazio stari most i povezao je Ulicu Alojzija Stepinca (u samom središtu grada) s Novom cestom koja se u Sv. Petru spaja sa Starom cestom i vodi prema Vrbovskom. Na taj način je spojeno središte sa zapadnim dijelom grada. Širina kolnika je 6 metara. Na mostu se nalaze pješačke staze-hodnici za po dva reda pješaka. Ukupna širina mosta je 12,5 metara, dok je ukupna duljina (razmaka čela glavnog nosača) 43,20 metara.

Statički sustav nosećeg sklopa jest greda s lukom. To je predgotovljeni prednapeti betonski nosač koji je ojačan armiranobetonskim lukom.

Uzdužni su nosači prethodno izrađeni u tvornici iz dva dijela i na mjestu izvedbe povezani u cjelinu mokrim spojem. Nakon prednapinjanja prevučeni su preko starog mosta s pomoću posebnih kolica.

Prevlačenje starog mosta izvršeno je preko nosača novoga mosta. Lukovi mosta su međusobno povezani prečkama veličine 1m - 40 cm.

Na kraju izgradnje mosta izvršena je montaža dijelova kolničke ploče.

Oprema mosta projektirana je u skladu sa suvremenim zahtjevima. Tako je ostvarena trajnost mosta i udobnost prometa. Novi armiranobetonski most je svečano otvoren za promet 13. prosinca 1996. godine.

Ivan Tironi, prof.

Literatura: Juraj Božičević, Velika župa Modruš, Zagreb, 1943., str. 66, 75 Mile Magdić, Topografija i povijest Ogulina, Ogulin, 1995., str. 73 Most preko Dobre u Ogulinu (prospekt), Institut građevinarstva Hrvatske, Zagreb, 1996.

Olga Čabrijan, Chvala Josip (Jozef), Hrvatski biografski leksikon, tom 2, Zagreb, 1989., str. 655 Radoslav Lopašić, Urbar modruški, Ogulin, 1997., str. 68 49

OBITELJSKA STRANICA

Hvalospjev jednoj majci Kad nam mjesec svibanj toplim lahorom donese mirise jorgovana, rascvjetanih trešanja i ruža, proljetni zanos osjećamo u sebi i posvuda oko nas.

A svibanj je mjesec naše Majke Marije – Kraljice svibnja. Utječemo se stoga tih proljetnih dana Njoj, osjećamo se bliže Njenom skutu, a kroz zrnca svete krunice predajemo s pobožnošću Majci molitve za naše najmilije, za potrebite, za čovjeka. I u tom Marijanskom mjesecu slavimo i Majčin dan (druga nedjelja u mjesecu) posvećen svim majkama. Zavrijedile su to majke za sve dane i godine žrtvovanja za svoga sina ili kćer, iako će mnoge reći da to nisu bile žrtve već ljubav i samo ljubav za dijete.

Ova pisana crtica uz Majčin dan posvećena je majci – ženi - gospođi Mariji Bertović, dragoj teti Marici. Ona zaslužuje mnogo više. Rođena u obitelji Frković davne 1923. godine uz sestru Anku i braću Ivicu, izbjeglog u Argentinu, Miju te Josipa, svećenika, gospođa Marica je od rođenja pa do danas prožeta pravim kršćanskim duhom. Pobožnost, posluh i rad, kojeg je marno upijala u roditeljskoj kući, ponijela je svesrdno u novi život 1942. godine, u brak sklopljen s gospodinom Tomom Bertovićem.

Teta Marica je shvatila veliki svoj zadatak žene, majke i vjernice te se ponizno, strpljivo i marljivo suočila sa životom. I baš su te njene vrline – poniznost i marljivost - utrle put njezinog bliskijeg odnosa s Bogom i ljudima. U njenom bračnom životu polako su se počele množiti radosti – plodovi ljubavi – željena i s radošću dočekivana djeca. Prvijenac Pave, sestra mu Marija (Ičica), pa redom Ivan, Katarina, Ančica, Mira, Josip, Tomica i Ante (Braco).

Devetero dječice darovala je teta Marica domovini, Crkvi, svome i muževom krilu. Kad je pod svojim srcem nosila deveto čedo, fra. Rajko Kraljev, svećenik, franjevac koji je službovao u Ogulinu, napisao je 1963. godine «Hvalospjev jednoj majci», pjesmu koja je tiskana u njegovoj zbirci pjesama Runolisti, a koju ovdje donosimo:

Tvoj je majčinski put trnovit, ali tvoje su nade ovjenčane ružama koje ne venu.

Ti nisi majka kojoj se usne crvene od ruža, a okrvavljena savjest razdire dušu što si smaknula drago biće pod vlastitim srcem.

Volja je Božja tvoje svjetlo na putu života.

To svjetlo gori ti u srcu.

Toliki niz zaposlenosti ne uzima ti vrijeme i za duhovnu sabranost, pobožno štivo i molitvu pred Euharistijskim Srcem.

Vijenac djece, to je trnje oko tvoga čela koje tako često cvjeta bijelim laticama zadovoljstva.

Kršćanska, mučenička, uzorna majko!

Primi naš hvalospjev, čestitke i priznanje.

Znamo da u svojoj skromnosti ne tražiš pljesak od ljudi.

Tvoja je slava radost u patnji, sreća u dobroj djeci.

Budi blagoslovljena, majko koja rađaš!

Blagoslovljena majko, koja daješ nove stanovnike i Nebu i Zemlji!

Već deveti majčinski plod zrije pod tvojim srcem, i čekaš da ga s proljetnim suncem pokloniš svome Bogu.

Za tvoje boli, muke i žrtve znade samo Onaj koji će biti tvoja najveća plaća i radost.

Ti se ponizno predaješ razapinjanju i svoj križ ljubiš radi Križa Isusova.

Nježno tijelo drage tete Marice plemenito i čestito učilo je i usađivalo miloj djeci najsvetije ljudske vrijednosti. Kroz «Dolinu suza» cijeloga života svjedočila je vjeru do ganuća. Nebrojeno Očenaša i Zdravomarija izgovorile su njene usne, a tom svakodnevnom molitvom krijepila je sebi i svojoj mnogobrojnoj obitelji dušu, a djeca su joj to istom mjerom vraćala.

50

1966. godine katolički tisak je vjernom čitateljstvu predstavio obitelj gospođe Marice kao uzor svjedočenja vjere, duhovnog zajedništva, uzajamne obiteljske i roditeljske skrbnosti bez koje nedostaje toplina i punina života.

U Glasu koncila i Bakarskim zvonima, uz riječi divljenja ovoj velikoj obitelji, zasluženo mjesto pripalo je fotografiji iz 1966. godine majka Marica, djeca: Pave, Ičica, Ivan, Katarina, Ančica, Mira, Josip,Tomica i Ante, otac Tomo

OBITELJSKA STRANICA Tjeskobu i strepnje, umor i neizvjesnost, koje su više od šest desetljeća navirali u brizi za djecu, povjeravala je Gospodaru svoga života i Njegovoj Majci. Redoviti ponizni dolazak u Božji hram i nježnost, koju je darivala i dariva svim članovima obitelji i poznanicima su jedna neopisivo istančana simfonija života ove majke.

Danas je teta Marica okrunjena uz devetero svoje djece s devetnaestero unučadi i desetero praunučadi.

Svi oni često rese njene dane koje provodi u kući sa sinom Tomicom i njegovom obitelji. Tako je bilo i ove godine uz Imendan tete Marice na blagdan Gospodinovog prikazanja u hramu, na Svijećnicu. Oko drage majke okupilo se pedesetak njenih najmilijih čestitara od onih najmlađih do najstarijih potomaka. Nedostajao je jedino njezin neprežaljeni Toma i sin Pave koji živi u dalekoj Holandiji. Dugo u noć trajalo je nepomućeno slavlje i neiscrpna ljubav koja je proizlazila iz svake riječi, pogleda i pokreta.

I kao da je ta tankoćutna žena osjećala neodoljivu snagu te večeri, svoje je osjećaje pretočila u djelić hrvatske tradicionalne poezije i zanosno posegnula u riznicu našeg pjesničkoga blaga, zapjevavši tihim, jedva čujnim glasom stihove narodne pjesme iz svoje mladosti «Majka Mari kosu plela, anđele moj, jablane moj...»

Ančica, Ičica, majka Marica, Katarina, Mira, Josip, Ante, Ivan, Tomica

A pod prstima unuka Ivana i Kristijana te njihovih prijatelja odazvale su se žice tamburice i drhtavi glasovi njenih milih obgrljenih majčinom ljubavlju. Tople suze te noći bile su potvrda da je majčinstvo uz blagoslov Božji i velike žrtve, koje su neminovne, najvrjedniji smisao neumitne prolaznosti ovozemaljskog kratkog života i svijetao put ka Vječnosti.

Ivanka Dimitrijević, nastavnica hrvatskog jezika u mirovini

Sakramentalnost i svrha braka prema «Gaudium et spes» Konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu, «Gaudium et spes», II vatikanskog sabora u I. glavi od broja 47 do 52 bogato raspravlja o braku s različitih aspekata. Iz tog dijela želio bih izvući samo ono što se tiče sakramentalnosti i svrhe braka.

«Gaudium et spes» definira brak kao «intimnu zajednicu života i ljubavi, koju je Stvoritelj utemeljio i providio vlastitim zakonima, sazdaje se bračnom vezom, tj. neopozivim osobnim pristankom supružnika što je adekvatno Božjem naumu, jer je Bog začetnik braka» (GS 48), On je htio da tako bude.

Ono što čini ustanovu braka jest ljubav. Ona je uzrok neopozivog pristanka. Ljubav pak potvrđuje uzajamna vjernost supružnika, «a nadasve posvećuje (ju) Kristov sakramenat» (GS 49). U čemu se sastoji ta sakramentalna Kristova posveta, odnosno sakramentalnost braka?

U koliko je sakramenat osjetni znak nevidljive milosti Božje, u toliko korijen sakramentalnosti braka možemo tražiti već u činjenici da je brak ustanova Božanskog porijekla još od početka svijeta, što je potvrdio i sam Krist (Mt 19,8).

Sakramentalnost nadalje izvire od Krista, «Spasitelja ljudi i Zaručnika Crkve», koji dolazi u susret kršćanskim supruzima po sakramentu ženidbe». (GS 48). On jača njihovu ljubav i vjernost svojim primjerom ljubavi i predanja prema Crkvi.

Krist u sakramentu ženidbe svojom otkupiteljskom snagom uzdiže ljudsku ljubav u božansku ljubav. Uzima je u ljubav kojom je Bog u sebi ispunjen, i liječi je od konflikata uzrokovanih ljudskom grešnošću, posljedicom Prvog grijeha. Sve to čini po spasonosnom djelovanju Crkve (usp. GS 48).

51

OBITELJSKA STRANICA Na te načine supružnici primaju milost da mogu ustrajati u svojoj «uzvišenoj zadaći oca i majke» (GS 48), te osnaženi budu uspješno privedeni konačnom spasenju, tj. Bogu zauvijek. Kršćanski supruzi su radi zahtjevnosti braka i dostojanstva Božjeg ustanovljenja posvećeni tako posebnim sakramentom – ženidbom. Ispunjeni milošću tog sakramenta u vršenju svoje bračne misije - poslanja «sve se više približavaju osobnom savršenstvu i međusobnom posvećenju» (GS 48).

Samim svojim brakom koji je po sakramentu ispunjen milošću, zajednički proslavljaju Boga.

Drugo je pitanje koje se postavlja: svrha braka?

U GS na prvom mjestu naći ćemo istaknuto da je po samoj prirodi stvari svrha ženidbe rađanje i odgoj djece koja čine vrhunac plodnosti bračne ljubavi (usp. GS 48a). Supružnici rađanjem surađuju sa Stvoriteljem i aktivno su uključeni u dovršetak stvaranja svijeta, postaju sustvoritelji. U tome valja gledati veliku i časnu ulogu što ju je Gospodin dodijelio svojim stvorenjima – čovjeku, kruni svojih stvorenja.

Ovome se dodaje i kasnije više obrazlaže (GS 50c) osjećaj jedinstva i uzajamne pomoći u kojoj su supružnici upućeni jedan na drugoga, jedan drugoga nadopunjuju i tako stvaraju kompletnu zajednicu, pa i onda kada nemaju djece (elemenat svrhovitosti braka prema Post 2).

Koncil će ovim dvjema temeljnim svrhama braka dodati još nekoliko elemenata koji nadopunjuju svrhovitost braka. Tako će spomenuti važnu ulogu braka kao slike ljubavi Krista prema Crkvi (GS 48) - što je još Pavlovska usporedba – koji na taj način pokazuje svijetu Spasiteljevu živu prisutnost i istinsku narav Crkve. Ovime kršćanski je brak zapravo svjedočanstvo vjere i uprisutnjenja Kristove spasiteljske milosti za sebe i druge.

Sa svim tim komponentama brak je upućen na dobro čitave osobe, on ju čini kompletnom i ostvarenom. Kao zajednica – obitelj sačinjava, od ostvarenih i cjelovitih osoba, najbolju školu potpune čovječnosti za rast novih generacija. Samo takav ambijent «ostvarenih» garantira kvalitetan odgoj djece.

I na kraju spomenimo da Koncil ne govori o braku kao lijeku požude (remedium concupiscentiae) kao što su to naučavali neki od Otaca. Što više konstitucija GS naglasit će da je brak i bračni čin po sebi častan i dostojan (GS 49). trs

O ljubavi i braku Dvoje mladih ljudi upoznaju se, zaljube i vjenčaju. Danas nema dogovorenih brakova, većina se ženi jer je zaljubljena i sve bi trebalo savršeno funkcionirati. Ali… Već nakon nekog vremena, nekoliko godina događa se: «odnosi su teško – trajno poremećeni», «njihovi karakteri se ne slažu» i oni žele rastavu braka. Osoba koja je u našim mislima fizički savršena, koju ste idealizirali, uljepšali i obožavali postala je obično ljudsko biće koje ima svoje mane. Naravno, ta osoba ima i svoje dobre strane, ali oni koji su pred rastavom ne vide više te dobre strane u svom partneru. Vide samo mane i pogreške. S godinama te pogreške i nedostaci rastu i rastu i postaju velike poput kuće. Njihova udaljenost i netrpeljivost sve je veća…

U svakom 'normalnom' braku trebala bi postojati potreba da budemo jedni drugima sluge, da budemo ponizni, strpljivi, da usrećimo jedni druge. Stvar je vrlo jednostavna: stani uz osobu koju si izabrao, odradi svoj dio posla i nemoj pobjeći ako ti se nešto ne sviđa. Za to treba velika duhovna snaga, potpuno povjerenje u Boga. Ne treba biti zabrinut jer kao što kliče pjesma: «…Bog je tu, Bog je s nama tu…».

Sv. Franjo Asiški je molio: O Božanski gospodaru, daj da ne težim toliko za utjehom, nego da tješim, za razumijevanjem, nego da razumijem, za ljubavlju, nego da ljubim, jer davanjem primamo, opraštanjem nam biva oprošteno, a umiranjem se rađamo za vječni život.

Božica Brozović

52

MOZAIK

Posveta bezgrešnom Srcu Marijinu Povjeriti svijet bezgrešnom Srcu Marijinu znači: po zagovoru Majke pristupiti k samom Izvoru onoga života što je provreo na Golgoti. Taj Izvor bez prekida ključa otkupljenjem i milošću. U njemu se neprekidno obnavlja naknada za grijehe svijeta. To je trajan Izvor novoga života i svetosti.

Povjeriti svijet bezgrešnom Srcu Majčinu znači: ponovno se vratiti podno križa njezina Sina. Još više, to znači povjeriti svijet samom probodenom Srcu Spasiteljevu te se tako približiti samom izvoru njegova otkupljenja.

To je otkupljenje uvijek veće i obilnije nego ikoji čovjekov grijeh, štoviše nego i sam «grijeh svijeta». Snaga otkupljenja bezgranično je veća od svih mogućnosti zla što se nalaze u čovjeku i u svijetu.

Ivan Pavao II.

Ustrajnost Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom. Ovo je čovjek radio iz dana u dan.

Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom. Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan potrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo je ga je savjetovati: «Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikad nećeš pomaknuti.» Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. «Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?» mislio je. «Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno.»

I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. «Gospodine», reče, «dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?» Gospodin mu, sažalivši se, odgovori: «Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako? Pogledaj se. Tvoje ruke su snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv je bio da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen.»

Nekad, kad čujemo Božju riječ, želimo koristiti vlastiti um kako bi odgonetnuli što On želi, a zapravo ono što Bog od nas traži je jednostavno: poslušnost i povjerenje u Njega. Na sve načine treba vježbati vjeru koja pomiče planine, ali ipak je uvijek Bog onaj koji zapravo to čini. Ova me priča podsjeća na riječi Oswalda Chambersa: Bog nas ne poziva da budemo uspješni, nego poslušni.

Nepoznat autor 53

MOZAIK

Ne brinite se tjeskobno

Postoji priča koja kaže da se jednog jutra u Africi probudio jedan lav i razmišljao je ovako: «Ja danas moram biti brži od gazele ako želim preživjeti.» Tog istog jutra probudila se jedna gazela. I mislila je ovako: «Ja danas moram biti brža od lava ako želim preživjeti.»

Kad se ujutro probudiš, kako se osjećaš, kao lav ili kao gazela? Reći ćeš: «Ne pada mi na pamet ni lav ni gazela. Samo znam da taj dan moram preživjeti!» U tome je cijela poanta! Svatko želi preživjeti svoj dan umjesto da ga dostojno proživi. Od najmlađih pa do najstarijih krećemo ujutro rano na posao, crnčimo cijeli dan, a završavamo kasno navečer dolazeći kući umorni. Uzeli smo mnogo obveza, što nije po sebi loše, ali obveze ako ih uzmemo previše mogu nas satrti, mogu od nas učiniti robove osobito ako njima želimo još više zaraditi. Dolazimo kući umorni i pritom ne nalazimo vremena ni za svoju ženu, svoga muža, svoje dijete. Život modernog čovjeka pun je stresova, nervoze, psihičkih šokova, visokih tlakova, čireva na želucu, srčanih udara i raznoraznih karcinoma. Moderan čovjek pije na tone pilula za smirenje! I opet nema mira! U najmodernije i najnaprednije vrijeme čovjek uživa pasji život kakav do sada u povijesti svoga postojanja nije uživao! Danas čovjek živi nenormalno: sve je u trci, nervozi i panici. Nitko ni za koga nema vremena. Čak se nema vremena ni za sebe. Svatko trči da bi preživio, zaradio, imao više od drugih, živio kao «lord». A živi zapravo kao pas!

Isus nas opominje: «Ne budite zabrinuti za život svoj: što će te jesti, što će te piti; ni za tijelo svoje: u što će te se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela.» (Mt 6,25). Isuse pa ti stvarno ne znaš što je moderan život. Ti ne znaš što je trka. Lako je tebi bilo živjeti! Niti je bilo auta, ni semafora, ni tvornica, ni televizije, ni struje! Sve je išlo polako. Nitko se nije nizašto morao jako brinuti. Uđeš u čamac i s apostolima

54

loviš ribu. Ako što uhvatiš dobro, ako ne isto dobro, biti će sutra. Nisi imao od čega dobiti čir na želucu! Eh kad bi ti živio u današnjem vremenu vjerujem da ne bi tako govorio.

Nije točno! Isus želi reći: kad god u svom životu ne računaš s Bogom, živjet ćeš kao pas! A svaki čovjek koji ne računa s Bogom živi tjeskobno, brine se panično za sutra i misli da sve ovisi o njemu. Taj onda radi i danju i noću, i svetkom i petkom i nedjeljom i blagdanom.

Brine se i stekne veliki novac pa zbog nemara i nedostatka ljubavi izgubi djecu! Kupi veliku kuću, a rastane se sa ženom! Vozi dobar auto a rastjera prijatelje! Ima sve, a nema nikoga! Ostaje sam u svojoj prelijepoj vili zabrinut, razočaran, osamljen i nemiran. Zašto? Jer je u svojoj prevelikoj zabrinutosti izgubio najveću vrijednost, Boga. U običnoj maloj daščari čovjek može biti zadovoljniji i sretniji s Bogom nego u raskošnoj vili bez Boga.

Kad je Majku Tereziju pitao jedan novinar gdje nalazi toliku snagu da cijeli dan izdrži sa siromasima u smradu čisteći im rane, ona ga je dovela do svetohraništa i uprla prstom u nj: «Ovdje je sva moja snaga.

Ovdje započinjem svaki svoj dan. Stoga je svaki moj dan sretan. Dok obilazim ulicama tražeći bolesne uvijek molim krunicu». Eto to je cijela filozofija sretnog i radosnog života. Početi dan s molitvom, živjeti preko dana s Bogom i završiti dan s molitvom na usnama.

To znači biti sretan, miran i staložen. Kad se takav čovjek ujutro probudi neće početi panično trčati u svoj

dan nego će mirno, staloženo i radosno krenuti u svoje dnevne dužnosti potpuno svjestan da je Bog njegova snaga i njegov korak.

Tko korača s Bogom neće biti tjeskobno zabrinut za sutra, a tko korača samo sa sobom biti će uvijek u panici i strahu od sutrašnjice. A džepovi će mu biti puni apaurina i pilula za smirenje.

P. Š.

MOZAIK

Životni cilj Čovjek je, kako nekada tako i sada, putnik koji teži nekom idealu, tj. životnom cilju, no kako ga ostvariti i kako ga prepoznati? Danas često životom idemo spontano, bez točnog usmjerenja, bez putokaza i sredstava koji su nam potrebni da ga izdržimo, da ga dovršimo i ispunimo. Pod utjecajem ovo-svjetovnih dražbi i socijalnog okruženja osljepljujemo i postajemo recesivan član mase koji hoda skrovitim, prikrivenim putovima kojima bježi od odgovornosti, tj. pokušava se sakriti od onoga pred kime će morati položiti odgovornost za taj put. Da bi put započeo treba se odlučno otisnuti od mase koja izgubljeno luta u beskrajnom prostoru i vremenu bez izgleda na dugotrajnu sreću. Imati cilj znači biti individualan, s vlastitim ne nametnutim stavom koji je u skladu s Božjim zakonom. Kada postanemo jedinstveni, postat ćemo istinski putnici, tj. putnici koji su si točno zacrtali smjer kojim žele hodati i cilj koji žele ispuniti. No ne smijemo zacrtavati putove i određivati ciljeve sebično i jednostrano. Pri određivanju cilja dva su bitna faktora: ja i moje samoodređenje i Božja volja, tj. savjet koji nam preko posrednika i izravno upućuje.

Bog mi daje temelje, a ja na tim temeljima gradim kuću, u ovom slučaju «uređujem» život. Svaka naša odluka nije dobra, niti jednako vrijedna i na to smo često upozoreni. Dobar život jednak je životu sa, po i u Bogu.

Kako i zašto treba odrediti životni cilj, prihvatiti ga i izvršiti?

Naš život je poziv i zadatak, a životni cilj koji smo odabrali slušajući naš unutarnji glas razuma odraz je Božjeg plana s nama i najbolji način da ostvarimo naše poslanje. Pozivi koje osjetimo su mnogostruki, a na nama je da se opredijelimo za onaj pravi. Često se pojavljuje «zavodnik» koji nas pokušava odvući od pravoga puta i ugušiti Božji glas u nama tako da nam pokazuje slike i prizore blagostanja, prividne sreće i užitka. On govori da je glavni i temeljni cilj života postići sreću, uspjeh i slavu na ovom svijetu, tj. napraviti ga što više moguće ugodnijim i lakšim. No je li to zaista pravi put? Što će vam sva sreća ovoga svijeta ako nemate vjere, ako niste u dijalogu s Bogom!? Sreća i patnja su dvije krajnosti, dva kontrasta, no bliže su po značenju nego što bi čovjek zdrava razuma očekivao, jer jedino preko patnje i muke možemo postati baštinici Kraljevstva Božjega i time one prave radosti koja nas očekuje na drugom svijetu ako smo prihvatili i ponijeli naš križ, započeli naš križni put, bili poniženi i ismijani, patili za vjeru i istinu, te na koncu rekapitulirali svoj život pred Bogom, stavljajući točku, tj. izgovarajući svoje zadnje DA na sva svoja djela i nedjela.

S Kristom smo zajedno u smrt ukopani i po njemu ćemo novi život zadobiti, zato ne tražite lakše putove i lagana rješenja već odlučno uzmite svoj križ i krenite. Krenite na put spasenja i neizmjerne sreće koja je istinski cilj, a on je jedino ostvariv preko smrti na križu. Kada kažemo smrt na križu, to ne mislimo doslovno.

Svakodnevno umiremo za nešto, roditelji za svoju djecu, djeca za roditelje te općenito za naše prijatelje i bližnje jer našom simboličnom smrću bivaju spašeni oni za koje umiremo. No i mi postajemo veći pred Bogom, ta simbolična smrt će imati više koristi za naše spasenje duše nego za onoga za koga smo ju podnijeli, iako toga često nismo svjesni. To je simbol nesebične ljubavi i žrtve kojom služimo Bogu i čovjeku, a preko nje postajemo još sličniji i bliži Kristu u njegovoj muci i smrti na križu. Dok smo mi bili grešnici, Isus je za nas svoj život na križu položio da bismo mi bili spašeni i nitko neće uspjeti prinijeti veću žrtvu nego onu koju je Isus prinio.

Kada čujemo riječi: patnja, muka, bol itd.,obuzima nas strah i nesigurnost te odlučujemo odustati od puta smatrajući se preslabima i nesposobnima da izvršimo naum i zadatak koji nam je Bog uputio. To se događa jer ne razumijemo što nam se time poručuje, nismo sposobni proniknuti u dublje značenje neke poruke ili savjeta koji nam Bog daje da bismo bili spašeni od sadašnje patnje i privedeni k vječnoj radosti. Patiti znači položiti neke sitne svakidašnje žrtve kao npr.: moliti se, biti ponizan, biti spreman pomoći bližnjemu u nevolji, uložiti trud u neku stvar od koje osobno nemamo profita ili jednostavno biti neprimjetni, ali prisutni i aktivni u svijetu i zbivanjima oko nas bez isticanja i častohleplja. Za te i ostale situacije prividne boli i muke smatramo se slabima, te svoju slabost objašnjavamo nedostatkom Božje intervencije u našem životu. Svatko tko krene na put i u njemu želi ustrajati treba znati da je Bog uvijek uz nas i da nas nikada ne napušta te da uvijek možemo računati s njegovom potpunom prisutnošću, zauzetošću i zainteresiranošću za naš život. Svima koji se osjećaju usamljeno te sumnjaju u Božju prisutnost u njihovom životu upućujem sljedeću priču: 55

MOZAIK «Sanjao sam jedne noći kako šetah sa svojim Gospodinom duž morskog žala, i najednom, kao u filmu, vidio sam cijelu svoju životnu putanju. Svako razdoblje bilo je označeno otiscima stopala u pijesku. Jedna su pripadala meni, a druga mom Gospodinu. I kad je posljednja scena prošla ispred mojih očiju, shvatih da su najteži trenutci mog života bili praćeni samo otiskom jednog hoda. Sav zbunjen obratio sam se Gospodinu: 'Zašto si me u trenutcima moje patnje i boli ostavljao samoga?' – 'Kako znaš da si bio sam?', upita me Gospodin. 'Pa vidjeh na pijesku otisak samo jednih stopala!' Zatim me Gospodin uze za ruku, pa mi reče: 'Dijete drago, nikad te nisam ostavljao sama, a najmanje u trenutcima tvoje kušnje. Tamo gdje vidiš otisak samo jednih stopala ne zaboravi da su to moja, a ti si u tom trenutku bio nošen na mojim leđima.'»

U ovoj priči možemo pronaći sebe, svatko na svoj način. Koliko smo puta izazvali Boga našim sumnjama u takvim situacijama, u kojima se njegova prisutnost očituje na način koji može prepoznati samo ona osoba koja čvrsto vjeruje i ne sumnja. Zato moramo početi proces produhovljenja da bismo postali sposobni vjerovati, te se potpuno prepustiti Bogu i njegovoj pomoći. Sve naše brige i muke simbolički rečeno moramo staviti u neku posudu na kojoj je natpis: BOTPSO (Bože o tvojoj pomoći sam ovisan). Kada sve svoje brige prepustimo Bogu, ne smijemo zaboraviti da je stvorenje isto zaduženo i odgovorno za svoje spasenje. Tada se možemo ponovno posvetiti ljepotama ovoga svijeta te uživati u Božjem stvorenju.

Za kraj želim naglasiti da je Isus Krist put, istina i život.

Isus je put koji nas vodi do spasenja, Isus je istina koju na tom putu moramo svjedočiti i Isus je uzor života kojega na tom putu moramo živjeti. Takav put je ujedno i put rasta na kojem postajemo autentični, duhovno zreli, sposobni za primanje Božje ljubavi i milosti po Božjem Sinu, Gospodinu našemu Isusu Kristu.

Nama se stavlja na raspolaganje izbor o tome kakav život želimo živjeti. Hoće li on biti introvertirano materijalističan, tj. u sebe zatvoren, strogo ograničen na moje želje i misli bez Božje prisutnosti, duhovnosti i okrenut propadljivim stvarima koje ne možemo uzeti na drugi svijet? Ima jedna poslovica koja kaže: «Mrtvačko odijelo nema džepove!» Ili drugi i pravi izbor koji je bezuvjetno otvoren Bogu, njegovu savjetu i naumu o nama i našoj sudbini? Na nama je da se odlučimo i da na koncu snosimo posljedice donesene odluke!

Dino Paušić

Postajem prvopričesnik Nakon sakramenta krštenja uskoro ću primiti i sakrament Prve pričesti. Na Posljednjoj večeri Isus je pretvorio kruh u Tijelo Kristovo, a vino u Krv Kristovu.

Veselim se danu kada ću primiti Tijelo Kristovo i osjetiti Isusa u potpunosti, osjetiti kako ispunjava moje srce, dušu, moj život…

To će biti moj prvi istinski susret s Isusom, naše upoznavanje i druženje zauvijek…

Antonio Puškarić, III. razred

56

MOZAIK

Vječna je ljubav njegova Mnogi danas ne žele ni misliti ni govoriti o smrti. Snivaju neki svoj san i ne žele da ih itko iz njega budi, kao da ih se sve to skupa ne tiče.

Mislit će o tome kad dođe vrijeme potpuno uvjereni u to da oni imaju vremena. Smrt je jedina sigurna stvarnost koja ima biti, a čini se da smo za nju najmanje pripremljeni. Zamislimo se malo nad svojim životom i razmislimo s čime ćemo pred Boga, što ćemo mu donijeti, koliko smo Ga za života ljubili, koliko ga u malenima gledali, koliko smo uopće sposobni prepoznati potrebu u drugome, a koliko spremni od sebe nešto dati? Svi smo toliko potrebni tog razumijevanja, a malo nas je koji smo ga zaista spremni i dati. I onda, kako ćemo tako siromašni pred Boga?

Ne bi li nas, koji se zovemo kršćani, to trebalo žešće mučiti? Čime li sve ne zataškavamo svoju savjest? «Pa nije to na meni, onaj drugi će, nije to tako važno, pa nek' se i sam malo potrudi…!»

Samo da nas nitko ne dira, samo da nas nitko ne pomakne iz naše kolotečine! Čim tako mislimo već smo se osudili! Nama je dobro jer smo mi 'kao dobri', a oni koji nemaju, koji su bolesni, kojima ne ide, njima ni ne treba bit dobro, zato jer su sigurno negdje nešto zgriješili pa ih Bog sada zato kažnjava i tako smo mi «dobri» rasterećeni svake odgovornosti prema njima. Ono «ljubi bližnjega svoga» to je Bog valjda mislio samo na dobre bližnje!?

Zapitaj se zato: Činim li ikome dobro? Ovdje smo jedni zbog drugih. Bitno je samo ono što smo jedan drugome učinili. To je ono što nosimo Gospodinu. Neka nam se zato duboko urežu u srca riječi psalma: «Ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje, nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše» Renata Špehar-Vojvodić

Vjeruj, traži, nađi Vjeruj u ljepotu, traži ju: u rumenoj zori, u fascinantnom sutonu, u beskraju nebeskog svoda, u plavetnilu morske pučine, u spektru duginih boja, u opojnom mirisu cvijeća, u zlatnožutom jesenskom lišću, u livadi okupanoj jutarnjom rosom.

Traži ljepotu: u dječjim očima i u svojim sjećanjima, ali je nađi u sebi.

Vjeruj u ljubav.

Traži ju: u sunčevoj zraci koja ti dodiruje lice, u lahoru koji mrsi tvoju kosu, u pjevu ptice koji te budi u osvit dana.

Traži je u blistavom dječijem pogledu i u dubini ljudskog srca.

Traži je traži svuda oko sebe, ali je nađi u sebi.

Vjeruj u život i živi ga svjesno.

Traži od života zdravlje, Božji mir, blagoslov i srce koje će tebi odano biti i s tobom život dijeliti. Život je dar.

Sjeti se toga svaki dan i zahvali Bogu na daru tom.

Al' kad dođe čas, usni miran san i spremno pođi Ocu svom.

Nađi u Kraljevstvu nebeskom svoj novi dom i živi život vječni.

Nada Stipetić 57

MOZAIK

Prazno srce?

Danas je «moderno» da se na misi, na duhovnim koncertima i na duhovnim obnovama plješće, pjeva na engleskom, pa čak se izvode svakakve koreografije.

Sve se to radi da bi se bolje i jače doživjelo Boga. Često puta se čuje da nakon duhovnog seminara ili duhovnog koncerta čovjek ostane prazan. Onda se pitamo zašto se to događa? Čovjek je izgubio jednostavnost. Bog je jednostavan, a čovjek Ga komplicira. Bog se događa samo u srcu.

Kako će čovjek u srcu doživjet Boga kad mora razmišljati o koreografiji? Normalno da ne može. Da bi

čovjek u srcu doživio Boga treba isključiti mozak, treba se spustit u srce, a za to treba mir. Izgleda da je to čovjeku najteže. Zadnje vrijeme kao da su i duhovni pjevači ostali praznog srca, uopće više ne zrače Bogom. Mašu rukama i nogama kao da su radosni jer imaju Boga u srcu, a kad malo dublje pogledaš, srce im je totalno prazno, rijetki su oni koji zrače Bogom. Kad imaš Boga u srcu, ti zračiš Bogom, iako pjevaš bez ikakve koreografije. Dok se ne vratimo normalnom slavljenju Boga, bez koreografija, nećemo imati ispunjeno srce. Srcem shvaćajmo Boga, srcem Ga doživljavajmo!

D.

Što je sreća?

I vi i ja, i svi ljudi na ovom svijetu težimo za boljim životom.

Imamo milijun želja i uvijek hoćemo više od onoga što već imamo.

Nikad nismo zadovoljni. Često govorimo da smo nesretni, a zapravo nemamo pojma koliko smo u stvari sretni…

Bila sam u posjetu bolnici za djecu s posebnim potrebama. Kad smo došli, čitav moj razred, dočekali su nas s veseljem. Prije nego smo ušli u bolnicu, jedna od njegovateljica nam je rekla: «Ovi ljudi su zaboravljeni ljudi, njih nema tko posjetiti. Roditelji su ih ostavili kad su saznali da im je potrebna posebna briga. Iako mnogi ne mogu ni govoriti, itekako osjete nježnost. Poklonite im osmjeh i bit će sretni.»

Mislim da su te riječi mnoge moje vršnjake potakle na razmišljanje. Doista, ljudi u toj bolnici bili su neizmjerno sretni kada smo im se samo nasmiješili. Imala sam osjećaj da je čovjek u invalidskim kolicima, koji ne može govoriti, bio sretniji od svih onih ljudi koji imaju i zdravlje i obitelj i prijatelje i novce…

Treba biti sretan zbog malih stvari. Kako ćemo biti sretni ako uvijek hoćemo još, još i još… Zar nije sreća već samim time što imamo život? Sreća je u malim stvarima. Sreća je u cvrkutu ptica, u prirodi – lijepoj i čudesnoj.

Sreća je u molitvi, nadi, vjeri i pouzdanju… Sreća je u obitelji i prijateljima koji ti pomažu i vjeruju ti… Sreća je tu… pored tebe.

Ana Beganović

Spomen 63. obljetnice blajburške tragedije Središnja komemoracija u povodu 63. obljetnice blajburške tragedije održana je u subotu 17. svibnja na Blajburškom polju. Komemoracija je započela molitvom kod grobnice hrvatskih žrtava na mjesnom groblju u Unter-Loibachu, nakon koje su okupljeni u procesiji krenuli do Blajburškog polja. Misu pred desetak tisuća hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine predvodio je hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk u koncelebraciji s generalnim tajnikom HBK Vjekoslavom Huzjakom, ravnateljem Ureda za inozemnu pastvu HBK i BK BiH don Antom Kutlešom i pedesetak svećenika. Na po-

58

MOZAIK četku mise, u ime biskupskih konferencija Hrvatske i Bosne i Hercegovine biskup Štambuk osobito je pozdravio one koji se sjećaju 19. svibnja 1945. i koji su sačuvali tu uspomenu, a mlade iz domovine i inozemstva pozvao da im znak bude ljubav prema domovini te iskrena želja da žive u miru sa svima. Predstavnike ostalih vjerskih zajednica, Vlade i zastupnike Hrvatskog sabora pozvao je da to bude iskreni susret pred Bogom «koji nas voli i koji bi želio da jedni druge volimo i da u svoj život unesemo molitvu kao hraniteljicu dobroga».

Dolazim ovdje na ovu prvu postaju hrvatskog križnog puta vjerujući u Boga, dolazim kao čovjek koji ima ljubav prema mojoj Crkvi koja me uči ljubiti, koju volim kao svoju majku i čije principe promišljam uvijek i nabrajam sebi i drugima svetih deset zapovijedi Božjih, uključujući i onu petu «ne ubij», istaknuo je biskup na početku propovijedi. Dovela ga je ljubav prema domovini, narodu, osobito onom dijelu koji je prešao ovom dolinom suza u pravom značenju riječi, koji je hodao križnim putem započetim ovdje u Bleiburgu. «Dovela me moja Crkva koja uz ovaj moj narod želi biti u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti», rekao je biskup, te podsjetio kako dolazimo ovdje cijeneći bogoljublje, čovjekoljublje, bratoljublje, domoljublje i rodoljublje. Te prevažne poznate kvalitete, tako tražene, skoro kao ljudske stožerne kreposti, a kreposti koje se malo po malo u nama gase, i kao da nismo prepoznatljivi u određenim momentima, nažalost, ni sebi ni drugima. Istaknuo je kako ne želi na tom mjestu sijati nasilje i mržnju, jer učitelj Isus Krist uči ljubavi, praštanju i milosrđu. Također ne želi biti sudac, a ni najmanje onaj koji će zauzeti ulogu Poncija Pilata i oprati ruke i na prečac osuditi ili označi nekoga zločincem ili ubojicom, jer u nama kao vjernicima nasilje ne postoji, ali postoji vapaj za istinom, podsjetio je na riječi koje je protekle godine na blajburškom polju izrekao zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Biskup je potom uputio apel svima koji znaju gdje su grobnice, jame, «tko je naređivao, tko izvršavao». «Budite hrabri i učinite čin priznanja, učinite pokajanje, pomozite svi vi koji nešto znate, svi koji ste ovdje sudjelovali.

Pomognite ovom narodu da konačno dođe do cjelovite istine koja oslobađa», pozvao je biskup Štambuk.

Istaknuo je kako ne želi uspoređivati Bleiburg i Jasenovac. Zločin je ubiti nevinoga bilo u Jasenovcu, bilo u Bleiburgu. Zbog Jasenovca mnogi su platili glavom, a žrtve su imale svoj cvijet i u pravom i u prenesenom smislu riječi, a žrtve Bleiburga nije se smjelo ni spominjati, jer bi i sam spomen na njih bio karakteriziran kao zločin. Iskreno želimo žaliti za svakom nevino ubijenom žrtvom, osobito bez suda i dokazane krivice, rekao je biskup Štambuk te pozvao državu Hrvatsku da istraži sve logore bilo čiji bili, sve tvornice smrti, da istraži svih onih 1300 masovnih grobnica nastalih na kraju i nakon II. svjetskog rata. Pozvao je i povjesničare da istraže istinu o svima koji su pobijeni tijekom II. svjetskog rata, na kraju rata i osobito nakon rata.

Bleiburg je prva postaja križnoga puta. Mnogi rovovi, svaka rijeka usputna, svaki most nepremošćen, osobito svaka jama, to su bile sljedeće postaje, ali ona 14. se ne zna, rekao je biskup Štambuk te podsjetio da je Bleiburg i simbol svega onoga što je slijedilo i trajalo punih 45 godina. No, hrvatski put križa, nažalost, još uvijek traje. Traje drukčijim metodama i trajat će sve dok prava i cjelovita istina ne dođe na vidjelo. Narode Božji, narode putnički i patnički, pođi svojim kućama odavde s ovog mjesta stradanja, pun nadanja i dobre volje, pođi, moli i zavoli još više svoju Crkvu i svoj narod. Voli majku domovinu i nosi je u srcu gdje god pođeš, poručio je biskup Štambuk.

Liturgijsko pjevanje predvodili su združeni zborovi iz Gospićko-senjske biskupije kojima je ravnao Ivan Prpić, a za orguljama pratio Milan Dučić.

Komemoraciju je organizirao Počasni bleiburški vod pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. U pozdravu na početku spomena potpredsjednik Hrvatskog sabora Josip Friščić, između ostaloga je ustvrdio da preživjeli ne traže osvetu nego humano ljudsko zadovoljenje pravde. Civilizacijska je potreba da svaki zločin bude kažnjen i pravda bude zadovoljena jer se samo na pravdi može graditi pravedan mir, a teza da ratni zločin može imati opravdanje jednako je pogubna danas kao i u Bleiburgu 15. svibnja 1945. Istaknuo je kako je za oživljavanje spomena blajburške tragedije nemjerljiv doprinos dala Katolička Crkva koja je slijedila Božju istinu o pravu svakoga čovjeka na život, slobodu i domovinu, te uvijek bila uz hrvatski narod. Naveo je primjer kardinala Alojzija Stepinca koji je zaštitio mnoge u II. svjetskom ratu. U ime Počasnoga bleiburškog voda Rudolf Popović najavio je gradnju hrvatskog vojnog groblja na koje će biti preneseni posmrtni ostaci sunarodnjaka s okolnih groblja te pozvao da se 59

MOZAIK prestane diskriminirati žrtve prema ideološkim kriterijima. U pozdravu u ime Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj Idriz Bešić istaknuo je da je Bleiburg najveća grobnica muslimana, da dosadašnji podaci o broju ubijenih muslimana ne odgovaraju istini te ima istraživanja koja pokazuju da je on mnogo veći.

Nakon misnoga slavlja na kojem su između ostalih bili nazočni u ime Vlade RH ministar Berislav Rončević, u ime predsjednika Stjepana Mesića veleposlanik RH u Austriji Zoran Jašić, predsjednik Nove slovenske zveze Antun Drobnič, položeni su vijenci pred spomenikom blajburškim žrtvama.

IKA

Isukrste Spasitelju Isukrste Spasitelju sine Oca nebeskog Ti si život položio da iskupiš ljudski rod, Od poroka i od tame mračnih sila pakla zlog Izveo si čovječanstvo na put spasa Oca svog.

Isukrste svijet ti kliče iz dubine srca svog Dok postoji k tebi stupa pred žrtvenik sveti tvoj.

Tvoja služba tvoja slava neprolazni dar su tvoj Tvoja vjera čovječanstvu blagoslov mu dava svoj.

Vjerni puče smjerno stupaj ka oltaru Gospodnjem Pa se višnjem Bogu moli pred raspetim Isusom.

Pred oltarom kalež diži višnjem Bogu Ocu svom Nek se tamjan nebom širi dok svijet kliče Svevišnjem.

Tu anđeli ruže nose svakoj duši poniznoj Svakoj kući, svakoj djevi i vitezu hrvatskom.

Isukrste primi molbu koju samo Gospod zna Pod njegovim krilom cvala lijepa naša Hrvatska.

Tvoja služba, tvoja slava neprolazni dar je tvoj Tvoja vjera čovječanstvu blagoslov mu dava svoj.

Isukrste primi molbu koju samo Gospod zna Pod njegovim krilom cvala lijepa naša Hrvatska.

Ivan Krznarić

«Moj prijatelj i kolega, pjesnik i planinar Zdravko Šilić, zaljubljenik u Klek, poslao mi je ovu, bar za mene lijepu pjesmu. Mislim da bi mogla naći mjesto u našem ZOV-u koji je inače uvijek na polici planinarskog doma na Kleku.»

Miljenko Pavešić Zahvaljujemo! – Iako je pjesma čekala objavljivanje, nije završila u košu!

60

MLADI ZA MLADE

Tribina HKZ MI o ekologiji i ogulinskom podzemlju U organizaciji Hrvatskog katoličkog zbora MI iz Ogulina u petak, 29. ožujka održana je tribina o krškom podzemlju ogulinskog kraja s predavanjem o fauni toga prostora. Tribinu je u svečanoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta otvorila predsjednica HKZ MI iz Ogulina Lavinija Stipetić, koja je podsjetila na bogate aktivnosti ogulinskih miovaca oko ekološke zaštitite ogulinskog podzemlja, od aktivnosti iz 2004. vezanih za pronalaženje ogulinske špiljske spužvice pa do projekta iz 2007. godine «Grad iznad grada».

Biologinja Jana Bedek govorila je o bioraznolikosti ogulinskog krškog podzemlja te je predstavila predstavnike faune pronađene kod speleoloških i speleoronilačkih istraživanja posljednjih godina. Posebno je istaknuta jedina slatkovodna podzemna spužvica pronađena u ogulinskom krškom podzemlju kao i ogulinski špiljaki virnjak i vodenpolip. Industrijalizacija, razvoj prometa i korištenje pesticida istaknuti su kao glavni čimbenici stalne ugroženosti tih vrsta. Studentica biologije Marina Kipson predstavila je rad Danijele Hamidović o šišmišima i brojnim predrasudama uvriježenima za njih, dok je rezultate svojih speleoronilačkih istraživanja na vodotocima i ponorima Zagorske Mrežnice, Rupečice, Zagorske peći i Gojačke Dobre predstavio Vedran Jalžić.

25. sabor mladih katolika Gospićko-senjske biskupije Tijekom subote 5. travnja u Slunju je održan 25. sabor mladih katolika Gospićko-senjske biskupije. U pastoralnoj dvorani župe Presvetog Trojstva okupilo se stotinjak mladih iz svih dijelova biskupije, a nakon pozdrava biskupijskog povjerenika za mlade Tomislava Rogića i predsjednice sabora Ive Dasović, uvodno predavanje za mlade na temu «Isus Krist – Bogočovjek» održao je župni vikar u Dugoj Resi Zoran Grgić.

Temeljeći svoje razmatranje na potrebi kršćana da pokažu da su sol svijeta, vlč. Grgić je autentičnost Isusa Krista predočio kroz pet značajnih poglavlja.

Vjerovati u stvarnost lika Isusa najveća je važnost za kršćanstvo, što nas odvaja od «kršćanluka» koji nije daleko od «poganluka». Kao prvi element ističe se Isusovo učenje kao najsnažniji temelj zapadne civilizacije. Nitko nikada nije poboljšao moralna učenja od Isusa Krista. Drugi važan element je Isusovo učenje. On nikada nije činio čuda radi zabave već radi ljudi u potrebi.

Slijedeći element vjerodostojnosti lika Isusa Krista je osebujnost njegova učenja koje je zadivilo i nekršćane.

Premda Židov, Einstein je kazao da se u Kristu Bog najsvjetlije očituje, jer je Isus nesebičan i dobar, a ne samosažaljavajući, on je ponizan, a ne slab, radostan, a ne žalostan i uslužan i ljubazan, a ne zlurad. Konačno, postoji 500 starozavjetnih proročanstava izrečenih u vremenu 300 godina prije rođenja Krista koji su dovoljno jamstvo Isusove istinitosti. Kao peti element vlč. Grgić istaknuo je Isusovo uskrsnuće kao temelj kršćanskog vjerovanja.

U Isusu Kristu Bog i čovjek postaju jedno, zaključio je Grgić.

Zatim je održana misa u župnoj crkvi Presvetog Trojstva, a nakon toga i kratki sastanak predsjedništva sabora. Nakon ručka održan je rad sabora. Razgovaralo se o Susretu hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu i ljetnim akcijama mladih s težištem na Modravama.

61

MLADI ZA MLADE

Marljivi i radišni Da, upravo je takva naša udruga, marljiva i radišna, uvijek nešto radimo, pomažemo... Od posljednjeg broja Zov-a dosta se toga dogodilo, pokušat ću to kronološki posložiti.

Nova školska godina sa sobom je donijela i nove članove križara na koje smo ponosni jer su ustrajni i potpuno predani. Njihova zakletva prema planu i ovogodišnjem programu trebala bi biti u lipnju. Do tada oni će se ozbiljno pripremati na sastancima za taj trenutak svima jako važan i dragocjen.

Dana 28. prosinca 2007. bila je izborna skupština na kojoj se biralo novo vodstvo križara. Nakon detaljne analize aktivnosti i rada križara protekle godine, Križarsko povjerenstvo koje čine svi križari koji imaju zakletvu i pripadaju Križarskom društvu Dragutin Kukalj Ogulin, izabralo je novo vodstvo pa je red i da ih predstavim: - predsjednica: Vesna Vuković - dopredsjednik: Milan Ninković - tajnica: Andrea Turković - blagajnica: Lucija Gerovac - referent za tisak i odnose s javnošću: moja malenkost Dijana Beganović Odluka je bila jednoglasna i demokratska, pa se nadam da ste i vi zadovoljni.

Kroz advenat društvo je pripremalo Božićnu predstavu, točnije skazanje koje su uspješno izveli. U tom skazanju sudjelovali su kao pastiri i anđeli. Pastiri: Katarina Glad, Diana Beganović i Milan Ninković, a anđeli: Karla Tripalo, Ana Beganović, Lucija Vuković, Darija Turković i Martina Štrk. Nadamo se da vam se svidjelo. Izrađivali smo šibe povodom blagdana sv. Nikole što je tradicija u našem Društvu. Sav prihod od šiba bio je namijenjen u humanitarne svrhe. Kao članovi Sabora katoličke mladeži Gospićko-senjske biskupije udružili smo snage kako bi pomogli samohranoj majci s osmero maloljetne djece čiji je suprug tragično preminuo u Donjem Srbu (kod Gračaca). Mnogobrojnu obitelj smo razveselili i pomogli majci na čemu je neizmjerno zahvalna. I ove godine pohvaljeni smo na Saboru kao jedni od najpredanijih i uspješnijih u humanitarnim akcijama, tako smo uz vašu pomoć od šiba zaradili 1.200 kuna. Zahvaljujemo svim župljanima

62

MLADI ZA MLADE koji su nam pomogli u ovoj akciji i na taj način donijeli osmijeh na lice samohranoj majci s osmero djece.

Dana 25. siječnja sudjelovali smo na Noći muzeja u našem divnom gradu.

Uživali smo i bilo nam je prekrasno. Sudjelovali smo na humanitarnim predstavama, koncertima, projektima.....

Dana 16.veljače održao se sastanak vodstva na kojem su izneseni prijedlozi za 2008. godinu.

Dana 25.ožujka vodstvo je išlo na koncert «Uskrs u Ciboni». Bili smo oduševljeni izvedbom pjevača i samim programom u kojem su sudjelovali KUD «Podgorac-Sljeme» i «Preslica» sa revijom nošnji i izvedbom svojih koreografija, Šarmeri, Baruni, Zagrebački tamburaš, Maja Šuput, Željko Sesvečan, klapa»Bunari» iz Vodica, Đani Stipaničev, kvartet Gubec, Antonija Šola, Kraljevi ulice, Gazde, Slavonske lole, Krunoslav Kićo Slabinac i Marko Perković-Thompson... Sav prihod prikupljen tom prigodom namijenjen je izgradnji Crkve hrvatskih mučenika na Udbini. Saznali smo i kako će Crkva izgledati. Bit će građena po uzoru na Crkvu sv. Križa u Ninu, ali naravno veća.

Dana 27. ožujka održan je II. sastanak vodstva koji je obilježen isključivo dogovorom oko događaja koji nam uskoro predstoje. U subotu, 5. travnja sudjelovali smo na 25. Saboru mladih katolika Gospićko-Senjske biskupije.

Sabor se uglavnom bavio duhovnom pripremom za Susret hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu. Organizirana je i igra poštara u Rastokama koju je pripremila ekipa iz Ogulina i Gračaca.

Bili smo 26.i 27. travnja na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu. Smješteni smo po obiteljima u Podturenu koje su nas vrlo srdačno primile i pobrinule se da nam ta dva dana ostanu usječena u pamćenje. Na misi smo upoznali Ivana, sjemeništarca iz Zadra koji prati naš rad i oduševljen je s nama. Nismo mogli vjerovati da ljudi znaju za nas, mislim izvan Ogulina i naše biskupije.

Na blagdan Duhova, 11.svibnja naši mlađi članovi primili su sakrament Svete Potvrde, a kao članovi Društva, animatori i podrška našim mladim nadama, sudjelovali smo na misnom slavlju s našim novoosnovanim zborom «Glas ljubavi».

U lipnju planiramo pripremu vesele večeri za naše krizmanike. Glavni organizatori su župni animatori. Naravno očekujemo odaziv naših krizmanika.

Ovo je bio kratak pregled događaja i da tako kažem poslova koje smo obavljali u posljednjih 6 mjeseci. Naravno da sam nešto izostavila jer ja uvijek nešto izostavim, ali ne zamjerajte Poziv Ako nam se želiš priključiti ili još bolje imaš nekog koga želiš povesti sa sobom u naše Društvo, vrata su ti uvijek otvorena. Tamo te čekaju tvoji vršnjaci otvorenih ruku, ali i Isusu bi bilo drago da dođeš. I nemoj misliti da tamo nikog ne poznaješ i da te neće prihvatiti. Sastanci se sastoje od molitvenog (meditativnog) i zabavnog dijela.

Dnevni red nikada nije točno određen, sve se događa na mjestu lica, tj. na licu mjesta. Svakog petka u 19 sati mi smo tamo i OČEKUJEMO TE! Dijana Beganović (DiDi), referent za tisak

63

MLADI ZA MLADE

Susret hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu Svakoga petka, mi mladi iz Cerovnika, Skradnika i Oštarija, okupljali smo se sa svojim župnim vikarom o. Stjepanom na župnim katehezama koje su bile priprema za Nacionalni susret hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu. Na taj način smo se sve više zbližavali s Bogom, a i jedni s drugima.

Došao je i taj dan, 26. travnja, kojeg sam dočekala s velikim nestrpljenjem. Iz ogulinskog dekanata su išla dva autobusa, a u našem su bili mladi iz župa Zagorje, Blaženi Alojzije Stepinac iz Ogulina, Plaški, Saborsko, Cerovnik i Oštarije. Na putu do Varaždina super smo se zabavljali pjevajući i moleći. Kad smo stigli u Varaždin, sve je bilo puno mladih hodočasnika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, a možda i iz još koje susjedne zemlje. Ostala sam bez daha kad sam vidjela toliko mladih na stadionu gdje se održavao višesatni program s puno naših pjevača i zabavljača. Predivno je bilo slušati Thompsona, Sanju Doležal, Meri Cetinić i druge izvođače koji su, osim što su pjevali, svjedočili o svom vjerničkom životu.

Još veličanstvenija bila je sveta misa koju je predvodio kardinal Bozanić, a koju je prenosila i televizija.

Nakon mise otišli smo u Malu Suboticu nedaleko Čakovca, gdje su nas dočekali naši domaćini. Kod tih ljudi ostali smo do idućeg jutra. Nadala sam se da ćemo dobiti neke mlađe domaćine koji imaju djecu, no moram priznati da sam se na početku razočarala kad su mene i prijateljicu Enu dočekali baka i djed od 70ak godina. Ispočetka smo bile rezervirane prema njima dok nismo vidjele koliko su to dragi ljudi koji su nam ponudili sve najbolje što su imali i stalno su se trudili oko nas da nam udovolje. Puno smo pričale s tim dragim ljudima i drugog dana, na našem rastanku, i nama i njima bilo je žao što odlazimo.

Drugi dan imali smo svetu misu u župi domaćina. Ponovno puno mladih (oko 250 gostiju plus domaći) s kojima smo se upoznali i pričali o svojim župama. Drago mi je bilo što je tamo svetu misu predslavio naš o. Stjepan. Nakon ručka pozdravili smo se sa svima i krenuli svojim kućama.

Vjerujte mi, ovakvi susreti su nešto posebno lijepo. Nešto što ne doživljavate svakog dana. Na takvim susretima susrećeš puno prijatelja i osjećaš da si bliže Bogu. Vjerujem da ću za dvije godine ponovno ići na Susret katoličke mladeži Hrvatske koji će biti u Zadru.

Ana Božičević, VIII. razred, župa Oštarije

64

MLADI ZA MLADE

Ben Hur i Marija Jaramazović pobjednici Tonkafesta 2008.

U Josipdolu je u nedjelju 4. svibnja održan u organizaciji udruge Oda prijateljstvu drugi festival duhovne glazbe Tonkafest uz nastup 12 izvođača iz Hrvatske i Vojvodine. Kako je na početku istaknuo izvršni ravnatelj festivala i predsjednik udruge Oda prijateljstvu Hrvoje Magdić, festival je jedinstven u Hrvatskoj zbog humanitarnog karaktera, kao i po čak 8 nagrada. Ove godine sav prihod od ulaznica i priloga išao je za nabavku ortopedskih kolica za bolesnog 13-godišnjeg dječaka Denisa Rendulića iz Josipdola. Osim toga cilj festivala je održati trajno sjećanje na rano preminulu Antoniju Turković, mladu djevojku punu kršćanskog milosrđa i životne energije kojoj teška bolest do posljednjih trenutaka njezina mlada života nije oduzela optimizam, što je pretočila u svoju zbirku poezije «Oda životu». Upravo su njezini stihovi čitani između nastupa pojedinih izvođača, a njoj u spomen festival nosi i naziv.

Festival su otvorili prošlogodišnji pobjednici po glasovanju publike duo Aledory iz Rijeke, nakon čega je slijedio nastup 12 izvođača, koje je toplo primila publika u hotelu Josipdol, njih više stotina. Koncert su nazočnošću uveličali gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić s najbližim suradnicima kao i načelnik općine Josipdol Zlatko Mihaljević. Prema glasovima samih izvođača, najbolji je sastav Novo srce iz Slavonskog Broda i skladba «Mogu sve», dok je nagrada za najbolji tekst pripala Antoniju Tkalecu i Matiji Martinčeviću iz Varaždina za skladbu «Na tvom dlanu». Na temelju glasova publike 3. mjesto osvojio je VIS Riječ iz Splita s pjesmom «Bog», 2. mjesto pripalo je glazbenoj skupini Karmel iz Remeta sa skladbom «A onda..», dok je pobjednica po mišljenju publike gošća iz Subotice u Vojvodini, Marija Jaramazović s pjesmom «Žena iz Magdale». Po glasovima stručnog ocjenjivačkog suda 3. mjesto osvojio je Davor Terzić i kvartet Stepinac sa skladbom «Živo vrelo», 2. mjesto je otišlo Mariji Jaramazović, a naslov pobjednika riječkoj skupini Ben Hur i skladbi «Hvala ti». Ben Hur je protekle godine na Tonkafestu osvojio 3. mjesto po glasovanju publike i 2. mjesto po glasovima žirija.

Z. Ranogajec

Donacijski telefon za pomoć u liječenju o. Luke Rađe Katolička udruga «Kap dobrote» otvorila je donacijski telefon 060 600 001 s ciljem prikupljanja donacija za liječenje o. Luke Rađe, isusovca. Cijena poziva s fiksnog telefona iznosi 6,82 kn, odnosno 7,82 kn s mobilnog. O. Luka Rađa osnivač je Studenskog akademskog katoličkog centra Palma (SKAC) i pokretač ljetnog kampa za mlade Modrave. Nakon prometne nesreće nalazi se na rehabilitaciji u Krapinskim toplicama već 5 godina. Razmišljanja o. Luke mogu se pratiti putem bloga paterluka.blog.hr. Našim mladima, koji će i ove godine po šesti put poći na Modrave, dobro je poznata zauzetost p. Lupe Rađe za mlade, a našim starijim župljanima pater Luka je poznat po knjizi «Ljubav je zaista neslomljiva».

Dok je bio zdrav pomagao je mnogima. Prometna nesreća prikovala ga je uz kolica. Postoji nada da mu jednom više neće trebati.

Pomozimo liječenje patera Luke, makar jednim telefonskim pozivom.

65

MLADI ZA MLADE

Zanimljivost Pred 30 godina u župi Sv. Križa u Ogulinu pokrenut je župni list pod naslovom: «Mi podno Kleka» Urednik je bio tadašnji župnik mons. Juraj Petrović.

Među inim zanimljivostima, od prije 30 godina, izdvajamo obavijesti s posljednje stranice lista: «Ove godine dijelit će se i sveta Potvrda u župi Svetog Križa. Naši potvrđenici, četrnaestogodišnjaci i stariji, u lipnju će primiti u sakramentu potvrde milost Duha Svetoga, koja će u njima povećati ljubav prema Bogu i bližnjemu. Duh Sveti prosvjetljuje razum i jača volju da svojim sveukupnim djelovanjem možemo prihvatiti i u životu provesti istinu Kristovu.

Razumije se: ovaj sakrament ne smije se shvatiti kao običaj, jer tada ne bi imao nikakvih trajnih plodova.

Treba se na nj pripraviti solidnom poukom i živom željom da se čini ono što taj sakrament traži.

Zato bi svi koji su već potvrđeni radosno morali sudjelovati u ovom slavlju primanja sakramenta Svete Potvrde. Bio bi to divan poticaj najmlađim našim potvrđenicima.

Smijemo li se nadati i očekivati odaziv?

Preporučamo potvrđenicima da dođu u narodnim nošnjama. *** Zaručnici prije vjenčanja neka se jave u župnom uredu barem dva mjeseca ranije. *** Kod sprovoda lijepo je pratiti mrtvo tijelo i u kapelu te čekati dok ne svrši obred kod groba. To je, istina, stvar odgoja i uljudbe i dobrog ponašanja, i zbog toga čovjek ne mora mijenjati svoja određena motrišta.»

Doista je zanimljivo da neke obavijesti vrijedi i nakon 30 godina!

66

List mladih Gospićko-senjske biskupije OSVIT! Netom prije izlaženja našeg ZOV-a iz tiska je izišao 13. broj lista mladih vjernika naše Gospićko-senjske biskupije: OSVIT. U Zov-u također postoji rubrika u kojoj se pisanom riječi i slikom javljaju naši mladi, no ako želite saznati više o susretima, događanjima i razmišljanjima naših mladih u proteklih godinu dana, potražite u svojim župama list OSVIT. Otkrit ćete bogatstvo susreta i razmišljanja, možda i sami biti potaknuti sudjelovati.

Možda kao stariji ukazati svojim mlađim ukućanima da postoje sadržaji koji ih mogu oplemeniti i pomoći im da budu aktivniji članovi svojih župnih zajednica i da pronađu prijatelje koji u zajedništvu s njima žele biti bliže Bogu i rasti u svojoj vjeri. Vrijedi pokušati!

Slike na posljednjoj stranici: 1. Krizmanici 2008. župe Sv. Križa Ogulin 2. Krizmanice 2008. župe Sv. Križa Ogulin 3. Prvopričesnice 2008. župe Sv. Križa Ogulin 4. Prvopričesnici 2008. župe Sv. Križa Ogulin 5. Župni animatori i zbor mladih s biskupom mons. Milom Bogovićem 6. Međunarodni festival dječjeg folklornog stvaralaštva, misa 29. lipnja 2008.

7. Hodočasnici udruge Oda prijateljstvu u Rimu, veljača 2008., pred bazilikom Sv. Ivana Lateranskog 8. Hodočasnici udruge Oda prijateljstvu u Rimu, veljača 2008., na piazzi Navona 67

MLADI ZA MLADE

68