ZNANOST BOŽANSKE LJUBAVI „Mali put“ sv. Male Terezije

BONAVENTURA DUDA

ZNANOST BOŽANSKE LJUBAVI „Mali put“ sv. Male Terezije

Bonaventura Duda

ZNANOST BOŽANSKE LJUBAVI „Mali put“ sv. Male Terezije

1

TEOVIZIJA, ZAGREB BIBLIOTEKA: STUDIA THEOLOGICA Knjiga XXII.

Izdavač: TEOVIZIJA, Zagreb, Kaptol 13© www.teovizija.hr e-mail: teovizija@teovizija.hr tel.: 01 49 23 964, 48 14 813,

Za izdavača: Ivica Domaćinović Tehnički urednik: Mirko Tomić Korektura: Ivona Bečeić Tisak: Gradska tiskara Osijek

Knjiga je tiskana u rujnu 2013. godine.

2

BONAVENTURA DUDA

ZNANOST BOŽANSKE LJUBAVI „Mali put“ sv. Male Terezije

TEOVIZIJA Zagreb, 2013.

3

4

Ova razmišljanja posvećujem fra Zvjezdanu Liniću

5

6

Uvodno razmatranje

S

am naslov knjige Znanost božanske ljubavi ovih dvaju mojih predavanja o duhovnosti sv. Male Terezije uzet je iz Apostolskog pisma bl. pape Ivana Pavla II. kojim proglašava sveticu iz Lisieuxa doktorom Crkve. Bilo je to 19. listopada 1997. godine, na Misijsku nedjelju koja se uvijek slavi predzadnje nedjelje listopada, prije blagdana Krista Kralja. Trg sv. Petra bio je „ispunjen vjernicima koji su došli sa svih strana svijeta, u nazočnosti brojnih kardinala, nadbiskupa i biskupa, za vrijeme svečanog euharistijskog slavlja“.

Evo završnih riječi Petrova nasljednika Ivana Pavla II.: „Imajući uvid i nakon zrelog razmišljanja, snagom svoga apostolskog autoriteta proglašavamo svetu Tereziju od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, djevicu, naučiteljicom sveopće Crkve. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Kada sam ove 2013. godine pisao te uvodne riječi, odlučio sam potražiti u Povijesti jedne duše gdje se pod riječima „znanost božanske ljubavi“ spominje Terezijino otkriće Malog puta svetosti.

Našao sam ga u Rukopisu B, upućenom časnoj sestri Mariji od Presvetoga Srca, koji je napisan godinu dana prije smrti Male Terezije, u rujnu 1896. godine. U hrvatskom izdanju Povijesti... iz 1975. godine nalazi se na stranicama 175 - 176.

7

Želim ovdje prenijeti malo širi tekst: Ljubljena moja sestro! Vi biste htjeli čuti tajne što ih Isus povjerava vašoj kćeri; te tajne povjerava On i vama, ja to znam, jer ste me upravo vi naučili razumijevati božanske pouke. I malo dalje: Nemojte misliti da se ja rastapam u utjehama. O ne, moja je utjeha u tom da ih nemam na zemlji. Isus me upućuje, a ne pokazuje se i glas se njegov ne čuje; ne poučava me pomoću knjiga, jer ne razumijem što čitam, ali katkada me utješi jedna riječ kao ova koja se izvukla na kraju razmatranja (pošto sam ostala u tišini i suhoći): „Evo učitelja kojeg ti dajem, on će te naučiti sve što treba da činiš. Hoću da te naučim čitati iz knjige života u kojoj je sadržana ZNANOST LJUBAVI.“ Tu se nalazi bilješka koju ovo izdanje donosi na stranici 268: „Te se riječi nalaze kao riječi Isusove sestri Margareti Mariji, sačuvane u Karmelu u Lisieuxu u spisu Petit breviaire du Sacra-Coeur de Jesus.“ Na 176. stranici Terezija nastavlja: Znanost ljubavi! Ah da, ta riječ slatko odjekuje u uhu moje duše, ja želim samo tu znanost. Premda sam za nju dala sva svoja bogatstva, smatram kao Zaručnica u ‘Pjesmi nad pjesmama’ (8,7) da nisam dala ništa. I malo dalje: Isus se udostojao da mi pokaže jedini put k tomu BOŽANSKOM OGNJU. Taj put je predanje maloga djeteta, koje bez straha zaspi u naručju svoga oca. Potom opet malo dalje: O draga kumo, poslije takvih riječi možemo još samo šutjeti i plakati od zahvalnosti i ljubavi.

8

Papa Ivan Pavao II. u Apostolskom pismu donosi svoja ranija iskustva: „Sâm sam u raznim zgodama imao radost spomenuti osobu i učenje svetice, na poseban način prigodom nezaboravnog pohoda Lisieuxu 2. lipnja 1980., kada sam sve htio podsjetiti na sljedeće: O Tereziji iz Lisieuxa može se s uvjerenjem reći da je Duh Božji dopustio njezinu srcu da izravno objavi ljudima našeg vremena temeljno otajstvo, stvarnost evanđelja (...) Mali put jest put svetog djetinjstva. U tom putu ima nešto jedinstveno, to je genij svete Terezije iz Lisieuxa.

Ima istine. Koja je istina evanđeoske poruke zapravo temeljnija i univerzalnija od ove: Bog je naš otac i mi smo njegova djeca?’“ (Učenje Ivana Pavla II., sv. III/ 1, 1980., str. 1659).

Evo, tako se dogodilo da sam čitajući to papino Apostolsko pismo, ne znam već koji put, odlučio da taj njegov naslovni izraz „Znanosti božanske ljubavi“ stavim u naslov svoje knjige. No da prije nego što progovorim o dva svoja, za me znamenita, članka o duhovnosti Male Terezije, još obrazložim odakle mi hrvatski prijevod papina pisma. To je prijevod koji je, odmah onih dana, načinio naš postulator kauze bl. Ivana Merza, isusovac Božidar Nagy, a objavio ga je u Obnovljenom životu (1998., 2, 211- 232). Dao sam ga kopirati, a potom sam zamolio Ivicu Domaćinovića da mi pribavi Nagyjevo ovlaštenje da taj njegov prijevod objelodanim kao treće poglavlje u knjizi, nakon mojih dvaju članaka o duhovnosti sv. Male Terezije. Zahvaljujem o. Božidaru na njegovoj dobroti.

9

Zašto volim govoriti i pisati o „Maloj“ Tereziji?

Prvi razlog jest što u naslov, a i inače, ne mogu staviti cijeli njezin službeni naziv „od Djeteta Isusa i Svetoga Lica“. Drugi je razlog što je moram razlikovati od starije Terezije koju rado nazivamo „Velika“, a koja je umrla godine 1582. No obje su karmelićanke i obje svetice, obje od skora vremena proglašene naučiteljicama Crkve: Tereziju Veliku godine 1968. proglasio je Pavao VI., a Malu Tereziju bl. Ivan Pavao II. Apostolsko pismo pape Ivana Pavla II. objavljujem u cijelosti, onako kako je tiskano u Obnovljenom životu. U papin tekst dodao sam podnaslove, većinom riječi samoga Ivana Pavla II., da se lakše čita.

* * * A sada još nekoliko riječi o dvama mojim predavanjima o duhovnosti Male Terezije. Prvo moje predavanje bilo je naslovljeno „Otkriće Biblije u duhovnosti Male Terezije“, o stotoj godini njezina rođenja 1973. Bilo je to na svečanoj akademiji na Šalati u Zagrebu. Drugo, pak, predavanje, pod naslovom „Marijanski testament Male Terezije“, bilo je na svečanoj akademiji kod Karmelićana u Remetama, za stotu obljetnicu njezine svete smrti. Prvo predavanje objavljeno je u Bogoslovskoj smotri (1973., 4, 384 - 397) i poslije u mojoj knjizi 2000. godine, za moju zlatnu misu. Drugo nije nigdje objelodanjeno do 10

ove jubilarne godine moje zlatne mise. Oba smatram dosta važnima za proživljavanje duhovnosti Terezijina Malog puta. Stoga mi je bila draga pažljivost direktora Teovizije gospodina Domaćinovića, koji je zaželio da se ta dva članka tiskaju i za općenitiju korist. No trebalo je malo taknuti u njihov vanjski izgled, i to u oba od njih.

Najprije sam u sva tri dijela ovoga izdanja svako toliko unio podnaslove koji omogućuju lakše čitanje i meditativnost takva čitanja. Osobit primjer zaslužuje prvi dio, ono moje prvo predavanje iz godine 1973. Kao što sam napisao u Bogoslovskoj smotri na str. 384, to sam svoje predavanje razradio u znanstveni članak, što je osobito vidljivo iz više bilježaka o tekstu. No tekst se može čitati i bez tih bilježaka. A opet, bilješke proširuju naše poznavanje sv. Male Terezije. Stoga sam ovdje bilješke otisnuo na kraju cijeloga teksta.

* * * Završit ću ovo uvodno razmišljanje jednim osobito dojmljivim tekstom iz papina Apostolskoga pisma, koje je ondje stavljeno pod brojem devet: „Prvotni izvor njezina, Terezijina duhovnog iskustva i učenja jest Božja riječ u Starom i Novom zavjetu. Ona sama to priznaje, napose ističući svoju žarku ljubav prema evanđelju (usp. Ms A 83 v). U njezinim spisima ima više od tisuću citata 11

iz Biblije, više od četiri stotine iz Starog i više od šest stotina iz Novog zavjeta. Unatoč neprikladnoj pripremi i manjku instrumenata za studij i tumačenje svetih spisa, Terezija je uronila u meditaciju Božje riječi s vjerom i osobitom neposrednošću.

Pod utjecajem Duha Svetoga dostigla je za sebe i za druge duboko poznavanje Božanske objave.

Sa svojim usredotočenjem punim ljubavi prema Svetom pismu – htjela je čak studirati hebrejski i grčki da bi bolje razumjela duh svetih spisa – upozorila je na važnost što ga biblijski izvori imaju u duhovnom životu, istaknula je originalnost i svježinu evanđelja, trijezno je njegovala duhovno tumačenje Božje riječi. Tako je otkrila skrivena blaga, prisvojivši riječi i događaje nadnaravnom smionošću; primjerice, dok je čitala tekstove sv.

Pavla (usp 1 Kor 12-13), naslutila je svoje zvanje ljubavi (usp. Ms B3 r-v). Prosvijetljena objavljenom Riječi, Terezija je napisala genijalne stranice o jedinstvu ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu (usp. Ms C 11v-19r) te se poistovjetila s Isusovom molitvom na Posljednjoj večeri kao izrazom njegova posredovanja za spasenje sviju (Ms C 34v-35r).“

12

OTKRIĆE BIBLIJE U DUHOVNOSTI MALE TEREZIJE1 (1873. – 1897.)

Predavanje od 14. listopada 1973. u okviru Večeri sv. Terezije od Malog Isusa, u povodu stote obljetnice Svetičina rođenja

13

14

M

ala Terezija izrazit je karizmatik-kontestator. Ako riječ ima i lošiji smisao, bila bi slabost ne upotrijebiti je ovdje u njenu dobrom smislu. Obdarena Duhom, ona osporava – recimo odmah u početku – vladajuću sliku o Bogu, o Bogu i čovjeku.

Moglo bi se činiti da je tema o Bibliji u životu jedne samostankinje, pa još k tome svetice, nešto posve normalno. Proučavanja duhovnosti Male Terezije pokazuju baš obratno: Biblija je Terezijino otkriće. I to otkriće zrelih godina njezina tako kratkotrajna života. Postoji snažan, vidljiv Terezijin zaokret k Bibliji, naročito evanđelju.

Pročitajmo doslovce glasovitu stranicu njene duhovne autobiografije u Rukopisu A 82rr (PD 170): „U dobi od sedamnaest i osamnaest godina nisam imala druge duhovne hrane (doli djela Ivana od Križa). Ali poslije su me sve knjige ostavljale u suhoći, i još sam u tom stanju.“ (To je godine 1895. kada piše Rukopis A.) „Ako otvorim knjigu kojega duhovnog pisca, pa i najljepšu, najdirljiviju, odmah osjećam da mi se srce zatvara... duh mi se ukoči i ne može razmatrati... U toj nemoći dolaze mi u pomoć Sveto pismo i Nasljeduj Krista...

Ali nadasve me zaokuplja evanđelje, kod mojih razmatranja, i u njemu nalazim sve što je potrebno mojoj siromašnoj duši. U njemu otkrivam uvijek nova rasvjetljenja, skrivene i tajanstvene misli...“ 15

Kako je Mala Terezija otkrila Bibliju

Onovremeni okviri francuske duhovnosti Da bismo pravo ocijenili taj zaokret Male Terezije k Bibliji, treba ovu stranicu smjestiti u onovremene okvire francuske katoličke duhovnosti. Ne zaboravimo: Paul Claudel je još nakon Drugog svjetskog rata pisao o Francuskoj (smijemo li od toga suda izuzeti Hrvatsku?) da njeni katolici smatraju Bibliju tako časnom knjigom da joj iskazuju štovanje time što je poljube i ostave u miru. U Terezijino, pak, vrijeme istom je iniciran biblijski pokret, osobito – odozgor, epohalnom enciklikom Leona XIII. Providentissimus Deus (1893.). Poznavalac stvari S. Siedl1 piše da krajem XIX. st. Biblija još ne spada u „pobožno štivo“, a C. de Meester2 ustanovljuje da je, barem mlađim sestrama ondašnjega Karmela, Biblija nedostupna, pa istražuje put kojim se Mala Terezija srela s Biblijom.

Osim toga, treba upozoriti na općenitije prilike, točnije neprilike, u francuskoj duhovnosti toga vremena. Poučna je za to mala raspravica Jeana Guittona Genij svete Terezije od Malog Isusa.3 Po njemu, jansenizam se „malo po malo uvukao u francusku bit“. Vladajuća „slika o Bogu“ prikazivala je Boga kruta, hladna, stroga – kog je teško namiriti dobrim djelima. Terezija je 16

živa kontestacija, ona je osporavatelj takve slike o Bogu. I u tome je, rekao bih, bit njena Malog puta; glavni doprinos njene revolucije tako je, po riječima kardinala Pacellija, Pija XII., „što s jednog kraja svijeta na drugi, milijuni duša osjetiše u svom nutarnjem životu blagotvorni utjecaj njene male knjižice“.4

Da, možda će koga smetati – i to baš u vezi s Malom Terezijom, za mnoge sladunjavom sveticom – riječ osporavatelj. Ali ja je naglašavam.

Duh Božji s njome je proveo korekturu duhovnosti. On ju je „nagnao“ (usp. Mk 1,12) te se stavila nasuprot struji. I to ne samo jednom valu!

Terezijin zaokret Bibliji Pomna raščlamba Terezijinih spisa otkriva koliko se ova Duhom obdarena duša morala probijati i koliko se probila iz svoje suvremenosti. Ona nipošto nije neki uhodani fenomen, nego je u mnogočemu – posve nova. Naši novicijati i klerikati, a da se to danas više pravo ni ne ocjenjuje, duguju njoj – Duhu Božjemu u njoj – svoje novo ozračje, s mnogo ljudskosti i bliskosti Božje.

Sjetimo se samo njene tipične borbe za zvanje: i to ne samo da probije kanonske zapreke dobi, nego – što je vrlo značajno – da formulira svoje karmelsko zvanje, i to apostolski. Tema zaslužuje posebnu razradbu. A onda, kako već 17

18

O autoru

BONAVENTURA DUDA, franjevac sveučilišni profesor u mirovini, propovjednik. Rođen je 14. siječnja 1924. u Rijeci, zavičajan u Krasu na Krku.

Studirao je teologiju u Zagrebu i Rimu. Franjevac od 1941., svećenik od 15.01.1950., magistar biblijskih znanosti od 1957., doktor teologije od 1958., profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu od jeseni 1957. do jeseni 1993. godine. sa Zorislavom Lajošem sudjeluje u osnutku Glasa Koncila (1962.). Od osnutka sudjeluje u Kršćanskoj sadašnjosti (1968.), Hrvatskom mariološkom institutu (1972.), te Institutu za biblijski pastoral.

Posebno se posvetio biblijskom prevoditeljskom poslu (Evanđelje, Zagreb, 1962.). S pok. Jurom Kaštelanom glavni je urednik Zagrebačke Biblije (1968. nadalje). S pok. Jerkom Fućakom prevodi Novi Zavjet (1972. nadalje) i u cijelosti uređuje novi Hrvatski liturgijski lekcionar (od 1969. nadalje). Pisac je brojnih teoloških i homiletskih knjiga i brojnih biblijsko – teoloških i duhovnih članaka (Bogoslovska smotra, Glas Koncila, Brat Franjo…)

Teovizija je izdala tri knjige njegovih razgovora: Ljudskost Božića (1995.) i Krist i naši svagdani (1996.), Razmišljanja uz evanđelje (1996.) te još dvanaest knjiga različite tematike. Posebice ističemo tri Teovizijine objavljene knjige iz njegovih 19

priprava o Duhu Svetom, iz njegovih sveščića: O, dođi, Stvorče, DušeSvet, Duše Sveti, Životvorni! i Duh Sveti, dar Kristov!.

Najpoznatija mu je knjiga Razmišljanja, koju je Teovizija objavila prigodom njegove dijamantne mise (2010.).

Među čitateljima su izuzetno prihvaćene i knjige: Svijeta Razveselitelj, o božićnim pjesmama (1980. nadalje), Moj sveti Franjo (1990.), najnovija Razmišljanje o Alojziju Stepincu (1998.) te osobito knjige U svjetlu Božje riječi, koja je objavljena prigodom njegove zlatne mise (2000. godine).

Značajne su i druge njegove knjige napisane tijekom četrdesetak godina: da nabrojimo samo tri sveska biblijsko-liturgijskih razmišljanja kroz nedjelje i blagdane liturgijske godine A - Sijač je Sin Čovječji (1989. dalje), B – Sjeme je riječ Božja (1987. dalje) i C – U plemenitu srcu (1990. dalje).

Nadalje, Jesmo li sami na putu (1980. nadalje) i Isusov križni put i sedam riječi na križu (1990.).

Nastupa na televiziji i radiju, osobito na Hrvatskom katoličkom radiju.

20

Kod ovog nakladnika autor je objavio: 1. LJUDSKOST BOŽIĆA, skupina autora (1995.)

2. KRIST I NAŠI SVAGDANI (1996.)

3. RAZMIŠLJANJA UZ EVANĐELJA (1996.)

4. ISUS KRIST - JUČER, DANAS, SUTRA, skupina autora (1998.)

5. OTAJSTVO KRUNICE, skupina autora (1998.)

6. JA BOGU POVJERIH SVOJ ŠTAP (1998.)

7. PABIRCI IZ KRŠĆANSKE DUHOVNOSTI (1998.)

8. S ISUSOM NA KRIŽNOM PUTU MOG ŽIVOTA (1999.)

9. S ISUSOM U TREĆE TISUĆLJEĆE (2000.)

10. MALI DAROVI ISUSOVOJ I NAŠOJ MAJCI (2001.)

11. RAZMIŠLJANJA PRED KRIŽEM ISUSOVIM (2009.)

12. RAZMIŠLJANJA (2010.)

13. PATER AUGUSTIN GEMELLI (2010.)

14. O DOĐI, STVORČE, DUŠE SVET! (2011.)

15. RAZGOVORI I RAZMIŠLJANJA (2012.)

16. KRIST PRIKOVAN NA KRIŽ, SPASITELJ SVIJETA (2012.)

17. DUŠE SVETI, ŽIVOTVORČE! (2012.)

18. DUH SVETI, DAR KRISTOV! (2012.)

19. ZNANOST BOŽANSKE LJUBAVI - „Mali put“ sv. Male Terezije (2013.)

21

Prvotni izvor Terezijina duhovnog iskustva i učenja jest Božja riječ u Starom i Novom zavjetu. Ona sama to priznaje, napose ističući svoju žarku ljubav prema evanđelju. U njezinim spisima ima više od tisuću citata iz Biblije, više od četiri stotine iz Starog i više od šest stotina iz Novog zavjeta... Svojim usredotočenjem punim ljubavi prema Svetom pismu – htjela je čak studirati hebrejski i grčki da bi bolje razumjela duh svetih spisa – upozorila je na važnost što ga biblijski izvori imaju u duhovnom životu, istaknula je originalnost i svježinu evanđelja, trijezno je njegovala duhovno tumačenje Božje riječi. Tako je otkrila skrivena blaga, prisvojivši riječi i događaje nadnaravnom smionošću kao, primjerice, kad je čitala tekstove sv. Pavla ili kad je naslutila svoje zvanje ljubavi. Prosvijetljena objavljenom Riječi, Terezija je napisala genijalne stranice o jedinstvu ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu i poistovjetila se s Isusovom molitvom na Posljednjoj večeri kao izrazom njegova posredovanja za spasenje sviju.“ Bl. Ivan Pavao II.

Cijena: 45.00 kn

22