hifimedia • 95 by hifimedia

30 KN 3.76 EUR 200 DIN 7 KM 190 DEN #95 / 2014.

EAR DACUTE 192 Cijevni USB DAC iz radionice Tim de Paravicinija Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

BOWERS & WILKINS 683 S2 Vrhunska tehnologija i tradicija

CROSBY, STILLS, NASH & YOUNG Povratak hipi kraljeva

STAR WARS

Baština Ratova zvijezda

www.technomarket.hr

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Josip Crnički, Jagor Čakmak, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Dalibor Jakuš, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Mladen Šagovac, Sven Popović, Zoran Radenković, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/#!/hifimedia1

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta 210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Multimagazin d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

90 : 20 Devedeset godina njemački sajam potrošačke elektronike – IFA, otvara svoja vrata posjetiteljima željnih najnovijih tehnologija, tehnoloških inovacija i novih proizvoda za svakodnevnu upotrebu. Njegova veličina i značaj koji uživa među proizvođačima, potrošačima i medijima uvrštava ga među tri najvažnija globalna događaja ovog tipa (CEATEC (Japan) i CES (USA) su druga dva nezaobilazna sajma). Iako svako uprizorenje sajma ne donosi revolucionarne tehnološke pomake i novitete, na njima se ipak predstavljaju novi trendovi koji će obilježiti novi ciklus, bar do narednog sajma, na tržištu potrošačke elektronike. S malim vremenskim odmakom, spomenuti "tehnološki cirkus" se seli na sekundarne, regionalne sajmove koji te trendove približavaju kupcima na lokalnoj razini. Jedan od takvih sajmova je i zagrebački "Zagreb AV Show" koji ove godine slavi svoje jubilarno 20. izdanje, a kojeg medijski prati naš magazin od prvog dana. Priredbe koja se održava dvadeset godina ne bi se postidjele i mnogo bogatije i veće zemlje od naše. U tom periodu je, zahvaljujući entuzijazmu organizatora i podršci domaćih distributera audio/video proizvoda, sazrijevala i rasla od Hi-Fi sajma, preko kućnog kina do danas kada nudi kompletnu multimediju te svojom ponudom sadržaja predstavlja minijaturizaciju navedenih globalnih sajmova na domaćem tržištu. Vjerujem da će i ovo jubilarno izdanje sajma pobuditi vaš interes te da ćete ga posjetiti u velikom broju kao i svih prethodnih godina da ga proslavimo zajedno. Magazin kojeg upravo čitate također je bogat "bezvremenskim sadržajem" u članku o Zvjezdanim ratovima gdje donosimo vremensku crtu povijesti događanja koji prate filmske nastavke ovog kultnog SF serijala kao i u glazbenoj temi o supergrupi iz prošlog stoljeća – Crosby, Stills, Nash & Young. Dakako, novi broj magazina obiluje i AV testovima te odabranim glazbenim i filmskim recenzijama. Želim vam ugodno čitanje. Andrija Ćurković Urednik

Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 • info@mediaaudio.hr • www.mediaaudio.hr hifimedia #95 3 Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117

SADRŽAJ 36

TEST USB KABELA Osnovno poboljšanje zvuka BOWERS & WILKINS 683 S2 Vrhunska tehnologija i tradicija

PS AUDIO NUWAVE DAC 3 Tales from Colorado

MARANTZ SA-14S1 Analogni šarm digitalnog doba EAR DACUTE 192 Digitalni de Paravicini

24 Video Audio

Prikaz: Crosby, Stills, Nash & Young Povratak hipi kraljeva In memoriam Tommy Ramone, posljednji Ramones

8 10 12

Testovi PHILIPS BR-1X

JBL PULSE

PHILIPS FIDELIO L2 Odličan iskorak u stereo

PANASONIC DMC-GH4 Prva DSLM kamera na svijetu s 4K rezolucijom

PANASONIC TX-42AS650E Evolucija u ponudi

SAMSUNG HW-F 751 SOUNDBAR Retro u modernom

OPPO BDP103D Ponovo među najboljima

hi-fimedia #95

40 36

Razgovor: Geri Allen Improvizacija kao sredstvu za izražavanje slobode

60 68

Film Baština Zvjezdanih ratova Jednom ne baš tako davno, u galaksiji koja i nije baš toliko daleko...

Ostalo

MusicStyle

Vijesti iTechno

Prikaz: The Libertines Što se dogodilo momcima koji su obećavali?

52 58

Prikaz: Projektori Osnove koje bi trebao znati svaki kupac pri kupnji video projektora Kolumna: Danko Šuvar, NY

22 90

ZAGREB AV SHOW 24-26.10. 2014.

Poštovani, zadovoljstvo nam je obavijestiti vas da će se ove godine u Sheraton Zagreb hotelu, od 24.10. – 26.10. 2014. održati 20. zagrebački sajam potrošačke elektronike AudioVideoShow – 2014., vodeći specijalizirani sajam u ovom dijelu Europe. Kao i proteklih godina izlagački prostor održavanja sajma namijenjen je za predstavljanje vodećih tvrtki iz područja potrošačke elektronike (CE): - vrhunska demonstracija stereo i high-end audio proizvoda u dvoranama i sobama hotela, predstavljanje najnovijih modela 4K Ultra HD televizora, Home Theater i IPTV uređaja, multimedije, mobilnih telefona, tableta i novih tehnologija. Glavni pokrovitelj i suorganizator ove manifestacije je magazin hifimedia. Proslavimo 20. jubilej sajma zajedno!

www.zgavshow.com

VIJESTI Harman Kardon Omni Harman International predstavio je nove uređaje predviđene za streaming, Harman Kardon Omni zvučnike i Harman Kardon Adapt bežični adapter za nadogradnju svih kućnih stereo sustava. Harman Kardon Omni sustav sastoji se od tri nova uređaja: Omni 10 i Omni 20 bežičnih HD zvučnika i Adapt plug-in uređaja kojim se nadograđuje postojeći kućni stereo sustav, a tehnologija koja omogućava bežični prijenos je Blackfire Research. Harman Kardon aplikacija i opcija povezivanja preko Bluetooth-a omogućavaju pristup i streaming preko mobilnih telefona, streaming usluga ili drugih aplikacija. Sustav se može proširiti i dodavanjem vlastitih aplikacija. Osim standardne kvalitete audio zapisa, Harman Kardon Omni 10 i Omni 20 podržavaju i 24-bitni/96kHz Studio Quality HD audio streaming, a zvučnici se mogu koristiti samostalno ili kombiniranjem u višekanalni sustav, u jednoj ili u više prostorija. Harman Kardon Adapt je HD bežični adapter za kućni stereo sustav. Adapt povezuje postojeće komponente i bežičnu mrežu, a može se postaviti i kao multi-room sustav. Najavljene cijene za EU tržište su €130 za Harman Kardon Adapt, €200 za Harman Kardon Omni 10 i €300 za Harman Kardon Omni 20, a uređaji će biti dostupni od studenog 2014. INFO: Media audio, www.mediaaudio.hr

Panasonic multi-room beži ni zvu nici

Samsung predstavio Gear VR Tvrtka Samsung Electronics predstavila je na sajmu IFA 2014 novu generaciju nosive tehnologije, Samsung Gear VR Innovator Edition, koja omogućava korisnicima da se u potpunosti prepuste virtualnoj stvarnosti. Samsung Gear VR pokreće Oculus Technology kao rezultat integriranog partnerstva s tvrtkom Oculus, članicom Facebook grupacije i liderom u tehnologiji virtualne stvarnosti. Gear VR dolazi s 5,7-inčnim Super AMOLED zaslonom koji se koristi u Samsung Galaxy Note 4 pametnom telefonu. Omogućava 360 stupanjsko 3D vidno polje, u potpunosti je bežičan, a izrađen je od mekanih i laganih materijala što ga čini udobnim za nošenje. Samsung Gear VR bit će dostupan ove godine u bijeloj boji, kroz Samsung online kanale i kod odabranih dobavljača. INFO: www.samsung.hr

hi-fimedia #95

ALL je nova serija bežičnih zvučnika iz Panasonica koja je kompatibilna s vodećim servisima za streaming glazbe u Europi (Aupeo!, Napster, Spotify i TuneIn). Ova serija, za razliku od ostalih bežičnih zvučnika, omogućava kontrolu zvučnika korištenjem aplikacije streaming servisa za glazbu, umjesto korištenjem posebne aplikacije za određen tip zvučnika. Sustav koristi Allplay značajku koja omogućava povezivanje na pojedinačne uređaje ili postojeću Wi-Fi mrežu, a ima dva moda slušanja. Party Mode omogućava da se u svim sobama sluša ista pjesma i Multi Zone koji omogućava reprodukciju glazbe po izboru, nevezano za sobu. Modeli iz ALL serije imaju jednostavan i elegantan dizajn, a dok je SC-ALL8 namijenjen montiranju na zid, SC-ALL3 i SC-ALL1C modeli imaju dvosmjerni dizajn i moguće ih je postaviti vertikalno ili horizontalno, što omogućava lakši smještaj u prostoriji. Panasonic SC-ALL8 i SC-ALL3 bežični zvučnički sustavi opremljeni su nizom tehnologija za poboljšanje zvuka kao što su; 2. generacija LincsD pojačala za oblikovanje buke i smanjivanje vibracija, XBS Master za snažniji bas, Multi Band regulaciju pojačanja za eliminiranje neprirodnih zvukova, kao i H.BASS za više harmonije i reprodukciju basa od 80 Hz ili manje. SH-ALL1C se može koristiti i s postojećim zvučnicima kako bi takav sustav pretvorio u multi-room konfiguraciju, a dolazi s 192-kHz/24-bit DAC-om. INFO: www.panasonic.hr

Magnat Sounddeck

Onkyo i Dolby Atmos Najnovija generacija AV receivera japanske tvrtke Onkyo opremljeni su i u potpunosti kompatibilni s novim načinom dekodiranja zvuka iz Dolby studia nazvanim Dolby Atmos (Atmosphere). Radi se o formatu koji uz sve postojeće zvučničke kanale, sada dodaje još 2 nova - iznad slušatelja. Ovako isporučeni zvuk ne samo da korisnika preciznije stavlja u centar zbivanja već daje i sasvim novu i prirodniju dimenziju surround zvuka. Stariji materijali koji nisu snimljeni u ovoj tehnologiji, također će se moći procesirati kroz ovaj novi algoritam što će dati novu dimenziju filmovima koje ste već pogledali. Budući da neki od korisnika neće biti u mogućnosti postaviti zvučnike iznad sebe, Onkyo će ponuditi rješenje u posebno dizajniranim zvučnicima koji će se moći smjestiti bilo gdje u prostoru, a koristit će odbijanje zvučnog vala od stropa kako bi slušatelju dočarali novu dimenziju zvuka. Naravno, sve će se moći vrlo precizno i automatski kalibrirati pomoću njihovog vrhunskog sustava za automatsku kalibraciju - AUDYSSEY. Modeli TX-NR1030 (MPC 15.499 kn) i TX-NR3030 (MPC 19.299 kn) imat će sve potrebno već ugrađeno u sebi, očekuju se na tržištu krajem rujna, dok će firmware nadogradnja za modele TX-NR636 (MPC 4.699,00 kn), TX-NR737 (MPC 7.299,00 kn) i TX-NR838 (MPC 8.999,00 kn) biti dostupna također krajem rujna. INFO: www.chipoteka.hr

Kako potražnja za soundbarove i sonddeckove postaje sve veća, Magnat je odlučio upotpuniti svoju ponudu s dva nova modela. Svom već poznatom i hvaljenom modelu Sounddeck 400 BTX (MPC 3.699 kn) pridružili su Sounddeck 200 (MPC 3.199,00) i Sounddeck 100 (MPC 2.299 kn). Bitna razlika između sounddeck i soundbar uređaja istih dimenzija zvučničkih jedinica je u tome što sounddeck ima veći volumen kutije jer je u njega ugrađena i bas jedinica. Zbog toga ga je jednostavnije smjestiti u prostor jer korisnik ne treba nužno koristiti dodatni subwoofer. No, budući da se ne može montirati na zid, potrebno je imati slobodnu policu na koju se može smjestiti. Svi modeli Magnat Sounddeck zvučnika su opremljeni Bluetooth tehnologijom što omogučuje njihovo jednostavno spajanje s vašim mobilnim uređajima. Sounddeck 400 BTX je najjači model iz ove ponude, nazivne snage od 100W (RMS), ima dva digitalna ulaza (koaksijalni i optički Toslink) i jedan analogni, dimenzije su mu 730 x

372 x 98 mm (ŠxDxV), a masa 10,5 kg. Modeli 200 i 100 se razlikuju po veličini i broju zvučničkih jedinica, ali svi oni imaju ugrađene dekodere za Dolby Digital i DTS surround zvuk za reprodukciju kućnog kina i DSP. Osim navedenog, Sounddeck 200 ima i HDMI ulaz za direktno spajanje uređaja na televizor. Svi modeli su opremljeni daljinskim upravljačima za lakše rukovanje, a dostupni su na prodajnim mjestima distributera za hrvatsko tržište – Chipoteka ili kod njihovih partnera. INFO: www.chipoteka.hr

Yamaha RX-V677, receiver s podrškom za 4K video Novi Yamaha AV receiver RX-V 677 ima ugrađeno 7.2-kanalno pojačalo, te podržava Wi-Fi i Internet priključak. Receiver se može pohvaliti podrškom za 4K HDMI, AirPlay ® i HTC Connect. HDMI podržava 4K Ultra HD video, te upscaling slike slabije razlučivosti na 4K Ultra HD rezoluciju. Time se osigurava kompatibilnost ne samo s video izvorima slabije rezolucije, nego i s najnovijim video formatima super visoke rezolucije. YPAO R.S.C. kalibracija i YPAO Volume osiguravaju optimalnu kvalitetu zvuka i ravnotežu sustava. Pomoću Multi-zone kontrola, omogućeno je proširenje sustava i na više soba. Ugrađen Wi-Fi omogućuje bežičnu vezu s ruterom i uvelike pojednostavljuje veze sustava. Jedinstvena Wireless Direct značajka omogućuje streaming glazbe izravno sa smartphone ili tablet uređaja preko AV Controller App Music Play funkcije, iOS-a i sl., i kontrolu A/V prijemnika pomoću AV Controller aplikacije. AV prijemnik pruža niz mrežnih funkcija koje omogućuju više izvora. Može se spojiti na računalo Internet radio, Napster, Spotify, Pandora i upravljati sustavom putem web preglednika. AV Controller app (s iTunes App Store ili Google play) omogućuje upravljanje raznim funkcijama s iPod, iPhone, iPad ili Android smartfona / tableta. Yamahina AV Controller aplikacija može se preuzeti s iTunes App Store ili Google Play-a i kontrolirati uključivanje / isključivanje i izlaznu razinu zvuka, odabir ulaznih AV izvora ili odabir DSP značajki zvuka, te raditi

druge funkcije s iPhone ili Android uređaja. Moguće ju je koristiti na 23 različitih jezika i prilagoditi sučelje skrivajući neiskorištene ikone i preimenovanje funkcija. USB priključak na prednjoj ploči omogućuje jednostavno priključivanje uređaja iPod/iPhone/iPad, koji se također puni kad je spojen. Budući da se digitalni signal iz iPod/iPhone/iPad prenosi izravno na AV prijemnik, nema gubitka signala ili smetnji što bi utjecalo na krajnju kvalitetu reprodukcije zvuka. Osim toga, daljinski upravljač prijemnika može se koristiti za rad funkcije reprodukcije glazbe s iPod/iPhone/iPad uređaja. Cijena ovog AV receivera kod domaćeg zastupnika iznosi 4.590 kuna. INFO: www.bojezvuka.hr

hifimedia #95

Novi modeli iz Toshiba L24 serije

Objavljena specifikacija za 4K Blu-ray

Toshiba Europe GmbH najavila je dva dodatna modela TV uređaja velikih dijagonala ekrana u seriji L24, dostupnih u dijagonalama od 102 cm (40”) i 127 cm (50”). Novi modeli dolaze s LED zaslonom Full HD razlučivosti i AMR+ 200 (Active Motion & Resolution), a ugrađena je i funkcija videosnimanja Personal Video Recording (PVR). Također, podržavaju USB/HDD reprodukciju fotografija, glazbe i videozapisa, za povezivanje s uređajima ugrađena su 2xHDMI, 1xUSB, 1XPC ulaz i 1xRGB, a podržan su NICAM Stereo, Virtual Surround Sound i Dolby Digital Plus formati zvuka. Ugrađeni prijamnici su DVB-T/-T2 /-C te analogni. INFO: www.toshiba-croatia.com

Vrlo dobar početak prodaje 4K televizora (UHDTV), očigledno je dodatno ubrzalo razvoj medija koji će podržati sve prednosti 4K rezolucije. Na sajmu IFA 2014 u Berlinu, Blu-ray Disc Association (BDA) objavila je da je specifikacija za 4K Blu-ray disc dovršena. Očekuje se da će svi zainteresirani proizvođači hardvera do sljedećeg ljeta dobiti licencu, te svoje nove 4K Blu-ray reproduktore ponuditi do kraja 2015. godine. Naravno da su u Hollywoodu svi filmski studiji u potpunosti spremni za ponudu svojih filmova u 4K rezoluciji. 4K Blu-ray će koristi H.265 / HEVC kodiranje, što je oko dva puta učinkovitije od sadašnjeg H.264 / AVC kodiranja koji se sada koristi za Blu-ray format. Iako bi 4K film mogao stati na standardni 50 GB Blu-ray disk, pojavit će se Blu-ray diskovi većeg kapaciteta od 66 i 100 GB. Novi 4K video format od 3.840 x 2.160 piksela pri 60 sličica

Samsung predstavio novu liniju zakrivljenih televizora Vodeći proizvođač televizora velikih ekrana, tvrtka Samsung, proširila je svoju ponudu s čak 17 zakrivljenih FHD, UHD i LED modela dimenzija od 48 do 105 inča. Najimpresivniji model među njima je 105-inčni zakrivljeni TV koji je ujedno i najveći zakrivljeni UHDTV na svijetu, panoramskog omjera slike 21:9 i razlučivosti zaslona od 11 milijuna točaka što je pet puta veća od uobičajene Full HD razlučivosti. Sam televizor prilagođava bilo koji sadržaj UHD rezoluciji, a njihova tehnologija za poboljšanje slike - Peak Illuminator, prepoznaje suptilne razlike u svjetlini, naglašava kontraste i pojačava osvjetljenje

hi-fimedia #95

zaslona kako bi se bolje vidjeli detalji, pa čak i na najtamnijim slikama. Televizor ima ugrađeni zvučnik ukupne snage od 160W koji korisnicima pruža još bolje iskustvo gledanja. Samsung je također predstavio prvi i najveći savitljivi televizor za europsko tržište – savitljivi UHDTV. Sa 105 inča i omjerom slike od 21:9, omogućava korisnicima izbor gledanja na ravnom ili zakrivljenom zaslonu. Osim toga, ovaj uređaj nudi opciju UHD zatamnjenja i UHD unaprjeđivanje za detaljniju sliku, smanjenje raspršivanja svjetlosti i poboljšani kontrast kako bi slika bila što kvalitetnija. INFO: www.samsung.hr

u sekundi, ponudit će i neke druge pogodnosti osim znatnog povećanja rezolucije. Tako će sadašnje 8-bitno kodiranje slike biti povećano na 10-bitno, što omogućuje znatno širi dinamički raspon slike. To će u praksi donijeti više detalja u sjeni ili u tamnijim dijelovima slike. Umjesto Rec. 709 standarda boja koji se trenutno koristi za HD, 4K Blu-ray će koristiti Rec. 2020 standard boja, što mu omogućuje da proizvede nijanse i prirodnost boja koji sadašnji Blu-ray format ne može prikazati. 4K Blu-ray također će koristiti novi sustav zaštite od kopiranja što bi trebalo zadovoljiti uvijek zabrinuti Hollywood. Iz svega ovoga proizlazi da će svi ljubitelji filmske umjetnosti koji nemaju stabilnu Internetsku vezu za 4K streaming moći bez problema reproducirati UHD video materijal. INFO: www.blu-raydisc.com

VIJESTI Proširena ponuda Philips UHD TV-a s Androidom

Panasonic predstavio nove modele 4K televizora Panasonic je na IFA 2014 sajmu predstavio novu paletu premium Ultra HD 4K televizora, koja uključuje nove AX630, AX800 i X940 modele te najbolju AX900 seriju. AX630 serija je njihova najpovoljnija serija UHD televizora, dostupna je s dijagonalama od 40, 48 i 55 inča (102, 122 i 140 cm), a dolazi s Ultra HD panelom s frekvencijom osvježavanja od 1200 Hz (BLS), LED pozadinskim osvjetljenjem i Dual-Core Plus procesiranjem slike za veću dubinu boje i bolju kvalitetu slike. Kao i AX900, X940 i AX800, AX630 također je opremljen s novim 4K 60p HDMI ulazom, kompatibilnim s High-bandwidth Digital Content Protection (HDCP) 2.2 protokolom, što omogućava prijenos 4K s više FPSa. Također, svi novi modeli Viera 2014 premium UHD 4K televizora dolaze s novim značajkama poput “TV Anywhere” i “my Stream”. TV Anywhere omogućava pristup sadržaju televizora korištenjem Panasonic clouda i Panasonic TV Remote 2 aplikacije za pametne telefone i tablete, dok my Stream omogućava personaliziranje kanala i TV sadržaja, te gledanje Video on Demand (VOD) sadržaja. Panasonicov najkvalitetniji UHD 4K televizor nosi oznaku AX900 i korak je naprijed u odnosu na njihov dosadašnji top modela AX800. Najveća proimijena u odnosu na njega je u korištenju posebno optimiranog direktnog LED pozadinskog osvjetljenja s lokalnim zatamnjenjem FALD (Full-array Local Dimming). Osim toga, na ovom modelu su dodatno ugradili, u suradnji sa svojim istraživačkim centrom u Hollywoodu, sustav za upravljanje bojama kojeg koriste u profesionalnim monitorima. AX900 po prvi put koristi Quad-Core Pro5 super brzi procesor s HEVC/H.265 dekoderom za još bolju 4K sliku i podršku UHD streaminga s Interneta, kao i za još bolju podršku Smart TV platforme. INFO: www.panasonic.hr

TP Vision je na IFA 2014 sajmu predstavio prošireni spektar 4K Ultra HD televizora tvrtke Philips, podržanih sustavom Android, a 4K UHD portfelj upotpunjen je s tri nova modela. Novost u ovoj kategoriji je Philips 7900, cjenovno pristupačniji 4K Ultra HD televizor podržan sustavom Android i dvostranom Ambilight tehnologijom. Philips 8900 prvi je Philipsov brendirani 4K Ultra HD TV sa zakrivljenim ekranom, a treća novost u 4K Ultra HD kategoriji je Philips 9100, namijenjen zahtjevnim ljubiteljima filmova. Kategorija Philips 9100, s modelima od 139cm (55”) i 164cm (65”) dolazi s Perfect Pixel HD Ultra quality mehanizmom i Ultra Resolutionom za upscale non-UHD sadržaja. Serija 9100 opremljena je i s 1,000Hz Perfect Motion Rate Ultra za kvalitetniji prikaz pokretnih slika i Micro Dimming Pro značajkama za optimiziranje kontrasta za prikaz slike s dubokom crnom i svijetlom bojom. Philips 8900 prvi je Philips TV sa zakrivljenim dizajnom, a 139cm (55”) 4K Ultra HD televizor podržan je sustavom Android i Google certifikatom. s dizajnom krivih linija sadrži i trostranu Ambilight tehnologiju, a uključuje 1000 Hz Perfect Motion Rate Ultra Plus Ultra Resolution tehnologiju za oštrinu prikaza pokreta Local Contrast tehnologiju te Micro Dimming Pro. Philips 7900 4K Ultra HD TV namijenjen je kupcima s manjim budžetom, no također dolazi s Android i Ambilight tehnologijama. Za upscale slike koristi Pixel Precise Ultra HD mehanizam, a za pokretne slike brine se tehnologija 600Hz PMR Ultra. Philips 7900 ima i dupli prijemnik koji omogućuje korisnicima snimanje sadržaja koji je na drugačijem programu od onoga kojeg gledaju u tom trenutku. Svi Philips 4K Ultra HD televizori podržani sustavom Android imaju Google certifikat. To znači da oni imaju pristup svim aplikacijama, uslugama i sadržajima u trgovini Google Play koje su pogodne za TV korištenje, što zaokružuje već postojeću Philips Smart TV ponudu. INFO: www.tpvision.com

VIJESTI

Povratak marke Technics

Nakon šest godina odsutnosti s tržišta Panasonic Corporation vraća u život svoju audio marku Technics. Nekad izuzetno popularno ime u svijetu HiFi elektronike, Technics će svoje prve proizvode na tlu Europe pustiti u prodaju krajem 2014. godine. Michiko Ogawa, šefica projekta Technics i bivša inženjerka u Technicsu, ali i u Japanu vrlo popularna jazz pijanistica izjavila je: “novim Technics komponentama nastojimo pomoći slušateljima u ponovnom otkrivanju glazbe, jedinstvenom emocionalnom vezom s glazbom koju smo vremenom izgubili.” Kako se navodi u Technicu, tehnologija koja stoji i pomaže ostvariti ove fluidne ciljeve složena je i suvremena, a proteže se kroz dvije nove serije audio sustava: referentnu seriju R1 i premium seriju C700. Referentna serija R1 sastoji se od stereo izlaznog pojačala SE-R1, mrežnog plejera i pretpojačala SU-R1 te zvučničkog sustava SB-R1. Ova serija serija je ozbiljna priča, pravi High-end sustav, o čemu svjedoči npr. JENO tehnologija (Jitter Elimination and N o i s e - shaping Optimisation) digitalni sklop pojačala s visokopreciznom redukcijom jittera, GaN-MOSFET drajver i LAPC (Load Adaptive Phase Calibration) prilagodba zvučicima radi ravne krivulje fazne i frekvencijske karakteristike. Dimenzije pojačala su 480 x 240 x 564 mm, uz masu od 55 kg. SU-R1 je središnjica Technics sustava, u stvari digitalni hub s digitalnim AES/EBU ulazom, tri digitalna koaksijalna ulaza, optički

hi-fimedia #95

i dva analogna RCA ulaza, USB-A i USB-B ulaze te Technics Digital Link izlaz, po jedan digitalni AES/EBU, koaksijalni i optički izlaz, uz balansirane i nebalansirane analogne izlaze i izlaz za slušalice. Uređaj čita formate do 24/192 (optički 96 kHz) u FLAC, WAV, AIFF, ALAC, mp3, wma, MPEG-4 AAC načinima zapisa. Putem USB-B ulaza moguće je slušati signale rezolucije 32/384 i DSD 2,8 i 5,6 MHz, kroz asinhroni transfer podataka. Zvučnički sustav SB-R1 zanimljiva je zvjerka, linearne faze i točkastog izvora zvuka i zanimljivo koncipirane i izvedene zvučničke kutije. Upotrebljeni drajver promjera 160 mm je fazno korektan (ravna, koaksijalna, dvosistemska jedinica. Pada mi na pamet slavni Technics SB-RX50 zvučnik), a oko njega se nalaze četiri 160 mm bas jedinice u kvazi koaksijalnom položaju. Membrana visokotonca načinjena je od laganog karbona, dok je kutija oblikaovana kako bi smanjila difrakcije i stojne valove. Dimenzije kutije su 408mm x 1260mm x 522 mm uz masu od 76 kg. Iako još nije potvrđena cijena ovog kompleta, spominje se iznos od 40.000 eura. Pristupačnija Premium C700 serija sastoji se od 4 komponente: stereo integriranog pojačala SU-C700, mrežnog plejera ST-C700, CD plejera SL-C700 i koaksijalnog zvučničkog sustava SB-C700. Više detalja o obje serije možete potražiti na www.technics.com

HAD Audiolab osvaja Ameriku Bjelovarska tvrtka HAD Audiolab je na poticaj svog američkog distributera proizveo Signature verzije svojih cijevnih audio uređaja i tako za još jednu stepenicu podigao kvalitetu svoje

ponude. Time je ušao u kategoriju proizvođača o kojem razmišljaju i probirljiviji audiofili. Iako su topološki i shematski ostali uglavnom isti (male promjene su u Breeze P1 Signature phono stupnju koji smo imali prilike recenzirati u broju 93 našeg magazina, te u Maestral III Signature cijevnom pojačalu za slušalice koji u ovoj varijanti pokreće 5687 cijev), ova serija je prepoznatljiva po bijelom kućištu izrađenom od Coriana te probranoj i vrhunskoj kvaliteti svih mehaničkih i električnih dijelova. Pritom je svog pouzdanog dobavljača kvalitetnih dijelova HAD Audiolab pronašao u danskom Jantzen Audio-u, s kojim je i ugovorio distributerska prava te na jesen očekujemo predstavljanje i veću dostupnost proizvoda ovog renomiranog proizvođača na našem tržištu. INFO: HAD Audiolab, www.had-audiolab.com

TAD proizvodi dostupni na tržištu Slovenije i Hrvatske Od nedavno, zahvaljujući tvrtki Primaline iz Ljubljane, dostupni su na našem tržištu High-end proizvodi renomirane tvrtke TAD (Technical Audio Devices) koja je nastala pod okriljem tvrtke Pioneer. Naslijedivši filozofiju Barta Locanthia – svjetski poznatog američkog audio inženjera – koja vjeruje da je autentičnost tehnologije razlog visoke kvalitete audio reprodukcije. U TAD-u zato razvijaju vlastitu tehnologiju i komponente beskompromisne izrade kako bi postigli maksimalnu vjernost reprodukcije zvuka. Trenutno su za slušanje u njihovom salonu dostupni modeli TAD-CR1MK2 (zvučnik), TAD-M2500 (pojačalo) i TAD-DA1000 (pretpojačalo), a isti će biti po prvi put prikazani i sajmu “Zagreb AV Show 2014” koji će se održati u hotelu Sheraton od 24-26. listopada 2014. INFO: Primaline, tel. +386 1 510 3130, www.primaline.si

hifimedia #95

TEST PHILIPS BR- X & JBL PULSE

PREPORUKA

Philips BR- X piše: Josip Crnički

hilips BR-1X je prijenosni Bluetooth zvučnik namijenjen korištenju u

zatvorenim prostorima kao i na otvorenom. Dizajnom, kao što i samo ime sugerira, izgleda kao cigla (br1x), a podsjeća na dio vojne opreme 20. stoljeća. No, ovdje se radi o čvrstom kući-

nje strane zvučnika nalaze se štu obučenom u gumu, što ga tipka za paljenje, tipke za regučini otpornijim na udarce i kod laciju glasnoće i AUX-IN i AUXeventualnih padova s veće visiOUT utori za povezivanje više ne. BR-1X dolazi s dva 2 široBR-1X zvučnika u seriju za još kopojasna zvučnika promjekvalitetniji i glasniji zvuk. Za ra 50mm i Philipsovom wOOx test je korištena glazba iz tribas tehnologijom za isticanje logije Gospodar dubokih tonova Prstenova, i ukupnom snaZvuk je jasan, Adele, Eminema gom od 2x5W. izražajan i i Metallice s Sa stražnje straYouTubea i MP3 ne nalaze se utor iznenađujuće i FLAC formatiza punjač, USB ma i, osim doneutor za punjenje, dinamičan kle izraženijeg tipka za resetiza ovakav tip dubokog basa, ranje Bluetooth u indoor načipovezivosti na zvučnika nu rada, BR-1X uređaje, utor za nema nikakvih zamjerki. Zvuk resetiranje zvučnika i najvažnije jasan, izražajan i iznenađuja tipka za određivanje indoor/ juće dinamičan za ovakav tip outdoor načina rada. zvučnika. BR-1X je poveziv sa Indoor način rada je nešto svim uređajima s Bluetoothom, tiši, ali ima prilično dubok bas a ugrađen je i mikrofon za s preciznim srednjim i visoobavljanje telefonskih pozikim tonovima, dok je outdoor va. Baterija ima kapacitet rada način rada dosta puniji i snaždo 6 sati, njegove dimenzije su niji zvuk čime je Philips done210 x 100 x 80 mm, a cijena 769 kle nadoknadio gubljenje zvuka kuna. INFO: www.philips.hr na otvorenom prostoru. S pred-

JBL Pulse nja na samom zvučniku ili putem JBL MusicFlow aplikacije za iOS uređaje. Aplikacija je besplatna i ponuđena za preuzimanje priulse je još jedan u nizu likom prvog povezivanja zvučniJBL Bluetooth prijenoka i iOS uređaja. Naravno, zvučsnih zvučnika, ali prvi nik je poveziv sa svim uređajima koji dolazi s programabilnim LED koji imaju Bluetooth. svjetlosnim Na sredini gornje efektima. Kao Na zvučniku se strane zvučnika nalai velik broj nalazi ukupno 64 ze se tipke za paljenje ovakvih zvučnika, cilindričLED segmenata, uređaja i Bluetootha, a na rubu su smjenog je oblika, a ponuđeno je 5 štene tipke za proa unutar kućiboje i jačine šta smještena tvornički podešenih mjenu osvjetljenja. Sa strasu dvije zvučničke jedininačina osvjetljenja žnje strane nalaze se AUX-IN ulaz, microce promjera USB utor za punjenje i indikator 40 mm i ukupne snage od 2x6W. baterije. Pri reprodukciji Metalice Na zvučniku se nalazi ukupno JBL Pulse je dovoljno glasan za 64 LED segmenata, a ponuđeno korištenje u stanu ili na otvoreje 5 tvornički podešenih načina nom, ali je uočljiv manjak duboosvjetljenja (Rainbow, Equalize, kog basa kojeg može reproduciClub, Chill i Fog) kojima je moguće mijenjati boje i jačinu osvjetlje- rati što posebno dolazi do izražapiše: Josip Crnički

hi-fimedia #95

ja na otvorenom prostoru. Srednji i visoki tonovi su pri reprodukciji albuma Adele bili malo izraženiji što u početku slušanja daje metalan prizvuk, no ako ne slušate glazbu s YouTubea, to se može kompenzirati podešavanjem equalizera na uređaju s kojeg reproducirate glazbu. Iako JBL Pulse nije idealno izbalansiran zvučnik

za reprodukciju glazbe s izraženim basom, ali je zato jedinstven što korisniku pruža vlastiti light show. Kapacitet baterije je 5 sati rada, no gašenjem LED osvjetljenja moguće je dobiti još koji sat slušanja. Dimenzije JBL Pulsea su 79x182mm (promjer x visina), a cijena 1.480 kuna. INFO: www.mediaaudio.hr

ŽIVOT JE SAVRŠEN.

ZNAJU TO SVI KOJI IMAJU TOSHIBA L74 TV DIJAGONALE 55 INČA.

Uz 55-inčni Toshibin TV uređaj serije L74 očekujte neusporediv audiovizualni doživljaj. Tehnologija CEVO Picture omogućuje ugodno gledanje sadržaja koji je živopisniji i jasnijeg prikaza, zahvaljujući mnogo svjetlijem zaslonu i povećanom rasponu boja. U uređaje je implementirana i tehnologija CEVO Audio, koja nudi sve što je potrebno za uživanje u boljoj kvaliteti zvuka uz značajno poboljšan raspon niskih (bas) tonova.

TOSHIBA 55L7453DG. SAVRŠENSTVO JE U DETALJU.

Uz cijeli niz inteligentnih SmartTV Cloud usluga, televizor vam je još prilagođeniji.

Brz dvojezgreni procesor poboljšava performanse i pretvara gledanje televizije u potpuno nov doživljaj.

Tehnologija CEVO Picture pruža mnogo jasniju sliku, veoma ugodnu za gledanje, koja je 75% svjetlija nego na prethodnim modelima.

Uživajte u iznimno moćnom zvuku uz naprednu kvalitetu zvuka koju nudi tehnologija CEVO Audio.

Najnovija LED tehnologija koja omogućuje dinamičku kontrolu osvjetljenja u šest zona.

Obrada slike tehnologijom AMR+1500 omogućuje ujednačen prikaz te lako praćenje čak i najbržih scena u filmu.

* Model L7453 dostupan je u dijagonalama 42”, 47” i 55”. Više pojedinosti potražite na Toshibinim internetskim stranicama, www.toshiba-croatia.com/innovation/hr/generic/l7-series/

TEST PHILIPS FIDELIO L2

Odli an iskorak u stereo piše: Jagor Čakmak

audio svijetu rijetkost je kada proizvođači široke potrošačke elektronike naprave audiofilski proizvod koji se uspješno nosi sa sličnim proizvodima specijaliziranih proizvođača, no ipak se svako toliko pojavi se neka zanimljiva iznimka ovome pravilu. Većina velikih proizvođača periodički napravi uređaje koji pripadaju visokoj klasi samo kako bi dokazali da još uvijek to znaju i da doprinesu ekskluzivnosti drugim proizvodima iz svoje ponude. U tom pristupu također postoje iznimke. Philips nas primjerice svako toliko iznenadi s nekim dobrim modelom slušalica, vrlo različitih cijena. Prije nekoliko godina model SHL 9600 pokazao se kao nevjerojatno dobar odnos uloženog i dobivenog te je na grupnom testu pobijedio neke slušalice puno razvikanijih specijaliziranih proizvođača slušalica. Philips se sa serijom Fidelio odlučio okušati u proizvodnji više klase slušalica. Trenutno u toj seriji razlikujemo dva osnovna modela, manji koji ide na uši i veći koji ide preko ušiju. Testirali smo veći model Fidelio L2. Slušalice su velike, ali lagane (347 g) i vrlo udobne. Dizajn slušalica je relativno jednostavan, a izgledom dominiraju velike površine kožnog materijala vrlo mekanog na dodir. Crna boja prevladava, a izgled podižu narančasti šavovi na presvlakama. Ukupno gledano, izgled sluša-

hi-fimedia #95

lica je vrlo dobar spoj decentnog i modernog dizajna. L2 su slušalice poluotvorenog tipa, tako da nemojte očekivati preveliku izolaciju od pozadinske buke. Korištene zvučničke jedinice su promjera 40 mm, a kućište u kojem se nalaze napravljeno je od aluminija. Proizvođač ne daje puno podataka o tehnologiji osim da su jedinice bazirane na neodimijskim magnetima koji su praktički standard u ovoj klasi slušalica. Ono što je zanimljivo je da je Philips uspio postići relativno nisku impedanciju od 16 Ohma i dobru osjetljivost od 105 dB, tako da je ove velike slušalice moguće upogoniti i s uređajima manje snage, poput mobitela.

Zvuk

Philips Fidelio L2 su ozbiljne slušalice jednako ozbiljne cijene, pa su u skladu s time i očekivanja bila visoka. Slušalice su morale proći duži period usviravanja kako bi postigle svoj maksimum. Na početku je srednji i visoki dio spektar bio iznimno tvrd, tako da za pravu ocjenu ovih slušalica treba strpljenja nakon kupnje. Usvirane Fidelio L2 su oduševile već prvim taktovima. Zvuk je iznimno detaljan u srednjem dijelu spektra bez ikakvih znakova tvrdoće koja je bila prisutna u ne usviranim slušalicama, dapače srednji dio spektra više vuče ka toplijem karakteru, ali i dalje zadržavajući jedno vrlo neutralnu notu. Visoki dio spektra se izvrsno nadovezuje s mnoštvom detalja, što je bilo vrlo

PREPORUKA

naglašeno pri slušanju simfonijskih orkestara. Slušalice iznimno dobro podnose dinamičke udare te im brzi dinamički udari vrlo pogoduju. Poluotvoreni dizajn svakako pomaže u brzini, no uglavnom ga ne karakterizira duboki i čvrsti bas kojeg je Philips u ovim slušalicama uspio postići. Pri uzletima orkestra dolazi do minimalne degradacije zvučne slike. Pri reprodukciji moderne glazbe Fidelio se jednako dobro snalazi, neovisno da li treba reproducirati rock gitaru ili duboke bas beatove. Zvuk koji dolazi iz slušalice je onakav kakav je snimljen i obrađen u studiju, s minimalno upliva samih slušalica. Fidelio sve detalje jasno iznosi na površinu, pa tako i loše strane loših snimaka. Slušanje kvalitetno snimljenog materijala s ovim slušalicama je pravo uživanje.

Zaključak

Fidelio L2 su slušalice za prave ljubitelje dobrog zvuka jer imaju sve što trebaju imati: neutralnost, brzinu, detaljnost bez oštrine i dobar bas.

Naravno, sve navedene karakteristike dolaze s određenom cijenom koju kupac mora biti spreman platiti. Nužno je napomenuti da ove slušalice treba spojiti na odgovarajući izvor zvuka jer rezultati pri direktnom spajanju na računalo ili pametni telefon vjerojatno neće u potpunosti zadovoljiti očekivanja kupaca. No, za dobre rezultate ipak ne treba tako puno. Kada se uzme u obzir njihova cijena, slušalice su izvrsno radile čak i s minijaturnim NuForce uDac 2 USB DA pretvaračem i pretpojačalom za slušalice koji ipak spada u nižu kategoriju proizvoda od ovih slušalica. PHILIPS FIDELIO L2 Osjetljivost: 105 dB Impedancija: 16 Ohma Masa: 347g Zvučničke jedinice: 40 mm neodimijski magnet Daljinski za mobitel: Da Cijena: 1.799 kuna INFO: www.philips.hr

PANASONIC VIERA. YOU’LL LOVE WHAT’S UP NEXT.

TV ANYWHERE

SWIPE & SHARE

Ponesite svoj TV sa sobom, gdje god da ste krenuli. Pristupite prijenosu TV programa uživo ili jučerašnjem sadržaju pomoću tableta, bilo kada, bilo gdje.

Podjelite svoje slike, video ili web sadržae sa tableta ili pametnog telefona, jednostavnim potezom ruke koristeći Swipe & Share.

www.panasonic.hr

TEST PANASONIC DMC-GH4

Prva DSLM kamera na svijetu s 4K rezolucijom Panasonic DMC-GH4 oplemenjen je sa skoro svim aktualnim tehnologijama i mogućnostima piše: Igor Jadan

LiveMOS senzor s efektivnih 16,05 milijuna piksela

rošlo je dosta vremena od predstavljanja Micro 4/3 sustava i danas se na tržištu nalazi popriličan broj modela. Sa svakim novim modelom potrebno je predstaviti dodatne mogućnosti koje će privući nove korisnike i donijeti prednost pred konkurencijom. Posljednji primjerak iz Panasonic-ove „kuhinje" donosi nam kao najistaknutiju karakteristiku snimanje video

hi-fimedia #95

zapisa u 4K rezoluciji (3840 x 2160 piksela). Zahvaljujući padu cijena sve više korisnika u Hrvatskoj posjeduje 4K televizore, ali još uvijek je problem pronaći sadržaj u tom formatu. Ovaj fotoaparat ne cilja samo na te korisnike, već je iskoristiv i profesionalcima koji će znati cijeniti visoku rezoluciju i mogućnosti koje ona pruža u naknadnoj obradi materijala. Ako gledamo cijenu, GH4

je značajno jeftiniji od kamera koje podržavaju 4K rezoluciju. Osnova ovog bez zrcalnog digitalnog fotoaparata s promjenjivim objektivima je LiveMOS senzor s efektivnih 16,05 milijuna piksela. Tijelo fotoaparata je čvrsto s odličnim gripom te aparat dobro leži u ruci. Otporno je na prašinu i vlagu. Broj tipki i kotačića za upravljanje fotoaparatom je zavidan i teško je naći prigovor

oko njihove pozicije i funkcionalnosti. Pogotovo se ne može reći da nedostaje direktan pristup nekoj opciji jer se na tijelu nalazi čak pet programabilnih fizičkih tipki za koje je moguće odabrati neku od 53 funkcija. Uz to, na pozadinskom ekranu osjetljivom na dodir postoji još pet dodatni funkcijskih tipki koje mogu imate jednu od 49 funkcija. Osim toga već postoje tipke za podešavanje balansa

bijele boje, ISO vrijednosti i kompenzacije ekspozicije, a uz prvih pet tipki postoje oznake koje je Panasonic predvidio i postavio kao početnu konfiguraciju. Tako se Fn1 tipkom uključuje/isključuje bežična mreža, s Fn2 otvara brzi izbornik, Fn3 nudi izbor moda automatskog fokusiranja, Fn4 uključuje/isključuje prikaz kako će izgledati snimka s trenutnim postavkama, a Fn5 uključuje/isključuje elektroničko tražilo i pozadinski ekran. Uz to postoji tipka AF/AE Lock, DISP tipka za odabir prikaza na ekranu, direktno snimanje video zapisa, bira-

nje između načina fokusiranja (AFS/AFF, AFC-kontinuirano ili MF- ručno fokusiranje) , kotačić za biranje između snimanja jedne fotografije/slijednog snimanja/bracketing ekspozicije/odgođeno snimanje/intervalno snimanje. Veliki kotačić za biranje moda snimanja (PASM, iA, snimanje s efektima, 3 svoja konfigurabilna moda i snimanje video zapisa) sada omogućuje zaključavanje odabrane postavke pomoću tipke na vrhu kako ne bi došlo do slučajnog prebacivanja iz željenog načina rada. Ali to nije sve, kretanje po izbornicima i podešavanje opcije

PREPORUKA moguće je putem četverosmjerne navigacijske tipke koju okružuje klizni kotačić i dva kotačića na stražnjem i gornjem dijelu fotoaparata. Osim toga, pozadinski ekran osjetljiv je na dodir i sve se opcije mogu odabrati dodirom te je moguće na njemu određivati i podešavati veličinu točke fokusa. Rad s fotoaparatom je izuzetno prilagodljiv i teško da će se naći prigovor za nedostatak ili nepristupačnost nekoj opciji. Ovaj opis

tipki i funkcija je dug ali jedini način da se predoče mogućnosti korištenja i jednostavnosti podešavanja opcija. Pozadinski ekran je visoke rezolucije i što je najvažnije pokretan je u svim smjerovima što omogućuje snimanje iz raznih kutova i pozicija. Neki korisnici zaziru od elektroničkog tražila, ali ovdje se radi o ekranu visoke rezolucije (2.359 milijuna piksela, kontrasta 10.000:1) i brzine osvježavanja od 30 ili 60 sl/s te pruža bolju vidljivost kadra pri slabom svijetlu od optičkog tražila. Uz to prikazuje 100% kadra i informacije kao na pozadinskom ekranu. Što se tiče priključaka, GH4 obiluje i njima. Tu su standardni priključak za bljeskalicu, USB port, AV i HDMI priključci, daljinski, a osim mikrofona moguće je spojiti i slušalice. Još jedna značajka ovog fotoaparata je brzina automatskog fokusiranja. Panasonic se hvali brzinom automatskog fokusa od oko 0,07s što nismo mogli izmjeriti, ali mora se priznati da je fokusiranje jako brzo pa čak i brže od nekih početnih DSLR fotoaparata. Standardno kontrastno fokusiranje ubrzano je zahvaljujući dodatnim informacijama o karakteristikama objektiva koje fotoaparat iskorištava kako bi brže došao do točke fokusa (DFD – Depth form Defocus). Pošto je potrebno imati detaljne podatke o objektivu, ovo dodatno ubrzanje ne radi na objektivima drugih proizvođača. Brzina slijednog snimanja u

hifimedia #95

TEST PANASONIC DMC-GH4

P mod snimanja, ISO 200, 1/80s, F3.6, 31mm, bez bljeskalice

punoj rezoluciji je 12 sl/s, a ako se koristi kontinuirano fokusiranje pada na 7,5 sl/s. Ako se uključi elektronički okidač brzina se penje do 40sl/s, a snimanje postaje bešumno. Moguće je snimati do otprilike 40 RAW ili 100 JPEG snimaka punom brzinom. Kvaliteta slike je odlična za fotoaparat s tom veličinom senzora. Gubitak kvalitete počinje se primjećivati tek na ISO 3200 postavki. Slike su bogate detaljima, a automatskom balansu bijele boje nema zamjerki u većini slučajeva. Snimanje videa je posebna priča i da se ne bi ponovilo nabrajanje svih modova i opcija kao kod opisivanja tipki na tijelu aparata, spomenut ćemo samo najveće rezolucije. Snimanje u C4K (4.096x2.160 piksela 24sl/s) i Ultra-HD (3.840x2.160 piksela 25sl/s) rezoluciji deklarira-

hi-fimedia #95

no je da zahtijeva brzinu snimanja od 100Mbps, a postoji i FullHD opcija koja zauzima 200Mbps. Radi se visokim rezolucijama s visokom razinom kvalitete snimke ali koji zahtijevaju i najbrže memorijske kartice UHS 3 kategorije. Moguće je snimati i u FullHD rezoluciji s promjenjivom brzinom od 2-96 sl/s i time dobiti efekt ubrzane ili usporene radnje. Za vrijeme snimanja maksimalnom rezolucijom moguće je snimati 8,8 MP fotografije, a moguće je jednostavno prilikom pregledavanja izdvojiti pojedinu fotografiju iz video zapisa. Snimati se može u MOV, MP4, MP4(LPCM) ili AVCHD formatu te ovisno o tome i odabranom PAL/NTSC/Cinema standardu dostupne su različite brzine snimanja. Fotoaparat je moguće spojiti putem HDMI kabla na vanjski snimač video zapisa uz 4:2:2 10bit izlaz (tada

nije moguće snimanje na karticu), a snimanje na memorijsku karticu je ograničeno na 4:2:0 8bit Chroma poduzorkovanje. Snimanje u tako visokoj rezoluciji pruža puno mogućnosti u kasnijoj obradi snimke i prebacivanja u standardnu fullHD rezoluciju.

Objektiv

U testiranom kit paketu se nalazio LUMIX G VARIO 14-140mm /F3.5-5.6 ASPH. POWER O.I.S (H-FS14140) objektiv. Ovaj praktičan objektiv s deseterostrukim uvećanjem (28-280mm ekv. 35mm formatu) pokazao se kao odličan izbor za snimanje fotografija i videa u većini slučajeva. Kompaktan (265g) kada je sklopljen, a pri maksimalnom uvećanju skoro udvostručuje svoju dužinu. Najbliža udaljenost fokusiranja je od 30cm do 50cm što ga ne čini najboljim makro objektivom ali je upotrebljiv i u tim situacijama. Vrlo dobar izbor za kit objektiv koji je pogodan za većinu situacija snimanja. Panasonic DMC-GH4 oplemenjen je sa skoro svim aktualnim tehnologijama i mogućnostima. Od podrške za bežične mreže, NFC podrškom za lakše povezivanje, upravljanjem s pomoću aplikacije na pametnom telefonu, naprednim modovima snimanja videa i pokretnim OLED ekranom osjetljivim na dodir.

Nedostaje jedino GPS podrška koju je moguće dobiti posredno s mobitela putem bežične veze. Kvaliteta slike je odlična za svoju kategoriju, a brzina fokusiranja nadmašuje konkurenciju. Cijena je visoka, ali ako se gledaju 4K video mogućnosti, onda je GH4 povoljna kupnja jer drugi fotoaparati i kamere koje pružaju tu mogućnosti imaju veću cijenu. Panasonic DMC-GH4 Kvaliteta slike Video mogućnosti Brzina fokusiranja i slijednog snimanja Cijena Nedostatak GPS-a Nedostatak moda za snimanje panorama

Panasonic DMC-GH4

hifimedia ERGONOMIJA 0

19 20

MOGUĆNOSTI 19 20

SLIKA 0

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 92 100

16,05 MP OLED Live MOS 7,6cm

SD/ SDHC/ SDXC

Micro 4/3 navoj

4.096x2.160 24 sl/s

WiFi

Karakteristike Stabilizacija slike u objektivu; ISO 100-25.600; Ekspozicija 1/8.000-60s; Zapis JPEG, RAW, MPO; Priključci USB, mini HDMI; vanjska bljeskalica, mikrofon, daljinski, slušalice, AV Baterija/Punjač Li-Ion/DA; Masa (sa baterijom) 560g; Dimenzije 132,9x93,4x83,9 mm; Cijena tijela sa kit objektivom: 16.999 kn. INFO: www.panasonic.hr

Uronite u novu dimenziju zvuka.

Prvi na svijetu i prvi u Hrvatskoj, Onyko donosi Dolby ATMOS tehnologiju u vaš dom. Nova surround generacija dodat će potpuno novu dimenziju zvuka u vaš multimedijalni prostor. Onkyo - 65 godina inovacije.

UVOZNIK ZA HRVATSKU: Z-EL d.o.o.

WEB SHOP: WWW.CHIPOTEKA.HR

PRIKAZ / PROJEKTORI

Osnove koje bi trebao znati svaki kupac pri kupnji video projektora p i š e : D u b r a v k o To p l a k

ako u većini slučajeva u kućnim uvjetima nije nimalo lako stvoriti doživljaj pravog kina, svakim danom smo svjedoci da tehnologija uspješno i sve bolje otklanja i taj „problem". Zvučne performanse dobivaju se preko surround receivera i odgovarajućih surround paketa zvučnika, a slika i zvuk najčešće dolazi preko DVD ili Blu-ray reproduktora (danas je u porastu i reprodukcija s računala, multimedijalnih plejera, itd.). Iako je na tržištu prisutno mnoštvo TV uređaja (plazme, LCD i OLED) koji prikazuju video na velikim dijagonala ekrana, za sada nisu uspjeli zasjeniti jedinu pravu alternativu velikog kino platna u kinu, koju nudi jedino kvalitetni video projektor. Većina ljudi prilično je skeptična prema projektorima, zbog nekih specifičnih karakteristika projektora (npr. dodatno ulaganje u projekcijsko plat-

Namjena Tehnologija Rezolucija Jakost svjetla Kontrast Format slike Keystone Trajanje lampe Kontrola miša Buka Zvučnik Izlazi Ulazi

Epson EH-TW9100 kućno kino 3 x LCD Full HD (1920x1080) 2400 ANSI lumena 320000 : 1 16:09 vertikalni i horizontalni 4000 (5000) sati ne 32 (22 eco) dB da 2xHDMI, 1xVGA, 1 x komponentni video, 1xVideo, 1xRS232, 1xRJ45, 1 x okidač

Dimenzije Težina Jamstvo Cijena Distributer

Optoma HD91

no, manji vijek trajanja lampi od uobičajenih TV-a, slika nije tako kristalno čista kao na LCD televizorima, itd.), ali mislimo da korisnici nisu dovoljno dobro informirani o svim prednostima koje projektori nude. Osnovna prednost projektora u odnosu na ostale uobičajene TV-e je veličina ekrana, koju je nemoguće dobiti na TV-u. Zapravo znamo da najveću impresiju i doživljaj koje korisnik dobiva gledajući film u kinu je upravo veličina platna. Naravno ne treba potpuno zaboraviti niti

hi-fimedia #95

466x140x395mm 8,4 Kg 2 godine 17,473.75 kn www.epson.hr

zvuk, ali velika slika je najvažnija. Upravo zbog toga kod istin-

skih zaljubljenika filmova, projektor u kućnom kinu je nezaobilazni uređaj. Da bi pomogli svima koji se odluče odabrati video projektor za svoje kućno kino, objasnit ćemo najosnovnije stvari i pojmove koje bi korisnik trebao znati. Prvo korisnik treba znati koje su sve vrste projektora na tržištu. Razlikuju se po tehnologiji koja se koristi za prikaz slike na platnu: LCD, LCOS (Liquid Crystal On Silicon – koriste ga JVC pod nazi-

Epson EH-TW9100

InFocus IN8606HD kućno kino DLP Full HD (1920x1080) 2500 ANSI lumena 10000:1 16:09 ± 40° vertikalni 4500 sati (6000 sati eco) 33 dB 10 W 3.5mm stereo audio,12V screen okidač 2xHDMI 1.4, VGA, S-Video, Kompozitni, Komponentni, RCA stereo audio (L/R), 3.5mm stereo audio,RS232, USB Mini-B (service), , 3D sync, USB Type-A (power only) 285x261x122mm 3,5 Kg 2 godine (lampa 12 mjeseci) 8,420.00 kn www.hsm.hr

Optoma HD91 kućno kino DLP Full HD (1920x1080) 1000 ANSI 500000:1 16:9,16:10/4:3 ±30° Vertical 20000 sati 23 dB 3D-Sync, 2 x 12V Trigger 2 x HDMI v1.4a 3D, VGA (RGB/YPbPr), 1 x kompopnentni, 1 x kompozitni video 345x161x443mm 7 Kg 3 godine 29,998.63 kn www.avmax.hr

Panasonic PT-AT6000E

vom DILA i Sony pod nazivom SXRD) i jednostruki ili trostruki DLP (Digital Light Processing). Sve ove tehnologije mogu proizvesti odlične slike na platnu. Svaka od ovih tehnologija ima svojih dobrih i loših strana, a navesti ćemo da jednostruki DLP (single-chip) proizvodi malo jasnije slike od drugih tehnologija, ali nitko neće nimalo požaliti ni ako kupi projektor s dobrim LCD ili LCOS.

Drugi parametar na koji korisnici moraju paziti kod kupnje projektora sastoji se od tri značajke: rezolucije, kontrasta i jakosti svjetla. Rezolucija ovisi o broju piksela na čipu, a za kućno kino obavezna je rezolucija od 1920 x 1080 piksela. Kontrast je jedan od najbitnijih čimbenika kvalitete slike, a što je veća razlika između najtamnije i najsvjetlije točke na slici, to su i detalji na slici bolje

Optoma AGT760

Optoma AGT760 kućno kino, igre, prezentacija DLP DC3 WXGA (1280x800) 3400 ANSI lumena 20000:1 16:10, 4:3, 16:9 vertikalni (40 stupnjeva) 6000 sati da (sa laserskim pokazivačem) 29 dB da (2W) 1xVGA, 1x audio, 1X12V trigger 1xHDMI (v1.4a 3D), 2xVGA (PC, komponentni), 1xS-video,1 x kompozitni video. 1 x audio L/R RCA. 1xRS232, 1xUSB 288x86x220mm 2,5 Kg 2 godine (lampa 6 mjeseci) 5,472.50 kn www.avmax.hr

Panasonic PT-AT6000E kućno kino LCD Full HD (1920x1080) 2400 ANSI lumena 500.000:1 vertikalni 4000 sati (5000 sati eco) 22 dB u eco modu 2 x 12 V okidać 3 x HDMI,1 x VGA, 1 x komponentnir, 1 x S-video, 1x D-sub 15 pin, 1 x kompozitni video,1x RS232 470x151x364mm 8,7 Kg 12 mjeseci 20,081.25 kn www.panasonic.hr

uočljivi, te je prikaz ukupne slike puno jasniji. Mnogi modeli projektora uključuju postavke lampe koje mogu smanjiti svjetlinu i pojačavaju kontrast za optimalno gledanje u zamračenoj sobi, što je vrlo korisna mogućnost. Projektori najčešće koriste jakost svijetla između 2000 i 3500 lumena. Veće vrijednosti lumena biti će potrebne ako u prostoriji ima više svijetla, a oni projektori koji imaju najniže vrijednosti lumena, imaju sasvim dovoljno svijetla u bilo kojoj zamračenoj sobi. Treći i ne manje važni parametar je odabir ispravnog projekcijskog platna. Prvo treba odrediti idealnu udaljenost za gledanje. Idealna udaljenost je prilično subjektivni dojam za svakog korisnika, ali postoji neko neformalno pravilo koje bi se trebalo uzeti u obzir. Za HD projektore kućnog kina pravilo je dijagonala slike puta koeficijent 1,5, što znači da ako je slika širine 2 metra, dijagonala je približno 2,3 metra, što bi idealnu udaljenost za gledanje postavilo na 3,45 metara. Drugi parametar je koju vrsta platna postaviti na zid. Kod platna definitivno ne treba štedjeti, a treba obratiti pozornost na stupanj refleksivnosti (gain), kvalitetu materijala od kojeg je napravljeno platno i mehanizam platna (motorna ili mehanička). Stupanj refleksivnosti (gain) može biti između 0,5 i 6 gaina kod skupljih platna. Ali tu treba dobro paziti, jer veći gain ne znači i bolju kvalitetu slike. Preporuka je da se kupuju platna koja imaju konstantan gain po cijeloj površini platna. U principu treba izbjegavati platna koja su napravljena od obične plastike (takva vrsta platna je i najjeftinija), jer ona mogu dati iskrivljenu sliku, a u većini slučajeva gubi se i na oštrini slike. Najčešći potencijalni „strah" i nedoumica kod korisnika je vijek trajanja lampe u projektorima, koje je definitivno manje nego kod LCD televizora

(100.000 sati). Današnje lampe koje se ugrađuju u projektore su puno napredovale u donosu na modele iz prijašnjih godina, pa je od nekadašnjih 1500-2000 sati, vijek trajanja lampe porastao na minimalno 4000 sati, a u nekim slučajevima penje se na impresivnih 8000-9000 sati. Ako se za primjer uzme da korisnik gleda jedan film na dan u trajanju od 2 sata (to će se u stvarnosti događati u rijetkim slučajevima), minimalni vijek lampe od 4000 sati, dati će vrijeme trajanja od 2000 dana ili 5,4 godina, što je respektabilna brojka za uživanje u gledanju filmo-

InFocus IN8606HD

va na velikom platnu i u kućnom ambijentu. Današnji projektori su opremljenim svim potrebnim AV priključcima, pa tu ne bi trebalo biti nikakvih problema za spajanje ostalih uređaja, a cijenom su cijenom vrlo pristupačni širem krugu korisnika. Naravno, skuplji projektori dolaze s više različitih priključaka i mogučnosti kao što je npr. prikaz 3D slike.

Zaključak Ako ste istinski zaljubljenik gledanja filmova, pravi kino ugođaj velikog platna u svome domu moguće je postići jedino video projektorom. Mnogi koje sam upoznao nisu vjerovali da je ova gornja tvrdnja istinita, sve dok sami nisu kupili i ugradili projektor u svoju sobu. Poslije toga više nikada nisu niti pomislili da gledaju bilo koji filmski materijal u svome domu na nečem drugom, osim na velikom projekcijskom platnu, pomoću projektora.

hifimedia #95

TEST PANASONIC TX-42AS650E

Evolucija u ponudi p i š e : D u b r a v k o To p l a k

ao što je već poznato, tvrtka Panasonic je prestala s proizvodnjom plazma ekrana i sada su svu svoju energiju usmjerili na proizvodnju kvalitetnih LCD ekrana u HD i Ultra HD rezoluciji. Njihovi najnoviji LCD modeli za 2014. godinu već su na tržištu, a na test je pristigao model oznake TX-42AS650E. Cijenom od 5.999,00 kuna pripada u niži cjenovni razred, što ga čini prihvatljivim izborom većem broju potencijalnih korisnika. Panasonic TX-42AS650E koristi IPS LED matricu s Edge Lit LED tehnologiju pozadinskog osvjetljenja. Za dodatno poboljšanje i veću prirodnost slike Panasonic koristi više tehnologija: Clear Panel, Brilliant Contrast, IFC (Intelligent Frame Creation) i 1200 Hz BLS IFC. Iako sve tehnologije koje pojedini proizvođači koriste u svojim TV izgledaju na papiru impresivno, one nekada znaju dati "varljive" rezultate prilikom samog testiranja TV, a kolika su stvarna poboljšanja na modelu TX-42AS650E možete pročitati u drugom dijelu ovog testa. Iako je teško naći neki originalni dizajn TV-a koji će se razlikovati od drugih proizvođača, TX-42AS650E ima vrlo dosjetljiv i upečatljiv dizajn. Zaobljenih linija, s naglaskom na tanku vodoravnu aluminijsku traku, koja se nalazi na gornjem i donjem rubu TV-a, sigurno doprinosi većoj eleganciji TV-a. Dojam elegancije dodatno je "pojačan" s metalnim srebrno zrcalnim stalkom u slučaju ako se TV ne postavlja na zid. Na desnoj poleđini TV-a nalazi se par osnovnih funkcijski tipki za upravljanje TV-om, koje će poslu-

hi-fimedia #95

Ugrađeni novi dvojezgreni procesor pomaže u bržoj i boljoj raspodjeli multimedijalnih radnji, neovisno da li se to odnosi na pomicanje i komunikaciju različitih aplikacija ili na reprodukciju različitih AV materijala na TV ekranu žiti kada daljinski upravljač nije na dohvat ruke. Na lijevoj bočnoj strani nalazi se priključak za slušalice, 2 USB, 1 HDMI, SD utor za kartice i common interface. Srećom po korisnike ovog TV-a, da je Panasonic na ovom modelu samo priključke komponentnog videa, SCART i stereo audio ulaz (većina danas gotovo da i ne koriste ove priključke), smjestio na zadnju stranu kućišta jer takav smještaj priključaka uvijek stvara

probleme kada se TV postavlja na zid. Svi ostali priključci na zadnjoj strani gledaju prema podu (2x HDMI, mrežni priključak i digitalni Toslink), pa pristup njima neće stvarati nikakve probleme u bilo kojoj postavci TV-a (zid ili stalak). Panasonic je potpuno osvježio On screen grafičko sučelje izbornika i to na bolje. Stariji korisnici Panasonicovih TV-a ubrzo bi shvatili da je logika upravljanja ostala gotovo ista,

a svim novijim korisnicima, neće trebati puno vremena da proniknu u sve mogućnosti koje nudi ovaj TV. Izgled glavnog izbornika podijeljen je u dvije jednostavne cjeline. Lijevo se nalazi 7 podizbornika (slika, zvuk, mreža, timer, postavljanje, pomoć i opcija), a desno se nalazi mnoštvo pojedinačnih opcija odabranog podizbornika. Neki će reći da ovo nije neka novost, ali novost se sastoji u tome da se lijeva traka s razli-

On screen grafičkog izgled izbornika

Napredna podešavanja balansa bijelo

Izgled početnog zaslona prema osobnom odabiru

"e-pomoć" - uputstva za uporabu na TV ekranu

čitim opcijama može pomicati prema dolje i kada se dođe do zadnje opcije, prelazi se u sljedeći podizbornik, što do sada nije bio slučaj. Time se pojednostavnjuje i ubrzava podešavanje nekih parametara TV-a. Izdvojit ću podešavanje balansa bijelog i detaljnije podešavanje nijansi pojedine boje. Naravno, kao i na većini TV-a, ispravno i pravilno podešavanje je moguće jedino ako korisnik ima neki program za kalibraciju slike. Bez njega slikovni rezultati znaju čak biti i gori nego kod tvorničkih postavki, zato s podešavanjima tih opcija treba biti oprezan. Panasonic na ovom modelu koristi korisničke upute u elektronskom obliku (tipka na daljinskom upravljaču eHELP), što smo već vidjeli na Samsungovim TV-ima. Koliko god ovo bio dobro zamišljen potez kao i kod Samsunga, nedostaje jedan vrlo bitan element. Nema mogućnosti da korisnik čita tekst i ujedno podešava TV, jer korisničke upute automatski nestaju čim se pristupi opcijama podešavanja TV-a. Sasvim bi bilo logički da se TV u tome slučaju podijeli na dva zasebna zaslona, jedan gdje bi se čitalo korisničke upute, a na drugom bi se odmah moglo i pristupiti podešavanjima TV-a. Jedna od vrlo korisnih opcija TV-a je što svaki korisnik može postaviti osobni tzv. "Početni zaslon" (My home screen), koji će se sastojati od različitih pozadinskih slika, na kojoj će se nalaziti samo odabrane korisnikove aplikacije npr. web pretraživač, You Tube, Skype, itd. (ukupno 13 različitih prozora). Panasonic TX-42AS650 ima niz zanimljivih mogućnosti koje normalno uključuju Smart TV opcije koje se mogu povezati bežično (WiFi) i žičano na Internet. Također se mogu reproducirati audio/video i slikovne datoteke, te ih dijeliti preko LAN (PC, NAS).

Dijeljenje sadržaja se odnosi i na tablet ili pametni telefon, omogućavajući tako prikaz svega onog što je vidljivo na njima i na velikom Panasonicovom TV ekranu ili obrnuto s TV-a na tablet ili pametni telefon (TV Anywhere). Dva USB 2.0 priključka podržavaju reprodukciju popularnih multimedijalnih datoteka kao što su npr. MKV video datoteke, audio datoteke u MP3 i FLAC ili čak JPEG slikovne datoteke. Panasonic TX-42AS650 dolazi s dva daljinski upravljača. Prvi i osnovni je već dugo prisutan dizajn kod Panasonica. Iako pomalo plastičan na dodir, njegova funkcionalnost je jedna od boljih. Dobro raspoređene funkcijske tipke plus različiti oblici funkcijskih tipaka, omogućuju korisniku dobro snalaženje čak i u uvjetima potpunog mraka, iako bi fluorescentne tipke bile puni pogodak. Drugi daljinski upravljač je puno manji s vrlo

malo funkcijskih tipki, a središte daljinskoga čini 4 cm okrugla podloga osjetljiva na dodir prstiju (touch pad). Ona u mnogim slučajevima čini puno jednostavniji pristup nekim funkcijama koje nudi TV npr. jednostavniji upravljanje web pretraživačem. U njega je ugrađen i mikrofon koji služi kako bi se TV mogao pokretati i glasom. Naravno pokretanje glasom je moguće isključivo na engleskom jeziku i moram priznati da Panasonic TV radi jako dobro s tim načinom upravljanja. Bez obzira na to i iz osobnog iskustva, većina će se ipak koristiti već ustaljenim komunikacijom s TV-om, pomoću funkcijskih tipki na daljinskom upravljaču.

s testnog Blu-ray diska. Jaggies test pokazao je vrlo dobre rezultate s jako malo valovitih rubnih linija predmeta. Otklanjanje šuma na slici također je radilo jako dobro, iako su rezultati bili bolji s HD Blu-ray snimkama, nego na standardnoj rezoluciji slike. Pokretna rezolucija je također jedna od dobrih strana ovog TV-a, a na testu filmske rezolucije s Blu-ray diska, TV je pokazao samo neznatna titranja okomitih linija, koje ponekad ne znaju pravilno prikazati puno skuplji i bolji modeli TV-a. SD (standardna rezolucija) dobro je prikazana iako se na njoj najviše primjećuje nedorađenost jasnoće slike. Čistoća i kristalnost slike nije na razini koju smo očekivali od Panasonica. Slika je pomalo mutna na rubovima predmeta, pa se stječe dojam ukupne mekoće slike. Rekao bih da je ovakav prikaz vrlo "sličan" kao i kod plazma ekrana, ali ovo je ipak

Slika i zvuk

Već kod prvih testova slike bilo je jasno da ovaj model TV-a ima svojih dobrih i loših područja. Panasonic TX-42AS650 prilično dobro je reproducirao slike

hifimedia #95

TEST PANASONIC TX-42AS650E Model A/V priključci Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice USB Optički/Koaksijalni digitalni izlaz Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak IR izlaz Ulaz za kartice Posebnosti 2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Procesuiranje slike Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Hz Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala TV prijamnik Bežićni LAN Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina mm) Sa stalkom Masa (kg) TV/sa stalkom Info CIJENA

LED ekran i slika se ne bi trebala "manifestirati" na taj način. Možda je Panasonic to "namjerno" napravio, jer su sva nedorečenost ili nepravilnost slike lako skrivena u "mekanom" prikazu, dok čiste i kristalne slike prikazuju i otkrivaju i najmanje greške na slici. Iako je moguće prikaz boja podesiti u mnoštvu opcija (u tvorničkom modu ima više zelene boje na slici), boje nemaju potrebnu prirodnost nego više imaju "pastelni" izgled. Primjetno je bilo da se na rubnim dijelovima slike (pogotovo u desnom i lijevom donjem kutu) javljaju tamne mrlje na bijelim pozadinama, čemu je uzrok neravnomjerno pozadinsko osvjetljenje. Panasonic TX-42AS650 omogućuje 3D prikaz slike, a s njime se dobivaju jedne pasivne naočale. Tvrtka je već odavno prešla na pasivni 3D prikaz, čime su troškovi u proizvodnji znatno smanjeni. Na sreću korisnika, 3D slika time gotovo nije nimalo izgubila na svojoj kvaliteti. U ovom dijelu testa treba ga pohvaliti za ispravan i kvalitetan prikaz 3D slike.

hi-fimedia #95

Preklapanje između desnog i lijevog oka skoro da nije primjetno, što će možda zapaziti jedino vrlo iskusni korisnici. I na dubinsku 3D perspektivu nemamo nikakvih zamjerki. Panasonicovo pretvaranje 2D slike u 3D sliku nije

Jaggies test pokazao je vrlo dobre rezultate s jako malo valovitih rubnih linija predmeta baš uspješno riješeno jer su tu dosta vidljiva preklapanja, pa taj mod ne bih nikome preporučio. Pohvaliti treba i dobru kompatibilnost s reprodukcijom raznih AV datoteka (TV briljira kod prikaza AVCHD materijala), a tu je i podrška za hrvatske dijaktričke znakove (mora biti podešeno u izborniku na CP-1250). Za one koji žele snimati TV programe, Panasonic nudi mogućnost snimanja, ali za to korisnik mora

imati vanjski HDD disk s priključkom na električnu energiju. Tako snimljene materijale moguće je reproducirati isključivo na tome TV-u i niti na ijednom drugom TV-u, bez obzira čak i ako želite to pogledati npr. na istom modelu Panasonica kojeg imate u drugoj sobi. Ugrađeni novi dvojezgreni procesor pomaže u bržoj i boljoj raspodjeli multimedijalnih radnji, neovisno da li se to odnosi na pomicanje i komunikaciju različitih aplikacija ili na reprodukciju različitih AV materijala na TV ekranu. Panasonic zvučnim rezultatima ne odskače od većine tankih TV na tržištu, a najbolje su reproducirani srednji tonovi, dok bas frekvencija definitivno nedostaje.

Zaključak

Panasonic TX-42AS650 TV pokazao je da su dorađeni neki segmenti iz prethodnih serija TV-a. Prije svega se to odnosi na Smart TV značajke, novi On screen grafički prikaz izbornika, brže rukovođenje multimedijalnim datotekama, dodatni daljinski

Panasonic TX-42AS650E • 3 • -/• • 2 •/• • • SD •/• 107 LED IPS LCD 16:9 1920 X 1080 1080p/24/50Hz 176/176 1200 BLC • 20 W (10 + 10 W) analogni i digitalni DVB-T/T2/DVB-C

962 x 562 x 54 962 x 608 x 202 10/11 www.panasonic.hr 5.999,00 kn

upravljač s touch padom, glasovno upravljanje i odličnim 3D prikazom slike. Panasonic TX-42AS650E široki kut gledanja bez gubitka kvalitete slike odličan 3D prikaz slike dvojezgreni procesor upravljanje glasom upravljanje različitim multimedijalnim datotekama Smart TV WiFi DLNA USB snimanje Integrirani bežični LAN dva daljinska upravljača nešto mutnija slika primjetne tamne mrlje na rubovima slike

hifimedia

Panasonic TX-42AS650E

SLIKA 0

ZVUK 0

OPREMLJENOST 9 10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

100

TEST SAMSUNG HW-F 751 SOUNDBAR

Retro u modernom Ono što Samsungov soundbar čini posebno interesantnim i jedinstvenim na tržištu su dvije ugrađene cijevne lampe koje bi trebale dati topliji zvuk kao i kod audiofilskih pojačala

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

ako su proizvođači TV i većina korisnika oduševljeni sve tanjim TV ekranima, to je posljedično rezultiralo jednim „problemom". U tako tanke ekrane nije moguće ugraditi kvalitetan zvučni sustav, pa je zvuk iz takvih TV-a zaista skromne zvukovne kvalitete. Bez obzira koliko god da se proizvođači TV-a trudili poboljšati zvuk različitim inovacijama, današnjim TV-ima nedostaje bas frekvencija, a srednji i visoki tonovi su piskutavi i tanki. Iako „zadovoljavaju" osnovnu namjenu reprodukcije zvuka s uobičajenih TV postaja, za imalo kvalitetniji doživljaj nekoga događaja (sportski, filmski ili glazbeni), svaki korisnik će morati potražiti dodatni i kvalitetni-

hi-fimedia #95

ji prijenos zvuka s TV-a. Za to će odlično poslužiti tzv. soundbar zvučnik, kojih na tržištu ima sve više, a njihova namjena nije samo „pomoći" zvuku s TV-a nego imaju i daleko veću zadaću - „pokušati" zamijeniti klasične 5.1/7.1 zvučničke surround sustave. Tvrtka Samsung nudi jedno takvo rješenje u svom najnovijem soundbaru oznake HW-F751 (crna verzija nosi oznaku HW-F750). Kao što je to već uobičajeno, Samsung HW-F751 soundbar sastoji se od dvije komponente. Jednu čini centralna jedinica u koju je smješteno srce soundbara (više zvučničkih jedinica, pojačalo, razni A/V priključci, itd.) i samostalno kućište subwoofera (sadrži pojačalo i bas zvučnik). Ono što Samsungov soundbar čini posebno interesantnim i jedinstvenim na tržištu su dvije ugrađene cijevne lampe

koje bi trebale dati topliji zvuk kao i kod audiofilskih pojačala, dva displeja, senzorske tipke upravljanja i bežični subwoofer. Centralna jedinica odlično je dizajnerski napravljena u srebrnoj boji, a veći dio jedinice je prekriven perforiranom mrežom kroz koju prolazi zvuk iz ugrađenih zvučnika. U samom središtu centralne jedinice smještene su dvije elektronske cijevi (svijetle narančastom bojom – moguće im je smanjiti intenzitet svijetla) prekrivene zaštitnim plastičnim pokrovom, a ispod njih su četiri senzorske tipke (svijetle bijelom bojom), kojima se upravlja gotovo svim funkcijama soundbara. Lijevo od središnjeg dijela soundbara ispod perforirane mreže, nalazi se jednolinijski displej, koji pokazuje funkcije soundbara

(izlaznu razinu zvuka, koji ulazni A/V priključak je trenutno u funkciji, itd.). Zanimljivo je da se soundbar može postaviti u uobičajeni okomiti položaj ili vodoravno u ležeći položaj. U drugome položaju (vodoravni) soundbar pokazuje da ima ugrađen još jedan jednolinijski displej koji se uključuje samo u tome položaja (u tome trenutku se isključuje prvi displej). Samsung očigledno koristi neku vrstu žiroskopa, jer ovisno o položaju jedan displej se uključuje, a drugi se u tome trenutku isključuje. Kako bi soundbar uvijek pružao optimalno dobre zvučne performanse, neovisno o položaju, u centralnu jedinicu su instalirana dva različita seta zvučnika.

Na tržištu se za sada može naći samo nekoliko sličnih soundbarova koji koriste ovakvu mogućnost, ali definitivno je to prava rijetkost. Bočne stranice soundbara imaju srebrni zrcalni pokrov, te tako dodatno ističu eleganciju i profinjenost. Na vrhu jedinice ispod plastičnog poklopca skriveni je 1x USB ulaz (podržani su datotečni sustavi FAT16 i FAT 32) i 3,5 mm audio ulaz (priključak za spajanje npr. MP 3 plejera). Kroz USB ulaz moguće je čitati glazbene datoteke s nekog USB memorijskog sticka (vanjski HDD diskovi nisu podržani), a podržani su MP3, AAC, WAV, WMA, OGG i FLAC formati. Na zadnjoj strani nalazi se 1x HDMI ulaz, 1x HDMI ARC (Audio Return Channel) izlaz, 1x mrežni priključak i 1x digitalni Toslink ulaz. Svi zadnji AV priključci su uvučeni u kućište, pa neće biti nikakvih problema i smetnji, ako se centralna jedinica postavi direktno na zid. Subwoofersko kućište u kojoj je smješten bas zvučnik (bas promjera 18.5 cm), također je u dizajnerskom skladu s centralnom jedinicom u potpuno srebrnoj boji. Na vrhu kući-

šta nalaze se dvije led diode. Jedna signalizira crvenom svjetlošću kada je subwoofer u pripravnosti, a druga Led dioda svijetli plavom svjetlošću kada se uspostavi bežična komunikacija s centralnom jedinicom. Bežična povezivost je uvijek dobrodošla, jer se korisnik ne mora brinuti o dodatnim žicama, niti gdje će smjestiti subwoofer u prostor. Jedino ograničenje je da u blizini mora postojati neka utičnica za električnu energiju, koja je potrebna za napajanje pojačala u subwooferu. Treba istaknuti i pohvaliti da je subwoo-

fer već tvornički postavljen na ispravan tzv. ID kod s centralnom jedinicom, koji bežičnim putem komuniciraju, pa je prilikom uključenja soundbara sve odmah spremno za rad. Spomenuti treba još neke mogućnosti ovog soundbara. Ako je soundbar priključen HDMI kabelom na Samsungov TV koji ima Anynet+ funkciju, moguće je upravljati soundbarom pomoću daljinskog upravljača TV-a. Osim toga, vlasnici Samsungovih TV-a iz linije 2013. godine, koji imaju SoundShare značajku, mogu bežično pomoću Bluetootha usmjeriti sav zvuk iz TV-a izravno na SoundBar, bez kabela. Bluetooth tehnologija omogućuje i nesmetano slušanje glazbe s nekoga smartphones ili tableta (A2DP funkciju). Preko Multiroom link funkcije može se priključiti više pametnih uređaja (smartphonea ili tableta) na soundbar Wi-Fi vezom, ali se prije toga na njih mora instalirati Samsung Multiroom aplikacija preuzeta s Google Play ili App Storea. Ono čime sam bio pomalo iznenađen je nepostojanje bilo kakvog On screen grafičkog prikaza funkcija soundbara na TV-u. Sve funkcije soundbara su vidljive isključivo na displeju soundbara ali s jednom malom „poteškoćom". Kao

što sam spomenuo, LCD displej ima samo jedan niz redaka, a moguće je prikazati samo par znakova, pa se kod duljih natpisa on ne vidi u cijelosti, nego se natpis pomiče s desna na lijevo preko displeja, kako bi se natpis mogao u cijelosti pročitati. To je pomalo iritantno, jer nikada nije moguće vidjeti puni naziv kod promjene neke funkcije (npr. promjena efekta zvuka), nego se mora čekati dok natpis putuje na displeju. Osim automatskog surround zvuka koji se uključuje ako je na izvoru višekanalni zvuk, postoji i 4 efekta zvuka: standard, kino, sport, glas i glazba. Kod slušanja glazbe preko USB priključka nije bilo moguće kontrolirati koje glazbene datoteke želite slušati nego su se one naizmjenično mijenjale kao da je uključena funkcija slučajni odabir (shuffle). Na displeju soundbara je vidljiv jedino naziv pjesme i duljina pjesme u minutama/sekundama. Rješenje za to postoji, ali samo kada se sluša glazba sa smartphonea ili tableta preko Bluetootha. Tada se na samim ekranima uređaja može kontrolirati koju pjesmu ili datoteku korisnik želi pokrenuti i pustiti

u reprodukciju (funkcije reprodukcije, pauziranje, sljedeća, prethodna biti će omogućene jedino ako uređaji podržavaju AVRCP funkciju). Daljinski upravljač je odlično napravljen. Prije svega to se odnosi na njegove malene dimenzije i iznimno malu debljinu (18 x 136 x 16 mm). Tako mala debljina daljinskog upravljača je postignuta iz vrlo jednostavnog razloga. On za energiju koristi okruglu 3V bateriju, a ne uobičajene klasične duguljaste baterije od 1,5 V tipa AAA ili AA. Iz toga razloga daljinski upravljač odlično leži u ruci. Na njemu se nalazi vrlo mali broj funkcijskih tipki (16), koje dobro i brzo prenose sve naredbe u soundbar. Još kada bi postojao neki vid pozadinskog osvjetljenja (npr. fluorescentni premaz tipki, koji ne bi trošio nikakvu energiju iz baterije), to bi bio pun pogodak.

Zvuk

Odmah ću napomenuti da smo soundbar isprobali u okomitom i vodoravnom položaju i definitivno došli do zaključka da bolje zvučne rezultate daje u okomitom položaju. Korištenje ugrađenih efekata ne bi preporučili gotovo nikome, jer ne daju dovoljno dobre rezultate. Istaknuo bi jedino kino (cinema) mod, kojim se dobiva na povećanoj dubini prostora, a cijela zvučna slika vrlo je široka, čime se dobiva prilično interesantan prošireni zvučni prostor, „usporediv" s klasičnim surroundom

hifimedia #95

TEST SAMSUNG HW-F 751 SOUNDBAR Samsung HW-F 751 dizajn bežični subwoofer mogućnost postavljanja soundbara u dva položaja ( okomiti/vodoravni) jednostavna instalacija daljinski upravljač dobra podrška glazbenih datoteka kroz USB ugrađeni Bluetooth ugrađeni Wi-Fi kompatibilnost sa Samsung SoundShare funkcijom automatska nadogradnja novoga firmwarea preko Interneta slaba simulacija surround zvuka premaleni zvučni dobitak obzirom na cijevno pojačao displeja na centralnoj jedinici bi mogao biti širi kako bi se vidjelo više znakova odjednom

sustavima. Soundbar najbolje zvuči u standardnom modu, a eventualno kod filmskih materijala preporučuje se kino (cinema) mod. Većina korisnika biti će vrlo zadovoljna kod slušanja glazbenih materijala, gdje se dobro osjetio stereo prostor lijevo/desno, bez obzira što zvuk dolazi iz jednog izvora (centralne jedinice). U slučaju slušanja zvuka iz TV-a kroz soundbar predstavlja veliko osvježenje i veliku pomoć, tako da će svaki korisnik ovoga soundbara odmah isključiti bilo koju pomisao da sluša bilo koji TV mate-

rijal kroz zvučnike ugrađene na TV-u. Najbolje su odsvirani i čujni srednji tonovi, iako su i visoki tonovi prilično dobro reproducirani. Bas frekvencije su ipak nešto većeg intenziteta čak i kada se na centralnoj jedinici smanji bas na najnižu razinu, a što će se događati samo u slučaju kada vam je prostor manji od 20 kvadratnih metara, gdje se bas „guši" i poprima „velike" dimenzije (tzv. stojni val) u odnosu na ostale zvukove iz soundbara. Odmah je bilo jasno da ovaj sustav bez ikakvog problema može svo-

Model Značajke Sustav zvuka 4.1 Snaga sustav u Watima audio ulaz HDMI ulaz HDMI izlaz Anynet + (HDMI ™ CEC) ARC (Audio Return Channel) putem HDMI Digitalni ulaz optički/koaksijalni USB 2.0 dodatni pribor Ostalo Dimenzije satelita/centar/subwoofera (širina x visina x dubina u mm) Masa centra (kg) Masa subwoofera (kg) Info CIJENA

jim zvukom napuniti i nešto veće prostore pri ćemu mu neće nedostajati snage. Ono što će zanimati svakog potencijalnog korisnika ovoga soundbara je da li ugrađene lampe u pojačalo daju onakav zvuk kao i na stereo lampaškim pojačalima. Pravi odgovor bi bio da ovaj soundbar zvuči nešto toplije nego većina soundbara na tržištu, ali sigurno ne u onoj mjeri u kojoj bi večina očekivala.

Zaključak

Samsungu treba priznati da će ovim soundbarom zaintrigirati veliki broj kupaca. Odličan dizajn soundbara u srebrnoj boji s efektnim vidljivim lampama pojačala, odlično će se uklopiti u bilo koji moderan prostor. I brojnim ostalim karakteristikama nikoga neće ostaviti ravnodušnim: bežični subwoofer, ugrađeni Bluetooth kompa-

hi-fimedia #95

Samsung HW-H750 • 4 x 40W - 6 Ohma/160 W subwoofer - 3 Ohma • • • • • •/• USB muško/ženski kabel /3,5 mm stereo audio kabel/zidni nosač - / 943 x 57 x 388,5 / 305,5 x 388,5 x 305,5 3.3 9.8 www.samsung.hr 5,199.00 kn

hifimedia

Samsung HW-F 751

ZVUK SURROUND 0

ZVUK STEREO 0

OPREMLJENOST 0

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

100

tibilan sa Samsung SoundShare, bežično slušanje glazbe s mobilnih uređaja, odličan daljinski upravljač, dobra kompatibilnost reprodukcije s različitim zvučnim datotekama, itd. U svakom pogledu ovo je vrlo dobar soundbar koji će dati potrebnu zvučnu kvalitetu iz svakog TV-a, a u većini slučajeva biti će dobar i za reprodukciju stereo ili surround materijala.

Izrađeno za danas, dizajnirano za sutra Neograničene mogućnosti RX-V 77 serije S ovim radio pojačalima pred Vama se otvaraju neograničene mogućnosti. Sada imate slobodu pristupa i kontrole širokog raspona audio i video medija. Inteligentna V 77 serija s naprednim mrežnim funkcijama olakšava Vam da proširite Vaš audio-video svijet zabave. Pripremite se za pravo uzbuđenje – danas, sutra i u budućnosti... Božidara Adžije 31/1, Zagreb • Tel: 01/ 233 76 19 e-mail: info@bojezvuka.hr • web: www.bojezvuka.hr FB: fb.me/novebojezvuka

TEST OPPO BDP103D

Ponovo me u najboljima p i š e : D u b r a v k o To p l a k

više navrata smo testirali proizvode tvrtke OPPO (DVD i Blu-ray) i kod njih je uvijek bila jedna konstanta - to su AV uređaji koji daju maksimum trenutne tehnologije na tržištu, a njihova kvaliteta je na najvećoj mogućoj razini. Iako mnogi korisnici jedva čekaju neki njihov novi proizvod, a najpoznatiji su po izradi vrhunskih Blu-ray plejera, veliku pažnju su nedavno pobudili njihovi stari-novi Bluray plejeri. Namjerno naglašavam stari-novi, iz tog razloga što je OPPO nedavno na tržište pustio nadograđene starije modele Blu-ray oznaka BDP 103 i BDP 105. Novi modeli Bluray uređaja nose istu osnovnu oznaku i samo je na kraju dodano slovo „D" koje označava jednu promjenu u unutrašnjosti osnovnih verzija ovih ple-

hi-fimedia #95

jera. Vanjski izgled oba uređaja je u potpunosti istovjetan prethodnim modelima. Novi plejeri oznake „D" više ne koriste Marvell Qdeo KyotoG2H video procesor, nego novi Darbee Visual Presence video procesor (http://darbeevision. com/). Iako su mnogi smatrali da se trenutno ne mogu posti-

Darbee djeluje na razini piksela, pa su konačni video rezultati puno bolji u 2D i 3D slici ći neki vidljivo bolji rezultati od Qdeo video obrade, ta granica je ipak pomaknuta s Darbee video procesiranjem. Darbee video obrada poboljšava dojam dubine i oštrine u slici, pomoću preciznih podešavanja vrijednosti osvjetljenja, uz pomoć

svjetla i sjena. On ne utječe na reprodukciju boja, niti mijenja originalni broj prikazanih slika (frame rate), dodajući mu međuslike. Za razliku od nekih drugih video tehnika, Darbee djeluje na razini piksela, pa su konačni video rezultati puno bolji u 2D i 3D slici. Kada nije uključena Darbee video obrada u radu je VRS ClearView procesor koji je odgovoran za standardne postavke slike (svjetlina, kontrast i boja), smanjuje šum na slici, te daje jasnije rubove predmeta i zaglađuje kose crte u reprodukciji. Ali krenimo nekim redom. U broju HI-Fi Media 93 testirali smo njihov najbolji model oznake BDP-105, koji je zaista sjajan Blu-ray, a sada smo dobili priliku isprobati slabiji model oznake s najnovijom Darbee video obradom. Kako i doliči OPPO-u, BDP103D je izrađen iz krutog kućišta i podnožja od čeličnog

liam dok mu je prednja stranica od aluminija, što mu osigurava stabilnu bazu za kvalitetnu AV reprodukciju. Prednja strana Blu-ray je ravnih dizajnerskih linija i vrlo jednostavna, s najosnovnijim funkcijskim tipkama, središnjim Blu-ray pogonom, te dosta velikim i čitljivim displejom. Većini mogućnosti i postavki Blu-raya ne može se pristupiti preko prednjih funkcijskih tipki, pa korisnik treba paziti da ne izgubi daljinski upravljač. Stražnja strana nudi zaista mnoštvo AV priključaka od dvostrukog HDMI, dvostrukog USB, 7.1 kanalni audio izlaz iz surround procesora (unutarnji surround dekoder podržava Dolby Digital/Dolby TrueHD i DTS / DTS-HD Master Audio surround zvuk), itd., tako da nitko neće imati nikakav prigovor na njih. Treba također istaknuti da je Darbee video obrada isključivao dostupna putem HDMI izlaza 1 i radi s DVD i

Osnovni izgled On screen grafičkog prikaza

Blu-ray sadržajima. Darbee video obrada također je uključena kada su povezani i vanjski uređaji koji su procesuirani kroz BDP-103D ili s Interneta, pa reproducirani na TV kroz HDMI 1 izlaz. Uz Blu-ray već standardno dolazi USB WI-FI adapter (bežično priključivanje nije preporučljivo za reprodukciju HD videa), pa će isključivo o korisniku ovisiti kako će se priključiti na na mrežu. On screen grafički izgled izbornika gotovo je istovjetan kao i na jačem testiranom modelu BDP-105. Izbornici su jasni i dobro logičkim postavljeni, pa zabune kod podešavanja ne bi trebalo biti. I ovdje je omogućeno da se HD rezolucija slike može "podignuti" na Ultra HD rezoluciju (4K - 3840 x 2160 piksela), pa je u potpunosti spreman za nadolazeće Ultra HD TV-e. Najinteresantniji je sigurno izbornik podešavanja videa s Darbee video obradom. On sadrži 4 različita moda: isključeno, Hi-Def, gaming i Full Pop. Hi-Def mod prilagođen je visoko rezolutnoj slici s Blu-raya, gaming ističe previše detalja na rubovima pa ga ne bi preporučio i Full Pop koji je dizajniran za video izvor niže rezolucije npr. DVD uređaje. Unutar svakog moda moguće je podesiti količinu uplitanja Darbee video obrade od nula do 120%, u koracima po 1, čime je omogućeno vrlo fino podeša-

Sve mogućnosti podešavanja slike

Ulazak u izbornik Darbee podešavanje slike

vanje slike, zavisno od korisnikova afiniteta. Postoji i „Demo" mod s kojim se slika na ekranu dijeli na dva dijela (split-screen), pa je odmah moguće vidjeti razliku s isključenom i uključenom Darbee video obradom na TV. Ovo je vrlo korisna stvar za ispravno podešavanje slike. U svakom pogledu treba paziti da se ne pretjera s Darbee

OPPO BDP-103D je univerzalni Blu-ray plejer koji može reproducirati CD, DVD–Audio i SACD diskove visoke audio rezolucije postavkama, jer na višim vrijednostima od 80, može se previše naglasiti šum u slici, osobito u uvjetima slabog osvjetljenja scene, lica ljudi se mogu činiti previše oštra detaljima, a može

Uobičajena kvaliteta slike s OPPO playera

Slika procesuirana kroz Darbee procesor

se javiti i preeksponirana ukupna slika. Kao i svi njegovi prethodnici OPPO BDP-103D je univerzalni Blu-ray plejer koji može reproducirati CD, DVD–Audio i SACD diskove visoke audio rezolucije, a lista reprodukcije različitih AV formata je povelika: AVI, MKV, TS, m2ts, FLV,

DivX HD i SD, MP3, FLAC, APE, WMA, AAC, DTS i DTS-HD, TrueHD, itd.. Jedino što nismo uspjeli pokrenuti su ISO DVD-a Blu-Ray, ISO 2D/3D i SACD ISO. Također omogućuje pristup vanjskim HDD diskovima do 2TB, u FAT i NTFS sustavu, te podržava SAMBA i UPnP / DLNA protokol. OPPO BDP-

hifimedia #95

TEST OPPO BDP103D puno šira i veća, što pojačava dojam prirodnosti. Svi ovi pozitivni efekti na slici nisu samo vidljivi na 2D, nego i na 3D snimkama. 3D snimke su imale jedan sasvim novi izgled, još prirodniji s većom dubinskom oštrinom. Ne treba zaboraviti da su uobičajeni testovi (jaggies, pokretna filmska rezolucija, itd.) bili izuzetno dobro reproducirani s najmanjim odstupanjima do sada, što svakako treba pripisati odličnom novom video procesoru. Iako nisam očekivao zvučne rezultate kakve je postigao prestižni OPPO model BDP-105, bio sam pomalo iznenađen dobrim zvučnim karakteristikama BDP103D. Prije svega treba pohvaliti vrlo malo odstupanje u zvuku, neovisno da li je ono reproducirano kroz digitalni ili analogni izlaz (analogni je nešto bolji). Smirenost cijele zvučne slike je odlična, s vrlo uravnoteženim zvukom. Srednjetonsko i visokotonsko područje bilo je vrlo jasno i čisto, a bas područje s dobrom kontrolom i nešto mekanijim karakterom zvuka. Ono što se može naći samo u višoj klasi Blu-ray uređaja je visinska perspektiva zvuka, koja je dobro čujna u stereo modu. Surround zvuk iz ugrađenog surround dekodera u OPPO-u je bio zaista impresivan. Svim korisnicima koji imaju starije receivere bez novih surround HD dekodera, preporučujem ovaj Blu-ray, kao vrlo dobru priliku da drastično poprave surround zvučno iskustvo.

103D se definitivno izdvaja od svoje konkurencije po mnogočemu (brzina, kvaliteta zvuka i slike, multimedija) ali ipak zaostaje za mnogim Internetskim uslugama i aplikacijama, koje nude npr. Samsung ili LG. Daljinski upravljač u potpunosti je identičan kao i na prestižnom modelu BDP-105 s jednom malom razlikom. Funkcijska tipka za podešavanje svjetlosti displeja na 105, sada je dobila drugu funkciju na 103D i služi za uključivanje Darbee video obrade slike. Sve ostale prednosti ovoga daljinskog upravljača su i dalje ovdje npr. vremen-

Za sve korisnike koji žele imati jedan odličan i gotovo referentan Blu-ray plejer OPPO BDP- 103D je prava prilika

Model

•/-

koaksijalni digitalni izlaz/ulaz

•/-

stereo audio izlaz

kompozitni video izlaz

•

komponentni video izlaz (Pr, Pb,Y)

S-Video izlaz

2/2

RSC 232C

•

audio izlazi iz surround dekodera (5.1/7.1)

Slika i zvuk

mogućnost podešavanje slike

hi-fimedia #95

HDMI izlaz/ulaz

mrežni priključak

•

Balansirani XLR stereo audio izlaz

ski dugo pozadinsko osvjetljenje svih funkcijskih tipki, velike funkcijske tipke, dobar raspored tipki, itd.. Za one koji vole novitete, moguće je BDP 103D kontrolirati pomoću mobilnih uređaja koji koriste Android ili iOS platformu, što će nekom sigurno dodatno olakšati kontrolu svih funkcija Blu-raya. S uključenom Darbee video obradom slike bilo je jasno da je OPPO BDP-103D, daje bolju sliku nego njegova osnovna verzija. DVD reprodukcija imala je manje šuma na slici, a povremeni artefakti na testnim diskovima, koje su bili vidljivi na nekim drugim Blu-ray uređajima, gotovo da nisu bili vidljivi. Ako se ne pretjera s Darbee video postavkama, slika može biti zaista impresivna. Kod reprodukcije DVD, a posebno Blu-ray snimki, boje su bile izuzetno prirodne i neutralne. Kompletna slika je imala neuobičajenu fluidnost i čistoću slike. Ono što možda najviše impresionira je dubinska perspektiva slike, koja je sada

OPPO 103D (EU)

optički digitalni izlaz/ulaz (TosLink)

•/• •

USB

3 (jedan na prednjoj strani)

RS-232C

•

Infracrvena IR kontrola

•

Ulaz za slušalice

Utor za memorijske kartice

dodatni pribor

HDMI kabel/ bežićni USB adapter

audio digitalno/analogni pretvarač

192 kHz/24 bit

progressivan scan

• (PAL/NTSC)

video scaler

Darbee •

Ostalo Dimenzije (širina x visina x dubina mm)

430 x 79 x 311

Masa (kg)

4,9

Info CIJENA

OPPO 103D (EU) VRS ClearView video čip Darbee Visual Presence video poboljšanje 3D kvaliteta slike Odlična slika na HD materijala Podizanje slika na Ultra HD rezoluciju Univerzalni Blu-ray Uopće se ne zagrijava u radu 7.1 analogni izlaz iz surround dekodera Zvuk iz ugrađenog surround dekodera Vrlo uravnotežen i prirodan zvuk Vrlo dobar daljinski upravljač premalo Internetskih usluga i aplikacija

Zaključak

www.sigma-audiokoncept.hr 6.239,00 kn

hifimedia

OPPO 103D (EU)

SLIKA 0

ZVUK 0

OPREMLJENOST 0

9 10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

UKUPNO 0

94100

Za sve korisnike koji žele imati jedan odličan i gotovo referentan Blu-ray plejer OPPO BDP- 103D je prava prilika. Darbee video obrada dala je još jedan novi poticaj i vjetar u leđa slikovnim parametrima, koji su impresivni na ovom Blu-rayu. Oni koji očekuju i dobre zvučne rezultate na Bluray, neće ostati nimalo razočarani dobivenim zvukom. OPPO BDP- 103D Blu-ray ponovno je postavio nove standarde za sve Blu-ray plejere na tržištu, koje će teško moći dostići.

TEST USB KABELA

Osnovno poboljšanje zvuka vaj tekst nastao je kao nusprodukt testa DAC-a EAR DACute 192. Naime, tijekom testiranja red je došao i na ispitiva-

nje zvučnih mogućnosti USB ulaza ovog DAC-a. Upravo nekako u isto vrijeme pod ruku mi je došao i maleni laptop Toshiba NB510, kojega sam odlučio "usmjeriti” k reprodukciji digitalne glazbe. Očistivši ga od suvišnih programa i

nepotrebnih i smetajućih procesa, uz dodatni 1 GB RAMa, te na drugom laptopu izripavši prve diskove uz pomoć odličnog EAC-a te još boljeg i impresivnijeg dbPowerampa, odlučio sam poslušati što može DACute 192 putem USB

ulaza. Na NB510 instalirao sam Foobar2000 uz potrebne dodatke, kao i probnu verziju JRiver plejera (mogućnosti i zvuk ovih plejeta ostavljamo za neku drugu priliku), koja se na ovom laptopu, pogotovo uz AQ kabele, nije pokazala naj-

Audioquest Carbon

Wireworld Starlight 7

Audioquest Cinnamon

Audioquest Forest

980 kn / 0,75 m

690 kn / m

490 kn / m

260 kn / 0,75 m

Neposredno nakon generičkog USB kabela, a slušajući CD Pat Metheny Live (CD RIP AIFF 16/44), AQ Carbon briljira super bogatim detaljima i izvrsnom ekstenzijom prema gore. Kabel zvuči izuzetno transparentno, iako i na momemnte pomalo umjetno. Sredina je vrlo otvorena, a činele npr. bogate detaljima Rekreacija prostora je vrlo dobra, iako ne tako duboka i slojevita kao kod QED-a. U usporedbi s npr. Forrestom, Carbon subjektivno zvuči glasnije, značajno preciznije i čišće. U neposrednoj usporedbi s jedinim pravim konkuretom po cijeni i po zvuku, među kabelima na usporedbi - Starlightom 7, Carbon je živahniji, sugestivniji i otvoreniji. Pobjednika nema, riječ je o nijansama koje dobro dođu ukoliko ih imamo na umu pri podešavanju konačnog zvuka sustava.

Neposredno nakon Carbona, WW Starlight zvuči sporije, ali autoritativnije te je cijela projekcija veća i teža. Stirlight zvuči manje atraktivno, ali zato prirodnije s dubljim i bolje definiranim basom. Pozornica je šira, iako ne tako kompaktna kao kod Carbona. Visoki imaju dobru ekstenziju i vrlo su prirodni, čak i najprirodniji od svih kabela na testu. Starlight 7 je kabel ne obara s nogu na prvo čitanje, ali kad se uvuče pod kožu vjerojatno vam neće pasti na pamet mijenjati ga. Kod njega je sve umjereno, meko, a opet detaljno, ugodno i transparentno. Starlight 7 je neprimjetan kabel, koji opet nekako daje autoritativnost cijelom zvuku. Bas izvrstan, dubok i kontroliran, a srednji slojeviti i precizni, odaju kao je riječ o dobro osmišljenom i muzikalnom kabelu.

Ime mu znači cimet, iako više liči krumpirovoj zlatici. Zvuk je cvrst, s popunjenom sredinom i basom, izvrsnom ekstenzijom prema gore i relativno plitkom pozornicom. Ugodan je za slusanje, ali nicim ne plijeni paznju, što može biti oznaka uravnoteženog i smirenog kabela Također, u srednjima ponekad zazvuči grubo ili čak i škripavo (vidi golem korpus gudača), ali je zato klavir ugodan, mek i autoritativan, s odličnim timbrom. Visinska dimenzija rekreirane pozornice je dobra, cinele vrlo dobre i ugodne, ne tako agresivan ali i ne tako detaljan poput Carbona. Dobro izbalansiran kabel. Zanimljivost koju ne znam objasniti jest relativno čest gubitak, odnosno nestanak reprodukcije uslijed gubitka drajvera. Slični, iako ne tako učestali događaji, bili su prisutni i kod druga dva AQ-a, kod ostaih kabela - nikad.

Uz Carbon i Cinnamon, postavlja se pitanje koja je prava uloga Foresta u katalogu AQ-a? Forest dijeli osnovni DNK zvuka sa skupljom braćom, ali kad nakon Foresta čujete Cinnamon ili Carbon, a pogotovo obratno, odmah će vam biti jasno kako svaka uložena kuna u skuplje modele ima potpuno opravdanje. Iako Forest ne radi ništa loše (dobro, osim masnog, napuhanog i otkvačenog basa), skuplji AQ kabeli u svemu su superiorniji, za ne toliko veću količinu novca. Tako da mi ne pada na pamet ništa drugo nego da su u AQ smišljeno napravili kabel koji će se možda uklopiti u jeftinije sustave niže razine sposobnosti reprodukcije, u kojima posljednji detalj nije od životne važnosti, a dodatni šus u basu može samo pomoći u prikrivanju njihovih ograničenja.

piše: Neven Kos

stabilnijom. Kako bilo, ubacivši obični printerski kabel između USB ulaza u laptopu i DAC-a, nastupilo je razočaranje. Zvuk je daleko ispod onog kojega sam doživio slušajući istu glazbu putem CD transporta i istog DAC-a. Nešto ne štima. Ponovna instalacija WASAPI divera, dodatna kontrola podešenja Foobara i JRivera, revizija postavki Windowsa 7, nisu donijeli nikakve pozitivne pomake u zvuku. Čak i neko-

liko albuma koje sam skinuo s HDTracks-a u visokoj rezoluciji bili su na rubu slušljivosti. Ono što je izlazilo iz zvučnika bilo je doduše prepoznatljivo, ali i neslušljivo - zvuk lišen emocija, dubine, slojevitosti, vodio je tome da cijeli postav razmontiram i nastavim tamo gdje sam stao - slušati CD transport. Dok mi nije palo na pamet da, ukoliko je sve ostalo, u aktivnom dijelu u redu,a nema razloga vjerovati da

nije, stvar k vragu, mora biti u interkonekcijskom USB kabelu. Risikirajući podsmijeh prijatelja i šire audio zajednice, u dogovoru s urednikom prikupili smo nekoliko dostupnih USB kabela, nekoliko kategorija cijene e ne bismo li se uvjerili u kojem grmu leži zec, odnosno utječu li uopće, i ako da koliko, USB kabeli na zvuk glazbe reproducirane s računala. Do kakvih smo zaključaka došli, pročitajte u nastavku.

Wireworld Chroma

QED Performance Graphite

Bezimeni, kineski USB kabel za printer

210 kn / m Neposredna usporedba (triput skupljeg) Starlighta 7 i Chrome je neizbježna i zanimljiva. Razlike su među njima sitne, ali bitne (i karakterne): Starlight 7 za put signala koristi posrebrene vodiče, a Chroma čisti bakar. Sve je ostalo identično, osim boje kabela. Otkud onda tolika razlika u zvuku? Chroma zvuči nešto punije u basu (možda i najpunije na testu) s odličnom ekstenzijom prema dolje i bogatom sredinom, koja je u sporedbi sa Starlighteom ipak lišena detalja i kontrole. Nevjerojatno koliko koji gram srebra u vodičima, kod inače identičnih kabela, doprinosi razlučivosti i donosi bolji uvid u snimku i u ono što se događa između izvođača i publike, kao i na na pozornici. Starlight je finiji, rafiniraniji, umjereniji kabel, iako i Chroma ima svojih aduta u vidu pastoznog basa, bogate sredine i, slično kao kod QED-a, visoke razine životnosti, slušljivosti, neposrednosti i muzikalnosti.

129 kn / m Slušajući QED i Stanleya Jordana State of Nature (FLAC, 24/88, HDTracks) nakon Carbona, nije bilo teško uočiti manje kontrole, koja, kao i često u životu, rezultira s više zabave. QED je leprsaviji, razuzdaniji, i glazbi pristupa neobavezno, ali u tome ima mjeru. U usporedbi, ne samo s najskupljim, već i ostalim kabelima na testu, visoki zaržavaju visoku razinu muzikalnosti, a srednjetonsko područje je otvoreno i lepršavo. Bas nema takvu dubinu i širinu kao Carbon ili Starlight, ali unatoč tom i drugim sitnijim nedostacima, ovaj je kabel apsolutni best buy, izvrsna vijednost za novac te prije svega glazbeni performer posvećen ugodnoj prezentaciji. Ukoliko želite čuti što pravi, posvećeni USB kabel može bolje od običnog printerskog, QED će pružiti više nego dobar uvid.

15 kn / m Zvuk, i to loš, bio je okidač za tekst koji upravo čitate. Ovdje se, u stvari, nema što reći, osim da ovakve kabele za iole ozbiljnije slušanje treba izbjegavati. Isprobali smo nekoliko generičkih USB printerskih kabela, i iako među njima ima razlika u zvuku, one su uglavnom horizontalne prirode. Istina, kabel koji vidite na slici, kupljen je u lokalnoj prodavaonici tehničke robe za 15-ak kuna zvučao je nešto bolje od ostalih generičkih kabela. Zvuk ovih kabela je, u presjeku, ispran i beživotan, bez detalja, energije i definicije. Prostorne slike nema, a slično je i s ekstenzijom, a pogotovo detaljima u visokotonskom području. Preporuka: izbjegavati!

Ukoliko su vam sredstva ograničena, već su QED i Chroma izvrsna rješenja, koja predstavljaju apsolutni Best Buy, jer za više nego umjerenu cijenu otkrivaju mogućnosti kompjuterskog audija, i to na muzikalan i vrlo human način. Kako se penjete po kvalitativnoj i cjenovnoj ljestvici testiranih kabela, otkrivat ćete dodatne sposobnosti vašeg računala u reprodukciji glazbe. Forest također pruža dobar uvid u razlike između običnog i posvećenog USB kabela, dok Cinnamon već predstavlja nešto ozbiljniji zvuk s kojim će mnogi moći dugo i mirno živjeti. Kako to obično biva, kvaliteta zvuka, materijala i završne obrade uglavnom je skopčana s cijenom pa tako i dva najskuplja kabela u ovoj usporedbi pružaju najviše. Starlight 7 pruža tipičan WW zvuk bogat, mek i muzikalan, koji će vas osvajati polako dok AQ Carbon cilja na one sustave i audiofile kojima su detaljnost i analitičnost na prvom mjestu. Bio lud ili ne, u pravu ili ne, nakon što je ovih nekoliko USB kabela prošlo kroz moj sustav, apsolutno sam siguran kako USB kabeli, ovisno o vrsti, boji, dezenu, ustroju, cijeni, manje ili više značajno, utječu na zvuk. Kao i kod audio kabela drugih vrsta, pomaci mogu biti veći ili manji, značajniji ili manje značajni, lateralni, vertikalni, ali ih u svakom slučaju ima. Ono što smo željeli doznati - ima li smisla kupovati posebne i posvećene USB audio kabele - serviralo nam se kao na dlanu, jer je zvuk svakog od isprobanih kabela, kudikamo bolji od nepodnošljivog zvuka onog običnog "printerskog”. INFO Audioquest Media audio, tel. 021/323 550 www.mediaaudio.hr QED Nove boje zvuka, tel. 01/ 2337 619 www.bojezvuka.hr Wireworld Audio centar, tel. 098/500 2535 www.audiocentar.hr

hifimedia #95

TEST BOWERS & WILKINS 683 S2

Vrhunska tehnologija i tradicija piše: Jagor Čakmak

vrtka Bowers & Wilkins prisutna je na našem tržištu već dugi niz godina te je postala prepoznatljiv brand u svijetu Hi-Fia. Njihove smo proizvode imali priliku testirati i slušati mnogo puta kako u slušaonici tako i na Zagrebačkom Audio Video Showu. Trenutno su jedan od najutjecajnijih proizvođača zvučnika na tržištu, a etablirali su se svojim visokotehnološkim dostignućima. Među prvima su počeli koristiti kevlar u zvučničkim jedinicama srednje klase. Nakon višegodišnje evolucije svoje su aluminijske visokotonce doveli na vrlo solidnu razinu. Također, od njih smo imali priliku vidjeti i egzotične tehnologije u serijskoj proizvodnji. Jedna od najimpresivnijih je dijamantni visokotonac. Prva serija 600 predstavljena je daleke 1991. godine i napravila je pravu pomutnju u nižim cjenovnim kategorijama - zvučnici iz te serije bili su često bolji od konkurencije i nudili su odli-

hi-fimedia #95

Uz iznimnu mnogo detalja u srednjem i visokom dijelu spektra, dolazi jednako impresivna preciznost smještaja izvođača na stvarno velikoj pozornici čan omjer dobivenog i uloženog. To naravno ne znači da su bili bez mana. Mnogi su im zamjerali oštriji visoki dio spektra kojeg je reproducirao aluminijski visokotonac, iznimno napredan za svoje doba, ali možda ipak nedovoljno rafiniran. Za ovaj broj imali smo priliku testirati aktualni model iz serije 600, kojeg kao i one iz davne 1991. krasi aluminijski visokotonac i prepoznatljiva žuta kevlarska membrana. Trenutna serija 600 i dalje predstavlja vrhunsku tehnologiju proizvodnje zvučnika pristupačne cijene. Model 683 S2 najveći je model iz serije. Njegove dimenzije su impresivne: visok je gotovo jedan metar i teži 27.2 kg. Dimenzije zvučnika bez postolja su: 985 x 190 x 364 (všd). Model 683 S2 pravi je trostazni zvučnik s četiri zvučničke jedinice, dizajn koji u današnje doba sve rjeđe viđamo. Visokotonac je naravno aluminijski s kućištem koje

je izvedeno po uzoru na slavni model Nautilus. Srednjetonska jedinica promjera je 150mm, a membrana je izrađena od kevlara s ovjesom kratkog hoda. Dvije bas jedinice promjera su 165mm i napravljene su od sendvič materijala čija je osnovna također aluminij. Aluminij je poželjan materijal za zvučničke jedinice zbog svoje male mase i velike čvrstoće, ali za postizanje odgovarajućih karakteristika koristi se složen proizvodni proces. Bowers & Wilkins već godinama prednjači u toj tehnologiji. Frekvencije reza su na 400Hz i 4kHz. Unatoč kompleksnijem dizajnu kojeg povlači trostazni dizajn uspjeli su održati osjetljivost dovoljno visoku za većinu pojačala i ona iznosi 89dB. Maksimalna snaga koju ovaj zvučnik može podnijeti je 200W. Zvučnik zbog svojih dimenzija djeluje monolitno što dodatno upotpunjava dobro izvedeno postolje koje ga čini vrlo stabilnim. Uz standardne šiljke u paketu s postoljem dolaze i gumice.

Zvuk

S obzirom na to da je Bowers & Wilkins 683 S2 velik zvučnik, njegovi zahtjevi za smještajem u prostoru su također veliki. Nakon dosta igranja s pozicijom kako bi se dobio optimalni rezultat, zvučnik je bilo potrebno odmaknuti 100cm od stražnjeg zida, a zvučnici su međusobno razmaknuti 180cm. Zvučan slika je poprimila svoje prave dimenzija u poziciji koja je bila udaljena oko 3 metra od linije zvučnika. Postavljanje zvučnika i dobivanje odgovarajuće zvučne slike naravno jako ovisi o svakom pojedinom prostoru, no ipak govori kako ovi zvučnici trebaju prostora da bi postigli svoj maksimum. Slušni test je započet s klasičnim vokalnim jazz sastavom. Već nakon nekoliko sekundi slušanja 683 jasno odaje potpis svojeg tvorca specifičnim karakterom visokog dijela spektra. Novi aluminijski visokotonac donio je novi nivo čistoće i preciznosti visokog dijela spektra po kojoj je Bowers & Wilkins već

godinama poznat. Glas je reproduciran jednako tako precizno i bez koloracija. Povezanost srednjeg i visokog dijela spektra je odlična, a količina informacija koje pruža je konstantna kroz cijeli spektar. Pozornica je velika u svim dimenzijama, a izvođači su vrlo jasno smješteni u prostoru. Tek prelaskom na dinamički kompleksniji materijal 683 S2 pokazuje sve svoje karte. Uz iznimnu mnogo detalja u srednjem i visokom dijelu spektra, dolazi jednako impresivna preciznost smještaja izvođača na stvarno velikoj pozornici. Kao što je za pretpostaviti bas područja ne nedostaje. Najniže frekvencije su reproducirane vrlo čvrsto i s punim volumenom. Glasnoća također nije problem. Kao i kod većine ostalih modela ovog proizvođača, slušaču se sve isporučuje bez zadrške kako je zapisano na mediju, s pozornicom pomaknutom prema naprijed. Pri slušanju rock i elektronske glazbe udarci bas bubnjeva reproducirani su s impresivnom dubinom i čvrstoćom, uvjerljivo prenose-

ći klupsku atmosferu. Slušanje zadnjeg albuma Trickyja na ovim zvučnicima je jedinstveno iskustvo u klasi.

Zaključak

Bowers & Wilkins već godinama usavršava svoje tehnologije i koncept zvuka. Model 683 S2 je pravi primjer toga i na njemu možemo vidjeti koliko je tehnologija i reprodukcija zvuka napredovala zadnjih dvadesetak godina. Uz pravu elektroniku 683 S2 može pružiti jako

puno. U praksi se pokazalo da je za slušanje glazbe normalne glasnoće dovoljno i pedesetak watta iz kvalitetnog izvora, no za dobivanje maksimuma ovog zvučnika ipak je potrebno je nešto više snage. Kao i što je slučaj kod većine zvučnika ovog proizvođača, 683 ništa ne skriva. Dobre snimke zvuče odlično i lako ćete ih identificirati, a jednako tako ćete jasno prepoznati lošu produkciju u studiju. Ovaj veliki zvučnik pružit će jako puno ako ga možete pravilno smjestiti i pridružiti mu kvalitetnu elektroniku koja će ga pogoniti. BOWERS & WILKINS 683 S2 Snaga: 200W Osjetljivost: 89 dB Impedanca: 8 Ohm Dimenzije: 985 x 190 x 364 (všd) Masa: 27.2kg Cijena: 11.250 kuna / par INFO: Sonus art, tel. 01/4813 025, www.sonusart.hr

Korištena glazba Sergei Rachmaninov - Symphonie No. 1, 2000, Deutsche Grammophon • Diana Krall - Glad Rag Doll, 2012, Verve • Tricky - False Idols, 2013, !K7 • Hiromi Uehara - Another Mind, 2003, Telarc • Gustav Mahler - Symphonie No. 2, Gilber Kaplan, 2003, Deutsche Grammophon • Arild Andersen - Electra, 2005 ECM Records • Tord Gustavsen - The Ground, 2005, ECM Records • Patricia Barber - Cafe Blue, 2004, Koch Records

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Izvori: Arcam CD73, Pioneer DV-696, Pro-Ject USB Box, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, Rotel RB-1070, pretpojačalo samogradnja, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6, Wireworld Solstice 3, Wireworld Orbit 3, Cardas 300B Microtwin, Wireworld Aurora 52, Wireworld Chroma 5, Wireworld Ultraviolet USB, Wirewold Nova 5

hifimedia #95

TEST PS AUDIO NUWAVE DAC 3

Tales from Colorado piše: Gordan Gaži

posljednje vrijeme doista ne zavidim konstruktorima i proizvođačima audio opreme koji svoje modele žele cijenom približiti široj publici, a posebno onima koji u tim okvirima predstavljaju nove digitalne pretvarače. Gledajući tu vrstu audio opreme ostaje dojam da gotovo da i nema nečeg novog, a kamoli revolucionarnog u njihovom dizajnu i izboru komponenata što bi poneki model učinilo doista posebnim i izdvojio ga od većine. Nemoguće je pobjeći od korištenja već poznatih rješenja ili kombiniranja isto tako mnogo puta isprobanih "on the shelf" dijelova. U takvoj situaciji izlaz je u stalnom kresanju cijena, ali i u ulaganja u što napredniju tehnologiju koju je onda moguće iz razreda "flagship" komponenta pomalo spuštati prema jeftinijim modelima. Naravno, to je moguće samo uz vrhunski inženjerski kadar koji je sposoban selektirati rješenja koja se smiju "potrošiti", a da ista odluka ne ugrozi i one najskuplje i najprestižnije modele. Drugo rješenje je naravno snažan i ciljan marketing, no u doba globalnih komunikacija u kojem se svaka manje konkretna činjenica brzo evaluira i analizira teško je povjerovati u dugoročnost takve strategije. Dodajmo tome i ponudu gotovo anonimnih tvrtki koje svoje poslovanje temelje na sasvim drugačijim osnovama od onih na koje samo kao ljubitelji vrhunske elektronike navikli , a nude proizvode po izrazito niskim cijenama, te dolazimo do gotovo paradoksalne situacije u kojoj se u ogromnoj gužvi i ponudi počela stvarati mala zbrka. Velika je sreća da su u takvoj situaciji ipak najveći dobitnici kupci koje su renomirani proizvođači počeli gotovo nagrađivati izuzetno kvalitetnim modelima za vrlo razumnu cijenu. Razmišljanje nas dalje vodi i prema pitanju o dosadašnjoj politici cijena i njihovoj utemeljenosti, no taj dio kalkulacija ostavljam svakom konzumentu i osobnim prosudbama. Zanimljivije od toga je bilo otvoriti kartonsku kutiju i iz nje izvaditi doista prekrasno izrađen uređaj kojeg potpisuje PS Audio. Radi se modelu pretvarača NuWave 3 koji već po dobrom običaju baštini neka od krucijalnih rješenja iz skupljih modela koji gotovo bez iznimke posje-

hi-fimedia #95

duju ogromnu reputaciju. Recimo odmah da je završna sonična podešavanja vodio Paul McGovan za kojeg možemo ustvrditi da je ne samo osnivač i predsjednik tvrtke već i njezin pokretački duh i duša. Sama ta činjenica još jednom indicira značaj svakog poteza unutar konstruiranja i finalizacije uređaja. Srećom predsjednik je imao ugodnu zadaću baviti se pretvaračem koji za cijenu 8.280 kuna posjeduje nekoliko nesvakidašnjih osobina. Prva je izvanredno izrađeno kućište u kombinaciji aluminija i čelika koje s više od 6 kg težine daje onaj ugodan dojam sigurnosti i ozbiljnog pristupa svakom detalju. Recimo da je uređaj potpuno, izrađen, programiran i testiran u pogonima tvrtke u gradu Boulder u državi Colorado. Za razliku od skupljih modela "NuWave" ne posjeduje displej što mi u toku testiranja nije nimalo smetalo, no volio bih da je uz uređaj priložen i daljinski upravljač. Ako se moralo na nečemu uštedjeti to doista nije trebalo biti na mjestu najminimalnijeg komfora. Model na testu bio je srebrno finiširan, a moguće ga je dobiti i u crnoj varijanti. Na prednjoj ploči nalazimo nekoliko LED dioda koje pokazuju status odabranog ulaza, te upsamplinga. Od digitalnih ulaza možemo birati između gotovo obligatnih USB i S/PDIF konektora koji mogu prihvatiti signale do 24bit/192 kHz uz dodatak optičkog TOSLINK ulaza koji je limitiran na prijem do 24bit/96kHz. Ovakav odabir digitalnih ulaza čini se sasvim dovoljnim ako uzmemo u obzir vrlo čestu konfiguraciju u kojoj je računalo spojeno na USB ulaz, a CD reproduktor na S/PDIF, te ostaje još optika za dodatnu konekciju nekog od digitalnih uređaja. USB je asinkronog ustroja s odličnim XMOS prijemnikom ,a za konverziju digitalnog signala odabrani su TI/Burr Brown 24 bitni čipovi PCM 1798 koji se odlikuju izvanrednom dinamikom zahvaljujući "Advanced Segment" arhitekturi koja ih čini idealnim za ovakve namjene. Druga činjenica zbog koje su kvalitetan izbor je tolerancija na jitter koji je olakšala konstrukcijski posao implementacije anti jitter sustava zasnovanog na osnovici korištenoj u Perfect Wave modelu. Dinamika od 123 dB i napokon 8x oversampling digitalni filtar završavaju spisak dobrih razloga za odabir chipa. No, tu nije kraj konstruktorskim finesama, pa treba spomenuti da se NuWave može pohvaliti i pasivnim analognim filtrima i potpuno diskretno izvedenoj strujno - naponskoj konverziji. U analognom dijelu konstruktori su nastavili s potpunim otklonom od korištenja chipova i gotovih solucija i odlučili su se izraditi sklop u A klasi baziran na FET tranzistorima u prvom stupnju, te bipolarcima u drugom čime je izlaz profitirao velikim gainom i malom impedancom i zapravo se svojom konfiguracijom može uspoređivati s pojačalima snage. Stoga rad i s dužim analognim interkonektima nije kritičan. U tom segmentu na izbor su nam ponuđeni balansirani, te single-ended izlazi. Odmah recimo da i konstruktori daju malu prednost balansiranim interkonektima, no u slušnom testu razlike su bile doista minorne. Snažan i za uređaj čija je potrošnja 15W predimnezioniran toroidni transformator stavlja točku na mjesta koje su konstruktori očigledno markirali kao važna ili kritična i pokušali doskočiti nekim od opisanih rješenja. Upravljanje s uređajem je doista bazično i uz odabir željenog digitalnog ulaza, treba obratiti pažnju na modus u kojem se konverter nalazi. Ponuđeno nam je birati između "Native" i "Upsampling" modusa pri čemu u prvom svaki signal (do 24/192) u potpunosti zaobilazi sustav za upsampling i odlazi na daljnju obradu u izvornom obliku , dok u drugom slučaju

prolazi preko sustava koji pruža 24bit/192kHz mogućnosti uz izvanredno malen jitter. Ostaje nam još uključiti strujni kabel i USB kabel i napokon uz instalaciju upravljačkih programa za "Win 8.1" sustav napokon poslušati što nam je to PS Audio priredio u soničnom smislu u uređaju koji sami nazivaju jednim od najbolje zvučećih pretvarača koje su proizveli u 23 godine.

Slušni test

Prošle godine na tradicionalnom jazz festivalu u Ljubljani imao sam prigodu prisustvovati snimanju live nastupa sastava izvanrednog basiste Adama Lanea i njegovog Full Throttle Orchestra. Samo ime banda govori o količini dinamike i zamaha koji je pratio nastup, te sam pokušao detektirati one osnovne odrednice u zvuku uređaja s glazbom s istog koncerta. Naravno radilo se o CD ripu (16/44), no NuWave je snimku odradio s mnogo živosti, energije, vigornosti i nadasve pogođenim tonskim balansom, te izvanrednom dinamikom. Artikulacija instrumenta i prostorna projekcija također su bile neočekivano dobre. Isto se nastavilo i s predlošcima orkestralne klasike koji su zavirili i malo dublje u bas područje i otkrile finu definiciju, fokus i kontrolu uz prisutnost nježne koprene koja je glazbu činila finom i lako slušljivom i nakon više sati neprestane konzumacije. Ne radi se o nekom umjetno stvorenom dojmu topline i ugode ili neprirodno izdignutim frekvencijama, već o finom istitravanju i zavodljivosti instrumenta koji se sve više ističe u zvuku digitalnih uređaja. Možda je vrijeme pozitivnih osobina analognog audia doista zakoračilo duboko i u digitalne vode. U svakom slučaju promjene kod nove generacije digitalnih uređaja, a posebice pretvarača su na vrlo pozitivnom tragu i garantiraju sve prirodniju tonsku, timbralnu, pa i organsku reprodukciju u smislu istitravanja samog tijela instrumenta. Te kvalitete su do nedavno bile osobine rijetkih i najkvalitetnijih uređaja

tog tipa. Detalja u cijelom spektru nije nedostajalo, no snimke vokala i gitare koje su zabilježene s vrlo blizu postavljenim mikrofonima, znale su i pomalo zaiskriti i po samom površini posjedovati malo zrnatosti, no dobro odmjerena tonska slika i dovoljno zraka i slobode unutar supstance i dalje je jamčilo izvanredan opći dojam. Nakon svega nije teško pretpostaviti da će uključivanjem upsamplinga doći do čujnih promjena. Svi

Za konverziju digitalnog signala odabrani su TI/Burr Brown 24 bitni čipovi PCM 1798 dosadašnji dojmovi odnose se na "Native" modus i snimke koje su za ovu prigodu ripane s originalnih CD-a (EAC V 1.0 beta 3). Uključivanjem upsamplinga vratio sam se na početak i preslušao ponovo isti materijal. Razlike su bile čujne u još kvalitetnijoj separaciji instrumenata koji su u ovoj konfiguraciji bili još izrazitijeg ruba i oštri do granice vidljivosti orkestra. Sustav je dobio i dodatnu brzinu i polet, no najveća promjena se dogodila u srednjetonskom spektru koji je znatno profitirao u mikrodinamici, a cijela slika je postala nešto prezentnija i naglašenije reljefna, te gurnuta prema slušaču na vanjski rub zvučnika. Jednom riječju zvuk je postao nešto atraktivniji, ali je izgubio dio šarma i prirodne topline, te decaya instrumenta. Naravno, potrebno je eksperimentirati s obje opcije i izabra-

ti idealniju u odnosu na glazbene preferencije, ustrojstvo ostatka sustava i naravno osobne želje. Osobno sam do kraja druženja s uređajem snimke neamplificirane glazbe ostavljao u izvornom obliku, dok su upsampling sklopovi bili izvanredno korisni sa starijim rock snimkama. Originalne highres snimke donijele su u zvuk još nekolicinu sitnijih, ali značajnih poboljšanja i tako opravdale svoju sve snažniju ekspanziju. Prvenstveno tu mislim na mirnu i potpuno tamnu pozadinu pozornice, ali i na mnogo jasnih, energičnih i vidljivih tranzijenata koji su ostajali u granicama poželjnog, bez tendencije oštrine ili napadnosti. Od značajnijih dobitaka tu je svakako i znatnije podignuta pozornica kao i općenito nešto mirniji karakter zvuka. Ove dojmove sam uglavnom sakupio koristeći snimke 24bit/96kHz rezolucije, a prelaskom na 24/176 i 24/192 u zvuku osim nešto više zraka nisam osjetio promjena koje bi vrijedili zabilježiti. Pokušao sam naravno u izmjenom kabela i smještajem konvertera na različite podloge u toku testiranja detektirati još poneku značajniju promjenu, no osim preporuke za izmjenom strujnih kabela koji ipak čine određene pomake nije bilo drastičnijih razlika. Općenito NuWave voli nešto mirnije strujaše tako da sam većinu testiranja obavio s Wireword Electra modelom. Proba je svakako vrijedna tim više što se uz uređaj dolaze kabeli standardne kvalitete.

Zaključak

Kada nakon testa jednog uređaja najveću dvojbu izaziva nedostatak daljinskog upravlja-

ča tada se čini da su konstruktori napravili ogroman posao i da nesvakidašnja izjava da je "NuWave" jedan od najbolje zvučećih konvertera koje su izradili ipak nije potpuno i isključivo u službi marketinga. Naravno postoje i superiorniji digitalni uređaji, no postavlja se pitanje po kojoj cijeni, ali i koliko standardni glazbeni zaljubljenik doista može iskoristiti njihov potencijal u odnosu na prostor za slušanje, ostatak sustava, pa i količinu slobodnog vremena. Usporedivši samo informativno "NuWave" s jednim vrhunskim digitalnim reproduktorom nije bilo teško definirati razlike koje su se odmah iskazale, no razina muzikalnosti, prirodnost i odlična zaokruženost i izbalansiranost svih kvaliteta ostavile su testirani pretvarač na polici i nekoliko dana nakon završetka obaveznog testiranja. Ako sam prije početka teksta i bio pomalo skeptičan prema bazičnom modelu u ponudi tvrtke na kraju druženja s uređajem ostajem vrlo zadovoljan. Kako samim testiranim uređajem, tako i pozitivnim pomacima u svijetu audio digitalije. Samo neka se nastavi. PS AUDIO NUWAVE DAC 3 Frekvencija uzorkovanja 192kHz/24bit (S/PDIF, USB) 96kHz/24bit (TOSLINK) Digitalni ulazi 1x koaksijalni, 1x TOSLINK, 1x USB Analogni izlazi RCA/XLR Dimenzije (ŠxVxD) 210 x 61 x 360 mm Masa 6,4 kg Cijena: 8.280 kn INFO: Media Audio, 021/323 550, www.mediaaudio.hr

Korištena glazba Mathias Landaus,Opening (M.A. Recordings) CD+DVD 176,4 WAV. • Brainticket, Psychonaut (Esoteric Records) 16/44 Flac • 3. Sera Una Noche, La Segunda (M.A. Recordings) 176,4 WAV • Adam Lane Full Throotle Orchestra, Live in Ljubljana (Clean Feed), CD rip 16/44 • Arcie Shepp,I hear the sound (Arciheball HD Tracks) 44,1/24 bit Flac • Henry Franklin, The Skipper (Black Jazz) CD

Sustav CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA; High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 19 stable, Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B; Zvučnici:Beta Systems C2; Kabeli Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost Quattro Fil RCA, USB: Wireworld Starlight, USB samogradnja, Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja

hifimedia #95

TEST MARANTZ SA-14S1

Analogni šarm digitalnog doba piše: Gordan Gaži

više od šest desetljeća postojanja Marantz je proizveo cijeli niz uspješnih i nekoliko legendarnih audio uređaja, koji su svaki na svoj način svjedočili o trenutku audio industrije. Ali i kad nije išlo najbolje u svim odjelima tvrtke CD reproduktori su gotovo bez iznimke bili izvanredno uspješni i redom dobro prihvaćeni od kupaca. Nije tu bilo posebne čarolije ili nekih neviđenih konstrukcijskih zahvata,iako znanja i tehnologije nikad nije nedostajalo, no Marantzovi stručnjaci uvijek su birali kvalitetne dijelove, ali i posjedovali dovoljno ozbiljnosti i strpljenja da znanje i kvalitetu fino izbalansiraju u produkte koji su i danas poprilično otporni na godine i nove tehnologije. Dovoljno je samo malo zaviriti prema stranicama koje se

hi-fimedia #95

Njegov pomalo analogni karakter, te odličan odnos cijene i dobivenog važne su odrednice koje će u mnogome približiti Marantz SA-14S1 publici aktivno bave unaprjeđivanjem digitalnih reproduktora i bez mnogo muke može se zaključiti da se radi o promišljenim platformama čije ustrojstvo s protokom vremena još više imponira. Ipak, novo digitalno doba pomalo istiskuje klasične CD reproduktore i na njihovo mjesto etablira konvertere koji postaju dominantan digitalni front end, no svakako postoje i mnogi glazbeni zaljubljenici koji su tijekom godina sakupili mnogo fizičkim medija kojih se ne žele odreći. Tako polako dolazimo do teme ovog testa, digitalnog svirača koji kombinira CD/SACD reprodukciju uz funkcionalnost vrhunskog D/A

pretvarača. Takva kombinacija se u ovom trenutku za većinu zahtjevnijih korisnika čini optimalnom i osigurava gotovo bezbrižno uživanje u digitalnoj kolekciji neovisno o njezinom obliku. Uređaj je kao i slični proizvodi koji su se našli na testu poprilično kompleksan, pa ćemo se za početak samo kratko osvrnuti na njegovo tehničko ustrojstvo u najosnovnijim crtama spominjući samo najznačajnije tehnologije i rješenja. Transportni mehanizam smješten je centralno, a radi se o precizno izrađenom očvrsju ojačanom staklenim nitima kako bi se smanjile vibracije, a povećala

pouzdanost u radu. Iz tog razloga isti je montiran na ojačanu i za tu namjenu izrađenu subšasiju i dodatno fino podešavan. U radu se pokazao vrlo pouzdanim i tihim, te izvanredno sposobnim očitati i diskove koji su u prilično lošem fizičkom stanju, te je prilikom učitavanja SACD diskova demonstrirao i natprosječnu brzinu. Prilikom vrtnje diska gotovo je potpuno nečujan, osim prigodom inicijalnog učitavanja CD-RW diskova kojima je trebalo i nešto duže, no njihova rasprostranjenost je gotovo zanemariva tako da transportu možemo uputiti sve pohvale. Za konverziju digitalnog u analogni signal prema dostupnoj dokumentaciji brine se TI BB 1792A koji je u stanju prihvatiti PCM signale do 24bit/192 kHz, no podržava i DSD formate. Kao i većina "advanced segment" čipova iz tvrtke posjeduje odlične karakteristike u smislu zavidne dinamike, kvalitetnih soničnih osobina, ali i fleksibilnost prema imple-

mentaciji eksternih filtara, analognih buffera kao i vlastiti osmerostruki oversampling. U modusu u kojem uređaj djeluje kao pretvarač gase se nepotrebni digitalni sklopovi, a Marantz je priredio i svoju verziju izolacije parazitskih signala iz USB ulaza (ground isolation) kako bi signal ostao što čišći. Na izboru su nam uz asinkroni "USB" digitalni ulaz, optički te koaksijalni priključak. Marantz se odlučio DSD funkcionalnost (2,8 i 5,6 MHz) izvesti preko "DoP" (DSD over PCM) tehnologije. Ukratko radi se o pakiranju DSD signala u PCM uz korištenje posebnih markera. Prilikom konverzije koja je potpuno bez gubitaka posljedica je ultrasoničan šum koji se uklanja već integriranim «HDAM low pass" filterima. U praksi se cijela tehnologija pokazala izvanredno efikasnom i kako će se vidjeti kasnije u slušnom testu DSD reprodukcija znatno izdiže uređaj u soničnom smislu. Isprobana je s odgovarajućim softverskim playerom u ovom slučaju "JRiver 19" koji podržava "DoP" u svim verzijama nakon "17". Signal nakon filtracije odlazi u analogni stage koji je konstruiran pomoću "HDAM" tehnologije koju Marantz razvija već dugi niz godina. Radi se o supstituciji za operaciona pojačala koja nisu zadovoljavala sve zahtjeve konstruktora i koji su odlučili stvoriti module sastavljene od strogo diskretnih komponenata (FET, selektirani dijelovi) koji će svojom veličinom, ali i konačnim zvučnim dometima dostići postavljene kriterije. Njihova prednost je prvenstveno u superiornoj brzini, velikom gainu ali i činjenici da se takvi kompaktni moduli lako prilagode potrebama aplikacije. Kako bi se zaštitili od elektromagnetskih utjecaja iz okoline moduli su u pravilu i oklopljeni, no u rijetkim slučajevima konstruktori nakon slušnih testova ostavljaju sklop i bez prepoznatljivog oklopa. Na izlaznom bufferu tako nalazimo isključivo "HDAM SA2" module, a u pretpojačalu za slušalice koji je izvanredno praktičan dodatak uređaju nalazi se kombinacija "HDAM" i "HDAM SA2"

modula. Tu je i poznata "Current feedback" tehnologija koja pruža i dodatni potencijal izlazima i svojim karakteristikama pomaže očuvati signal. Napajanje je izvedeno preko snažnog toroidnog transformatora s OFC namotajima u sekundaru, dok je svaki stupanj (digitalni i analogni) zasebno stabiliziran uz korištenje "Shottky Barrier" dioda i selektiranih kondenzatora. Cijelo napajanje je dodatno stabilizirano, a uzemljenje je izvedeno preko "Zero Impedance Matching joint" tehnologije. Komponente uređaja su na razini ugleda proizvođača, a od tehničkih značajki potrebno je još izdvojiti i 2 vrlo upotrebljiva digitalna filtra koji donekle mijenjaju karak-

ter zvuka. LCD "low noise"displej uređaja je vrlo informativan i čitljiv, a moguće ga je i potpuno isključiti, dok je upravljanje uređajem preko daljinskog upravljača vrlo ugodno i jednostavno. Svi priključci su pozlaćeni, a na prednjoj strani nalazi se i USB priključak za komunikaciju vanjskim uređajima za pohranu glazbe. Analogni izlazi su "single-eneded" tipa, dok balansirana konekcija nije predviđena. Od drugih priključaka sa stražnje strane nalazimo i digitalne izlaze i IEC konektor za strujni kabel. Težina uređaja je nešto više od 14 kg od čega veliki dio otpada masivno antirezonantno kućište. Gledajući na polici paket pun tehnologije mogućnosti goto-

vo i da nisam mogao zamisliti još poneku stvar koju bih i sam dodao uređaju. Možda samo malo žalim za balansiranim izlazima. Sve drugo je samo čekalo na prvi dodir tipke "Play".

Način testiranja

Prije testiranja uređaj je bio usviravan 50-ak sati u kojima nisam primijetio većih kolebanja u zvuku. Strujni kabel koji se u prvom trenutku izvanredno složio s naravi zvuka uređaja bio je Wireworld Electra Gold, a isto tako kao idealni interkonekt pokazao se Nordost Quattro fil. U takvoj kombinaciji uređaj je boravio cijelo vrijeme testa. Za provjeru DAC sekcije korišteno je računalo s Windows 8.1 ope-

rativnim sustavom, a konekcija je bila ostvarena Wireworld Starlight USB kabelom. Postupak instalacije drivera bio je očekivano trivijalan i traje svega nekoliko minuta. Nakon paljenja reproduktoru je potrebno nešto više od sat vremena da postigne radnu temperaturu i potpuno stabilizira zvuk.

Slušni test

Bilo bi potpuno logično ovakav slušni test započeti s glazbom s nekim od CD diskova, potom krenuti prema boljim SACD naslovima i naravno završiti cijelu analizu s usporedbom prema nekoj visokorezolutnoj snimci. Doista, bio je to i mali planirani hodogram s kojim sam

želio analizirati razlike u zvuku u odnosu na svaki korišteni format i tome dodati distinkcije korištenjem digitalnih filtara. No, cijela ta analiza nakon nekoliko preslušavanja priređenog materijala učinila mi se pomalo izlišnom. Nije se javio problem u definiciji razlika koje se pojavljuju korištenjem svih mogućnosti reproduktora, jer one su jasne i manje zainteresiranom konzumentu, već je Marantz SA-14S1 pokazao rijetko konzistentan karakter zvuka koji ga je činio malo drugačijim kroz cijeli period testiranja i koji ga reprezentira neovisno o medijima, rezolucijama i drugim pomalo nametnutim kriterijima po kojima se uređaji, a napose oni vrhunski pokušavaju svrstati u kategorije ili ladice. Uređaj na testu spada u gornji dio ponude proizvođača koji je digitalnu tehnologiju kao i vlastita rješenja u toj domeni isprobao davno, a u ovakvom razmatranju nikako ne treba zaboraviti i čimbenik Kena Ishiwate čije je fanatična ljubav prema glazbi i fundamentalno poznavanje audio elektronike važan dio uspjeha tvrtke. Zbog toga sam se odlučio predstaviti općeniti zvučni karakter uređaja uz one razlike ili napomene koje su važne za reprodukciju ponekog formata ili ulaza uz nadu da će tako one najvažnije odlike uređaja biti jasnije opisane. Za početak treba naglasiti da je reproduktor izvanredno rezolutan i bez pretjerane empatije otkriva gotovo svaku nedorečenost u sustavu. Na kvalitetnim snimkama orkestralne klasike u prvi plan opservacije probio se izvanredan prostor, ali i onaj prvi često odlučujući dojam o tonskom karakteru uređaja. Marantz SA-14S1 spada u onu grupu digitalnih reproduktora koji se mogu pohvaliti izvanrednom preciznošću, vrhunskim slikanjem prostora i naglašenom prirodnošću i neutralnošću. Orkestar je posjedovao dubinsku oštrinu i dovoljno trodimenzionalnog prostora za smještaj glazbenika, a SACD mediji i snimke visoke rezolucije reproducirane s računala dozvolile su malo komotniji smještaj glazbenika i

hifimedia #95

TEST MARANTZ SA-14S1 pomalo sivu koprenu najudaljenijih instrumenta pretvorile su u živu i dinamičnu. Sama pozadina pozornice uvijek je tamna, ali i pomalo otvorena i prozračna pa ostaje dojam prirodnosti , dinamičnosti i izvanredno autentične reprodukcije volumena instrumenata i njihovog timbra. Posebno poglavlje priče o zvuku reproduktora zaslužuju DSD predlošci. Već u doba SACD diskova osjetio sam pomalo nedorečen osjećaj koji je gotovo uvijek pratio reprodukciju takvih medija, a koji se nastavio na nekoliko odlično snimljenih i produciranih datoteka na download servisima. Na trenutak stavimo na stranu vrhunski reproduktor na polici, jer sličan efekt sam doživio i s nekoliko drugih uređaja i recimo da DSD posjeduje izvanredno suzdržan, miran, ali i gotovo potpuno prirodan kolorit i gotovo da nema kvalitetnijeg naslova koji slušača koji posjećuje koncerte neamplificirane glazbe ne vraća u dvoranu. Tako slušajući Mozartov Requiem mogla se zamijetiti potpuno realna projekcija izvanrednog orkestra (Scottish chamber Orchestra, Linn Records), ali i odlična dinamika i potpun izostanak dodatne atraktivnosti koje u cijeloj ideji zvuka prepunog mikrodinamike, fluidnosti, zraka i dinamike nije niti nedostajalo. Snimke

jazz glazbe (Walt Dickerson, Trio, Steeplechase, CD) pružile su puno atmosfere i glazbenike smjestile blizu prednje zvučničke fronte. Nije nedostajalo reljefnosti brzine, dinamike, razigranosti, ali niti finog odjeka vibrafona, no ono što je nosilo ovaj dio reprodukcije svakako je tonska izbalansiranost, te mjera i ravnoteža u slikanju svakog dijela spektra. Ta osobina još malo doprinosi neutralnosti i prirodnosti reprodukcije. Ipak, zamjerka se može uputiti gornjem dijelu spektra koji nije posjedovao fluidnost i prirodnu spontanost već je ostajao pomalo zatvoren i s manje brzine. Snimke vokala bile su pravi forte reproduktora. Uvjerljive, prirodne, palpabilne i zaronjene u tamnu, ali živu okolinu bez naznaka nazalnosti ili zrnatosti bile su pravi etalon ideja i ustrojstva, te svega što SA-14S1 donosi u sustav. Ovaj test ipak imam potrebu završiti konkretnije i pokušati definirati promjene koje se događaju izmjenom digitalnih filtera.

Očekivao sam znatnije razlike, no nakon nekoliko preslušavanja CD i SACD naslova s naizmjence podešenom filtracijom ipak se može govoriti o malim, ali kroz duže slušanje važnim detaljima koji direktno utječu na konačni dojam. Filtar 1 je u zvuk dodavao sasvim malo eufoničnosti i činilo se je reproducirana glazba zabilježena u nešto većem prostoru dok je drugi filtar na prvo slušanje bio nešto manje atraktivan, no kroz duže slušanje ostavljao je prirodniji dojam i pružao više vidljivih slojeva glazbe i jasnije gradirao tranzijente. Za većinu materijala osim za starije snimke s osjetnom kompresijom viših dijelova spektra preferirao sam njegove karakteristike prigodom slušanja CD naslova, dok sa SACD materijalom nisam uočio značajnijih soničnih ili prostornih razlika, osim malo tamnijeg karaktera zvuka prilikom korištenja filtera 2. Izlaz za slušalice u moru naprednih digitalnih čuda nekako ostaje pomalo u sjeni i čini se kao manje važan dodatak reproduktoru, no u praksi to je mnogo značajniji dio njegovog ustrojstva no što se čini na prvu. Radi se o vrlo sposobnom izlazu koji je u stanju pogoniti široku paletu slušalica različite impedancije i koji pruža vrlo prirodan, upečatljiv i sasvim malo topliji zvuk. Njegove karakteristike izlaze iz grupe uobičajenih dodataka uređaju i znatno su bliže "dedicated" sklopovima iste namjene .

Zaključak

Kada bismo sami kreirali listu prioriteta koji moderan digitalni reproduktor treba imati gotovo sam siguran da bi većina odabrala slične bazične kvalitete. Recimo da u njih prvenstveno spada dobro izbalansiran i prirodan zvuk, mogućnost

hi-fimedia #95

rada sa najrazličitijim digitalnim formatima, dobra upravljivost, komfor i naravno vrhunska izrada za što manje novca. Marantz SA-14S1 uglavnom posjeduje sve te karakteristike i za većinu korisnika predstavlja odličnu kupovinu, te nastavlja nisku uređaja koji svojom cijenom na jednoj strani i karakteristikama na drugoj formiraju potpuno novu kategoriju digitalnih audio uređaja. Jednostavnost i intuitivnost kojom se upravlja ovako tehnički kompleksnim uređajem kao i pomalo umjeren karakter zvuka koji gotovo nigdje ne prominira i ne umara slušača se ne može smatrati atraktivnim, ako ga konzumiramo kao zvučnu kulisu, no samo malim obraćanjem pažnje na ono što reproduktor ima ponuditi svrstava ga u ozbiljne, odmjerene, promišljene i s mjerom finiširane uređaje. Njegov pomalo analogni karakter, te odličan odnos cijene i dobivenog važne su odrednice koje će u mnogome približiti SA-14S1 publici. Za malo više zvuka treba ozbiljno potegnuti u džep. Mora se priznati, Ken Ishiwata i njegovi dečki još imaju stila i šarma. MARANTZ SA-14S1 Podržava CD/CD-R/RW/SACD/DSD/WMA/MP3/AAC/iPod/iPhone Frekvencija uzorkovanja 192kHz/24bit DoP (DSD 2,8MHz i DSD 5,6MHz) Digitalni ulazi 1x koaksijalni, 1x TOSLINK, 1x USB-B, 1x USB, 1x D-Bus Analogni izlazi RCA, slušalice Dimenzije (ŠxVxD) 440 x 123 x 419 mm Masa 14,5 kg Cijena: 18.750 kn INFO: TD Elektronika, Tel. 01/4813 025, www.sonusart.hr

Korištena glazba 2L, "L» Sampler, DSD • Blue Coast Collection, The E.S.E. Session, DSD • Salvatore Acardo,Vesuvio 1727 (Fone) SACD • CC Coletti, Bring It On Home (Chesky) Binaural+ CD • Henry Franklin, The Skipper (Black Jazz) CD • Arcie Shepp, I Hear the Sound (Arciheball HD Tracks) 44,1/24 bit Flac • Mathias Landaus, Opening (M.A. Recordings) CD+DVD 176,4 WAV.

DALI RUBICON SERIJA

Božidara Adžije 31/1, Zagreb • Tel: 01/ 233 76 19 e-mail: info@bojezvuka.hr • web: www.bojezvuka.hr FB: fb.me/novebojezvuka

Donosimo Vam korak bliže "pravoj stvari" Predstavljamo seriju DALI RUBICON zvučnika, pružaju neusporedivo audio iskustvo iz Danske svakome, svugdje...

TEST EAR DACUTE 192

im de Paravicini relativno je kasno prihvatio digitalnu reprodukciju i ušao u svijet digitalnih reproduktora. Mislim da nije prošlo niti deset godina otkako je de Paravicini predstavio svoje viđenje digitalnog zvuka, jednostavno uzevši relativno bazičan Arcamov CD plejer, dodavši mu malo začina u vidu analognog stupnja, formiranog oko PCC88 cijevi i izlaznih transformatora. Plejer je nazvan Acute i pokazalo se, bio je pun pogodak. Audio kritika prihvatila ga je aklamacijom, a neki su kritičari išli tako daleko da su plejer uspoređivali i s odvojenim uređajima deset do petnaest puta više cijene, u usporedbama kojim je Acute izlazio kao pobjednik. Sljedeća značajnije unaprijeđena verzija, nazvana jednostavno Acute III ,razlikovala se od originala prije svega po praktičnosti, i to zbog dodane funkcionalnosti u vidu digitalnih ulaza, čime je Acute III postao plejer/DAC, s koaksijalnim, optičkim i USB ulazom. Baza je i dalje bio onaj isti jednostavni CD plejer iz srednje ponude Arcama. S obzirom na novu mladost, novi bum ili kako to već želite zvati, DAC-ova, a koju im je priskrbila promjena navika glazbenih potrošača, dodatno okrenutim skidanju glazbe s Interneta te korištenju računala kao izvora glazbe, de Paravicini je konačno predstavio i zasebni D/A pretvarač, predmet ovog teksta, pod nazivom DACute 192. Igra riječima i simbolika naziva je višestruka - označava povezanost s prethodnikom - CD plejerom - ali i naglašava osobnost uređaja u vidu zasebnog i posvećenog

Digitalni de Paravicini DACute 192 u sebi nosi nesumnjivo prepoznatljiv rukopis Tima de Paravicinija. Naglasak je na glazbi, i na onome što glazbu čini privlačnom i slušljivom piše: Neven Kos

hi-fimedia #95

hifimedia #95

TEST EAR DACUTE 192

sklopa za prihvat i pretvorbu digitalnih signala u analogne, i to iz više izvora. Brojka u nazivu govori koju je frekvenciju uzorkovanja DAC u stanju pročitati, ali i više od toga - sve vrste signala na ulazu naduzorkovanji su na frekvenciju 192kHz. Čistuncima koji se kunu u NONOS koncepciju DACa, ovaj se podatak neće sviđati. Priznajem i sam (bio) među njima, jer do sada svi DAC-ovi ili CD plejeri"oplemenjeni" ovom mogućnosti, uz dojam određene artificijelnosti u zvuku, ostavljali su me hladnim i nezainteresiranim nakon nekoliko minuta slušanja. Da vidimo kako se ovaj DAC nosi s tim (mojim) predrasudama... Sam uređaj je jednostavne koncepcije: digitalna pločica sadrži na sebi sve digitalne elemente, kao i jednostavno napajanje izrađeno oko 7805 čipa - jednostavniji ne može. Za prihvat i obradu ulaznih signala s dva koaksijalna i jednog optičkog ulaza zadužen je Cirrusov prijemnik, sposoban prihvatiti PCM signale rezolucije 24/192. Nakon njega, digitalne signale prihvaća, obrađuje i pretvara u analogne Wolfsonov super cijenjeni višebitni pretvarač WM8741. Općenito, cjelokupna koncepcija se oslanja na već viđeno i korišteno u Arcamovom CD plejeru, koji je poslužio kao osnova za Acute CD plejer. Wolfsonov inače čip nudi nekoliko vrsta filtera, a koje drugi uređaji s ovim

hi-fimedia #95

čipom obilato koriste. Ali Timov DACute 192 - ne. Prema dostupnim informacijama, Tim je odlučio "zabraviti" DAC na jednom filteru koji pruža najširi frekvencijski opseg te filtraciju urediti na način koji najbolje poznaje - analognim LC filterom, ubačenim neposredno iza naponskih izlaza iz WM8741. Tako filtrirani signali ulaze u specijalitet, Timov i ovog uređaja, analogni stupanj s PCC88 lampama te izlaznim transformatorima, sklop kakav de Paravicini inače koristi u studijskim uređajima. Lampe su dvije, selektirane EI Niš, u seriji, što dodatno omogućava eksperimentiranje s cijevima. Cjelokupno

upotrebljivost te ga čini i mogućim digitalnim centrom sustava s manjim brojem digitalnih izvora. I da, DAC ima i potpuno balansirane izlaze. Uređaj na testu došao je u kromiranom izdanju prednje ploče. Crna prednja ploča po nešto nižoj cijeni također je opcija... Dizajn kod de Paravicinija nikad nije bio u prvom planu. Jer da jest, ne bi se moglo dogoditi da svaka dioda na prednjoj ploči bude svoje boje. Tako npr. ako slušate USB ulaz rezolucije 24/192, oznake na prednjoj ploči svijetlit će u četiri različite boje - plavoj, narančastoj, crvenoj i zelenoj. Nadalje, uz uređaj se isporučuje i

pojačanje sklopa omogućuje maksimalnu izlaznu razinu od 5V, što je dovoljno i za"tjeranje" najljenijih izlaznih pojačala, čime DACute 192 postaje i svojevrsno pretpojačalo s četiri digitalna ulaza, što mu nesumnjivo povećava vrijednost i

daljinski upravljač, malih i praktičnih dimenzija. Ali, njime je moguće upravljati samo motoriziranim plavim ALPS-om za podešavanje izlazne razine signala. Ako želite iz fotelje mijenjati ulaze, zaboravite, morat ćete protegnuti noge.

Zvuk

Kao što sam već napomenuo, uređaj se, kao i ostali de Paravicinijevi uređaji, isporučuje s Ei Niš cijevima. Iz razgovora s Timom saznali smo kako je otkupio veliku količinu istih i kako ih vrlo cijeni zbog njihovog zvuka, iako veliku količinu mora baciti jer ne zadovoljavaju postavljene kriterije. Da budemo potpuno jasni, Ei Niš ugrađene cijevi apsolutno su fantastične u srednjetonskom području - čarobne u svakom pogledu. U zvuku slojevite, meke, muzikalne, s fino istkanom strukturom glazbenog sadržaja i beskonačno zavodljive. Upravo čitate i opis zvuka DACute 192 koji ne samo u srednjetonskom području, zvuči neuobičajeno točno i nekako "ne-digitalno". Na žalost, ugrađene cijevi gube dah i snagu u ekstremima spektra, tako da visokotonsko područje DAC-a s isporučenim lampama zvuči sivkasto, nedefinirano i ""skraćeno za dobru mjeru, s manjkom informacija. Baš kao i bas područje, kojem nedostaje snage i autoritativnosti. Nema druge nego posegnuti za alternativnim rješenjima. Na sreću, u ladici nalazim nekoliko priručnih rješenja, od NOS Tesla ECC88 (koju bez problema možete ubaciti u DAC) pa do starih ruskih 6H23 iz sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Po cijeni od desetak eura, direktno iz Rusije

Predstavljamo Quantum Edelstein

Kompaktno kućište i naprosječne zvučne performanse. Tehnološka izvrsnost i inovativan dizajn spojili su se u stvaranju ovog iznimnog kompaktnog zvučnika. Prednja ploča je izrađena od čvrstog aluminija, kao i dvostruka donja ploča kojoj je dodano i akrilično staklo. Zvučnik je sastavljen isključivo od najkvalitetnijih komponenti i naglasak je stavljen na izbor drivera (110 mm srednjotonski i 25 mm visokotonski zvučnik) i kvalitetu kabliranja. * dostupan u bijeloj i crnoj boji, oplemenjeno klavirskim lakom. UVOZNIK ZA HRVATSKU: Z-EL d.o.o.

WEB SHOP: WWW.CHIPOTEKA.HR

TEST EAR DACUTE 192 (nabavljene prije embarga...) ove ruske cijevi robusne su fizičkom izvedbom, ali i zvukom te predstavljaju fenomenalan kompromis između finese i snage. Zvuče izuzetno čvrsto u basu, robusno, slojevito i transparentno u srednjetonskom području i s dobrom ekstenzijom i detaljima u visokima. Najveća im je mana tek minimalna grubost, koju ćete uočiti tek u neposrednoj usporedbi s beskrajno finom Ei Niš. Tijekom testa pod ruku su mi došle i NOS Tungsram PCC88, koje su u ovom uređaju i u sustavu u kojem se našao DACute 192, pokazale najviše u pogledu uravnoteženosti, kao i kombinacije najboljih osobina netom opisanih isprobanih cijevi u ovom uređaju. Svi dojmovi opisani u ovom tekstu odnose se na DACute 192 upravo s Tungsram cijevima. Nakon što smo pronašli optimalnu kombinaciju cijevi u analognom stupnju DAC-a, došao je red da se poigramo i s mrežnim kabelima i podloškama za smanjenje vibracija podloškama. Odmah je jasno: transparencija i zvuk ovog uređaja omogućuju da čujete svaku promjenu u njegovom okruženju. Kratak izlet u svijet mrežnih kabela pokazao je kao je Wireworld Aurora poprilično sretan izbor za ovaj uređaj, dok je eksperimentiranje s Tenderfoot podloškama donijelo dramatične promjene u karakteru zvuka uređaja. S tri podloške ispod šasije otvorilo se srednjetonsko područje, isplivali dodatni detalji, a visokotonsko područje postalo je detaljnjije i nekako eksplicitnije. Postavivši po jednu podlošku ispod svake nožice ugrađene u uređaj, zvučna slika pomaknula se prema dolje, dodavši težinu i autoritativnost zvuku, ponešto izgubivši na otvorenosti i detaljnosti u gornjim dijelovima spektra. Zašto sam iskoristio 2500 znakova, lamentirajući o cijevima, kabelima i podloškama? Kako bih vam pokušao približiti misao iza naslova ovog teksta. Naime, DACute 192 stvarno je vrijedan truda, jer dodatnim malim naporom i eksperimentiranjima koja ne moraju biti skupa (dvije 6H23 koštaju s poštarinom tridesetak eura, a dvije Tungsram PCC88 pedesetak. I jedne i druge trajat će godinama. Tenderfoot se može direktno

hi-fimedia #95

od proizvođača nabaviti za sličnu cijenu), uređaj možete unaprijediti od odličnog do izvanserijskog. Za to, istina, treba mrvica vremena, ali vjerujte, trud se isplati. Naime, zvuk posloženog i ugođenog DAC-a izuzetno je prirodan i muzikalan. Dobro, to ste već vjerojatno čuli i za mnogo drugih uređaja, međutim DACute 192 iz digitalnih snimki izvlači toliko muzike da ga je gušt slušati kroz duže period. Ne želim sada nabrajati mnoge diskove (vidi popis na kraju teksta) koje sam preslušao koristeći Exposure 3010s2 kao transport. Vjerujte mi na riječ kako je sve ono što smo od digitalne reprodukcije uvijek željeli i za čime smo čeznuli još od obećanja o savršenom zvuku zauvijek, tom dašku

Transparencija i zvuk ovog uređaja omogućuju da čujete svaku promjenu u njegovom okruženju ljudskosti i topline, noti prirodnosti i vjerodostojnosti pri reprodukciji digitalne glazbe, upravo to čujemo kroz ovaj DAC. Relativno nedavno na mala sam vrata ušao u reprodukciju glazbe s računala. Jedan od razloga bio je i nastojanje da sveobuhvatno opišem mogućnosti ovog DAC-a, koristeći, između ostaloga i USB ulaz. Da ne duljim, nakon kratkog vremena već sam imao pedesetak ripanih diskova uz pomoć izvrsnog dbpowerampa (probna verzija), dok je za reprodukciju poslužio odličan, besplatni foobar2000, s fooobarcon pro aplikacijom za daljinsko upravljanje putem androida. Također, nekoliko sam albuma u visokoj rezoluciji brže-bolje nabavio putem HDTracks i Linn stranica. Praktičnost reprodukcije s računala neosporna je. Kolateralna korist je i mogućnost da u gomili glazbe primijetite i poslušate i one diskove, odnosno albume koji nikako da vam s police s diskovima padnu pod ruku. Upravo ovu karakteristiku sma-

tram jednom od najvažnijih kada govorimo o reprodukciji s računala. Putem USB ulaza, i uz vrlo jednostavnu i relativno bazičnu računalnu konfiguraciju, ali uz kvalitetan i osmišljen USB kabel (vidi test USB kabela u ovom broju), DACute zvuči gotovo identično kao i putem odličnog CD transporta. Doduše, određene razlike postoje i njihova prisutnost zavisi od diska do diska, ups, od albuma do albuma. Neki albumi zvuče nešto bolje putem CD transporta, a drugi opet putem računala. Generalno, razlike su minimalne i najlakše uočljive u visokotonskom području gdje je reprodukcija s CD transporta mrvicu preciznija i informativnija te u reprodukciji gudača i rekreaciji prostora. Vjerujem kako je moguće da bi uz moćnije i brže računalo ove razlike bile još manje, ali i ovako je reprodukcija sa sustava cijene oko 3 tisuće kuna za računalo i USB kabel nevjerojatno blizu kvaliteti dokazano odličnog CD plejera/transporta, u trenucima čak i superiornija. Uglavnom, sve ostalo je tu, zadržavajući karakteristiku ovog DAC-a, bez obzira na format i rezoluciju reproducirane glazbe: muzikalnost, protočnost, smisao za glazbu... I putem računala, bas je bio impresivno dubok, kontroliran, istovremeno prirodan, s lako prepoznatljivim oblikom i karakterom instrumenta koji bas stvara. Također, i ostali dijelovi spektra nastavljaju dobru priču potvrđenu slušanjem CD izvora: bogatstvo srednjetonskog područja, slojevitost zvučne pozornice i nježno, a istovremeno ekspresivno visokotonsko područje. Zajednički nazivnik, bez obzira na izvor i vrstu glazbe? Muzikalnost!

Zaključak

DACute 192 u sebi nosi nesumnjivo prepoznatljiv rukopis Tima de Paravicinija. Naglasak je na glazbi, i na onome što glazbu čini privlačnom i slušljivom. Sam uređaj nije jeftin i za mnoge vjerojatno predstavlja i konačnu kupovinu digitalnog reproduktora, ako ništa barem za dulje razdoblje. Ovim uređajem dobit će ne samo svestranost u vidu četiri digitalna ulaza, mogućnosti daljinske regu-

lacije glasnoće i balansiranih i single-ended izlaza, već i reproduktor koji će glazbenu kolekciju CD -ova opet učiniti slušljivom približivši je zvuku gramofona. Kako kažu u reklamnoj brošuri DACute 192: "Mnogi audio dizajneri tvrde kako su postigli da digitalni uređaji zvuče poput vinila. Za razliku od većine, Tim de Paravicini u tome je i uspio."

EAR DACUTE 192 DAC: 24 BIT Multilevel Delta Sigma Conversion, WM 8741 Digitalni ulazi: USB 24/192; 2 x 75 Ohma koaksijalni S/PDIF 24/192; Toslink Optical S/PDIF 24/96 Analogni izlaz: 5V RMS single ended; balansirani XLR; 5V RMS Izlazna impedancija: < 60 Ohma (balansirani i nebalansirani) Dimenzije: 435mm x 320mm x H 95mm (ŠDV) Cijena: 39.000 kn INFO: Audio centar, www.audiocentar.hr

Korištena glazba Doug MacLeod, There’s A Time, RR-130HDCD • The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, Verve • Pat Metheny Trio, Live, Warner Bros 9362-47907-2 • Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 26562-2 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2 • Hi-Res Hiromi - Alive, 2014, HDtracks, 24/96 • Christian McBride, Conversations with Christian, HDTracks, 24/96 • Stanley Jordan, State of Nature, HDTracks, 24/88 • Keith Jarret, Charlie Haden, Last Dance, ECM, HDTracks, 24/96 • Dunedin Consort, Bach - Six Brandenburg Concertos, Linn 24/192

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC EAR 192 DACute, WDTV LIVE, EAR 834T; Zvučnici: MG12se; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Equinox 6, Audio Metallurgy, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: Anticable, Xindak FS-1, USB kabeli AudioQuest Forest, Cinnamon i Carbon, QED USB, W ireworld Starlight 7. Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3 , Rondo stalak.

POVRATAK HIPI KRALJEVA CROSBY, STILLS, NASH & YOUNG

PRIKAZ / CROSBY, STILLS, NASH & YOUNG

POVRATAK HIPI 52

hi-fimedia #95

David Crosby, Stephen Stills i Graham Nash, kojima se u ključnim fazama karijere pridruživao kanadski autorski "teškaš" Neil Young, na isteku šezdesetih utjelovljivali su pojam "supergrupe" piše: Denis Leskovar

KRALJEVA

zvan pozornice, njih su četvorica sve samo ne najbolji prijatelji. Tijekom četrdesetpetogodišnje karijere vodili su bespoštedne osobne ratove, jedni drugima preotimali djevojke i katkada bili na rubu fizičkih obračuna: teško da ste mogli zamisliti četiri različitija karaktera. No na pozornici, a nerijetko i u studiju, njihov je hipi idealizam – pretočen u "vokalno skladnoglasje" koje su mogli postići samo u kompletu – često funkcionirao besprijekorno. O tome govori njihov novi album, opsežni projekt pod nazivom CSNY 1974, s četrdeset dosad neobjavljenih izvedbi probranih s jedne od najrazvikanijih turneja u rock povijesti. To koncertno krsta-

hifimedia #95

PRIKAZ / CROSBY, STILLS, NASH & YOUNG renje poznato je pod nazivom "Doom Tour" (otprilike, "Ukleta turneja"), što dovoljno ukazuje na proturječje između harmonične glazbe i pozadinske disharmonije: muka i kaos u kojima se ta glazba rađala i reproducirala u svakoj od tih ljetnih večeri, pred krcatim stadionima, odavno su postali javna stvar. Marihuana spremljena u kutije za Marlboro? Kokain – puno kokaina, rekordne količine – u prethodno ispražnjenim tubama za vitamin C? To je bio dio obavezne "opreme" i ikonografije, poput pojačala, mikrofona i gitara, ili demoliranja hotelskih soba. David Crosby, Stephen Stills i Graham Nash, kojima se u ključnim fazama karijere pridruživao kanadski autorski "teškaš" Neil Young, na isteku šezdesetih utjelovljivali su pojam "supergrupe" – kolektiva sastavljenog od ranije etabliranih (i proslavljenih) članova. Crosby se prethodno afirmirao u društvu Rogera McGuinna u postavi inventivne kalifornijske grupe The Byrds. Stills i Young činili su kreativnu okosnicu Buffalo Springfielda, a samo je Graham Nash – jedini Britanac u ovoj tipičnoj američkoj priči – bio "sumnjivog" porijekla. Njegov se, naime, prethodni glazbeni "brak" odvijao u sixties-pop sastavu The Hollies, koji je u konkurenciji s osjetno darovitijim Beatlesima, Stonesima, The Who i Kinksima, s nekog zamišljenog globalnog "stola slavnih" mogao tek kupiti zadnje mrvice. No posložite li ih zajedno dobit ćete kolektivnu personifikaciju kalifornijskog sna, bend koji je otpočetka djelovao samouvjereno, odašiljući flowerpower vibracije glazbom koju se, zapravo, mora slušati na dvije odvojene razine. Prva oslikava vrijeme u kojem je nastala; obilježena je liberalnim porukama i komentarima na račun američkog društva, zahvaćenog vijetnamskim sukobom s jedne i novoprobuđenim seksualnim i drugim slobodama s druge strane. No ta je razina ograničena, i uglavnom su je predstavljali Crosby, nešto manje Stills, te Young koji je zapravo funkcionirao kao priključeni član. (Jedini koji je izostavljen iz filmskog kadra prigodom zajedničkog nastupa na Woodstocku!) Druga razina je ležernohipijevska, puna osobnih i običnih (ali vješto napisanih) ljubavnih pjesama. Skladbe najromantičnijeg člana, Grahama Nasha, poput "Our House" i "Lady Of The Island" (ili pak dojmljiva izvedba standarda Joni Mitchell "Woodstock", uključena na klasik Déjà Vu) tipični su primjeri. Kad nije skladao antiratne teme ("Wooden Ships"), Crosby je je ura-

hi-fimedia #95

CROSBY, STILLS, NASH & YOUNG CSNY 1974

(Rhino Records, 2014)

odine 1974. kvartet Crosby Stills Nash & Young poduzeo je veliku turneju na kojoj je nastupio pred (ukupno) preko milijun ljudi. Grupa je bila na vrhuncu popularnosti i kreativne snage ∑ svaki pojedinačno, ali i u zajedničkim kombinacijama koje su se redale jedna za drugom. end je nanizao trideset velikih američkih koncerata i jedan monumentalan nastup na londonskom stadionu Wembley ∑ ukratko, bio je to jedan od najambiciznijih koncertnih projekata te godine. Iz tog niza nastupa devet ih je profesionalno snimljeno, zabilježeno na vrpce i spremljeno u arhivu gdje su nakupljale prašinu sve do sad. Naime, Graham Nash dao si je truda i temeljito preslušao sve snimke, kako bi one najbolje odabrao za novi, trostruki album jednostavno naslovljen CSNY 1974. zdašni, luksuzno upakirani trostruki CD (iako postoji i sažeto izdanje) kombinacija je akustičnih i električnih dijelova nastupa, uz pjesme koje su odabrane iz njihovih solo kataloga i (naravno) sa zajedničkih albuma. Kako naglašava Graham Nash, namjera je bila rekonstruirati tipičan tadašnji koncert grupe CSNY, što i nije posve lagan posao: svaki njihov nastup trajao je oko četiri sata. anas, okruglih četrdeset ljeta kasnije, jasno je da četvorica glazbeni-

ka zvuči srazmjerno vitalno u svim kombinacijama i permutacijama, bez obzira na kokainske okolnosti turneje, na sve karakterne razlike, na nabujale superstar-taštine i ostale ekscese, tipične za rock and roll sredine sedamdesetih. čekivano, najbolji trenuci albuma kriju se u Youngovim izvedbama, poput klasika u nastajanju "On The Beach", koji će se iste godine naći na istoimenom Neilovom studijskom albumu – nesumnjivo najboljem u karijeri. No njegova se glazba (uz izuzetak klasika s bstselera Harvest i After The Goldrush), doima tvrdom i oporom u kontekstu mnogo mekših skladbi preostale trojice. Nije važno ∑ jer, Young stilom odskače i unutar njihovih zajedničkih albuma, koji su (dakako) glavni izvor koncertnog materijala. o, album pokazuje i Crosbyjeve jače strane, kao što je sjajna "Lee Shore". Nashove balade (poput "Our House", napisane za tadašnju djevojku Joni Mitchell) čine se, kao što je netko primijetio, ugodnim poveznicama prema Stillsovoj i Youngovoj beskompromisnijoj naravi. Stoga je ovaj koncertni projekt mnogo više od pukog dokumenta jednog prohujalog vremena; on je dokaz da se i usred kaosa može roditi glazba trajne vrijednosti. Da su se nakon ovih koncerata zauvijek razišli, bilo bi to jedino ispravno ∑ jer, CSNY 1974 pokazuje ih doista u punom zamahu, kad im je cijeli svijet bio pod nogama. A nakon toga jedini mogući put vodi ∑ prema dolje.

DENIS LESKOVAR

njao u tamni misticizam na rubu paranoje o čemu svjedoči njegova osobna himna "Almost Cut My Hair". Stillsov pak vokal imao je hrapavu oštricu i obojen je soulom i bluesom, a instrumentalne vještine izdvajale su ga za nijansu iznad ostatka društva. CSNY su u kompletu katkad zvučali poput punokrvnog električnog rock benda, ali njihova je dugoročna kolektivna zasluga što su akustičnu glazbu u osvit sedamdesetih uveli na top liste i učinili je svjetski čujnim, globalnim fenomenom. Ispočetka su djelovali bez Younga: prvijenac Crosby, Stills & Nash (1969.) objedinio je akustiku i vokalne harmonije, što je iznjedrilo nekoliko izvanserijskih pjesama, poput "Suite: Judy Blue Eyes", "Helplessly Hoping", "Long Time Gone" i "Guinnevere". Bila je to pretežno meka

glazba koja je malo otvrdnula dolaskom Neila Younga na spomenutom projektu Déjà Vu. Bila je to njihova ulaznica u svijet superstar-rocka, bestseler koji ih je pretvorio u jedan od najnetipičnijih fenomena u povijesti američke glazbe druge polovine prošlog stoljeća. Kako je netko primi-

ODABRANA DISKOGRAFIJA

Crosby, Stills, & Nash (1969)

Déjà Vu (1970)

4 Way Street (1971) (Live)

CSN (1977)

CSNY 1974 (2014)

nizirana, kreativna zbrka – ustvari kolaž hitova (country-rockerska "Teach Your Children"), idealizma naglo sazrijevajuće djece cvijeća, poletnog rocka ("Carry On"), te nekih od najtiših i najljepših glazbenih trenutaka onoga doba, poput Stillsove minijature "4 + 20".

CSNY su u kompletu katkad zvučali poput punokrvnog električnog rock benda, ali njihova je dugoročna kolektivna zasluga što su akustičnu glazbu u osvit sedamdesetih uveli na top liste jetio, djelovali su poput disfunkcionalne obitelji, kao međusobni neprijatelji povezani ne samo žudnjom za slavom i novcem nego i kreativnom kemijom. Na prvo slušanje, Déjà Vu djeluje poput zbrke, no bila je to dobro orga-

Na prijelazu iz 1960-ih u sedamdesete, Crosby, Stills, Nash & Young bili su svojevrsna političko-ekološka svijest babyboom generacije. U potrazi za argumentima ovoj tvrdnji ne treba odlaziti dalje od pjesme "Ohio", protestne budnice u kojoj

hifimedia #95

PRIKAZ / CROSBY, STILLS, NASH & YOUNG

CSNY i moderni sljedbenici I

ste (1974.) godine kad su David Crosby, Stephen Stills, Graham Nash i Neil Young krstarili Amerikom na vrhuncu slave, u Sjevernoj Karolini je rođen Jonathan Wilson ∑ jedan od njihovih najistaknutijih suvremenih sljedbenika. Wilson se svakako ubraja među najbolje nove kantautore s korijenima u folku, country-rocku i psihodeliji. Njegova glazba, razasuta na dva studijska albuma ∑ Gentle Spirit i Fanfare ∑ naslanja se na tradiciju kalifornijskog kantautorskog rocka iz prve polovine 1970-ih, a ponajviše Jacksona Brownea i kvarteta CSNY. Uostalom, s njima je sporadično i surađivao ∑ osobito na koncertima gdje je, zajedno sa slavnim uzorima, izvodio klasike poput "Teach Your Children". rosby i društvo značajan su trag ostavili i na bend mnogo bliži domaćoj publici: skupina Fleet Foxes (porijeklom s nezavisne scene Seattlea) svojevremeno je rasprodala zagrebačku tvornicu, gdje je dokazala da se neohipijevski duh velikih prethodnika, baziran na akustici i vokalnim harmonijama, može bezbolno prenijeti i u novo tisućljeće. Koliko god njihovi osporavatelji to pokušavali zanijekati, utjecaj CSNY-a je ned-

hi-fimedia #95

vojben, posebice na modernu americanu i pastoralni dio indie rock i kantautorske scene. Posebno se to odnosi na izvođače kao što su My Morning Jacket, pjevačicu Jenny Lewis, ili pak Raya Lamontagnea koji se, prema vlastitom priznanju, glazbom aktivno počeo baviti nakon što je čuo glazbu Stephena Stillsa ∑ konkretno, skladbu "Treetop Flyer". DL

se Neil Young – opisujući mučne događaje ubojstva studentskih protestanata na sveučilištu Kent u Ohiju 1970. – obrušio ne samo na predsjenika Nixona nego na sve što on, kao čovjek s druge strane, predstavlja i zagovara. No, CSNY bili su, dakako, mnogo više od slavnih rock and roll hipija; njihova je glazba, premda katkad na rubu samodopadnosti, funkcionirala poput precizno ugođenog stroja. Grupa je raspolagala s dva neporeciva aduta: prvi se ogledao u glasovnom savršenstvu i sposobnosti za kreiranje akustičnih aranžmana koji su ostavili dubok trag na rock scenu svoga vremena – ali i u kolektivnoj svijesti milijunske publike. Drugi adut krio se u pojedinačnim autorskim potencijalima: nije to bila klasična rock postava u kojoj su gitarist i pjevač vodili glavnu riječ nego skup ravnopravno raspoređenih individualaca od kojih je svaki očekivao (i dobijao) jednak tretman, i koji su se međusobno nadmetali u kvaliteti. Svatko je u određenom trenutku mogao preuzeti ulogu prvog vokala, gitarista i autora, premda su i različite kombinacije i permutacije bile dozvoljene i poželjne. "Prednost činjenice da u bendu imate četiri autora ogleda se u golemoj zajedničkoj skladateljskoj paleti. Svake smo večeri pisali nove pjesme, " pojasnit će Crosby, pokušavajući dočarati ugođaj sveopće kreativne groznice. Dakako, nove pjesme stizale su i u idućim godinama, no vrhunac postignut u prvoj polovini sedamdesetih nikada nije dosegnut – čak ni na dopadljivom albumu CSN (1977), opet bez hirovitog Younga čija se solo karijera do tada osobito zahuktala. Planet je zahvatila punk revolucija i privremeno pomela sastave poput njih, učinivši ih manje vidljivim. Uostalom, bend je nerijetko bio kolektivno utočište za sve njih, svojevrsno pribježište nakon iscrpljujućih solo pokušaja. Strategija razilaženja i ponovnog okupljanja potrajala je do danas, uz samostalne projekte čiji je posljednji izdanak iznenađujuće solidan Crosbyjev album Croz iz siječnja 2014. – njegov prvi studijski rad nakon dva desetljeća. No punku, postpunku (i svim trendovskim potresima) unatoč, njihov globalno rašireni kult očito nalazi dovoljno razloga za opstanak. Zanimanje koje pobuđuje novi koncertni box set CSNY 1974 golemo je. Ono još jednom osvjetljava razinu utjecaja i dubinu traga koji je ova dekadentna, po mnogočemu nesavršena, ali na trenutke briljantna supergrupa ostavila za sobom.

NEIL YOUNG: BUNTOVNIK S RAZLOGOM

d sve četvorice članova grupe CSNY, Neil Young uvijek je od početka smatran najjačom karikom. I to ne samo u autorskom smislu, nego i po količini ugrađenog buntovništva, kreativnog rizika i beskompromisnosti kojom je pristupao profesionalnom životu, umjetnosti i glazbi. A to osobito uključuje i njezin zvuk. Hiroviti Kanađanin deklarirani je protivnik digitalne tehnologije, strastveni ‘mrzitelj’ kompakt diska, a naročito novijih formata kao što je MP3, koji prema Youngovu mišljenju, potpuno onemogućuje da slušatelj glazbu čuje onakvu kakvu je zamislio i snimio u studiju. svojoj razglašenoj (i u nas prevedenoj) autobiografskoj knjizi San jednog hipija, značajan dio štiva otpada na vjerojatno najzanimljiviju Youngovu opsesiju, na njegovu stalnu potrebu da razvije i patentira novi audio format. Iz tih napora razvijen je sustav PONO, što na havajskom znači "ispravnost", "korektnost", "pravednost". Riječ je o download servisu i playeru koji bi u budućnosti trebali istisnuti inferiorni i previše kompresirani MP3. Ili, prema njegovim riječima: "Moj cilj je spasiti umjetničku formu koju prakticiram već pedeset godina." tvar je u rujnu 2012. godine premijerno (u prototip-obliku) predstavljena na televizijskom šou Davida Lettermana, no tek će budućnost pokazati u kojoj je mjeri Youngov entuzijazam utemeljen u stvarnosti. DL

PONO, download servis i player za reprodukciju glazbenih zapisa visoke rezolucije

hifimedia #95

IN MEMORIAM

TOMMY RAMONE, posljednji Ramones piše: Matko Brusač

homas Erdelyi, čovjek mnogima poznatiji kao Tommy Ramone, mađarsko-američki glazbenik i producent, bubnjar u originalnoj postavi epohalnog punk-rock sastava Ramones i njezin donedavno posljednji živući član, preminuo je u 62. godini u srpnju ove godine u New Yorku od raka žučnog kanala. Erdelyi, mađarski Židov rođen 1948. u Budimpešti, s roditeljima koji su uspjeli preživjeli holokaust Mađarsku napušta u pedesetima, a obitelj novi dom pronalazi u Forrest Hillsu, dijelu njujorške četvrti Queens. Kao tinejdžer, već sredinom šezdesetih svira zajedno s Johnom Cummingsom (Johnny Ramone) u garažnom-rock kvartetu Tangerine Puppets. Svirački staž u Ramonesima trajao mu je od 1974. do 1978., što je period koji pokriva prva tri seminalna albuma benda ("Ramones", "Leave Home" i "Rocket to Russia"), kao i album "It’s Alive", izdanje koje se obično smatra jednom od najboljih koncertnih snimaka u povijesti popularne glazbe. Nakon toga posvećuje se producentskom poslu; kao producent, primjerice, potpisao je kultni album Replacementsa "Tim" iz 1985. godine. Zajedno s Claudijom Tienan povremeno je nastupao kao bluegrass i country duo Uncle Monk. Smrt Tommyja Ramonea ima značaj koje se ne može iscrpiti ili svesti tek na prigodnu posmrtnu glazbeno-novinarsku posvetu. U potpunosti je u pravu John Flansburgh koji je u magazinu Slate povodom njegove smrti napisao kako ona ozna-

instrumente. Jedino što je bilo važno je da se svira brzo, glasno i kratko, takve možete pronaći u roku od deset minuta nakon što obavite nekoliko telefonskih poziva. Drugim riječima, to jest preciznije i pravednije,

Ramonesi su sa svoja prva tri izdanja velikim dijelom odredili tijek evolucije popularne glazbe nakon sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća čava "zatvaranje jednog iznimnog poglavlja u povijesti glazbe i popularne kulture". Set bubnjarskih vještina kojim je Tommy Ramone raspolagao sredinom sedamdesetih, u strogo tehničkom smislu, bio je krajnje oskudan i siromašan, a isto vrijedi i za ostale članove benda i pripadajuće im

hi-fimedia #95

moglo bi se reći kako su tehnički kapaciteti Ramonesa bili krajnje funkcionalni. Najveće postignuće Ramonesa, u krajnjoj liniji, upravo je činjenica da su oni bili prvi koji su prokrčili put u pretencioznoj šumi rock glazbe - što je ona početkom sedamdesetih nedvojbeno bila – koji će toli-

ki drugi nakon njih slijediti. Mnogi od njih tehnički talentiraniji, ali rijetki inteligentniji. Radilo se tada zapravo o nasušnoj potrebi da se rock & roll očisti od svih nepotrebnih pozerskih viškova i vrati kombiniranju onih nekoliko vlastitih bazičnih elemenata kao svojoj glavnoj odrednici. Ramonesi su bili prvi bend koji je to bio u stanju prepoznati i tu transformaciju uspješno odraditi. Oni su bili prvi koji su uspjeli tim elementima dati nova značenja. Ulog je, koliko god zvučalo nategnuto, između ostalog bio i redefiniranje pojma popularne glazbe, njezina demokratizacija i propuštanje preko granice onih koji se za to nisu dotada imali poželjne i uvriježene kompetencije. Nepretencioznost, jednostavnost, relativna stupidnost i blesavost tekstova i iščašenost ikongrafije, sve je to u slučaju Ramonesa bilo u stvari pažlji-

vo promišljeno. Njihova nepretencioznost bila je dobrim dijelom hinjena; Ramonesi su, koliko god čudno moglo nekome zvučati, bili bend koji je imao prilično čvrste intelektualne i teorijske temelje. Govoreći 2007. za BBC o utjeutje kultur cajima i kulturnoj njujorškoj klimi u kojoj se bend formi formirao, Tommy Ramone rekao je sljedeće: "Na nas su u najvećoj mjeri utjecali New York Dolls, Lou Reed i Andy Warhol. Scena koja je tada nastajala oko kluba CBGB nije bila za tinejdžere ili garažne bendove; u svemu tome nalazio se jedan jaki intelektualni elementi i ista stvar vrijedi i za Ramonese". Eponimni debi iz 1976. sadržavao je četrnaest pjesama nekako uguranih ispod vremenske granice od pola sata i momentalno je bio prepoznat kao presudni stilski i žanrovski prijelom u kontekstu tadašnje dominantne logike i dinamike funkcioniranja pop-kulturnog glazbenog polja. Projekt je zatim precizno definiran i do kraja izveden na sljedeća dva albuma, "Leave Home" i "Rocket to Russia". Da nakon toga više nisu objavili ništa, bilo bi sasvim dovoljno, jer stvari nakon toga ionako više nikada nisu mogle biti iste. Poput onih par pisaca koji su svojim pisanjem u stanju sami mijenjati prirodu i stvarnost jezika u kojima rade, Ramonesi su sa svoja prva tri izdanja velikim dijelom odredili tijek evolucije popularne glazbe nakon sredine sedamdesetih. Da za takvo nešto nije potrebno puno i previše, već samo malo pameti, vjerojatno je najvažnija stvar koju u jednoj ovakvoj prigodi treba naglasiti.

hifimedia #95

PRIKAZ / THE LIBERTINES

Što se dogodilo momcima koji su obećavali? piše: Sven Popović

vadeset i petog travnja potvrđeno je da će Libertinesi, prvi put nakon kratkog ponovnog okupljanja 2010, nastupati u londonskom Hyde Parku. Nešto više od mjesec dana nakon toga, potvrđeno je još nekoliko datuma koncerata. Jedna stvar je bila jasna: ovaj put je okupljanje za stvarno. Toliko stvarno da snimaju novi album. Prvi album nakon više, za diskografske pojmove previše godina (trebao bi izaći 2015, dakle više od desetljeća) stanke. Dakako, pitanje se nameće samo od sebe: čemu ponovno okupljanje? Je li Pete Dohertyjeva solo karijera ili kari-

hi-fimedia #95

jera u Babyshamblesima financijski neisplativa? Isto pitanje možemo uputiti Carlu Baratu. Doherty je u nedavnom razgovoru za NME potvrdio kako ponovno okupljanje itekako ima veze s novcem: "Što oni (kritičari) misle da su The Libertines učinili? Potpisali smo za Rough Trade, zar ne? Čisto zbog novca. U potpunosti je u duhu Libertinesa da sviramo u Hyde Parku zbog novca(...)". Možemo započeti priče o izdaji ideala ili rokenrola, ali malo koji kultni bend - a oni to svakako jesu - bi došao na takav tip nastupa s novim materijalom. Osim toga, malo koji glazbeni sastav bi nakon toliko gorkog raspada opet bio u stanju posjedovati takvu kemiju na pozornici. A Pete i Carl su, ako je vjerovati Carlu, i dalje braća. Još

uvijek jedno drugome dovršavaju rečenice, još uvijek su jedno od najvećih rokenrol partnerstva svih vremena. Bitnije pitanje je zašto su Libertinesi i dalje relevantan sastav? Zašto ih publika i dalje ima želju čuti uživo? Odgovor se sastoji od cijelog niza faktora: mlađa ih publika nije imala prilike vidjeti jer su (očito) bili premladi, starijoj publici dva albuma i mnoštvo bootlegova nisu bili dovoljni, ali najbitniji je faktor, osim (očito) same muzike, priča, tj. priče koje kruže oko benda. Mreža mitova i automistifikacije, suludi intervjui, a za kormilom dvojica ekscentričnih, ako ne i problematičnih trubadura koji vješto balansiraju između vajldovskog dendizma i dikenzijanske sirotinje.

Pete Doherty i Carl Barat

I dok su albumski debitirali 2002, bend, u ovoj ili onoj inačici postoji od 1996. ili 1997., ovisi koga se pita. Pete i Carl su se upoznali preko Peteove sestre. Isprva se nisu voljeli, ali Peteu se sviđalo kako Carl svira gitaru, a Carl je više puta naglasio kako je Pete bio u stanju iz njega izvući ono najbolje. Pete je Carlu otkrio Tonyja Hancocka. Carl je Peteu pokazao kako se mota džoint. Skovali su plan i izmislili su priču. Odlučili su dobrim brodom Albionom ploviti do mitske Arkadije, svojevrsnog mentalnog locusa amoenusa u kojemu ih nitko nije mogao sputavati. Bend ispočetka nije posjedovao čvrstu ritam sekciju, dvojicu fantastičnih i staloženih glazbenika koji su Peteu i Carlu predstavljali svojevrsnu protutežu, Garyja Powella (bubanj) i Johna Hassalla (bas). Bendom je protutnjala plejada frikova i čudaka, poput pedesetogodišnjeg bubnjara Paula DuFoura (zvanog Mr Razzcocks), Johnnyja Borrella (mediokritet koji je kasnije oformio Razorlight) i Dohertyjev prijatelj, pjevač Scarborough Steve. Ni muzika ispočetka nije bio furiozni i šlampavi punk rock koji ih je proslavio. Svirali su neki bizarni amalgam skifflea i jazza a la Django Reinhardt; sve to podebljano zvukom violončela. Nultih se sve promjenilo. I dok su početkom novog milenija The Strokes, The White Stripes i Black Rebel Motorcycle Club vraćali klasičnu rokenrol ikonografiju u modu, Libertinesi su u londonskom East Endu bili zarobljeni u sargaškom moru. Točnije, bili su ‘urokani’ opijatima sumnjive kvalitete i povremeno bi odsvirali kakav gerilski koncert u nekom pubu. Zatim je nastupila Banny, njihova menadžerica, i rekla kako je nedopustivo da neki Amerikanci trenutno vraćaju rokenrol u modu. Rekla im je da se dovedu i red i potpisala ih je za Rough Trade. Prvi im singl nije bio hit (striktno komercijano gledajući), ali je podigao mnogo prašine.

"What a Waster", produciran od strane nekadašnjeg gitarista Sueda, Bernarda Butlera, danas je jedna od najprepoznatljivijih i najpopularnijih pjesama nultih godina. Kraća od tri minute, neispoliranije od Buzzcocksa, autentičnije od The Jama, gotovo pa prljavije od Sex Pistolsa. Kritičari, oni koji im nisu prije pjevali laude, počeli su to raditi. Pjesma se na radi-

ju nije vrtjela. Snage ćudoređa rekle su da pjesma vrvi derogativnim izrazima. Album prvijenac izlazi nekoliko mjeseci nakon singla. "Up the Bracket" je producirao nekadašnji Clashovac, Mick Jones, koji zna nekoliko stvari o snimanju autohtonog punk albuma. "Nikad nisam vidio dvoje ljudi više nalik meni i Joeu (Strummeru)", rekao je Mick za Petea i Carla, " ... jednostavno je nemoguće da te ne privuku njihove osobnosti". Libertinesi su na neki način predstavljali antitezu britpopa devedesetih. I dok su narkotici igrali veliku ulogu i u stvaralaštvu Blura i Oasia (teško je zamisliti takvu megalomaniju bez kokaina), kod Libertinesa je to, ako je uopće moguće, poprimilo još mračniju crtu. Pjesma "Horrorshow" vrvi očitim referencama na heroin, a "Death on the Stairs" je unatoč poletnim melodijama i mladenačkom elanu krik iz mraka. Činjenica je da nijedan bend ne postane toliko slavljen, a da prije toga na neki način ne definira generaciju. Pete i Carl su u tome uspjeli. Slavili su činjenicu da su talog društva, ili barem da su njime okruženi. Unatoč svemu što ih je okruživalo, cijela menažerija mutnih likova, trenuci beznađa, unatoč posesivnom i destruktivnom odnosu, Libertinesi su našli način kako da svoj bijes i svoju nemoć kanaliziraju u nešto predivno, u nešto čime se cijela jedna generacija povezala. Bend je funkcionirao unatoč Dohertyjevoj zloupotrebi narkotika, stvari su otišle kvragu nešto poslije. Kreću na turneju Albionom, Pete i Carl svađaju se sve češće, Doherty ne skriva ništa od medija. Nekim bizarnim čudom im polazi za rukom da se ne pobiju. Uskoro, u maniri engleske gospode iz 18. stoljeća, kreću na turneju Europom. Zatim bilježe nastup (sad već legendaran) u njujorškom CBGB’su. Mnogi će to pamtiti kao svijetlu točku benda. Tih nekoliko mjeseci kada je izgledalo da će uspjeti u obuzdavanju kaosa koji ih je okruživao. Sredinom 2003 njihov arkadijski san poprima mračnije tonove. Pete, sad već neuračunljiv i kemijski neuravnotežen, se ne pojavljuje na novoj europskoj turneji. Propušta čak i nastup na Glastonburyju. I dok su im nastupi i dalje zvučali dobro, nedostajao im je najvažniji element, a to je nevjerojatna kemija između njihova dva kormilara. Cinik bi rekao da je Pete zamjenio kemiju koju je imao s Carlom s kojekakvim sumnjivim kemikalijama. Do prvog ozbiljnijeg sukoba dolazi kad bend moli Dohertyja da se ne vraća u bend dok se ne dovede u red. "Mislio sam da je riječ o bolesnoj šali kad mi je menadžerica rekla da se ne pojavljujem jer nisam dobrodošao", rekao je Pete. Jedino pozitivno što je isplivalo u tih nekoliko mjeseci bilo je izdavanje "Don’t Look Back Into the Sun" singlice, koja je, barem tekstualno gledano, dala naslutiti kako će zvučati nove pjesme Libertinesa (s Peteom ili bez njega).

hifimedia #95

PRIKAZ / THE LIBERTINES

Krajem srpnja te godine Doherty provaljuje u Carlov stan. Taj potez, ta izdaja, ostavit će veliku mrlju na odnosu dvojice nekadašnjih suboraca. Pete, svakim danom sve frustriraniji, osniva svoje Libertinese (s već spomenutom ‘Scarborough’ Steveom). Nedugo zatim biva osuđen na mjesec dana zatvora. Sve je upućivalo na to da je bendu došao kraj. Jedino što

Početkom 2004, zabarikadirali su se u studio. Odlučeno je da će ih Mick Jones opet producirati. Iznajmili su prostor za probe no zadnjeg su dana samo Gary i John dolazili. Kad su ušli u studio nisu znali koju će pjesmu prvu snimiti. Odlučili su se za "Can’t Stand Me Now", brutalno ogoljenu pjesmu koju krasi prekrasna melodija zbog čijeg ćete

Činjenica je da nijedan bend ne postane toliko slavljen, a da prije toga na neki način ne definira generaciju. Pete i Carl su u tome uspjeli je moglo spasiti stvar je klimava nada da će Pete i Carl naći rješenje i oprostiti jedno drugome izdaju. Početkom listopada je Doherty trebao išetati iz zatvora Wandsworth. Kose znatno kraće, krvotoka vjerojatno čišćeg, mršaviji, ali zdraviji. Carl ga je, dakako, dočekao. Fortuna je htjela da obojica taj dan budu slično odjeveni, u Burburry komplet. Carl nije znao kako će njegov najbliži prijatelj reagirati, no čim ga je ovaj vidio, nacerio se i pao mu u zagrljaj. U jednom trenutku su izdaje bile iza njih. Ta je noć pripadala njima. Bakanalije su mogle opet početi. Najavili su da će istu večer svirati u Tap’n’Tinu. John i Gary još nisu Peteu oprostili njegove izjave na internetu. Sjeli su u pub prekoputa. Neka noć pripada Peteu i Carlu. Cigarete su gorjele, broj alkoholnih promila u krvi im se povećavao, a s brojem promila i broj grandioznih izjava ljubavi i prijateljstva. Upravo je te večeri fotograf Roger Sargent uslikao svoju najpoznatiju fotku. Ikonična fotografija Petea i Carla koji pokazuju svoje tetovaže, Carl zaštitnički nadvijen nad Peteom, Pete ranjiv. Kasnije će ta fotografija biti naslovnica njihovog drugog i posljednjeg albuma. Unatoč povrijeđenosti, Gary i John pridružuju se drugom dvojcu. Libertinesi će konačno opet svirati u punoj postavi, i tko zna, možda objaviti još koji album.

hi-fimedia #95

se teksta osjećati kao voajeri. Naime, nudi uvid u odnos dvojice frontmena koji je (opet) bio na zalazu. Snimanje su, uz nezaobilazne trenutke bratimljenja, krasile česte tučnjave te zaštitari čiji je posao bio dovesti Petea u studio i zatim spriječiti Petea i Carla da ne

ubiju jedan drugoga. Kao i uvijek, jedino je ritam sekcija držala sve na okupu. "Mašina sa srcem. Kao krv i metal – ne, čekaj, to zvuči kao j****i album Slayera", rekako je Carl. Dok su umiksavali album, Pete je otšiao na rehabilitaciju. Uspjeli su snimiti drugi album, ali Dohertyjevi problemi bili su previše za bend. Nakon više mjesec tabloidskog rešetanja, loše krvi i (naravno) izdaje, konačno su odlučili da je dosta. Libertinesi više neće djelovati kao bend. Nakon toga svatko je krenuo svojim putem. Carl, zajedno s Garyjem osniva Dirty Pretty Things, bend koji je unatoč svojim kvalitetama bio u sjeni Libertinesa. Pete je u međuvremenu osnovao Babyshamblese, s njima snimio tri solidna albuma koji bilježe njegovu narkoodiseju i tobožnju trezvenost. John je osnovao bitlsovski Yeti. Početkom novog desetjeća najavili su nastup na Reading Festivalu. Ta četvorica kao da nisu mogli bez svog benda. Unatoč fenomenalnom dvodnevnom setu na Readingu nisu nastavili dalje. Nekoliko godina je prošlo i činilo se da nekadašnja vojska fanatika zaboravlja na momke koji su zabili adrenalinsku injekciju u (sada već generični) indie rock. Sve do ove godine. Usponi i padovi ovog benda, ove bande zapravo, ostavljaju mnoga pitanja otvorenima. Na najvažnije od njih, a to je mogu li opet ponoviti ono što su početkom tisućljeća napravili, ćemo dobiti odgovor kad opet zasviraju. Možda su njihovi nekadašnji obožavatelji postali zreliji, tj. prezreli da bi ih slušali. A možda će ih bendova energija, njihov novi materijal, podsjetiti zašto su svi u nekom prošlom životu htjeli biti dio njihovog svijeta.

High fidelity sound, wherever you go Philips Fidelio Headphones L2

hifimedia #95

Fidelio headphones.indd 2

63 01/04/2014 09:42:18

ROCK Ben & Ellen Harper

Natalie Merchant

Childhood Home Universal Records

Natalie Merchant Nonesuch Records

Nekada davno, dio rock and roll mitologije (i estetike popularne glazbe općenito) činio je pobunjenički duh uperen protiv establišmenta i roditelja. No, mnogo je primjera koji sugeriraju da je to stvar prošlosti. Ima li boljeg primjera od novog albuma Bena Harpera? Naime, Childhood Home američki je kantautor snimio u društvu majke Ellen, koja već trideset godina vodi The Folk Music Center and Museum u Claremontu u Kaliforniji; budući da ga je i ona naslijedila od svojih roditelja, nepotrebno je naglašavati edukacijsku važnost toga mjesta — mjesta na kojemu je mladi Ben crpio dobar dio početne inspiracije. Dakle, riječ je o dirljivom Benovom povratku u djetinjstvo uz osobu koja je najpozvanija da mu pravi društvo. Prema očekivanju, glazba je potpuno baladična, zasnovana na motivima folka, jednostavno aranžirana i toplo producirana. U prepoznavanju dominantnih tema — koje se često svode na spiritualnu potragu za univerzalnom ljubavlju — ne treba ići dalje od naslova samih skladbi: "Altar Of Love", "Born To Love"... U skladu pak s nazivom teme "City Of Dreams", tempo je sanjiv, usporen i krajnje melankoličan, pomalo i pretjerano romantičan, što Childhood Home čini još ‘staromodnijim’ i klasičnijim. No albumu nedostaju stilska raznovrsnost i dinamika, odnosno osobine kojima su obilježene skoro sve Harperove solo ploče, od Welcome To The Cruel World nadalje. Šteta, jer Childhood Home ovako ostaje tek simpatičan izlet, nepretenciozan, skroman i (dakako) iznimno muzikalan — onakav kakav je vjerojatno bio i djetinji dom čovjeka koji je, sa ili bez majke, zadužio američki rock, folk, blues i gospel u posljednja dva desetljeća.

ini se kako nekadašnja pjevačica college-rock miljenika 10000 Maniacs, i vlasnica bestselera iz 90-ih Tigerlilly, otvara novo poglavlje u karijeri koja (u ovom ili onom obliku) traje više od tri desetljeća. Tipično introspektivna i autorski sofisticirana, Merchant na šestom studijskom albumu kombinira razne elemente (od folka do gospela i rocka) da bi izgradila vlastiti kantautorski izraz. aravno, taj provjereni (i vjerojatno instinktivno stvoreni) obrazac ne otkriva ništa osobito novog. No za to nema ni razloga, sve

DENIS LESKOVAR

Manipulator Drag City

Nitko nije sumnjao u to da će Ty Segall objaviti minimum jedan, ako ne i dva albuma i ove godine. Dobro, barem ja nisam. Pitanje je bilo na što će to zvučati? Hoće li biti prog rock epopeja poput "Tales

hi-fimedia #95

Rosanne Cash; Photo: Clay Patrick McBride

Ty Segall

dok pjesme poput (spiritualno obojene) "Go Down Moses", "Black Sheep" i "It’s A Coming" možemo svrstati u red najnadahnutijih trenutaka u njezinoj samostalnoj karijeri. No teško je očekivati da će joj album Natalie Merchant (koji je njezinim imenom očito naslovljen u nadi mogućeg novog početka) osigurati mnogo novih poklonika. ve pjesme, od prvog do zadnjeg tona, izvedene su s mjerom, ukusom i autentičnim šarmom dame sa stavom koja, srećom, nikada nije bila opterećena komercijalnim imperativima. Čak i kad dospije do granice pretjerano sentimentalnog, Merchant je vrijedna respekta. Jer, kao što kaže jedan novinar: "Natalie je poput djevojke u kutu kafea, one za koju vam se čini da joj ne smijete prići. One koja je svjesna da je pametnija od vas, i koja to može dokazati hrpom pročitanih knjiga." o i to je dio njezine privlačnosti. Načitana, ranjiva, snažna, nesavršena i hiperemotivna — sve u jednom.

DENIS LESKOVAR

from Topographic Oceans" benda Yes, ili petnaestominutna garažna krlja? Na psihodeličnom folk albumu "Sleeper" demonstrirao je svoju kantautorsku stranu (koja gotovo pa nimalo ne zaostaje za njegovim gitarističkoherojskim eskapadama), a s bendom Fuzz si je dao oduška i vratio obožavanju Jimija Hendrixa i Black Sabbatha. S tim se predivnim manijakom nikada ne zna, iako bih nastavak usavršavanja fuzzom natopljene garažne psihodelije bio sasvim logičan korak. Tako i bi. "Manipulator", u trajanju od skoro sat vremena, sastoji se od sedamnaest pjesama. Netko bi pomislio da je Ty šenuo od hiperproduktivnosti i da je, vidjevši da nema dovoljno materijala i ideja za dva albuma, odlučio sve to zgurati u jedan album. To nije slučaj. Na "Manipulator", Ty je mnogo umjereniji i fokusiraniji, što ne znači da su pjesme izgubile onaj 1-2-3-peglaj-šaka-u-oko sentiment. U pitanju je sazrijevanje, Ty ne pristaje stvarati muziku po principu inercije i zato i dalje izbacuje vrhunski materijal. Kao što je i ovaj album. Psihodelične električne orgulje pjesme "Manipulator" (vjerojatno Hammond orgulje provučene kroz efekte) otvaraju album, Tyev sve bolji vokal upada u priču, a zatim nastupa mini-solo. Taman kad pomislite da je riječ o klasičnoj kompoziciji, upada gitara na fuzzu i break koji podsjeća na The White Stripes u najboljim danima. "Tall Man Skinny Lady" skupa drže rasplesan bubanj, zarazni, jednostavni rif koji svako toliko prelazi s cleana na distorziju, te vokal koji svako toliko prelazi u falsetto. Najsnažnije rifove (pomalo podsjećaju na Led Zeppelin) nailazimo na "Feel" i "The Crawler", a "Susie Thumb", uz "Tall Man Skinny Lady", ima najzarazniji rif. Konačni skor je sljedeći: dvije ili tri nepamtljive pjesme (što je okej kad ih je više od deset izvrsno), Ty si opet ostavlja prostora za nadogradnju i nastavlja biti jedno od najuzbudljivijih imena u muzičkom svijetu. Ave Ty.

ste od njih i navikli očekivati — dobro skrojene, pametne pjesme i rafiniranu svirku koja se kreće u okvirima tradicionalnih američkih glazbenih idioma. "Terms of My Surrender" njegov je dvadeset i drugi album, pjesme koje se na njemu nalaze snimljene su uživo u nekom malenom studiju u Nashvilleu u produkciji Douga Lancija, člana dugogodišnjeg pratećeg benda Combo koji također svira i gitaru na ovoj ploči. Glavno žanrovsko uporište albuma je blues, po prvi puta, kada je Hiatt u pitanju, nakon 2000. i ploče "Crossing Muddy Waters". U središtu su Hiattova akustična gitara i duboki, izmučeni glas, pojačani intencionalno nemarnom Lancijovom produkcijom, izvrsnom svirkom na električnoj gitari i pogođenim aranžmanima. Na albumu na kojemu ne nalazi niti jedna posebno loša stvar, ističu se "Nobody Know His Name", pjesma o tipičnoj sudbini nekog ratnog veterana iz Vijetnama, na kojoj zvuči poput Waitsa iz faze kada je objavljivao za Island (npr. pjesma "Cold Cold Ground") i "Baby’s Gonna Kick", u stvari slavljenički blues-rock komad o tome kako će ga žena jednog dana napokon izbaciti napolje, dok je u stvarima "Nothin’ I Love" i "Old People" zgodno obradio temu starenja. Hiatt inače djeluje kao prilično ozbiljan tip, njegova vanjština odaje čovjeka koji je prošao sito i rešeto, teško ga je, primjerice, zamisliti u blizini kante napunjene hladnom vodom, pa onda kad i otpjeva nekakav polu-klišej poput "I treated you good/ Don’t say our love is dead" to svejedno zvuči dosta uvjerljivo. Uglavnom, još jedan Hiattov standardno kvalitetan set pjesama o, jel’, ljubavi i životu.

SVEN POPOVIĆ

Objaviti sedam iznadprosječnih (od kojih je nekoliko fenomenalnih) albuma u trinaest (tehnički jedanaest, jer je prvi album, "Chain Gang of Love", objavljen 2003) godina nije herojski, ali je svakako impresivan podvig. Danski noise pop dvojac godinama prati provjerenu formulu: jednostavne i pamtljive melodije, sladunjave vokalne harmonije, oslanjanje na efekte (reverb i echo, uglavnom) i mračni, blago morbidni tekstovi. Dobro, nisu baš kalibar Lou Reeda kad je u pitanju opjevavanje algrenovskog hoda tamnom stranom, ali im tekstovi posjeduju elegantnu lirsku komponentu s kojom se mondena dekadentna mladež poistovjetila (pišem ovo s minimalnom ironijom).

John Hiatt Terms of My Surrender New West Records

John Hiatt nedvojbeno je veliko kantautorsko ime, zapravo jedno od većih i boljih u posljednjih dvadeset i više godina, i iako već duže vrijeme očigledno ne raspolaže autorskim kapacitetima kakvima je raspolagao nekada, na primjer, na albumima "Bring the Family" ili "Slow Turning", čovjek je u solidnoj veteranskoj formi, izbacuje albume u visokom ritmu na kojima uredno dobivate ono što

MATKO BRUSAČ

The Raveonettes Pe’ahi

The Beat Dies

Naslov novog albuma, "Pe’ahi" (poznata surferska lokacija u Mauiu, na Havajima) sugerira da će pjesme biti u nešto vedrijim, vibrantnim bojama. To (opet) nije slučaj. The Raveonettes na "Pe’ahi" nastavljaju tamo gdje su stali s albumom "Observator". Album otvara "Endless Sleeper", počinje s perkusijama, prljavim rifom. Apokaliptično stihovlje udara kontrapunkt zajedno s naglom promjenom raspoloženja, pjesma se razvija i raspršuje u zvonki outro. "Sisters" je jedna od najboljih pjesama na albumu, krasi je maltene simfonijski ugođaj koju nakon uvodne minute i pol reže gitara u maniri The Jesus & Mary Chain u "Psychocandy" fazi. Iako nisu skloni eksperimentu na "Pe’ahi" uvode nešto razigranije, razrađenije matrice na ritam mašini. Pjesmu "Killer in the Streets" nosi bubanj i odlična bas linija, dok bubanj na "Kill!" ima maltene hiphop prizvuk (da ne spominjem tjeskobu koja pjesma izaziva kad se bučna gitara ubaci). "A Hell Below" je nešto klasičnija kompozicija s nostalgičnim prizvukom i najboljim vokalnim i instrumentalnim hookovima, a posljednja, "Summer Ends" svojim katarzičnim završetkom fantastično zaokružuje cijelu priču. Nenadano novo izdanje predstavlja kontinuitet u izbacivanju odličnih albuma. Minimalno eksperimenta, savršena odmjerenost. Za ovaj će se bend jednog dana zakeljiti etiketa ‘kultni’. SVEN POPOVIĆ

The Wytches Annabel Dream Reader Heavenly Records

Garažni rok je kao Petrijeva zdjelica za generičnost. Upetljaj u tu jednadžbu psihodeliju i dobiješ izgovor za nemaštovito amelodično tandrkanje uz objašnjenje da to jednostavno mora biti tako. Glavni grad psihodelije i psihodeličnog garažnog roka (u ovom slučaju), je San Francisco. Od bendova poput Jefferson Airplane i Grateful Dead nekoć, do Thee Oh Sees i određenih albuma Tya Segalla danas. Kao što to obično biva kad određeni pokret koji se vezuje za grad (u ovoj konkretnoj situaciji mislim na novu psihodeliju San Francisca) dosegne vrhunac, na scenu izlete pomodari, mediokriteti i yuppieji. Omiljene birtije bendova postaju restorani zdrave hrane, prodavaonice ploča postaju lifestyle dućani i klubovi zatvaraju svoja vrata. Muzika preživljava i seli se. U ovom konkretnom slučaju "preko bare", u Brighton (također grad koji vrvi glazbenim duhovima). The Wytches izgledaju kao da idu u srednju školu. Izgledaju kao ekipa koja često dobije batine jer

hifimedia #95

ROCK Reigning Sound Shattered Merge

reg Cartwright svirao je u nekoliko bendova; Reigning Sound oformio je 2001. u Memphisu nakon što je prestao raditi s Jackom Yarberom (Jack Oblivian) u legendarnim Obliviansima — koji su, uzgred rečeno, ponovno zasvirali lani i odmah izbacili jedan od najboljih albuma prošle sezone "Desperation" — sastavu na čijim je albumima bilo moguće čuti kako zvuči pokusno križanje bogatog memfiškog r&b i soul nasljeđa iz šezdesetih s jednostavnošću i neposrednošću ranog punka. Cartwrightovi rani radovi s novim bendom nisu odudarali previše od tog nepretencioznog obrasca; naprotiv, na albumima "Time Bomb Highschool" (2002.) i "Too Much Guitar (2004.), malim remek-djelima suvremenog rock&rolla, pjesme su mu zadobile osjetno konvencionalnije konture, u njima je bilo moguće pronaći više sistema. Općenito, njegov opus nije pogrešno shvatiti kao neambiciozni pokušaj da se, uvažavajući standardnu strukturu pop pjesme, odgovori na komplicirano pitanje koje glasi: "Kako napisati savršenu ljubavnu pjesmu?" Cartwright je pametan autor, vidi se to po tome što mu je od početka jasno da na to pitanje nikada neće moći ponuditi nekakav definitivan odgovor, pa zna da je, kad je stvari već tako postavio, smisao bavljenja glazbom moguće pronaći jedino u neprestanom traganju za njim, u lovu. U Compulsive Gamblersima, jednom od bendova u kojima

hi-fimedia #95

je svirao, znao je, primjerice, razbacivati se sa stihovima poput "I ain’t no different than any other guy you had before/ except I need you more". ituacije je otprilike ista, što nije nimalo loša stvar, i s ljetos objavljenim albumom "Shattered" koji je snimljen u studiju Daptone u Brooklynu, producirao ga je Wayne Gordon i zvuči nešto ispoliranije u odnosu na prethodna izdanja, kao da je Cartwrightu po prvi puta bilo uistinu stalo da se ozbiljnija pažnja posveti i tom produkcijskom aspektu snimanja pjesama. Osim toga, ovo je i prvi album Reigning Sounda na kojem se soul elementi pokupljeni s izdanja diskografskih kuća Stax ili Hi ne koriste tek kao sredstvo za postizanje nježnije atmosfere, kao omekšivač za dvije gitare, već je stilska ravnoteža poremećena u njihovu korist, što je, recimo, najviše došlo do izražaja na stvari "Baby, It’s Too Late". Cartwright je album snimio s friškom postavom (Mike Catanese na gitari, Benjamin Trokan na basu, Mikey Post na bubnju i Dave Amels na električnom klaviru) koja zaista svira i zvuči poput nekog vrhunskog studijskog rhythm & blues benda izgubljenog u prostoru i vremenu, dok on sam vlastite gitarske minijature pažljivo dozira. Na albumu se, opet, nalazi jedanaest iznimnih komada, najzastupljeniji su ovi odsvirani u r&b/soul ključu, makar mi bend još uvijek najbolje zvuči kada se kreće unutar žešćeg registra kao što je to slučaj na stvarima "North Cackalacky Girl" ili "My My", posebno u kombinaciji sa stihovima poput "I’ll take you to the rock and roll show/where you can see how folks with no money have a good time." Ostaje za vidjeti hoće li do kraja godine unutar žanrovskog rock polja, shvaćenog u najširem smislu riječi, biti objavljeno nešto bolje. Jedan od najboljih američkih sastava u zadnjih petnaestak godina.

MATKO BRUSAČ

imaju dugu kosu. A ove su godine izdali fenomenalan album. "Annabel Dream Reader" je mračan, psihotični i asfodelski album. Sam naziv je očita referenca na Annabel Lee Edgara Allana Poea, a tekstovi pjesama (daleko od briljantnih su) podsjećaju na nečitke adolescentske žvrljotine koje se mogu naći u moleskin bilježnica djevojaka i momaka koji su čitali previše Byrona i Baudelairea. A muzika? Dok će ih neki ishitreno povezati s Horrorsima u "Strange House" fazi, treba uzeti u obzir da Wytchesi već s prvim albumom imaju ozbijan materijal. Neke usporedbe stoje, i jedni i drugi oduševljeni su vizualnom estetikom Tima Burtona i glazbenom ostavštinom Crampsa, ali ovi potonji su cijelu priču odradili na mnogo bolji način. Na albumu čuju se prizvuci Birthday Partyja, surfa i Black Francisovog frenetičnog deranja. Ono što ove momke odvaja od ostatka čopora je kapacitet da "isfuraju" snažan rif i usput slože suvislu pjesmu, a pjesma "Fragile Male" sa svojim snažnim gitarskim hookom i drhtavim, očajničkim vokalom je najbolji primjer toga. Na "Digsaw" su se najviše približili radijskom hitu, ali power chord refren popraćen urlanjem odagna bilo koju pomisao te vrste, dok "Gravedweller" kombinira odličnu bas liniju i tremolo efekt na gitari. The Wytches su si letvicu postavili poprilično visoko. I dok "Annabel Dream Reader" ne predstavlja nikakav pomak na području inovacije, on je, kao i svaki dobri garažni album, jednostavno proizvod kvalitetnije, uvjerljivije realizacije. SVEN POPOVIĆ

The Men Tomorrow’s Hits Sacred Bones

The Men su još uvijek relativno mlad bend, okupili su se i počeli svirati 2008. u Brooklynu, i u tom su kratkom roku uspjeli napraviti dosta toga, jako ozbiljne stvari na koje bi, ako već niste, svakako valjalo obratiti pozornost. Nije baš da su poput onih klinaca koji preskaču razrede, ali barem se može reći da sve ispite polažu u roku. Kada su se pojavili na sceni, na brzinu su stekli status jednog od interesantnijih i inteligentnijih punk-noiserock bendova svoje generacije, iako im je, u stvari, prava i jedina žanrovska polazna točka bio onaj pomaknuti dio bogate njujorške punk ostavštine. Ovome čime se trenutno bave, privođenjem kraju postepenog prijelaza od opčinjenosti bukom i neredom prema konven-

Melanie De Biasio No Deal Pias

ad su je u intervjuu za jednu nizozemsku radio postaju upitali za utjecaje, Melanie De Biasio rekla je kako je njena glazba nadahnuta raznolikim izvođačima s područja jazza, soula i rocka. Svi su mahom iz šezdesetih i sedamdesetih: Nina Simone, Curtis Mayfield, Jimi Hendrix i Yusef Lateef samo su neka od njih. orijeklom je iz Brisela, a u domovini je poznata kao "belgijska Billie Holiday", što dovoljno govori o razini ugleda mlade pjevačice i flautistice. De Biasio ima formalnu glazbenu naobrazbu (konkretno: Conservatoire Royal de Bruxelles) i duboke korijene u jazzu, premda jazz -- kako sama kaže — čini samo jedan element njezine glazbe. Ostatak otpada na introvertni soul, nešto bluesa i (u pristupu, više nego doslovno) kantautorski pop-rock. Zapravo, ima tu mnogo sastojaka koje je teško smjestiti u bilo koju kategoriju, žanr ili stil. Željela sam snimiti album uz čiju se glazbu može sanjati — a

cionalnijim oblicima boljeg dijela tradicije rock glazbe za velike, solidne temelje udarili su 2012. na albumu "Open Your Heart”, što je bio nacrt plana koji je zatim usvojen na prošlogodišnjem albumu "New Moon” i EP-u "Campfire Songs”. Oba izdanja snimili su nekoj kolibi u zagori savezne države New York, to su oni isti obronci gorja Catskill gdje su 1968. nastajali "Music from Big Pink” i "The Basement Tapes”. Čini mi se kao da im je na "New Moon” nedostajalo malo prisebnosti i svježine da album profunkcionira na svim razinama, pa je ove godine objavljeni "Tommorow’s Hits” — naslov, naravno, navodi na krivi trag — nešto poput dovršavanja započetog, ali ovaj put kako je red. Neke od pjesama s ovog albuma, ako se dobro sjećam, odsvirali su i na jednom od boljih prošlogodišnjih koncerata u Zagrebu. Kada bi se na omotima albuma navodila bibliografija, ovdje bi vjerojatno najzastupljeniji bili Tom Petty, izdanja Neila Younga s Crazy Horseom i svakako Springsteen i E-Street Band, pa biste tako na stvarima poput "Another Night”, "Different Days” ili "Pearly Gates”, da ne znate o kome se radi, vjerojatno pomislili kako saksofon svira Clarence Clemons. Na "Tommorow’s Hits” nema posebnih intervencija u spomenuti kanon, nema tu preis-

pitivanja postulata na kojima su zasnovani naslovi koji ga sačinjavaju, skoro da je riječ o čistoj reprodukciji, ali se ona izvodi bez greške; što nije baš mala stvar, jer nema puno onih koji trenutno uopće raspolažu kapacitetima za takvo nešto. Uvjerljivo najbolji album koji su The Men dosad snimili. MATKO BRUSAČ

Puss N Boots No Fools, No Fun Blue Note

Norah Jones već je svirala čistokrvne country stvari s njujorškom ekipom, i to prilično uspješno , zajedno s Richardom Julianom u kvintetu The Little Willies s kojima je objavila solidan istoimeni album 2006. godine. Puss N Boots njezin je drugi rekreativni bend, približno slične žanrovske orijentacije, koji formalno postoji još od 2008. kada je, pak, sa Sashom Dobson i Catherine Popper počela povremeno svirati po njujorškim klubovima u pauza-

da bi se to postiglo, potreban je prostor, naglasila je Melanie De Biasio, misleći na onaj prostor u samoj glazbi, na širinu, na ugođaj i ambijent. I na sve ono što pjesme izdvaja od ostatka konkurencije. zvrsna prerada klasika "I’m Gonna Leave You" iz opusa neprežaljene Nine Simone (čiji se utjecaj na mnogim razinama popularne kulture osjeća i danas) samo je jedan od nekoliko vrhunaca njezinog drugog albuma No Deal. Drugi je nesumnjivo singl "The Flow", kompozicija s jakim hipnotičkim učinkom, kao što je, uostalom, slučaj s čitavim albumom (uključujući naslovnu temu, svojevrsnu "suitu od tri stavka"). kratko, svih sedam pjesama uronjeno je u duboku tamu i vlastiti svijet, temeljito odmaknut od vanjskog. No nije to tama poput one Nicka Cavea, primjerice: De Biasio odlikuje topliji, emotivniji, muzikalniji i džezerskiji karakter, premda joj intenziteta i drame ne nedostaje. o Deal možda nije za svakoga, a posebno ne za one koji od glazbe traže površnu zabavu. No mnogi njegovi dijelovi blistaju vrhunskom kvalitetom na svim frontovima — izvođačkom, aranžerskom, autorskom, produkcijskom. A to ga već sada uvrštava u skupinu najdojmljivijih albuma godine.

DENIS LESKOVAR

ma od ozbiljnijih stvari kojima se inače u svojoj hvaljenoj karijeri bavi. Negdje sam pročitao kako je zapravo glavni razlog za osnivanje ovog benda bila želja Jones i Dobson da bolje ovladaju elementarnim gitarskim vještinama. Međutim, za bend se pročulo kada su, povodom smrti Levona Helma, obradile Robertsonovu pjesmu "Twilight", a prošle godine potpisao ih je Blue Note pa su se bacile na sastavljanje debitantskog albuma. Album je koncipiran kao mišung obrada upecanih u bogatom americana ribnjaku (tri snimljene uživo na koncertu u bruklinškom Bell Houseu) i autorskih stvari u kojima se ovdje najviše ističe Dobson s odličnim "Sex Degrees of Seperation" i "Pines", a previše ne zaostaju niti rock’n’roll vježba Jonesove "Don’t Know What It Means To Be" i country-rock "Always" Catherine Popper. Što se tiče obrada, za uho kao da najviše zapinje "Down by The River" Neila Younga i "Bull Rider" Johnnyja Casha, dok, recimo, kombinacija njihovih glasova na "Leaving London" Toma Pextona, bez obzira na šlampav generalni dojam koji ovo izdanje može ostaviti na slušatelja, podsjećaju da je ipak riječ o iznimnim talentima. Ugodan ad hoc album koji bi bez većih problema trebao podnijeti više od nekoliko slušanja. MATKO BRUSAČ

hifimedia #95

RAZGOVOR / GERI ALLEN

piše: Davor Hrvoj

posljednjem koncertu ciklusa Jazz. hr 2013/2014, što ga organiziraju Hrvatsko društvo skladatelja i Koncertna dvorana Lisinski, 22. je svibnja 2014. u Maloj dvorani Lisinski nastupila slavna američka jazz pijanistica, skladateljica i glazbena pedagoginja Geri Allen. Koncert u Zagrebu održala je nekoliko

hi-fimedia #95

dana nakon što je primila počasni doktorat najpoznatije svjetske jazz škole, Berklee School of Music. Geri Allen je karijeru započela u prvoj polovici 1980-ih svirajući s glasovitim glazbenicima suvremena jazza poput Jamesa Newtona ili Olivera Lakea, a prve samostalne albume ostvarila je sredinom tog desetljeća. U triju s Charlijem Hadenom i Paulom Motianom počela je svirati 1987. snimivši nekoliko zapaženih albuma. Surađivala je s

IMPROVIZACIJA kao sredstvu za izražavanje slobode

HFM: Zašto ste za suradnike u nekim izvedbama na CD-u "Grand River Crossings: Motown & Motor City Inspirations” pozvali trubača Marcusa Belgravea i saksofonista Davida McMurraya?

GA: Marcus je moj mentor, a ujedno je sjajan umjetnik. On je sudjelovao u mnogima od tih snimanja albuma za Motown, a sada i u snimanju mojeg albuma. David, koji je tijekom karijere surađivao je s velikim glazbenicima, ima divan zvuk i tako sam sretna što je sa mnom svirao na snimanju albuma. Odlično smo se kliknuli u zajedničkim izvedbama i sjajno smo se zabavili. Profilirao se u važnog interpretatora glazbe koja danas odražava duh Motowna.

Krv Cherokee indijanaca

HFM: Zašto ste odlučili biti pijanistica?

GA: Obožavam velike mogućnosti izražavanja kroz sviranje glasovira, koje sam upoznala još u mladosti. HFM: Zašto ste odlučili biti jazz glazbenica?

GA: Zaljubila sam se u osobe koje sam

snimio Davor Hrvoj

cijenjenim jazzistima poput Lestera Bowiea, Stevea Colemana, Waynea Shortera, Deweya Redmana, Ornettea Colemana i Charlesa Lloyda, a vodi i vlastite skupine s kojima je objavila niz ploča od kojih su neke bile proglašene albumima godine. Profesorica je glazbe na glazbenom konzervatoriju New England u Bostonu. U zagrebačkom solo nastupu Geri Allen je promovirala svoj novi album "Grand River Crossings: Motown & Motor City Inspirations” koji donosi autorske skladbe i standarde što ih povezujemo s njezinim rodnim Detroitom, posebice glazbi koja je nastala pod okriljem kultne diskografske kuće Motown. Mnoge od njih napisali su neki od najpoznatijih glazbenika toga i srodnih stilova, primjerice Marvin Gaye, Stevie Wonder, Smokey Robinson i Michael Jackson. vidjela na omotnicama ploča iz kolekcije mojeg oca. Doimali su se tako moćnima i zanimljivima. HFM: Kako vam je studij etnomuzikologije pomogao da razvijete vlastiti jazz jezik?

GA: Slušanje glazbe drugih kultura, proučavanje djelovanje glazbe na te kulture, načina na koji ona živi kao njihov sastavni dio, na koji je važna za ljude u raznim dijelovima svijeta, potaknulo me da na posve drukčiji način počnem gledati na jazz glazbu koja nije osobito popularna u Sjedinjenim Američkim Državama. To što mnogi ljudi gotovo ništa ne znaju o tome u meni izaziva veliku tugu. No, pogled na druge kulture i način na koji cijene svoju povi-

HFM: U vašoj glazbi osjeća se utjecaj afričke umjetnosti. Zašto je to važno za vas?

GA: To je moje nasljeđe. To potkrepljuje moje razmišljanje o tome koliko su važni korijeni, osnove onoga što uistinu jesmo. To je iznimno važno u određivanju nečije osobnosti, ali i stvaranju sposobnosti komuniciranja s drugima. Osjećaj za ono što uistinu jesi pomaže ti u stvaranju prilika za spajanjem i dubljoj razmjeni podataka. Svjesna sam da u ovom trenutku mnogi ne razumiju da se u glazbi događaju određene stvari koje dolaze iz pradavnih vremena. No, kroz sva ta gledišta na neki način

Svjesna sam da u ovom trenutku mnogi ne razumiju da se u glazbi događaju određene stvari koje dolaze iz pradavnih vremena jest i kulturu, na koji im pridaju važnost, na koji ih način ona određuje, daje mi neku posebnu snagu. Sve to osnažuje moja nastojanja da na isti način pristupam jazz glazbi.

komuniciramo s ljudima. Afrički korijeni zauzimaju velik dio onoga što je utjecalo na stvaranje novog glazbenog jezika i premostilo poteškoće u komuniciranju.

hifimedia #95

RAZGOVOR / GERI ALLEN snimio Davor Hrvoj

HFM: Budući da je vaša baka bila Cherokee indijanka, je li glazba američkih indijanaca utjecala na vaš pristup jazzu?

GA: U venama obje moje bake tekla je krv Cherokee indijanaca, ali ne bih rekla da je to utjecalo na moje stvaralaštvo u smislu pručavanja glazbe. No, budući da se radi o obiteljskoj tradiciji to je u meni uvijek prisutno. Možda ne mogu izreći kako je taj utjecaj prisutan u mojoj glazbi, ali moje su bake, koje su s očeve i s majčine strane imale su korijene Cherokee indijanaca, o to tradiciji pričale na apstraktan način. Svjesna sam toga, ali ne puno više od toga.

Prkositi zakonu gravitacije

HFM: U vašoj je glazbi zastupljena cjelokupna tradicija jazza: od bluesa, preko glazbe Mary Lou Williams do free jazza. Zašto vam je važno sve te stilove održavati na životu?

GA: To daje određenu postojanost i neprekidnost. To mogu naučiti pručavajući druge kulture. Ljudi se žele vezati uz te korijene i nastoje potaknuti mlade da ih prigrle. Tako se stvara povezanost s mlađim naraštajima. Na taj način nastojimo sačuvati samobitnost. Na isti način osjećam da mi jazz glazba pomaže da kroz svoje skladbe ili bilo što drugo pronađem vlastiti izraz. Također osjećam da moja povezanost s korijenima i tim glasovima osnažuje moja nastojanja da idem tim putem. Iznimno je nadahnjujuće slušati i svirati glazbu Mary Lou Williams. Svih tih godina tijekom kojih izvodim njezinu glazbu uvijek otkrijem nešto novo. Na taj način otkrivam tradiciju te glazbe. HFM: Dio te tradicije je tap dance. Kako se suradnja s tap dancerima odrazila na vašu glazbu?

GA: Kad govorimo o glazbi i plesu ponovno se vraćamo na povezanost s afričkim korijenima. Sve je to jedan izraz. Jedno ne ide bez drugoga. Svi su dio tog isustva. Svi sudjeluju u plesu, glazbi, pjevanju. U Detroitu, u državi Michigan, gdje sam odrasla, u mladosti sam pohađala satove plesa. Dolazila sam u Kroc Center za rekreaciju gdje su vježbali poznati boksači. HFM: Nisu li i oni plesači?

GA: Ha, ha, tako je! Istina! Ha, ha, ha. Tamo sam kao dijete učila plesati tap dance, no usporedo s pohađanjem glazbene išla sam i u baletnu školu. Uvijek sam poštivala plesače jer moraju kontrolirati svoje pokrete, ovladati poteškoće vezane uz gravitaciju. To što čine s tijelom ponekad prkosi zakonu gravitacije. To je nešto što me impresionira i što duboko poštujem. HFM: Jeste li gledali uživo nastupe tap dancera?

GA: Odrastala sam u vremenu kad su ljudi još uvijek plesali na jazz glazbu. Vjerovali ili ne,

hi-fimedia #95

imala sam dovoljno godina da odlazim u klubove u kojima su svirali glazbenici kao što su trubač Marcus Belgrave ili bubnjar Roy Brooks dok su ljudi plesali na njihovu glazbu, na jazz. Za mene je to nešto posve prirodno. Pratila sam djelovanje Lloyda Storeyja koji je bio član tap dance skupine Detroit Sultans, kao i Jackie Hillsman koja je inicirala eksperimentalni pokret. Događalo se puno toga što je objedinjavalo jazz glazbu i ples. Te su se suradnje događale prirodno. Svirači i plesači su željeli nastupati zajedno, improvizirati u okružju te glazbe. To je uvijek imalo smisla i meni se činilo posve prirodno. Na snimanju mojeg albuma "Open On All Sides In The Middle” Lloyd Storey je sudjelovao kao tap dancer. Moguće je da je to bilo prvi put da je na snimanju neke ploče sudjelovao tap dancer.

Tap dance je osjećaj

HFM: Nije li Abbey Lincoln napravila isto?

GA: To je bilo poslije. Ne kažem da sam ju ja nadahnula da učini tako nešto, ali svjesna sam da je i ona to napravila. Poslije su to napravili Gregory Hines i Jimmy Cobb. To je za mene bilo nešto posebno, sasvim dovoljno da to ponovim. Naime, tada sam to napravila samo za jednu izvedbu. Prije četiri godine snimila sam album "Geri Allen & Timeline” za koji sam utemeljila sastav

u kojem je ravnopravni član bio tap dancer Maurice Chestnut. Sviđa mi se ta zamisao. Muzikalan je, poznaje i razumije povijest bubnjeva. Bilo je cool. Chestnutov mentor Savion Glover isto je napravio s McCoyem Tynerom. Na YouTubeu možeš pronaći snimke na kojima Roy Haynes pleše tap dance. Postoji snimka na kojoj tap dance zajedno plešu on i Jack DeJohnette. Roy Brooks mi je pričao da su mnogi bubnjari bili tap danceri, primjerice Art Blakey. Spomenuo ih je zaista mnogo. Kad sam vidjela Roya Haynesa to me osnažilo jer to je bio nešto stvarno, to nije bio klišej, to nije bio samo hir kao što su neki htjeli prikazati. Ne za mene. To je dio povijesti koji osnažuje glazbu onih koji se toga sjećaju. Tap dance je dio osjećaja, nešto što u pravom smislu predstavlja tu glazbu. Ako to radi Roy Haynes tada to nije smicalica. HFM: Koju ste poruku željeli prenijeti glazbom što ste ju snimili za CD "Flying Toward The Sound”?

GA: Glazbom na tom albumu željela sam skrenuti pažnju na važnost osjećaja slobode. U počast tome moramo biti otvoreni, moramo improvizirati, moramo istraživati, pronaći vrata koja vode u nepoznato. HFM: Kako su vas nadahnuli za skladanje tih djela?

GA: Oni snažno utječu na mene, nadah-

njuju me. U slušanju djela svakoga od njih pronalazim veliku radost, nadu, neizmjerno zadovoljstvo. Želim iskazati koliko su važni za moj život. Taj album posvetila sam svakome od njih. Oni su promijenili glazbu. Svaki od njih. Veliki su inovatori, sjajni mislioci. Zahvaljujući svakome od njih glazba je doživjela važne promjene, pomake. Želim im iskazati zahvalnost na tome. HFM: Kako vas je ta tema, sloboda, nadahnula za skladanje tih djela?

GA: Skladbe su nastale iz slobode i pojmu improvizacije kao sredstvu za izražavanje te slobode. Tijekom snimanja, sama za klavirom, improvizirajući, svirajući tu glazbu osjećala sam kao da spajam improvizacije i zamisli o nekim skladbama koje sam već imala u glavi. Nadahnuće je došlo i od glazbala, sjajnog glasovira, kao i moje ljubavi prema tim glazbenicima.

Glazba zasnovana na duhovnosti

HFM: Što vas je nadahnulo na pisanje skladbe "God’s Ancient Sky”?

GA: Ona je zasnovana na duhovnosti. Nastala je kao moja zahvala na daru koji imam, koji sam dobila na poklon, što mi je omogućeno da imam tako divan život, da sviram tu glazbu, da mogu nastupati tijekom svih tih godina. To je bio moj način da izrazim taj osjećaj. Htjela sam napraviti nešto u slavu tome. HFM: Kako su nastale skladbe "Dancing Mystic Poets at Midnight”, "Dancing Mystic Poets at Twylight” i "Dancing Mystic Poets at Dawn”?

GA: Svaku od njih posvetila sam jednoj od tih osoba. Skladbu "Dancing Mystic Poets at Midnight” posvetila sam Cecilu Tayloru. HFM: Smatrate li ga mističnom osobom, ili možda na njegovu glazbu gledate kao na mističnu?

GA: Svakako da osjećam sve to. Na njega gledam kao na plesača, pjesnika, sjajnog mislioca, vještog glazbenika. On je za mene svjetsko čudo. Nevjerojatno je da u samo jednoj osobi možemo pronaći sve te osobine, kao i buntovništvo, neustrašivost. Nadanjujuće je gledati nekoga tko je usredotočen na to, tko tako jasno izražava te stavove koji oblikuju njegovu osobnost, tko je dao tako puno za sviranje glasovira. On je najbolje što imamo u smislu humanosti. Obožavam ga slušati kako svira. Jednako osjećam i prema McCoyu i Herbieu. Oni koji imaju priliku slušati ih kako sviraju doživjet će nezaboravne trenutke. HFM: Kako se osjećate svirajući s Triom 3?

GA: Nevjerojatno je iskustvo svirati sa svom trojicom. Oliver Lake, Andrew Cyrille i Reggie Workman neizmjerno su važni u smislu povijesti jazz glazbe. Važan su dio naše glazbe. Reggie i sve što predstavlja, njegov inovativan pristup, Andrew i njegova suradnja sa Cecilom Taylorom... Kad im se pridruži Oliver to je iznimno moćna kombinacija. Iako kao trio djeluju jako dugo i njihova glazba odiše ljepotom i cjelovitošću, iako je taj sastav već potpun takav kakav je, predivno su me prigrlili u sastav i napravili prostor u kojem se ugodno osjećam. Nadahnjujući je svirati s njima. HFM: Kako gledate na jazz glazbu u današnje vrijeme?

GA: Jazz scena je jako uzbudljiva. Na njoj djeluje puno sjajnih grupa koje vode nadareni umjetnici koji još uvijek nisu rekli zadnju riječ. HFM: Kako gledate na položaj žena u jazzu?

GA: Dogodila se povijesna uzbudljiva promjena zahvaljujući kojoj sjajne umjetnice imaju priliku javnosti predstaviti svoje stvaralaštvo.

www.wireworldcable.com, www.audiocentar.hr

hifimedia #95

JAZZ Regina Carter Southern Comfort

Masterworks / Sony Music / Menart

Foto: Regina Carter; snimio Davor Hrvoj

Ugledna jazz violinistica Regina Carter često je proglašavana najboljom, pa i u ovogodišnjem glasovanju u kojem su kritičari Down Beata birali najbolje jazz glazbenike. Za taj reizbor djelomično može zahvaliti i svojem novom albumu kojim je napravila najveći zaokret u svojem stvaralaštvu. Glazbom na tom CD-u iskazala je poštovanje prema tradiciji i glazbenicima (sviračima i autorima) koji su stvarali osnove afroameričke glazbe, iako su poznati tek neki od autora skladbi koje je uvrstila na CD, a mnoge su u izvornom obliku tek jednostavne vokalne izvedbe bez pratnje. Neke od njih slušala je kao djevojčica u izvedbama njezinih djeda i bake. Naime, usporedno s proučavanjem podrijetla svoje obitelji upustila se i u istraživanje američke folk glazbe, skladbi koje su slušali njezini preci, a neki od njih živjeli su na američkom jugu. Istražujući svoje obiteljsko stablo Regina Carter je obavila genealoško testiranje na osnovu kojeg je ustanovljeno da je 73 posto zapadnoafričkog podrijetla. Kroz ta istraživanja učila je i o američkoj povijesti o kojoj ta glazba mnogo govori. Naime, ona vjeruje da čovječanstvo može uspješno napredovati tek ako pomno istraži svoju prošlost. Te je izvorne snimke, koje su muzikolozi snimili na terenu, pronalazila kopajući po arhivama glazbenih odjela raznih knjižnica. Mnoge od tih skladbi nastale su na jugu SAD-a gdje su se spajale razne kul-

hi-fimedia #95

ture što je rezultiralo stvaranjem jedinstvenog glazbenog jezika koji je postao osnovom za cjelokupnu američku glazbu. Iako teme donosi blisko izvorniku, svoje je sjajne improvizacije prilagodila vlastitom poimanju glazbe, a on je blizak jazzu. Osim glazbenika koji su ju pratili i na njezinoj promotivnoj turneji u sklopu koje je 10. je srpnja nastupila u dvorani Adris u Rovinju na Avantgarde Jazz Festivalu: gitarista Marvina Sewella, harmonikaša Willa Holshousera, kontrabasista Chrisa Lightcapa i bubnjara Alvestera Garnetta, na snimanju CD-a u pojedinim su izvedbama svirali gitarist Adam Rogers i kontrabasist Jesse Murphy. DAVOR HRVOJ

Paul Bley Play Blue

ECM / Aquarius Records

Prepun ideja, no nikada potpuno zatvoren i prepušten pukoj samodopadnoj improvizaciji, Bley već dugo balansira na samoj ivici kompleksnog, ali i slušljivog, te beskrajnom inventivnošću drži slušača u konstantnoj tenziji. "Play Blue” je zasnovan na fragmentima koje pijanista lakoćom spaja u smislenu cjelinu i zapravo predstavlja mali flashback prema mnogim utjecajima pod kojima je Bley sazrijevao, no isto tako je to i moderan, autentičan, snažan i dopadljiv nastup na kojem je kao gotovo nikad ranije vidljiv poseban i distinktivan pijanistički jezik kojim se jasno razlikuje od njegovih suvremenika. Albumi koje je šezdesetih i sedamdesetih godina Bley zabilježio za kuće "Steeplechase”, "Owl” ili talijanski "Soul Note” da se sjetimo samo onih najupečatljivijih već su tada otkrivale poseban način strukturiranja kompozicija, tehnike sviranja i glazbenog razmišljanja svojstvenog umjetnicima koji svojim talentom prerastaju svoju momentalnu ulogu. Zato je koncert iz Osla i dodatno zanimljiv, jer je snimljen u dobi u kojoj se najčešće nastupa samo iz ljubavi prema glazbi, poštovanja prema publici i želji da se ponudi još poneka glazbena ideja i iznenađenje. Gledajući zagrebačke nastupe Ornneta Collemana i Sonnya Rollinsa starih Bleyevih suradnika koji su također nastupili u poznijim godinama gotovo je nevjerojatna vitalnost, energija i iskrena želja da se publici pruži vrhunska svirka. Istu količinu energije "Play Blue” demonstrira kroz ukupan materijal koji je odlično zabilježio snimatelj Jan Erik Kongshaug, a za producentski posao se već standardno pobrinuo Manfred

Eicher. Spominjati poneku skladbu na nastupu punom finesa, doskočica, glazbenih obrata, igre melodije i akorda u kojem je koncentracija usmjerena prema senzibilitetu i najrazličitijim pristupima temi gotovo je suvišno,no ipak ne mogu završiti ovu recenziju bez spominjanja jedine kompozicije kojoj Bley nije autor. Koncert je efektno završio sa "PentUp House” Sonny Rollinsa. Snažna i nepredvidljiva obrada na najbolji način zatvara koncert i sumira pijanistu čija glazba nikad nije repetitivna i koja posjeduje gotovo nevjerojatnu razinu energije i dopadljivosti. Rijetki su pijanistički solo recitali ovakve tehničke i umjetničke razine posjedovali toliko intenzivnu dozu slušljivosti i pitkosti kao što je to koncert Paula Bleya iz Osla. Dapače ovo je možda i najopušteniji nastup umjetnika čije su ranije solo koncerte mnogi shvaćali suviše strogim i serioznim u tehničkom i umjetničkom smislu. Recimo još da je snimka načinjena 2008 kada je Bley navršio punih 75 godina, no uspio je ostati moderan i izvanredno zanimljiv. Sve čestitke. GORDAN GAŽI

Theo Croker Afro Physicist

DDB Records / OKeh / Sony Music / Menart

Nastup slavne američke jazz pjevačice Dee Dee Bridgewater 14. lipnja ove godine na 10. Vip Jazz Festivalu u dvorani Lisinski, bio je svojevrsna promocija albuma "AfroPhysicist” mlađeg američkog jazz trubača i skladatelja Thea Crokera koji živi i djeluje u Kini. Naime, na programu su bile neke skladbe s tog CD-a. Prije pet godina oni su se upoznali u Šangaju i odmah se kliknuli. Na njezinu inicijativu prijateljstvo se pretvorilo u glazbenu suradnju i Croker je postao članom njezina sastava. Glazbeno se prijateljstvo nastavilo i Dee Dee Bridgewater je predložila da Croker svoj novi album objavi za njezinu diskografsku kuću DDB Records. Osim što je producirala glazbeni materijal za taj CD, Dee Dee Bridgewater je nastupila u izvedbama triju standarda. Kao gosti, svaki u jednoj izvedbi, nastupili se i drugi ugledni jazz glazbenici: vibrafonist Stefon Harris te trubač i pjevač Roy Hargrove koji su tim činom željeli skrenuti pozornost na Crokera i istaknuti ga kao respektabilnu snagu na današnjoj jazz sceni. Osim jedne skladbe koju je izveo solo, vlastita djela i standarde različitih žanrova izvodi u raznim formacijama od kvarteta do dvanaestočlanog ansambla. Uz jezgru sastava koju čine alt saksofo-

ti tradicije povezali u cjelinu koja predstavlja moderan jazz album Još jedna pohvala Dinu Saluzziu koji je i kao skladatelj obavio lavovski posao. GORDAN GAŽI

Joshua Redman Walking Shadows

Nonesuch / Dancing Bear

nist Irvin klavirist i orguljaš Sullivan Fortner, kontrabasist i bas gitarist Michael Bowie i bubnjar Karriem Riggins, koja je posebice važna jer Croker svoju glazbu stvara u bliskoj suradnji s njima, u pojedinim su izvedbama svirali tenor saksofonist Stacy Dillard, bariton saksofonist Jason Marshall, trubač Jumaane Smith, trombonist Andrea Murchison, gitarist David Gilmore, udaraljkaš Luisito Quintero i pjevačica China Moses. Učenik legendarnog trubača Donalda Byrda, Croker potpisuje većinu skladbi i sve aranžmane. Kao autor pokazuje sklonost prema zvuku jazz orkestara swing ere, ali i suvremenijem pristupu s utjecajima raznih žanrova. Spoj je to tradicije afroameričke glazbe u širem smislu, uključujući jazz, blues, soul, pop, rap, hip-hop i R&B, s osebujnim zvukom koji kreira istražujući i otkrivajući nove glazbene zakonitosti. DAVOR HRVOJ

Dino Saluzzi Group El Valle de la Infancia ECM / Aquarius Records

Dino Saluzzi se kroz svoju umjetničku karijeru uspinjao razmjerno polagano, no nastupajući s raznolikim jazz orijentiranim sastavima polako je izbrusio svoj vlastiti stil i nakon preporuka izvanrednih poznavatelja argentinske glazbene scene počinje se pojavljivati na festivalima u Europi što mu otvara put za bližu suradnju s američkim i europskim jazz glazbenicima. Napokon stiže i ugovor sa kućom "ECM” koji ga još više približava samom vrhu glazbene scene.

hi-fimedia #95

Zahvaljujući nesvakidašnjem talentu glazbenika i skladatelja karijera ga od tog trenutka upravo strelovito vuče prema uspjehu. Ovih nekoliko biografskih natuknica imaju mnogo veze s temom ove recenzije. Jer, bez obzira na uspjeh i zavidan ugled koji je stekao izvan Argentine, svoju domovinu i njezine ljude nikad nije zaboravio. Zbog toga je svoj obiteljski sastav " Dino Saluzzi Group” osnovao još 1991 godine kako bi povremeno muzicirao s članovima obitelji i prijateljima s kojima se ugodno osjeća, te s njima njima istraživao argentinsku kulturu i tradicije. O tome glazbenik priča s mnogo emocija i bez obzira na činjenicu da je u skoro 25 godina postojanja snimljeno tek 3 album sastava, Saluzzi se uvijek rado vraća suradnji s grupom. Stalni članovi postave su njegov sin Jose Maria Saluzzi na gitari, brat Felix Saluzzi koji svira saksofon i klarinet, te njegov sin Matias Saluzzi na basu. Na ovom projektu pridruženi su im gitarista Colacho Brizuela, te udaraljkaš Quintino Cinalli. Glazba je zabilježena u Saluzzijevom studiju u Buenos Airesu i sastoji se od malih razglednica argentinskih krajobraza, reminiscencija na vlastite doživljaje i mjesta na koja je za odrastanja odlazio s Jose Mariom, ali je i prava riznica glazbene tradicije južne Amerike na koju se glazbeno naslanja i koju na svoj način poklanja publici. Glazba je uglavnom nježna, na trenutke i intimna, a uz odlične instrumentalne pasaže stvara i naglašenu atmosferu. Zbog takvog koncepta album je podijeljen na 4 skladbe i 4 višestavčane kompozicije koje svojim stavcima uspješno naglašavaju ili odvajaju manje glazbene oblike. Ipak cijeli album je kompaktna cjelina koja već nakon prvog slušanja ulazi u uho. " El Valle de la Infancia” je stoga lagana za slušanje, no trebalo je uložiti ogroman trud i vještinu kako bi se fragmen-

Čuveni tenor saksofonist i skladatelj Joshua Redman do sad je objavio petnaestak albuma, no "Walking Shadows” je drukčiji od svih dosadašnjih. Snimio ga je uz svoje stalne suradnike, od reda vrhunske glazbenike koji su i sami vođe vlastitih sastava: pijanista Brada Mehldaua, kontrabasista Larryja Grenadiera i bubnjara Briana Bladea No, u cilju postizanja posebnog zvuka i ugođaja, u skladu s nazivom albuma, ovom je prigodom u nekim izvedbama ostvario suradnju s gudačkim orkestrom kojim je ravnao Dan Coleman, te je uključio flautista i svirača francuskog roga. Upravo zato zvuk je mekši, a ugođaj romantičan. Kako bi se suptilnije poigrao bojama u nekim je izvedbama odlučio izostaviti neke od članova ritam sekcije, a Mehldau je dodijelio dodatne uloge. Primjerice, on u jednoj izvedbi svira sopran saksofon, a Mehldau se okušao u sviranju vibrafona i cjevastih zvona. Ovom prigodom Redman se okušao i kao aranžer i orkestrator, a pomoć u tom, za ovaj album iznimno važnom segmentu pripreme, potražio je najviše od Dana Colemana, ali i Patricka Zimmerlija i Brada Mehldaua. Osim vlastitih skladbi i jedne svojeg dugogodišnjeg suradnika Mehldaua, na CD je uvrstio jazz standarde baladnog karaktera, ali i skladbe autora drugih žanrova, od klasike do popa: među ostalima Johanna Sebastiana Bacha, Johna Mayera i Pina Palladina te Johna Lennona i Paula McCartneya. Više nego ikad Redman je u ovim izvedbama pokazao sklonost prema postizanju dojma jednostavnosti, ai i tradiciji jazza, podsjetivši na albume što su ih u pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća uz gudače snimili Charlie Parker, Clifford Brown, Stan Getz, Chet Baker i drugi poznati jazz glazbenici. "Tradicija nije nešto o čemu treba razmišljati i o čemu bi trebalo brinuti”, rekao je u razgovoru koji smo vodili 2007. poslije nastupa na Zagreb Jazz Festivalu. "Tradicija u jazzu nešto je prirodno, poput života, disanja. Iako ne razmišljamo o tradiciji ona je dio nas u istom smislu kao što je i jezik dio nas.” DAVOR HRVOJ

FILM Kratka povijest Star Wars univerzuma

FILM / BAŠTINA ZVJEZDANIH RATOVA

JEDNOM NE BAŠ P TAKO DAVNO, U GALAKSIJI KOJA I NIJE BAŠ TOLIKO DALEKO...

piše: Mladen Šagovac

eriod je renesanse filmskog viđenja svemira. George Lucas, mladi filmaš proslavljen filmovima "THX 1138" i "Američki grafiti", uspio je kombiniranjem motiva samurajskih filmova Akire Kurosawe, filmova o Flashu Gordonu, Tolkienova Gospodara prstenova i pod utjecajem Campbelove komparativne mitološke studije "Junak s tisuću lica" stvoriti filmsku Galaksiju ispunjenu likovima koji će obilježiti milijune obožavatelja, desetke pisaca, crtača stripova i filmaša. Gonjen unutarnjim nagonom, te nanovo inspiriran milijunima obožavatelja. Još je pet puta ponovio uspjeh prve priče o borbi između svjetla i tame Sile, a priča o Jedi vitezovima i Sith Lordovima počela je svoj vlastiti život.

elika popularnost Zvjezdanih ratova rezultirala je kompleksnim nizom romana, stripova, kratkih filmova, animiranih serijala i video igara kojima je Star Wars universe proširen van bilo kakvih najluđih ideja kakve je George Lucas ikada mogao dokučiti. Baš kao što Lucas nije mogao slutiti u što će se pretvoriti njegov filmski eksperiment s upitnim ishodom, tako ni ja nisam slu-

pogledu fascinantnoj kreaciji proizašloj iz osnovne ideje Georga Lucasa trebalo bi napisati enciklopediju. Ustvari enciklopedija je već napisana, no za njeno isščitavanje bilo bi potrebno kreirati još jedan dodatni priručnik. S obzirom da enciklopedija proširenog univerzuma Zvjezdanih ratova koju su napisali Steve Sansweet i Pablo Hidalgo sadrži čak tri toma od kojih svaki broji oko 400

rade, koji s njom žve. Romana inspiriranih Zvjezdanim ratovima Georga Lucasa ima oko 140. Od 1982. Godine kada je Atari 2600 izdao prvu video igru zasnovanu na franšizi Star Wars na ovamo izdano je preko osamdeset igraćih naslova. Podjednako kao i pisani romani inspirirani Star Wars franšizom, video igre su u jednome trenutku počele ulaziti u prošireni univerzum, a njihov ritam goto-

S TA R W A R S U N I V E R Z U M tio da bi se jednostavan zadatak kreiranja lakoperog filmskog štiva mogao pretvoriti u istraživanje na razini doktorskog rada. Na stranicama ovog broja možete pročitati koliko je malo potrebno da bi se zašlo u nevjerojatnu dubinu, mada bi bilo bolje reći nepregledan ponor, filmskih utjecaja jednog filmskog autora kao što je George Lucas. "Da bi se razložile sve priče, baš svih autora koji su sudjelovali u ovoj nevjerojatnoj, i u svakome

stranica, priručnik bi morao biti debljine barem tri broja magazina HiFi Media. A to bi uredniku izazvalo još brže opadanje ionako rijetke kose. Pisani romani raznih samostalnih autora imaju jednu dublju dimenziju kreativne slobode pa se primjerice roman "Zvijezda smrti" Michaela Reavesa i Stevea Perryja bavi isključivo viđenjem moćnog međuplanetarnog ratnog stroja i to iz perspektive onih koji jesu dio Zvijezde smrti, onih koji na njoj

vo identičnim tempom pratili su stripovi. Samo Marvel je izdao 107 epizioda stripova, čemu se još nadodaju nebrojena magazinska izdanja. No da biste pročitali sva izdanja stripova koja je od 1991. godine do danas objavio Dark Horse Comics, trebao bi vam jedan čitav radni vijek. Koliko je samostalnim životom zaživjela Lucasova kreacija pokazuje vremenska crta proširenog univerzuma Zvjezdanih ratova.

35.000-25.100 PBY Središnji trenutak u galaktičkom kalendaru smatra se početak Nove republičke ere koji je uslijedio nakon Bitke kod Yavina (Star Wars: Povratak Jedija) pa se događaji u povijesti Galaksije označavaju PBY (prije bitke kod Yavina) i NBY (nakon bitke kod Yavina)

hi-fimedia #95

Rakatansko vječno carstvo: Prije no što je Galaktička Republika sjedinila galaktiku, veći dio znanog svemira nastanjivali su Rakatani, civilizacija carstva koje je prvo koristilo tehnologiju hyperdivea. Rakatansko Carstvo urušilo se uslijed velikog broja civilnih ratova i ustanaka brojnih podtlačenih civilizacija. Nastanjivanje Alderaana: Jedan od najvažnijih planeta koji predstavljaju Središnje svijetove, Alderaan nastanjen je ljudskim kolonistima. Treća bitka kod Vontora: Pred-republičkog gospodara rata Xima Despota porazila je koalicija predvođena Huttima.

Film Georga Lucasa "Ratovi zvijezda: Nova nada" 1977. godine stvorio je do tad neviđeni oblik fascinacije imaginarnim likovima i svjetovima. Ovo je postalo najvidljivije s kasnijim filmovima, kada su obožavatelji na premijere počeli dolaziti odjeveni u kostime inspirirane filmom koji klasičnu mitsku bitku postavlja izvan dosega svjetlosti zvijezde koju zovemo Sunce. Utjecaji i uzori nikada nisu bili tajna. Načinom na koji je Lucas isprepleo glavne motive koji su utjecali na njega kao filmaša mogao je iskoristiti bilo tko. Međutim, pitanje je da li bi uspjeh bio jednak onome koji je polučio Geroge Lucas?

Flash Gordon, Akira Kurosawa, R.R. Tolkien, Campbel

Serijal kratkih filmova o Flashu Gordonu iz prve polivce 20. stoljeća manje su poznat motiv koji je utjecao na Georga Lucasa pri stvaranju Ratova zvijezda. No, neporeciv je

jer otuda potječe ideja o udaljenoj galaksiji, apsolutističkoj Imperiji i ono prvo što vidimo na početku svakog filma Ratovi zvijezda – vrlo specifična uvodna špica. Naravno da tu ne prestaje ostavština serijala u kojem je naočitog junaka utjelovio zlatni olimpijac Bustar Crabbe. Jako puno je vizualnih utjecaja koje je lako prepoznati kao što su imperijalne uniforme koje podsjećaju na uniforme njemačkih i austrijskih carskih postrojbi prije Prvog svjetskog rata. Specifikum junakove među-planetarne svemirske letjelice ili pak grad u oblacima. Utjecaj koji je najlaški za prepoznati su svjetlosni mačevi Jedi vitezova. Po načinu držanja i baratanju, publika ih odmah veziva s drevnim japanskim vitezovima – Samurajima. Samurajski film koji se najčešće veziva uz Lucasove Ratove zvijezda, Kurosawin je "Tajna utvrda" u kojem je najlakše raspoznati stil kadriranja i konfiguraciju scena. No, tu je još film "Yojimbo" iz

20.000-8.000 PBY

REPUBLIČKA ERA 25.000 PBY Formiranje Galaktičke Republike: Ratifikacijom Galaktičkog Ustava i drugih osnivačkih dokumenata na Coruscantu je proglašena Galaktička Republika. Ovaj oblik galaktičke uprave s neprekidnim razvojem nastavlja egzistirati tisućama generacija. Formiranje reda Jedi-vitezova: Poklonici drevne religije Sile svoja su vjerovanja i ideale upisali u postulate i oformili red Jedi-vitezova koji služi Republici.

PRVA POJAVA TAMNE STRANE SILE 24.500 PBY Prvi veliki raskol: Uspon mračne strane Sile unutar reda Jedi-vitezova dovodi do sukoba. Legije Lettowa kojima je upravljao general Xendor odvojile su se od reda Jedivitezova kako bi samostalno stjecale moć. Jedi-vitezovi ih s vremenom pobjeđuju u ovom prvom sukobu.

Period Velikog manifesta: Republika počinje s velikom ekspanziom prema rubovima galaksije Alsakanski sukobi: Serija od 17 ratova između Alsakana i Coruscanta za poziciju glavnog planeta Galaktičke Republike Pius Dea period: Serija religijskih krusada koje je započeo vrhovni kancelar Contispex. Ovo je prouzročilo potlačivanje nekoliko nehumanoidnih kultura Riantius Period: Nastavlja se ekspanzija Republike, najsjajniji trenutak perioda je 275 godina napretka i mira guvernacije vrhovnog kancelara Blotusa Hutta.

hifimedia #95

FILM / BAŠTINA ZVJEZDANIH RATOVA

kojega je Lucas posudio nekoliko očitijih scena kao što je scena u kantini Mos

Eisley kada Obi One Kenoby jednom od dvojice otpadnika koji gnjave Luke

Skywalkera svjetlosnim mačem odsječe šaku s kojom potegne laserski pištolj. Ima još karakternih poveznica, a najveća su Boba Fet i Clint Eastwood. Nije tipfeler, dobro ste pročitali ali za svaki slučaj prije nego se dohvatite većih dioptrijskih naočala evo tog imena još jednom – Clint Eastwood, odnosno lik čovjeka bez imena kojega je glumio u Leoneovom špageti westernu "Za šaku dolara". Ratovi zvijezda i špageti westerni? I to ne samo špageti, ali ćemo se za ovu priliku zadržati samo na spomenutom westernu velikog Sergija Leonea. Naime, Leoneov film "Za šaku dolara" zapravo je remake Kurosawinog "Yojimbo". Sergio Leone se ustvari poveo za Sturgesom koji je napravio najpoznatiji američki filmski remake ikad "Sedmoricu veličanstvenih" a koje je snimio prema Kurosawinom filmu "Sedam samuraja". Potpuni inspiracijski krug pak se zatvara opet na sjeverno-američkom kontinentu

IMPERIJ SITHA

4000-1.000 PBY

7000 PBY-4.015 BBY

Veliki rat sa Sithima: Mračna strana Sile još jednom se uzdiže pojavom posrnulog Jedija Exara Kuna koji je uskomešao drevne moći Sitha. Ratovi na Onderonu Ustanak kulta Freedon Nadd: Plemenstvo na Onderonu koje je potajice štovalo mračnu stranu a čiju je snagu vuklo iz duha drevnog Sith-Lorda Freedon Nadda. Ovo je dovelo do nastanka kulta Krath na čelu kojeg se našao posrnuli Jedi Exar Kun koji će kasnije na mračnu stranu odvući dobar broj Jedija, među kojima se našao i Ulic Qel-Droma. Mandalorijanski ratovi: Vo đeni Mandalorom Ultimativnim, Mandalorijanski križari kreću u rat protiv Galaktičke Republike. Sukob je rezultirao stvaranjem brojnih heroja a najpoznatiji među njima bio je Jedi Revan. Zaveden pobjedom nad Mandalorijancima, Revan se okreće protiv Republike i postaje Darth Revan. Predvođene Revanom i Darth Malakom snage Sitha kreću u novi rat protiv Republike što dovodi do osipanja republičkih snaga te novim prebjezima na stranu Sitha. Rat je skončao uništenjem Star Forge, drevnim Rakatanskim tehnološkim čudom koje je Malaku osiguravalo vojnu nadmoć. Draggluch era: Ovaj period stare Republike znan je i kao Novi sithski ratovi.

Stogodišnja tama (Drugi veliki raskol): Novo uzdizanje tamne strane Sile što prouzročuje sukob između Jedi-vitezova i Mračnih Jedija. Nakon pobjede Jedi-vitezova, Mračni Jediji bježe u neoznačene predjele svemira i tamo pronalaze drevni narod Sitha. Ovo dovodi do stvaranja Imperije Sitha. Veliki Hyperspace rat: Dva republička svemirska istraživača zle sreće nailaze na Imperiju Sitha i nanovo povezuju Galaktičku Republiku sa Sithima. Mračni Lord Naga Sadow predvodi invaziju na Republiku i započinje sveopći rat. Imperij doživljava poraz a Sadow se povlači na četvrti mjesec planeta Yavin. Vultarska kataklizma (Treći veliki raskol): Još jedna pobuna poklonika mračne strane Sile rezultira građanskim ratom Jedi-vitezova. Poklonici mračne strane Sile pokušali su uz pomoć drevnog artefakta znanog kao Kozmička turbina počiniti što je više uništenja ali je pokušaj propao i rezultirao novim porazom. Velika pobuna droida: Automatai su započeli pobunu protiv organika na Coruscantu. Poraz su im donijeli Jedi-vitezovi a nastalo je višestoljetno nepovjerenje spram droida.

hi-fimedia #95

jer je Kurosawin "Yoyjimbo" pak inspiriran krimi romanom "Crvena žetva" američkoga pisca Dashiella Hammetta. Radni naslov filma "Zvjezdani ratovi: Povratak Jedija" bio je "Plava žetva" što je parodija na naslov Hammettova romana. Da se još na trenutak vratimo na početak, lik Bobbe Fetta najpoznatijeg lovca na ucjene u cijeloj galaksiji, debelo je zasnovan na Čovjeku bez imena kojega je u Leonovom kultnom filmu glumio Clint Eastwood. Držanje ova dva filmska lika je identično. Konačno, kao najjasnija referenca na japansku kinematografiju kao utjecaj na Ratove zvijezda Georga Lucasa su Jedi vitezovi čiji je naziv Lucas osmislio iz japanskog pojma "Jidaigeki" što u doslovnom prijevodu znači "povijesna drama". U tehničkom smislu Kurosawina utjecaja na Ratove zvijezda najprepoznatljiviji element filma su vajp (wipes) tranzicije između scena. Kao i

Kurosawa, George Lucas osnovne prijelaze iz jednog kadra u drugi radi klasičnim rezom slike, međutim kada razdvaja jednu sekvencu od druge koristi vajp tranziciju. Posrijedi je vizualno brisanje prvotnog kadra novim tako da izgleda kao da nova slika na ekranu briše prethodnu – eng. wipe-hr. brisanje. Kurosawa i serijal kratkih filmova o Flashu Gordonu uglavnom su stilski utjecaji koji su doprinijeli stvaranju Zvjezdanih ratova. Onaj narativni stvorio je Joseph Campbell, čovjek koji je oblikovao brojne filmaše i književnike. Njegovo prvo samostalno djelo "Junak s tistuću lica" iz 1949. godine kulturološki je klasik a njime Capmbell otkriva da, kao arhetip, postoji univerzalna priča o junakovoj pustolovini koja je, zatim, umotana u određeno kulturološko i društveno ruho pojedine kulture i pripadajućeg doba.

George Lucas učinio je baš sve prema Campbellovom "šalabahteru". Polazak Poziv na avanturu – poruka princeze Leie u droidu R2 D2 Premišljanje – Luke premišlja zato jer stricu mora pomoći oko žetve Nadnaravna pomoć – Obi-wan spašava Lukea od pješčanih bandita Prvi test – bijeg s Tatooinea Kitov trbuh – reciklator smeća u svemirskom brodu Inicijacija Put kušnji – naukovanje svjetlosnim mačem Susret s boginjom – Princeza Leia je odjevena u bijelo Kušnja odlaska s istinskog puta – Yoda šalje Lukea u pećinu Sile Pomirenje s ocem – Darth Vader i Luke se mire Apoteoza – Luke postaje Jedi vitez Krajnja blagodat – uništenje Zvijezde smrti

MODERNA REPUBLIKA I USPON CARSTVA 1000 - 44 PBY Ruusanske reforme: Nakon uništenja koje je ostalo iza bitke kod planeta Ruusan, bilo je potrebno donijeti promjene u Galaktičkoj Republici kako bi se moć Vrhovnog Kancelara prenijela na Galaktički Senat. Jedajski red je demilitariziran i pretvoren u službu Sudbenog odjela Republike. Među novim reformama unutar Jedajskog reda našlo se i ograničenje po kojem jedan Jedi Master može trenirati samo jednog Padawana (učenika), dok je treniranje centralizirano na Coruscantu. S ovime je počeo tisućljetni period Republike bez velikih ratova. Progon Allyje: Posrnuli Jedi vitez Allyja je prognana na Dathomir, gdje su njene sposobnosti, učenja i krvna linija dovele do uspona vještica sposobnih kanalizirati Silu. Osnivanje Korporativnog sektora: Izdvojen je prsten vanjskog svemira galaksije za eksploataciju dobara Osnivanje Trgovačke federacije: Skupina galaktičkih planeta udružuje se u Trgovačku federaciju s političkom svrhom stvaranja jake trgovačke sile Brodolom kod Chu’unthora: Trenažni svemirski brod Jedi vitezova se ruši kod Dathomira. Vijeće šalje spasilačku misiju, uključujući učitelja Yodu, ali Vještice Dathomira odbijaju napad. Bitka kod Galidraana: Jedi učitelj Dooku predvodi tim od 20 Jedi vitezova kako bi pobijedili Mandalorijske trupe okupljene na Galidraanu. Jedini preživjeli Mandalorijan u tom sukobu je Jango Fett.

32 PBY Bitka kod Nabooa: Trgovačka Federacija blokira i napada mali planet Naboo. Nemogućnost da se sukob razriješi mirnim putem rezultira smjenom Vrhovnog Kancelara Valoruma na čije mjesto dolazi promišljeni Senator Palpatine s Nabooa koji je pozdravljen ovacijama. Kraljica Amidala predvodi protu napad na Trgovačku Federaciju. Jedi vitezovi Obi-Wan Kenobi i QuiGon otkrivaju da bi se iza svega mogli skrivati Sithi, a u red Jedi-vitezova dovode početnika Anakina Skywalkera.

hifimedia #95

FILM / BAŠTINA ZVJEZDANIH RATOVA Povratak Odbijanje povratka – Luke premišlja da ostane i pomogne Obi-Wan Kenobiju Čarobni let – Millennium Falcon Spas izvana – Han Solo spašava smrznutog Lukea Gospodar dvaju svijetova – pobjednička ceremonija Sloboda življenja – pobunjenici pobjeđuju Imperij Zajednički mitski elementi Dva svijeta – svijetla i mračna strana Sile Učitelj – Obi-Wan Kenobi Proročište – Yoda Predskazanje – Luke i Leia će donijeti balans u Galaksiji Nošenje neprijateljske kože – Han Solo i Luke nose uniforme Stormtrupera Mjenjolik – Han Solo (Luke isprva nije siguran može li mu vjerovati jer je švercer) Prisna životinja – R2 D2, Chewbacca Lov pojedine životinje do začarane šume – Luke prati R2 D2 u pustaru Judland, Millennium Falcon progoni osamljeni Tie Fighter do Zvijezde smrti

Originalni poster prvog filma Star Wars iz 1977. za američko tržište

22-19 PBY Klonovi napadaju: Mandat Vrhovnog Kancelara Palpatinea je produžen zbog separatističke krize koju je potakao bivši Jedi-vitez grof Dooku. Tisuće planeta napušta zagrljaj Republike, a koalicija korporativnih nacija također okreće svoje resurse u rato protiv Republike. Vijeće vitezova Jedija uz suglasnost republičke uprave aktiviraju tajnu armadu klonova koju predvode generali Jediji. Trogodišnji sukob postaje poznat kao ∑ Napad klonova.

hi-fimedia #95

5 PBY

19 PBY Prvi Galaktički Imperij: Rat poznat kao Napad klonova skončava slomom Separatističkog vijeća i smrću generala Grievousa i grofa Dookua. Kancelar Palpatine razotkriva svoje karte te naređuje klonovima ubijanje svojih Jedi zapovjednika. Pokolj je umalo izbrisao red Jedi-vitezova i Palpatine koji je ustvari Sith Lord Darth Sidious ustoličuje svoju vladavinu kao Car a uz sebe kao novog Sith Lorda postavlja mladog Anakina Skywalkera kojemu daje ime Darth Vader.

Bitka kod Nar Shaddaa: Imperij pokušava slomiti krijumčarsku mrežu centriranu na Mjesecu planeta Nar Shadda, ali koalicija snaga Hutta i krijumčara, među kojima se nalaze Han Solo i Lando Clarissian, uspijeva odoljeti napadima Imperije.

Nakon što je film Ratovi zvijezda izašao u kina, Campbell je javno pohvalio Lucasa zbog toga što je nanovo u modernome svijetu oživio silu mitova. Zauzvrat, George Lucas je također u svijetu revitalizirao interes za Campbellova djela. Naravno da su autori ubrzo postali i prijatelji, a Lucas je Campbella jednom prilikom nazvao svojim Yodom. Još dublja analiza djela bi pokazala koliko je ustvari enorman utjecaj na Zvjezdane ratove, odnosno njihovog autora Georga Lucasa imala Tolkienova fantastična trilogija Gospodar prstenova. No, urednik se vjerojatno već opako znoji pri samome pogledu na količinu teksta koju treba uglaviti u točno određeni broj stranica pa ćemo preskočiti karakterne figure i spomenuti samo nekoliko tematskih.

0 NBY Bitka kod mjeseca Yavin 4: Snage Pobunjeničkog saveza iz skrivene baze počinju dobivati prve pobjede protiv Galaktičkog Imperija. Nakon što se domognu tajnih građevinskih planova za Carevo novo oružje, borbenu stanicu nazvanu Zvijezda smrti, pobunjenici pronalaze slabosti i uz pomoć mladog pilota Lukea Skywalkera kod 4. mjeseca planeta Yavin uništavaju borbenu stanicu.

Bilbo Baggins svoju magičnu oštricu vadi iz drvene kutije, a isto čini i Obi-Wan kada svjetlosni mač daje Lukeu. Yoda predviđa budućnost a Luke mora odlučiti hoće li pomoći svojim prijateljima ili ne, baš kao što je kod Tolkiena Galadriel ta koja predviđa budućnost, a Sam je taj koji mora odlučiti hoće li pomoći svojim prijateljima Lucasovi glavni junaci kroče kroz šumu kad ih presretnu Ewoksi koji ih potom odvode u svoje nastambe na drveću, baš kao što kod Tolkiena glavne junake koji kroče kroz šumu presretnu vilenjaci koji ih potom odvode u svoje selo na drveću. Naravno da je referenci još puno više. Među utjecajima koji čiji se tragovi nalaze uzduž kompletne Lucasove sage su "Dina" Franka Herberta, Kubrickova "2001: Odiseja

u svemiru", Wilcoxov "Zabranjeni planet" i film "Ben Hur". I naravno da je sav taj materijal mogao uzeti i u jedno sklopiti bilo tko drugi. Ali to je učinio čovjek kojemu je mladenački nadimak bio – Luke.

3 NBY Bitka kod Hotha: Otkrivanjem i uništavanjem skrivene baze Pobunjeničkog Saveza na ledenom planetu Hothu, Imperij uzvraća udarac. Pobunjenici se raštrkavaju po galaktici, a mladi Luke Skywalker se vraća ma Dagobah kako bi s učiteljem Yodom završio naukovanje za Jedi-viteza.

4 NBY Bitka kod Endora: Pobunjeničke snage se pokušavaju nanovo okupiti nakon što uz pomoć Bothanskih špijuna saznaju da Imperij nanovo gradi Zvijezdu smrti. Saveznička flota napada borbenu stanicu u orbiti šumovitog mjeseca planeta Endor, ali upada u zasjedu koju je osmislio Car. Uz pomoć domorodaca Ewoka, pobunjenici uspijevaju uništiti još nedovršenu stanicu. Luke Skywalker se još jednom suočava s Darth Vadero. Tijekom sukoba u Vaderu prevladavaju očinski nagoni te on mladog Jediviteza spašava od Cara čime se vraća na svijetlu stranu Sile.

NOVA ERA REPUBLIKE

hifimedia #95

iljem galaksije obožavatelji iz dana u dan čekaju, upijaju i najmanju vijest koja se tiče Zvjezdanih ratova: VII. epizode. Do koje mjere ide SW ludilo, dočarava jedna od prvih vizualnih vijesti vezanih uz sedmi film. Fotografija filmske klape izludila je svijet. Ne vidi se puno, samo filmska klapa posuta s malo pijeska. AL 40 vjerojatno je objektiv s 40mm anamorfnim lećama kakve bi odgovarale snimanju portreta. Filter N6 vjerojatno je filter neutralne gustoće (ND) najčešće korišten za eksterijere, a nekakva "ajmo to tako reć" potvrda tome je pijesak posut po klapi. 5.6 bio bi otvor blende a iz svega zajedno možemo nagađati da se radi o krupnom planu snimanom u eksterijeru. Mediji su toga dana poludjeli. Svi su prenosili fotografiju "obične" filmske klape bez da su imali nešto konkretnije za napisati o fotografiji. Ako bismo napravili analogiju događaja s nekom poznatom svjetskom manekenkom, to bi izgledalo kao da su mediji

hi-fimedia #95

prenijeli fotografiju njene ukosnice. Dakle, činjenica da obožavatelje i medije, barem kad je ovaj film u pitanju, izluđuje i tako priprosta informacija, ukazuje na značaj i kulturološki utjecaj koji ima film Zvjezdani ratovi na moderno društvo. Trideset i sedam je godina prošlo od prvog firlma, devet od posljednjega je prošlo devet, a ovaj mali planet je još daleko od zasićenosti ovom nevjerojatnom sagom.

Disney

Novo ludilo je krenulo s jeseni 2012. godine kada je George Lucas svoj LucasFilm Ltd. za 4 milijarde dolara prodao The Walt Disney Compani. Odmah potom, praktički istoga dana Disney je objavio da kreće u pripremu snimanja filma "Star Wars: Episode VII". Sve što je uslijedilo bila su čista nagađanja. Iako pitanje redatelja nije bilo upitno, bilo je upitno hoće li J.J. Abrams pristati režirati. Čovjek koji je kao producent odgajao gotovo dvanaest generacija televizijskih gledatelja za šefove Disneyjevog

filmskog studija neupitan je izbor. Njegov produkcijski potfelj ubraja televizijske serije kao što je "Felicity", "Alias", "Što s Brianom?", i naravno neizostavne "Izgubljeni" te "Fringe/Na rubu". U fokus filmske publike dolazi s američkom verzijom korejskog SF horrora "The host", odnosno s filmom "Cloverfield" 2008. godine. J.J. Abramsu su otvorena vrata i 2009. godine snima "Zvjezdane staze" čime zadobiva pažnju Stevena Spielberga koji će producirati njegov slijedeći film "Super 8". J.J. Abrams u svakome se pogledu pokazao kao komercijalni redatelj. Sve što je snimao ili producirao, prodano je u stotinama milijuna dolara. Njegov odabir bio je logičan slijed događaja, praktički neizbježan. Unatoč prvotnim nagađanjima da Abrams ne želi režirati "Star Wars: Episode VII", samo su rijetki mogli povjerovati u tako nešto. Naime, Kathlen Kennedy producirala je gotovo sve Spielbergove filmove od E.T. na ovamo, uključujući dva filma Indiana Jones (LucasFilms). Naravno da je George Lucas prodaju LucasFilms Ltd. Disneyju uvjetovao time da ona postane predsjednikom kompanije. S obzirom da je ustvari Steven Spielberg taj koji je Abramsu širom otvorio vrata filmskih studija, redatelj i producent najpoznatiji po svojim televizijskim radovima zapravo nije imao pravu šansu reći – Ne. Još jedna stvar često grize javnost. Hoće li osjećaj biti isti kao i kad je filmove režirao Geroge Lucas? Zašto ne bi? Mnogo ljudi uzima zdravo za gotovo da je Geroge Lucas režirao sve filmove sage. Nije. Režirao ih je četiri. "Imperij uzvraća udarac" (1980) je režirao Irvin Kershner, a "Povratak Jedija" (1983) Richard Marquand. Ako su se svojedobno, danas pokojni, Kershner i Marquand sasvim solidno snašli u Lucasovoj ulozi redatelja, nema razloga da se inače prilagodljivi Abrams ne snađe. Disney je svojom kupovinom Lucasarts Ltd. učinio još jednu

FILM / BAŠTINA ZVJEZDANIH RATOVA promjenu. Nakon nepreglednog broja stripova koje je izdao Dark Horce Comics, Disney je franšizu odlučio vratiti konglomeratu Marvel koji je radio prve stripove nakon što je Lucasov film stekao nevjerojatnu slavu.

Glumci

Pitanje kojim se javnost naviše kopkala bilo je - Hoće li u novom filmu biti glumci iz prva tri filma? Odgovor je stigao kad je predstavljen kompletan glumački postav. Harrison Ford Han Solo, Carrie Fisher - Priznceza Leia i Mark Hamill - Luke Skywalker naći će se u novom filmu uz mlade glumce. Svoje će uloge također reprizirati Anthony Daniels - C-3PO, Peter Mayhew - Chewbacca i Kenny Baker - R2-D2. Među novim imenima mahom su mladui glumci Adam Driver, Andy Serkis, Max von Sydow, Oscar Isaac, Domhnall Gleeson, John Boyega i Daisy Ridley. Za primjer Boyega i Ridley su 1992. godište. Abrams je angažmanom relativno nepoznatih mladih glumaca pokušao napraviti istu stvar kao i Geroge Lucas kada je snimao prvi film. Kada je to postalo znano, počela su nagađanja kakva bi mogla biti radnja sedmog filma sage o vječnoj borbi mračne i svijetle strane. Nedavno je jedan internetski trač portal ustvrdio da ima i tu informaciju. S obzirom na to da se Abrams dobrano oslanjao Spielbergove sugestije kada je radio "Super 8" (2011), čini se to isto čini i sada prateći Lucasovova razmišljanja, nema smisla sumnjati u predstavljenu fabulu.

Tatooine

Šaka u kojoj se nalazi svjetlosni mač Jedi viteza pada u smjeru pješčanog planeta, na kojem je pronalaze likovi koje tumače Daisy Ridley i John Boyega. Mladalački dvojac odluči pronaći vlasnika mača te odlaze Han Solu i Chewbacci koji odmah prepoznaju mač Luka Skywalkera i tu kreće potraga za Jedi vitezom. Istovremeno mračna strana Sile, odnosno Sithi rade na novom super oružju koje može uništiti cijele solarne sustave. Ova informacija nije službeno potvrđena, ali se pouzdano zna da je radnja Epizode VII vremenski smještena negdje oko 30 godina nakon filma "Povratak Jedija". Kada bi navedeni zaplet uzeli za ozbiljno, odmah znamo da će polazišna točka nove avanture pozicionirane u udaljenoj galaksiji ponovno biti Tatooine. Ukoliko su ove pretpostavke točne, obožavatelji sage stvarno se onda imaju čemu nadati.

Imerijalni marš

Jedna od prvih stvari koja mnogima padne na um kada pomisle na Zvjezdane ratove je famozna partitura Johna Williamsa – Imperijalni marš koju mnogi još nazivaju "Darth Vader’s Theme". Znamenita partitura ustvari se prvi puta pojavljuje u filmu Imperij uzvraća udarac. Partitura reprezentira totalitarizam Galaktičkog

Imperija, ali i turobnost duha Dartha Vadera. S obzirom na ljudsko lakše percipiranje nečega stresnog, svojom zlokobnošću Imperijalni marš stekao je imperativ kod publike glavnoj partituri, Star Wars Main Theme, unatoč, a koju ustvari čujemo na početku baš svakog filma sage. Da, jedno od pitanja kojima se igrala javnost bilo je i hoće li John Williams opet pisati glazbu za film. Možete odahnuti, peterostruki oskarovac u kategoriji glazbe za film još jednom će raditi glazbu za Zvjezdane ratove. Bolji poznavatelji filmske glazbe znaju da je Williams 1978. imao dvije nominacije za nagradu Oscar u kategoriji najbolje originalne partiture. Prva je bila za Spielbergov film "Bliski susreti treće vrste", a druga, odnosno ona za koju je nagrađen bila je za Lucasov film "Zvjezdani ratovi". I naredna dva filma donijela su nominacije za Oscar.

VIII. i IX. Film

Kako je Disney kompanija koja voli franšiže bilo je za očekivati nove nastavke. A da će se oni sigurno snimati prilično otvoreno je još prošle godine na međunarodnom Comic-Conu svima do znanja dala Kathleen Kennedy kada je izjavila da se nadaju kako će se J.J. Abrams još dva puta vraćati režiranju nastavaka franšize. Abrams teško da će režirati još dva nastavka Zvjezdanih ratova, jer već sada se o Rianu Johnsonu (Na putu prema dole/Breaking Bad) govori kao o redatelju koji će preuzeti galaktički redateljski stolac u Epizodi VIII. No, to nije sve. U ovom jedinstvenom paketu novih Disneyjevih usluga jednom kupnjom odlučili su nas počastiti s još barem dva spin-off projekta. I stvarno, pogledate li samo IMDb profil spomenute producentice vidjet ćete da njeno ime stoji iza još projekata kao što je "Star Wars Rebels", animirani serijal koji s prikazivanjem kreće ove godine a za koji se već debelo promovira kratkim filmovima putem društvenih mreža. Tu su zatim još dva Star Wars filma. O čemu bi mogli biti? Prema zadnjim informacijama koje se nude diljem tračerskih foruma, likovi koji će dobiti svoje filmove su dvojica najpoznatijih otpadnika u cijeloj Galaksiji, nepopravljivi i vječno nekome dužan Han Solo i skoro nezaustavljivi lovac na ucijenjene glave Boba Fett. Ovo su vjerojatno filmovi koji se navode kao "Untitled Star Wars Project" koji bi trebao biti snimljen 2016. godine i "Untitled Star Wars Stand-Alone Project" 2018. godine.

John Boyega

Mlađašni Britanac Boyega je 2011. godine glumio Mosesa u otkačenom znanstveno-fantastičnom filmu "Invazija kvarta/ Attack The Block", a film nezavisne produkcije "Imperial Dreams" u kojem igra glavnu ulogu ove je godine nagrađen od strane publike n Sundance Film Festivalu. S Boyegom, Abrams nam izgleda nudi nepoznatog ali perspektivnog glumca.

Daisy Ridley

Dvadesetdvogodišnjakinja Britanka Ridley uglavnom je glumila u televizijskim serijama "Youngers", "Toast of London" i "Nijemi svjedok". Djevojka je multitalent na čijem se popisu nalaze balet, jazz dance, jazz pjevanje, kabaretsko pjevanje, latino-američki plesovi i violina.

Adam Driver

Uz Drivera se najčešće vežu nagađanja da će u Episode VII glumiti negativca, odnosno Sith Lorda. Adam Driver je kao srednjoškolac pokazivao glumačke aspiracije, međutim ubrzo nakon stravičnog terorističkog napada 11. Rujna 2001. godine pridružio se ni više, ni manje nego postrojbama američkih marinaca gdje je proveo nešto više od dvije i pol godine. Ubrzo nakon što je 2009. diplomirao na renomiranom Julliardu počeo je s glumom. Bitniji filmski naslovi u kojima je nastupio su "J. Edgar" (2011) te "Lincoln" i "Frances Ha" (2012) gdje je prikupio naklonost kritike i struke.

Andy Serkis

Praktički kralj pantomime postao je nezaobilazan u visokobudžetnim produkcijama filmova u kojima glumci utjelovljuju CGI likove. On je šezdeset tona teška gorila, Smeagoll odnosno Gollum i svakako sada već kultni Caesar koji donosi primatski imperativ na Zemlji. Uostalom kome je danas još potrebno objašnjavati tko je Andy Serkis?

Max von Sydow

Za švedsku glumačku legendu Maxa von Sydowa je ustvari teško za povjerovati da se još nije pojavio u filmovima Star Wars franšize. Najbolje je upamćen kao neustrašivi egzorcist otac Merrin u kultnom filmu "Istjerivač đavla" (1972). No da će imati respektabilnu karijeru pokazao je još 1957. u Bergmanovom filmu "Sedmi pečat". Svemu valja pridodati da između von Sydowa i Zvjezdanih ratova postoji tajna veza u vidu campovske verzije "Flash Gordon" (1980) u kojem je glumio Minga Nemilosrdnog. Dakle, bez obzira je li mu Abrams namijenio ulogu negativca ili pozitivca, von Sydow će sigurno ostaviti neizbrisiv trag glumio na svijetloj ili mračnoj strani Sile. Dok je realtivno lako objasniti kako je George Lucas uspio stvoriti univerzalnu sagu o borbi mračne i svijetle strane Sile, fascinaciju koja debelo nadilazi granice uokvirene originalnom pričom je već malo teže dokučiti. To više nije fascinacija jednim specifičnim likom kao što je to slučaj sa super junacima iz stripova, ovo je opčinjenost odnosno skoro pa težnja takvom svijetu i takvom poretku. Ljudsku maštu je ustvari lako zaokupiti, samo su potrebni pravi sastojci. Izgleda da ih je Lucas uspio dobro izmiješati. Hoće li to uspjeti i J.J. Abramsu?

hifimedia #95

FILM / RECENZIJE Ameri ki varalice (American Hustle) Sony Pictures Entertainment., 2013., 138min. Režija: Alfonso Cuaron Igraju: Christian Bale, Bradley Cooper, Jeremy Renner, Amy Adams, Jennifer Lawrence, Louis C.K., Jack Huston , Michael Peña Žanr: komedija, drama

9/10 Priča smještena u zavodljivi svijet jednog od najpoznatijih skandala koji su potresli američku naciju, film "Američki varalice" priča priču o briljantnom prevarantu Irvingu Rosenfeldu (Bale) koji je skupa sa svojom jednako briljantnom britanskom partnericom i ljubavnicom Sydney Prosser (Adams) prisiljen raditi za divljeg rastrojenog agenta FBI-a Richieja DiMasa (Cooper). DiMaso ih oboje gura u podzemni svijet Jerseyja prepunog mafije koji je opasan koliko i zavodljiv. Renner glumi Carmena Polita, strastvenog, promjenljivog političara New Jerseyja uhvaćenog između prevaranata i Federalaca. Irvingova nepredvidlji-

va supruga Rosalyn (Lawrence) mogla bi biti karika koja nedostaje da se cijeli njihov svijet u potpunosti sruši. Poput Russellovih prethodnih filmova ("Boksač", "U dobru i zlu"), film "Američki varalice" poigrava se sa žanrom hvatajući se na surove emocije i pitanja života i smrti. David O. Russell svojim filmovima do sad je samo oduševljavao. Svi dugometražni filmovi koje je do sad režirao polučili su dobre kritike i dobar odaziv publike, a posebno se izdvajaju predzadnja dva naslova. Po naracijskom stilu "Boksač" i "U dobru i u zlu" su istovjetni, premda se radi o dvije potpuno različite teme, a čak ni razlike u karakternim profilima likova nisu prevelike. Oba filma se bave funkcioniranjem disfunkcionalnih obitelji. Jedan je uobličio kao sportsku dramu, drugi pak kao humornu dramu. Treći, odnosno "Američki varalice" potpuno je u sjeru političke drame, no najvažnije za sve njegove filmove je što su a) duboki pogledi u odnose unutar obitelji i već ranije spomenuto b.) eksploracija disfunkcionalnih obitelji. Naime, upravo takvu ima i u ovome filmu. Neurotičnost kakvom su zasićeni Rosalyn Rosenfeld i Richie DiMaso, odnosno likovi koje igraju Lawrence i Cooper, isforsirani seksipil Sydney, Irvingove partnerice i ljubavnice, imaju istu funkciju i smisao kao i Irvingov tupe. Istjerati na površinu njihov sitni egoziam i iskompleksiranost. Već elementarni pregled likova pruža uvid u ingenioznost mozaika koji je Russell odlučio kompletirati unutar ovog filma. S obzirom da je lightmotiv priče koju prikazuje oportunistička prostitucija. Koliko je Russell pridodao pažnje vizualnoj atmosferi priče, reći će vam bilo koji američki pornografski film iz tog vremena. U ovom filmu, nitko nikome ne

PRIPREMIO: MLADEN ŠAGOVAC

može potpuno vjerovati, a prvi u tom nizu je Irving Rosenfeld kojem će i DiMasso, i ljubavnica Sydney, a na koncu i njegova vlastita žena pokušati smjestiti "kajlu". Ironično na sve to, Russel je taj koji u šaci FBI-a sprema zamku Carmenu Politu. Vrhunac glumačkih izvedbi je Jennifer Lawrence kao supruga Irvinga Rosenfelda. Lawrence svakim novim filmom prikazuje kakve je transformacije sposobna izvesti kao glumica te je pravi užitak vidjeti koliko je uloga u franšizi "Igre gladi" zapravo ispod njene razine. "Rad ogormnog stvarateljskog samopouzdanja i blistave sposobnosti privlačenja pažnje javnosti a da pri tome nije samo još jedan delirijski film." Andrew O’Hehir, Salon.com

Kolovoz u okrugu Osage (August Osage County) Weinstein Co., 2013., 119min. Režija: John Wells Igraju: Meryl Streep , Julia Roberts, Ewan McGregor, Chris Cooper, Abigail Breslin, Benedict Cumberbatch, Juliette Lewis, Margo Martindale Žanr: drama

7/10 Distributeri su film "Kolovoz u okrugu Osage" najavljivali kao crnu komediju. No takvo jeftino etiketiranje u svrgu prodaje je nepošteno i prema ovom filmskom djelu i prema publici. Karakterna obiteljska drama ispunjena elementima španjolskog sela ima daleko ozbiljniji narativ od crnohuornih drama. Kolovoz u okrugu Osange, prati živote snažnih žena iz obitelji Weston,čiji su se putevi razišli. Obiteljska kriza vraća ih u Oklahomu, u kuću u kojoj su odrasli kao i disfunkcionalnoj ženi koja ih je odgojila – njihovoj majci. Ukoliko ste ljubitej ozbiljnijih obiteljskih narativa u kakvima se ispod tepiha skriva cijelo smetlište nerazriješenih međuljudskih odnosa koje samo čeka da ekplodira u lica protagonista, ovo je film koji ćete morati imati u kućnoj kolekciji. Filmski

hi-fimedia #95

narativ balansira negdje između kultne "Koltovine" Toislava Radića i popularne serije "Besmrtnici" s pretenzijama da ide puno dalje i puno okrutnijie prema svojim likovima. Život onakav kakav jest, kao i naše posve ljudske reakcije na ono kako nam je odlučio posložiti događaje. Iznenadno samoubojstvo oca (Sam Shepard) obitelji dovodi razbježane kćeri pod obiteljski krov gdje ih čeka bolesna majka vrlo neugodnog jezika. Iako su obiteljske razmirice vidljive od samog početka, postepeno na površinu izlaze svi uzorci istima, a kolovođa rasplitanja svih obiteljskih problema i tajni upravo je majka Violet Weston (Meryl Streep) koja u sebi, ispostavlja se kasnije, nosi najveći teret. U fokusu priče je izrazito agresivna interakcija majke sa kćerima u kojoj prednjače Violet i Barbara (Julia Roberts). Violet osim što ima tešku narav, ovisnica je o medikamentima i boluje od karcinoma u ustima (na jeziku). Njena najmlađa kćer Ivy (Julianne Nicholson) se uplela neprimjeren ljubavnički odnos, koji se s kasnijim razvojem priče ispostavlja još neprimjerenijim. Karen Weston (Juliette Lewis) je nestalna šušumiga koja je zbog egzotičnog putovanja i skupog automobila spremna šutke prijeći preko činjenice da joj novi dečko ima pedofilske sklonosti. Dok se jedinom donekle normalnom pričinja najstarija Violetina kćer Barbara koja za sve krivi majku u njen pogani rječnik. Tek kasnije shvaća koliko su suštinski slične. Meryl Streep isprva nije htjela igrati u ovom filmu. Nije htjela glumiti tako neugodnu osobu. No, nije pogriješila pristavši glumiti Violet Weston. Uloga duševno trule žene koju život nije mazio, te je još dodatno primorana boriti se s vrlo neugodnim oblikom smrtonosne bolesti fantastično pristaje vremešnoj Streep. Juliu Roberts je užitak gledati u manje glamuroznoj roli. "Ljubimica Amerike" se toliko uživila u ulogu ljubimice Amerike da je teško prisjetiti se filma u kojem zapravo glumi ulogu a ne lice s naslovnice. Ovdje vrsno igra kćer koja umišlja da je jedina u familiji normalna, a ustvari također ima obiteljskih problema koji isplivaju zajedno s kulminacijom svađe na relaciji kćer-majka. Tek na kraju shvaća težinu tereta koji već izvjesno vrijeme nosi njena majka. Posrijedi je teška, zamarajuća i demotivirajuća te zbijena priča u kojoj nema pobjednika, a svi su zapravo samo žrtve. Neki žrtve vlastitih odabira, drugi pak tuđih dobrih namjera, napose žrtve obiteljskih tajni i neuspjelih kompromisa. "Kolovoz u okrugu Osage je film potpuno oslonjen na glumu. i to ima smisla jer priča ne nudi ništa drugo što bi se moglo smatrati značajnim ili novim." - James Bernardinelli, Reel Views

LEGO film (LEGO Movie) Warner Bros. Pictures, 2014., 105 min. Režija: Phil Lord , Christopher Miller Igraju: Chris Pratt, Will Ferrell, Morgan Freeman, Elizabeth Banks, Will Arnett, Nick Offerman, Alison Brie, Charlie Day Žanr: dje iji, avantura, komedija, animirani

9/10

oše je što smo toliko dugo morali čekati na film rađen i inspiriran Lego kockicama. Dobro je ako smo ga toliko već čekali da su ga radili Phil Lord i Chris Miller, redateljski dvojac koji nam je donio hitove kao što su "Oblačno s ćuftama" i "21 Jump Street", vode nas u urnebesni svijet LEGO figurica. EGO film prati Emmeta, običnu i potpuno prosječnu LEGO figuricu koji uvijek poštuje pravila. Zabunom, Emmeta prepoznaju kao izvanrednu osobu i kao ključ za spas cijelog svijeta. Emmet je ubrzo unovačen i postaje dio družine koja kreće u misiju zaustavljanja zlog tiranina – misiju za koju je Emmet beznadno i nevjerojatno smiješno nepripremljen. bično filmovi koji su zasnovani na igračama nisu ovoliko dobri. Ozbiljno, nisu. Uglavnom su to komercijalni polu-proizvodi kojima je krajnji cilj zarada novca što na kino blagajnama, što na kasnijem kućnom baby-sittingu pred TV ekranom. LEGO film ostavština je za buduće naraštaje, školski primjer kako napraviti inspirirajući i inteligentan film zasnovan na dječjoj igri. Kako neki akcijski filmovi često izgledaju kao da su redatelj i scenaristi dali akcijske figuri-

ce djeci da se igraju i potom sve to ponovili s filmskim rekvizitima, glumcima i kamerama, tako ovaj ingeniozan film upravo želi ostaviti baš takav dojam. Da, dječja igra i mašta su baš toliko kompleksne i nevine koliko je radnja LEGO filma. Fantastično isprepletenoj i tempiranoj radnji filma dodan je još fenomenalan odabir glumaca koji su figuricama davali glasove. ladunjavi i optimistični glas Pratta dočarava doživljaj zabavnog parka, Banks daje djevojačku oštrinu, Arnettov glas zadovoljiti će publiku koja je odrastala uz Batmana Michaela Keatona, a i Liam Neeson se odlično snalazi u sinkronizacijama. Najbolje glasove daju ustvari sporedni Morgan Freeman koji vrhunski balansira između lucidnog pripovjedača bajki za djecu i mudrog starčića, te uvijek otkačeni i fenomenalni Will Ferrell koji posuđuje glas glavnom negativcu u priči. Bio bi neoprostivi grijeh da je LEGO film prošao bez Ferrellove djetinjosti koju je nemoguće sakriti ni iza plastične figurice saičnjene od kockica. psolutno najbolje kod LEGO filma je što nije tipično pojednostavljena animirana komedija već film sofisticirano ispunjen kritikama popularne kulture i konzumerizma. Fenomenalna subverzija s obzirom da su tema igračke koje određenoj kompaniji donose milijarde dolara, a u osnovi su jedan od osnovnih proizvoda konzumerističkog društva. Priča je građena oko arhetipski formiranog glavnog junaka koji se na avanturističko putovanje upušta jednako tako arhetipski, da ne kažemo šablonski. Priča obiluje fenomenalnim cameo likovia poput Shakespearea i Lincolna, a humoristični niz ne prestaje do samoga kraja filma koji pak donosi jedine realno ozbiljne trenutke s kojima pak dolazi i krajnja poruka filma. Igračke su za igranje, bez obzira jeste li dijete, odrastao čovjek ili dijete skriveno u odraslom čovjeku i s njima se treba - igrati. LEGO film je ingeniozna igra koja će vas svaki puta kada je pogledate podsjetiti da se ponekad trebate prepustiti običnoj dječjoj igri. "Brz je, inteligentan, stvarno zabavan, ispunjen odličnom akcijom i sadrži zaraznu pjesmicu ‘Everything is Awesome’. Ozbiljno, u ovom filmu sve je fenomenalno (everything is awesome)." Anthony Morris, The Vine

hifimedia #95

FILM / RECENZIJE 12 godina ropstva (12 Years a Slave) Fox Searchlight, 2013., 134 min. Režija: Steve McQueen Igraju: Chiwetel Ejiofor, Michael Fassbender, Benedict Cumberbatch, Paul Dano, Garret Dillahunt, Paul Giamatti, Scoot McNairy, Lupita Nyong’o Žanr: povijesna drama, biografski

9/10

ekoliko je stvari koje oduševljavaju kod ovog filma, a prva i najbitnija je što konačno dobivamo malo bolji uvid u stvaran izgled američkog robovlasništva koje je u tradicionalnim campovskim filmovima prikazano gotovo glamurozno. Treći film nagrađivanog redatelja Stevea McQueena zapanjujući je uvid u život Solomona Northupa, slobodnog afroamerikanca koji je nakon otmica proveo 12 godina u ropstvu. Na filmskom festivalu u Torontu redatelj je osvojio nagradu People’s Choice. Još više zapanjuje da je ova britansko-američka povijesna drama, ustvari adaptacija istoimene autobiografije Solomona Northupa iz 1853. Jedinstveni igrano-povijesni dokument otvara nam vrata malih i frustriranih farmera koji ne drže po stotinjak robova, nego ih imaju svega desetak a tretiraju ih doslovno kao stoku. Imati ovaj film u kućnoj kolekciji zapravo je više dokumentarne nego filmološke svrhe. Iako obiluje odličnim gluačkim imenima, pa i podjednako takvim izvedbama, "12 godina ropstva" u prvome planu ima nesmiljeno nasilje koje su trpili američki crnci, odnosno Afro-Amerikanci kako ih po novom politički korektnom kodeksu sada nazivaju u Americi. Nemoguće je poreći izvrsnu glumu Chiwetela Ejiofora, čiji je nepogrešiv odabir za ulogu nesretnog Solomona Northupa donio glavnog junaka kakvoga je lako shvatiti, razumjeti. Težnja pojedinca za slobodom, iskonski je poriv koji osjeća svatko od nas kada osjeti i najmanji dodir represije. Samo to i jedino to je soloonu bilo na pameti od samoga početka robovske patnje i traume kroz koju je prošao. McQueenu je za zamjeriti što je tih dvanaest godina robova-

hi-fimedia #95

nja prikazao stihijski, gotovo politički korektno prema potomcima robovlasnika kakav je bio primjerice jedan od Soloonovih vlasnika Edwin Epps kojega glumi Michael Fassbender. Na globalnoj razini malen i nebitan poljoprivrednik, očajnički nameće svoju veličinu zlostavljanjem, iživljavanjem, životinjskim tretmanom pokušava nametnuti robovima kojima je vlasnik. Fassbender se također pokazao zahvalnim i besprijekornim glumačkim odabirom. Eppsa dočarava kao temperamentnu osobu, svjesnu benefita robovlasništva koje uživa, također svjesnog nepravednosti i neljudskosti sustava koji ga blagodari ali itekako spremnu iskoristiti te blagodati za osobni boljitak, a i užitak kada želi seksualno iskoristiti robinje. Iako su brojni kritičari oduševljeni mladom Lupitom Nyong’o u ulozi Solomonove supatnice Patsey. Nema tu previše prostora oduševljenju jer mlada Afrikanka niti nije imala što drugo, u glumačkom i karakternom smislu, pružiti sem očaja i histerije, a što u biti nije pretjerano teško za odglumiti. Jedino što je oduševljavajuće kod ove gluice spektakularna je i egzotična ljepota koja je krasi. a filmski naslov koji zahvaća prilično široki vremenski period, veći od jedne dekade, radnja je isuviše zbijena i ubrzana pa tih "12 godina ropstva" djeluje kao jedna do dvije godine uvrh glave. No i kao takav zadovoljava dramaturške kriterije jer obiluje raznolikim likovima i pruža dovoljan uvid u robovlasničko društvo nekadašnjeg američkog juga. A i kako to obično biva s DVD izdanjima filmova, često obiluju dodatnim materijalima kao što su posebni dodaci pa je moguće vidjeti još malo historiografskih činjenica vezanih uz konkretan slučaj na kojem je film zasnovan. Jedinstveni dramski dokument koji je potpuno u službi povijesti. "Ovo nije jednostavno važan film, nego doza okrutne istine s kojom se potrebno suočiti. I to treba biti učinjeno s apsolutnom izglednošću." David Keyes, Cinemaphile.org

Non-Stop (Non-Stop) Universal Pictures, 2014., 139 min. Režija: Jaume Collet-Serra Igraju: Liam Neeson, Julianne Moore, Anson Mount, Scoot McNairy, Michelle Dockery, Nate Parker, Linus Roache, Jason Butler Harner Žanr: akcija, triler

5/10 Radnja filma odvija se na međunarodnom letu New York- London. Tijekom leta, američki savezni agent prima seriju prijetećih poruka: svakih 20 minuta bit će ubijen jedan putnik, sve dok se 150 milijuna dolara ne prebaci na tajni bankovni račun.... Utrka s vremenom tek je počela. Ova narativno neurotična kombinacija christievskog filma detekcije i američkog revanšističkog trilera trenutno je najgledaniji novi naslov u hrvatskim videotekama i to s valjanim razlogom. Premda pati od sada već tradicionalnih hiperprodukcijskih boljki, nudi Liama Neesona u ulozi frentičnog avio marshala Billa Marksa koji je suočen s dobro organiziranim i osvetoljubivim tajnovitim neprijateljem koji je cijelo vrijeme barem jedan korak ispred njega. Ovo je drugi film koji zajednički rade redatelj Jaume Collet-Serra i glumac Liam Neeson. Prvi je bio također triler "Ukradeni itentitet/Unknown" 2011. godine. Interesantno je da oba filma prati ustvari miješana reakcija filmskih kritičara, pa možemo reći da je sva krivica na redatelju koji je kao i u njihovom ranijem filmu loše tempirao kljlučne moente filma, s time da je ovaj puta baš zabrljavio kod odabira a i prezentacije glavnog negativca koji sve temeljito isplanira, pa čak i nabavi 5 kilograma kokaina kako bi u avion prošvercao eksplozivnu napravu, ali zaboravi na očite detalje poput sigurnosnih procedura u slučaju otmice aviona. Koje pak, usputno se pita svaki ozbiljniji gledatelj, vrijede i iznad vodenih površina? Uz Liama Neesona jednu od sporednih ali ključnih uloga tumači Julianne Moore.

Problem je što je lik Marksove slučajne suputnice, pretjerano slučajan i previše opušten, pa si uredno uzima slobodu motati se po dijelovima aviona koji su rezervirani isključivo za kabinsko osoblje. Popriličan je broj takvih nelogičnih i neuvjerljivih situacija u ovome filmu. Svejedno, Neeson nekako uspjeva zadržati napetost takve neuvjerljive radnje. Napetosti pridonosi i klaustrofobično mjesto radnje, pozicija iz koje nema bijega. S obzirom na uhodane američke filmove katastrofe koji su radnjom smješteni u putničke avione, "Non-stop" je užitak za gledanje, a Liam Neeson glumačka veličina kao stvorena za napete trilere kakvoj je teško odoljeti. "Zašto zahtijevati logiku od akcijskog filma koji je u kinima izašao u veljači kada publika niti ne očekuje ništa drugo osim lude vožnje?" Richard Corliss

Need For Speed (Need For Speed) Walt Disney, 2014., 140min. Režija: Scott Waugh Igraju: Aaron Paul , Dominic Cooper, Imogen Poots, Scott Mescudi, Rami Malek, Ramon Rodriguez, Harrison Gilbertso , Dakota Johnson Žanr: akcija

3/10 Samo je jedna stvar bitna kako biste uživali u filmu "Need for Speed". A to je jeste li obožavatelj istoimenih video igara. Bilo kakve pop-kulturalne deluzije da je film rađen kao omaž nekim starijim filmovima o auto utrkama je laž. Pamflet. Prodajna etiketa. Pravi motiv je zarada na nečemu što već desetljećima plijeni pažnju obožavatelja oktanskih video igara. A njih ne nedostaje i oni (uključujući dio redakcije) žudno i željno iščekivali baš ovaj oktanski naslov najmanje jedno cijelo desetljeće. Radi se o adrenalinskom filmskom hitu čija se radnja vrti oko priče street-racera (Aaron Paul) koji sudjeluje u utrci koja se vozi preko cijele Amerike kako bi se osvetio bivšem poslovnom suradniku. "Need for Speed"

označava uzbudljivi povratak kulture automobilističkih filmova iz 1960-ih i 70-ih godina, a u filmu se pojavljuju najzvučnija imena kad je riječ o super automobilima današnjice među kojima su i McLaren P1 i Koenigsegg Agera R. Need For Speed bio je zgodna prilika da se u Hrvatskoj isproba čuveno 4Dx kino. Dobro, možda nećete u svome domu moći uživati u drmusanju stolica i "mirisu" oktana, ali ćete u svojoj filmskoj kolekciji imati ozbiljnu filmsku posvetu legendarnoj video igri kojom se hranilo desetak generacija zaljubljenika u auto-trke. Ako se držimo zadanih okvira koje je moguće dosegnuti ako je redatelj filma kaskader Scott Waugh, tu treba biti pošten i reći da je to, to. Za razliku od novijih filmova "Brzi i žestoki" u kojima se većina kaskaderskih akcija radila u studiju i CGI, ovdje je sve bazirano na hadrveru i već je to dovoljno da film "Need for speed" barem malo pohvalimo. Zagriženi obožavatelji istoimene video igre će u epizodama filma s lakoćom prepoznati igraće podnaslove The Run, Hot Pursuit, Shift i Most Wanted. Aaron Paul i njegovo tmurno, patničko lice je kao stvoreno za ulogu nepošteno okrivljenog, ozlojađenog vozača utrka te je u konačnici ispao vrhunski izbor za glavnog junaka iako je isprva trebao igrati lik Dine Brewstera. Od ostalih glumaca zapravo se jedino ističe Michael Keaton u ulozi Monarcha, pomahnitalog organizatora utrka koji ne zazire ni od ucjena na glave kako bi njegove utrke bile što zanimljivije i "otkačenije". Scene jurnjave krajnje su napete, a masovno uništavanje vozila odvija se bez imalo susprezanja. Kako ne biste pomislili da su stvarno za potrebe ovog filma uništavali jurilice u vrijednosti od nekoliko milijuna dolara, znajte da su za prizore akcije korištene su samo originalne školjke. Nije da su i one bez ikakve vrijednosti. Školjka Koenigsegg košta nekakvih 300.000 dolara. Nećemo vas lagati, film niti je ozbiljan, niti ima ikakvu umjetničku vrijednost ali ozbiljni će ljubitelji ozbiljnih oktanskih jurilica ovaj DVD svakako smjestiti u svoju kolekciju i zbog toga niti će, niti bi trebali imati ikakav osjećaj srama. Iako je ocje-

na filske kritike strašno niska, publika kojoj je namijenjen ga je ocijenila prilično visokom ocjenom. I jesmo li spoenuli da je distributer Disney? Osim što je napunjen neprekidnom akcijom, skoro u potpunosti je prihvatljiv za djecu i maloljetnike. "To je kao da dva sata gledate nekoga DRUGOG kako igra video igru više od dva sata." - Richard Roeper, richardroeper.com

300: uspon carstva (300: Rise of an Empire) Warner Bros. Pictures, 2014., 103 min. Režija: Noam Murro Igraju: Sullivan Stapleton, Eva Green, Lena Headey, Hans Matheson, Callan Mulvey, David Wenham, Rodrigo Santoro, Jack O’Connell Žanr: akcija, fantasy, avantura

5/10 Novi dio epske sage "300" ispričan kroz jedinstven vizualni stil uspješnog predhodnika, donosi nam slavne bitke na još izazovnijem bojištu: moru. Grčki general Themistocles suprostavlja se invaziji perzijskih osvajača koje vodi Artemisia, osvetnička zapovjednica njihove pomorske flote. Znajući da mu je jedina nada da porazi osvajače ujedinjenje Grčke, Themistocles predvodi napad koji će promijeniti tijek rata. Ovaj vizualno raskošni spektakl spaja povijesne događaje i fantaziju, a već je prvim trailerom izazvao oduševljenje ljubitelja antike, ali i akcije. "300: Uspon carstva" vodi nas u sredi-

hifimedia #95

FILM / RECENZIJE šte grčko-perzijskih ratova i pomorsku bitku kod Salamine u kojoj su se sukobile ujedinjene grčke snage predvođene Temistoklom (Sullivan Stapleton) te perzijska flota admiralice Artemisije (Eva Green). Nakon perzijske pobjede kod Termopila, Atenjani su se povukli na poluotok Salaminu u potpunosti napustivši grad. Nakon pada Atene Kserkso (Rodrigo Santoro) je odlučio spaliti ju do temelja. Perzijanci su sada imali pod kontrolom većinu Grčke i Kserkso je želio čim prije završiti vojnu ekspediciju, no Temistoklo se nadao da će pomorskim porazom odvratiti Perzijance od daljnjih napada. Malo znana posebnost ovog filma je da je ustvari adaptacija stripa (grafičkog romana) Franka Millera (Sin City) koji još nije objavljen. A najbolja preporuka ovom filmu je Zack Snyder (Čovjek od čelika) koji je prema Millerovom predlošku radio scenarij. Ukoliko vam je "300" ostao u dobrom sjećanju, svakako ćete htjeti ovaj nastavak posjedovati u svojoj DVD ili Blu-ray kolekciji. Iako je redateljski daleko ispod svog slavnijeg prethodnika, ova vizualna delicija obavezan je kolekcionarski primjerak kojim svojim prijateljima možete pokazati vizualnu raskoš svog kućnog 3D uređaja. "Priča je neprekidno prekrivena krvlju, klanjem i tako dalje, što je dobro učinjeno ali na samome rubu parodije" - David Stratton, At the Movies (Australia)

Ona (Her) Warner Bros. Pictures, 2013., 119min. Režija: Spike Jonze Igraju: Joaquin Phoenix, Amy Adams, Scarlett Johansson, Rooney Mara , Chris Pratt, Olivia Wilde, Matt Letscher, Kristen Wiig Žanr: drama, romantika

8/10 Radnjom smješten u bliskoj budućnosti u Los Angelesu, film prati Theodorea Twomblyja (Joaquin Phoenix), kompleksnog duhovnog čovjeka koji za život zarađuje pišući dirljiva, osob-

hi-fimedia #95

na pisma za druge ljude koji mu taj posao plaćaju. Slomljenog srca nakon što mu je propala dugačka ljubavna veza, Theodora zaintrigrira novi napredni operativni sistem – koji je zapravo samostalna umjetna inteligencija. Nakon što ga pokrene upozna "Samanthu" (Scarlett Johansson), bistar ženski glas koji je ujedno pronicljiv, osjećajan i iznenađujuće humorističan. Kako njezine potrebe i želje rastu u tandemu s njegovim, njihovo prijateljstvo se produbljuje u ljubavnu vezu. "Ona" je šarmirala filmske kritičare, a odoljeti joj nisu mogli ni urednik magazina HiFi Media Andrija Čurković i urednik najdugovječnije hrvatske filmske emisije Tonči Bibić pri čemu je potonji ovu neobičnu ljubavnu priču nazvao nebeskom odom ljubavi. "Ona" ustvari nudi bezvremeni prikaz zaljubljenosti, ne i ljubavi jer ljubav je nešto trajno i obostrano, dok je zaljubljenost nešto što nastaje i nestaje. No, nećemo se baviti definicijama ljubavi i zaljubljenosti jer to nije predmet ove preporuke, kao ni samoga filma. Film "Ona" striktno prikazuje koliko je malo potrebno da emocije polete i koliko su one ustvari ljudski osjećaji. Dok čovjek emocije shvaća ozbiljno i duboko, računalo će ih u trenutku racionalnog proračuna ipak ostaviti po strane. Jonze je film odlično tempirao, svevši ga na samo na osnovne linije očito kompleksne priče. Joaquin Phoenix je pokazao svu raskoš svoje emotivne nestabilnosti koju posjeduje i u stvarnome životu. Zaljubljenost kojom je pogođen njegov lik gotovo je moguće fizički opipati što je rijetkost kod uobičajenih ljubavnih drama. Razlog uspješnom i potpunom dočaravanju vjerojatno leži u činjenici da nasuprot sebe nije imao živuću glumicu kojoj bi se morao prilagođavati, već potpuno imaginaran lik što je glumcu ostavilo dovoljno prostora za uišljanje idealne partnerice kojoj bi se emotivno posvetio. Pomalo je neobično to napisati ali evo ga - "Ona" je odlična tehnološka znanstveno-

fantastična ljubavna drama. krajnje emotivan film sa sposobnošću da proguta i najtvrđeg muškarca u nama. Možemo se složiti s time da je ovaj film krajnja posveta muškim emocijama. Istovremeno, ako ga promatramo na tvrdo elementaran način, "Ona" je fantastična metafora i šala na račun muških emocija jer njen glavni junak lakše pronalazi emocijski nivo s programiranom kutijom, tehnološkim gadgetom nego s ljudima od krvi i mesa kao što je on sam. "Nevjerojatna tehnološka priča o ljubavi, ljudskom povezivanju i pitanju Više sile" - Felix Vasquez Jr., Cinema Crazed

Snowpearcer (Snowpiercer) Radius TWC, 2013., 125min. Režija: Bong Joon-ho Igraju: Chris Evans, Song Kang-ho, Tilda Swinton, Jamie Bell, Octavia Spencer, John Hurt, Ed Harris, Ewen Bremner Žanr: znanstvena-fantastika

8,4/10 Stanje vječne krize u kojoj financijska i politička elita sjedi na čelu stola odakle određuje tko će koliko dobiti, za sobom je povuklo i kulturalnu reakciju, filmaša i književnika ponajviše.

Ovo nije novotarija već povratak marksizma kao subverzije unutar popularnog filmskog žanra u kojem je to najlakše za upakirati. Još je "Matrix" 1999. godine Lane i Andyja Wachowski, svojim brojnim biblijskim referencama unutar filma unatoč, bio upravo to. Marksističke pa i anarhističke poruke unutar znanstveno-fantastičnog žanra najčešće se nalaze unutar distopijskih filmova i romana kao što je recentni super-hit "Igre gladi" čiji se nastavak očekuje krajem ove godine. U središtu takvih priča najčešće je obični pojedinac, pripadnik niže kaste koji svojim otporom vodećoj eliti potlačenima otkriva pravu narav društvenog poretka kao i mogućnost da se on izmjeni izravnim otporom. "Snowpiercer" upravo je to, distopijska znanstveno-fantastična subverzija napunjena akcijom a dolazi iz ruku redatelja Joonho Bonga redatelja kultnog filma "Domaćin" i obožavane kriminalističke drame "Majka". Joon-ho Bong svoju subverziju se čak niti ne trudi upakirati već je gledatelju predočava prilično otvoreno i izravno. Umjesto da zaustave globalno zatopljenje ljudi prouzroče novo ledeno doba popraćeno uništavanjem života na zemlji. Jedini preživjeli nalaze se u perpetuum mobile vlaku koji je osmislio industrijalac i vizionar Wilford (Ed Harris). Unutar vlaka se s vremenom razvija klasni sistem prema kojem su oni koji su na kraju dno hranidbenog i društvenog lanca, a oni koji su bliže lokomotivi spadaju u društvenu elitu. Wilford je naravno na samom vrhu ove željezničke piramide, u lokomotivi. Naravno, neravnopravna raspodjela unutar mini životnog sistema ne odgovara onima koji su na dnu ljestvice i izbija pobuna. Pojedinac koji razotkriva krnjost trenutnog sistema i spreman ga je rušiti po cijenu života je Curtis (Chris Evans). Naizgled naivna premisa iza koje se krije fizički nasilno probijanje do vrha piramide na daljinu podsjeća na kultni "The Raid: Redemption" (2011) samo što se sad ne probija policija i ne kroz zgradu do mafijaškog vrha, već ruši društveni poredak od strane potlačenih. Ovaj fascinantan znanstveno-fantastični akcić nudi interesantan spoj društvene angažiranosti i tipičnog korejskog slashera. Čista režija, interesantna scenografija, te čisto prezentirani likovi razlozi su zašto je ovaj film potrebno imati u kućnoj kolekciji. Naime, u načinu na koji Wilford riječima pokušava Curtisa odgovoriti od nakane da zaustavi vlak i sruši trenutni poredak lako je prepoznati komunikacijske vještine današnjih tehno-menadžera zbog čega ovaj film ima i snažnu dramaturšku formu. "Nasilan, često apsurdan ali ispunjen briljantnim iznenađenjima" – David Denby, New Yorker

U glavi Llwyna Davisa (Inside Llewyn Davis Reviews) CBS Films, 2013., 104 min. Režija: Joel Coen, Ethan Coen Igraju: Oscar Isaac, Carey Mulligan, John Goodman, Garrett Hedlund, F. Murray Abraham, Justin Timberlake, Ethan Phillips, Robin Bartlett Žanr: drama, crna komedija

10/10

ajnoviji hit braće Cohen prati tjedan dana u životu mladog folk pjevača koji nastoji uspjeti na sceni Greenwich Villagea 1961. godine. Llewyn Davis (Oscar Isaac) s gitarom u ruci našao se u hladnoj njujorškoj zimi te pred nizom naizgled nepremostivih prepreka, od kojih je neke sam stvorio. Pomažu mu prijatelji i stranci, a preživljava od onoga na što naiđe u nadi da će uspjeti na audiciji pred utjecajnim glazbenim producentom. Glazbu koja nas vodi u neko drugo vrijeme izvode Oscar Isaac, Justin Timberlake i Carey Mulligan te Marcus Mumford i Punch Brothers.

glavi Llewyna Davisa je filmska delicija kojem je u fokusu novo otkrivanje američke folk glazbe. Film je debelo inspiriran uličnim glazbenikom Daveom Van Ronkom kojega su za života zvali "gradonačelnikom MacDougalovo ulicom". Soundtrack brojnih generacija prati ovaj duboko inspirirajuće intonirani film braće Cohen. Oscar Isac kao Llewyn je iznino talentiran čovjek koji se strašću za stvaranje glazbe nosi s čudovištem glazbene industrije ali i s vlastitim demonima, odnosno samoubojsvom glazbenog partnera. Dok pjeva, gledatelj je vođen kroz zadimljene barove njujorškog West Villagea šezdesetih godina, te kroz džunglu malodušnosti i konfuzije u kojoj Llewyn živi. Potporanj glavnom liku, odnosno Oscaru Isaacu čini solidan glumački ansambl koji čine neki novopridošli u filmsku obitelj braće Coen članovi kao što je Justin Timberlake i veterani kao što je John Goodan. vaj film iznimnim ne čine samo izvrsni glumci i moćan stvaralački "brand" kao što su braća Coen. Glazba je ono fino vezivo koje čini dušu priče. Soundtrack je djelo T-Bone Burnetta i s pravom zauzima središte filma. Eliptičan način prepričavanja kojim se specifično služe braća Coen pridonosi dočaravanju vremena radnje i jalovost događaja kojima gledatelj svjedoči. Također su se pobrinuli da film ne bude sama tuga i jad. Njihova tipična crta humora prožima se kroz cijeli film što ga dodatno svrstava u obaveznu filmofilsku filmoteku svih ozbiljnijih zaljubljenika u sedmu umjetnost. "Ukoliko volite Coene ili pratite američku folk glazbu, ili ste čvrsto vezani uz ovaj specifični period povijesti kao i taj komad New Yorka, tada ovaj film potpuno pogađa notu." Anthony Lane, New Yorker

hifimedia #95

KOLUMNA: NEW YORK

QUANTUM DOTS, tehnologija koja obe ava piĹĄe: Danko Ĺ uvar

oĹĄ od poÄ?etka ponude televizora u boji (u SAD NTSC standard iz 1953, u Europi PAL iz 1962), tehnologija koja se koristila u komercijalnim, neprofesionalnim ekranima nije omoguÄ&#x2021;avala prikaz punog spektra boja koju je standard predviÄ&#x2018;ao. Fosfor (materijal nanesen na unutraĹĄnjosti ekrana, koji svijetli pod udarom elektrona iz katodne cijevi), a koji je omoguÄ&#x2021;avao skoro puni spektar boja bio je vrlo skup, ograniÄ?enog maksimalnog osvjetljenja i rezerviran samo za najbolje profesionalne monitore. Niti pojava HDTV nije u potpunosti rijeĹĄila problem potpuno vjernog prijenosa boja kod plazmi zbog toga ĹĄto one i dalje koriste fosfor za emitiranje svjetla, s joĹĄ uvijek istim problemom skupog "pravog" fosfora, a kod LCD-a zbog nedovoljno neutralnog bijelog izvora svjetla (backlight) koje se koristi kao pogonsko svjetlo za prolaz (filtriranje) kroz LCD modul ispred njega, koji kreira sliku u boji. Pojava nove tehnologije organskih LED dioda (OLED), koje direktno svijetle i kreiraju sliku bez pozadinskog pogonskog osvjetljenja, omoguÄ&#x2021;ila je puno bolji prijenos punog spektra boja, ali tehnologija je relativno problematiÄ?na i skupa kod proizvodnje veÄ&#x2021;ih, HDTV prikladnih displeja. Na primjer, za displej dijagonale 140 cm samo 10% proizvedenih panela je uspjeĹĄno, joĹĄ 20% proizvodnje se moĹže nekako zakrpiti doradom, a 70% je otpisano. OLED displeji na mobitelima i tabletima su lakĹĄi za proizvesti (i zato puno viĹĄe zastupljeni na trĹžiĹĄtu), ali i tu postoji odreÄ&#x2018;ena neizvjesnost oko njegove trajnosti, posebno plavog spektra. Isto tako, proizvoÄ&#x2018;aÄ?i su nevoljni odreÄ&#x2021;i se vrlo pouzdane i relativno jeftine LCD proizvodnje, koja se najlakĹĄe moĹže prilagoditi najraznolikijim zahtjevima na trĹžiĹĄtu. Niti pojava 3D televizora (koja baĹĄ i nije uspjela kako su se nadali proizvoÄ&#x2018;aÄ?i), niti novi Ultra HD standard nisu u LCD izdanju uspjeli ispuniti u potpunosti sadaĹĄnju HDTV specifikaciju, posebno kad se radi o rasponu kontrasta i potpunom i vjernom prijenosu spektra boja. Po miĹĄljenju jednog od vodeÄ&#x2021;ih struÄ?njaka na podruÄ?ju HDTV tehnologije i displeja (Joe Kane), Ultra HD neÄ&#x2021;e uspjeti na trĹžiĹĄtu ako se ne poboljĹĄaju i osnove samog displeja, posebno prijenos kontrasta i reprodukcija boje. U odnosu na tipiÄ?nu

www.technomarket.hr hi-fimedia #95

udaljenost od HDTV displeja u prosjeÄ?nom stanu, i veliÄ?inu displeja, poboljĹĄanja u pogledu kontrasta, boje i brzine prenoĹĄenja pokreta puno su znaÄ?ajnija nego sama rezolucija koju donosi Ultra HD, a za koju je potrebna Ä?esto neprirodno mala udaljenost od displeja (60 cm za dijagonalu displeja od 140 cm) da bi tu rezoluciju ljudsko oko uopÄ&#x2021;e moglo razluÄ?iti. Spas (Ä?ini se) dolazi od primjene nanotehnologije u proizvodnji displeja, u obliku minijaturnih poluvodiÄ?a zvanih "Quantum Dots". Ovi poluvodiÄ?i su u stvari minijaturni kristali, kreirani u laboratoriji, nevidljivi pod standar-

dnim mikroskopom i 10.000 puta su tanji od ljudske kose. BuduÄ&#x2021;i da su poluvodiÄ?i, mogu transformirati dolazeÄ&#x2021;u energiju, u ovom sluÄ?aju svjetlost, ovisno o svojoj veliÄ?ini i obliku. VeÄ&#x2021;i dots emitiraju duĹže svjetlosne valne duĹžine (crvena), srednji srednje valne duĹžine (zelena), a najmanji dots emitiraju (propuĹĄtaju) samo plavu boju. Quntum dots su nazvani zbog toga ĹĄto su toliko minijaturni da oponaĹĄaju neka mehaniÄ?ka svojstva iz kvantne teorije, eksiton-fononska interakcija odvija se u tri dimenzije, njihove elektronske osobine su negdje izmeÄ&#x2018;u ponaĹĄanja klasiÄ?nih poluvodiÄ?a i pojedinaÄ?nih molekula. Otkriveni su joĹĄ 1980. u laboratoriju Bell Labs, i njihova jedinstvena i glavna osobina (a za primjenu u displejima vrlo korisna) je sposobnost efikasnog (90%) emitiranja svjetla u vrlo uskom spektralnom rasponu, s jako izraĹženom i tankom linijom glavnog spektra, ĹĄto je vrlo pogodno za kreiranje vrlo izraĹženih pojedinaÄ?nih boja. U posljednjih nekoliko godina tehnologija je usavrĹĄena za primjenu u LCD displejima, za rjeĹĄavanje problema uglavnom neadekvatnog pogonskog osvjetljenja LCD ekrana. VeÄ&#x2021;i dio LCD displej osvjetljenja u danaĹĄnjoj praktiÄ?noj upotrebi (LED backlight) nije

u potpunosti bijelo svjetlo, ima previĹĄe plave i Ĺžute komponente, a premalo crvene i zelene. ProizvoÄ&#x2018;aÄ?i ovaj nedostatak kompenziraju jaÄ?im svjetlom (kako bi dobili dovoljno svjetline za puni spektar u crvenoj i zelenoj) i pritom rasipaju energiju u priguĹĄivanju prejakog dijela plavog spektra (jaÄ?e LCD filtriranje), ili koriĹĄtenjem boljeg svjetla (discrete RGB, ili moĹžda klasiÄ?ni CCFL), ĹĄto se pokazalo ili glomaznim, ili preskupim ili nedovoljno jakim. I tu do izraĹžaja dolaze quantum dots. Postavljenjem specijalno proizvedenog tankog sloja quantum dots izmeÄ&#x2018;u dva sloja optiÄ?ki transparentne PET folije (iznutra je presvuÄ?ena oksidno-polimerskom barijerom za zaĹĄtitu od prodora kisika i vlage), iznad LED izvora svjetla iza LCD displeja, samo svjetlo se moĹže precizno ugoditi pomoÄ&#x2021;u quantum dots da proizvede fino rasprĹĄeni bijeli spektar bilo koje temperature boje koju dizajner poĹželi. Displej se moĹže ugoditi za maksimalnu energetsku efikasnost, ili za maksimalnu vjernost boja, ili ugoditi prema sRGB ili Adobe kolor profilu, sve pomoÄ&#x2021;u koriĹĄtenja odgovarajuÄ&#x2021;ih quantum dots ovisno o namjeni. MoguÄ&#x2021;e je isto tako koristiti samo vrlo efikasni plavi LED backlight, i dobiti crvenu i zelenu komponentu koristeÄ&#x2021;i samo crvene i zelene quantum dots kao pretvaraÄ?e plavog svjetla u crvenu i zelenu komponentu, ostavljajuÄ&#x2021;i jedan dio plavog spektra nepromijenjen. Trenutno je udio displeja na trĹžiĹĄtu koji koriste quantum dots vrlo mali, koriste ga Kindle Fire HDX tablet, i od proĹĄle godine Sony u svojim Triluminos HDTV displejima, sa spektakularnim rezultatima. Po nekim predviÄ&#x2018;anjima, do 10% displeja 2020. godine koristit Ä&#x2021;e quantum dots tehnologiju. NajveÄ&#x2021;i udjel Ä&#x2021;e imati proizvoÄ&#x2018;aÄ?i iz Koreje (Samsung i LG veÄ&#x2021; rade na ovoj tehnologiji), ali i kineski TCL (treÄ&#x2021;i proizvoÄ&#x2018;aÄ? na svijetu po volumenu) koji najavljuje 140 cm quantum dot Ultra HD 4K displej za samo treÄ&#x2021;inu cijene ekvivalentnog OLED displeja (oko 3.500 dolara). Ova cijena je joĹĄ uvijek popriliÄ?no viĹĄa od 2.000 dolara, koliko danas koĹĄta prosjeÄ?ni 140 cm displej na trĹžiĹĄtu, ali Ä&#x2021;e pruĹžiti neusporedivo bolju kvalitetu slike. S obzirom na to da je do sada u ovoj godini u SAD-u prodano samo 10.000 OLED displeja veliÄ?ine 140 cm, postavlja se pitanje da li Ä&#x2021;e kupci uopÄ&#x2021;e mariti za novo poboljĹĄavanje kvalitete slike ili Ä&#x2021;e se zadovoljiti s poveÄ&#x2021;anjem rezolucije slike i pomodne zakrivljenosti displeja.

Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, Split, tel. 021/323 550, fax. 021/315 220 • info@mediaaudio.hr • www.mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Preradovićeva 8, Zagreb, tel. 01/485 4297; DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, tel. 021/380 117

Powerful & connected

Revolucija u dijeljenju sadržaja

YOUTUBE LOGO SPECS

PRINT main red

PMS 1815C

white

black

C0 M0 Y0 K0

C100 M100 Y100 K100

C0 M96 Y90 K2

SBX-N700 Speaker bar sustav

WHITE

on light backgrounds

standard

no gradients

C13 M96 Y81 K54

BLACK

Sada možete potpuno uživati u snažnom zvuku iz našeg revolucionarnog SBX-N700 zvučničkog sustava. Pojačat će zvuk vašeg TV-a bez zauzimanja dodatnog prostora. Bluetooth elegantni sustav pružit će vam bogate, čiste tonove, a pripadajući bežični subwoofer snažni prodorni bass. Na ovom sustavu možete bežično reproducirati vašu glazbu sa pametnog telefona, tableta ili bilo kojeg Bluetooth uređaja koji podržava takav prijenos. Pomoću ugrađenih Wi-Fi Direct, Miracast, YouTube „Send to TV“ i DLNA funkcija dijeljenje audiovizualnog sadržaja nikad nije bilo jednostavnije. Nova generacija umrežene AV zabave je konačno tu i dostupna je odmah.

www.pioneer.eu

on dark backgrounds

standard

gradient bottom

PMS 1795C

www.helikop.hr

DLNA i DLNA CERTIFIED su robne marke i/ili uslužne marke Digital Living Network Alliance. Ime i logo Bluetooth je registrirana robna marka u vlasništvu Bluetooth SIG inc. i svaka upotreba od strane Pioneer-a je licencirana. Wi-Fi Certified, Wi-Fi Direct i Miracast su robne marke Wi-Fi Alliance. YouTube je robna marka Google Inc.