hifimedia • 108 by hifimedia

PHILIPS 55 OLED 903

Prvi Philips TV s B&W zvukom

ARCAM

SA20

Uspješan povratak britanskog proizvođača na audio scenu

AVM

FILM

Prikaz: Paul Thomas Anderson i Stan Lee

#108 / 2018.

Hibridno pojačalo za slušalice

3.80 EUR

MUSICSTYLE

Razgovori: Johnny Marr (The Smiths), Brett Anderson (Suede) i Roy Hargrove Prikaz: Mark Knopfler i Earl Sweatshirt

PATHOS InPol Ear

30 KN

Luksuzni audio sustav “sve-u-jednom”

Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

OVATION CS 6.2

Hear it. Feel it. KOOPERACIJA

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

Okrupnjavanje proizvođača potrošačke elektronike pod "jedan krov" je evidentan trend posljednjih godina i on donosi mnoge pogodnosti, kako tehnološke tako i marketinške za same sudionike. Dijeljenje znanja i snage prepoznatljivosti brenda je vidljivo i u najnovijem slučaju suradnje globalnih tvrtki Philips i Bowers & Wilkins na razvoju zvučnika za nove Philips OLED televizore. Ova tehnološka simbioza jednih od vodećih proizvođača televizora i zvučnika je primjer i putokaz za budućnost u kojoj će se težiti racionalizaciji troškova razvoja novih tehnologija unutar jedne kompanije i poticati dijeljenje postojećih tehnologija među globalno snažnim tvrtkama koje su specijalizirane za određena tehnološka područja unutar zajednice proizvođača potrošačke elektronike. Analogiju vidimo u automobilskoj industriji gdje je čest primjer dijeljenja zajedničkog podvozja na kojem se grade različite karoserije i koncept završnog izgleda vozila. Ove smjernice budućeg razvoja i proizvodnje proizvoda za široku potrošnju će svakako podržati distributeri i njihovi dealeri jer jaki brendovi koji čine konačni proizvod jamče i sigurnu prodaju.

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Krunoslav Ćosić, Josip Crnički, Jagor Čakmak, SMS Deutsch, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Luka Kostić, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Sven Popović, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/hifimedia1 www.instagram.com/hifimedia https://issuu.com/hifi

Druga krajnost u industriji zabavne elektronike je high-end audio okruženje u kojem se i dalje zadržava pravo na izradu jedinstvenih, visokokvalitetnih proizvoda malih serija, ali i visokih cijena. To su sofisticirani AV sustavi koji svojom kvalitetnom reprodukcijom privlače zahtjevne kupce željne uživanja u ekskluzivitetu, neprestanom finom podešavanju i traženju njihovog idealnog sustava. Postupak koji najčešće za njih nikad nema kraja jer se kraj svjesno odgađa dok god je to ujedno i način života. "Tehnološko konzumiranje krajnosti" nas je ponukalo da u ovom izdanju časopisa zavirimo među neke takve "zabranjene" proizvode.

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Mičevečka ulica 7 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. Turntable: 01/2407 166Essential III

Bogatu godinu odličnih rock koncerata u Zagrebu završavamo objavljivanjem razgovora s nekim od protagonista – Brettom Andersonom (Suede) i Johnnyem Marrom (The Smiths). Ostajemo i dalje na tom glazbenom tragu s dugačkim popisom glazbenika koje ćemo ugostiti tijekom 2019. godine na našim stranicama.

HR mpc : 2.590,00 kn

NAKLADNIK Audio centar d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Do narednog susreta vam želim ugodno čitanje ovog izdanja.

www.project-audio.com Andrija Ćurković

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

Authorized Croation Distributor

Urednik

+385 21 323 550

www.mediaaudio.hr info@mediaaudio.hr

hifimedia #108

SADRŽAJ 46

Prikaz: Mark Knopfler Gitaristički heroj iz sjene

Razgovor: Brett Anderson Glas koji ne trpi usporedbe

Prikaz: Earl Sweatshirt Sazrijevanje hip hop wunderkinda

Razgovor: Roy Hargrove Umjetnikov duh umire kad izgubi znatiželju

58 Jazz recenzije 70 Rock recenzije

Film

Osvrt: Stan Lee Svatko može biti superheroj - Stan Lee i ostavšti na nade

Portret: Paul Thomas Anderson Savršena kontrola filmske forme

76 80

DVD/BD recenzije

Vijesti

6 TEHNO 84 Audio / Video

Testovi

Primare I15 Prisma Jednostavan i nenametljiv

AVM Ovation CS 6.2 Luksuzni audio sustav

Meitner MA-1 DAC Otporan na vrijeme

Pathos InPol Ear

Inpol i zvuk za pet i pol

Arcam SA20

Uspješan povratak britanskog proizvođača na audio scenu

Philips 55OLED 903 Prvi Philiips TV s B&W zvukom Polk Assist Komunikator

MusicStyle Razgovor: Johnny Marr Ikona Moderne britanske pop glazbe

hi-fimedia #108

VIJESTI

SAMSUNG NAJAVIO NOVU GENERACIJU TELEVIZORA - THE FRAME I SERIF TV

Za razliku od tradicionalnih televizora, kada se modeli iz serije The Frame 2019. ne koriste za reprodukciju televizijskog sadržaja, The Frame Art način rada na zaslonu "vrti" reprodukcije umjetničkih djela, što je u skladu s konceptom u kojem se veća pažnja posvetila dizajnu i u kojem se odigralo na estetsku kartu. Tu je i senzor osvjetljenja okvira koji prilagođava boje na zaslonu kako bi odgovarao ambijentalnoj svjetlosti prostorije i postigao zadovoljavajuće postavke za prikaz umjetničkih djela na zaslonu. Modeli nude QLED kvalitetu slike koja donosi dublje kontraste, dublje i tamnije crne boje te stopostotni volumen boja. Također, aplikacija The Frame’s Art Store nastavlja se širiti i dogovarati partnerstva s poznatim galerijama i muzejima nudeći više od 1.000 umjetničkih djela za reprodukciji. U Art Store nedavno su dodana remek-djela iz galerija Uffizi u Italiji, Muzeja Van Gogh u Nizozemskoj i Te Papa na Novom Zelandu. Za Smart TV aspekt

zadužen je Samsungova platforma Bixby. S druge strane, Serif TV serija razvijena je u suradnji s braćom Ronanom i Ervanom Bouroullecom iz Pariza, dva poznata industrijska dizajnera koji se bave dizajniranjem namještaja. Serif TV osvojio je nagradu iF Design Award 2016., Wallpaper Design Award 2016. u Velikoj Britaniji i Good Design Award 2016. u Japanu, što ga čini prvim Samsung televizorom koji je osvojio ova priznanja. I modeli ove serije posjeduju QLED tehnologiju. Ambient Mode način rada, nagrađivana značajka u Samsungovoj QLED liniji također je dodana na Serif TV kako bi se dobilo na funkcionalnosti. Ova značajka pruža informacije kao što su vijesti i ažuriranja vremenskih prilika, mogućnost prikaza slika i uklapanja u bilo koji životni prostor kad je televizor isključen. Serif TV model do sada su se mogli pronaći gotovo isključivo u trgovinama namještaja, ali će sada biti raspoloživi za kupnju i u trgovinama potrošačke elektronike. INFO: Samsung Hrvatska, www.samsung.com/hr

NADOGRADNJA POLK SIGNATURE E SERIJE ZVUČNIKA ZA EU KUPCE Američki proizvođač zvučnika Polk predstavio je novu E seriju za europsko tržište. Serija se sastoji od tri samostojeća modela: S60e, S55e, S50e. Dva centralna zvučnika za kućno kino: S20e, S15e, te za kraj tri mala zvučnika za smještaj na stalke: S20e, S15e i S10e. Nova serija ima unaprijeđene skretnice i zvučničke jedinice. Proizvođač navodi kako je zvuk posebno ugođen za tržište Velike Britanije i kontinentalne Europe. Polk Signature E serija je dostupna i na našem tržištu, a za detaljnije informacije i cijene kontaktirajte domaćeg distributera. INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

hi-fimedia #108

ONKYO JE INTEGRIRAO EARC I AMAZON MUSIC Japanski Onkyo je predstavio novu verziju softvera za svoje uređaje koji sada podržava eARC i Amazon Music. eARC je nastavak rada na Audio Return Channel tehnologiji koja omogućava transmisiju različitih audio signala poput LPCM, Dolby Digital i DTSa. Nova verzija Enhanced ARC pak omogućava slanje višekanalnih zvučnih zapisa poput Dolby Atmosa, DTS:X ili DTS-HD. Svi ovi zapisi šalju se preko samo jednog kabela koji povezuje Audio Video Receiver i TV. Svi uređaji koji su spojeni na TV mogu koristiti te mogućnosti za slanje podataka također. S novim firmwareom dolazi i podrška za Amazon Music service za slušanje glazbe na slijedećim uređajima: PR-RZ5100, TX-RZ3100, TX-RZ1100, TX-RZ830, TX-RZ820, TX-RZ730, TX-RZ720, TX-NR686, TX-NR676E, TX-NR575E, TX-NR474, TX-L50, BASE-V60, HT-S9800THX i LS7200. Ovaj glazbeni servis je dostupan postojećim korisnicima Amazon Prime usluge. U biblioteci Amazon Musica postoje preko dva milijuna glazbenih zapisa. INFO: Chipoteka, tel. 01 233 88 44, www.chipoteka.hr

SAMSUNG ŠIRI SVOJU HDR10+ TEHNOLOGIJU OBRADE SLIKE

LG PREDSTAVIO NOVE SOUNDBAR ZVUČNIKE Korejski LG Electronics (LG) najavljuje novu liniju soundbarova. Nove modele karakterizira funkcionalnost i elegantan, moderan dizajn, a uređaji donose novu razinu u kvaliteti zvuka zahvaljujući suradnji s britanskom audio kompanijom Meridian Audio - pionirima zvuka visoke razlučivosti (High-Resolution Audio), tvrde iz kompanije. Modeli SL9YG i SL10YG dobitnici su nagrade CES Innovation Award, dok se LG-ev premium model SL9 izdigao se iznad konkurencije u svojoj kategoriji i dobio priznanje Best of Innovation. S kompanijom Meridian LG je surađivao na sva tri model - SL10YG, SL9YG i SL8YG. Oslanjajući se na 25 godina iskustva u polju digitalne obrade signala, tehnologija Bass & Space kompanije Meridian popravlja zvučnu sliku i donosi snažniji bas. Koriste i tehnologiju Image Elevation koja je dizajnirana za podizanje zvučne slike i isporuku kinematografskog ambijenta uz snažan surround zvuk. Zbog mogućnosti pretvaranja dvokanalnog u višekanalni zvuk, bez stvaranja većih izobličenja i uz održavanje tonske ravnoteže,

Meridianova tehnologija Upmix poboljšava zvučno polje povećavajući jasnoću vokala i instrumenata. Sva tri modela soundbara podržavaju tehnologije Dolby Atmos i DTS:X. LG-eva nova linija soundbarova nudi i praktičnost pametne povezivosti umjetne inteligencije (AI) i prepoznavanje glasa s ugrađenom uslugom Google Assistant. Korisnici mogu kontrolirati svoj LG soundbar i dobiti informacije jednostavnom naredbom kao što je: „Hej Google, povećaj glasnoću" ili „Hej Google, koji je to izvođač?". LG-evi soundbarovi za 2019. imaju jednostavan, nenametljiv dizajn koji je usklađen sa stilom LG-evih OLED televizora. Sa 57 mm visine, LG SL9, može se instalirati u ravnini sa zidom kako bi se dobio jednostavan izgled i ušteda na prostoru. Integrirani žiroskopski senzor „osjeća" položaj proizvoda (je li pričvršćen na zid ili postavljen na ravnu površinu) te sukladno tome podešava usmjerenost zvuka. Cijene i dostupnost ovih soundbarova provjerite kod domaćih LG predstavnika. INFO: LG Electronics, www.lg.com/hr

Prošlog lipnja Samsung je najavio program certificiranja i logotipa HDR10+ u suradnji s kompanijama 20th Century Fox i Panasonic. HDR10+ je Samsungova tehnologija za obradu slike koja optimizira razinu svjetlosti i kontrast za svaku scenu. Sada je Samsung najavio ekspanziju svog HDR10+ ekosustava na 45 industrijskih partnera te izgradnju novog certifikacijskog centra u Kini čime će omogućiti korisnicima konzumaciju veće količine HDR10+ sadržaja. Ukratko, Rakuten TV, europska online usluga za streaming, počet će nuditi HDR10+ sadržaj u prvoj polovici 2019. godine. Jedan od najvećih OTT / VOD usluga u Istočnoj Europi, MEGOGO, trenutno pak dovršava proces licenciranja HDR10+. Usvajanjem HDR10+ MEGOGO planira distribuirati HDR10+ sadržaj na svojoj platformi te će on biti vidljiv na svim Samsung Smart TV uređajima. ARSPRO, sa sjedištem u Moskvi, još je jedan produkcijski studio koji je implementirao HDR10+ tehnologiju - uspješno je izvršen

remastering prvih nekoliko serija programiranja u HDR10+. Također, u prosincu 2018. godine najveći ruski OTT / VOD servis predstavio je pet europskih serija u HDR10+ korisnicima Samsung Smart TV-a, po prvi put u Rusiji i Istočnoj Europi. Do sada su ovu tehnologiju uspješno integrirali u svoju produkciju i neki globalni igraći kao što su tvrtke Amazon (usluga video streaminga i podrška HDR10+ u Amazon Fire TV 4K sticku) te Warner Bros. Home Entertainment s više od 70 naslova koji su snimljeni do sada i koji podržavaju ovu tehnologiju. Samsung je sklopio partnerstva i s nekim od proizvođača pametnih čipova. Qualcomm, američki proizvođač poluvodiča i telekomunikacijske opreme i član saveza HDR10 +, nedavno je objavio da će HDR10+ biti podržan na novom čipsetu Snapdragon 855. Arm, vodeća britanska tvrtka za inovacije u mobilnoj tehnologiji koja je uspješno surađivala sa sustavom Samsung LSI, također će se pridružiti mreži HDR10+. Dodajmo i kako Samsung s TIRT-om, nacionalnim centrom za testiranje i inspekciju kineske potrošačke elektronike, počinje gradnju novog HDR10+ centra u Kini. Centar je osmišljen kako bi pomogao kineskim proizvođačima televizije, uključujući Hisense, TCL i Konku, da pristupe postupku certifikacije i time ubrzaju širenje ekosustava HDR10+. Centar u Kini otvara se nakon certifikacijskih centara izgrađenih u Koreji, Japanu i SAD-u prošle godine. INFO: www.samsung.com

hifimedia #108

VIJESTI

PIONEER UDP-LX500 UNIVERSAL DISC PLAYER

U vrijeme sve većeg interesa za streamanje video sadržaja Pioneer je predstavio svoj novi univerzalni player koji može čitati sve oblike diskova: CD, SACD, DVD, BD, Ultra HD Blu-ray i podržava HDR10/ Dolby Vision. Na tržištu nema puno ovakvih uređaja pa će vjerojatno zainteresirati i mnoge ljubitelje glazbe koji posjeduju veliku kolekciju upravo na takvim, "tvrdim" medijima. Uz reprodukciju zapisa navedenih diskova, glazba se može reproducirati i s USB medija.

Od izlaza posjeduje dva HDMI-a, analogni RCA, optički i koaksijalni digitalni out. Lista specifikacija ovog uređaja je impresivna, a zanimljivo je kako može služiti kao centralno mjesto za diktiranje takta (PQLS – Precision Quartz Lock System) u sustavu kompatibilnog AV receiver kako bi se smanjili vremenski pomaci (jitter) koji znatno degradiraju zvuk. Dimenzije playera su 435 x 118 x 337 mm (ŠxVxD), masa 10,3 kg, cijenu oko 1.000 eura. Za dobavljivost i cijenu na našem tržištu kontaktirajte domaćeg distributera. INFO: Helikop, Tel. 01 4876 053, www.helikop.hr

PORAST PRODAJE 4K BLU-RAY DISKOVA S ponudom od oko 330 filmskih naslova u UHD Blu-Ray formatu, prodaja 4K diskova dobacila je do brojke od 13 %, moglo se pročitati u nedavnom istraživanju tržišta koje je proveo BASE (British Association for Screen Entertainment). Nema sumnje kako je uspjeh formata tijesno povezan s većom dostupnošću 4K televizora i 4K Blu-ray playera, što je proces koji traje još od 2017. godine. Međutim, konkurencija se zaoštrava, dovoljno je baciti pogleda na platforme kao što su Apple iTunes ili Rakuten putem kojih korisnici mogu posuđivati ili kupovati 4K filmove po nižim cijenama. Prodaja i posuđivanje filmova u digitalnom obliku porasla je na 36 %, dok na prodaju filmova u fizičkom obliku i dalje otpada najveći dio kolača, odnosno 59 %. I to unatoč tome što maloprodajna cijena Blu-ray diska na godišnjoj razini u prosjeku raste za pet posto. Što se tiče samih naslova, najbolje kotiraju audiovizualni spektakli kao što su "Blade Runner 2049" ili "Ready One Player". Najprodavaniji naslov je "Deadpool 2, Mission: Impossible – Fallout and The Greatest Showman".

Q ACOUSTICS IMA NOVOG DISTRIBUTERA U HRVATSKOJ Popularni britanski proizvođač zvučnika Q Acoustics od nedavno ima novog distributera na našem tržištu. Tvrtka je osnovana 2006. godine, ali u svojoj, relativno kratkoj povijesti osvajala je brojne nagrade uz uvođenje brojnih inovacija u akustički i industrijski dizajn svojih proizvoda. Od samog osnutka, tvrtka je razvoj uspješnog branda u klasi podredila visokim performansama i inovativnom dizajnu zvučnika po pristupačnim cijenama. Takav fokus na razvoju tvrtke doveo je do izuzetnog uspjeha Q Acoustics zvučnika. Njihova zadnja uspješnica su zvučnici iz serije 3000i. Serija se sastoji od sljedećih modela: 3010i (1.990 kn/par) i 3020i (2.400 kn/par) su kompaktni bookshelf zvučnici koji se mogu postaviti na policu ili montirati na zid (pomoću zidnog nosača i stalka), zatim samostojeći zvučnik 3050i (5.990 kn/par), te 3090Ci (1.490 kn/kom) centralni zvučnik za sustave kućnog kina. Dostupan je i subwoofer 3060S (2.990 kn/ kom) za reprodukciju dubokog basa u kućnom kinu ili stereo sustavu. Cijela

hi-fimedia #108

Q Acoustics 3000i serija ima potpuno nova, estetski atraktivna kućišta te nudi i nove suvremene završne obrade: Graphite Grey, English Walnut, Carbon Black, Arctic

White. U sljedećem izdanju časopisa objavit ćemo test njihovog većeg bookshelf zvučnika, model 3020i. INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

OVLAÅ TENI UVOZNIK ZA REPUBLIKU HRVATSKU: Z-EL D.O.O.

www.chipoteka.hr

VIJESTI

IMAX POBOLJŠANJA OD SADA I NA ARCAM AV RECEIVERIMA

Arcam je najavio svoje partnerstvo u programu IMAX Enhanced, novom programu certificiranja i licenciranja koji kombinira svoje proizvode s IMAX digitalno obnovljenim 4K HDR sadržajem i DTS audio tehnologijama. Kao jedan od prvih kori-

snika ovog programa, Arcam će ponuditi liniju IMAX Enhanced AV prijemnika koji će korisnicima omogućiti da iskuse IMAX višekanalni zvuk kojeg isporučuje DTS. Najavljeni modeli AV receivera s IMAX Enhance podrškom su AVR390, AVR550,

AVR850 i AV860. Da bi postali IMAX Enhanced-certificirani, proizvođači potrošačke elektronike moraju udovoljavati strogim standardima izvedbe, koje je postavila komisija za certificiranje sastavljena od inženjera IMAX-a i DTS-a te vodećih tehničkih stručnjaka iz Hollywooda. Arcamovi IMAX Enhanced AV prijemnici imaju DTS: X dekodiranje koje je optimizirano za ispravno reproduciranje punog dinamičkog raspona IMAX višekanalnog kino zvuka dostupnih u IMAX Enhanced sadržaju. Ovaj poseban IMAX audio mix preveden je za mogućnost reprodukcije u okruženju kućnog kina i isporučuje se isključivo pomoću posebne varijante DTS: X kodek tehnologije koja pruža IMAX doživljaj zvuka u kući. INFO: Media audio, tel. 021 323 550, www.hifimedia.hr

FURUTECH IMA NOVU COPLAND CTA 408 ANTISTATIČKU ČETKU INTEGRIRANO POJAČALO Uklanjanje elektrostatičkog naboja iz audio i AV medija je nešto što često muči audiofile u potrazi za vrhunskom reprodukcijom zvuka. Poznato je da zvuk na statički nabijenim medijima imaju tendenciju da postanu zamagljeni i, u slučaju vinila, bilo kakve ogrebotine će generirati dodatni šum zbog iskri uzrokovanih statičkim nabojem. Japanska tvrtka Furutech je doskočila tom problem izradom posebnog kista. Furutech ASB-1 je jednostavan za korištenje i učinkovito uklanja neželjeni statički naboj iz gotovo bilo čega - od CD-ova i vinilnih ploča do objektiva fotoaparata. Nova ASB-1 antistatička četka stvorena je posebno za audio i AV aplikacije te sadrži jedinstveni materijal, COREBRID ™ B, koje je razvila tvrtka Mitsubishi. Jezgra vlakana je izrađena od visoko provodljivih čestica na bazi ugljika. Dok standardne antistatičke četke privlače statički naboj da se on drži na površini vlakana (gdje se potencijalno mogu isprazniti natrag na vaš medij), ASB-1 provodi statički naboj kroz jezgru vlakana za učinkovitiji rezultat. Statički naboj je zarobljen i prisiljen na tlo. Površina COREBRID vlakana je jak vanjski omotač otporan na habanje, što ih čini iznimno izdržljivima, što ASB-1 omogućuje stalno korištenje bez trošenja ili oštećenja posebne vodljive jezgre. Cijena ove antistatičke četke iznosi 140 funti. INFO: Dacco, tel. 01 245 6666, www.dacco.hr

hi-fimedia #108

Danski Copland predstavio je prvi novi proizvod nakon 2016. godine. Novi model nazvan CTA 408 je cijevno integrirano pojačalo bazirano na KT150 izlaznim cijevima (4x), a potporu cijevima u pretpojačivačkom stupnju čine MOSFET-ovi. Brojne individualne napajačke grane, konstruirane su kako bi pružile nesmetano i konstatno napajanje ulaznom stupnju, bez fluktuacija napona i vraćanja nepoželjnih smetnji u strujnu mrežu. CTA 408 daje maksimalnih 75W snage pri 8 Ohma. Naravno u samo pojačalo su ugrađene sve tehnologije koje

je Copland razvijao godinama. Kako bi pojačalo bilo prihvatljivije današnjim korisnicima napravljen je novi sustav za paljenje cijevi kako bi im se produžio životni vijek do čak 4.000 radnih sati. U ovaj proizvod je ugrađeno gramofonsko predpojačalo (MM i MC) i pojačalo za slušalice izvedeno u A klasi. Ova kombinacija moderne i klasične tehnologije je upakirana u diskretno i kvalitetno kućište dimenzija 435 x 220 x 460 mm (ŠxVxD) i mase 26 kg, a dostupno je po cijena od 6.398 funti. INFO: Copland, www.copland.dk

Iznimne performanse. Iznimno tanki dizajn. NOVO

BOSE SOUNDBAR 500 Bose Soundbar 500 treba se čuti, a ne vidjeti. Njegov tanki oblik nenametljivo naliježe ispod ekrana, a moćna akustika ispunjava prostoriju zvukom.

VIJESTI

DYNAUDIO EVOKE SERIJA ZVUČNIKA Novu seriju zvučnika imena Evoke ima danski proizvođač Dynaudio. Sudeći prema promotivnim materijalima kompanije, veći broj tehnologija iz najskupljih serija integriran je i u modele iz ove serije, ali sada po pristupačnijoj cijeni. Na primjer, korišteni visokotonac premjšten je iz Confidence serije, odnosno modela Special Forty, kojeg smo već imali prilike testirati u našem časopisu (u broju 103.) Unutar visokotonca nalazi se komponenta pod nazivom Hexis. To je unutarnja kupola koja oblikuje protok zraka za uglađivanje frekvencijskog odziva i eliminiranje neželjenih rezonanci koje mogu utjecati na reprodukciju. Tu su i originalne Dynaudio bas jedinice, imena Esotec+ i napravljene od materijala razvijenog unutar kompanije. Jedinice pokreće novi magnetski sustav Ferrite+ koji je zaslužan za veću osjetljivost, poboljšanu rezoluciju detalja i prirodniji, dinamičniji odziv, tvrde iz kompanije. U ponudi su dva samostojeća modela (Evoke 30 i Evoke 50), dva manja zvučnika za na stalke (Evoke 10, Evoke 20) i za centralni kanal u sustavu kućnog kina (Evoke 25c). Informacije, cijene i mogućnost demonstracije ovih zvučnika potražite kod domaćeg distributera. INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

PRISTUPAČNA PRO-JECT BOX E-SERIJA Tvrtka Pro-ject preporod je vinila odlučila slijediti tako da kupcima ponudi pristupačnija rješenja za kombiniranje analognih i digitalnih izvora. E-serija sastoji se od dva izvora (DAC Box E i Bluetooth Box E), tri gramofonska pretpojačala (Phono Box E, Optical Box E Phono, Phono Box E BT) i univerzalnog daljinskog upravljača za Box Design uređaje (Control IT). Phono Box E (559 kn) je gramofonsko pretpojačalo za hi-fi sustave s pojačalima koja nemaju zaseban gramofonski ulaz. Phono Box E podržava MM zvučnice i pruža audiofilsko iskustvo po pristupačnijoj cijeni. Napredni sklopovi i SMD dizajn omogućavaju da se razina zvuka i distorzija održava na vrlo niskoj razini, a ugrađena unutarnja zaštita i vanjsko DC napajanje smanjuju rizik od vanjskih interferencija pa se maleno kućište uređaja može smjestiti u blizinu gramofona. Ulazi i izlazi su pozlaćeni kako bi se održala kvaliteta zvuka. Phono Box E moguće je i jednostavno spojiti na linijski ulaz pojačala (AUX itd.). Phono Box E BT (949

hi-fimedia #108

kn) i Optical Box E Phono (949 kn) imaju za cilj jednostavno povezivanje gramofona i digitalnih sustava. Phono Box E BT prenosi bilo koji izvorni signal, uključujući i onaj s gramofona s MM zvučnicom, na Bluetooth zvučnike ili slušalice u dometu od 10 m od uređaja. Optical Box E Phono ima optički izlaz za reprodukciju vinila ili izvora spojenog preko soundbara ili soundbasea. Podržavaju RCA ulaze i 3,5 mm izlaz i mogu istovremeno slati signale preko analognih i digitalnih izlaza. Bluetooth Box E (639 kn) predstavlja učinkovito rješenje za bežični streaming preko Bluetooth-a. Pored standardnih SBC kodeka, uređaj podržava i audiofilski aptX koji ima kvalitetu na razini CD-a. Uparivanje s mobilnim uređajima je brzo, a raspon dosega je do 10 m. Može se

memorirati do 8 različitih pametnih telefona i tableta. Fleksibilnost omogućavaju analogno i digitalno spajanje na pojačalo ili vanjski D/A pretvarač. Entry-level DAC Box E (799) je dobro rješenje za digitalne izvore. Koristi optičke i koaksijalne spojeve i podržava HD rezoluciju do 24/192 kHz. Unatoč cijeni, sadrži solidne komponente i zgodan je dodatak za bestbuy CD playere i slične uređaje. Konstrukcija audio spojeva je linearna, s niskom izlaznom impedancijom, čime se izbjegavaju negativne interferencije s kabelima ili pretpojačalom. E-seriju upotpunjuje Control IT (249 kn), allin-one daljinski upravljač, preko kojeg možete upravljati svim funkcijama Box Design uređaja. INFO: Media audio, tel. 021 323 550, www.hifimedia.hr

VIJESTI

AYRE SERIJA 8 Američka tvrtka Ayre ima u ponudi novu pristupačnu seriju 8. Pristupačno za njih i za vas ne mora značiti istu stvar pa samo da znate da se prvi model u seriji, 100 vatno integrirano pojačalo sa širokim dijapazonom opcija i ulaza prodaje po cijenama koje variraju od 52.000 kn za osnovni model koji ima samo analogne ulaze, preko baznog digitalnog modela s osnovnim SPDIF ulazima za 60.000 kn do najskupljeg po cijeni od 67.000 kn, koji povrh rečenog sadrži i Ethernet i asinkroni

USB ulaz. Kako smo kod Ayrea već i navikli, vrhunske performanse i audiofilski zvuk obećani su na svakom koraku, a kako

AUDIOVECTOR QR 5 Glavna misao vodilja koju danski Audiovector inkorporira u svoje proizvode pa tako i u QR seriju oduvijek jest ponuditi najnapredniju tehnologiju u savršeno obrađenom i kompaktnom high-end paketu. Zvuk takvog paketa treba biti snažan i istančan, dinamičan, ugodan i detaljan, prilagođen svim glazbenim žanrovima. U Audiovectoru su uvjereni kako se QR 5 samostojeći zvučnik odlično filozofijom uklapa u ova nastojanja, dok će se vanjštinom uklopiti u bilo koji interijer, bez obzira na stil. QR 5 je trenutno najveći zvučnik QR serije i vodeći model. QR 5 savršeno se slaže s drugim modelima iz serije: ako dodate QR Sub, detaljni QR Center i praktični QR Wall, možete sastaviti moćno kućno kino. Prednja ploča je izrađena od jednog komada Aerospace Grade aluminija te precizno obrađena, izbrušena i eloksirana do sive boje Tungsten Titanium. Na ploči se, ispred Gold Leaf Air Motion trakastog visokotonca nalazi disperzijska mreža odnosno S-Stop filter, inspirirana onim koje nalazimo ispred studijskih mikrofona, kao bi se umanjila pojava nezgodnog šuškanja

hi-fimedia #108

sibilanata. Ugrađeni konusni driveri promjera 6" (15 cm) driveri postižu uniformno, klipno kretanje membrana kroz nekoliko oktava, bez izobličenja koje nalazimo npr. kod drivera od aluminija/ dijamanta. Rezultat je toplina, preciznost i detaljnost izvedbe, bez gubitaka na dinamici i muzikalnosti. Na temelju iskustva u izradi čvrstih, laganih i zvučno neutralnih membrana za modele serija SR i R, oblikovana je nova sendvič membrana za ovu seriju. Čvrstoća Aero Space Grade aluminija kombinirana je s prigušnim značajkama mekših materijala. Rezultat je neutralna membrana od 3-slojnog sendviča s vrlo niskim distorzijama. Zvučnik je moguće naručiti u finišu klavirskog laka, tamnog oraha ili bijeli. Dimenzije pojedine kutije su 105,7 x 21 x 27 cm, masa 22,9 kg. Zvučnik može prenijeti frekvencije u rasponu od 25 Hz do 45 kHz, a unatoč nominalnoj impedanciji od 4 Ohma, pretpostavljamo da ipak neće biti prevelik teret za pojačalo, s obzirom na osjetljivost od 91 dB (2,83 V, 1 m). INFO: Media audio, tel. 021 323 550, www.hifimedia.hr

bi se to obećanje i ostvarilo i u modelu EX-8 nalazimo poslastice poput potpuno balansiranog ustroja bez negativne povratne veze Equilock stupanj pojačanja, VGT kontrolu glasnoće i asinkrono SPDIF sučelje, preuzeto iz skupljih serija R i 5. Ovisno o kupljenom sadržaju, pojačalo ima 3 analogna (od kojih jedan balansirani) i 6 digitalnih ulaza (Ethernet, USB, AES/ EBU, S/PDIF i dva Toslinka). S instaliranim Ethernet modulom podržava Roon a tvornički je konfigurirano za strimanje glazbe sa Spotifya, Qobuza i Tidal. Još bolje: pojačalo je predviđeno i za buduća unaprjeđenja, dodatke i poboljšanja. Ugrađeno je i pojačalo za slušalice. INFO: Media audio, tel. 021 323 550, www.hifimedia.hr

VIJESTI

METAXAX T-RX MAGNETOFON NAPOKON KREĆE U PROIZVODNJU Već smo pisali o najavama Kostasa Metaxasa i njegovom magnetofonu, koji bi trebao predstavljati ultimativni "kolutaški" stroj za realistično snimanje i

reprodukciju glazbenog sadržaja. Učeći na pokušajima, promašajima i na dobroj praksi dosadašnjih sličnih uređaja, Metaxas koristi sve prednosti suvremene tehnologije i proizvodnih procesa koji doprinose unaprijeđenim karakteristikama vitalnih dijelova magnetofona, prije svega motora. Spojivši ih s rigidnim kućištima Metaxas je pokušao stvoriti značajno unaprijeđene verzije relikata prošlosti, koji i danas zvuče očaravajuće. Prve isporuke kreću u ožujku 2019. godine a demonstracija za širu javnost najavljena je za high-end sajam u Münchenu, u svibnju 2019. godine. INFO: Metaxas & Sins, www.metaxas.com

PIONEER NADOGRADIO MREŽNE PLAYERE S MQA I TIDAL MASTERS PODRŠKOM Krajem 2018. godine tvrtka Pioneer je predstavila novu verziju softwarea za svoje mrežne reproduktore koji sada mogu reproducirati MQA (Master Quality Authenticated) format i podršku za Tidal Masters servis. Ovu novu verziju softvera su dobili modeli: N-70AE, N-50AE i NC-50DAB. MQA softver je postao popularan zbog mogućnosti kompresije bez gubitaka koja je dovoljno velika da se može koristiti u streaming servisima. Tidal Master servis upravo i koristi MQA tip zapisa. INFO: Helikop, Tel. 01 4876 053, www.helikop.hr

VPI HW-40 JUBILARNI GRAMOFON Američki proizvođač analognih gramofona VPI predstavio je posebni model gramofona s kojim obilježava svoju četrdesetu obljetnicu postojanja. Izgled gramofona je namjerno u stilu prvih gramofona tog proizvođača ali sa mnogim modernim obilježjima. Kućište, prednja i stražnja stranica gramofona su izrađene od aluminija a bočne stranice su drvene. Gramofon je baziran na direktnom pogonu, s motorom čiji su elementi izrađeni od punog bakra. Efikasnost motora je 93%,a zakretni moment takav da tanjur mase cca 13 kg do radne brzine ubrzava za 1 sekundu, nakon čega kontrolni sklop kontrolira njegovu brzinu vrtnje temeljem 2.500 informacija po jednom okretu. Nova verzija 12"

hi-fimedia #108

ručke je napravljena 3D printanjem. Cijena nije baš mala i iznosi 15.000 američkih dolara.

INFO: Intek, tel. +386 1 2322 000, www.intek-hifi.com

OLED+ 903

Postoji OLED, a postoji i OLED+

Bowers & Wilkins, zvučna perfekcija za Philipsov OLED televizor. Druga generacija slikovnog procesora P5 za najrealističniju sliku do sad. Sjaj Ambilighta koji prenosi akciju izvan okvira

Razlika je stvarna. www.philips.hr/oled

VIJESTI

MAGICO ZVUČNICI DOSTUPNI U HRVATSKOJ I SLOVENIJI

Magico A3

Magico S1 Mk II

Američka tvrtka Magico na tržištu prestižnih zvučnika pojavila se prije nešto više od desetak godina, nastojeći redefinirati suvremeno poimanje i dizajn zvučnika. Alon Wolf, njihov konstruktor i dizajner, nastoji se približiti nedostižnom savršenstvu reproduciranog zvuka. Od početne zamisli do izvedbe, Magico zvučnici izrađuju se uz pomoć najsuvremenijih metoda računalnog modeliranja, precizne analize koja se izvodi u stvarnom vremenu i vrhunskih CAD zvučnih simulatora i emulatora. Od izvornog Mini modela iz 2006. Magico je prešao put od titan drivera i kućišta od brezinog drva, preko Nanotech drivera od karbonskih vlakana, visokotonaca od berilija i masivnih aluminijskih kućišta pa sve do M serije izrađene na platformi od grafenskih drivera, visokotonaca od berilija s dijamantnom presvlakom i kućišta izrađenih od kombinacije karbonskih vlakana i aluminija. Ono što se kroz povijest Magica nije mijenjalo jest Wolfova potraga za savršenstvom. Taj "savršeni" zvuk je oduvijek usmjeren ka potpunoj eliminaciji izobličenja: sve inovacije u izradi rezultirale su mjerljivim smanjenima šuma (iz drivera, skretnica i kabineta) i povećanjem razine rezolucije i transparentnosti. Njihov

hi-fimedia #108

savršeni zvučnik je ‘ne-zvučnik’, zvuka čistog i neobojenog, ultra-transparentnog i ultraneutralnog zvuka koji otkriva baš sve. Magico je namijenjen onima koji ne traže tople i sirupaste zvučnike koji će skriti mane izvora. U ponudi domaćeg distributera naći će se četiri modela zvučnika (A3, S1MkII, S3 MkII i M3). Donosimo njihov pregled karakteristika i cijena s izuzetkom modela M3 koji je za sada dobavljiv samo na upit. A3 je zvučnik koji je u okvirima Magica, nešto bliži široj publici, iako donosi niz tehnoloških rješenja koja su do sada bila nedostupna u ovom cjenovnom razredu. Kućište s aluminijskim skeletonom, visokotonac od berilija, karbonske nano-grafenske kupole, neodimijski pogonski sustav i eliptična skretnica zajedno čine zvučnik koji bez kompromisa može nositi ime Magico. Kućište je izrađeno od aluminija klase 6061 T6 i sadrži unutrašnju rešetkastu strukturu koja povećava čvrstoću i masu kućišta. Kalibrirano pod-kućište predstavlja optimalno okruženje za srednjetonski driver, tako da isti funkcionira bez neželjenog tlaka koji unutar kutije proizvodi bas driver. Visokotonsko područje širokog je raspona zahvaljujući novom dizajnu dijafragme visokotonca od berilija, s optimiziranom površinom kupole (28 mm), inovaciji preuzetoj iz platforme M-Projecta. Konusi srednjetonskih drivera (6") su izrađeni od Multi-Wall karbonskih vlakana i sloja XG nanografena s optimalnim omjerom čvrstoće i mase te prigušnim karakteristikama. Sam konstruktor Alon Wolf za ovaj model tvrdi kako je sebi postavio ogroman izazov – zadržati sve temeljne karakteristike Magico zvučnika za veleprodajnu cijenu manju od 10.000 $. (cijena: 94.900 kn/par). S1 Mk II je redizajnirana verzija osnovnog S1 modela, s elementima najnovijih inženjerskih dostignuća. Dizajnerska platforma S1 Mk II sadrži osnovne tehnologije koje su jedinstvene za Magico – aluminijsko kućište i zaštićeni dizajn drivera. Integrirano kućište S1 Mk II sastoji se od jednog komada ekstrudiranog aluminija debljine 3/8" i promjera 12" (30 cm). Vitko kućište je interno učvršćeno novom inovativnom tehnikom pričvršćivanja, uz korištenje naprednih materijala za prigušivanje i ljepila koja smanjuju rezonancije i povećavaju strukturnu stabilnost. Masivna gornja ploča obrađena je u elegantan 3D konveksni oblik kako bi se smanjila difrakcija oko kućišta i

Magico S3 Mk II

pojava stojnih valova. Detaljnost visokih tonova pruža 1" visokotonac s membranom od berilija i s dijamantnom presvlakom. Performanse srednjeg spektra osigurava 7" bas/srednjetonac od karbonskih nanocijevi i nanografena – kombinacija koja je 20% lakša i 300% tvrđa od materijala koji se koristi u izvornom S1. Novi neodimijski pogon značajno povećava učinkovitost rada S1 MkII. S1 Mk II dostupan je u dvije verzije finiša: M-Cast i luksuzni M-Coat. (cijena: 159.900 kn/par) S3 Mk II je model pozicioniran između S1 Mk II i S5 Mk II, s tim da ima sve napredne dizajnerske elemente modela S-serije Mk II, uključujući novi 9" bas driver s najnižim izmjerenim vrijednostima distorzija, nastao primjenom rješenja iz ograničene serije M-Project. Detaljnost visokih tonova pruža 1" visokotonac s membranom od berilija s dijamantnom presvlakom. Novo aluminijsko kućište za magnetni sklop smanjuje ukupne rezonancije i poboljšava izolacijska svojstva sklopa visokotonca. Zvučna zavojnica omogućava niske razine izobličenja i optimalne rezne frekvencije koje poboljšavaju integraciju drivera sa srednjetonskim driverom. Izvanrednu reprodukciju u srednjem spektru osigurava 7" mid-bas driver od karbonskih vlakana i sloja XG nanografena. Pod-kućište izrađeno od posebnog polimernog materijala čini optimalnu okolinu za rad srednjetonca. Za najdublje područje zaduženi su novi 9-inčni Magico bas driveri, a moćni magnetski sklop kontrolira 5" titrajnu zavojnicu od čistog titana koja ima linearni pomak od ½"i pruža čistu i neizobličenu razinu zvučnog tlaka do 112 dB @ 50Hz / 1 metar. Integrirano kućište S3 Mk II sastoji se od jednog komada ekstrudiranog aluminija debljine 3/8" i promjera 12". Sva četiri drivera S3 Mk II akustički su integrirana pomoću Magico Elliptical Symmetry Crossover ustroja, uz korištenje najsuvremenijih komponenti tvrtke Mundorf iz Njemačke. (cijena: 279.900 kn/par). Ovlašteni distributer je splitska tvrtka Media audio, a službena hrvatska premijera očekuje sa na zagrebačkom AV sajmu u Sheraton Zagreb hotelu od 6. - 7. travnja 2019. godine. INFO: Media audio, tel. 021 323 550, www.hifimedia.hr

CelovĹĄka 172, Ljubljana, Slovenija tel.: +386 41 775 119, www.canyonaudio.si

hifimedia #108 #107

19 9

TEST PRIMARE I15 PRISMA

JEDNOSTAVAN I NENAMETLJIV piše: Jagor Čakmak

animljivo je pratiti kako se neke tvrtke pozicioniraju na tržištu. Primare se uvijek držao vrlo jednostavnog i nenametljivog dizajna, ali s ugrađenom tehnologijom koja je uvijek pratila najmodernije trendove u industriji. Za ovaj broj donosimo test modela I15 Prisma koji u jednom kućištu objedinjuje sve elemente potrebne za jedan audio sustav. Vama preostaje samo spojiti zvučnike. Primare dolazi iz Švedske, a njihov slogan je “Zvuk i vizija Skandinavije”. Dovoljno je samo pogledati ovaj uređaj i odmah postaje jasno zašto su u Primareu osmislili upravo taj slogan. Uređaj je

hi-fimedia #108

Na I15 zapravo možete spojiti gotovo sve vam padne na pamet, osim gramofona za kojeg će ipak trebati dodatno vanjsko pretpojačalo vrlo vnog dizajna, a kvalitetne izrade. S prednje strane nalaze se svega četiri tipke. Jedna služi za paljenje uređaja, jedna za izbor ulaza te dvije za kontrolu glasnoće. Sve ostale kontrole dostupne su na daljinskom upravljaču ili putem aplikacije za pametni telefon. I15 je pravi predstavnik nove generacija audio uređaja. Pojačalo je izvedeno u D klasi što omogućava vrlo veliku efikasnost i malo zagrijavanje uz maksimalnu snagu od 60 W pri 8 Ohma. Digitalno analogni pretvarač je

vrhunskih specifikacija te omogućava maksimalnih 32 bita po uzorku s maksimalnom frekvencijom od 768 kHz za PCM signal te 256/11.2 MHz za DSD signal. Stražnja strana nudi mnoštvo priključaka. Tri optička digitalna ulaza, jedan koaksijalni digitalni ulaz, bežični i žični pristup na Ethernet mrežu, USB ulaz sa spajanje računala te dva analogna ulaza. Na I15 zapravo možete spojiti gotovo sve vam padne na pamet, osim gramofona za kojeg će ipak trebati dodatno vanjsko pret-

pojačalo. Unatoč svoj sili ugrađenih tehnologija I15 je zapravo malen uređaj dimenzija 350 x 329 x 73 mm. Putem aplikacije za pametni telefon mogu se konfiguriraju mrežne lokacije na kojima je pohranjena glazba te različiti streaming servisi. Od streaming tehnologija i servisa I15 podržava: Bluetooth, AirPlay, Chromecast, Spotify Connect, Tidal i Roon playere. Aplikacija je korektno napravljena i jednostavno ju je koristiti. Minus u korištenju ovog uređaja je u tome što streaming servisi Spotify Connect i Tidal nisu službeno dostupni u Hrvatskoj. Taj nedostatak itekako smanjuje upotrebljivost uređaja, kako Primarea I15, tako i bilo kojeg drugog uređaja koji svoju tržišnu poziciju bazi-

ra na integraciji sa streaming servisima. S druge strane, sve mogućnosti reprodukcije glazbe s lokalnih izvora funkcioniraju besprijekorno.

Zvuk

Zvuk koji je dopirao iz zvučnika spojenih na I15 Prismu bio je u prvom redu usklađen kroz cijeli spektar. Nije bilo izdizanja pojedinog dijela spektra, reprodukcija bubnjeva na uobičajenoj testnoj glazbi s albuma Time Out, Davea Brubecka bila je nevjerojatno brza i precizna. Prostora ima dovoljno, ali u usporedbi s Arcamom kojeg smo također testirali u ovom broju, ipak nešto manje. I15 se jako dobro snalazi s glazbom koja zahtjeva brze dinamičke uzlete poput Woodkidovog Iron EP-a. Kombinacija elektronski beatova i melodija iz raznih glazbala reproducirana je čisto, precizno i brzo bez naznaka zrnatosti u visokom dijelu spektra. Pojačalo se jako dobro drži s većim glasnoćama i velikim opterećenjima. Tijekom testa, pokazalo sed kako pojačala u D klasi uglavnom imaju puno zalihe kada je to potrebno. Vokalni jazz sastavi zvuče precizno i definirano s vrlo jasnim pozicijama u prostoru. Primare

se odlučio za vrlo ravnu krivulju u odzivu pa tako nema dodatnog uljepšavanja kroz pomalo izdignuto, niže srednjetonsko područje što jako često srećemo u testovima. Rezultat Primareovog pristupa je da dobre snimke zvuče naglašeno dobro, ali s manjkavosti u snimkama jednako tako jasno prezentirane. Snimke simfonijskog orkestra reproducirane su brzo, detaljno i precizno, a uzleti orkestra jako dobro. Primare nema problema s dinamičkim uzletima unatoč samo 60 W maksimalne snage.

Zaključak

Primare I15 Prisma elegantan je “sve-ujedan” sustav sa stvarno impresivnim mogućnostima spajanja i vrlo dobrim zvukom, a sve je to upakirano u maleno, elegantno kućište. Najveća konkurencija, u ovom segmentu tržišta, Primare I15 Prisma uređaju je Naim Atom Uniti. Kod I15 sviđa nam se vrlo kvalitetna prateća aplikacija, mogućnosti spajanja, zvuk koji je tonalno jako ispravan i vjerno prenosi glazbu, bez uljepšavanja. Nažalost, na domaćem tržištu od popularnih streaming servisa dostupan je samo Deezer kojeg je moguće koristiti samo putem Chromecast sučelja na ovom uređaju.

PRIMARE PRISM I15

Sustav

Izlazna snaga: 60 W / 8 Ohma 100 W/ 4 Ohma Ulazi (analogni): 1x RCA linijski / 1x 3,5mm stereo (analog/digital) Ulazi (digitalni): 1x koaksijalni (RCA) / 3x optički (Toslink) / 1x USB-B, 1x USB-A, 1x Ethernet Izlazi: 1x pre out, 1x RCA (digital) DAC AKM AK4490 Podržava: WiFi, AirPlay, Bluetooth, Chromecast built-in, Spotify Connect Dimenzije (ŠxVxD): 350 x 73 x 329 mm Masa: 6,4 kg Cijena: 13.190 kn INFO: Media audio, tel. 021 323 550, www.mediaaudio.hr

Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Audiovector QR3, Davis Acoustics Balthus 50, Izvori: Arcam CD73, Exposure 2010S DAC, Raspberry PI 3 + HiFiBerry Digi+ board, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6 zvučnički, Wireworld Equniox 7 interkonekt, Wireworld Aurora 5 strujni, Wireworld Matrix 2 strujni filter, Wireworld Chroma 5 digitalni koaksijalni.

Korištena glazba Samuel Yirga: Habasha Sessions (Society Of Sound 2011) • Peter Gabriel: Scratch My Back, (Society Of Sound 2010) • Kraftwerk: Minimum-Maximum (EMI 2005) • Melody Gardot: Worrisome Heart (Verve 2008) • Arild Andersen: Electra (ECM Records 2005) • Tord Gustavsen: The Ground (ECM Records 2005) • Gustav Mahler: Symphonie No. 2, Gilber Kaplan (Deutsche Grammophon 2003) • Peter Tchaikovsky: Klavierkonzert No. 1, Ivo Pogorelich, London Symphony Orchestra, Claudio Abbado (Deutsche Grammophon 1986) • Johannes Brahms: Symphonie No. 1, Münchner Philharmoniker, Christian Thielemann (Deutsche Grammophon 2007)

hifimedia #108

TEST AVM OVATION CS 6.2

Luksuzni audio sustav

piše: Neven Kos

to sam stariji, skloniji sam jednostavnosti. Veliki FF DSLR zamijenio sam manjim fotoaparatom bez ogledala, a broj zamjenjivih objektiva sveo sam na dva. Nemam potrebu vratiti se na staro. Vozim mali auto od 3,7 metara dužine. Novo računalo sklopio sam bez grafičke kartice, koristim onu integriranu u procesor. Ne bih se vratio na staro. Audio sustav nastojim održati u minimalnim gabaritima. To znači da se isti sastoji od dva monobloka, pretpojačala, DAC-a i digitalnog transporta, nešto nužnih interkonekcijskih i zvučničkih kabela (naravno!) i jednostavnog strujnog filtera. Neko vrijeme se bavim mišlju kako bi bilo krasno pronaći uređaj koji bi većinu, ili ako je sreće, sve komponente objedinio u jednom kućištu. Kako to obično biva, usred jednog takvog razmišljanja nazvao me urednik i pitao zanima li me AVM Ovation CS 6.2. «To ti je onaj koji u sebi objedinjava sve», kaže Andrija. Cijena oko 9, 10 tisuća EUR. «Hm, skupa jednostavnost», pomislih, ali neka. Da vidimo razmi-

hi-fimedia #108

Sam uređaj u vrhunski, detaljno i minuciozno izrađenom kućištu donosi CD player, FM radio, streamer, DAC, pretpojačalo i izlazno pojačalo snage 2 x 500 W oko tzv. Pure CD drivea, izrašljam li zrelo i u dobrom smjeđenog u TEAC-u, samo i iskljuru. Sam CS6.2 dio je Ovation čivo za AVM. Kao što je vidljiserije koju čini 21 uređaj, vo na slikama, ladice nema, već među kojima izlazna pojačase diskovi aktiviraju guranjem la, CD plejeri, modularne kartiu slot na prednjoj ploči. Kao ce… Među njima su i dva, kako značajnu osobinu ovog ureih u AVM-u zovu, Compact đaja smatram ugrađeno odličStreaming CD-Receivera no pojačalo za slušalice, pa tko „naš“ CS 6.2, i skuplji CS 8.2, voli… Također, posebna priča koji za cca 2 tisuće eura doplasu i izlazni modute donosi cijevli u D klasi, snage no pretpojačaUređajem cca 500 W pri 4 lo. Sam uređaj u je moguće Ohma. Nema puno vrhunski, detaljupravljati i zvučnika na tržištu no i minuciozno izrađenom kućiprogramirati ga koji će se oduprijeti ovom pojačaštu donosi CD plejer, FM radio, strea- putem aplikacije lu. Zanimljivo: uređajem je mogumer, DAC, pretpoće upravljati i programirajačalo i izlazno pojačalo snage ti ga putem aplikacije RC S 2 x 500 W. Detaljnije, streamer App dostupne za iOS i Android omogućava korištenje TIDAL, platforme, a moguće je i Qobuz, UPnP, Webradio servidoplatiti za pametan fizičsa, DAC može pročitati i dekoki daljinski upravljač RC 9 (395 dirati signale u DSD128 forEUR). matu i PCM formatu do rezoStražnja strana obiluje prilucije 384/32, a zanimljivo je ključcima. Tri su para izlakako je CD transport sazdan

znih konektora: fiksni balansirani i nebalansirani i varijabilni nebalansirani, zatim balansirani i nebalansirani analogni ulazi, digitalni izlazi (koaksijalni, optički), digitalni ulazi (USB, 2 optička, koaksijalni), priključak za Wi-Fi antenu. LAN priključak, USB priključak za uređaje za pohranu, trigeri i naravno zvučnički terminali, uz ostale servisne priključke. Nasuprot tome, prednja strana je, posebno uzevši u obzir mogućnosti i kompleksnost uređaja, primjer jednostavnosti. Dva velika okretna za glasnoću i odabir ulaza, čitljiv displej i 5 gumbića koji funkcionalnost mijenjaju s obzirom na modus u kojem se uređaj nalazi. Savršeno jednostavno i savršeno upotrebljivo. Putem prednje ploče nije moguće npr. upravljati mrežnim podešavanjima, ali zato su tu aplikacije i mrežni pristup putem internetskog pretraživača. Kad jednom ustanovite IP adresu uređaja, lako mu je prići putem mreže. Kako su mogućnosti i podešavanja ogromni, nećemo se upuštati u detaljne opise, između ostalog kako ne bismo pokvarili gušt novim vlasnicima. Dovoljno je reći kako se podešavanja protežu od programiranja razi-

ne pojedinog ulaza, preko strmine i naravi pojedinog digitalnog filtera (NATIVE STEEP ili NATIVE SMOOTH za određivanje strmine frekvencijskog odziva i faze pri nativnoj frekvenciji uzorkovanja, odnosno CONV (CONVERSION) za naduzorkovanje ili poduzorkovanje. Efekti ovih filtera nisu veliki ali su čujni i ovise o glazbenom materijalu, zvučnicima i prije svega preferencijama slušatelja. U ne baš dugom korištenju ovog zanimljivog uređaja pokušali smo se uvjeriti u njegove brojne mogućnosti, naravno, koliko nam je vrijeme dopustilo. Uređaj je u kućnu mrežu bio spojen putem LAN-a. Na žalost, što god da smo pokušali, spajanje putem Wi-Fi mreže nije bilo moguće. Čim bismo LAN kabel isključili iz uređaja, veza bi nestala.

Zvuk

Za početak, krećemo s nečim lakšim. Spojivši AVM na Internet, krenuli smo s internetskim radio stanicama, ne bismo li zagrijali mišiće. S obzirom na to da se većina radio stanica emitira u niskoj rezoluciji (128 kbps), osim uživanja u raznim glazbenim materijalima, i mogućnostima pretraživanja, ovaj pokus nije imao drugu svrhu osim razrade i zagrijavanja uređaja. Istina, neke stanice koje emitiraju u 320 kbps (CBR), čule su se značajno bolje, i dale su naznaku mogućnosti AVM-a. Nakon radio stanica putem interneta, zanimalo nas je kako uređaj radi kao streamer. Kod kuće,

nu reprodukciju omiljene glazcjelokupna glazba smještena je be. Kako bih uvidio koliko je u AIF i FLAC formatu na serza ovakvu prezentaciju zasluveru. Dakle, glazba sa servežan mrežni dio uređaja, a koliko ra je putem LAN-a doputovaDAC, na koaksijalni ulaz dovula direktno u AVM. Poigravši kli smo superkvalitetni SPDIF se s mogućnostima filtriranja signal. Stvari su se u samom DAC-u, odmah je bilo priNa papiru, AVM značajno popravile, jer je glazba mjetno kako je Ovation CS sada zvučala proAVM Ovation CS6.2 uređaj neupitne 6.2 gotovo da točnije, bliže ljudemotivnirezolucije. Obilje nema mane i skome, je. I dalje je to bilo detalja prštalo je konkurencije kilometrima dalena sve strane, kao ko od emocionalda smo ih pinceno angažirane reprodukcije tom poslagali na prava mjena kakvu smo navikli, ali sada sta u zvučnoj slici. Nenaviklom smo imali prihvatljivu kombinana ovakvo forenzičko seciraciju dobrih osobina oba svijenje glazbe (podsjećam, inače ta - detaljnost plus humanost, i slušam NONOS DAC, temeto u dovoljnim količinama, kako ljen na prastaroj tehnologibismo mogli nastaviti neopteji i s cijevnim izlazom), nije mi rećeno slušanje. Ovdje je jasno: bilo lako dugo sjediti i slušati ako ste pobornik reprodukcije ekspresivnu ali i pomalo otuđe-

kakvu promovira AVM, s gomilom detalj i raskošnim frekvencijskim opsegom, tada ćete zasigurno slušajući npr. non-os DAC misliti kako je isti pokvaren. Kako bismo nadalje provjerili mogućnosti digitalne sekcije, s police smo odabrali nekoliko CD naslova. Nakon što je utor bešumno progutao polikarbonatni disk, mogli smo se uvjeriti da stari, dobri CD medij ima što za reći. U odnosu na mrežne izvore, CD je zvučao najpotpunije, najdinamičnije i najkoherentnije od svega što smo do tada reproducirali putem AVM-a. Povezanost glazbene strukture bila je na izuzetno visokoj razini i stjecao se dojam kao da smo se „vratili doma“ nakon dugog putovanja. CD reprodukcijom je ovaj uređaj pokazao svoje nakane i

hifimedia #108

www.issuu.com/hifi

www.instagram.com/hifimedia/

www.facebook.com/hifimedia

www.twitter.com/hifimedia1

PRATITE NAS I U DIGITALNOM OBLIKU

TEST AVM OVATION CS 6.2

www.hifimedia.hr

hi-fimedia #108

domete, koji su bili i više od ća. Cijena od skoro 10 tisuća eura također, ali uštenagovještaja mogućnosti, de u usporedbi s pojedikonačno potvrđenih nakon načnim komponentama su što smo na analogne RCA neupitne, posebno ako u ulaze signal doveli iz vanjobzir uzmete cijene kabeskog DAC-a. Sada je sretla i jednog ili dva kvadrani spoj, simbioza muzikalta stambene površine kolinosti i detaljnosti stala na ko će vam uređaj ovog tipa visoke pozicije, pokazavuštedjeti. Na papiru, AVM ši kako suvremeni uređaOvation CS 6.2 gotovo da ji, sazdani oko moderne nema mane i konkurencije. tehnologije postižu izuzetStvarnost, međutim, pokano visoke razine glazbene zuje, zašto na svijetu nema informativnosti. Međutim, najboljeg uređaja, jer bi u budimo pošteni pa priznajtom slučaju, u poznatom mo kako ovakav domet, nam svemiru postojao samo barem u pogledu muzikaljedan. Dobro nosti i ljudskoje da nije sti u zvuku nije Ako cijenite tako. AVM je bio moguć dok informativnost s 6.2 demonsustav nismo strirao znaobogatili relii analitiku nje, iskustvo, kvijama zlatnog zvuka, svakako moć i sposobdoba digitalije nost ljudi koji u vidu cijevnog poslušati stoje iza ovog DAC-a zasnouređaja da se prilagodbe vanog na prastarom 18-bitzahtjevima modernog doba. nom R2R čipu (AD1865). Također je pokazao kako i Analogno, u spoju s AVMdobar uređaj možemo učiom 6.2, njegovim analitičniti još i boljim, odnosno kim analognim stupnjem i primjerenijim, ako se pri supersnažnim i brzim izlaznim pojačalima, otkrili smo tome ne sramimo korištenja zastarjele tehnologii nove mogućnosti te podaje. AVM je nesumnjivo odlirili drugu mladost DAC-u, čan predstavnik vremena u zastarjelom ostatku digitalkojem je nastao, poštujući ne prošlosti za kojim nitko zahtjeve industrije i tržišta. više ne fućka, čime smo Odgovor na pitanje je li pri i na neki način uspješno tome žrtvovao nešto zvuka doveli do kraja ovo kratko ovisi o tome koga pitate. druženje. Među ljubiteljima izrazito muzikalnog, toplog, emotivZaključak nog zvuka CS6.2 svakako Zavodljivost uređaneće naći pobornike. Među ja koji u sebi objedinjava onima dijametralno suprotsve potrebne komponennih zahtjeva, koji cijene te za reprodukciju moderinformativnost i analitiku – nog digitalnog zvuka zapasvakako. njujuća je i zastrašuju-

OVATION AVM CS6.2 Izlazna snaga: 2 x 500 W / 4 Ohma Analogni ulazi: 1 x RCA, 1 x XLR Analogni izlazi: 1 x Line /Fix Out RCA, 1 x Pre / Var Out RCA, 1 x XLR Digitalni ulazi: 1 x USB B, 1 x USB Stick / HDD, 2 x Coax, 2 x Opto Dimenzije (ŠxDxV) 430 x 355 x 130 mm Masa: 13 kg Cijena: 74.990 kuna INFO: Plug&Play, 01 4829 552, www.loewe.tv/hr

Korištena glazba Ralph Towner / Gary Peacock "A Closer View" (ECM Records, 531 623-2) • Bach Toccata & Fugue (Deutsche Gramophone, 477-7521) • Eric Bibb "Booker’s Guitar" (Telarc) • Doug MacLeod "There’s A Time" (RR-130HDCD) • The Kenny Burrell Trio "A Night at the Vanguard" (Verve Records, 0602517613539) • Pat Metheny Trio "Live" (Warner Bros, 9362-47907-2) • Charlie Haden & Pat Metheny "Beyond the Missouri Sky", Copland: Appalachian Spring Rodeo, Fanfare for the Common Man, (Telarc, CD-80078) • Eric Clapton "Unplugged" (Reprise, 450242) • Lars Erstrand "Two Sides of Lars Erstrand" (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White "Jazz in the Garden" (Heads Up HUCD 3155) • Melody Gardot "My One and Only Thrill" (Verve Records, BOO12563-02) • Melody Gardot "Worrisome Heart" (Verve Records, BOO10468-02) • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier "From the Beginning" (Dallas Records, 570) • Chris Thomas King "The Roots" (21st Century Blues Records, CD-2107) • Christian McBride, "Gettin’to It" (Verve Records, 523 989-2) • Bela Fleck "Flight of the Cosmic Hippo" (Warner Bros, 26562-2) • Michael Hedges "Beyond Boundaries" (Windham Hill Records, 01934 11612 2).

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC NONOS, Pojačalo: monoblokovi Exposure 3010s2; Schiit Saga, Zvučnici: MG12SE, RELT5i subwoofer; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Eclipse 7, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: VdH CS122, Anticable, Furutech u-2T, Strujni filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Supra LoRad 2.5, XLO PRO AC, Rondo stalak.

SERIJA QUANTUM 720

QUANTUM 727 6.699 ,00 kn/par

QUANTUM 725 5.399 ,00 kn/par

QUANTUM 723 2.999 ,00 kn/par

OVLAÅ TENI UVOZNIK ZA REPUBLIKU HRVATSKU: Z-EL D.O.O.

QUANTUM 72 1.999 ,00 kn

QUANTUM 7230 A 3.999 ,00 kn

www.chipoteka.hr

TEST MEITNER MA-1 DAC

Otporan na vri Ed Meitner, ne samo da je sudjelovao u specificiranju i razvoju DSD formata, već na osnovu njega proizvodi i sasvim posebne, ni na što drugo nalik, D/A pretvarače, temeljene na vlastitoj tehnologiji

piše: Neven Kos

ko kaže da digitalni uređaji i digitalija općenito, brzo zastarijevaju? Pogledajte samo neke od renomiranih proizvođača kao što su Audio Note, MHDT, Border Patrol, svi se oslanjanju na „ostarjele“ i preživjele D/A čipove iz devedesetih, pa i ranije. I neki koji su digitalne uređaje usvojili relativno nedavno, poput Exposurea ili Rege, koriste barem desetljeće stare konvertere. I ništa im ne fali. U tu grupu, donekle, možemo svrstati i Eda Meitnera, iako je čovjek jedna sasvim zasebna zvjerka. Ne samo da je sudjelovao u specificiranju i razvoju DSD formata, već na osnovu njega proizvodi i sasvim posebne, ni na što drugo nalik, D/A pretvarače, temeljene na vlastitoj tehnologiji, zbog čega je susret s proizvodima Meitnera uvijek zanimljiv događaj. Međutim, u gornju ga grupu možemo svrstati jer njegovi DA pretvarači, kao tehnologija i kao gotovi i potpuni uređaji, na tržištu gotovo nepromijenjeni, egzistiraju gotovo cijelo desetljeće. I nitko im ništa ne može. Unaprjeđenja koja Meitner uvodi u svoje uređaje, uglavnom se svode na poboljšane verzije softvera, i poneku intervenciju u hardver. Takvih je intervencija u od kad se Meitner MA-1 pojavio na tržištu, bilo „dvije i pol“. Jedna i pol softverska, 2014. i

hi-fimedia #108

2017. godine i jedna velika harđaju, a uređaje V2 specifikacidverska 2017. godine. Sve su je Meitner je zapravo pustio u ove intervencije trebale posluprodaju i prije službene objave, pa je većina primjeraka isporužiti osvježavanju uređaja i održavanje iznad površine vode u čenih u 2016. već u stvari bila ogromnoj i nesmiljenoj kons V2 karakteristikama. Prema navodima Meitnera, kurenciji koja vlada u niši koja izmjene su donosile znaživi od bezbroja novih i „novih“ uređaja. čajne i lako čujne promjePrvo unaprjeđenje koje je ne u segmentu transparenzahvatilo model MA-1 dogoditnosti, točnosti i kvalitete zvuka općenito (kako je navelo se 2014. godine i obuhvaćalo je poboljšanja algoritama u deno u promo objavi za javDSP sustavu (digitalna obranost). Hardverski, verzija V2 značila je da je pretvaračda zvuka), tako da je ama baš svaki ulazi digitalni signal, bio ki dio potpuno diskretan, rezoon PCM ili DSD formata, prelucije DSD512/8xDSD te pottvoren u DSD signal frekvenpuno izrađen u kući (Calgary, Kanada). MDAT2™ DSP sklop cije 5,6/6,1 MHz, prije nego prilagođen je novom hardveje proslijeđen u Edov vlastiti MDAC modul rezolucije 2xDSD ru i u realnom vremenu izvršae kako bi bio pretvoren u nama va nekoliko značajnih zadataka: razumljiv analogni signal. A detekcija tranzijenata, procesukako bi osim razumljivosti, taj iranje signala, upsampling svih signal bio i slušljiv, zaslužulaznih PCM i DSD signal ali i njihovo slanje na obradu u potni su Edovi filteri koji izbjegavaju neprirodnu predzvonjavu puno novi MDAC. Put signala u i zvonjavu nakon V2 inačici je redišto signal završi (to zajniran i omogućio MA-1 je su ona istitravanja je dodatnu tranistinski i prije i nakon signasparentnost, USB autentični ulazi su galvanski la), pri tome zadrizolirani, podržani žavajući faznu i frehigh-end su DSD128/2xDSD kvencijsku neouređaj i DXD formakrnjenost signala. Zahvaljujući ovom ti putem USB-a te ažuriranju softvera, svi ulazni je omogućena potpora za DSD signali profitiraju od unaprijeDoP putem TOSLINK, SPDIF i AES ulaza. Uređaj podržava đenih algoritama. frekvencije uzorkovanja 44,1Sljedeće ažuriranje objav192 kHz, kao i DSD, i to na ljeno je na CES-u 2017. godisvim ulazima: USB-u, AES/EBU, ne i unijelo je određenu kondva TOSLINK S/PDIF ulaza i fuziju među korisnike, izmedva COAX SPDIF ulaza. Onaj đu ostalog i zato što je zahtijedodatni USB ulaz na stražnjoj valo hardverske izmjene u ure-

strani služi za softverske nadogradnje. Inače, unutarnja arhitektura omogućava Meitneru da sam kreira vlastite filtere. U slučaju MA-1, digitalni filteri nisu niti nužni, s obzirom na to da se sve konverzije događaju sasvim daleko od bilo kakvog čujnog područje (nekoliko MHz) kao i područja kojeg su uređaji koje koristimo u mogućnosti reproducirati. Stoga bi, nakon D/A konverzije bio dovoljan jednostavan analogni filter. Nešto slično u posljednjih godinu dana radi i recimo Marantz u svojim uređajima. Na pojavnoj razini, MA-1 jednostavan je, koliko to DAC može biti. Uz odabir i indikaciju ulaza i frekvencija ulaznog signala, prednja ploča ogoljena je do kraja. Na stražnjoj se strani nalaze gore navedni ulazi

jeme

i izlazi (balansirani i nebalansirani. U arhitekturi je MA-1 potpuno balansiran). Posljednja specifičnost koju ćemo ovdje spomenuti je napajanje. Ono nije, kako bismo očekivali linearnog tipa već je tzv. digitalno, odnosno SMSP (switchedmode power supply) te je uređaj moguće koristiti svugdje u svijetu, s obzirom na toleranciju ulaznog napona 90-260V. Zanimljivo.

Zvuk

Odmah na početku ograda: nisam naročiti ljubitelj upsamplinga. U većini DAC-ova

koje sam imao priliku slušati upsampling uzrokuje naglašeno lepršav, eteričan, prozračan zvuk, koji graniči s neprirodnim. Uređaj je u slušaonicu ušao nekoliko sati nakon što je AVM CS6.2 istu napustio, što je bila odlična prilika za usporedbu, iako na žalost, ne direktnu. Druga dva DAC-a koja su se našla pri ruci bila su vlastiti cijevni DAC bez oversamplinga (dijametralno suprotno do

MA-1 kojemu je megahercni upsampling osnova filozofije) te jedan razuman uređaj dostupan svima: Exposure XM HP, s ugrađenim DAC-om, baziranim na WM 8742 čipu. Jedan od onih DAC-ova koji zahvaljujući upsamplingu ne kvari zvuk jest EAR DACute 192, koji je dugo bio dio mojeg sustava, a kratko vrijeme je

policu dijelio s prvom verzijom MA-1 pa ćemo, unatoč varljivom i nepouzdanom sjećanju, i njega uključiti u kratku usporedbu. Pa da čujemo. Da bude odmah jasno: MA-1 je istinski i autentični high-end uređaj. Ne morate dugo i kon-

hifimedia #108

TEST MEITNER MA-1 DAC dok se po svim modernim paracentrirano slušati a da bi vam metrima zvuk ova dva DAC-a navedeno bilo jasno. Naime, ne može uspoređivati jer MA-1 zvuk ovog uređaja je kompleje superioran u gotovo svakom tan u svim dimenzijama, prood njih, kućni DAC ipak ima stire se od dna pa do najviših nešto bogatiju i temeljitije ocrregistara u kojima žive najfinitanu sredinu te manje izražeji visoki tonovi bogati harmono visokotonsko područje, vjenicima, dok je srednjetonsko rojatno i kao posljedicu ranijeg područje kristalno jasno i čisto pada u odazivu iznad 15 kHz. te se nadovezuje na impresivS druge strane MA-1 je brži i no dubok i prirodan bas. Kao precizniji, s boljom dinamikom, izvor zvuka koristili smo Dell eksplozivnošću i nešto ogoljelaptop s JRiver softverom koji nijim, manje mesnatim ali i prenam je služio kao izvor zvuka ciznijim basom. Oba pucaju na putem USB-a. Za usporedbu, high-end segment, ali svaki iz poslušali smo USB ulaz i putem svojeg arsenala oružja. NONRaspberrya PI3B+, ali glavniOS DAC je tromiji, mračniji, s nu slušnih minuta odradili smo naglašeno manjom prostornom pomoću HAT-a Allo DigiOne i slikom, ali i mrvicu muzikalniji, koaksijalnog SPDIF izlaza, jer je kvalitetom i prirodnošću pomeo topliji i pastozniji u sredini, dok MA-1 demonstrira sve ostareprodukciju putem USB-a, i to lo i slobodno mogu s oba izvora (dodureći da je najbolji še, Pi nikad nije niti MA-1 zadržava DAC s upsamplinbio neki upečatgom kojega sam ljiv USB plejer). I mirnoću i priliku čuti, dok je reprodukcija samozatajnost, imao jer je vješto izbjeputem USB-a dala posebice gao artificijelne do znanja o kakvom pojave koje običje kalibru uređau najvišim no vežem uz tako ja ovdje riječ, tek registrima ustrojene DAC-ove. putem reprodukciMeitner MA-1 je je putem SPDIF-a na jedan prirodan, točan i uhu MA-1 zasjao je u svojoj punini, blizak način približio glazbeni prikazavši potpunu povezanost materijal slušatelju. zvučnog spektra, balansiranost Prema sjećanju rezultadetalja i muzikalnosti te raskoš ta direktne usporedbe MA-1 s bogato ocrtane zvučne pozorEAR DACute 192, riječ je o dva nice koja se rasprostirala u uređaja teške kategorije, koji se svim smjerovima. U usporedbi za naklonost kupaca bore razlis AVM-om, koji je pored MA-1 čitim oružjima. Tamo gdje je svojevrsni multipraktik, švicarDACute ekspresivan, detaljan ski audio nožić, jasno je kako i eksplozivan, MA-1 zadržava MA-1 prirodnije i jasnije ocrmirnoću i samozatajnost, posetava narav glazbenog materibice u najvišim registrima, u jala, dok D/A pretvarač AVM-a kojima DACute nikad nije postinaglasak stavlja na seciranje i gao savršenu mirnoću i nenadetaljiziranje zvučne slike (vidi metljivost. Srednjetonsko poddetaljnije test AVM-a u ovom ručje zadržava slična obilježbroju). Zanimljiva je usporedja – EAR naglašeno dinamičan, ba bila s rezidentnim DAC-om MA1 -detaljan i gospodski. Bas temeljenim na AD1865 čipu i područje, bilo je nekako najteže jednostavnom cijevnom izlazu. I

usporediti, a najlakše je razlike opisati stereotipima o zvuku cijevnih i tranzistorskih uređaja, uz napomenu kao je bas EAR-a barem jednako dubok, kontroliran i čvrst, poput onog kojeg reproducira Meitner. Za kraj, ostavio sam usporedbu s Exposure XM HP pretpojačalom, pojačalom za slušalice i DAC-om. Ukratko, XM HP nije bolji od MA-1, ali razlike su mnogo manje nego sam očekivao! U direktnoj usporedbi (ABAB) Exposure XM-HP zvuči manje, skromnije, komprimiranije, ali u maniri MA-1, samo u manjoj mjeri i opsegu, demonstrira uvjerljivost, brzinu, muzikalnost vrhunskog uređaja.

Zaključak

Meitner MA-1 istinski je high-end uređaj koji svakim svojim djelićem demonstrira pripadnost gornjem domu. Podjednako zvukom, izvedbom, tehničkim ustrojem, tehnologijom i primijenjenim znanjem naglašava činjenicu kako kompromisi nisu dio okruženja iz kojeg MA-1 dolazi i u kojem se nastoji nalaziti. Mogućnost ažuriranja i unapređivanja daje mu dodatnu vrijednost i izuzetno nas zanima kako zvuči verzija V2, koja, prema najavama, odličan uređaj podiže na još višu poziciju, a imamo i realna očekivanja o dolasku te unaprijeđene verzije u svrhu nastavka ovog prikaza.

MEITNER MA-1 Podržani formati 44,1, 48, 88,2, 96, 176,4, 192kHz i DSD putem svih 6 ulaza: 1 x USB, 1 x AES/EBU, 2 x TOSLINK S/PDIF, 2 x COAX S/PDIF Podrška za 2xDSD (via DoP) i DXD putem USB-a Upsampling Da, DSD 5,6/6,1 MHz, Izlazi Balansirani XLR: 4,6 Vrms Nebalansirani RCA: 2,3 Vrms Izlazna impedancija 300 ohma balansirano 150 ohma nebalansirano Dimenzije (ŠxVxD) 435 x 400 x 92 mm Masa 7,4 kg Cijena: 46.990 kn (MA-1) 54.990 kn (MA-1 V2) INFO: Audio centar, tel. 091 500 2535 www.audiocentar.hr

hi-fimedia #108

Marantz ND8006

TEST PATHOS INPOL EAR

INPOL I ZVUK ZA PET I POL piše: Gordan Gaži

Izvanredno finiširana metalna kutija koja na bokovima nosi hladila izrađena u obliku logotipa tvrtke 30

hi-fimedia #108

aši čitatelji su dobro informirani o uređajima koje proizvodi Pathos, tvrtka koja u isto vrijeme promovira najviše audiofilske standarde, ali ne zaboravlja izvanredan dizajn i konstantnu prepoznatljivost svojih proizvoda još od i danas popularnog pojačala naziva "TT". Naravno da nije novost da naši prekomorski susjedi (Italija, op. ur.) imaju poseban žar i osjećaj kad je posrijedi dizajn, no kad je u pitanju Pathos on je gotovo inkorporiran u genotip tvor-

nice. Davno je Gianni Borinato, jedan od osnivača tvrtke, shvatio koliko je bitno da se uređaj uklopi u prostor i bude dio uređenja stana kao i činjenicu da je takvu komponentu daleko lakše nabaviti uz podršku svih članova obitelji. Svatko od nas se vjerojatno našao u situaciji da se onim najgrlatijim i tradicionalno kritičnim ukućanima nije svidio neki ogromni komad metala s predimenzioniranim hladnjacima potpuno nestandardnih gabarita. Takve nabavke obično propadnu, a slušati komornu glazbu uz durenje baš i nije ideja koja bi vodila velikoj sreći. Svatko o tom segmentu

audio uređaja razmišlja na svoj način, no nema sumnje da tvrtka ulaže puno napora u vanjštinu svojih komponenti, a kako ćemo vidjeti kasnije i u onaj dio koji se nalazi pod poklopcem kućišta. Testirani uređaj nije iznimka. To je izvanredno finiširana metalna kutija koja na bokovima nosi hladila izrađena u obliku logotipa tvrtke, a gornju površinu razbijaju samo dvije elektronske cijevi s prekrasno izvedenom zaštitom u formi metalnih pločica koje štite cijev. Prednju ploču vizualno definira velik i upadljiv potenciometar za glasnoću uz balansirane i nebalansira-

ne izlaze za slušalice te malen predočnik i USB ulaz. Na stražnjoj ploči je očekivana gužva, jer je na taj dio uređaja trebalo smjestiti 4 RCA ulaza, jedan pre-out izlaz, jedan par balansiranih ulaza i izlaza, te još jedan USB i SPDIF digitalni priključak. Od zanimljivijih konektora tu su svoje mjesto pronašli i Ethernet port, IEC strujni priključak i napokon prekidač za odabir faze pre-out izlaza. Konektori su redom odlične kvalitete uz mali prigovor ženskim XLR konektorima koji prigodom priključivanja odaju dojam male labavosti. Od elektronike naravno treba primarno spomenuti "InPol" sustav koji je patent tvrtke i koji se koristi od samih početaka dizajniranja pojačala, no ovdje u naprednoj "double" izvedbi. U svojoj biti radi se o jednostavnom sklopu koji odgovara filozofiji najkraćeg puta signala koju Pathos obavezno poštuje gdje god je to moguće. Sam "InPol" je zapravo način da se ulazni signal prvo prihvati u elektronsku cijev koja je idealna za podizanje njegovog napona uz čuvanje harmoničke strukture te takav odlazi prema sklopu koji podrazumijeva poluvodič u SE konfiguraciji koji mu daje nužnu struju za pokretanje zvučnika. Sklop je podešen za rad u A klasi i potpuno je balansiranog ustroja. Da bi sve funkcioniralo na zamišljeni način izuzetno je važno posjedovati i odlično razrađeno napajanje i stabilnu struju mirovanja tako da

cijalnog sklopa, a mnogo manje je i ostatak uređaja minucioda je samo jedan dio konzno konstruiran i izveden od strukcije sklopa. No, tehnolobiranih komponenti. U konačgija je svakako prihvaćena i bit nici rezultat je veća snaga u će zanimljivo vidjeti A klasi i niska može li tvrtka u tom izlazna impeSklop je segmentu koraknudancija, odnopodešen za ti još koji centimetar sno unaprijedalje. Pretpojačalo je đen damping fakrad u A klasi za kontrolu glasnotor. Konstruktori i potpuno je će ovaj puta oprenisu žalili sate eksperimentibalansiranog mljeno s Burr Brown PGA2310 digitalnim ranja i ulagaustroja kontrolerima koji se nja u novu i unaodlikuju izvanredprijeđenu inačino preciznom namještanjem cu "InPol" sklopa koji je promivolumena u preko 180 koraka nentan i neodvojiv dio tradicipo pola decibela. Odličan odaje i viđenja najvažnijih segmenbir. Svakako treba spomenuti i ta u ukupnoj proizvodnji tvrtopcionalni HiDac Mk 2 digitalke. Sagledavajući potpuno ni pretvarač koji uređaj znatno objektivno najvažnije čimbeobogaćuje funkcijama. Uz njenike po kojima se prepoznaje govu pomoć moguće je koristiPathos zvuk, "InPol" je svakati glazbene datoteke iz račuko na prvom mjestu. Ponekad nala spojenog na USB ili preko izgleda da su njihova pojačala S/PDIF priključka. Uz USB WIFI zapravo izgrađena oko tog kru-

prijemnik moguće je mogućnosti proširiti i na bežično spajanje, a da Pathos niti ovdje nije mislio štedjeti pokazuje i odluka da se digitalna pločica opremi sa ESS 9018 čipovima koji pružaju mogućnost reprodukcije datoteka do 32 bit/384kHz kao i DSD datoteka (64 i 128), što daje široke mogućnosti slušanja različite glazbe. O mogućnostima streaminga glazbe i spajanja sa NAS uređajima jednostavno nema potrebe detaljnije govoriti u želji da više mjesta ostane za primarnu funkciju uređaja, a to je ipak pojačalo za slušalice.

Način testiranja

U posljednje vrijeme učestalo testiram slušalice i pojačala za slušalice različitih dizajna i ustrojstva rada. Preslušavanje uređaja sam počeo s već prekaljenim Grado SR80 čija je cijena zanemariva u odnosu na Pathos InPol Ear ali mi je njihov zvuk poznat jer su korištene do sada uz sva testirana pojačala za slušalice. Pored Beyerdynamic DT990 Premium, kao adekvatno pojačanje, ovom slušnom testu dodali smo i slušalice velikog kalibra, Audeze LCD-3. U drugom dijelu testiranja uređaj je isproban kao pretpojačalo.

Zvuk

Nema razloga da se odmah na početku ovog dijela teksta ne kaže da je InPol Ear u slušnom testu pokazao da savrše-

hifimedia #108

TEST PATHOS INPOL EAR PATHOS INPOL EAR

poneki tiši detalj ili udaljenijeg no koristi svu dostupnu tehnologiju na izvanredan način. Moji glazbenika na pozornici. Uz fini taman, ali živ prostor po rubovistrahovi da će zvuk zbog silne ma scene pojačalo je oduševio snage koja na nebalansiranim prozračnošću i slobodom koja izlazima iznosi i 6W/16 ohma je ukupan orkestar činila živim možda posjedovati pretjerano autoritativan karakter nestali su i zanimljivim. Možda najveća pohvala zbog svih ovih osobina u samo nekoliko minuta. Istina je potpuno odsustvo umora ili je da je zvuk kroz cijelo testizasićenost nakon dugog slušaranje bio uredan, jasno usmjenja. Rock glazba je znala i razren i bez trunčice kongestije ili goropaditi konstrukciju i na tretimbralnih mana. Na većim glanutke je izgledalo kao da eleksnoćama bilo je čujno da sklop tronika posjeduje još odlično kontroponeki skriveni sklop lira membrane Potpuno koji promatra i samo slušalica i njima ostavlja da posta- odsustvo umora lagano gurne elekve onaj posljedili zasićenost troniku u neki novi modus. Ipak, ostanji pečat u zvuku. nakon dugog je jasno da čistoKako većinu upoća i urednost koje trebljenih slušaslušanja su posebno impolica dobro soničnirale vokalima i solo instruno poznajem, usuđujem se reći mentima znači i vrhunski da je uređaj sasvim dovoljno odrađen posao Pathos tima. neutralan, brz i fleksibilan da Svakako još želim naglasiti da jasno detektira narav svakog su instrumenti bili preneseni priključenog modela bez previu vjernim gabaritima i odlično še "miješanja" u njihove karakpozicionirani u prostoru, a za teristike. No, ono što je prvi put količinu detalja i mikrodinaušlo u razmatranje je njegomike gotovo da i nema ocijeva brzina, transparencija i prone do one maksimalne. Brzina točnost zvuka koja je od slušai fokus bas područja takoča tražila minimum napora da đer su na visokoj razini. Jasno se u glazbenom tkivu pronađe

hi-fimedia #108

je da pred nama stoji jedno od najboljih pojačala za slušalice koje sam imao prigode čuti. Nije postojao niti jedan model slušalica za koji uređaj ne bi pronašao dovoljno snage i suradnje s neophodnim blagim autoritetom. Vaše slušalice će u ovakvom okruženju zvučati shodno svojim karakteristikama, a od pojačala će primiti dovoljno snage, prozračnosti i finoće. Teško je zamisliti bolji način da se posvetimo slušanju glazbe.

Zaključak

Mnogo iskustva i znanja uložio je Pathos u svoje pojačalo. Ne treba zaboraviti da uz primarnu funkciju uređaja u istom kućištu posjedujemo i pretpojačalo i DAC (opcija nadogradnje). U tom smislu treba promatrati i cijenu uređaja. Pathos InPol Ear je u jednom dijelu testiranja korišten i kao pretpojačalo. Dojmovi su bili više nego dobri i dosljedni gore opisanom zvuku. Dakle, ako je sljedeći cilj vrhunska konfiguracija za uživanje u slušalicama svakako je obligatno pogledati i u ovom smjeru.

Izlazna snaga Impedancija Nebalansirani Balansirani 32 Ω 3W 10W 50 Ω 1,9W 6,4W 120 Ω 800mW 2,7W 300 Ω 320mW 1W 600 Ω 160mW 533mW Izlazna impedancija Balanced 0,9 Ohm Unbalanced 0,45 Ohm Frekvencijski opseg 2Hz – 200KHz ± 0.5dB Ulazna osjetljivost 2,2 VRMS Ulazna impedancija 100 Kohm Regulator glasnoće 2 x Burr Brown PGA2310 (180 koraka 0,5dB) S/N Ratio > 100dB Max ulazni napon 4,4 VRMS Max output voltage balansirano 20 VRMS nebalansirano 10 VRMS Pretpojačalo Pojačanje 9dB Faza inverting/non-inverting preklopnik Izlaz 1x balansirani (XLR) 1x nebalansirani (RCA) Analogni ulazi 1x balansirani (XRL), 4x nebalansirana (RCA) Digitalni ulazi Potrebna ugradanja HiDac Mk2 modula 1x USB-B, 1x SPDIF koaks, 1x SPDIF optički Izlazi 1x Pre out stereo linijski (RCA) 1x Pre out stereo linijski (XLR) 1x slušalice 6,3mm 2x slušalice 4 pin XRL Dimenzije (ŠxVxD) 280 x 180 x 370 mm Masa 12,5 Kg Cijena 32.000 kn INFO Sonus Art, Tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

Korištena glazba Mathias Landaus,Opening (M.A. Recordings) CD+DVD 176,4 WAV. • Brainticket, Psychonaut (Esoteric Records) 16/44 Flac • 3. Sera Una Noche, La Segunda (M.A. Recordings) 176,4 WAV • Adam Lane Full Throotle Orchestra, Live in Ljubljana (Clean Feed), CD rip 16/44 • Arcie Shepp,I hear the sound (Arciheball HD Tracks) 44,1/24 bit Flac • Henry Franklin, The Skipper (Black Jazz) CD

Sustav CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA; High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 19 stable, Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B; Zvučnici:Beta Systems C2; Kabeli Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost Quattro Fil RCA, USB: Wireworld Starlight, USB samogradnja, Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja

OdliÄ?an high-end zvuk ne mora koĹĄtati milijune... www.exposurehifi.com

Distributer za Hrvatsku i Sloveniju:

tel. +385 91 500 2535, www.audiocentar.hr

TEST ARCAM SA20

Uspješan povratak britanskog proizvođača na audio scenu piše: Jagor Čakmak

a ovaj broj pripremili smo test zanimljivog integriranog pojačala s digitalno analognim pretvaračem iz Arcama. Ovaj proizvođač iz Ujedinjenog Kraljevstva konstantno proizvodi vrlo kvalitetne proizvode srednje cjenovne kategorije koje nude izvrstan omjer dobivenog i uloženog. Još od ranih Alpha serija, preko FMJ serije pa sve do trenutne HDA serije, barem bi jedan proizvod iz serije dobio "Best buy" ili "Preporuka" nagradu u našem časopisu. FMJ serijom Arcam polako prelazi prema AV segmentu, a nova HDA serija prilagođena je aktualnoj potražnji za jednostavnim integriranim pojačalima

hi-fimedia #108

Srce ovog uređaja je pojačalo snage 80 W pri opterećenju od 8 Ohma koje radi u G klasi

novi proizvod polagana je evos ugrađenim DA pretvaračima. HDA serija trenutno nudi lucija dizajna i funkcionalnosti, tri proizvoda: jedan CD/mrežni a SA20 je u tom pogled pun player i dva integrirana pojapogodak. Jednostavna predčala s ugrađenim nja ploča sa svijeKlasičan dizajn tlo sivim kontrolaDA pretvaračima. Arcam SA20 jači osuvremenjen ma i ugodnim plaje od dva modela vim ekranom lijeje spektrom u seriji. pa je i nenametljiZa početak ugrađenih novih va. Uređaj je stantreba pohvaliti vrlo dardnog formata, tehnologija lijep i jednostavan odnosno pune širidizajn ovog pojačala. Osnovna ne (433 x 87 x 323 mm), a težinit vodilja dizajna svih Arcam na je solidna i iznosi 9,2 kg. proizvoda može se pratiti unaOvaj klasičan dizajn osuvrezad sve do Alpha serije. Svaki menjen je spektrom ugrađenih

PREPORUKA

novih tehnologija, koje možemo primijetiti na stražnjoj strani uređaja na kojoj se nalazi mnoštvo različitih konektora. Za početak, zvučnički terminali su veliki, pozlaćeni i vrlo kvalitetni. Analognih ulaza je četiri, tri linijska i MM phono. Tri su digitalna ulaza, dva koaksijalna i jedan optički. Dodatno imamo još i mrežni ulaz za automatizaciju sustava te USB ulaz koji služi samo za update firmwarea. Upravo to je jedini ozbiljni prigovor ovom uređaju jer se za tu cijenu ipak očekuje mogućnost direktnog spajanja računala na uređaj putem USB-a (obzirom da je to daleko najjednostavniji način povezivanja uređaja). Srce ovog uređaja je pojačalo snage 80 W pri opterećenju od 8 Ohma. Arcam navodi da pojačalo radi u G klasi te da taj ustroj omogućava više snage na zahtjev uz manje grijanja u odnosu na klasičnu A/AB klasu. Digitalno analogni pretvarač zadužen za obradu digitalnog signala je 32-bitni Sabre ESS9038K2M. Potrebno je napomenuti kako uz uređaj dolazi i lijepi daljinski upravljač s pozadinskim osvjetljenjem.

Zvuk

Tijekom godina, imali smo priliku testirati zaista veliki broj

tu ona nedefinirana kategorija koju nazivamo muzikalnost. Klasični simfonijski orkestri zvuče detaljno i precizno s puno prostora između samih izvođača i sasvim dovoljno velikom pozornicom. Visoki dio spektra je također vrlo detaljan, ali nikada naporan, a bas područje pri reprodukciji timpana je dovoljno čvrsto i duboko. Arcam je uspješno izbjegao zamku u koju su upali neki stari i renomirani proizvođači audio opreme čija pojačala reproduciraju timpane kao techno beatove, odnosno imaju vrlo jasno izdignut niski dio spektra. Snage ovo pojačalo ima sasvim dovoljno za većinu zvučnika koji će

ARCAM SA20 Izlazna snaga: 80W/8 Ohma Ulazi (analogni): 3x RCA linijska / 1x 3,5mm jack / MM Ulazi (digitalni): 2x koaksijlna / 1x optički Izlazi: 1x pre out, 1x slušalice Dimenzije (ŠxVxD): 430 x 87 x 323 mm Masa: 9,2 kg Cijena: 8.990 kn INFO: Media audio, tel. 021 323 550, www.mediaaudio.hr

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Audiovector QR3, Davis Acoustics Balthus 50, Izvori: Arcam CD73, Exposure 2010S DAC, Raspberry PI 3 + HiFiBerry Digi+ board, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6 zvučnički, Wireworld Equniox 7 interkonekt, Wireworld Aurora 5 strujni, Wireworld Matrix 2 strujni filter, Wireworld Chroma 5 digitalni koaksijalni.

Zaključak

Arcam uređaja i pokazalo se se naći u jednom uobičajenom da svi dijele osnovne karaktednevnom boravku. Modernije snimljena glazba također ne ristike zvučne slike, neovisno predstavlja problem - album o cijeni i tipu proizvoda. Glavni "Iron EP" Woodkida je zvučao adut svih Arcamovih testiranih odlično. Moderna proizvoda sredprodukcija i eleknjetonsko je podVrlo dobro ručje i vrlo dobro tronska glazba takopovezana zvučđer dobro leže povezana Arcamu - bas podna slika kroz cijezvučna slika li spektar, a SA20 ručje nije u prvom nije iznimka. planu, ali je sasvim kroz cijeli Srednjetonsko dovoljno duboko i spektar područje iznimno kontrolirano. Kada je ugodno, neuse pojačalo uspotralno i prepuno finih detaređuje sa skupljim sustavima moglo bi se reći da pojedinim lja što se jako dobro čuje pri izvođačima nedostaje malo slušanju vokalnih jazz skladjasnijeg pozicioniranja u probi. Za razliku od mnogih pojačala slične cjenovne katestoru te malo većeg volumegorije, detalji i atraktivnost na pojedinog instrumenta na nisu u prvom planu već je nekim snimkama.

Arcam SA20 nudi vrlo kvalitetno izrađen i moderan paket integriranog pojačala i digitalno analognog pretvarača. Zvuk je vrlo ugodan, neutralan i detaljan, ali opet nikada naporan, što je upravo odlika većine Arcamovih proizvoda. Što se tiče tehničkih mogućnosti, jedini nedostatak je to što mu nedostaje USB konektor za direktno spajanje s računalom, no uz bilo koji audio streamer koji ima koaksijalni ili optički izlaz SA20 postaje odlično rješenje. Za jednostavno, kvalitetno i jeftino rješenje preporučujemo Raspberry Pi 3 s dodatnom pločicom Digi+ koja omogućava audio izlaz na optički ili koaksijalni konektor te Volumio distribucija operativnog sustava koja je već pripremljena za slušanje glazbe uz vrlo jednostavnu instalaciju.

hifimedia #108

TEST PHILIPS 55OLED 903

PRVI PHILIPS TV S B&W ZVUKOM

Vrlo važan iskorak u ponudi Philips televizora za 2018/2019 godinu je udruživanje snaga s renomiranim britanskim proizvođača zvučnika Bowers & Wilkins na zajedničkoj izradi zvučničkog sustava koji će se ugrađivati u njihovu premium seriju OLED televizora p i š e : D u b r a v k o To p l a k

opularnost Philips televizora među kupcima na našim prostorima je neupitna i njihova lojalnost traje još iz prošlih vremena dok su TV tržištem dominirale katodne cijevi (CRT). Zadržavanje svoje odlične pozicije na tržištu su osigurali, osim s kvalitetom ponudom, i uvođe-

hi-fimedia #108

njem jedinstvenog Ambilight pozadinskog osvjetljenja po čemu su Philips televizori jedinstveni i prepoznatljivi u svijetu. Vrlo važan iskorak u njihovoj ponudi televizora za 2018/2019 godinu je udruživanje snaga s renomiranim britanskim proizvođača zvučnika Bowers & Wilkins na zajedničkoj izradi zvučničkog sustava koji će se ugrađivati u njihovu premium seriju OLED tele-

vizora. Ova vijest je snažno odjeknula u javnosti i izazvala interes kupaca ali i konkurencije. Poznato je da su zadnjih godina televizori sve tanji i tanji, što je vizualno privlačno u modernim interijerima, ali je pogubno za kvalitetnu reprodukciju zvuka zbog nemogućnosti smještaja primjerenih zvučničkih jedinica u samo kućište Kakvi su rezultati ove suradnje Philipsa i Bowersa i nas je jako

zainteresirala pa smo na test uzeli OLED serije 903 u dimenziji ekrana od 55 inča (140 cm).

Opis

Philips je za matricu ekrana odabrao OLED koji za razliku od klasičnih LCD panela ima puno prednosti. Svaki pojedini piksel na OLED-u može preuzeti bilo koju željenu razinu svjetline zbog čega su moguće vrlo visoke vrijednosti

kontrasta, širi kutovi gledanja bez imalo pada kontrasta slike, te vrlo čista i prirodna reprodukcija boja. Osim toga, nije potrebna nikakvo zasebno pozadinsko osvjetljenje kao kod LCD-a, pa svaki OLED piksel može biti potpuno isključen, te je na tome malom dijelu ekrana moguće dobiti potpuno crnu boju. Philips OLED 903 koristi jedan od najnovijih OLED panela, što znači da može osigurati još

veću svjetlinu od njihovih prethodnih OLED modela. Osim OLED TV panela, Philips je na ovom modelu htio podići kvalitetu zvuka na jedan novi, viši nivo. Udruživši se s poznatim i svjetski priznatim proizvođačem zvučnika Bowers & Wilkins, zajedno su se uhvatili rjeHDMI-a (s HDCP 2.2 podrškom), šavanja uvijek prisutnog probleali samo dva ma nedovoljno kvalitetnog zvuka HDMI-a podrs TV-a ravnog zaslona, te ugradili žavavrlo kvalitetan integrirani zvučničju potpuni 4K HDR do 60Hz, dok ostala dva podržavaju 4K HDR do ki sustav o kojem ćemo nešto više 30fps-a. Tu su i uobičajeni žičareći nešto kasnije. Kao i većina OLED TV-a na tržištu i Philipsov ni LAN priključak i dva USB priOLED 903 donosi minimalističključka. USB priključci nisu samo za reprodukciju vanjskih AV mateki izgled, s brušenom metalnom završnom obradom. Sama ploča rijala, već služe i za snimanje treOLED-a je tanka jedva 4 mm-a, a nutnog TV programa, što je uvizadebljan je samo dio sa stražnje jek poželjna opcija na TV-u (za to strane u kojoj je smještena elekje potrebno uvijek imati priključeni HDD tvrdi disk). Uz tronika televizora. Kao što smo već spoPhilips OLED Wi-Fi bežičnu mrežu tu je i Bluetooth koji menuli ispod OLED 903 koristi se nažalost može ekrana je ugrađen koristiti samo za vrlo kvalitetni Bowers jedan od bežične tipkovnice (i & Wilkins zvučničnajnovijih OLED daljinski), ali ne i za ki sustav prikriven panela prijenos zvuka. akustično prozirnim Philipsov OLED tamno sivim platnom. 903 donosi sva najnovija poboljOva konfiguracija zvučnika isporučuju čak 50W snage u 2.1-kanalšanja na reprodukciji slike. To se prije svega odnosi na drugu genenoj konfiguraciji putem dva visokotonaca s kupolama od titana, te raciju P5 (Perfect Processing dva srednjotonska zvučnika. Na Engine) procesora, koja sada nudi stražnjoj strani televizora dodatdvostruko veću snagu nego prva generacija procesora. Ovaj proceno se nalaze dva pasivna radijatorska zvučnika i jedan dubokosor sliku obrađuje u pet zasebnih tonski zvučnik, koji bitno pospješuju reprodukciju bas frekvencija. Cijeli 55OLED903 TV sjedi na dvije vrlo stabilne, uske metalne noge koje su gotovo nevidljive s prednjeg položaja za gledanje i dobro se uklapaju u cijelu Philipsovu koncepciju dizajna za ovaj TV. Sa stražnje strane Philips i na ovom modelu OLED-a koristi originalno i poznato Ambilight osvjetljenje koje je ovdje postavljeno na tri strane (lijevo/desno i na gornjoj stražnjoj strani). Na lijevoj i desnoj strani koriste po 7 LED dioda (ukupno 14) dok je na gornjoj strani niz od 23 LED diode. Ovakav raspored očigledno pospješuje osvjetljenje stražnjeg zida te pospješuje tonsku i pozicijsku točnost boja. U kombinaciji s Philipsovim sustavom pametne kuće Hue (dodatTelevizor je ne LED žarulje), boja se može opremljen s proširiti i na cijeli dnevni boradva daljinska vak. Od priključaka postoje četiri upravljača

stupnjeva kako bi dobio maksimalnu kvalitetu: detekcija izvora, optimizacija samog izvora, boja, kontrast, te pokret i oštrina. Treba svakako spomenuti i Perfect Natural Reality funkciju koja za cilj ima poboljšati SDR sadržaj, gotovo u svim područjima, od smanjenja buke, poboljšanja detalja, te do glatkih pokreta. Sve ovo dodatno će pomoći reprodukciji HDR10, HDR10 + i HLG slikovnih sadržaja, čineći sliku još prirodnijom i čišćom, donoseći dinamičku, a ne statičku mapu tonova boja (iako još uvijek nedostaje podrška za Dolby Vision). Iz Philipsa tvrde da njegov OLED može dostići vrhunac osvjetljenja od čak 900-1000 Nita. Time je omogućeno postizanje bolje i prirodnije reprodukcije i zasićenosti boja, te se pokriva čak 99% takozvanog DCI spektra boja koji se koristi u digitalnim kinima. Philipsov OLED 903 je opremljen nešto starijom verzijom Androida 7 Nougat, a u skorije vrijeme Philips je najavio i noviju verziju 7 Oreo ili Android 8.0 (prema nekim najavama to bi se trebalo dogoditi početkom 2019. godine). To će sigurno dodatno podignuti operativnost i rukovođenje svim mogućnostima ovog televizora. Samo upravljanje i podešavanje mnoštva funkcija na Philipsovom TV-u putem On screen grafike već smo vidjeli na prošlim Philipsovim serijama i tu nema nekih velikih promjena s obzirom da se radi o Android sučelju. Mnoštvo opcija podešavanja prvenstveno za sliku i Ambilight osvjetljenje će sigurno razveseliti sve napredne korisnike TV-a. Za sliku su osim uobičajenih opcija kontrasta, boja, svjetline tu i napredne opcije, a spomenut ćemo samo neke: Perfect Natural Motion (uklanja podrhtavanje kod pokreta i uglađuje prikaz pokreta), Perfect Clear Motion (pruža doživljaj odlične oštrine

hifimedia #108

TEST PHILIPS 55OLED 903

Sva moguća podešavanja u izbornicima TV

Daljinski upravljači

Ambilight osvjetljenje je postavljeno na tri strane

pokreta i bolju razinu crne boje na slici), smanjenje šuma (filtrira i smanjuje šum na slici) MPEG smanjenje smetnji (MPEG opcija smanjenja smetnji izjednačava digitalne prijelaze na slici – dostupne četiri različite opcije podešavanja – velika korist kod reprodukcije starih DVD-a ili YouTube zapisa niske kvalitete), Gama (podešavanja nelinearne postavke za svjetlinu i kontrast slike), HDR (opcija poboljšanja HDR efekta - dostupno pet različitih opcije podešavanja), itd.. Kao i uvijek, treba paziti da se ne pretjera s nekim opcijama (npr. Perfect Natural Motion ili Perfect Clear Motion) i njihovim maksimalnim postavkama jer se tada mogu dobiti neočekivani negativni efekti na slici i izgubiti prirodnost izgleda slike. Trostrana Ambilight verzija osvjetljenja na ovom Philipsovom OLED-u daje prikaz slike još većom nego što je u stvarnosti. Korisnik svakako treba imati na umu da iza TV-a mora ostaviti barem malo slobodnog prostora kako bi ugođaj osvjetljenja došao do potpunog izražaja. Philips nudi zaista različite načine Ambilight osvjetljenja, od vrlo izražajnih pa do prilično opuštenih. Za one koji vole slušati i gledati video i muziku putem YouTubea (npr. spotove različi-

hi-fimedia #108

tih glazbenih izvođača), Ambilight osvjetljenje može pratiti zvuk umjesto videa. Putem Netflixa, Amazona i YouTubea (VP9 podrška) moguće je gledati šaroliku ponudu 4K video materijala. Ono sa čime smo imali ponekada problema je prepoznavanje vanjskih USB memorijskih i HDD diskova. U jednom trenutku oni su bez problema bili prepoznati, a nakon nekog vremena TV ih više nije vidio, niti prepoznao. Ovaj problem će vjerojatno biti riješen s novijom verzijom Androida ili firmwarea jer smo na testu imali prvi primjerak televizora koji je došao na naše tržište pa je za očekivati poneki bug u sustavu televizora. Instalirani multimedijalni player ipak nema takvu kvalitetu s kojom bismo bili u potpunosti zadovoljni (na nekim video materijalima reprodukcija je trzala), pa svakako preporučamo preuzimanja najboljeg multimedijalnog playera Kodi na Philipsov TV putem Interneta koji će svojom kvalitetom zadovoljiti i one najzahtjevnije korisnike.

Philips OLED903 dolazi s dva daljinska upravljača. Prvi, uobičajeni daljinski upravljač bit će jasan na prvi pogled svim korisnicima koji su imali prilike koristiti Philipsove daljinske upravljače. Philips kao i ostale tvrtke ne redizajnira tako često svoje daljinske upravljače. Ono što smo primijetili je da su funkcijske tipke dovoljno odvojene jedne od drugih (neće biti neželjenih pritiskanja funkcije koju ne želimo), a svakim pritiskom na njih čuje se jasan zvuk "puk", kako bismo bili sigurni da smo pritisnuli funkcijsku tipku. Sa stražnje strane daljinskog upravljača nalazi se puna QWERTY tipkovnica, što je jedan veliki plus. To je pravi izbor ako želite u potpunosti iskoristiti sve internetske mogućnosti ugrađenog web pretraživača, skoro kao i na normalnoj PC tipkovnici, a poslužit će jednostavnijim upravljanjem igranju Android igara na TV-u. Drugi daljinski upravljač je zaista neobičan. Tanak i duguljastog oblika zaista će na prvi pogled privući svakog korisnika. Tu su samo najosnovnije funkcijske tipke, a za odabir bilo kojih kompliciranijih funkcija postoji mala dodirna površina veličine palca (mogućnost upravljanja u četiri smjera – lijevo, desno, gore i dolje). Pritiskom na tu dodirnu površinu čuje se jasan klik te s njom potvrđujemo određene odabrane naredbe. Ovo u praksi doista radi, ali ne onom glatkoćom kojom bismo htjeli jer ponekad nismo uspjeli pokrenuti neku funkciju. Ovaj daljinski također ima ugrađeni mikrofon koji radi putem Bluetootha. Trenutačno možete reći jednostavne naredbe TV-u ili čak davati naredbe svojim

Napredno podešavanje zvuka u EQ

pametnim kućnim uređajima ako ih imate (npr. možete kontrolirati Philipsove Hue žarulje putem glasovnih naredbi). Vremenom i pojavom novih Android aplikacija ovaj daljinski upravljač može u budućnosti postati zaista interesantan i koristan u automatizaciji i jednostavnosti kontrole svih pametnih uređaja u kući.

Slika i zvuk

Od prvog trenutka slikovnog testa moglo se nazrijeti da su inženjeri dali svoj trenutačni tehnološki maksimum na ovom Philipsovom OLED-u. Prije svega treba istaknuti zaista impresivnu sliku standardne rezolucije s TV kanala na koju neće prigovor imati niti oni vrlo zahtjevni korisnici (poboljšani je algoritam za SDR-u-HDR - upscaling). Ugodna i "mekana" slika, te dobar spektar boja kod SD materijala, neće kod korisnika pobuditi nikakav osjećaj nelagode ili suznih očiju, čak i kod višesatnog gledanja TV-a. Bojali smo se da će kod pokretne rezolucije SD materijala ovaj TV ipak dati neželjene rezultate, ali ostali smo ugodno iznenađeni. Druga generacija P5 procesora daje dovoljno snage da reprodukcija slike bude glatka, što smo vidjeli jedino na nekim skupljim modelima TV-a na našem testu. Naš standardni testni 2K i 4K video materijali također su pokazali svu nadmoć ovog novog Philipsovog OLED-a. Jaggies test pokazao je odličnu kontrolu rubova slike kod pokretne rezolucije i samo se na nekim dijelovima slike mogle su se razaznati valovite, a ne potpuno ravne crte rubova. Film resolution test je također dao vrlo dobre rezultate, gdje je samo na nekim uzorcima slike bilo vidljivo treperenje okomitih linija. Iznenađeni smo bili i odličnim smanjenjem buke na slici koje u ovom cjenovnom razredu

Model

Philips 55OLED 903

A/V priključci

App galerija snimljenih programa u TV

Multi View funkcija prikaza istovremeno dva TV kanala na ekranu.

TV-a nismo do sada vidjeli. Pravu TX-65EZ1002B). Ipak moramo raskoš slike je Philips pokazao na istaknuti da će puni sjaj zvuka 4K snimkama. Veliki kontrast slike korisnici osjetiti tek s materijaOLED-a dao je izrazito finu podjelima koji imaju u signalu stelu sjena na slici, te prirodnost boja reo ili surround zvuk. Materijali (odličan prikaz crne boje), a sa s Interneta (npr. YouTubea) ili kojom smo zaista bili i više nego putem DVD/Blu-ray zvučat će zadovoljni. Materijali snimani u stvarno dobro za jedan tako tanki HDR-u dali su slici dodatni "polet" TV. Visoki tonovi zvuče otvoregdje su na jedan suptilan način no, ljudski glasovi su savršeno boje dodatno istaknute, ali ne s jasni u srednjotonskom područnekim ekstremnim pretjerivanjem, ju, dok su bas frekvencije dovoljkao što je to bilo vidne duboke i jasne. Čak je dobro naznaljivo kod nekih druMnogim gih proizvođača TV-a. čen stereo prostor korisnicima Možemo slobod(zavisno od kvaliteno reći da su HDR ugrađeni sustav te samog materijala), materijali bili jedni dok će korisnik zvuk zvučnika biti od najboljih koje s TV-a doživjeti kao će potpuno smo vidjeli i tu ide da dolazi iz samog svaka pohvala ovom ekrana, a ne zvučnidovoljan Philipsovom OLED-u. ka ispod njega, što Ovakvu dobru sliku neće pokvariti je naš veliki plus ovom televizoniti pogled s većim kutem gledaru. Moramo istaknuti da je Philips sa ugradnjom Bowers & Wilkins nja jer OLED ne pati od gubljenja zvučničkog sustava napravio vrlo kontrasta kao većina LCD-a, što je uspješnu TV kombinaciju koju će u svakom slučaju idealno za obisvi njegovi korisnici znati cijenitelji koje uživaju gledajući televiziju zajedno. ti. Vjerujemo da će mnogim koriUgrađeni Bowers & Wilkins snicima ugrađeni sustav zvučnika zvučnici pun su pogodak na biti potpuno dovoljan i da neće ovom Philipsovom OLED televiimati potrebe za dodatnim ozvuzoru. Na uobičajenim TV progračenje prostora u kojem se nalaze. mima zvuk je bio vrlo čist i jasan s dovoljnom ekstenzijom bas freZaključak kvencija, što smo imali prilike čuti Na kraju testa možemo istajedino na puno skupljim modeknuti da je mnogo razloga zašto bi netko prilikom kupnje trebao odalima OLED-a (npr. Panasonic

Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz

• (3,5 mm)

HDMI ulaz

4 (svi ARC/1MHL)

Euro AV SCART

Analogni stereo audio ulaz/izlaz

/•

Slušalice

•

USB

2 (1 x USB 2.0/1 x USB 3.0)

Optički/Koaksijalni digitalni izlaz

•/-

Common interface

Common Interface Plus (CI+)

Mrežni priključak

•

Antenski priključak

•

Satelitski priključak

• (x1)

Ulaz za kartice

Posebnosti

2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray

- /-

Vidljiva dijagonala (cm)

140

Vrsta ekrana

OLED

Format ekrana

16:9

Broj piksela (horizontalna x vertikalna)

3.840 x 2.160 (4K Ultra HD)

Vidljivi kut vertikalno/horizontalno

176/176

Snaga audio pojačala Bežićni LAN

50 W (RMS)/2.1 sustav analogni i digitalni DVB-T/T2/DVB-S2/ DVB-C •

Slika u slici

•

Senzor ambijentalnog osvjetljenja

•

TV prijamnik

Ostalo

Dimenzije (širina x visina x dubina) Sa posteljem Masa (kg) TV/sa postoljem

1227,8 x 752,4 x 50,3 mm 1227,8 x 763,1 x 230,0 mm 22/ 22,3

Info

www.philips.hr

CIJENA

hifimedia

16.999,00 kn

Philips 55OLED 903

SLIKA 0

ZVUK 0

OPREMLJENOST DALJINSKI UPRAVLJAČ

SD prikaz slike HDR prikaz slike prikaza boja kvaliteta zvuka

CIJENA/KVALITETA 17

UKUPNO 0

P5 obrada slike

Odličan kontrast i prikaz crne boje 9 10

Philips 55OLED 903

90 100

brati Philips 55OLED 903 nasuprot drugih televizora koji su trenutačno dostupni na tržištu. Spomenut ćemo samo neke: najnovija verzija OLED TV ekrana, Philipsova druga generacija video procesora P5, audio sustav Bowers & Wilkins, Ambilight osvjetljenje, itd..

Ambilightom osvjetljenje sa tri strane QWERTY tipkovnica na daljinskom upravljaču Daljinski upravljač nema niti jedan vid pozadinskog osvjetljenja

Philipsova cijena od 16.999 kuna zaista nije velika s obzirom na sve njegove mogućnosti i kvalitete, te će uz sve nabrojano biti dodatan poticaj korisnicima da nipošto ne zaobiđu ovaj odličan model kod odluke o kupnji svojeg novog 4K televizora.

hifimedia #108

TEST POLK ASSIST

Komunikator

piše: Josip Crnički

vrijeme kada na tržište dolazi sve više pametnih zvučnika, američka tvrtka Polk Audio, dobro poznata audiofilima zadnjih 40-ak godina, također se odlučila na izradu svog pametnog zvučnika. Polk Assist je zapravo Google Home zvučnik, ali naravno, drugačijeg dizajna i s puno boljim zvukom. Dizajn zvučnika je kvadar zaobljenih kuteva i lagano odrezanog vrha, visine 19 cm i širine i dubine 12 cm, a dostupan je u crnoj i sivoj boji. S gornje strane smještene su četiri fizičke tipke za aktivaciju Google Assistanta tj. akcijska tipka, tipka za play/ pauzu i tipke za pojačavanje i stišavanje zvuka. Na sredini, između tipki smještene su LED točke koje označavaju glasnoću zvuka (od 0 do 10), kao i to da je Assistant aktivan ili da

hi-fimedia #108

je ugašen mikrofon. Fizička tipka za gašenje mikrofona nalazi se sa stražnje strane iznad utora za napajanje. Unutar kućišta nalaze se 3,5 inčni (8,89 cm) okrugli bas/srednjetonac i 1 inčni (2,54 cm) okrugli visokotonac. Kako je u Polk Assist ugrađen Google Assistant, kompletno podešavanje i upravljanje (ako nije glasovno), vrši se putem Google Home aplikacije, a za povezivanje s pametnim telefonom dostupni su Bluetooth 4.1 i Wi-Fi 2,4 i 5 GHz. Nakon uključivanja zvučnika i otvaranja Google Home aplikacije, potrebno je pratiti jednostavne upute u "čarobnjaku" za pove-

zivanje i nakon nekoliko koraka i podešavanja ovlasti koje će Google Assistant imati (pristup kontaktima, lokaciji, kalendaru, itd.) zvučnik je spreman za korištenje. Za zvučnik su, iako službeno ne u Europi, Velikoj Britaniji i Kanadi, dostupne aplikacije YouTube Music, Pandora, iHeart Radio i Deezer, a mi smo na testu uspješno koristili Spotify i TuneIn radio. Osim glasovnog odabira glazbe, u Polk Assist ugrađen je i Chromecast pa je tako moguće reproducirati zvuk iz praktično bilo koje aplikacije na pametnom telefonu/tabletu. Osim reprodukcije glazbe/ zvuka, Polk Assist ujedno je i hub za kontrolu pametne kuće i Google Home kompatibilnih uređaja poput Philips Hue žarulja i LED traka, Nest termostata, pametnih brava, kuhala za kavu, itd. i kao i kod svakog sličnog upravljanja, virtualni asistent se aktivira s "Hey Google" ili "OK Google". Također, Polk Assist moguće je dodati u grupu zvučnika u multi-room okruženju, a jedino što u ovom tehničkom dijelu eventualno nedostaje je mogućnost obavljanja telefonskih razgovora. Što se tiče zvuka, osjetno je bolji nego na Google Home zvučniku i ukupan dojam je vrlo pristojan. Za test su korišteni Spotify, TuneIn radio, ali i standardna kolekcija rock i pop glazbe u FLAC-u, kao i YouTube. Primarna funkcija uređaja je reprodukcija zvuka, a iz Polk Assista, unutar realnih okvira, po tom pitanju nisu razočarali. Zvuk je detaljan i jasan posebno kod većih razina glasnoće. Ukratko, zvučnik karakterizira jasnoća uzduž pozornice, srednjetonski i visokotonski spektar zvuči toplo, ugodno, bas je sadržajan, ali ne i informativno prebogat i u usporedbi s nekim skupljim uređajima, primjerice Apple HomePodom kojeg smo imali za usporedbu, ipak zvuči nešto tanje i lakše. Što se tiče snage zvučnika, ona je dovoljna da bez većih poteškoća zvukom ispuni prostoriju srednje veličine.

Najveću dilemu kod odabira ovog uređaja nekim kupcima može izazvati saznanje da lokacija gdje žive ne podržava sve navedene servise. Međutim, to se odnosi i na sve druge proizvođače i njihove slične proizvode, jer zajedničko EU tržište još ne funkcionira i dostupnost glazbenih servisa će do daljnjeg ovisti od države do države. Prilikom testiranja u nekoliko navrata smo iskusili da nas zvučnik nije čuo prilikom reprodukcije, ali i da se znao aktivirati kad je nešto čuo na TV-u, a nisu bile izrečene komande za aktivaciju. Ovo više pripisujemo slučajnosti nego pravilu pa smo u konačnoj ocjeni i zanemarili kao njegovu "osobinu". Zaključno, ako se odlučujete za kompaktni pametni zvučnik koji je ujedno i hub, a ipak ne želite ići u viši cjenovni razred u kojem su Google Home Max ili Apple HomePod, Polk Assist je vrlo dobar izbor. POLK ASSIST Podržani glazbeni servisi* YouTube Music, Pandora, iHeart Radio, Deezer, Spotify i TuneIn Značajke: Google Assistant i Chromecast Povezivanje: Bluetooth 4.1 i Wi-Fi 2,4 i 5 GHz Dimenzije (ŠxVxD): 120 x 190 x 120 mm Masa: 1,36 kg Cijena: 1.490 kuna INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr * Ovisno o zemlji u kojoj se zvučnik koristi

Prikaz:

MARK KNOPFLER

Gitaristički heroj iz sjene EARL SWEATSHIRT Sazrijevanje Hip Hop Wunderkinda Razgovor:

BRETT ANDERSON JOHNNY MARR ROY HARGROVE

RAZGOVOR / JOHNNY MARR

IKONA MODERNE BRITANSKE POP GLAZBE Legendarni britanski glazbenik govori o svom radu, razlikama između Amerike i Europe te o tome kako bi svijet mogao izgledati u budućnosti

hi-fimedia #108

Vrlo vjerojatno, možda odem i trčati van i razgledam grad, to me inače jako veseli. Trebali bi jer je vaš hotel smješten u samom centru, idealna lokacija za razgledati grad.

Foto: Tomislav Sporiš

Ja se zapravo volim izgubiti, staviti kapuljaču, dobru muziku i samo nestati u gradu dok trčim. To je obično najbolji način za mene da razgledam neki grad. Obično to bude i dosta rano ujutro, ne spavam baš puno.

razgovarao: Alen Balen

ohnnyja Marra, jednu od ključnih figura u povijesti moderne britanske popularne glazbe, nije potrebno posebno predstavljati. Nezaboravni skladateljski i gitaristički pečat otisnuo je u opusu nikad prežaljenih The Smithsa. Općenito, Marrov status kao gitarista u Velikoj Britaniji ne trpi usporedbe. Nakon raspada matičnog benda, Marr se nastavio marljivo i predano baviti glazbom u različitim aranžmanima i u različitim projektima. Još uvijek ne pokazuje niti minimalne znakove posustajanja. Krajem studenog Marr je nastupio u Zagrebu, u Laubi, u sklopu programa "Yammatovo 4 fueled by Cockta". Nakon sjajnog koncerta popričali smo s Marrom, i to ne samo o glazbi... Evo nas odmah nakon koncerta. Prije svega moram vam čestitati. Vratile su se uspomene i osjećao sam se kao dvadesetogodišnjak.

To je lijepo od vas, ako možemo učiniti da se opet osjećate kao dvadesetogodišnjak. To je kompliment. To je jako kul. Bio je to prasak energije, vidjeli ste i sami.

Da, naši nastupi su poprilično energični. Kada sam oformio ovaj bend nekako sam namjerno htio da nam nastupi budu ubrzanog tempa. Mora biti nekakve dinamike, a mi smo generalno energičan bend. Znamo imati i malo drugačije nastupe, no volimo puno energije i ubrzati tempo. Obično postoje očekivanja kada negdje dolazite, što ste očekivali od Zagreba ili znali o njemu prije nego što ste došli?

Ne mnogo, zapravo. Nekoliko prijatelja je posjetilo Zagreb, uključujući i Jamesa iz benda i znao sam da je grad prekrasan, ali ne mnogo više o toga. No, znao sam isto tako da ljudi ovdje vole glazbu, čuo sam o dobrim glazbenim festivalima i kulturološkim zanimljivostima. Je li vam se svidio večerašnji prostor?

Da, prostor je lijep i interesantan, svidjele su mi se projekcije na zidovima. Nisam ih mogao prestati gledati, a morao sam ostati fokusiran. Nisam si mogao pomoći a da na zidu ne primijetim Jacka iz benda i pomislim si "Wow, Jack izgleda dosta dobro!". Lijepo je svirati u prostorima koji nisu klasična, generička crna kuti-

Ovo je nam četvrti rođendan, mi ga zovemo Yammatovo i mnogi su mi sada nakon koncerta rekli kako je ovo prvo pravo Yammatovo, onakvo kakvo bi trebali biti.

Wow, to je odlično, jako lijep osjećaj! Publika je bila divna, uz nekoliko stvari The Smithsa i slično svirali smo zapravo dosta novih pjesama i izgledalo je kao da se publici to doista svidjelo. Mnogi su i znali pjesme tako da bih ovim putem volio zahvaliti svima na radio postaji i u Zagrebu koji su involvirani u nove pjesme. Doći i nastupiti u zemlji u kojoj niste nikada bili i vidjeti kako vaša publika pjeva vaše nove stvari je doista poseban osjećaj. Toliko godina emocionalne povezanosti s instrumentom, gitarom. Neke stvari su očigledne na prvi pogled, kao da je netko majstor svog zanata, to smo vidjeli od vas večeras. To nije samo svirka već i odnos, zar ne?

Hvala puno. Da, zavolio sam gitaru prije nego što sam ju mogao svirati. Kada sam bio petogodišnji dječak gledao sam u nju kao u plišanog medvjedića. Moja obitelj, djeca i prijatelji svi znaju imena žica, akorda jer sam je jednostavno uvijek imao sa sobom, gdje god išao. Svoj život dugujem gitari.

Naši su nastupi prilično energični, kada sam oformio ovaj bend želja mi je bila da koncerte odrađujemo u bržem tempu ja. Svuda po svijetu sada možete naći prostore i malo su bezdušni, lijepo je kada negdje ima i umjetnosti u svemu tome. Pogotovo na kraju uz pjesmu "There is a light that never goes out".

A jedno se svjetlo ipak ugasilo na kraju. Nisam ni razmišljao o tome…. Kako vam se svidjela hrana večeras?

Pa, ja sam vegan, a svi su se jako pobrinuli za mene i bend, i jako sam zahvalan na tome. Svi su bili puni dobrodošlice, što nam mnogo znači. Svirali smo jučer u Lisabonu i bili u tri zemlje unutar 24 sata stoga je doista lijepo biti ovako lijepo primljen, a i čuti mnogo dobre glazbe. Hoćete li ići u teretanu ujutro?

I to se može vidjeti, ne samo čuti.

Da. I ponosan sam na to. U rock glazbi kultura gitare je bitna stvar, ne samo svirka. Unijeti nove i moderne stvari, a ne ponavljati samo 60-te ili 70-te. Volim biti guitar hero, mislim da je to OK. Doista to i jeste. Upravo zato ovim putem moramo zahvaliti na potpisanim majicama, sva zarada od prodaje istih usmjerena je prema našoj zagrebačkoj rock akademiji.

Da, znam, mislim da je to fantastičan projekt i drago mi je da mogu sudjelovati. To je ljepota modernog svijeta i filantropske upotrebe rock glazbe. To nije tako bilo uvijek stoga sam počašćen što mogu sudjelovati. Odlična ideja, nema na čemu.

hifimedia #108

RAZGOVOR / JOHNNY MARR

Glazba je sve, no u kojem smjeru ide ovaj svijet po vama?

Mislim da ovom svijetu treba mladih ljudi iz cijelog svijeta za koje znam da su izuzetno pametni i treba brinuti o onome oko čega oni brinu. Spolna jednakost, LBTQ, promjena percepcije, osviještenost i slično. Ljudima moje generacije već je malo dosadna priča o tome svemu, no sve pozitivne promjene poput "Me too" pokreta i slično događaju se zbog mlađih generacija. Oni rade dobar posao, dobre stvari i svjesni su negativnih učinaka korporative, korupcije, osviješteni su po pitanju ekologije i slično. U 80-ima se djelovalo i razmišljalo lokalno, dok se s mlađim generacijama sada više nekako sve gleda i osvještava na globalnoj razini. Naravno, naslijedili su i neke loše stvari, no ja sam optimističan i vjerujem da će se kroz nekoliko desetljeća isprofilirati mladi vizionari. Također smatram kako je vrijeme da žene preuzmu kontrolu nad nekim stvarima. To je neko moje generalno mišljenje. Dajmo mladima moć, kontrolirajmo korporativne interese i korupciju i dajmo curama da vode priču sljedećih nekoliko stoljeća. Bio je ovo muški svijet zadnjih nekoliko stoljeća i zeznuli smo sve. Mišljenja o Brexitu?

Mislim da je Brexit katastrofalna ideja i grozna, grozna pogreška. Mislim da je britanska javnost napravila pogrešku, kao i da su bili krivo upućeni u stanje stvari te da jednostavno nisu bili zdravog razuma. Ne svi, čak ne i većina, ali tako stva-

hi-fimedia #108

ri idu. Mislim da je ovo najgora politička odluka za vrijeme mog životnog vijeka koja će imati dugoročne negativne posljedice, isto kao i da će najveće posljedice osjetiti najmanje moćan dio društva. Četiri godine prije Brexita napisao sam i snimio pjesmu "European me" kao deklaraciju, ponos na Europu. prvenstveno zbog kulturološ-

kih razlika. Živio sam u Americi nekoliko godina, gdje sam naučio cijeniti prednosti kulturoloških razlika i kulturoloških razmjena između Europljana. Amerika je ogromna pa se sjetiš Europe I koliko su zapravo vremenski blizu svi veći gradovi i koliko je lako upoznati druge kulture, putovati, živjeti i slično. Pjesma je zapravo bila svojevrsna

dobar bend i bend moga sina, Man Made. Izlazi im uskoro novi album, znam da mi je sin, no jako su dobar bend. Što očekuje Johnnyja Marra nakon turneje? Koji su planovi nakon dvanaestog mjeseca?

oda Europi - tako da, da, Brexit je pogreška. Mišljenje o umjetnoj inteligenciji, je li nam to budućnost?

Da, je budućnost, ali mislim da to neće biti tako veliko kako ljudi to sada i danas možda zamišljaju. Ako želite moje političko mišljenje - ne mislim da je komunizam OK i da kapitalizam neće funkcionirati, ali mislim da kapitalizam ne funkcionira trenutno - bazično jer ne možeš stiskati čovjeka s obje strane. Ne možeš ljudima davati loše plaće i skupo naplaćivati svoje proizvode. Ako žele avionske karte, hoteli, putovanja, odjeća, školovanje - moraš im dati mogućnost da se to priušti. Jednadžba je zapravo vrlo jednostavna, ali zbog pohlepe je to sada van kontrole. Kapitalizam je vrlo jednostavan u svojoj suštini - daj ljudima dobre plaće i moći će si priuštiti tvoje proizvode, tada funkcionira. Ali stiskanje s obje strane ne funkcionira i zbog toga se događa sveopći kolaps. Ljudi žele raditi i imati novac kako bi mogli kupovati kuće, putovati, imati aute, motore slično. Ljudski očaj je dakle globalna stvar?

Da, i imamo nasljedan problem s društvenim medijima zbog prirode anonimnosti, a i kontroliraju ih korumpirane sile. Ljudi su ljuti i idu jedni protiv drugih na društvenim mrežama i tako vidimo čovjekove frustracije. Mislim da se to ne događa nužno

zbog društvenih mreža, no ondje to postaju začarani krugovi. Ponavljam, ako čovjeku daš pristojan posao i plaću i učiniš da se osjećaju dobro u vezi sebe samih i da mogu priuštiti pristojan život - svi su sretni! No ovako korporacije stišću i svi su jednostavno prepohlepni. Imam svoj izraz za to - iPhone komunizam.

Da, jasno mi je. IPhone komunizam dobar izraz.

Počet ću pisati novu glazbu, nove pjesme. Glazbenik sam od 15-te, 14-te godine, to volim raditi. Tako da ću raditi na novim stvarima i onda opet turneja. Želim izbaciti dva singla prije sljedeće. Kako radite na novim pjesmama? U studiju ili u kući?

Počinjem raditi na njima sutra u autobusu. Ok, jako kul.

Istina je. Odsvirali smo neke nove stvari danas na tonskoj probi. Kada imate dosta turneja iza sebe, tehničke stvari na tonskim probama budu dosta brzo gotove, što je super jer tada dobivamo priliku isproba-

Ako čovjeku daš pristojan posao i plaću i učiniš da se osjećaju dobro u vezi sebe samih i da si mogu priuštiti pristojan život - svi su sretni Jesu li vas se dojmili neki filmovi u zadnje vrijeme? Serije i slično?

ti neke nove stvari na kojima radimo. Sviđa mi se to.

Nisam od televizije, ali svidio mi se film "The Clansman" - mislim da se tako zove. Gledam "Fargo" iznova i "House of Cards" u zadnje vrijeme.

Stvaranje je i dalje za vas kao igra petogodišnjaka, unatoč 50 godina iskustva.

Neki dobar album ili bend u posljednje vrijeme?

Dobro je njegovati dijete u sebi. Zvuči odlično. Hvala puno na svemu i nadam se da ćemo se vidjeti opet! Bilo nam je zadovoljstvo imati vas na Yammatovom 4. rođendanu.

Uvijek ima dobrih bendova. Sviđa mi se britanski band Goat Girl, ali i Courtney Barnett. Crewel Intentions, novi britanski bend - jako su dobri, najbolji novi britanski bend, vrlo londonerski. Boy Azooga je

Da, prekasno je da sad odustanem.

Hvala vama, bila nam je čast. Svakako ćemo se vratit!

hifimedia #108

PRIKAZ / MARK KNOPFLER Glazbenik koji ugodno stari sa svojom publikom, godinama svjesno zanemarujuÄ&#x2021;i prohtjeve srednje ili bilo koje struje ili trenda

hi-fimedia #108

GITARISTIČKI HEROJ IZ SJENE piše: Denis Leskovar

redinom studenog prošle godine Mark Knopfler objavio je zasad posljednji, deveti studijski album Down The Road Wherever. Kritičari nisu previše oduševljeni, ali ni razočarani. Zapravo, kritike su u prosjeku pozitivne. Riječ je o konzistentnom ostvarenju u karijeri punoj konzistentnih ali nimalo revolucionarnih albuma. Pjesme teku mirno, sporo, sadržaj je pristojne autorske kvalitete, besprijekorno odsviran, uobičajeno ukusno aranžiran, još savršenije produciran. Glazbu na tom – kao i na gotovo svim njegovim solo izdanjima – nemoguće je ne cijeniti: riječ je o školskom primjeru nadarenog gitarista, povučenog i refleksivnog, o glazbeniku koji ugodno stari sa svojom publikom, godinama svjesno zanemarujući prohtjeve srednje ili bilo koje struje ili trenda. Sluša li se opus Marka Knopflera u sveobuhvatnoj cjelini – s i bez slavne grupe koja ga je koncem 1970-ih proslavila – površno uho moglo bi pogrešno zaključiti da je riječ o dvije različite, podvojene osobnosti. S jedne strane je gitaristički hi-tech pop-rock heroj koji je MTV-evsku generaciju neprekidno podsjećao na "klasične" vrijednosti popularne glazbe, dok se s druge (nakon raspada sastava) ukazao junak folk gitare, pastoralni, smireni, zadovoljni nastavljač britanskog i američkog korijenskog nasljeđa čiji su elementi u okvirima matične grupe tek provirivali s vremena na vrijeme. Između toga, Knopfler je proširio kreativnu paletu uspješnim izletima na polje filmske glazbe – treba li podsjećati na glazbu iz filmova Cal, Last Exit to Brooklyn, The Princess Bride, ili, uz ostale, Local Hero? Već se na prvom istoimenom albumu Dire Straitsa – objavljenog 1978., u jeku britanske punk histerije, a ubačenog u odlično dizajniran ovitak s profinjenim slikarskim radom Chucka Loyole – jasno čuje, osjeća i prepoznaje tradicija Boba Dylana i J.J. Calea, miljama udaljena od pomodnog pankerskog nihilizma. Tijekom

hifimedia #108

PRIKAZ / MARK KNOPFLER

Knopfler: majstor gitarističkog laid backa

prvoga dijela karijere Knopfler je zapravo balansirao između vlastitih autorskih nagnuća i komercijalnih prohtjeva gramzive glazbene industrije. Masovno slušateljstvo uvijek će ga više pamtiti kao čovjeka koji stoji iza brzopoteznog neo-roots klasika "Sultans of Swing" ili tvorca čudovišno uspješnog albuma Brothers in Arms (jednog od najprodavanijih u povije-

Kao što se mogao uvjeriti svatko tko je u lipnju 2008. posjetio njegov koncert u zagrebačkom Domu sportova, najveće prokletstvo Knopflerove samostalne karijere odnosi se na surovu činjenicu da ga većina publike još uvijek doživljava kao "gitaru i glas" Dire Straitsa. U skladu s time, kvaliteta svakog solo istupa automatski se mjeri količinom "sličnosti" sa zlatnim

Čini se da se najveće prokletstvo Knopflerove samostalne karijere odnosi na surovu činjenicu da ga većina publike još uvijek doživljava kao "gitaru i glas" Dire Straitsa. sti popularne glazbe) nego kao namrgođenog, introvertnog, sredovječnog, sofisticiranog majstora gitarističke fingerstyle tehnike i studioznog poznavatelja svega što ima veze s keltskim rockom, američkim folkom, oporim akustičnim bluesom, pa i jazzom. Tako su nijansama jazza obojene i neke pjesme na novom samostalnom studijskom albumu Down The Road Wherever – primjerice, "Slow Learner" i "When You Leave". Dakako, obje su balade.

hi-fimedia #108

danima matične skupine – no to je očito problem publike, a ne njegov. Svakome tko imalo naginje alternativnijem dijelu glazbenog spektra, ali i mnogim ostarjelim hi-fi šminkerima koji su osamdesetih prigrlili djela poput "Telegraph Road" i plastične pop-rock-budnice poput "Money For Nothing", Knopflerov solo opus po svoj je prilici manje zanimljiv ili čak monoton. No njegova topla, refleksivna roots elegancija zato je vremenom dobivala nove poklo-

nike, odrasle na (neizbježnom) Dylanu, Vanu Morrisonu, Bertu Janschu, Emmylou Harris ili Chetu Atkinsu pri čemu valja podsjetiti da je s većinom surađivao, a s nekima (Atkins, Harris) snimio i zajednički album (Neck and Neck, odnosno All The Roadrunning). Nekoliko osnovnih biografskih crtica. Punim i pravim imenom Mark Freuder Knopfler, rođen je 12. kolovoza 1949 u Glasgowu u obitelji donje srednje klase: otac (Erwin) mu je bio arhitekt mađarskog i židovskog podrijetla, majka nastavnica. Iako je rođen u Škotskoj, odrastao je u sjevernoj Engleskoj, u Newcastleu, kamo se s obitelji preselio kao sedmogodišnjak. Začudo, za glazbu se – negdje u dobi od osam godina – zainteresirao čuvši energične klavirske akorde boogie-woogieja, a nekoliko godina poslije otpočela je njegova cjelogodišnja 'romansa' s instrumentom koji mu je odredio život (prva gitara bila je Höfnerov Super solid model, iako će Knopfler prvom prigodom nabaviti Fender Stratocaster. Prije globalnog uspjeha na polju glazbe mladi Knopfler studirao je novinarstvo i engleski, surađivao s različitim novinama (izvještavao je i pisao glazbene kritike za Yorkshire Evening Post iz Leedsa, primjerice), radio kao nastavnik engleskog, te svirao u opskurnim,

neprofesionalnim i poluprofesionalnim bendovima nadahnjujući se opusom Hanka Marvina, B.B. Kinga, Elvisa Presleya i Djanga Reinhardta. Mnoge od njegovih prvih pjesama reflektirale su život u New Castleu, Leedsu i naravno, Londonu, gdje je 1977. oformio kvartet Dire Straits. U postavi su sudjelovali i izvrstan bubnjar Pick Withers, te Markov mlađi brat David koji ih je napustio nakon drugog, bezrazložno podcijenjenog, šarmantnog albuma Communiqué (1979). Ako će se njihov idući album Making Movies (na kojemu je, valjda ne slučajno, sudjelovao klavijaturist Springsteenova E Street Banda Roy Bittan) pokazati kao zvučni temelj za svjetski uspon na vrh piramide japijevskog rocka 1980-ih, onda je zvuk s prva dva albuma poslužio kao svojevrsni polazni okvir za sve što će vrijediti u Knopflerovoj samostalnoj karijeri. (Dakako, drugi izvor solo estetike odnosi se na njegov kratkotrajni "bend iz hobija", Notting Hillbillies, koji je koncem osamdesetih osnovao s Brendanom Crockerom iz grupe Five O'Clock Shadows, duboko zagazivši u vrelo americane). Iako je navodno izjavio kako se na bini svaki puta osjeća kao "kapetan malog ratnog broda", bivši frontmen Dire Straitsa – ležerno odjeven, sasvim 'običan', proćelav i sijed – pred publikom i u studiju više ostavlja dojam introvertnog provincijskog učitelja za kojeg je glazba prvenstveno hobi, a tek onda životni poziv. Naravno da sve vanjske manifestacije njegova imidža postaju nevažne onog trena kad kantautorski veteran primi gitaru u ruke; sve što ima za reći njezin vlasnik, zapravo govori ona. Njegovo muziciranje neusiljeno je i tehnički savršeno i uvijek uklopljeno u 'veliki', epski zvuk čija je ukupna slika uvijek važnija od pojedinačnih instrumentalističkih egzibicija. Kad u ranije spomenutoj "Slow Learner", uz lijenu, odmjerenu klavirsku pratnju i prigušenu trubu pjeva "I'm a slow burner / I do everything slow," to očito nije tek zgodna lirska dosjetka – riječ je o umjetničkom kredu njegove samostalne putanje, od službenog solo prvijenca Golden Heart (1996) preko solidnih (Sailing To Philadelphia) i još solidnijih (Privateering, Tracker) albuma, do posljednjih taktova LP-a Down The Road Wherever – uključujući povremene filmske suradnje (Metroland, A Shot at Glory, Altamira...). Bez obzira na trenutne afinitete i kreativnu strategiju, Knopfler se pokazao kao savršeni nastavljač laid back estetike koju je prije njega promovirao J.J.Cale. No, dok je J.J. bio tipični čuvar američke tradicije, Knopfler priču proširuje okusima i nijansama vlastite, britanske kulture. Tako smo dobili omamljujuć i narativno strukturiran koktel bluesa, countryja, rocka za ugodno starenje, te (na mnogim mjestima) keltskih aluzija kojima taj svestrani autor sebe i vjernu publiku redovito voli podsjećati na prvo pravilo glazbene konzervativnosti: nikada se ne isplati skrivati od vlastitih ishodišta.

Mark Knopfler Down The Road Wherever (Universal, 2018)

deju za pjesmu "Sultans of Swing" Knopfler je navodno dobio jedne kišne večeri, davnih sedamdesetih vjerojatno, u nekom baru u Ipswichu. Ondje je, prema njegovom sjećanju, nastupao neki posebno loš, anonimni sastav koji se na kraju koncerta odjavio riječima: "Mi smo sultani swinga." Više od četrdeset godina nakon tog singla i pripadajućeg LP-a, Knopfler je još uvijek živ i zdrav, funkcionirajući unutar vlastitog, teško izborenog prostora na svjetskoj sceni poput kakvog... sultana? Ali ne swinga, nego angloameričke korijenske glazbe na potezu od Louisiane i Memphisa do irskih i engleskih pubova. evet albuma, devet argumenata; posljednji u trajanju od sedamdesetak minuta protkanih uobičajenom kombinacijom stilova kojih se čovjek (poput kakve iznošene ali omiljene i krajnje udobne odjeće) teško može zasititi. Kažemo li da glazba opet ima prigušeni, nenametljivi ugođaj i da se vuče tiho i sporo, kao kakva široka i blago vijugava

rijeka, nećemo zaključiti ništa novo. lbum, doduše, otvaraju dvije pjesme u srednjem tempu, "Trapper Man" i "Back On The Dance Floor" pri čemu obje zvuče kao Dire Straitsi lišeni produkcijske šminke i studijskih ukrasa od milijun dolara. Međutim, Knopf lerov srednji tempo također ostavlja dojam "sporosti," ili barem posvemašnje ležernosti — takav je i razmjerno duhoviti komad funka "Good on You Son", podvučen saksofonom engleskog jazz glazbenika Nigela Hitchocka. Solidno, no Knopf lerova najprirodniji medij su balade poput "Floating Away" u kojoj do izražaja dolaze njegove primarne vrline: delikatna suzdržanost, zarazna melodioznost, aranžmanska profinjenost i smisao za odabir pravih suradnika (ovdje gostuje irska pjevačica Imelda May). Autobiografska "One Song At The Time" ima sugestivnu keltsku crtu, "Slow Learner" odjevena je u poslijeponoćno jazz ruho zajedno s prigušenim trubačkim preljevima i klavirskom međuigrom, dok ga je "Matchstick Man" zatekla samog, s akustičnom gitarom i ref leksivnom folk-melodijom. Sve u svemu, ništa od revolucije: business as usual, odrađen na uobičajeno vrhunskoj razini, s jednako uobičajenom žanrovskom kombinatorikom i posve očekivanom količinom topline i posvećenosti.

Denis Leskovar

hifimedia #108

RAZGOVOR / BRETT ANDERSON

i oraš s m , ) e š se u lbum a a r ( a e v t č re lo om, p maš p n i v n i h želio s t i o b a r n p e i n d o .U 25 go azove vakak z s i i o t t Kada a š j l o postav e nešt j a o v t o a n iz u, arodij p u t i t vlas

razgovarao: SMS Deutsch

rett Anderson, frontmen čuvenog britanskog benda Suede, za radio emisiju "Drive" na zagrebačkom radiju Yammat FM, govori o izazovima koje stvaranje glazbe stavlja pred iskusnog autora koji je prebacio pedesetu godinu života. Neposredan povod za razgovor bio je izlazak posljednjeg albuma Suede, paketa pjesama okupljanih pod naslovom "The Blue Hour" s kojima je grupa, kaže Anderson, uspjela napraviti još jedan korak naprijed. Osim strogo "bendovskih" tema, Anderson govori i o svom književnom radu, vrstama koncerata koje najviše voli, o tome što od glazbe kao slušatelj danas konzumira s najviše radosti, kao i o nekim od vlastitih glazbenih uzora. Prenosimo ovaj razgovor u integralnoj verziji s dodatkom recen-

hi-fimedia #108

zije navedenog albuma. The Blue Hour je sada vani – možemo li sada govoriti o trilogiji? Razmišljaš li tri albuma unaprijed ili se ideja za trilogijom došla nakon Bloodsports i Night Thoughts? Da, uvijek mi se sviđala ideja o trilogiji albuma, govorimo o jednoj obitelji albuma na okupu. Mislio sam da bi to bilo zanimljivo za napraviti – mislim da su Bloodsports, Night Thoughts i The Blue Hour dio iste evolucije, na njima sam razvijao slične tematike. Zato imam dojam da se ovi albumi oslanjaju jedan na drugi. Blue Hour je, čini mi se, od sva tri albuma najradikalniji, tako da mislim da ćemo se s idućim albumom vratiti prema nekoj sredini - ne znam još točno kako, ali ne vjerujem da ćemo biti radikalniji. Misliš li da ste na albumu Blue Hour bili "hrabriji" nego na ranija dva albuma (iz trilogije)?

Mislim da jesmo. Pokušali smo. Pokušali

smo raditi stvari koje dosad nikada nismo, pokušali smo izaći iz okvira sa stvarima poput "spoken word"-a, terenskim snimanjima i takvim stvarima. Mislim da su to za SUEDE nove situacije. Kada 25 godina snimaš ploče (albume), moraš si iznova postavljati izazove. U protivnom, pretvaraš se u vlastitu parodiju, a to je nešto što svakako ne bih želio. Važno je pronaći nove načine kako bi Suede i dalje bili Suede. Je li Blue Hour vaš korak prema post rocku? Možemo li povući paralelu sa Spirit to Eden od Talk Talksa? Mark Hollis je rekao kako je tišina važna stvar koja ne bi smjela biti zloupotrebljena. Rekao je da je to njegova najveća briga - načina na koji je komuniciranje razvijeno, da postoji tendencija da se pozadinska buka dopušta cijelo vrijeme, a ne razmišlja se o onome što je važno. Tvrdi da je tišina iznad svega - kaže kako bi radije čuo jednu notu nego dvije, ali jednako tako da

očeo sam pisati knjigu kao knjigu o svom ocu, on je bio glavna inspiracija, a u međuvremenu sam i sam postao otac. Kada postanete roditelj počnete intenzivnije razmišljati i o vlastitim roditeljima", kaže Anderson.

hifimedia #108

RAZGOVOR / BRETT ANDERSON bi radije slušao tišinu nego ijednu notu. Je li Blue Hour novo područje, novi teritorij? Rekao si da se radi o lijevom smjeru, ali koliko je ovaj album post rock? Koliko je izvan mainstream okvira rock and rolla? To je uistinu zanimljivo pitanje, Mark Hollis i Talk Talk su otišli na nevjerojatno zanimljivo putovanje u svojoj karijeri, od Spirit of Eden pa do Laughing Stocka, i sami su sve više ulazili u eksperimentalno područje. Njegov solo album je potvrdio kako je on majstor u korištenju tišine - nevjerojatno minimalistički album kojem se divim. Krenuli smo kao glasni rock and roll band, ali ja sam uvijek stvari htio odvesti dalje, želio sam probati nešto malo suptilnije. Ipak, nisam siguran je li to post rock, ne znam kako bih post rock uopće definirao. Ipak, vjerujem da ima neke post rock elemente u sebi. Koliko je novi producent promijenio zvuk i neki okvir albuma i sve to nakon godina s Edom Bullerom? Da, velika je promjena za nas. Ed je bio i još uvijek je veliki dio Suedeovog zvuka, ali sada je odlučio promijeniti karijeru, nije htio više producirati albume. Sada radi na filmskoj glazbi s Hansom Zimmerom na TV-u, filmskim školama i slično. Želio je promijeniti karijeru pa je snimiti album s njime bilo logistički teško, a mi smo oduvijek željeli raditi s Alanom Moulderom. On je jedan od onih ljudi kojima sam se ja uvijek divio iz daleka. Zapravo, ja sam već radio s njim par puta, remiksirao je nekoliko albuma. On zna kako napraviti gitarističku glazbu da zvuči zaista odlično. To može zvučati kao prilično jednostavna stvar, ali ju je jako teško postići - a njemu je to uspjelo! Vratimo se malo na naslov albuma, The Blue Hour. Plavi sat je, kao što kaže

hi-fimedia #108

Suede The Blue Hour Warner Music, 2018.

sim studijskim albumom objavljenim punih četvrt stoljeća nakon debitantskog albuma britanski rock sastav Suede potvrđuje kako je riječ o jednoj od najkvalitetnijih i najzanimljivijih rock grupa nastalih u doba prevlasti Britpopa. odsjetimo, ranih devedesetih Suede su sa svojim nostalgičnim glam i art rockom bili podosta drugačiji od vodećih Britpop imena kao što su Oasis, Blur, Pulp…, ali su zahvaljujući odličnim albumima među kojima se posebno ističe remek djelo "Dog Man star" iz 1994. stekli naklonost publike i kritike. Nažalost, neslaganja unutar grupe te još i više sklonost narkoticima pjevača i tekstopisca Bretta Andersona dovela su 2003. do prekida rada. Ipak, 2010. opet se okupljaju i to najprije samo radi svirke, da bi 2013. albumom "Bloodsport" ostvarili i diskografski povratak kojeg potom pred dvije godine potvrđuju albumom "Night Thoughts" te sada i s "Blue Hour". Suede su se, očito je, u potpunosti vratili, ali je isto tako očito da su se podosta promijenili u svim aspektima svog rada. o je logično s obzirom na to da je Anderson kao alfa i omega sastava kroz svoje stihove oduvijek iskreno govorio o svi-

jetu oko sebe, a normalno je da s 27 godina, koliko je imao u trenutku objavljivanja albuma "Dog Star Man", ne razmišljaš isto kao kad imaš pedeset i jednu, koliko mu je ove godine. Uz tu razliku na stvaranje ovog albuma nedvojbeno su vrlo bitno utjecale još dvije stvari. Prva je da se Anderson s obitelji (supruga, sin i posinak) preselio u Somerset, ruralni dio Engleske, a druga da je ove godine objavio pažnje vrijednu autobiografiju "Coal Black Mornings". U njoj je vrlo iskreno progovorio o svom životu, između ostalog o traumama iz djetinjstva i paklu ovisnosti o narkoticima, a taj iskreni pristup podvučen tamom koja izvire i iz naslova auto-

Wikipedija, razdoblje sumraka u jutro ili navečer, kada je Sunce na određenoj dubini ispod horizonta, a zaostala, neizravna sunčeva svjetlost nebu daje posebnu plavu boju. Živimo li mi svoje "plave sate" i jeli to 60 minuta u danu ili je to jedna era? Je li to sveobuhvatni naziv za vrijeme u kojem živimo - 21. stoljeće, novi milenij, vrijeme konflikata Sunca koje nestaje? To je zaista zanimljiva interpretacija zato što se na takve stvari uvijek može gledati metaforički. Kada sam izabirao ime za album, jednostavno sam morao osjećati da je ispravno, moralo je zvučati dobro, baš poput fraze Blue Hour. Ipak, sviđa mi se to što sugerira da nadolazi mrak, tama i osjećaj da ćeš biti preplavljen tim nekim strašnim, jezivim iskustvom. Također mi se sviđa što se na to može gledati i na metaforički način, takve stvari se uvijek mogu proširiti i na taj neki sociološki okvir. Uvijek možemo reći da smo u modernom svijetu osjećamo

kao na rubu kolapsa - ali opet, mislim da je to u nekoj prirodi vijesti - vijest koja je loša uvijek podiže tiražu. Koja je tvoja osobna filozofija iza ovoga - radi li se o konfliktu? Trebamo li ga poticati kako bi stvorili neke dobre stvari, neki novi momentum, nove vrijednosti? Pa da, moglo bi se reći. Tužna je činjenica da ratovi stvaraju nove tehnologije. To je konflikt, to su tenzije, sve te stvari zapravo dovode do prilično kreativnog stanja, potiču ljude na akciju. Isto tako, u mnogim slučajevima harmonija može biti korozivna na mnoge načine. Gledamo li to s kreativne strane, posebno sada kada govorimo o Suedeu, osobno sam osjećao da trenutci kada smo se isključili su bili trenuci kada nismo imali što za dokazati. Kada imamo što za dokazati tada se imamo i za što se boriti - tada smo najbolji i najkreativniji. Možeš li obrazložiti rečenicu da Suede mora biti neugodan ili uznemiru-

nogima će najbolji trenutak biti mračna "The Invisibles" u kojoj je, bar kad je o tekstu riječ, lako povući paralelu s divnom "The Wild Ones" iz 1994. Samo što je zaključak gorak – oni mladi, divlji i želje za životom puni junaci iz te davne pjesme, sad su pomalo nevidljivi i uglavnom izgubljeni. A pritom u pjesmi prevladavaju – gudači. No, nije sve baš tako crno i nisu gudači uvijek usporavajući faktor. Najbolji dokaz tome je odlična "Life Is Golden" koja uz pomoć City Of Prague Philharmonic Orchestra stoji na vrhu nekolicine pozitivnih i optimističnih pjesama ovog albuma. S ujevićevskom porukom o pobratimstvu lica u svemiru ova pjesma upućuje na dragocjenost i ljepote života, a po raspoloženju slična joj, ali puno rockerskija je "Don't Be Afraid If Nobody Loves You". Dodamo li ovim pjesmama i uspješne ljubavne i glazbeno razigrane i poletne "Cold Hands" i "Tides" te filmičnu "All the Wild Places" onda je jasno da je Anderson ipak uspio postići određeni srazmjer između tuge i sreće. randioznost, melodramatičnost i nostalgičnost oduvijek su bili dio pristupa glazbi Bretta Andersona i grupe Suede, a tako je i na ovom albumu koji kroz pomalo dekadentni romantizam, horror ozračje i brojne dodire s klasičnom glazbom nudi i potvrđuje novu fazu rada grupe. Koliko je to dobro i koliko će se dopasti fanovima, tek ćemo vidjeti. No, u svakom je slučaju iskreno i umjetnički hrabro pa već i zbog toga Suede zaslužuju pohvale za "Blue Hour". Marinko Krmpotić

ran svirkama iz dva dijela - prvo svirka uživo sa stvarima s novog albuma uz projekciju filma iza zavjesa a nakon pauze, u drugom dijelu, najveći hitovi. Kako će izgledati Blue Hour turneja? Ovog puta nećemo raditi po istom principu. Mislim da su live nastupi za Night Thoughts bili zaista dobri i to je bio stvarno uzbudljiv način za predstaviti ploču.

London, dva nastupa u Kopenhagenu, Amsterdam, Stockholm i ovdje govorimo o prostorima kapaciteta od 3 do 5 tisuća ljudi. Jesu li dvorane tih kapaciteta optimalne za Suede nastupe ili biste željeli svirati na mjestima mnogo većih kapaciteta? Koja je ideja savršenog mjesta kada uzmemo u obzir atmosferu Suede nastupa?

biografije zadržao je i na albumu koji već i nazivom koji u prijevodu znači "tužan sat" upućuje na tipičnu Suede nostalgiju i melankoliju. Tom pristupu Anderson je kroz stihove dodao horror i motive psihičkih kriza pa smo u konačnici dobili neobičan album čiji se likovi kreću i žive u ruralnoj provinciji slika koje najčešće nije romantična i opuštajuća, već pomalo neugodna, opasna i prijeteća. o, do promjena nije došlo samo u pristupu temama, već i na području glazbe. Na svu sreću ljubitelji klasičnog Suede zvuka naći će u 14 novih pjesama sasvim dovoljno razloga za uživanje u moćnom melodramatičnom Andersonovom glasu i zaista odlič-

juć na svojim nastupima? Mislim da u ovoj fazi naše karijere moramo izazivati ljude. Nema smisla da pišemo slatke pjesmice koje zvuče pomalo trash ali nisu dovoljno dobre, ili zvuče kao "Beautiful Ones", ali nisu dovoljno dobre... Znate, napisali smo dosta pop pjesama, a osjećam da trebamo ići u malo mračnije područje u ovom trenutku i vratit ćemo se iz toga. Kada si u svojim 20-ima možeš pisati, nazovimo ih prolaznim pjesmama i nema veze, ima nešto šarmantno u njima kada si u 20-ima jer su to uzbudljiva vremena. Ali kako postajemo stariji moraš potvrditi svoje postojanje i jednako tako opravdati stvaranje novih albuma, to bi trebalo biti izazovno. Sviđa mi se ideja da što je bend stariji postaje sve "teži", mislim da je to dobra stvar. Često se smatra da što su ljudi stariji, kao umjetnici, da postaju blaži i opušteniji - ja bih htio upravo suprotno od toga. The Night Thoughts je bio promovi-

noj gitari Richarda Oakesa, ali će isto tako u nizu pjesama svjedočiti okretanju grupe sasvim novim područjima kao što su gregorijanski napjevi pratećih vokala, dijalozi u pozadini glazbe ili zvukova iz svakodnevice te česta upotreba gudača među kojima se posebno ističe filharmonijski orkestar iz Praga. Konačan rezultat ovih brojnih promjena je najkompleksniji album u dosadašnjem radu grupe Suede. a će spomenutih promjena biti, vidi se već iz uvodne skladbe albuma, mračne i ozračja horrora pune "As One" koja obrađuje traume iz djetinjstva, a to poigravanje horrorom lako je uočiti i u "Chalk Circles" koja je očigledno inspirirana dramom "Kavkaski krug kredom" Bertolta Brechta, kao i u minijaturama "Roadkill" i "Dead Bird" koje kroz filmski pristup glazbi u okviru kojeg čujemo razgovor Andersona sa svojim sinom priča mučnu priču o pronađenoj mrtvoj ptici i bešćutnosti suvremenog svijeta. Nekoliko pjesama u središtu imaju temu života daleko od velegradskih okvira pri čemu je toj temi pristupljeno različito. Sjajna "Wastelands", prava "starinska" Suede nostalgična žestica, govori o nezadovoljstvu svijetom i životom te želja za bijegom u područja "gdje će užas u nama nestati, a djeca u nama početi se igrati" (where the horror in us fades and the children in us play), No, suprotne su "Beyond the Outskirts" sa slikom besperspektivnosti života u provinciji te sjajna završna "Flytipping" koja kroz šest i pol minuta nudi sliku cijelog ovog albuma, odnosno i novi i stari Suede zvuk.

Sviđa mi se ideja da što je bend stariji postaje sve “teži”, mislim da je to dobra stvar. Ali očito ipak ne možemo napraviti istu stvar ponovno, postali bi parodija (smijeh) tako da smo morali osmisliti nešto drugo. Koristit ćemo stage set za kojeg još nismo napravili pretprodukciju pa još uvijek nisam siguran kako se osjećam po tom pitanju. Bit će to konvencionalnija pozornica ali teatralnije od svega što smo radili do sada. Polovica koncerata je rasprodana,

Mislim da postoji savršen broj za naše svirke, oko 5 tisuća je stvarno dobar broj. Moje omiljeno mjesto za koncerte u svijetu je Royal Albert Hall koji prima oko 5000 ljudi. Mislim da iznad 5000 posjetitelja počinjete gubiti kontrolu nad publikom i ako dođete do 10 000 ljudi ne možete imati dovoljno dobar kontakt s njima. Za mene kao izvođača vrlo je važno imati vezu

hifimedia #108

RAZGOVOR s publikom i osjetiti da su posjetitelji jako involvirani u naše nastupe. S nadolazećom turnejom odabirali smo mjesta koja nisu nužno karakteristična za rock glazbu. Nismo željeli napraviti samo još jedan klasičan rock koncert stoga smo odabirali poprilično neobična mjesta. U Švedskoj je to recimo jedno lijepo staro kazalište, ali i ostala odabrana mjesta su jednako tako interesantna. Tekstovi s posljednjeg albuma napisani su iz perspektive djeteta, vašeg sina. Koliko ste se promijenili kao osoba kad ste postali otac? Također, vaša posljednja knjiga posvećena je vašem sinu stoga ste odlučili kako nećete čitateljima potpisivati kopije svoje posljednje knjige? To je bila generalna ideja, tako je. Sada na žalost mogu reći kako samo potpisao već popriličnu količinu knjiga. Promotivne dužnosti našle su se na putu te prvotne ideje. Mislim da vas očinstvo poprilično mijenja. Svatko tko je roditelj zna kako ono mijenja vaš svijet i vaš život. Kao umjetnik pokušavam koristiti roditeljstvo kao nadahnuće. Kada pišete uvijek tražite stvari koje vas nadahnjuju i potiču u vama ekstremne osjećaje. Potrebno je pronaći strast jer pišete o mržnji, strahu, ljubavi, strasti, gubitku i svim tim stvarima. Djeca, umjesto ugodnih, smirujućih misli, u vama mogu potaknuti nevjerojatno snažne, iskonske emocije, upravo njih sam, baš kao i samo iskustvo očinstva, pokušao iskoristiti u pjesmama koje sam napisao na posljednjim albumima. Coal Black Morning, vaša prva knjiga govori o odnosu s vašim ocem koji je preminuo i o vašim sjećanjima na njega. Koliko je ove knjige dijalog s vašim

zi kada bi ju pročitao, vjerojatno mu se ne bi svidjela. Smatram kako se nikome ne bi svidjelo biti predstavljen kroz tuđe oči, no isto tako smatram kako ova knjiga održava moju uspomenu i uspomene moje majke na njega živim. Knjiga također govori o vašim glazbenim utjecajima David Bowie, Sex Pistols i The Smiths. Bowie nas je napustio, Sex Pistolsi najavili su svoj raspad u 1978. godine a The Smiths se raspao 1987. godine. Koliko glazbe koja je oblikovala vašu mladost i vas kao osobu slušate i danas? Pjesme iz djetinjstva doista više ne slušam. Te klasične albume na kojima sam odrastao doista poznajem toliko dobro jer sam ih i odsvirao veliki broj puta. Kada pjesme iz djetinjstva čujem na radiju mogu otpjevati svaki trenutak, toliko dobro su mi usađene u glavi da ih ne moram više slušati niti svirati. Danas pokušavam slušati nove stvari. Što slušate ovih dana?

Kada smo Bernard i ja počeli pisati zajedno, model koji smo koristili bila je dinamika između Morriseyja i Marra ocem? U toj knjizi prepoznaje se mnogo snažnih emocija i osjećaj ogromne praznine nakon što je vaš otac preminuo što je za mene osobno najemotivniji dio same knjige. Počeo sam pisati knjigu kao knjigu o svom ocu, on je bio glavna inspiracija, a u međuvremenu sam i sam postao otac. Kada postanete roditelj počnete intenzivnije razmišljati i o vlastitim roditeljima. Htio sam pisati o njemu i želio sam da knjiga bude o ocu kojeg sam izgubio, no isto sam ga tako htio iskreno i s poštovanjem predstaviti. Ne znam što bi on rekao o knji-

hi-fimedia #108

Volim slušati Gweno, koji će biti na turneji s nama. To je stvarno dobar album. Volim Shame, mislim da je najnoviji album Fleet Foxes doista dobar, volim The Horrorse… The Horrors će biti gosti na vašem koncertu u Londonu, to je vaš osobni odabir? Apsolutno, želja mi je već neko vrijeme da nam oni budu predgrupa. Yammat FM organizira koncert Johnnyja Marra 24. studenog. Vaše mišljenje o Marru? Možete li napraviti paralelu između odnosa Morrissey

- Marr i vašeg odnosa s Bernardom Butlerom? Ovo vjerojatno nije najoriginalnije pitanje, ali meni osobno jako interesantno. Naravno, postoje paralele. Kada smo Bernard i ja počeli pisati zajedno, model koji smo koristili bio je Morrissey - Marr dinamika gdje je Bernard pisao dijelove za gitaru, a ja bih pisao tekstove i melodije vrlo sličan način na koji su to radili Marr i Morrissey. Što mogu reći o Johnnyju Marru? Možda je jedan od najvećih gitarista svih vremena i osobno imam vrlo visoko mišljenje o njemu. On je nevjerojatan glazbenik, legenda i osjećam veliko poštovanje prema njemu. Također, čini se da je i vrlo dobra i kvalitetna osoba. Sreo sam ga nekoliko puta i uvijek je bio nevjerojatan, ali i ljudi koje znam, koji poznaju i njega kažu da je vrlo divna osoba. To je uvijek divno čuti o vašim uzorima. Vaš glazbeni odnos s Bernardom odražava se na albumu "Black Coal Mornings", na tome kako je započelo partnerstvo između Vas i Bernarda, te cijelo putovanje Suedea. Ovih dana stvarate glazbu s Richardom i Neilom. Možete li objasniti razliku između ovog originalnog partnerstva s Bernardom i tog drugog s Richardom i Neilom? Da, nekako je drugačije. Znate, Bernard nije htio biti u bendu, a ovo je bend – vrlo jednostavno. S Richardom i Neilom smo stvorili drugačiju dinamiku, evidentno je da troje ljudi radi i pišu pjesme i puno je, puno drugačije. Bernard mi je prezentirao glazbu, a ja sam pisao na tu glazbu, a s Richardom i Neilom je kooperativnije u smislu da sjednemo zajedno i pričamo što želimo zajedno raditi, više je odnos davanja i primanja s Richardom i Neilom, nego što je bilo prije. Nije da kritiziram način rada mene i Bernarda, samo je bilo drugačiji način rada. Gravitirate prema bilo čemu što daje rezultate, pokušavate na bilo koji način doći do rezultata. Upravo tako, dinamika odnosa između dvoje ljudi naspram troje je potpuno drugačija, puno je interaktivnije, pitanje nesuglasica je potencijalno veća. U odnosu dvoje ljudi vrlo je često pitanje moje ili tvoje ideje i pitanje je kompromisa, ali kad je troje ljudi uključeno puno je kompleksnije. Istina je. Srećom, ovih dana sam puno stariji i oprezniji sam i pun poštovanja spram drugih ljudi. Znam kako se ophoditi s drugim ljudima, kako pričati s njima. Vrlo mi je važno, ako odnos funkcionira, da održavam taj odnos, s poštovanjem. Moj odnos s Richardom i Neilom mi je jako važan jer stvaramo zajedno glazbu, a tome treba pristupiti s krajnjim poštovanjem.

PRIKAZ / EARL SWEATSHIRT piše: Matko Brusač

udući da na kraju nikada nisam dočekao taj trenutak, morao sam puno toga raspetljavati sam", napisao je Earl Sweatshirt – ne tako davno najveći wunderkind hiphopa, već danas jedna od najznačajnijih žanrovskih figura – povodom plasiranja novog albuma "Some Rap Songs" na tržište u studenom 2018. godine. Trenutak na koji se Sweatshirt referirao je propali planirani sastanak s ocem Keorapetseom Kgositsileom, južnoafričkim pjesnikom i aktivistom – Sweatshirt je odrastao s majkom, oca nikada nije imao prilike dobro upoznati, a mogućnost nadoknađivanja propuštenog sada više nije realna, jer je Kgositsile preminuo u siječnju prošle godine. Petnaest pjesama koje su u manje od dvadeset i pet minuta ugurane na "Some Rap Songs" tematski su u širokim potezima obilježene motivima gubitka i propuštenih prilika i uronjene u teško opisivi (polu) melankolični ambijent, dok dokoličarski način na koji se ista tema obrađuje ilustrira interesantan autorski razvoj Sweatshirtove karijere koja je po mnogočemu jedinstvena u suvremenom polju najvitalnijeg popularnoglazbenog žanra. Prije desetak godina Sweatshirt je kao član losanđeleskog hip-hop kolektiva Odd Future Wolf Gang Kill Them All prema bezbroj puta viđenoj matrici sijao moralnu paniku u suvremenom američkom popularnokulturnom životu, i kao glazbenik i kao neka vrste internetske ikone i fenomena. Ali Cheryl Harris, njegova majka, profesorica prava na UCLA-u, ništa nije željela prepustiti nepredvidljivoj logici tinejdžerske slave koju je do kraja pokrenulo objavljivanje debitantskog samostalnog mixtapea "Earl" - spakirala mu je stvari i preventivno ga poslala na godinu dana u školski internat u Samoi. (Iz perspektive primitivne sociologije, bilo bi zanimljivo vidjeti poveznice između hip-hop autora koji sjajno kotiraju kod obrazovane bijele publike i njihova socijalnog porijekla.) U svakom slučaju, Swaetshirtu je predah dobro došao, njegov status tijekom samoanskog izbjeglištva podebljan je mističnom dimenzijom, a kada se vratio u Los Angeles stvari su počele čvrsto sjedati na svoje mjesto. Već spomenuti mixtape i službeni debi "Doris" iz 2013. godine većim su dijelom ostali unutar okvira koji je bio karakterističan za Odd Future, dakle okvira unutar kojeg su pjesme glavne učinke proizvodile izravnošću izraza, prenaglašenom, artificijelnom brutalnošću i prema standar-

hi-fimedia #108

Sweatshirtov izraz na početku karijere bio je obilježen izravnošću i brutalnošću. Ta je kombinacija ustupila mjesto labavoj autorefleksiji.

EARL SWEATSHIRT: SAZRIJEVANJE HIP HOP WUNDERKINDA

namjerno besciljnog prebiranja po vlastitoj glavi, preko šlampavog produkcijskog kolažiranja različitih elemenata (poput komadića nepovezanih razgovora i ambijentalnih soul stilema) bez eksplicitne formalne motivacije pa do labave strukture albuma kao albuma. Kao primjer svega rečenog moguće je, recimo, uzeti "Peanuts", na razini stiha tematski vjerojatno najeksplicitniju pjesmu albuma, koja i nakon ozbiljnog interpretativnog rada ne daje previše konkretnih rezultata. Ili, sve skupa najkraće rečeno, iako album traje manje od dvadeset i pet minuta, dojam koji na njemu Sweatshirt ostavlja je takav kao da na raspolaganju ima sve vrijeme ovog svijeta. U slučaju Earla Sweatshirta, drugim riječima, autorsko sazrijevanje bilo je hiperintenzivno. Ako je prije desetak godina bio jedan od onih koji su definirali obrazac – kombinacija kućne proizvodnje i pokušaja proizvodnje tematskog šoka, ukratko – prema kojemu mladi hip-hop autori na vrata industrije glasno kucaju i danas, Sweatshirt je sada nešto poput veterana koji račune mora polagati još samo sebi, što je situacija koja, od slučaja do slučaja, može djelovati i ugodno i zahvalno i teško i zastrašujuće. Sweatshirt trenutno naginje drugom, mračnijem polu, a s tim se naginjanjem isto tako trenutno hrabro i uspješno nosi. Žanrovsko polje hip-hopa trenutno prolazi kroz proces polarizacije, zaključio je Sean Fennessey za The Ringer početkom prošle godine povodom ubojstva mladog repera XXXTentaciona. S jedne strane, starija generacija (Kanye West, Jay-Z, Nas, na primjer) na pragu je potpune irelevantnosti, što je su prošle godine pokazali i prijemi novih albuma svakog od trojice nabrojanih. S druge, mlade snage (pokojni XXX dima pop dekora provokativnom tematikom. Međutim, Sweatshirtov drugi album "I Don't Like Shit, I Don't Go Outside iz 2015. godine, na kojem je, između ostalog, svodio račune sam sa sobom nakon smrti bake, predstavljao je upadljivi zaokret, ozbiljnu rekonceptualizaciju vlastitog izraza i udaranje temelja autorskoj personi čija je izgradnja završena prošle godine. Ukratko, estetske (formalne) ambicije su narasle, odrađeno je tematsko premještanje prema "unutra", autorska perspektiva postala je svjesno razvodnjena – sve je to sada izvedeno do svojih krajnjih, logičnih konzekvenci na "Some Rap Songs". Iako kratkog trajanja, "Some Rap Songs" album je koji zahtjeva ozbiljniju količinu slušateljskog angažmana. Novu razinu apstrakcije moguće je prepoznati u različitim segmentima – od neopterećenog,

Tentacion, pokojni Lil Peep, još uvijek živi Tekashi 6ix9ine, Lil Xan, Lil Pump, Lil Uzi Vert) nadiru, industrija se u ovom slučaju još uvijek prilagođava novim načinima proizvodnje i distribucije, zdrave korporativne kontrole nema, granice između pjesama i život su zamućene pa glave padaju. Tu je, naravno, i srednji razred čiji članovi, poput Kendricka Lamara ili Childish Gambina, trenutno uživaju puno pravo popularnokulturnog građanstva. Earl Sweatshirt ispada iz svih ovih grubih klasifikacija. Infrastrukturno najbliži "mlađima", zahvaljujući kombinaciji vlastite pameti i klasne pozadine iz cijele je priče uspio izvući čitavu tinejdžersku glavu pa se u međuvremenu prometnuti u gotovo staromodnog autora, jednog od rijetkih pravih modernista u suvremenom hip-hop svijetu koji se nepovratno mijenja. Što još reći? Možda to da će krajem veljače napuniti dvadeset i pet godina.

Album "Some Rap Songs" objavljen je u studenom 2018. godine.

hifimedia #108

ROCK / RECENZIJE William Tyler

This Mortal Coil

Goes West

(Merge Records, 2019.)

It'll End In Tears

(Reizdanja, 2018: 4AD)

William Tyler dobar dio svoje gitarističke karijere proveo je kao član nešvilskog americana/soul/alt-country kolektiva Lambchop, okupljenog oko "šefa" Kurta Wagnera. Prije gotovo jednog desetljeća otisnuo se u solo vode i danas radi otprilike ono što su Lambchop radili na prijelazu stoljeća (a više ne rade) – formalističkim prekapanjem tradicionalnih idioma američke glazbe. Tyler svira samo instrumentale, referentni stilski okvir mu je country (formalističko seciranje izvodi desnom rukom), a njegove skladbe zgodan i kvalitetan podsjetnik koliko se semantičkog potencijala u okviru pjesme nalazi iznad i ispod nivoa stiha. Tako je "Goes West", njegov četvrti samostalni album, zvučni prikaz procesa Tylerove selidbe s Juga u Los Angeles. Komponiranje uspješno zrcali to putovanje, iako na razini asocijacije stereotipizirano – svaka od deset skladbi zvuči i opušteno i uvjerljivo, prozračnije i "sunčanije" od svega onoga što je radio na prva tri albuma, mirnije i na koncu… veselije. Ukratko, redefiniranje elemenata starog korijenskog arhiva Tyler ovoga puta izvodi unutar granica koje su relativno blizu popu. U svakom slučaju, bit će zanimljivo pratiti nastavak jednog već sada zanimljivog putovanja.

Filigree & Shadow

Blood

nice, svojevrsne konceptualne osnove koja se nadograđivala nadahnutim rotirajućim suradnicima. Na prvom albumu It'll End In Tears (iz 1984) suradnička postava zahvaćala je vrlo široko, iako je izbor glazbenika uglavnom podrazumijevao članove sastava koji su snimali za Watts-Russellovu etiketu 4AD – primjerice, Elizabeth Fraser i Robin Guthrie iz grupe Cocteau Twins, potom Lisa Gerrard i Brendan Perry iz australskog tandema Dead Can Dance ili Gordon Sharp koji stoji iza projekta Cindytalk. No, na popisu suradnika našli su se i Howard Devoto iz grupe Magazine te violinistica Gini Ball koja je sudjelovala na albumima izvođača u rasponu od Siouxsie and the Banshees preko Marca Almonda do (kasnije) Nicka Cavea. edna od nakana Watts-Russella bila je predstaviti novim slušateljima klasike iz opusa izvođača prethodne generacije, kao što su Big Star, Tim Buckley, Roy Harper, Spirit, Gene Clark, Emmylou Harris i Syd Barrett. Najveća vrijednost njihove glazbe izvire iz nekonvencionalnog 'čitanja' kantautorskih i rock klasika kasnih 60-ih i sedamdesetih. Gradeći tamne, ambijentalne zvučne skupture umjesto standardnih pjesama, njihove reinterpretacije prilagođene su novom – ondašnjem – razdoblju probuđenog indie-senzibiliteta. t'll End In Tears sadrži njihovu najpoznatiju izvedbu (Buckleyevu "Song To The Siren"), ali i temu "Kangaroo" iz opusa power-pop grupe Big Star, te jednako sugestvinu verziju skladbe "Another Day" britanskog

jihov opus razmjerno je malen; u osam godina rascjepkanih aktivnosti fluktuirajuća postava This Mortal Coil potpisala je samo tri studijska albuma, koja su u raskošnom, obnovljenom i remasteriranom izdanju u listopadu 2018. još jednom predstavljena publici. This Mortal Coil više je studijski koncept nego klasična rock skupina. U trenutku nastanka, 1983. godine, Ivo Watts-Russell ključnog suradnika pronašao je u producentu i glazbeniku Johnu Fryeru, pa su njih dvojica funkcionirala poput okos-

Matko Brusač

Van Morrison The Prophet Speaks

(Caroline International, 2018)

Najbolja pjesma na novom – netko se potrudio izbrojiti, četrdesetom – studijskom albumu Vana Morrisona je naslovna tema: "The Prophet Speaks" melankolična je, jazzom obojena balada s karakterističnim misticizmom u ugođaju i izvedbi, puhačima, usnom harmonikom i akustičnom gitarom, izvrsnom melodijom i besprijekornom produkcijom. Riječ je o autorskoj pjesmi, jednoj od šest u oovoj kolekciji. Njima pripadaju još dvije izvanserijske skladbe u blues ("Ain't Gonna Moan No More") odnosno rhythm and blues ključu ("Got To Go Where The Love Is"). Ostatak materijala koji je proizašao iz njegove radionice nije ništa osobito – više je riječ o jazziranim stilskim vježbama nego o pjesmama

hi-fimedia #108

od kalibra (Love is hard work, baby that's the fact i tome slično). Ostatak albuma otpada, kao što je to i običaj u slučaju posljednjih Morrisonovih radova – a takvi su se u posljednje vrijeme namnožili – na obrade omiljenih žanrovskih klasika. Riječ je o lijenom, gotovo uvredljivom pristupu vlastitim albumima kakav je bio nezamisliv u vrijeme kad je Morrison stjecao reputaciju jedne od ključnih, zapravo najvećih kantautorskih i pjevačkih osobnosti svoje i ne samo svoje generacije. Zahvaljujući vrhunskoj pratećoj postavi (Joey DeFrancesco i njegovi ljudi) izvedba je, ponovimo, savršena koliko savršena može biti. Pojedine interpretacije, poput "Gotta Get You Off of My Mind" Solomona Burkea (i donekle "Dimples" njegovog pokojnog prijatelja Johna Leeja Hookera), blistaju gotovo adolescentskim zanosom. Druge zvuče rutinski do granice (ne) podnošljivosti -- primjerice, "I Love the Life I Live" Willieja Dixona gotovo potpuno je uništena vokalnim manirizmima Van The Mana. Business as usual, dakle. Još jedan mjesec, još jedan Morrisonov novi album. Denis Leskovar

albuma Veedon Fleece. No, u većini izvedbi konvencionalna struktura zanemarena je u korist ambijentalnosti, pa se pojedine pjesme teško raspoznaju pod teškim teretom aranžmanskih i produkcijskih naslaga. inalni album Blood pojavio se 1991, na početku dekade u kojoj će artificijelnost osamdesetih ustupiti mjesto glazbi s više organskih elemenata. Ogoljenijim aranžmanskim postupcima i selekcijom obrada Blood se donekle uklopio u underground okružje onoga vremena, iako su Watts-Russell i suradnici do samoga kraja funkcionirali u skladu s vlastitim pravilima – više kao pomno razrađeni studijski projekt nego kao uobičajeni sastav. U pjesmi "With Tomorrow", izvorno iz repertoara Genea Clarka, očuvana je autorova izvorna toplina, a podjednako je dojmljiva interpretacija pjesme Chrisa Bella "You And Your Sister". pćenito, njihov se trademark svodio na ono što su neki kritičari nazivali apstraktnim ekspresionizmom. Na finalnom izdanju Blood taj se pristup do neke mjere istopio ili modificirao, a u nekim se skladbama transformirao u konvencionalnije oblike bliske jednostavnosti suvremenog folka. Taj (kao i prethodna dva albuma) dočekan je na valu gotovo jednoglasne podrške kritike i publike. Ono što je 1984. imalo formu zanimljivog kućnog projekta u završnim je godinama preraslo u nešto značajnije, šire, i – kao što pokazuju ova reizdanja – jednako zanimljivo. Barem kad je u pitanju publika sklona manje pristupačnim, gotičkim zvučnim skulpturama. Denis Leskovar

kantautora Roya Harpera. Kombinacija distanciranih zvučnih pejzaža i prerada opskurnih pjesama iz arhive svjetskog rocka grupi je osigurala podršku kritike, ali i publike sklone jasnom odmaku od površnosti tadašnje srednje struje. bjavljen 1986., njihov drugi, dvostruki album Filigree & Shadow bio je još ambiciozniji. Suradnička postava promijenjena je i proširena novim imenima, kao što su Alison Limerick, Dominic Appleton te sestre Deirdre i Louise Rutkowski. Unatoč vrlinama, Filigree

The Good, the Bad & the Queen Merrie Land

(Studio 13; 2018.)

Glazba Damona Albarna obilježila je najmanje dvije generacije. S Blurom obilježava devedesete i sudjeluje u takozvanom "The Battle of Brtipop". Blur pobjeđuje bitku, prodaje 270 000 singlova naspram Oasisovih 220 00, ali izlaskom Oasisovog albuma "(What's the Story?)Morning Glory" postaje jasno da će izgubiti rat. Onaj kvantitativni, barem. Svejedno, nasljeđe Blura dragocjenije je od onoga što je Oasis za sobom ostavio jer Albarn i Coxon uvijek su težili ka promjeni i inovaciji. Toj tvrdnji u prilog ide Albarnov sljedeći projekt: Gorillaz. Virtualni bend koji Albarn stvara u suradnji s umjetnikom Jamiejem Hewlettom postaje svjetska senzaci-

& Shadow bio je lišen kreativnog fokusa i ta zamjerka još se uvijek, ne bez osnova, provlači u retrospektivnim osvrtima. Ipak, odabir predložaka pokazivao je jednaku posvećenost i gotovo enciklopedijsko poznavanje tradicije popularne glazbe. Jedan od Watts-Russelovih heroja očito je Tim Buckley, čije su pjesme "Morning Glory" i "Must Have Been Blind" uvrštene na projekt, jednako kao i "Drugs" Talking Headsa", "Strenght of Strings" Genea Clarka te "Come Here My Love" – manje znana akustična balada Vana Morrisona s

ja već s prvim spotom. Upravo taj bend možda i najbolje pokazuje Albarnovu sklonost eklekticizmu. Popis suradnika bio bi dulji od ove recenzije, ali evo samo nekolicine: De La Soul, Grace Jones, Ibrahim Ferrer, Mark E. Smith, Andre 3000, Bobby Womack, Danger Mouse, Paul Simonon, Mick Jones, Mos Def, Snoop Dogg i tako dalje. Ovaj kolektiv inteligentno je spajao elektronsku glazbu, pop, hip-hop, dub i sijaset drugih pravaca, i zaista je unikatan bend koji je istovremeno bio umjetnički na visokoj razini i nevjerojatno komercijalno uspješan. Albarnov treći projekt, The Good, the Bad & the Queen svojevrsna je supergrupa. Osim Albarna tu su i maloprije spomenuti Paul Simonon (basist the Clasha, ali tko to ne zna?), Simon Tong (gitarist the Vervea, onaj drugi) i Tony Allen (bubnjar i kum Afrobeata). Prvi, više nego solidni eponimni album, izbacili su (nekako se čini) davne 2007., u jeku globalne ekonomske krize. Drugi album čekali smo jedanaest godina. Nastaje, nekako prikladno, u doba Brexita. "Merrie Land" je, kako je jedan kritičar primijetio, idealan soundtrack

za napušteni lunapark koji se nalazi na vjetrovitoj obali. Iznimno uspješno evocira slike engleskih obalnih gradića, fish & chipsa i galebova. "And especially from every shire's end of England; the holy blissful martyr for to seek, that them had helped them when they were weak", citat je kojim započinje album. Citat dolazi iz Chaucerovih "Canterbury Tales", klasika iz četrnaestog stoljeća u kojem Chaucer ironično bilježi društvene trendove svih slojeva društva, naročito Crkve. Citat se prožima čitavim albumom kao lajtmotiv. Sam Damon Albarn kaže za album kako je riječ o svojevrsnom nastavku seminalnog Blurovog albuma "Parklife". I dok su tematski srodni, zvukovno gledano ne mogu biti različitiji. "Merrie Land" je sonično hodočašće Britanijom, onom mitskom Britanijom koja zapravo možda ni ne postoji. Tekstovi postavljaju mit i stvarnost u jukstapoziciju i više su nalik struji svijesti nego britkim i jasnim tekstovima kakve smo nalazili na albumima poput "Parklife" ili "Modern Life Is Rubbish". I dok ćete album nedvojbeno više puta preslušati

hifimedia #108

ROCK / RECENZIJE odmah se primijeti ozbiljan nedostatka singla, pjesme su nekako eterične, nedovoljno usmjerene, što bi se riješilo povećavanjem Allenovih i Tongovih uloga. Psihodelični folk susreće se širokim dijapazonom utjecaja, bas Paula Simonona nježno vas ljulja, orgulje vas hipnotiziraju dok se prepuštate Albarnovoj melankoliji i rezignaciji. Album svakako je testament talentu četvorice već legendarnih glazbenika, ali nedostaje mu fokusiranosti, na trenutke ćete se osjećati kao da slušate jednu dugu pjesmu. Albarn traži odgovor na pitanje što je Engleska u Brexit periodu, i dok ploča ne daje konkretan odgovor, više je nego jasno da Britanija kakvu kreativni lider ovog benda nije pastoralna, nego više nalik post-industrijskoj pustoši. I više nego solidan album na kojem se trebalo još mrvicu poraditi ne bi li postao odličnim. Sven Popović

Greta Van Fleet Anthem of the Peaceful Army (Republic, Universal Music, 2018.)

Dosta glazbenokritičarske prašine podiglo se u posljednje vrijeme oko grupe Greta Van Fleet (Frankenmuth, Michigan), točnije oko njihova debitantskog albuma "Anthem of the Peaceful Army". Dizanje prašine ("spašavanje rocka") je ciklično a Greta Van Fleet posljednji je u nizu bendova koji konzervativnijem dijelu kritike donosi kompletni paket pažljivo zamotan u retro-celofanu – stilski, mješavina hard rocka i blues rocka, tri brata u bendu, nepregledne usporedbe s Led Zeppelinom i, najvažnije, misija, odnosno unaprijed na propast osuđen pokušaj vraćanja klasičnih rock formi u centar suvremenog popularnoglazbenog života. Doista, Greta Van Fleet zvuče identično kao što su Led Zeppelin zvučali na

hi-fimedia #108

svom prvom albumu, a cijelu stvar na okupu drži Josh Kiszka, tehnički odličan pjevač koji izgleda kao da je ispao iz H&M kataloga. U cijeli projekt je Republic ulupao dosta novaca i rezultati su vidljivi – kvantitativno, naravno, jer bend ugodno živi u gornjim domovima top-lista. Što se tiče svega ostalog, deset pjesama koje su završile na albumu (sve skupa, skoro sat vremena dosade) zvuče kao parodije, a glavni nedostatak im je baš taj što to nisu. Matko Brusač

Rosetta

jek slučaj kada je riječ o ekstremnim bendovima. Ton albuma je konzistentno jednoličan, pjesme se bez imalo trenja prelijevaju jedna u drugu – Sower Of Winds ne pokušava pucati prema katarzičnim visinama bendovovljevih ranijih albuma. Međutim, ploča uspijeva u gotovo svemu što pokušava – riječ je o pola sata melankoličnog, usporenog i ekspanzivnog ugođaja. Luka Kostić

Bryan Ferry and his Orchestra Bitter-Sweet (BMG, 2018)

Sower Of Winds (Pelagic Records, 2019.)

U posljednjih dvadesetak godina, i to govorim odgovorno i bez okolišanja, ne postoji bend na toj specifičnoj margini alternativne glazbe koji je s tolikom količinom zanatstva, eklektičnosti i samouvjerenosti navigirao scenom poput britanskog Oceansizea. Mančensterski virtuozi stvorili su unutar četiri albuma i nekoliko EP-jeva zvučnu paletu koja je skakala između granica post-rocka, sludge metala, shoegazea i alternativnog rocka i ostavili iza sebe čitav jedan niz zaduženih muzičara. Rosetta, američki post-metal bend iz Philadelphije, živi u određenoj sivoj zoni svog izričaja koji više duguje američkim post rock/ metal pionirima Neurosisu nego Oceansizeu, ali britanci i u ovom slučaju ostaju referentna točka, pogotovo uzevši u obzir dio njihovog opusa koji se više naslanja na metal/ambient elemente (Music for Nurses EP, Frames). Rosetta, češće nego ne, dovodi do granice gušenja svoj specifičan spoj senzualne žestine i inteligentno artikuliranih predivno laganih zvučnih krajobraza. Njihov rani rad sadrži određene (iskrene) mane koje su, naizgled paradoksalno, bend učinile samo relevantnijim na zagušenoj američkoj cross-over metal sceni. Ubrzamo li ploču do 2019. dočekat će nas možda i prvo pravo iznenađenje koje su nam momci iz Philadelphije pripremili. Sower Of Wind je jezgrovit, kratak (traje pola sata) EP čiji je primarni modus operandi manipulacija ugođaja, atmosfere i osjećaja. Sower Of Winds kanalizira ambijentalne elemente Rosettinih longplej ploča, artikulirajući minimalističke kode i prijelaze u punokrvno realizirane pjesme s jasnim početkom, klimaksom i epilogom. Međutim, ništa sa Sower Of Winds nije, čini se, namijenjeno da šokira ili transformira slušatelja, kao što je gotovo uvi-

Svoj četrnaesti album The Jazz Age (iz studenog 2012) Bryan Ferry je realizirao u suradnji s vrsnim britanskim jazz veteranima, tom prigodom okupljenima u osmočlanom 'orkestru'. No izvedbe trinaest pjesama, probranih iz cjelokupnog stvaralaštva grupe Roxy Music i Ferryjeve samostalne karijere, bile su lišene vokala – ako je The Jazz Age imao svoju radikalnu dimenziju, ona se reflektirala upravo u tome. Istrgnuti iz izvornog artrock konteksta, odabrani predlošci podvrgnuti su retro-postupku po uzoru na džez-stilizacije iz 1920-ih. Ferry je zagrabio u vrelo inspiracije iz 'ere jazza', u kojemu su dominirala imena u rasponu od Dukea Ellingtona (sa svojim orkestrom), do Louisa Armstronga, Fletchera Hendersona i drugih protagonista toga razdoblja. No, njegov novi album, Bitter-Sweet – premda funkcionira kao izravna nadogradnja estetike The Jazz Agea – ipak je ponešto drugačiji. I gotovo na svim razinama neusporedivo impresivniji. Nadahnut je serijom Babylon Berlin u kojoj se Ferry pojavljuje u jednoj od sporednih uloga (posve uvjerljivo tumačeći pjevača u kabareu), ali i kao autor/aranžer. Suradnja na seriji, čija je radnja smještena u Weimarsku Republiku (između dva svjetska rata) bila je očito dovoljno poticajna i motivirajuća da je engleski veteran (polazeći od istog materijala i sličnog konceptualnog okvira) zaokružio i potpisao još jedan solo album. Ferry nije odabran slučajno - njegova fascinacija njemačkim kulturnim nasljeđem, kabareom, vizualnom umjetnošću, jednako kao i art rockom i američkim jazzom, pokazuju se kao trajno obilježje njegova stvaralaštva. "Bitters End" jedna je od čak tri pjesme s prvijenca Roxy Music koje su podvrgnute drugačijem tretmanu na albumu Bitter Sweet (preostale dvije su "Chance Meeting" i "Sea Breezes"). S druge strane, "Sign of the Times" izvorno otvara jedan od najboljih, najmanje tipičnih i

najpotcjenjenijih Ferryjevih solo albuma, The Bride Stripped Bare iz 1978. U originalu, riječ je o čvrstoj i melodioznoj rock skladbi (album je snimljen u suradnji prokušanim veteranima kalifornijske rock scene), a za potrebe albuma Bitter-Sweet Ferry je učinio tipičnu dekonstrukciju. Pjesmu je oslobodio vokalnih dionica i preveo je na jezik orkestralnog plesnog jazza 1920-ih. Sličan postupak (ali u nešto umjerenijem tempu) primijenjen je na hit-singl "Dance Away" s povratničkog albuma obnovljenih Roxy Music, Manifesto, objavljenog u ožujku 1979. Objavljen 30. studenog 2018. za diskografsku kuću BMG, Bitter-Sweet nosi potpis 'Bryan Ferry and His Orchestra'. U tom kontekstu ploča se može – i treba – slušati kao svojevrstan nastavak stilski srodnog projekta The Jazz Age. Osim u kvalitativnom smislu, temeljna razlika sadržana je u činjenici da je u osam od trinaest skladbi otpjevao i originalne vokalne dionice. Iako je melodijski okvir često netaknut, aranžmani su radikalno izmijenjeni – u takvoj mjeri da će u pojedinim slučajevima tek temeljitiji poznavatelji Ferryjeve ostavštine biti kadri prepoznati konturu pojedine pjesme. Primjerice, "Zamba" se iz ugođajne sintesajzerske balade transformirala u gudačima oplemenjenu meditaciju – u jednu od najsugestivnijih izvedbi na albumu. Ferryjev elegantni, treperavi, croonerski stil vremenom je izgubio prirodnu energiju; postao je manje elastičan, prigušen, krhak, zatamnjen, ponešto umoran, skoro na rubu šapata – ali nikada siv i beživotan. Začudo, u novom kontekstu, sve se to na albumu Bitter-Sweet iskazuje kao prednost. Ubačen u drugačiji aranžmanski kontekst i pogonjen drugačijom vrstom energije, njegov romantični pesimizam funkcionira jednako efikasno kao i uvijek. Denis Leskovar

The Delines Imperial

(El Cortez, 2019.)

Prvo su likovi altcountry ikone Willyja Vlautina prešli iz pjesama njegova solidnog matičnog bend Richmond Fontaine u njegove odlične romane ("Motel Life", "Lean On Pete", "The Free", "Northline", "Don't Skip Out on Me", preporuka, za svaki) iz kojih sada prelaze u također odlične pjesme grupe The Delines, u kojoj je za pripovjedačku izvedbu zadužena pjevačica Amy Boone. Naime, Vlautin se u posljednjih desetak godina u američkom književnom polju isprofilirao u jednog

Barry Adamson Memento Mori

(Anthology 1978-2018) (Mute, 2018)

kruglih četrdeset godina karijere Barry Adamson obilježio je sveobuhvatnim kompilacijskim projektom Memento Mori (Anthology 1978-2018) koji sažima njegove ključne snimke. To uključuje razdoblje rada u bendu Magazine, suradnju u postavi The Bad Seeds Nicka Cavea, dosege na polju filmske glazbe, te niz pjesama probranih sa samostalnih autorskih albuma od osamdesetih naovamo. ako nikada nije dosegnuo veliku popularnost u uobičajenom smislu pojma, taj glazbenik, skladatelj, fotograf i filmski umjetnik inovativnim je radom na nekoliko usporednih kolosijeka nesumnjivo zadužio svjetsku glazbenu (ne samo rock) scenu druge polovice prošlog i dijela ovog stoljeća. o potvrđuje i Memento Mori čiji pomno birani sadržaj razotkriva znatiželjnog i kreativnog umjetnika u neprekidnoj potra-

zi za svježim metodama skladanja i izvedbe. Adamson je od samog početka odabrao alternativni put, no njegovi radovi teško se mogu svrstati pod uobičajenu etiketu 'alternativne glazbe', a još manje alternativnog rocka (premda bez sumnje sadrže i takve elemente). Adamson je razvio tehniku kombiniranja iskustava post-punka, elemenata dekadentnog swinga, jazz-motiva, funka, hip-hop ritmova, duba, suvremenih eksperimentalnih postupaka te skladanja glazbe za imaginarne noir-filmove, posebno one iz šezdesetih godina prošlog stoljeća. Njegova suradnja s filmašima poput Davida Lyncha (Lost Highway) samo je potvrdila tezu da je Asdamson jedan od najzanemarivanijih talenata stasalih na ničijoj zemlji, negdje na razmeđu rock undergrounda, post punka, instrumentalne glazbe i (katkada) mainstream rocka; u posljednjoj kategoriji obavezno provjeriti bowiejevsku "The Humming. nteligentnim izborom pjesama, od artrock balade "Parade" iz opusa Magazinea do selekcije ključnih snimaka iz vlastita kataloga ("Jazz Devil", "The Big Bamboozle", "007, A Fantasy Bond Theme") Memento Mori funkcionira kao slikovit i na trenutke doista impresivan presjek duge i plodne karijere. Denis Leskovar

hifimedia #108

ROCK / RECENZIJE od zanimljivijih realista, nakon čega je raspustio Richmond Fontaine (istini za volju, nikada nije bio osobiti pjevač, što i sam odmah priznaje). Ali u oba medija ostao je vjeran istoj tematici (radničko-klasnom ambijentu suvremena američke provincije). Također, u međuvremenu je napredovao i kao kantautor, što potvrđuje sjajan (treći) album nove grupe u kojoj Vlautin piše stihove i slaže aranžmane. I dok je u prvom bendu zvučnu podlogu toplih priča o ljudima koji svoje raspadnute živote svejedno nekako drže na okupu bila americana matrica devedesetih, u The Delines Boone slične priče pripovijeda sporije na podlozi mekanog, profinjenog južnjačkog soula. Glas joj je i dubok i osjećajan, idealno se uklapa u širu konceptualnu sliku, sve funkcionira bez greške. Uvodna stvar "Cheer Up Charlie" – u kojoj nesretni Charlie ne zna što bi sam sa sobom, usamljen i rastavljen, s klimavim statusom na poslu (na doku) – može poslužiti kao foršpan ostatka albuma. Samo što prijelaza između foršpana i "pune" verzije nema, što je u ovom slučaju, dakako, jako dobra stvar. Matko Brusač

Queen

rane faze, "Killer Queen" (s LP-a Sheer Heart Attack) i danas zvuči aranžmanski i melodijski savršeno, dok se o epovima kalibra "Somebody To Love" i "Bohemian Rhapsody" sve zna: sredinom 1970-ih Mercury i društvo funkcionirali su kao hard rock bend s jednom nogom u operetnim ekscesima, a drugom u post-glam području koje će samo godinu dvije poslije neuspješno nastojati uništiti prvi val punka. Pozamašna koncertna kriška albuma djelomično se oslanja na nastupe u londonskom Hammersmith Odeonu ("Now I'm Here", 1975), potom u danas nepostojećoj dvorani Rainbow ("Keep Yourself Alive", 1974), te na parišku izvedbu pjesme "Fat Bottom Girls", zabilježenu u veljači 1979, samo dvadesetak dana nakon što su nastupili u zagrebačkom Domu Sportova. Ipak, fokus je na njihovom razvikanom i doista uspješnom angažmanu na Live Aidu, u srpnju 1985., svojevrsnoj 'povratničkoj' misiji koja je trebala obnoviti zanimanje za bend. To se i dogodilo; reputacija Queena je do danas samo rasla i još više rasla, što vjerojatno više govori o općem stanju na sceni i izmijenjenom sustavu vrijednosti nego o njihovoj stvarnoj vrijednosti. Denis Leskovar

Bohemian Rhapsody (Original Soundtrack) (Universal, 2018)

Premda to danas zvuči neobično, u razdoblju svojih najvećih dosega Queen su u očima najutjecajnijih svjetskih kritičara (Nick Kent iz NME-a, Dave Marsh, David Fricke iz Rolling Stonea) uživali doslovno nikakav ugled. Smatrali su ih grupom lažnjaka, drugorazrednih autora koji razmetanjem, kičem i studijskom tehnologijom nastoje nadomjestiti manjak talenta. Spomenimo često citiranu recenziju Davea Marsha, inače Springsteenovog kroničara koji ih je 1979. u tekstu u Rolling Stoneu povodu albuma Jazz opisao ovim riječima: "prvi uistinu fašistički rock bend". Međutim, u skladu s pjesnikovim riječima, the times they are a-changin'. Današnji Rolling Stone naziva ih genijima – kao i većina ostalih medija koji se više ponašaju kao fan klubovi nego kritičari. No, osrednji film Bryana Singera Bohemian Rhapsody (s tragikomičnim Ramijem Malekom u Freddyjevoj ulozi) još jednom podsjeća na njihove ključne mane i vrline, pokušavajući ispričati njihovu priču nekonzistentnim kolažom sastavljenim od koncertnih i studijskih snimaka, manje ili više poznatih. U taj čušpajz uključena su neka od općih mjesta njihove povijesti te opskurni zgodici iz pretpovijesti, primjerice "Doing All Right" (čiji su korijeni u grupi Smile). Njihov najbolji singl iz

hi-fimedia #108

Bob Mould Sunshine Rock

(Merge Records, 2019.)

Trinaesti samostalni album indie-rock prvoborca Boba Moulda (Husker Du) vjeran je svome jednostavnom naslovu. Prema vlastitom priznanju, "Sunshine Rock" bio je Mouldov pokušaj da se dobrim starim putem (kroz stvaranje, naravno) iskopa iz naslaga pesimizma koje su se u posljednjih nekoliko godina taložile nad njegovim životom (i o kojima je također svirao i pjevao). Tako je cijela stvar i postavljena – Mould svira gitaru, Jason Narducy bas, Jon Wurster bubanj, iskusan, energičan trojac koji na snimci zvuči kao da su u svemu ovome prilično zabavili. Mould se provjerene formule držao tijekom svoje cijele karijere, ono što ga je izdvajalo iz prosjeka bila je činjenica da je tu formulu svaki puta efektno i uspješno prilagođavao datom trenutku. Niti ovaj album nije iznimka. Šira dinamika pjesama – glasno/tiše, primjerice – slična je svemu onome na što je Mould do sada stavio svoj potpis, ali opći dojam je svijetliji i optimističniji. Tako da u Mouldu života još itekako ima, pa makar pojam tog života, kao što, između ostalog, kaže na albumu, bila i poslijepodnevna šetnja javnim parkom. Matko Brusač

Idles Joy as an Act of Resistance (Partisan, 2018.)

dles su trenutno jedan od najboljih britanskih bendova. To se znalo već po izlasku njihovog prvog albuma, "Brutalism" (2017.). Bend iz Bristola osvježio je relativno dosadnu i uglavnom srednjostrujašku britansku rock & roll scenu. Pankerska žestina i post-pankerska sklonost eksperimentu bili su dobrodošao predah od prečesto ulickanog, pomodnog i predvidivog indie rocka. Nemojte me krivo shvatiti, i Idlesi su u neku ruku pomodni, barem što se izbora tema tiče: tu su neizbježni Brexit, jedinstvo, izbjeglice, toksični maskulinitet, rodne uloge i zapravo sve što bi preokupiralo mlade "alternativce" koji su, nekako po defaultu, ljevičari (ili barem koketiraju s lijevim ideologijama). Idlesi su bend koji nije postao uspješan preko noći, godinama su balansirali dnevnim poslovima i svirkama, i tako osam godina. Izbacili su "Brutalism", odsvirali preko dvjesto koncerata i ubrzo najavili novi album. "Joy as an Act of Resistance" je, bez pretjerivanja, jedan od najboljih, ako ne i najbolji album 2018. tvaraju s pjesmom prikladnog imena: "Colossus". Bubnjanje Jona Beavisa i gotovo pa liturgijski spoken word tekst Joea Talbota dominiraju sporom, teš-

Bruce Springsteen Springsteen on Broadway (Columbia, 2018)

"Puno priče, malo glazbe." Tko god novom koncertnom Springsteenovom albumu prigovori neravnotežu u korist narativne komponente, treba znati da je snažnom narativnom crtom obilježen čitav Bossov opus: svaka njegova pjesma svojevrsna je pripovjetka, mini-novela s područja tvrdokornog uličnog realizma. Springsteen je majstor dobronamjerne neautentičnosti. Iskreni, dobrodušni, nesalomljivi prevarant, mađioničar prvog reda, predan poslu bez ostatka. "Prevarant"? On je prvi koji

the U.S.A." do "The Ghost of Tom Joad" i "The Rising". Naravno izvedba je emotivna bez ostatka, pa svaka pjesma može poslužiti kao uvjerljiv argument u prilog tezi da Bruuuce – unatoč duhovitom 'priznanju' o vlastitoj neautentičnosti – ostaje jedan od najstrastvenijih promotora i propovjednika klasičnog Rock and Rolla kao jedne nekoć divne i relevantne, ali danas odumiruće pojave, važne tek onima iznad pedeset. Denis Leskovar

Basement Beside Myself

(Fueled By Ramen Records, 2018.)

kom i gotovo industrial pjesmom prije nego li krenu u pankersku paljbu. Gitarske dionice na "Joy as an Act of Resistance" oštre su, britke, ponekad natopljene fuzzom, zvuče opasno, bas dionice Adama Devonshirea podsjećaju na najuspješnije numere the Falla, i uz moćan glas i Talbotovi pametni tekstovi zapravo su temelj Idlesa. Pjesma "Danny Nedelko" posvećena je Talbatovom (kao što sam kaže) krvnom bratu, imigrantu, i to je možda najbliže što Idles dolaze pop pjesmi. Osim klasične pankerske kompozicije i zaraznog refrena, pjesmu krasi blagi mig bendu Pavement (pjesmi "Stereo"). Naime, kad Talbot otpjeva: "my best friend is an alien", prateći vokal dobaci: "I know him, and he is". "June" progovara o Talbotovoj mrtvorođenoj kćeri i možda je najmoćnija pjesma na albumu, a kao lajtmotiv provlači se mikropriča koja je vjerojatno apokrifalno pripisana

Hemingwayu: "For sale: Baby shoes. Never worn". Svaka pjesma demonstrira nevjerojatnu ranjivost agresiji i buci usprkos, i kreativnog lidera benda nije strah da ga se proglasi mekim, niti mu je cilj biti muškarčina. Talbot je svjestan da se najbolji stihovi kriju upravo u slabosti, u pukotinama, a to pjesme poput "Love Song" i obrade "Cry to Me" (Solomon Burke original) najbolje demonstriraju. dles navijaju za sve ono iza čega rock & roll stoji: jednakost, jedinstvo, toleranciju i slobodu, i čine to u doba kad je tih kvaliteta sve manje. Zato su bitan bend. Zato je "Joy as an Act of Resistance" briljantan album. Iako je ukorijenjen u "sada", on se referira i na prošlost i na ono što tek dolazi. Idlesi su ozbiljan bend. Idlesi su prokleto ozbiljan bend.

će to priznati. Milijarder koji je karijeru izgradio na pjesmama o mukotrpnom životu američkih radnika (ili "plavih ovratnika"), prema vlastitim riječima, u životu nije imao pristojan posao. "Nikada nisam radio od devet do pet, pet dana u tjednu. Nikada nisam vidio unutrašnjost tvornice, pa ipak, to je sve o čemu znam pisati. Pred vama je čovjek čija golema, apsurdna popularnost duguje činjenici da zna pisati pjesme o onome o čemu nema nimalo iskustva. Sve sam izmislio." Dakako, izdašan dvostruki album On Broadway dokumentira enormno uspješnu, rasprodanu mega-seriju solo nastupa u njujorškom Walter Kerr Theatreu (konkretno, sve je snimljeno 12. listopada 2017). Riječ je o malom, intimnom prostoru kapaciteta devetstotinjak posjetitelja, no Bruceova vještina komunikacije – izbrušena tijekom stotina i stotina nastupa u kojekakvim uvjetima, od barskih do stadionskih – ovdje

dolazi do posebnog izražaja. Dijelom i zbog toga što je zadovoljena kazališna forma: "scenarij" nastupa, s proširenim uvodima i autorefleksivnim najavama, utemeljen je na autobiografiji Born To Run, ali neposrednost trenutka i improvizacijska nit uvijek su primarno obilježje svake izvedbe. On Broadway je neka vrsta autoportreta, koncertni rad na temu 'moj život u umjetnosti', s kombinacijom klasika i opskurnijih pjesama, redom rearanžiranih i adaptiranih za jedan do dva instrumenta (akustična gitara ili klavir, plus povremena usna harmonika). Logično konstruiran, album otvara "Growin' Up" (s prvijenca Greeting from Asbury Park, N.J. iz 1973), a završava s eskapističkom rock and roll himnom "Born To Run", naslovnom temom prijelomnog albuma iz 1975. Između toga, nižu se pjesme različitog stupnja važnosti i raznih značenja, od sjajne "Tenth Avenue Freeze-Out" i "Born in

Sven Popović

Uz sve umjetničke domašaje, mlade bendove i generalnu kreativnu dinamiku, posljednja faza onoga što se u Americi naziva "revival" scenom i dalje zna pretjerano ovisiti o indulgenciji vlastitih suputnika. Da pojasnim. "Scena" je heterogeni pojam koji povezuje razne bendove, u raznim trenucima karijere, u različitim izričajima. Tako su nekadašnji punk/hardcore prvaci poput Balance and Composure, Title Fight, Citizen, You Blew It! ili Turnover u posljednjih par godina otišli u nešto eklektičnije vode shoegazea ili dream popa. S druge strane, bendovi poput Superheavena ili Citizena otišli su dublje u grunge vode, nastavljajući sa gotovo dogmatskim oponašanjem velikana žanra poput Nirvane ili Smashing Pumpkinsa. Engleski bend Basement oduvijek je bio scene, ukoliko ne geografski onda spiritualno. Njegovi članovi sviraju zajedno sa članovima nikada neprežaljenih hardcore junaka Have Heart, a nerijetko su svirali na turnejama sa perjanicama scene poput La Dispute ili Touche Amore. Njihov posljednji album, Beside Myself, u mnogočemu je i njihov najbolji. Basement je oduvijek koketirao sa generičnošću vlastitog kompozicijskog izražaja – ali ovoga puta njihovih 12 pjesama u sebi sadrži dovoljno identiteta, bijesa i osjećaja da od Beside Myself napravi album koji se može nositi sa svim što scena može ponuditi. Prije svega, Basement je sada već izgradio specifičan potpis svojih gitarskih zvukova. Iako su pjesme na Beside Myself uglavnom kompozicijski ne-ambiciozne, unutar standardnih rock stih/refren struktura, one sadrže dovoljno pamtljivih riffova i zanimljivih momenata da se uzdignu iznad generičnog rock'n'roll okvira. Basement nakon četvrtog albuma pokazuje da nema namjeru stati, niti radikalno promijeniti zvuk. Kada pjesme zvuče ovako dobro, možda nema niti potrebe. Luka Kostić

hifimedia #108

RAZGOVOR / ROY HARGROVE

JAZZISTIČKA KAVALIRŠTINA piše: Davor Hrvoj

lavni jazz rubač i skladatelj Roy Hargrove rođen je 1969. u Waxou, u američkoj saveznoj državi Texas. Prvi dodir s glazbom imao je kao dijete pjevajući gospel na nedjeljnim bogoslužjima, te slušajući R&B i funk na radiju. U mladosti se oduševljavao glazbom slavnih jazz trubača poput Clifforda Browna, Maynarda Fergusona i Freddieja Hubbarda. Otkrio ga je Wynton Marsalis, prigodom jednog nastupa na školi koju je Hargrove pohađao, i pomogao da počne svirati u profesionalnim sastavima i orkestrima. Započeo je studij na bostonskoj visokoj glazbenoj školi Berklee, no budući da je više vremena provodio na jam sessionima u New Yorku, školovanje je nastavio na New York's New School. Na početku karijere svirao je s Bobbyjem Watsonom, s kojim je napravio prve snimke, te s Carlom Allenom, Rickyjem Forkom i skupinom Don Sickler's Superblue, a poslije i s Dizzyjem Gillespiem, Bobbyjem Hutchersonom,

hi-fimedia #108

Herbiem Hancockom, Freddiem Hubbardom, Artom Blakeyem, Cliffordom Jordanom, Johnnyjem Griffinom, Sonnyjem Rollinsom i drugima. Snimao je s Oscarom Petersonom, Rayom Brownom, Shirley Horn, Daveom Brubeckom, Abbey Lincoln, Dianne Reves i drugim legendarnim jazzistima. Vodio i vlastite skupine raznih formacija i stilova te big band, s kojima je snimio niz albuma. Bio je poznat i kao skladatelj. Zapaženo je njegovo peterostavačno djelo "The Love Suite: In Mahogany" što ga je skladao za program Jazz at Lincoln Center, a praizvedeno je 1993. u Alice Tully Hallu. Nagradu Grammy 1998. je dobio za album "Habana", a 2002. godine, s Herbiem Hancockom i Michaelom Breckerom, za album "Directions in Music". Nezaboravni su bili njegovi koncerti, ali i jam sessioni na kojima je, za razliku od veći-

ne drugih slavnih jazz glazbenika, volio sudjelovati. Najuzbudljiviji jam session u životu doživio sam u jednom klubu u Njemačkoj. Zapravo, počelo je mlako, ritam sekcija je svirala rutinirano, bez nekog posebnog žara, čekajući da im se netko pridruži. U jednom trenutku kraj mene je netko protrčao i skočio na pozornicu. Roy, koji je do tada mirno sjedio u stražnjem dijelu kluba. Odjednom sve se promijenilo, na pozornici konsternacija, uzbuđenje, svi su zasvirali strastveno, u publici euforija, iskre su frcale, ne samo iz njegove trube, usijanje je dosezalo vulkanske razmjere... To je bio pravi jam session! Ludnica! Nezaboravno! Tko bi to očekivao od

Posthumno objavljujemo razgovor sa slavnim jazz trubaÄ?em i skladateljem Royom Hargroveom koji je preminuo 2. studenoga 2018. u 49. godini Ĺživota.

hifimedia #108

RAZGOVOR / ROY HARGROVE (Roy Hargrove; snimio Davor Hrvoj)

glazbenika koji je inače bio miran, povučen, tih, susretljiv, kao u razgovoru koji smo vodili dan nakon tog nastupa. Između ostalog, taj bespoštedni pristup svakako je utjecao na njegovo zdravstveno stanje i prerani odlazak.

Glavna vijest

Kako je gospel utjecao na vaš glazbeni razvoj?

Svirao sam u crkvi tako da mogu reći da imam određeno iskustvo sviranja te glazbe. No, Bog je u svemu što radim, glazbeno govoreći, ali i u životu. To je dar. Počeo sam svirati nakon što sam prvi put slušao Davida "Fatheada" Newmana. Bio je to najznačajniji trenutak moje karijere. Oduševio me je svirajući bez nota. Tada sam pomislio: "OK, to i ja želim!". Želio sam naučiti taj jezik - kako kreirati glazbu tako. Želio sam naučiti kako improvizirati. Tako je počelo moje putovanje i usvajanje neophodnih vještina. Kako ste usvajali vještine?

Bio sam u pravo vrijeme na pravim mjestima. Dvije godine pohađao sam visoku glazbenu školu Berklee, a godinu i pol New School of Social Research. Tamo sam usvojio neka znanja o harmoniji, ali u mojem glazbenom razvoju najvažniji su bili nastupi sa starijim glazbenicima. Kao sedamnaestogodišnjak krenuo sam na svoju prvu turneju s Frankom Morganom i triom Ronniea Mathewsa s Walterom Bookerom i Idrisom Muhammadom. Bilo je to moje glazbeno krštenje. Kakav je bio osjećaj svirati s tako profinjenim glazbenikom poput Franka Morgana?

Bio sam užasnut. Kao prvo, uglavnom sve što sam svirao bilo je po sluhu. Nisam poznavao teoriju jazza, sviranje progresija ili harmonija. Znao sam svirati blues. Oni su svirali velik broj skladbi koje nisam poznavao. To me prisililo da razvijem jednu od najvažnijih vještina - sviranje po sluhu. Možeš li čuti, možeš i odsvirati. Primjerice, Morgan bi najavio "Honeysuckle Rose", a ja bih rekao da ne znam svirati tu skladbu. Odgovorio bi: "Čut ćeš!". Rekao sam: "OK!". S vremenom sam po sluhu naučio i zapamtio većinu skladbi koje smo svirali. Ono što naučiš svirati po sluhu nikad ne zaboraviš. Našao sam se u situaciji koja mi je pomogla da mnogo naučim o glazbi i načinu sviranja. Spoznao sam da je važno naučiti tekstove tih skladbi. Sviraš li neki standard, moraš naučiti riječi te pjesme kako bi razumio osjećaj i njezino značenje, kako bi ušao duboko u pjesmu. Koja je važnost Wyntona Marsalisa za vašu karijeru?

Marsalis mi je mnogo pomogao. Zahvaljujući njemu otišao sam na svoju prvu turneju s Frankom Morganom. Došao je u moju školu, gdje je nastupio i održao workshop, te me je pozvao da zasviram s njim. Vijest da sam

hi-fimedia #108

s njim svirao brzo se proširila. Znaš kako je svijet jazza malen. Dogodi li se nešto takvo, to je glavna vijest sljedećeg dana. To su odmah doznali svi u New Yorku. Zahvaljujući tome, krenuo sam na razne turneje i sudjelovao na snimanjima. Tako je počela moja karijera. Koja vam je još suradnja bila značajna prije početka samostalne karijere?

Bobby Watson bio je moj učitelj. Od njega sam naučio mnogo o skladanju. John Hicks, Larry Willis, James Moody također, već sam spomenuo "Fatheada". Kad sam stigao u New York, svake sam večeri odlazio u klub Bradley's, koji je odigrao značajnu ulogu u mojoj izobrazbi. To je mali klub u kojem su glazbenici "visili" nakon svojih nastupa drugdje. Tamo ste mogli vidjeti sve iz svijeta jazza, bez obzira svirali ili sjedili i slušali. Ali u osno-

vi to je bio piano bar u kojem je najveća formacija uglavnom bila duo s kontrabasistom i klaviristom. Ponekad su "dopustili" bubnjaru da im se pridruži, ali ne prečesto jer je to bila malena prostorija, a i susjedi su se žalili. Boraviti tamo svake večeri i slušati trija Kennyja Barrona, Mikea LaDonnea, Johna Hicksa... Zapravo, Hicksa sam slijedio po New Yorku, išao za njim kamo god bi on krenuo. Držao sam se njega. Glazbeno govoreći, bio mi je poput oca.

Divne priče

Sličan duh osjetio se na sinoćnjem jam sessionu u klubu, koji je bio doista uzbudljiv, posebice zbog vas jer ste trčali klubom, počinjali svirati solo iz publike, poticali druge glazbenike na svirku. Zašto su u današnje doba rijetki takvi jam sessioni?

U tim trenucima sjajno je uza se imati nekoga poput Higginsa tko će na druge prenositi energiju i pomoći im da se opuste.

Balade i gudači

(Roy Hargrove; snimio Davor Hr voj)

Kako ste se osjećali svirajući s njim?

Danas je jako teško organizirati jam sessione. Ne znam kako je u Europi, ali u SAD-u se sessioni gase. To je ponekad čudno jer je danas među jazzistima strašna borba za angažmane, a nema mnogo posla. Jam sessioni rađaju natjecateljski duh. Kad dođete na jam session, tamo ima dvadeset trubača, a svaki od njih svira kao onaj drugi. Izvrsni svirači dolaze tamo, ali oni su za šankom i promatraju što se zbiva. Svatko tko posjeduje glazbalo može zasvirati, a ne bi trebalo biti tako. Svatko bi trebao dostići određenu razinu prije nego se popne na pozornicu. Viđao sam glazbenike koji su na sessionima svirali melodiku i kojekakva glazbala. Važno je ne svirati blues, jer sviraju li blues, izvedba bi mogla potrajati i dva sata. Iskusni glazbenici sviraju upravo onoliko koliko ima smisla. Danas bi svatko, svirajući jedan solo, želio izvesti cijeli svoj show. Mnogi imaju poriv da sve što znaju kažu kroz jedan jedini solo. Dođe li na jam session dvadeset trubača, svi oni ne bi trebali svirati u jednoj izvedbi. Trebala bi svirati trojica, četvorica, odsvirati nekoliko korusa i "izgubiti" se. Ostali trebaju čekati sljedeću izvedbu. Ako si već svirao, nemoj se ponovno penjati na pozornicu. To je kavalirsko ponašanje. U SAD-u među glazbenicima više nema dovoljno kavalirštine i kolegijalnosti, posebice ne među mladim naraštajem. To je proizvod današnjeg društva, društava u kojem živimo, koje se temelji na zatvaranje osoba u čahure. Svatko je jedinka i živi u vlastitu prostoru. Trebali bi se vratiti prirodnijim vrijednostima. To je važno i za sam život. Glazba bi trebala pokretati dobre osjećaje. Svirajući,

glazbenik bi oko sebe trebao širiti ljubav. To je moguće jedino uz kavalirsko ponašanje. Budi kavalir prema svakome. Glazbenici bi trebali pokušati svirati zajedno, a ne zatvarati se u se. To zajedništvo jedan je od uvjeta koji jazz čini predivnom i organskom glazbom. Nije važno koje je tko narodnosti - svatko uvijek može govoriti tim jezikom. U tome je bit te glazbe. Na albumu "Public Eye" uz vas sviraju mladi glazbenici te slavni Billy Higgins, jedan od najsenzibilnijih jazz bubnjara. Kako je došlo do njegove suradnje na tom snimanju?

Nema nikog i neće biti nikoga poput njega. Upoznao sam ga kao mladić, dok sam bio na

Bio je sjajan u pratnji. Poticao me da sviram s uzbuđenjem, osjećajnošću i strastvenošću. Nije svirao glasno, ali to je bilo poput "tiha voda brege dere". Bio je velik po onome što je svirao, a ne po glasnoći. Svojim je sviranjem nadahnjivao. Svirao je drukčije. Za mene kao trubača udaraljke i brass su kompatibilni. Uvijek se usklađujem s bubnjarem. Sviranje s Higginsom za me je bilo veličanstveno iskustvo. Tako je bilo svaki put kad smo svirali zajedno. Nismo morali mnogo ponavljati. Sve smo snimili u jednom ili dva pokušaja. Ta komunikacija između ritam-sekcije i puhača posebice je izražena u sviranju vašeg afrocuban ansambla Roy Hargrove's Crisol. Kako ste s tim sastavom snimali album "Habana" koji je u Down Beatu i Jazzizu bio proglašen albumom godine i za koji ste osvojili nagradu Grammy?

Tijekom nastupa na Havana Jazz Festivalu, 1996. na Kubi, upoznao sam Chuca Valdesa i mnoge glazbenike koji s njim surađuju. Napravili smo probne snimke na kojima sam svirao s članovima skupine Irakere i drugim lokalnim glazbenicima koji su majstori svojih glazbala. Tada se rodila zamisao o snimanju albuma. Ostvarili smo ga tijekom dva tjedna, za trajanja Umbria Winter Jazz Festivala u Orvietu. Prvog tjedna svirali smo uživo, u dvorani u kojoj se održavaju operne predstave, što je bilo uzbudljivo. Sljedećih tjedan dana proveli smo u kazalištu. Ponekad smo svirali za publiku, a ponekad bez publike. U ritam-sekciji svirali su Kubanci: Chuco Valdes, "Anga" i "Changuito". Basist John Benitez i tenor saksofonist David Sanchez su iz Puerto Rica. Ispred su bili uglavnom Newyorčani - osim mene

Kao prvo, uglavnom sve što sam svirao bilo je po sluhu. Nisam poznavao teoriju jazza, sviranje progresija ili harmonija. Znao sam svirati blues. turneji s Morganom. Tada je svirao u skupini Cedara Waltona. Bio je sjajan pripovjedač. Redovito mi je pričao divne priče iz starih vremena, uvijek sretan i nasmijan. Sjajna osoba. Kad sam odlučio snimiti svoj drugi album, želio sam da on svira na njemu. Uvijek sam nastojao angažirati iskusnijeg glazbenika u suradnji s mlađima. Taj put izbor je pao na njega jer smo provodili mnogo vremena zajedno na turnejama i u raznim drugim situacijama. Tijekom snimanja albuma zasipao nas je životnom, pozitivnom energijom. Snimanja albuma znaju biti frustrirajuća - crveno svjetlo, silna ponavljanja.

Frank Lacy i Gary Bartz. Gitaru je svirao Russell Malone. U nekoliko izvedbi sudjelovali su John Hicks i Idris Muhammad. Bilo je doista zabavno tijekom ta dva tjedna. Na albumu "Roy Hargrove Quintet with Tenors of Our Time", svirajući s gostima, mlađim i starijim tenor saksofonistima, očitujete uvažavanje tradicije. Kako ste zamislili taj album?

Kad sam potpisao ugovor s izdavačkom tvrtkom Verve, zamisao je bila ne snimati uobičajene ploče s mojim regularnim kvintetom. Svako je snimanje trebalo biti poseban doga-

hifimedia #108

RAZGOVOR / ROY HARGROVE đaj. Svaki put kad sam želio ući u studio da bih snimao, trebao sam predstaviti novu ideju. Tom prigodom želio sam svirati s tenor saksofonistima. Pozvao sam gotovo svakoga za koga sam mislio da to zaslužuje, ali neki nisu mogli doći na snimanje. Gostovali su Joe Henderson, Joshua Redman, Stanley Turrentine, Johnny Griffin i Branford Marsalis. Svaki od njih došao je u studio i snimio jednu ili dvije izvedbe s mojim kvintetom. Svaki je vaš album drukčiji. Zašto ste album "Moment To Moment" odlučili snimiti s gudačima?

Album s gudačima bio je nešto što sam doista želio učiniti. Kao prvo, želio sam snimiti album s baladama. Osim toga, želio sam snimiti album s gudačima po uzoru na Clifforda Browna. Publika je doista divno reagirala na balade koje sam izvodio svirajući krilnicu, što me ponukalo da snimim album s baladama.

Komunikacijski raskorak

Kako je došlo do suradnje s Herbiem Hancockom, Michaelom Breckerom, Johnom Patituccijem i Brianom Bladeom i snimanja albuma "Directions in Music", za koji ste dobili nagradu Grammy?

To s "Directions in Music" bilo je nešto što je došlo k meni. To nisam ja inicirao. Nazvali su me i pitali želim li to uraditi. Hancock nije želio na sebe preuzeti zasluge koje pripadaju vođi sastava, ali svi znamo da je bio lider. U osnovi smo to bili Hancock, Brecker i ja. Najprije Hancock, potom Brecker, pa ja. Bio sam najmlađi i čak ne znam zašto su pozvali baš mene. Ali, bilo je to za me izvrsno iskustvo jer sam surađivao s ikonama. Ti su glazbenici napravili gotovo sve što se može stvoriti u glazbi. Stečeno iskustvo bila je dobra priprema za ovo što danas radim, a što je malo drukčije od onoga što sam običavao činiti. Godinama sam svirao straight ahead, a sada radim nešto posve drugo. To je rezultat upravo tog iskustva s njima, ne samo s Hancockom i Breckerom, nego i s nekim drugim umjetnicima poput D'Angela, Erykaha, kao i glazbenika iz mainstream okružja. Naučio sam mnogo o sviranju različitih stilova, u različitim ugođajima. Može li se reći da ste najveći stilski preokret u karijeri napravili objavljivanjem dva

(Roy Hargrove; snimio Davor Hrvoj)

s izvedbama s istog snimanja. Taj sam album odlučio objaviti kao djelomičnu posvetu glazbenicima poput Milesa Davisa i Quincyja Jonesa. To nije posveta Davisovu sviranju, nego stilu, smjeru kojim je do smrti razvijao svoju glazbu. Posveta je to njegovu suvremenom stilu koji je ostvarivao od trenutka kad je prestao svirati straight ahead i krenuo novim smjerom. Također, i Quincyju Jonesu koji je na me utjecao kao producent. Znao je kako povezati glazbenike u zajednički sastav i od njih dobi-

Oba su CD-a nastala tijekom istog snimanja. Na tom smo sessionu snimili četrdeset i pet skladbi. Odabrao sam četrnaest za prvi, a tada su izrazili želju da objave i drugi album EP

hi-fimedia #108

ti nešto vrijedno, uvijek svježe i organsko. To je svojevrsna posveta njima, ali i glazbi koju sam slušao kao dijete, što je u osnovi neka vrsta rhythm&bluesa i funkyja, glazba Temptationsa, Parliamenta, Funkadelica, Jamesa Browna,

Bootsyja, Ala Greena... Zbog tih sam glazbenika zavolio glazbu i zato sam počeo svirati. Moj je otac obožavao glazbu. Imao je sve ploče koje su nekad bile uspješnice. Osjetio sam da je vrijeme za tako nešto, posebice sada kada se glazba na određeni način mijenja. Jazz više nema brojnu publiku. Svi su ti festivali promijenili koncepciju i više se u potpunosti ne uklapaju u koncepciju jazza. Ne žele više čuti za jazz, ni znati ništa o tome. Želio sam premostiti komunikacijski raskorak između mainstream i underground umjetnika koje nazivamo jazz glazbenicima. Zašto ne bismo svirali zajedno i kreirali glazbu koja bi bila profinjena, ali dovoljno jednostavna za neizvježbano glazbeno uho? Zahvaljujući razvoju tehnologije, danas su dostupne brojne mogućnosti ili ako želiš tako gledati, možda još složenije. Za mene je jednostavnije spajati te elemente. Što želite ostvariti vašom glazbom?

Želim da se ljudi dobro osjećaju. To je sve. Nakon što me čuju kako sviram, bez obzira je li to s ploče ili uživo, želim da se ljudi osjećaju bolje nego prije toga.

PRODAJNA MJESTA: Sonus art, www.sonusart.hr Media audio, www.mediaaudio.hr

www.audiocentar.hr

www.gradolabs.com

JAZZ / RECENZIJE Thomas Quasthoff, NDR Bigband Nice'N'Easy

Sonny Rollins Alfie

Impulse 1966

OKeh/Menart

Zašto se slavni klasičari povremeno upuštaju u izvedbe jazz glazbe? Neki iz znatiželje, neki iz želje za promjenom, a nekima, koji ne rade razliku među žanrovima, to je nasušna potreba. No, iako to nije nova pojava, javnost je u tim slučajevima još uvijek podijeljena. Naime, koliko god tim potezom stječu nove fanove, djelomično zatvaraju vrata ortodoksnoj klasičarskoj publici koja ne priznaje ništa drugo osim klasike, za koju ništa drugo ne može biti umjetnička glazba. Najpoznatiji i najuspješniji u toj transformaciji iz klasičara u jazziste bili su pijanisti Andre Previn i Friedrich Gulda, ali ne smijemo zaboraviti niti, primjerice, violinista Nigela Kennedyja ili pjevača Thomasa Quasthoffa koji to rade tek povremeno. Quasthoffov je ugled na području klasične glazbe naširoko poznat, ali preobrazba na njegovom novom CD-u je fascinantna. Osim toga što nema puno tako dobrih bas-baritona u današnjem jazzu, on u tom, njemu tek sporednom žanru, pliva k'o riba u vodi. Pjeva opušteno i prirodno. Niti u jednom se trenutku ne može osjetiti da je na stranom terenu, naprotiv to jazz pjeva s razlogom, osjećajući poriv, zanos i strast prema toj glazbi. Nije to njegov prvi uron u jazz vode. Prije nešto više od deset godina snimio je također dojmljiv CD "The Jazz Album" i to za diskografsku kuću Deutche Grammophon koja je poznata u svijetu klasične glazbe. Njegov novi jazz istup dokumentirala je, pak, diskografska kuća OKeh koja je poznatija po jazz izdanjima. Kao i na spomenutom, i na novom albumu izvedbe su lako slušljivog, popularnog jazza, swinga, te standardi koje vežemo uz tu tradiciju. Između ostalih to su megapopularne skladbe, među ostalima "Body and Soul", "Cry Me a River", "Stardust", "Willow Weep For Me" i "But Not For Me", ali i "Imagine" Johna Lennona kojoj je podario drukčiju, nostalgičnu notu. Za izvedbe tih skladbi odabrao je ugledne suradnike, uglavnom iz njemačkog jazz miljea. Osim NDR Bigbanda ili gudačkog orkestra, oba pod ravnanjem Jorga Achima Kellera koji je priredio sve aranžmane, na snimanju su sudjelovali pijanist Frank Chastenier, kontrabasist Dieter Ilg, bubnjari Wolfgang Haffner ili Jorg Achim Keller te trubač Till Bronner. Davor Hrvoj

hi-fimedia #108

Koja je prva asocijacija kad se spomene Sonny Rollins ? Većini jazz fanova to je "Saxophone Colossus" album koji je opisao glazbenika ne samo kao vrhunskog tehničara i umjetnika već je ukazao i na onu vedru, ljudsku, duhovitu stranu karaktera koja ga nije napuštala kroz sedam dekada dugu karijeru. U poznijim godinama održao je i koncert u Zagrebu na kojem je zorno prikazao zadovoljstvo i nesmanjeno oduševljenje poslom koji ga je nadahnjivao cijeli život. Desetak godina nakon izlaska spomenutog albuma Rollins je kao i obično bio prezaposlen istraživanjem glazbe, promišljanjima, svježim kolaboracijama, radom u studiju i izdavanjem novog materijala. Volio je mijenjati suradnike, zavirivati i istraživati dalje od uže forme jazz tradicije, tražiti izazove i inspiraciju i u takvom zanosu svakako nije mogao propustiti priliku da se okuša i u segmentu filmske glazbe. Prigoda da sklada kompletan "score" za film "Alfie" koji prati promjene u razmišljanju i karakteru glavnog lika, a koje je Sonny Rollins maestralno oslikao kroz svoju glazbu i cijelom filmskom projektu udario dodatni pečat i pružio novu dimenziju. Album je snimljen 1966 godine i spada u sam vrh onoga što je u glazbi Rollins ostavio kao svoje nasljeđe. Za potrebe snimanja bilo je potrebno okupiti veći broj glazbenika kao što su J.J. Johnson, Kenny Burrell, Phil Woods, i Roger Kellaway, da spomenemo samo neke. No, ogromne (Naslovnica albuma; autorica Sara Škarica / Zvjezdan Ružić; snimio Filip Gržinčić)

zasluge za uspjeh projekta posjeduje Oliver Nelson koji je svoj posao aranžera i dirigenta obavio na najvišoj razini. Potreba da se bude discipliniraniji, koherentan i više se posveti samoj glazbi možda je otela malo prostora vrhunskim tehničarima u sastavu da pokažu svoje sviračko umijeće, no donijela je pitkost i atmosferu neophodnu za ovakvu vrstu projekta. Uz izvanrednu rolu pijanist Roger Kellaway izvanredno je kroz cijeli materijal kontrirao snazi i odlučnosti Rollinsovog saksofona i stvoren je sugestivan, dojmljiv i upečatljiv zvuk kojeg svakako treba ponovo poslušati i zateći umjetnika u malo drugačijem izdanju i pred novim izazovom kojeg je odradio briljantno. Gordan Gaži

Zvjezdan Ružić Sextet Pandaland Mladi, ali već afirmirani riječki jazz pijanist i skladatelj Zvjezdan Ružić objavio je svoj treći album. Znakovit je naziv CD-a "Pandaland". Naime, kao što se može naslutiti, nadahnuće za glazbu Ružić je crpio iz svojih iskustava s putovanja Kinom. Zapravo, iz prvog od dva putovanja tom zemljom. Već na drugom, tijekom tri tjedna u Kini je sa svojim sekstetom uspješno promovirao taj album. U međuvremenu, nije ljenčario. Naime, prošle je godine proputovao pola planete. Proveo je mjesec dana u New Yorku gdje je slušao legende iz svijeta jazz glazbe, a od nekih i učio. Ljetos je imao petnaestodnevnu turneju s profesorom na prestižnoj New School jazz akademiji Arunom Luthrom i

glazbenicima iz New Yorka. Potom je održao veliki koncert u riječkom kazalištu gdje je ugostio čuvenu Grammyjem nagrađenu bugarsku vokalisticu Neli Andreevu i njezin zbor Nusha, te Matiju Dedića. Krajem godine je s 2Cellos otputovao na jednomjesečnu turneju u Japan, Australiju i Novi Zeland. No, za ovaj CD najvažnija su iskustva što ih je stjecao u Kini. "Mogu reći da sam vidio toliko kineskih gradova, a opet, osjećam se da još nisam vidio niti desetinu", rekao je u razgovoru što smo ga vodili u povodu objavljivanja albuma "Pandaland". "Toliko je Kina velika. Prošle godine nastupao sam u još boljim dvoranama, među kojima bih istaknuo čuveni Shanghai Concert Hall, najstariju koncertnu dvoranu u Šangaju. Osjećaj je bio nestvaran, tim više što je dvorana bila ispunjena do zadnjeg mjesta. Na turneji 2017. godine izvodili smo isključio moje skladbe te dvije kineske skladbe u mom aranžmanu. No, prošle godine izvodili smo isključivo materijal koji smo pripremili za CD "Pandaland" te dvije skladbe s prethodnih albuma "The Knightingale Cabaret" i "Elfin Farewell". Imao sam priliku živjeti svoj san tamo daleko u predivnim dvoranama u kojima je na svakom koncertu bilo oko tisuću ljudi, gdje sam sve svoje snove i sva moja promišljanja zapisana u tim skladbama dijelio s novim prijateljima koji su prepoznali moju priču." Za ovaj CD Ružić je snimio vlastite obrade tradicijskih Kineskih pjesama. Priprema je bila spora i detaljna. Bio je to dugotrajan proces koji je iziskivao višestruka preslušavanja, ali i proučavanja kineske kulture. "Želio sam putovanje "pandalandom" objediniti u jednu cjelinu", rekao je. "Napisao sam i jednu skladbu nadahnutu tim putovanjem, no na kraju sam odlučio da ne želim "miješati" ta dva svijeta, već sam odabrao sedam meni najdražih kineskih tradicionalnih skladbi. Naime, bio sam čitavo vrijeme u kontaktu s agentom iz Kine, sada već mogu reći i prijateljem, s kojim sam puno pričao o svakoj od tih skladbi. On se jako potrudio te mi je poslao oko četrdeset njemu najdražih skladbi te mi za svaku napisao čitavu priču koja se iza njih krije. Neke sam eliminirao u startu, no najteže mi je bilo kada je ostao "uži krug" s gotovo dvadeset predivnih kineskih skladbi. Biranje je potrajalo dugo jer sam u svakoj od njih tražio "ono nešto" što bi me dovoljno jako inspiriralo da ih prigrlim kao moje skladbe. U konačnici selekcija je išla srcem, bez puno mudrovanja i s puno emocije. Neke skladbe te toliko očaraju da nakon njih ne možeš dalje. Kao i u ljubavi. A glazba je ipak ljubav. Svakoj sam skladbi pristupao detaljno i predano, s ciljem da s

Herbie Hancock Head Hunters Columbia 1973

ada se album "Head Hunters" spomene danas skoro pola stoljeća od njegovog nastanka govori se o albumu koji je značajno redefinirao jazz scenu i nakon izlaska 1973 godine uspio na sebe skrenuti pažnju ne samo jazz publike koja ga je dočekala komentarima koji su sezali od obožavanja do potpunog debakla već i konzumenata sasvim drugih glazbenih pravaca i ideja. Takve kontroverze zapravo su pomogle albumu da dugo ostane u žiži interesa i bude na raspolaganju najširoj publici. Nakon početne konsternacije konzervativnijeg segmenta slušača koji su teško prihvaćali novosti koji je materijal nosio na površinu su počeli sve snažnije izlaziti pozitivna mišljenja koja su prije onih koji su u ogromnom glazbenom zaokretu uvidjeli veliku hrabrost umjetnika, ali i umjetničku i sviračku snagu projekta. Danas je album dio kongresne knjižnice USA i njihovog odsjeka za snimljene materijale koji ima za cilj sakupiti i sačuvati najvažnije kulturne, povijesne i estetski značajne snimke prošlog stoljeća. Albumi koji su prethodili također su posjedovali naglašenu eksperimentalnu notu, no sam Hancock nije bio posve zadovoljan smjerom u

kojem se glazbeno kreće i odlučio je raspustiti svoj sekstet i oformiti novi sastav u koji je od starih glazbenika pozvao samo saksofonistu Bennia Maupina kojem je pridodao basistu Paula Jacksona, bubnjara Harveya Masona i multiinstrumentalistu i udaraljkaša Bill Summersa. ako je rođen sastav "Headhunters" i udarena snažna osnova sasvim novoj jazz formi koji se naziva jazz-funk. Njegova osovina temelji se na snažnoj ritam sekciji, te intenzivnom korištenju synthesizera uz jasne utjecaje funka, soula, R&B glazbe i progresivnog rocka. Takav podloga stvorila je idiom koji je Hancock punio dopadljivim notama i melodijama, te uspio servirati potpuno novu svježu glazbu koja je u isto vrijeme odisala energijom, snagom, ritmom i dopadljivošću, a s druge strane posjedovala nepredvidljivost i ogromne mogućnosti u aranžmanima i izvedbi. Tu je Hancock pronašao dovoljno prostora, motiva i počeo stvarati glazbu koja je otišla direktno u povijest. oliko je u svemu tome imao udjela i Miles Davis koji je davno prepoznao Hancocka kao izvanrednog glazbenika drugo je pitanje, no ostavimo nagađanja za neku širu formu od recenzije. Album se sastoji od samo 4 kompozicije od kojih je "Watermelon Man" poznata još iz ranijeg "hard bop" perioda, a ostale su skladane za potrebe albuma. Izdanje je kasnije doživjelo mnoga poboljšanja u zvuku, te je u tom smislu posebno kvalitetna SACD verzija koja je još dobavljiva po nešto višoj cijeni.

Gordan Gaži

hifimedia #108

JAZZ / RECENZIJE istim ljudima napravim potpuno novi zvuk i da glazba zazvuči novo i svježe." Glazba na CD-u odraz je Ružićeve osobnosti, njegove glazbene estetike i životne filozofije. No, osim njega, na konačno oblikovanje skladbi utjecali su članovi njegovog hrvatsko-slovenskog seksteta: trubač Tomaž Gajšt, saksofonisti Vojkan Jocić i Lenart Krečič, kontrabasist Miha Koren i bubnjar Adriano Bernobić. "Što se samih aranžmana tiče, tu sam konkretan te prije no što s dečkima krenem raditi probe prespavam sve detalje, tristo puta se posvađam sam sa sobom i svašta izmijenim u tom procesu", rekao je. "Tek kad se osjećam sretno sa svim tim izmjenama i doradama krećem u dogovaranje probi i realizaciju s bandom. Naravno, neke stvari ne možete napisati niti predvidjeti, a s obzirom na to da doista imam sastav pun genijalaca i nevjerojatnih glazbenika, uvijek se na tim probama i u radnom procesu dese neki momenti koje dopišem i odlučim da ih želim u tim skladbama. Glazba nastaje u interakciji i za stvaranje treba biti otvoren. Lijepo je imati viziju, ali lijepo je i slušati one poglede koju istu sliku vide iz veće udaljenosti, koji nisu toliko emotivno ušli u stvaralački proces, no koji zbog toga imaju privilegiju gledanja istog horizonta s još nekoliko centimetara, metara, kilometara širim vidikom." Takvu prisnu suradnju s članovima sastava Ružić je uspio ostvariti zato što se radi o bliskim prijateljima, ali i zato što je istu postavu zadržao tijekom pet godina. "Smatram da je uvijek najlakši put u svemu u životu mijenjati ljude oko sebe i imati osjećaj velikih promjena", rekao je. "Na taj se način uz minimalno napora dešavaju magične promjene. No, za mene je izazov imati oko

sebe ljude koje dobro poznajem i koji mene poznaju. Fascinacije su minimalne, a poštovanje je ogromno. Toliko se poznajemo da nitko neće nikoga "očarati", ali zato skupa rastemo. Mučili smo se i zajedno savladavali neke teške neparne mjere koje sam na početku raspisivao. Skupa smo savladavali mnoge izazove, od glazbenih do ljudskih. Naravno da ima i "kriza", ali me veseli činjenica da smo na tom putovanju ostali iskreni i otvoreni jedni prema drugima, što je naravno ponekad i teško, ali nas uvijek još više poveže i učvrsti na našem putovanju." Davor Hrvoj

Jeff Goldblum & The Mildred Snitzer Orchestra The Capitol Sessions DECCA / Universal Music

Jazzisti među glumcima nisu rijetkost. Clint Eastwood, Woody Allen, Bill Cosby, Harry Connick mlađi, samo su neki od njih, oni najpoznatiji. U tu grupu možemo uvrstiti i Jeffa Goldbluma, zvijezdu filmova "Jurassic Park" i "Independence Day". Goldblum je ljubitelj jazza i pijanist koji vodi jazz orkestar. Ne bilo kakav orkestar! The Mildred Snitzer Orchestra utemeljio je u 1990-ima i s njim nastupao u brojnim prigodama u Los Angelesu i New Yorku. Krajem prošle godine orkestar je održao kraću turneju tijekom koje je nastupio u Los Angelesu, Londonu i Berlinu. No do sad nije dokumentirao taj dio svojega stvaralaštva.

Naime, album "The Capitol Sessions" njegovo je prvo diskografsko izdanje. Do sad je kao pijanist i vođa orkestra s jednom izvedbom bio zastupljen na albumu "Holywood Goes Wild!" na kojem je njegovo glazbeničko umijeće predstavljano uz ono drugih mu slavnih kolega, među ostalima Russella Crowea, Brada Pitta, Keanua Reevesa, Mille Jovovich, Billyja Boba Thortona, Brucea Willisa i Johnnyja Deppa. Ali to je bilo nešto drugo; to je bilo izdanje humanitarnog karaktera. Ovaj je, pak, album cjelovito glazbeno djelo koje na pravi način oslikava njegov glazbeni karakter i afinitete. A oni su raznoliki. Naime, na programu njegovog big banda na ovim snimanjima u Hollywoodskim Capitol studijima našle su se skladbe iz raznih razdoblja jazza, od swinga, preko bebopa i soul jazza do suvremenijih formi, ali od reda one koje su atraktivnije, s kojima nije mogao pogriješiti. Tako su se, između ostalih, na istom albumu našle stare dobre "Me and My Shadow", "Ge Baby (Ain't I Good To You)", "My Baby Just Care For Me", "Caravan" i "Straighten Up and Fly Right", ali i "Cantaloupe Island" Herbiea Hancocka i "Nostalgia In Times Square" Charlesa Mingusa. Osim što ih izvodi big band sastavljen od odličnih studijskih glazbenika - dakle ne nedostaje uzbudljivih sola - čuveni producent Larry Klein ništa nije prepustio slučaju, pa ni u slučaju programa koji je dobro osmišljen, uključujući i redoslijed skladbi, ima logičan tijek, smislenu dramatiku i dinamiku, dobar omjer instrumentalnih i vokalnih izvedbi... Kao gost, solist, najviše je prostora dobio trubač Till Bronner. Iako je album snimljen u studijskim uvjetima, produkcijski je ostvaren da se ostvari privid kao da se radi o klupskom okružju, s publikom. Baš kao legendarni album "Mercy, Mercy, Mercy! Live at "The Club"" Cannonballa Adderleya za koji je u tekstu koji je otisnut na izvornom LP izdanju napisano da je snimljen u čikaškom klubu DeLisa, a zapravo je, poput ovog, snimljen u Capitol studiju s publikom koja je pozvana za tu priliku. Naime, u Goldblumovom slučaju publika je neophodna jer on znalački, nonšalantno, duhovito, uvjerljivo komunicira sa suradnicima, posebice duhovito s pjevačicama: Imeldom May, Haley Reinhart i Sarah Silverman, ali i prisutnim slušateljima kojima se obraća u maniri šarmantnog vođe orkestra ili stand up komičara, a oni frenetično pozdravljaju izvedbe orkestra i njegove šale i pošalice. Osim što je glazba na visokoj razini, ovim izvedbama ne nedostaje šarma, spontanosti, ne glumatanja, jer očito je da istinski uživa u tom svojem "koncertnom" nastupu. Davor Hrvoj

hi-fimedia #108

FILM STAN LEE

1922. - 2018.

OSVRT / STAN LEE

Svatko može biti superheroj - Stan Lee i ostavština nade 74

hi-fimedia #108

piše: Luka Kostić

tan Lee, jedan od očeva suvremenih stripova i kreator nebrojenih superheroja koji su ostali urezani ne samo u pop kulturu nego u samo tkivo življene kulture 20. stoljeća, preminuo je 12. studenog 2018., u devedeset-petoj godini života. Međutim, ostavština koju Lee ostavlja iza sebe, dugačka sjena koja će u obliku njegove siluete nastaviti utjecati na generacije pisaca, crtaća, dječaka i djevojčica širem svijeta nalazi se u sferi – politike. Francuskog teoretičara i filozofa Jacquesa Rancierea, nekadašnjeg protegea slavnog Louisa Althussera, zanimala je dinamika između društva i pojedinca – samim time i između dva izričaja koji se njima uglavnom pripisuju: politike i umjetnosti (dakle, i stripa). "Politika se vrti oko vidljivog i onoga što se može o njemu reći, oko toga tko ima mogućnost gledanja i govora, oko postavki prostora i mogućnosti vremena", kaže Ranciere. Drugim riječima, Ranciere je, na svoj idiosinkratičan način, proučavao u suštini jednostavno pitanje: što je politika umjetnosti i kako jedno na drugo utječu? Pojednostavljen do granice reduktivnosti, Ranciereov kompleksan odgovor polazio je tragom oprečne definicije politike za koju je Francuz smatrao da dominira kulturnom sferom već stoljećima – podijele na makijavelističku i aristotelovsku koncepciju politike. Prva politiku smatra sredstvom – načinom upravljanja koji iz centra moći vlada koristeći prisilu i razne poluge države. U tom smislu je politika usko definiran diskurs – ona je zanat, profesija, ona ima jasno definirane granice i pravila djelovanja. Međutim, Ranciere je puno više bio zainteresiran u nešto stariju definiciju politike – onu aristotelovsku. U toj koncepciji politika predstavlja kolektivno djelovanje zajednice – zajedničko definiranje polja u kojem društvo djeluje i normi koje ga definiraju. Ranciere je time politiku izjednačavao s radikalnom demokracijom te ju je dislocirao iz zanata nad kojim monopol ima izolirani sloj elite. Jedan od postupaka kojim se to postiže upravo je djelovanje umjetnosti. Film, kao i književnost, strip ili slikarstvo, politični su u samoj svojoj naravi, neovisno o sadržaju. Upravo ovdje se prepliću idejni putovi francuskog filozofa i američkog stripaša. Za Rancierea, svatko bi trebao moći sudjelovati u distribuciji vidljivog – za Stana Leeja, svatko može biti superheroj. Lee je, više nego u stvaranju pojedinih superheroja i njihovih avantura, zadužio svijet dubokom humanošću u samoj idejnoj koncepciji likova koji će postati Marvelova zaštitna lica: adolescentska tjeskoba Petera Parkera, Bannerovi problemi s neurotičnim bijesom, borba Tonyja Starka pro-

tiv alkoholizma, sve su to suptilni dodiri kojima je Lee pridonio stvaranju radikalne ostavštine koja je odavno nadživjela uske gabarite stripa kao forme. Stan Lee je rođen 1922 u New Yorku, kao sin rumunjsko-židovskih imigranata. Njegov otac bio je krojač haljina, ali je radio samo povremeno nakon Velike depresije u tridesetima; Lee i njegov brat, Larry, dijelili su sobu u jednosobnom stanu u Bronxu, dok su njihovi roditelji spavali na kauču. Lee je tijekom svog djetinjstva čitao i gledao filmove Errola Flynna, bježeći od nadolazeće sjene fašizma i svjetskog rata u svijet avantura i obećanja o boljem svijetu. "Stripovi su bili iskra koja je probudila moju maštu. Marvel nam je dopustio da sanjamo u teškim vremenima i mjestu gdje nije bilo lagano odrasti", rekao je Selvin Seyfu Hinds - holivudski scenarist i pisac u strip-industriji koji je odrastao u Gvajani, u nesigurnoj klimi sedamdesetih. Upravo ovdje susreću se Ranciereove ideje o tome kako umjetnost utječe na politiku i zajednicu i Leejevo vjerovanje kako "svatko može biti superheroj". Spider-man, Thor, Iron Man, Wolverine, svi oni dvostruko su kodirani – dakako, s jedne strane, oni su ljudi od krvi i mesa, sa specifičnim traumama i iskustvima, snovima i nadanjima. Međutim, s druge strane, oni su simboli - maske ispod kojih se može nalaziti bilo tko. Tu leži emancipacijski potencijal svijeta stripa – svijeta koji je u posljednjih 10 godina, s Marvelovim osvajanjem kino-platana, postao dominantan žanr popularne kulture. Lee je u svojim superherojima vidio ljude fluidnih identiteta – ispod njihovih maski mogli su se naći pripadnici bilo koje boje kože, klasne pozadine ili religiozne pripadnosti. To je nepobjedivo srce koje je Stan Lee ostavio Marvelu – tu se susreću politika i strip, iako avanture na njegovim stranicama manifestno nemaju veze s političkim temama. Leejevi stripovi već desetljećima dodiruju kolektivnu svijest, kao malo koji žanr popularne kulture, i pomažu, direktno ili ne, definiranju velikih tema poput junaštva, nade i ideje boljeg svijeta. Marvelova istinska moć, temelje kojoj je uvelike postavio sam Lee, leži upravo u mijenjanju postavki prostora i mogućnosti vremena. U redistribuciji vidljivog i pružanju nade svima. U mijenjanju načina na koji doživljavamo zajednicu u kojoj živimo i pravila svijeta u kojem djelujemo. Marvelov filmski projekt koji trenutno vlada zapadnom kinematografijom uglavnom je baziran na korporativnoj logici čiji su jedini kriteriji uspješnosti profit i popularnost, ali čak je i on izgrađen na temeljima koje je postavio Lee – na inkluziji, solidarnosti i ideji da svatko ima dovoljno hrabrosti doprinijeti u stvaranju novog, nešto boljeg, svijeta. Jer, uistinu, svatko može biti superheroj.

hifimedia #108

PORTRET / PAUL THOMAS ANDERSON Jedan od najslavnijih svjetskih redatelja stvara filmove o mračnoj društvenoj pozadini američkog sna i pedantnom kontrolom filmske forme priča o nesavršenosti ljudskih sudbina

hi-fimedia #108

SAVRŠENA KONTROLA FILMSKE FORME piše: Luka Kostić

aul Thomas Anderson predstavlja zanimljivu anomaliju suvremene američke filmske scene - istovremeno korišten kao relikt prošlosti; trenutka u vremenu kada je filmska scena proizvodila Autore sa velikim početnim slovom, virtuoze koji koriste film u svom njegovom umjetničkom potencijalu, ali i kao simbol drugog pristupa filmu u dobu kada se njegovi dosezi uglavnom ograničuju komercijalnim i demografskim kriterijima. Drugim riječima, Anderson je istovremeno višak iz nekog minulog vremena i simbol potencijala filma u trenutku kada popularnom kulturom dominira isključivo paradigma filmova koji se mogu lagano zamotati u ovaj ili onaj žanrovski paket (trenutno pretežno u onaj o superherojima). Američki redatelj, koji je svojedobno rekao da je o filmu naučio više gledajući Altmanove uratke i slušajući njegov komentar nego u nekoliko godina filmskih studija, eksplodirao je na scenu 1997., sa kritičkim i komercijalnim hitom "Boogie Nights" (prevedeno kod nas kao "Kralj pornića"). Anderson je tada imao 27 godina, a razina tehničke i pripovjedne kompetencije kojom je film režiran bila je bez presedana s obzirom na njegove godine i neiskustvo. Anderson, čiji je otac Ernie bio glumac i davao glas u američkim šund-horor filmovima tijekom šezdesetih, odrastao je u San Fernando Valley, na obrisima Los Angelesa. Njegova okolina informirala je teme koje će ga zanimati kao redatelja - San Fernando je bilo mjesto u koje se prelijevaju slomljeni snovi Hollywooda, tmurno, beznadno naličje glamuroznom licu Los Anglesea. Gotovo svaki Andersonov film može se definirati kao "film o beznadnom stanju Američkog sna, circa XY". Međutim, ukoliko je mračna društvena pozadina američkog sna (i sve kontradikcije i propadanja koja uz nju idu) tematski pogon koji se proteže kroz sve njegove filmove, utoliko je Andersonova kontrola filmske forme kudikamo važnija karakteristika njegovog izražaja. Paul Thomas Anderson oduvijek je bio elitni redatelj, barem što se tiče tehničke razine stvaranja filma - njegovo upravljanje filmskim tehnikama gotovo pa je nepri-

Vicky Krieps kao "Alma" i Daniel Day-Lewis kao "Reynolds" u filmu "Phantom Thread"

kosnoveno u suvremenom anglo-europskom filmskom polju. Međutim, Anderson nije zainteresiran u stilizaciju koja će sama sebi biti svrhom; time se, recimo, bitno razlikuje od još jednog američkog velikana od kojeg, neupitno, posuđuje određene tehnike, Terrencea Malicka. Za Andersona, kamera nije lik već fokalizator - medij koji oblikuje, definira i prenosi pripovijesti i iskustva ljudi uhvaćenih u vrtlog suvremene američke kulturne neuroze.

Master" i "Phantom Thread"). Njihova nadanja i snovi pretvaraju se u traume i bol dok ih Andersonova kamera prati kroz izazove i patnju paradigmatskih momenata američke kulture (post-hipijevska era cinizma za Wahlberga, neuroze ranog naftnog kapitalizma za Day-Lewisa i depresija nakon Drugog svjetskog rata za Phoenixa). Centralni lik "The Mastera", Andersonove parabole o američkom iskustvu nakon Drugog svjetskog rata i genezi scientologije, Freddie Quell, predstavlja najrazvijeniju

Andersonovo upravljanje filmskim tehnikama neprikosnoveno je u suvremenoj anglo-europskoj kinematografiji Ne treba stoga čuditi da su Andersonovi protagonisti redom majmunoliki, opsjednuti seksom, lagano frustrirani i nezreli dječaci u tijelima muškaraca (Mark Wahlberg u "Boogie Nights", Tom Cruise u "Magnoliji", Adam Sandler u "Punch Drunk Love" te Joaquin Phoenix i Daniel Day-Lewis u "The

varijaciju tog tipa. Uprizoren od strane pogrbljenog, trzavog Phoenixa - sa jednim okom uvijek poluzatvorenim, drhtavom usnicom, pogrbljenim leđima i rukama koje mu vise niz bokove kao orangutanu - Freddie je bivši marinac koji kroz piće, tučnjave i žensko društvo životari u Americi pedesetih.

hifimedia #108

PORTRET / PAUL THOMAS ANDERSON Protagonist njegovog posljednjeg filma, "Phantom Thread", izmješten je samo prostorno, u iste te pedesete, ali sa druge strane Atlantika. Reynolds Woodcock poznati je britanski modni dizajner, neoženjen u svojim srednjim godinama - punktualan, racionalan i ekscentričan. Daniel Day-Lewis, titan suvremene metodološke glume, daje Woodcockovim obrascima ponašanja ton ranjivosti - trzaj okom, nekontrolirani pokret rukom, rečenica previše ili premalo. Ali Reynolds, kao i Freddie, žrtva je vlastitih neostvarenih maskulinih aporija. Na prvi pogled zadovoljan samačkim životom, on cirkulira iz jedne u drugu toksičnu vezu, uvijek sa istim završetkom. Žena koja ulazi u Woodcockov život i u njega unosi sukob, dramu, ali, ako Anderson uopće dopušta takvim sentimentalnim konceptima filmski prostor, možda i po prvi puta – ljubav. Međutim, Reynolds, kako saznajemo, traži više od partnera. Traži model i muzu prvi spoj Alme i Reynoldsa ubrzo se pretvara u isprobavanje odjeće. ("Nemaš grudi", kaže joj Reynolds, uništivši svaki privid pristojnog udvaranja, iako to iskreno misli kao kompliment). "Phantom Thread" često konceptualno predstavlja svojevrsnu relociranu gotičku romansu - Alma useljava u velebno Reynoldsovo zdanje, prilagođava se striktnim pravilima i ekscentričnostima života unutar "Kuće Woodcocka" (Edgar Allan Poe je, između ostalih, snažan utjecaj na filmsku estetiku). Reynolds ne razlikuje rad i privatan život, a na sličan način se i granica izmeGlumačka postava na setu filma "Boogie Nights" (1997), koji je Andersona lansirao u prvu klasu mladih holivudskih režisera

hi-fimedia #108

Phillip Seymour Hoffman (lijevo) i Joaquin Phoenix (desno) u Andersonovom filmu "The Master" (2012)

đu ljubavnika i suradnika briše u njegovom odnosu s Almom, koja je istovremeno prihvaćena u oba njegova svijeta. Anderson je film sam i snimio iza kamere (iako nije službeno preuzeo zasluge kao direktor fotografije) na 35mm filmu, a tekstura "Phantom Threada" je radikalno drugačija od svega što je prije toga snimio. Kadrovi su prepuni suptilne, sugestivne kvalitete svjetla, a upareni sa minimalističkim harmonijama glazbe Jonnyja Greenwooda filmu daju kvalitetu koja je odavno izašla iz mode. "Kinematografija je pisanje sa zvukom i sa slikama u pokretu", izjavio je svojevrsno Robert Bresson, jedan od rodonačelnika suvremenog europskog art-filma. Bresson je možda koristio postupke koji su bili fundamentalno drugačiji od Andersonovih (primjerice, nije koristio profesionalne glumce ne bi li naglasio fikcionalnost filmskog teksta, nasuprot Andersonovoj gotovo manijakalnoj težnji spram realizmu), ali konceptualno (i, svakako, na razini poetike) između ova dva velika imena svjetskog filma bitne razlike nema. Za Andersona, kao i za Bressona, film je

Daniel Day Lewis (lijevo) i Paul Thomas Anderson (desno) tijekom snimanja "There Will Be Blood" (2007)

forma koja dopire do frojdovskog nesvjesnog – kolektivnog ili pojedinačnog – za obojicu, film je više od njegove površnosti, više od fabule, likova ili dijaloga. Film je odnos boje i svjetla, zvuka i slika, diskurs koji ima moć pokrenuti imaginaciju pojedinca, ali i čitave nacije. Nigdje to nije jasnije vidljivo nego u posljednjem Andersonovom uratku. Nakon grandioznih širokih kadrova njegovog magnum opusa "There Will Be Blood", zaključanih gro kadrova "Mastera" i skorsezeovskih dugih kadrova na Steadicamu iz "Boogie Nights", sižejni stil "Phantom Threada" predstavlja svojevrsno ljubavno

pismo klasičnom filmu, sa svom bezvremenošću i suptilnošću tehnike koja ide s njim. Pedantni, često hladni, formalno nedodirljivi, filmovi Paula Thomasa Andersona nisu lako štivo - oni nam predstavljaju prozor u zakinute, opterećene i nesretne živote koji preživljavaju u sjeni društvenih procesa na koje ne mogu utjecati. I možda upravo tu leži nit koja se oduvijek provlačila kroz filmski izražaj ovog američkog majstora. Njegovi filmovi dokaz su naizgled kontradiktorne činjenice - da se kroz savršenost umjetničkog stila i postupka može prikazati sva ljepota ljudske slomljenosti i nesavršenosti.

hifimedia #108

Ocjena kvalitete fima u DVD/BD recenzijama (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Hollywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Premiere, Rolling Stone, The Washington Post...

White Boy Rick (2018.) Sony Pictures Releasing, 111 minuta, SAD režija: Yann Demange igraju: Matthew McConaughey, Richie Merritt, Bel Powley, Jennifer Jason Leigh, Brian Tyree Henry, Rory Cochrane, RJ Cyler, Jonathan Majors, Eddie Marsan, Bruce Dern, Piper Laurie žanr: biografski, kriminalistički

mačka izvedba cijele ekipem – u prvom redu, očekivano, gluma Matthew McConaugheyja... ‘Osrednje ostvarenje redatelja Yanna Demangea nakon filma ‘71. Ali u pitanju je ipak film koji gledateljima donosi zanimljivu priču, kao i odličnu glumačku podršku Matthewa McConaugheyja.’ Dan Jolin, Empire

BlacKkKlansman (2018.) Focus Features, 135 minuta, SAD režija: Spike Lee igraju: John David Washington, Adam Drive, Laura Harrier, Topher Grace žanr: komedija, biografski, drama

6/10 Yann Demange britanski je redatelj koji je ime izgradio režirajući tv-serije Dead Set (2008.) i Top Boy (2011.). Kada se prebacio u vode dugometražnog filma debitirao je s hvaljenim nezavisnim filmom ‘71 (2014.), a prošle je godine složio i biografsku kriminalističku dramu ‘White Boy Rick’. Scenarij je nastao na predlošku istinite priče, a radnja je smještena u Detroitu tijekom osamdesetih prošlih stoljeća. Kontekst? Epidemija cracka i politički obračun američke države s problemom ovisnosti. U fokusu su dva glavna protagonista koji socijalno porijeklo vuku iz radničke klase. Otac Richard Wershe stariji (Matthew McConaughey) i Rick Wershe mlađi (Richie Merrit). Ukratko, Wershe mlađi (White Boy Rick) počinje raditi kao policijski doušnik kako bi svog oca, dilera oružjem, spasio zatvora. Međutim, narko-milje ubrzo priraste srcu mladom Ricku koji odluči promijeniti dres... U financijskom smislu, ‘White Boy Rick’ doživo je pravi potop. Što se tiče samog filma, glavni problem je scenarij prošaran narativnim rupama, a cijelu stvar na okupu drži solidna glu-

hi-fimedia #108

Sveučilištu u Coloradu. Na povratku kući zaustavlja ih Stallworthov kolega koji ga izvrijeđa, a Patrice seksualno napastuje. Nakon zadatka, Stallwortha prebace u statistički odjel, ali on u novinama zapazi oglas koji poziva na pridruživanje Ku Klux Klanu. Naravno, Stallworth odluči odraditi novi tajni zadatak... Film je kritika konzesualno dočekala kao vrhunsko ostvaranje. Crpeći povijesni materijal da bi s njim komentirao američku suvremenost Spike Lee napravio je možda i svoj najbolji film u posljednjih deset i više godina. Bilo da se radi o režiji, scenarističkoj adaptaciji ili glumačkim izvedbama filmu je teško pronaći ozbiljniju zamjerku. ‘Na svijetu ne postoji previše redatelja koji su konzistentno i gorljivo strastveni poput Spikea Leeja oko određenih tema. Ovo je film ispunjen životom, plasiran u pravom trenutku, s potresnom pričom i može stati uz bok najboljim Leejevim filmovima.’ Helen O’Hara, Empire

After Everything (2018.) 8/10 Priču za svoj najnoviji film Spike Lee pronašao je u memoarima Rona Stallwortha ‘Black Klansman’ koji su svjetlo dana ugledali 2014. godine. A priča ide ovako. Ron Stallworth (John David Washington) postaje prvi crni policajac u policiji Colorado Springsa, tijekom ranih sedamdesetih. U početku radi administrativne poslove i ne izlazi na teren, gdje je izložen rasističkom vrijeđanju svojih kolega. Nakon što mu prekipi, Stallworth od nadređenih zatraži da postane policajac koji će obavljati tajne zadatke. Odlazi na skup na kojem govor održi Kwame Ture, jedan od vođa pokreta za građanska prva Afro-Amerikanaca u SAD-u, i na njemu upoznaje Patrice Dumas (Laura Harrier), predsjednicu crnačkog studentskog sindikata na

Good Deed Entertainment, 95 minuta, SAD režija: Hannah Marks igraju: Jeremy Allen White, Maika Monroe, DeRon Horton, Sasha Lane, Dean Winters, Gina Gershon, Marisa Tomei žanr: komedija, drama

7/10 Hannah Marks, američka glumica, scenaristkinja i redateljica, sastavila je zgodan filmić ‘After Everything’ koji je svoju premijeru doživio u ožujku prošle godine na South by Southwest festivalu, gdje je doživio topao prijem i publike i kritike. Glavni protagonist filma je Elliot (Jeremy Allen White), bezbrižni 23-godišnjak koji živi u New Yorku. Međutim, jedne večeri tijekom ‘onenight standa’ u preponama osjeti neobičnu bol. Dijagnoza je brza - rak, tumor na karličnoj kosti. Otprilike u isto vrijeme, dok čeka vlak u podzemnoj, naleti na Miu (Maika Monroe), koja je regularna mušterija u sendvič-baru u kojem Elliot radi i koju Elliot pozove na spoj. Ulaze u strastvenu vezu koja Elliotova borba

FILM / DVD RECENZIJE s rakom produbljuje i veza ubrzo prerasta u brak. Nakon što Elliot bude uspješno podvrgnut operaciji, veza između dvoje mladih ljudi počinje upadati u krizu... Film ozbiljnu temu obrađuje na ozbiljan način, ali humora i duhoviti scena u njemu ne nedostaje i tematski je vjeran suvremenosti, odnosno vjeran je u prikazivanju današnjih mladenačkih stilova života. Također, Jeremy Allen White i Maika Monroe, oboje odlični u svojim ulogama, pokazuju da bi se na njih u budućnosti moglo računati i u puno ozbiljnijim i puno skupljim projektima. Baš kao i na Hannah Marks... ‘Na nepretenciozan način, ‘After Everything’ prikazuje gorko-slatke emocije prve prave ljubavi koja uspijeva cvjetati u krizi.’ - Teo Bugbee, New York Times

Thunder Road (2018.) Paname Distribution, 92 minute, SAD. režija: Jim Cummings igraju: Jim Cummings, Kendal Farr, Nican Robinson, Macon Blair, Jocelyn DeBoer, Chelsea Edmundson, Jordan Fox žanr: komedija, drama

On the Seventh Day / En El Séptimo Dia (2018.) -, 97 minuta, SAD režija: Jim McKay igraju: Fernando Cardona, Gilberto Jimenez, Abel Perez, Genoel Ramírez, Alfonso Velazquez, Alejandro Huitzil žanr: drama

7/10 Jim Cummings napravio je sve sam – napisao scenarij, režirao i sjajno odglumio glavnu ulogu u filmu naslova ‘Thunder Road’ u kojem igra disfunkcionalnog policajca Jima Arnauda na američkom Srednjem zapadu. Ukratko, Arnaudov život je, najblaže rečeno, u raspadu – preminula je majka, stvari oko sebe nikako ne uspijeva posložiti, ima problema s kontrolom bijesa, a ništa se bolje ne snalazi niti u ljubavnim odnosim. Međutim, ima tu karakternu crtu da na kraju dana onima koji ga okružuju želi sve najbolje. U središtu njegovog ludog svijeta je njegova kći Crystal Arnaud (Kendal Farr) koju, međutim, također može izgubiti. Budućnost američkog indie-filma je Jim Cummings, složila se većina kritičara povodom ovog filma u kojem je mlada nada napravila sve kako treba. Cummingsovo tumače-

ni radnik u Brooklynu. Glavni je u svojoj lokalnoj meksičkoj ekipi koja nedjeljom hakla u Sunset Parku i koja ulazi u finale lokalnog kupa. Nakon utakmice, José sa svojim dečkima odlazi u stan, popije se par piva, pojedu rebarca, a nakon nekoliko minuta gledatelji shvaćaju da pola momčadi živi zajedno u istom stanu. Prostora, naravno, nema previše. Paralelno, film prati Joséa i njegove suigrači na poslovima koje rade, na poslovima na kojima crnče šest dana u tjednu za kikiriki. Sam José radi za La Fronteru, meksički restoran u usponu, u kvartu Caroll Gardens po kojem hranu razvozi na biciklu. Problem? Smjena na poslu preklapa se s finalnom utakmicom... ilm je izvanredan — od ljudske topline u obradi nesretnih imigrantskih sudbina, preko nenametljive politizacije koja ne upada u zamke liberalnih klišeja, ljubavi prema nogometu i prikaza klasnih razlika, pa do toga na koji način režija gledatelje uspijeva na sat i pol ubaciti u tuđe cipele. Toplo se nadamo da nova McKayjeva filmska stanka neće trajati dugo koliko i prošla...

F 8/10

vanaest godina Jim McKay nažalost nije režirao filmove, nego je išao tamo gdje su novci — naravno, na televiziju. Ali i to je radio kvalitetno, odrađivao je, primjerice, epizode The Wirea i Tremea. A sada se vratio filmu na prilično impresivan način, u okviru društvenog realizma na platnu. osé (Fernando Cardona) je strastveni nogometaš, Meksikanac, neprijavlje-

‘Besprijekorno napravljen film. Drama koja je nastala na mikro-budžetu i koja je zbog toga više klasična nego ofucana. Svaki kadar snimljen je s elegancijom, a svaki motiv kojim se film bavi izražava nešto organsko i emocionalno poticajno.’ - Owen Gleiberman, Variety hifimedia #108

FILM / DVD RECENZIJE nje problematičnog policajca je izvanredno, a možda najimpresivnije postignuće leži u tome da lik nije (iako je mogao, naravno), pretvoriti u karikaturu. Što se tiče režije, Cummings je također izveo impresivni žanrovski ples na žici i uspješno smjestio svoj rad u prostor između drame (tragedije) i komedije. U svakom slučaju, topla preporuke pa pažljivo praćenje čime će se Cummings dalje baviti u svom filmskom životu...

film u globalu ipak ostavlja utisak pokazne vježbe. To ipak ne bi trebao biti slučaj s idućim Hillovim redateljskim poigravanjima…

‘Van Sant ispunio je film boli i tugom samo da bi ih kontrastirao sa svijetlim trenucima nade.’ - Kristin Smith, Plugged In

‘Film je i napisao i režirao Hill, a glavna ambicija mu nije da prikaže jedno razdoblje nego da postane vremenska kapsula, što mu i polazi za rukom kada je utopljen u prizore i zvukove jednog popularnokulturnog pokreta.’ - A.O. Scott, New York Times

The Guilty (2018.)

‘Karakterna studija, instant-klasik. Na neki način film djeluje poznato, a istovremeno također ostavlja dojam otkrića. Jedan od mojih najdražih filmova u 2018. godini.’ - David Fear, Rolling Stone

Don’t Worry, He Won’t Get Far on Foot (2018.)

Mid90s (2018.) A24, 84 minute, SAD. režija: Jonah Hill igraju: Sunny Suljic, Lucas Hedges, Na-kel Smith, Olan Prenatt, Gio Galicia, Ryder McLaughlin, Alexa Demie, Katherine Waterston žanr: komedija, drama

Amazon Studios, 113 minuta, SAD. režija: Gus Van Sant igraju: Joaquin Phoenix, Jonah Hill, Rooney Mara, Jack Black žanr: komedija, drama

7/10

7/10 6/10 Dakle, redateljski prvijenac Jonaha Hilla, što je kombinacija riječi koja u mnogima vjerojatno pobuđuje određeni set asocijacija i očekivanja na temelju Hillove glumače karijere – asocijacija i očekivanje koje ovaj film, na žalost i na sreću, uglavnom potvrđuje. Pa je tako filma obojen zafrkantsko-hipsterskim bojama u širokim potezima dok pokušava ispričati priču o odrastanju Stevieja (Sunny Suljic), trinaestogodišnjeg klinca iz Los Angelesa koji sredinom devedesetih živi s majkom Dabney (Katherine Waterston) i iritantnim starijim bratom Ianom (Lucas Hedges), inače opsjednutim teretanom… Uglavnom, Stevie utočište od ne baš sjajne situacije u vlastitom domu pronalazi u grupici problematičnih skejtera pa se njegov daljnji karakterni razvoj odvija prema dinamici ‘tamo-vamo’… Uglavnom, pristojan debi, može se reći, koji ostaje unutar svojih granica. Hill se, očekivano, pokazao kao tematski nepretenciozan redatelj koji ne polaže pravo na velike istine i duboka mudrovanja. Pristup je lagan, opušten, no

hi-fimedia #108

Magnolia Pictures, Danska, 85 minuta režija: Gustav Möller, igraju: Jakob Cedergren, Jessica Dinnage, Johan Olsen, Omar Shargawi, Katinka EversJahn žanr: dram, triler, kriminalisticǩ i

Gus Van Sant u posljenjem projektu odlučio je istoimene memoare Johna Callahana, pokojnog umjetnika, cratača i glazbenika iz Portlanda, pretvoriti u film u kojem ekscentričnog umjetnika-autsajdera igra, naravno, Joaquin Phoenix koji je u svojoj bogatoj karijere više puta tumačio slične likove i koji i ovdje to tumačenje obavlja odlično. U grubim crtama, život se Callahanu nepovratno promijenio u 21. godini života kada je ostao paraliziran nakon prometne nesreće. U kolicima, i uglavnom sa čašom punom alkohola u ruci, međutim, nastavlja gurati dalje i gradi crtačku karijeru. Autoironija (na račun fizičkog defekta) u stripovima mu nije strana, a film, iako narušene kronologije, prati njegovo (na koncu relativno uspješno) fizičko i psihičko oporavljanje u kojem mu podršku pružaju Donny (Jonah Hill), njegov mentor u Udruzi anonimnih alkoholičara, i djevojka Annu (Rooney Mara)…. Struktura priče je klasična u smislu prevladavanja ograničenosti, dok film nosi očekivano odlični Pheonix, uz potporu ostalih koji su svoj posao također odradili i više nego pristojno. Ukratko, Van Sant uspio je napraviti dobar film koji je istovremeno i zabavan i tužan, vedar i tmuran i sladak i gorak. Drugim riječima, isplati mu se pružiti priliku…

Film "The Guilty" (ili, u danskom originalu, "Den skyldige"), debitantsko ostvarenje redatelja Gustava Möllera, bio je prvi film koji je na prošlogodišnjem Sundance festivalu izazvao veću količinu pozornosti i interesa publike i kritike – s razlogom, i pričom i formalnim karakteristikama. Naime, film jedan radni dan Asgera Holma (Jakob Cedergren), degradiranog policajca koji je maknut s terena i koji radi u telefonskoj centrali, dok mu u privatnom životu, selektivno saznajemo, baš i ne cvjetaju ruže. Sger očekuje novu porciju dosade u noćnoj smjeni na svom novom radnom mjestu (na kojem se prema korisnicima zna ponašati, u najmanju ruku, bezobrazno) kada zaprimi panični poziv otete žene koja taj poziv zatim iznenada prekida. Međutim, kako Asger ne može napustiti policijsku postaju (radnja filma odvija se u zatvorenom prostoru) prisiljen je "koristiti" oči i uši drugih kako bi razriješio priču i nekome konačno pomogao… Film je, u stvari, žanrovska pokazna vježba, visoko konceptualiziran komad kojim glumački dominira Jakob Cedergren. Iako ograničen prema standardnim parametrima filmske priče, gledateljima uglavnom ne dopušta da uhvate previše daha. Od nekoliko osnovnih filmskih sastojaka, najkraće rečeno, Möller je uspio "skuhati" pravu filmsku poslasticu... Film teče u realnom vremenu, a priča odmah "usisava" gledatelja i zatim se izvrće u neobičnim, često i zastrašujućim smjerovima. - Jeannette Catsoulis, New York Times

CUBOT P20 Dual Sim, Dual 4G LTE, 6,18” ekran, Android 8.0, Octa Core, 64 GB, 4 GB RAM, 20 i 2 MP stražnja kamera 13 MP prednja kamera, LED bljeskalica, Fingerprint ID

1699 kn*

CUBOT J3 Dual Sim, 5” ekran, Android go, Quad Core, 16 GB, 1 GB RAM, 8 MP stražnja kamera 5 MP prednja kamera, LED bljeskalica

549 kn*

CUBOT J3 PRO 4G LTE, Dual Sim, 5,5” ekran, Android go, Quad Core, 16 GB, 1 GB RAM, 13 i 2 MP stražnja kamera 5 MP prednja kamera, LED bljeskalica, Fingerprint ID

799 kn*

CUBOT NOVA Dual Sim, Dual 4G LTE, 5,5” ekran, Android 8.1, Quad Core, 16 GB, 3 GB RAM, 13 MP stražnja kamera 8 MP prednja kamera, LED bljeskalica, Fingerprint ID

CUBOT POWER Dual Sim, 4G LTE, 5,99” ekran, Android 8.1, Octa Core, 128 GB, 6 GB RAM, LED bljeskalica, 20 MP stražnja kamera, 13 MP prednja kamera, Fingerprint ID

999 kn*

2499 kn*

Prodajna mjesta: Zagreb Emmezeta, Europhone, Foto-Plus, Harvey Norman, LAnet, Mobis electronic, Moby shop Smiley, Retel, Ronis, Sancta Domenica, SE-MARK, Smartson, eKupi.hr (webshop), mobis.hr (webshop), bazzar.hr (webshop), Like-net (webshop), opremise.com (webshop), Segar.hr (webshop), Telefutura, TiA, Zagreb Klik, zutiklik.hr (webshop) Split Alo Alo, Emmezeta, Europhone, Eximo 46, Impuls, Sancta Domenica, Color trgovina Rijeka Emmezeta, Europhone, Foto metromarket, Mobilcentar, Ronis, Sancta Domenica, Telefutura Osijek Emmezeta, Plazma Zadar Mobilcentar Dubrovnik Emmezeta, Tehnomobil Pula Mobilcentar, Eletronic shop, Telefutura Varaždin Bukal elektronika, Erla servis, Mars, SE-MARK, Zepelin Čakovec 36 info, AD electronic, Bukal elektronika, Ronis Novi Marof Comet, SE-MARK Ivanec SE-MARK Krapina PC automati Prelog Bukal elektronika Klanjec Knjižara Slovenec M. Bistrica Trgovina Kralj Ludbreg Comet Virovitica BULAmobyshop Križevci Birotehnika, Mobilnet Petrinja Goga Bjelovar Comet, Elektrosil, Tehno shop Beli Manastir Bostel Daruvar Hallo shop Našice Color trgovina Požega Color trgovina Slavonski Brod Emmezeta, Optika Grivičić, Telefutura Nova Gradiška Bostel, Grid, Tehno Planet Vinkovci Bostel, Mobilis Županja Bostel, Mobilis Sisak Tehno 2000, Telefutura Dugo Selo SE-MARK Sesvete SE-MARK Karlovac Comel, Europhone, Satel, SE-MARK, Telefutura Samobor Europhone, Telefutura Jastrebarsko Telefutura, Telekoming Ogulin Europhone Gospić Buba Knin Alo Alo, Ispravljač Šibenik Alo Alo Trogir Alo Alo Omiš Alo Alo, Pilot Shop Benkovac Gladius Biograd n/m Gladius Vodice Gladius Sinj Impuls Imotski Ispravljač Kaštela Emmezeta, Impuls, Murano Metković Melody Vrgorac Unikat Hvar Antoana Crikvenica Mobilcentar Opatija Mobilcentar Pazin Špringer net, E computing, Telefutura Labin E computing, Mobilcentar Poreč Mobilcentar, Telefutura Rovinj Mobilcentar, Telefutura Umag Mobilcentar Velika Gorica Paun trgovina Hrvatska pošta, Vip • Servisi Agramservis i SE-MARK

PAMETNI SAT CUBOT F1 1,2" ekran, IP67 vodootporan, Android/iOS, do 30 dana rada s jednim punjenjem baterije

499 kn*

CUBOT KING KONG IP68 otporan na vodu, prašinu i udarce, Dual Sim, Quad Core, 5” ekran, Android 7.0, 16 GB, 2 GB RAM, 13 MP stražnja kamera 8 MP prednja kamera, LED bljeskalica

1049 kn*

www.se-mark.hr tel: 01/2009-060

*preporučena maloprodajna cijena

POTRAŽITE I OSTALE MODELE: Cubot R9 699 kn • Cubot Magic 799 kn • Cubot Note Plus 999 kn Cubot X18 1199 kn • Cubot X18 Plus 1599 kn Pametna narukvica V3 199 kn • Pametna narukvica S1 399 kn

TEHNO

SUNČANE NAOČALE I BEŽIĆNE SLUŠALICE TVRTKE BOSE Bose je predstavio svoj brand sunčanih naočala imena Frames koji kombiniraju tradicionalne sunčane naočale s funkcionalnošću i performansama bežičnih slušalica. Frames će biti dostupni u proljeće 2019. godine po cijeni od $199,95 i bit će kompatibilni s Boseovom audio AR platformom. S vlastitim openear dizajnom, Frames mogu reproducirati glazbu i informacije, upućivati i zaprimati pozive te pristupati virtualnim asistentima, čuvajući pritom playliste i privatne informacije. Bose Frames funkcioniraju kao bežične slušalice, a mali akustični paket postavljen je u krila, umjesto u ušnu slušalicu ili priključenu komponentu. Za kontrolu dodirom i glasom, u desno krilo ugrađeni su mali mikrofon i višenamjenska tipka za napajanje i uparivanje, kao i kontrolu virtualnog asistenta, pozive i naredbe. Bose Frames je prvi komercijalni proizvod s ugrađenom Bose audio Augmented Reality (AR) značajkom. Za razliku od drugih naočala i platformi proširene stvarnosti, ose AR ne mijenja ono što vidite niti koristi objektiv ili fotoaparat telefona kako bi stavio objekte u vidno polje. Umjesto toga, on zna gdje se nalazite i što se suočavate pomoću 9-osnog senzora pokreta glave i GPS-a iz vašeg iOS ili Android uređaja i automatski dodaje sloj zvuka, povezujući to mjesto i vrijeme s beskrajnim mogućnostima putovanja, učenje, zabava, igre i drugo. Frames koristi litijsku bateriju kapaciteta do 3,5 sata za reprodukciju i do 12 sati u stanju čekanja, a za punjenje je potrebno 2 sata. INFO: Lorex, tel. +386 1 43 92 970, www.lorex.si

HIBRIDNI PAMETNI SATOVI TVRTKE MYKRONOZ Nakon uspješne crowfunding kampanje u kojoj su prikupili više od 8 milijuna dolara, švicarska tvrtka MyKronoz, predstavila je svoje nove hibridne pametne satove, ZeTime 2 i ZePop. Oba modela dostupna su Regular i Petite izvedbama koje se razlikuju u veličini sata. Regular ima dijagonalu od 44 mm, a Petite 39 mm. ZeTime 2 model je jači model i on dolazi s kućištem od nehrđajućeg čelika, razlučivosti zaslona 360 x 360 piksela, mikrofonom, baterijom kapaciteta do 60 dana u analognom modu rada i 6-smjernim akcelerometrom, dok ZePop model dolazi s plastičnim kućištem, razlučivosti 240 x 240 piksela, baterijom kapaciteta do 30 dana u analognom modu te bez mikrofona, kao i 3-smjernim akcelerometrom. Oba modela s pametnim telefonima (iOS i Android) povezuju se putem Bluetootha 4.2, vodootporni su do 3 metra dubine i imaju IP68 certifikat. Cijena veće ZeTime 2 izvedbe iznosit će oko 200 USD, dok će cijena veće ZePop izvedbe iznositi oko 130 USD-a. INFO: www.mykronoz.com

hi-fimedia #108

TOYOTA NA OLIMPIJSKIM IGRAMA 2020. PREDSTAVLJA ELEKTRIČNE, SAMOVOZEĆE AUTOMOBILE

Japanski proizvođač automobila Toyota, jedan od službenih sponzora Olimpijskih igara, na Olimpijadi 2020. godine u Tokiju promovirat će svoju liniju električnih, samovozećih vozila imena e-Palette. Više od 10.000 sportaša sudjelovalo je na posljednjim Olimpijskim igrama u Brazilu, a prijevoz sportaša od Olimpijskog sela do sportskih borilišta uvijek je bio jedan od važnijih organizacijskih aspekata igara. Upravo u tom dijelu priče Toyota traži prostor za promociju - kompanija će svoja vozila staviti na raspolaganje organizatorima igara. Koncept vozila iz e-Palette linije po prvi put su predstavljena na CES-u 2018. godine, a u kompaniji ih opisuju kao "vozila na baterije iduće generacije koja su izrađena s namjerom da budu prilagodljiva" svim vrstama korisnika i svim vrstama zadataka. Trebala bi se koristiti u transportu, dostavama, putovanjima i gradskom prijevozu, a do sada su interes za ovaj koncept pokazale tvrtke Amazon, Uber, Mazda, Pizza Hut i kineski pandan Uberu - Didi Chuxing. Koncept Toyota e-Palette je izgrađena na njihovom softwareu Mobility Service Platform (MSPF) koji nudi cjelovit sustav za masovno umrežavanje I dijeljenje s vozačima koji će se koristiti s nekoliko pritisaka na gumb na pametnom telefonu ili tabletu. Tvrtka navodi da će pojedinci ili tvrtke moći koristiti ovu platformu za najam vozila jednako lako kao što mnogi od nas sada naručuju dostavu hrane u naše domove. INFO: www.toyota.co.jp

ČETIRI KOMPANIJE DOMINIRAT ĆE BUDUĆNOŠĆU TELEVIZIJE Steve Cahall, analitičar kompanije RBC Capital, zajedno s ostalim analitičarima s Wall Streeta, sudjelovali su na okruglom stolu NATPE, gdje je ponudio zanimljivu prognozu koja se tiče budućnosti televizije. "Ako ne budete radili za jednu od četiri kompanije, tada će morati smisliti način na koji ćete se uklopiti u televizijski svijet u kojemu će te kompanije postajati dominantnije", rekao je Cahall. Kompanije koje je imao na umu su Netflix, Amazon, Disney i Apple. Također, Cahall u takvom kontekstu predviđa spajanje manjih kompanije ili njihov potpuni nestanak s tržište. "Kada poje zahvate ovakve tektonske promjene, neke kompanije nužno propadaju, a druge posluju bez zadovoljenja prijašnjih projekcija", dodao je. "U fazi smo generalne konsolidacije i velikih promjena. Izuzev CBS-a i VIacoma koji će se spojiti ove godine, trend spajanja mogao bi ipak stati u bližoj budućnosti", rekao je Michael Nathanson iz kompanije MoffettNathanson.

SAMSUNG PREDSTAVIO EXYNOS ČIPOVE ZA AUTOMOBILE Samsung svoje Exynos čipove obogaćuje novim funkcijama, korisnici ih više neće moći pronaći samo u mobilnim uređajima ili ponekom pametnom satu. Naime, kompanija je predstavila brendove Exynos Auto i Isocell Auto - naglasak je, ukratko, stavljen na proizvodnju čipova i senzora kamera u polju automobila. Exynos serija sastojat će se od čipova namijenjenih konkretnim aspektima automobilskih tehnologija, uključujući pomoć u vožnji (Exynos Auto A), infotainment (Auto V) i telematiku (Auto T). Što se tiče Isocell senzora, u ponudi su trenutno tri modela, u rasponu od 960 p-a do 4K-a. Pretpostavlja se da je dio Samsungovih ulaganja u razvoj čipova za automobile zapravo preusmjeravanje profita iz područja poluvodičkih čipova… INFO: www.samsung.com

hifimedia #108

TEHNO

AUDEZE MOBIUS, HIGH-END GAMING SLUŠALICE

Američka tvrtka Audeze je u prodaju pustila slušalice Mobius, svoje prve highend slušalice za igranje. Radi se o planar magnetic slušalicama po kojim je Audeze i najpoznatiji, a s računalom, konzolama i pametnim telefonima mogu se povezati putem 3,5 mm, USB-a i Bluetootha 4.2 koji dolazi s LDAC tehnologijom te podržava reprodukciju glazbe u visokoj rezoluciji. Kao i ostale gaming slušalice, Mobius također dolazi s mikrofonom koji je moguće odspojiti. Slušalice su zatvorene over-ear, a jastučići su izrađeni

od memorijske pjene i umjetne kože. Masa, uključujući bateriju, iznosi 350 grama. Zvučničke jedinice u slušalicama su promjera 100 mm, magnet je Neodymium N50, a magnetska struktura je patentirano Fluxor magnetsko polje. Sve kontrole se nalaze s donje strane slušalica, a uključuju 3D funkcijsku tipku, utor za mikrofon, utor za punjenje, 3,5 mm utor, kotačić za glasnoću mikrofona i kotačić za glasnoću slušalica. Cijena Audeze Mobius iznosi 400 USD, a moguće je odabrati plavu i bakrenu boju. INFO: www.sonusart.hr

JAPANSKA TELEVIZIJA POČELA EMITIRATI 8K SADRŽAJ Početkom prosinca japanska televizija NHK započela je emitiranje u 8K format kao "Super Hi-Vision". Sadržaj visoke rezolucije prikazuje se na dva satelitska kanala BS4K (4K, 3840 x 2160, 5.1 višekanalni zvuk) i BS8K (8K, 7680 x 4320, 22.2 višekanalni zvuk). Naravno, kako je količina 8K sadržaja još uvijek ograničena, većina programa sastoji se od repriziranja video snimaka Zemlje s međunarodne svemirske stanice (ISS) nastalih u susradnji s NASA-om, koncerata klasične glazbe, galerija umjetnina i prizora iz prirode. Program se emitira 12 sati (od 10h prije podne pa do 10h na večer) u rezoluciji koja je 16x veća nego kod HD signala. Na kanalu s 4K rezolucijom dostupan je drugačiji program, sastoji se od HD i remasteriranog materijala koji je podignut (upscale) na 4K rezoluciju u trajanju od 18h dnevno. Sve je ovo na neki način televizijska uvertira za Olimpijske igre 2020. godine u Tokiju koje japanske televizije planiraju prenositi u cijelosti u 8K formatu. Troškovi konzumiranja 8K sadržaja veliki su, čak i za Japance. Za 8K televizor u startu je potrebno izdvojiti minimalno 40.000 kuna, a tu je zatim i trošak kupovine satelitskog tanjura, jer nije riječ o zemaljskom emitiranju. U široj slici, 8K format u domove korisnika probija se sporije od očekivanog. Prošle godine prodano je 18 tisuća 8K televizora, iako su prve prognoze bile optimističnije - naime, prema nekim procjenama očekivalo se da bi u 2018. godini moglo biti prodano čak 85 tisuća primjeraka 4K televizora. Rezultati prodaje u 2019. godine sigurno se povećati, jer će se Samsungu i Sharpu, koji u ponudi već imaju 8K modele, na tržištu priključiti i LG. Međutim, proces će trajati nekoliko godina, to je najsigurnija prognoza. Uostalom, sličnu dinamiku bilo je moguće pratiti i s 4K modelima. INFO: www.nhk.or.jp/bs4k8k/

POPULARNOST ALEXE RASTE Analiza tržišta pokazuje da popularnost Amazonovog glasovnog asistenta Alexa nastavlja rasti - platforma je sada dostupna na oko 20 tisuća kompatibilnih PC-a, gadgeta i ostalih smart home uređaja. Riječ

hi-fimedia #108

je o peterostrukom povećanju, prema nekim procjenama koncem prošle godine podrškom za Alexu moglo se pohvaliti samo 4 tisuće uređaja. Daniel Rausch, jedan od čelnih ljudi Amazona, kaže da je Alexa korisnicima "otpjevala" "Happy Birthday" pjesmicu milijun puta i "ispričala" preko 100 milijuna viceva. Kako sada stvari stoje, Amazon će svoju

uspješnu platformu nastaviti razvijati i dalje. Tekući trendovi govore da sve više uređaja različitih proizvođača u ruke potrošača dolazi s podrškom za Alexu ili s integriranom spomenutom platformom. Osim gadgeta, očekuje se "proboj" Alexa na uređajima poput frižidera, perilica za rublje, sigurnosnih sustava i kosilica za travu... INFO: www.amazon.com

Ultimativno prijenosno računalo

Oživite svoje ideje uz Surface Budite inspirirani i produktivniji uz prijenosna računala koja se prilagođavaju vama.

Stvarajte, radite i igrajte se na svoj način

Baterija koja traje cijeli dan

Vidite, osjetite i čujte razliku

Kombinirajte, dodajte učinite Surface svojim

Surface se prilagođava vama i vašem načinu života – uz mogućnost transformacije ultralakog prijenosnog računala u radno stolno računalo ili zapanjujući digitalni studio.

Od jutra do mraka Surface će pokretati vaše omiljene aplikacije uz unaprijeđeno trajanje baterije.

Svaki je detalj važan – čisti kutevi, fantastičan ekran na dodir, vrhunski zvuk i luksuzni materijali.

Učinite svoj SurfacePro pravim prijenosnim računalom uz Signature Type Cover, Surface Pen i Surface Arc Mouse

1 2

Trajanje baterije varira ovisno o postavkama, potrošnji i drugim faktorima. Dostupne boje mogu varirati na nekim tržištima.

TEHNO

NAJAVLJENI PAMETNI TELEFONI S KAMEROM OD 48 MEGAPIKSELA Sony i Samsung ranije ove godine najavili su 48-megapikselne senzore slike dizajnirane za pametne telefone, a isto su najavili i Xiaomi i Huawei. Huawei je predstavio Honor View 20 koji koristi Sonyjev IMX586 senzor s Huawei Kirin 980 procesorom i istim "holepunch" autoportret dizajnom kao Huaweijev nadolazeći Nova 4. U međuvremenu, Lin Bin, suosnivač i predsjednik Xiaomi-a, objavio je fotografiju neidentificiranog uređaja s legendom «48MP kamera» pored objektiva, a osim da dolazi u siječnju, nisu objavljeni drugi detalji. I Samsung i Sony donose slične tvrdnje o svojim senzorima: imaju sićušnih 0,8 µm piksela, ali su sami senzori fizički veći od većine konkurenata s ukupnom veličinom od 1/2,0 inča. Tvrtke kažu da svaki pojedinačni piksel može uzeti informacije od svojih susjeda kako bi proizveo ekvivalent 12-megapikselne slike snimljene sa 1,6µm piksela. Za usporedbu, vodeći telefoni kao što su Pixel 3 i iPhone XS imaju senzore od 12 megapiksela s 1,4 µm piksela. Telefoni sa sličnim senzorima visoke rezolucije postojali su u prošlosti, kao što su Nokia PureView od 41 megapiksela 808 i Lumia 1020, ali ima previše varijabli oko softvera, veličine i optike kako bi se zaista usporedila implementacija.

BOSE SMANJUJE BUKU U VOZILIMA Američka tvrtka Bose razvila je QuietComfort Road Noise Control (RNC) tehnologiju kako bi proizvođačima automobila olakšao kontrolu zvukova unutar automobila, kamiona i terenaca. Tehnologija bi trebali eliminirati neželjene zvukove unutar vozila koji su uzrokovani neravnim i oštećenim cestama. Isti problem se do sada rješavao oblaganjem podvozja debelim slojevima gume, korištenjem posebnih guma na kotačima i povećavanjem mase vozila. Međutim, Bose-ova tehnologija pristupa rješavanju problema putem audiosustava vozila. "Godinama su nas ispitivali zašto tehnologiju za uklanjanje neželjeno buke u slušalicama ne možemo primijeniti na unutrašnjost vozila. To je puno teže učiniti u većem prostoru poput kabine automobila, ali smo kroz različita

istraživanja ipak uspjeli doći do rješenja", kaže John Feng iz Bose-a. Tehnologija koristi kombinaciju akcelerometara, mikrofona, softvera za obradu singla i audio sustava kako bi elektroničkim putem kontrolirala razine buke. Ukratko, akcelerometri postavljeni na kućište vozila mjere vibracije koje proizvode buku. Na temelju tih podataka zatim se izračunava signal za odstranjenje buke koji se "pušta" kroz audio sustav kako bi reducirao buku, dok mikrofoni unutar kabine konstantno bilježe razine buke i omogućuju sustavu momentalnu prilagodbu ovisno o podlozi po kojoj se vozilo kreće. Sada se pregovori između Bose-a i proizvođača automobila nastavljaju, a RNC tehnologiju u prvim modelima mogli bismo vidjeti krajem 2021. godine. INFO: www.bose.com

BLUOS AUDIO UREĐAJI INTEGRIRAJU AMAZON ALEXU Lenbrook International objavio je kako će prvi set Amazon Alexa "vještina" za svoje BluOS audio proizvode biti dostupan 15. siječnja 2019. godine. Korisnici BluOS proizvoda poput Bluesound, NAD Electronics i DALI zvučnika moći će upravljati svojim uređajima pomoću Amazon Echo uređaja. Amazon Alexa predstavlja prvi platformu za integraciju glasa u BluOS za širu strategiju glasovnog upravljanja putem virtualnog asistenta. Strategija također uključuje stvaranje BluVoice-a, sučelja za glasovno upravljanje koje djeluje kao posrednik između BluOS-a i kompatibilnog virtualnog

hi-fimedia #108

asistenta. Primjerice, korisnici BluOS-a mogu zatražiti od svog Echo uređaja reprodukciju glazbe na svom BluOS kompatibilnom uređaju putem BluVoicea izrazima kao što su "Alexa, zamoli BluVoice da reproducira nove pjesme na Tidalu", tj. "Alexa, ask BluVoice to play preset 1 in the study". BluOS Alexa vještine pružaju niz naredbi putem bilo kojeg Echo mrežnog uređaja, uključujući reprodukciju / pauzu, sljedeći / natrag, uključivanje / isključivanje shufflea i upravljanje redom reprodukcije za većinu korisničkih popisa i glazbenih usluga. INFO: www.lenbrook.com

Hear it. Feel it.

Turntable: Essential III HR mpc : 2.590,00 kn

www.project-audio.com

Authorized Croation Distributor

+385 21 323 550

www.mediaaudio.hr info@mediaaudio.hr

DOBITNIK EISA NAGRADE EISA AWARD WINNERS U AUDIO KATEGORIJI.

IN CATEGORY AUDIO.

Ako glazba pogađa srce tada se iza razvoja, kao u slučaju Pioneera, krije rad inženjera punih čiste audio strasti. Žiri EISA-e svake godine prepoznaje naša postignuća – stereo pojačalo A-40AE, AV prijemnik VSX-933 i prijenosni audio player XDP-02U proglašeni su najboljim proizvodima u svojoj kategoriji. Doživite glazbu koja

If music goes straight to the heart, then behind development, as with Pioneer, are sound engineers with se uvlači pod kožu uz nagrađivane Pioneerove audio proizvode. pure passion for audio. The european EISA Awards appreciates this achievement each year and has honored the Pioneer Stereo Amplifier A-40AE, the AV Receiver VSX-933 and the Mobile Audio www.pioneer-audiovisual.eu • www.helikop.hr www.pioneer-audiovisual.eu Player XDP-02U as best product in their category. Experience music which gets under your skin with