hifimedia • 106 by hifimedia

2001: Odiseja u svemiru, pedeset godina kasnije, TV serija: The City and the City, Portret: Lynne Ramsay, Guy Ritchie: Lock, Stock and Two Smoking Barrels

Van Morrison, Alex Turner & Arctic Monkeys, Parquet Courts, Linda May Han Oh

#106 / 2018.

FILM

Glenn Frey, Frank Turner, Bert Jansch, Jeff Rosenstock, Ry Cooder, Jonathan Bree, Stephen Malkmus and the Jicks, James Bay, Rolo Tomassi, Ryley Walker, Kandžija, Iceage, Courtney Barnett

3.76 EUR

Luksuzni soundbar i bežični subwoofer

MUSICSTYLE

30 KN

SOUNDTOUCH 300 + ACOUSTIMASS 300

Piega Premium 501, PS Audio Stellar Gain Cell DAC + S300, Lector ZAX 70 i CDP603, Philips 49PUS7503 LED TV, Pro-Ject Pre Box S2 Digital, Astell & Kern XB10, Magnat Quantum MT 520, Pioneer XDP-02U, Onkyo TX-8250

Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

BOSE

TESTIRALI SMO

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

KVALITETA Malo je ostvarenja u filmskoj povijesti koja su dosegla takav status i prepoznatljivost čak i izvan svojeg žanra, u ovom slučaju znanstvene fantastike (SF), kao što je to slučaj s filmom "2001: Odiseja u svemiru" redatelja Stanleyja Kubricka. Ove godine obilježavamo pola stoljeća od njegovog prvog prikazivanja koje još uvijek budi oduševljenje poklonika ® se i 20 godina od pojave debitantskog filma Guya filmske umjetnosti. Prisjetili smo Ritchieja "Lock, Stock and Two Smoking Barrels" te osebujne kanadske redateljice Lynne Ramsey koja je ove godine za svoj film "You Were Never Really Here" osvojila na Filmskom festivalu u Cannesu nagradu za najbolji scenario i glavnu mušku ulogu.

Upoznajte najnoviju seriju JBL BAR: Ku ni Soundbar sustav za sve prilike

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Krunoslav Ćosić, Josip Crnički, Jagor Čakmak, Prisjećajući se proteklih glazbenih vremena, nikako ne možemo zaobići album "Astral SMS Deutsch, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, jednostavnost Gordan Gaži, Weeks" kantautora Vana Morrisona, koji također 2018. obilježava 50 godina rada i kojeg Plug-and-Play Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, našsu glazbeni Leskovarslažu smatrasa "jednim od ključnih ostvarenja au povijesti Soundbar zvučnici JBL BAR serije dizajnirani takokritičar da seDenis savršeno svakim TV uređajem, vama pruže Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, ®s osvrtom na rocka". Donosimo vam detaljniji prikaz vremena nastanka ovog albuma Digital i bežični praviMario kino doživljaj. Uživajte u kvaliteti zvuka i slike koju vam donosi JBL Surround Sound, Dolby Mlakar, Sven Popović, bogatu karijeru Vana Morrisona. Nešto mlađi glazbenici, grupa Arctic Monkeys okupljeni Bluetooth Dubravkostreaming. Toplak, Juraj Vrdoljak

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Poboljšani Fax: 01/244 zvuk 55 27 TV uređaja. e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/hifimedia1 https://issuu.com/hifi

Proširivanje TV zvuka na stereo. TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Mičevečka ulica 7 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166

Dodavanje srednjeg kanala za dijaloge. NAKLADNIK Audio centar d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

oko talentiranog Alexa Turnera, nakon svakog svojeg novog izdanja pokazuju da im ne nedostaje kreativnosti i želje za istraživanjem drugačijeg glazbenog izričaja. Nakon prvog globalnog hita "I Bet That You Look Good on the Dancefloor" mnogi su ih smatrali samo još jednim instant rock bandom, ali do danas Turner i njegovi "arktički majmuni" ih razuvjeravaju što je očigledno i s novim albumom "Tranquility Base Hotel & Casino". U nešto mirnijim glazbenim vodama, naš jazz kritičar Davor Hrvoj je porazgovarao s novom mladom zvijezdom jazza - Lindom May Han Oh, o njenoj glazbi, ali i o temama vezanim za okoliš gdje djeluje kao aktivistica. Nedavno je nastupila u dvorani Muzičke akademije u Zagrebu, u sklopu festivala Jazz.hr Hrvatskog društva skladatelja. Mnogi su taj nastup proglasili najboljim jazz koncertom sezone. Kvalitetni sadržaji ostaju u sjećanjima sadašnjih i budućih naraštaja te su temelj inspiracija nadolazećim kreativcima s novim idejama. Zbog toga vam nastojimo, kao što je slučaj i u ovom izdanju časopisa, ponuditi kvalitetne teme koje bi vas mogle zaokupiti u nadolazećim ljetnim danima. Nadam se ne samo za čitanje, već i za poticajno konzumiranje navedenog filmskog ili glazbenog sadržaja.

Naravno, predstavljamo i nekoliko vrlo zanimljivih i kvalitetnih AV uređaja koje bismo vam, nakon što su prošli naše testiranje, svakako preporučili da ih isprobate. Ako ne prije onda bar za vrijeme održavanja našeg 24. po redu sajma "Zagreb AV Show 2018" u listopadu u Sheraton Zagreb Hotelu. U ime cijele redakcije, želim vam sadržajne i uzbudljive godišnje odmore.

Andrija Ćurković Urednik

Neizostavna oprema za bežični zvuk TV uređaja. * subwoofer uključen

Zastupstvo i distribucija: MEDIA AUDIO d.o.o., Gundulićeva 26a, 21000 Split, tel. 021/323 550, info@mediaaudio.hr / www.mediaaudio.hr Maloprodaja: DOBAR ZVUK, Gundulićeva 20a, Split, 021/380 117 © 2017 Harman International Industries, Incorporated. Sva prava pridržana. JBL je zaštićeni znak Harman International Industries, Incorporated, registriran u SAD-u hifimedia #106 i/ili drugim zemljama. Oznaka i logo Bluetooth® su zaštićeni znakovi u vlasništvu Bluetooth SIG, Inc. i korištenje zaštićenih znakova od strane HARMAN International Industries, Incorporated je licencirano. Ostali zaštićeni znakovi u vlasništvu su odgovarajućih subjekata. Značajke, specifikacije i izgled su podložni izmjenama.

SADRŽAJ 24

Onkyo TX-8250 Jedan da vlada

42 46

Prikaz: Arctic Monkeys Od fish & chipsa, preko Kalifornije do ljetnih Olimpijskih igara i Marsa

Portret: Parquet Courts Valovi života u moru dosade

Razgovor: Linda May Han Oh Vrhunska glazbenica i neustrašiva aktivistica

52 Jazz recenzije 64 Rock recenzije

6 iTEHNO 86 Audio / Video

Testovi

Piega Premium 501 Švicarska preciznost i kvaliteta PS Audio Stellar Gain Cell DAC + S300 Svojim putem

Lector ZAX 70 i CDP603 Klasični znalci

Krijesnica Bose SoundTouch 300 + Acoustimass 300

Luksuzni soundbar i bežični subwoofer Pro-Ject Pre Box S2 Digital

Digitalni odabir

Astell & Kern XB10 Glazba u pokretu Magnat Quantum MT 520 Potpuno prilagođen

Pioneer XDP-02U DMP Prava mjera

hi-fimedia #106

TV serija: The City and the City

Portret: Lynne Ramsay Moramo pričati o Lynne Ramsay - filmskoj pjesnikinji detalja, zvuka i slike

Obljetnica: Lock, Stock and Two Smoking Barrels 20 godina od debitantskog filma Guya Ritchieja

80 81

Dokumentarni film DOKUTV - oaza dokumentarnog filma

DVD/BD recenzije

Philips 49PUS7503 LED TV

Obljetnica: 2001: Odiseja u svemiru Pedeset godina kasnije

MusicStyle Prikaz: Van Morrison, Astral Weeks Pedeset godina jednog od ključnih ostvarenja u povijesti rocka

Vijesti

Film

VIJESTI

PIONEER A-40AE Novo pristupačno integrirano pojačalo iz Pioneera, oznake A-40AE, namijenjeno je za digitalne i analogne izvore zvuka. Izlazni stupanj je tzv. Direct Energy, snage 2x76W/4Ohma. Osim 5 analognih audio ulaza, ugrađen je i MM ulaz za gramofon, a tu je i analogni linijski izlaz, za recimo spajanje na vanjsko pojačalo za slušalice, iako je isto ugrađeno i u samo pojačalo. Za digitalne izvore zvuka nalazimo dva digitalna ulaza (optički i koaksijalni) za spajanje npr. TV-a ili CD plejera. Ugrađeni DAC podržava konverziju High-Res zapisa do 192 kHz. Neuobičajeno, ili dosta rijetko za ovu klasu uređaja, na stražnjoj strani nalazimo dva para

ERZETICH AUDIO PHOBOS I MANIA

zvučničkih terminala a za audio čistunce ugrađena je i tipka Power Amp Direct, kojom se eliminiraju svi sklopovi na putu signala, osom najnužnijih. Pojačalo će biti dostupno na britanskom tržištu od kolovoza 2018. godine po cijeni od 400 funti u crnoj i srebrnoj boji. Za dostupnost na našem tržištu i cijenu kontaktirajte domoaćeg distributera. INFO: Helikop, tel. 01 46 50 807, www.helikop.hr

O malom slovenskom proizvođaču Erzetich Audio već smo u nekoliko navrata pisali. Tvrtka koja, osim odličnih uređaja, pokazuje i izuzetno razumijevanje audio tržišta, ali i trenutka u kojem se ono nalazi, predstavlja dvije nove serije slušalica – Phobos, model otvorenog tipa s planarnim driverom i poluotvoreni, dinamički model Mania. Kao i do sad, i ove dvije serije krasi jedinstven pristup projektiranju i proizvodnji što je i dovelo do toga da se Erzetich Audio poistovjećuje s premium zvukom, izradom i korištenim materijalima. Model Phobos, osigurat će detaljan,

ELAC DEBUT 2.0 SERIJA ZVUČNIKA

Modelom Debut ELAC je izvršio svojevrsnu kontrarevoluciju na audio tržištu, a serija Debut 2.0 pokazuje kojim smjerom ELAC sada namjerava ići, želeći pokazati kako ono što je do sada bilo dobro, odjednom mora biti još bolje. Npr. model B5 koji je dobro protresao tržište malih i pristupačnih zvučnika, u verziji B5.2 trebao bi ponuditi još i više. Sve je u novom modelu novo ili značajno unaprijeđeno uključujući redizajnirane drivere. Novi visokotonac nudi veću preciznost, šire polje zračenja i frekvencijski opseg do 35.000 Hz, ali i vjerniju i prirodniju reprodukciju. Novi je i bas/ srednjetonac membrane od pletenog aramida (vrsta

hi-fimedia #106

sintetičkih vlakana sličnih kevlaru), što osigurava veću čvrstoću i bolji odziv u najnižim registrima. Kutije zvučnika čvršće su, a bas refleks otvor je s prednj estrane radi lakšeg smještaja kutija u prostoru. ELAC B5.2 zvučnik ima dimenzije 180x341x234 mm, masu 5,9 kg, a cijenu 149 eura / par. Serija sadrži ukupno 9 modela zvučnika: dva bookshelfa, dva centralna za kućno kino, 2 samostojeća, jedan za smještaj na zid, jedan za Dolby Atmos sustave i jedan aktivni subwoofer (400W), a za detaljnije informacije i cijene kontktirajte ovlaštenog distributera. INFO: Audio Serum, tel. +386 1 32 060 23, www.audio-serum.si

čvrst i dinamičan zvuk, prije svega ljubiteljima klasike i jazza. Model Mania namijenjen je svestranijim slušateljima, sa širokim dijapazonom glazbenih preferencija. Blaž Erzetič, šef Erzetich Audia kaže kako je "tvrtka krenula s butik-pojačalima za slušalice. Kako bismo proširili ponuduodlučili smo zaći u prostor rezerviran za slušalice, kako bismo korisnicima osigurali sve što im je potrebno za slušanj eglazbe putem slušalica." "Izuzetno smo ponosni na konačni rezultat kod oba modela jer prikazuju sukus brenda – prvoklasnu kvalitetu zvuka, bez kompromosa u izgledu", navodi Erzetič. Oba su modela dostupna na tržištu po cijeni od 1.999 eur za Phobos i 1.199 eur za Maniu. INFO: Erzetich Audio, Tel. +386 41 509 514, www.erzetich-audio.com

MARANTZ KI RUBY

Ken Ishiwata (KI) već 40 godina razvija proizvode za tvrtku Marantz, ali se njegov utjecaj proteže i izvan matične. Danas je on jedna od najutjecajnijih i najcjenjenijih figura u high-end audio svijetu. KI je cijenjen je zbog njegove sposobnosti dizajniranja uređaja, u istraživanju i proučavanju svakog aspekta i dizajna. Tek se povremeno pojavi uređaj s velikim potencijalom, koji premašuje Marantzove standarde (koje je postavio) u nešto još posebnije, što rezultira modelima sa specifičnim Ishiwata zvukom. Na taj način je rođen prepoznatljiva KI Signature linija proizvoda. Ovogodišnji KI Ruby SACD player i pojačalo nadmašuju čak i standarde dosadašnjih

postignuća iz KI Signature serije, utjelovljujući svo iskustvo i stručnost Kena Ishiwate i cijelog Marantzovog inženjerskog tima. Ovaj model napravljen je povodom 40 godina od dolaska Kena Ishiwate u tvrtku Marantz. Već 65 godina u Marantzu dizajniraju i izrađuju pojačala, a zadnjih 40 godina ovi uređaji odražavaju stručnost Kena Ishiwate. Kako bi se obilježilo tih 40 godina, visoko iskusan inženjerski tim na čelu sa samim Ishiwatom razvio je PM-KI Ruby pojačalo, a dolazi s njegovim potpisom i posebnim Ruby motivom. PM-KI Ruby napravljen je samo s jednim ciljem - vrhunskom audio izvedbom, te se iz tog razloga koristi potpuno diskretan

dvofazni dizajn s odvojenim izvorima napajanja za predpojačalo i izlazno pojačalo, a oslanja se na dizajn PM-10 pojačala, zajedno s Marantz Musical Premium Phono EQ sklopom i Marantz HDAM tehnologijom za čistoću signala. Svoj prvi CD player - CD-63 lansirali su 1982. godine. Tada je Ishiwata bio u tvrtci već 4 godine i imao je važnu ulogu u razvoju playera od samih početaka. Shvatio je da postoji mogućnost za visoko prilagođene verzije CD playera i tada su nastale serije: Limited Edition, Special Edition, te potom Signature modeli Kena Ishiwate. Navedene serije uređaja podižu CD performanse Marantzovih standardnih modela na najvišu razinu. Možda najpoznatiji među njima je CD63MkII KI-Signature koji Ishiwata opisuje kao jedan od najmuzikalnijih CD playera koje su izradili. Sada predstavljaju novi klasik - SA-KI Ruby. Ovaj CD player ima novi mehanizam, SACDM-3 koji može reproducirati SACD-e, CD-e i kompilacije na CD-ROM-u ili DVD-ROM-u. Također ima asinkroni USB ulaz koji može obraditi formate sve do PCM / DXD 384kHz/32bit i DSD11,2 MHz te obrađuje svu digitalnu glazbu jedinstvenom Marantz Musical Mastering tehnologijom. Uspješnim preoblikovanjem svih formata u DSD pomoću naprednog filtriranja i obrade i koristeći se izravnom 1-bitnom konverzijom (radi prijenosa analognih izlaza), SA-KI Ruby pruža zvuk sa živopisnim detaljima, dinamikom bez napora i izvanrednom postojanošću – kvalitete koje posjeduju Marantzovi CD playeri kroz generacije. KI Ruby player i pojačalo bit će dostupni u limitiranom izdanju od 1.000 komada od rujna 2018. godine, a za one koji ih žele ranije, moguće je napraviti prednarudžbu s odgovarajućim serijskim brojem. INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

70 GODINA OD PRVE VINILNE PLOČE Prošlo je punih sedamdeset godina od kada je izdavčka kuća Columbia Records krajem lipnja 1948. godine u čuvenom njujorškom hotelu Waldorf Astoria predstavila 12-inčnu vinilnu ploču, format za pohranu zvuka koji će obilježiti drugu polovinu 20. stoljeća. Godine 1941. u Columbiji su počeli raditi na razvijanju formatu koji bi bio u mogućnosti pohraniti 20 minuta glazbe, ali je proces ubrzo bio zaustavljen zbog ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat te je bio na "čekanju" do 1945. godine. Tri godine kasnije sve je bilo spremno. Ukratko, 1948. godine predstavljene su dvije vrste ploča - 10-inčna i 12-inčna, a obje su se vrtjele na 33 1/2 okretaja u minuti. Do 1956. godine 10-inčne šelak ploče koje su se vrtjele na 78 okretaja u minuti, i koje su bile prethodni standard za pohranu zvuka u glazbenoj industriji, postale

su stvar prošlosti. Svaka ozbiljna izdavačka kuća u SAD-u prigrlila je novi format. Iako je vinil bio nemjerljivo izdržljiviji od šelak ploča, njegova glavna prednost ležala je u količini glazbe koju je mogao pohraniti, odnosno u "minutaži" od oko 45 min. (pri brzini od 33 1/3 okretaja). O kvalitetnijoj reprodukciji nije potrebno niti govoriti. Još nekoliko promjena uslijedilo je u budućnosti. Prva stereo ploča je otisnuta 1957. godine, a početkom 1960.

godine gramofonske zvučnice su trebale manju gaznu silu nego prije što je produljilo trajanje zvučnici i diska. I sam sastav vinila mijenjao se tijekom posljednjih sedamdeset godina naravno, nedirnuti, djevičanski vinil uvijek je bio najbolja opcija, ali naftna kriza tijekom sedamdesetih i uspon CD-a u osamdesetima rezultirali su korištenjem recikliranog vinila i lakšom masom ploča. Također, korisnici su kritizirali svaku od ovih promjena, a danas se ploče od djevičanskog vinila mase 180 grama smatraju optimalnima. Smrt vinila proglašavana je u nekoliko navrata, ali čini se da ovaj format tvrdoglavo odbija povući se sa scene kad vidimo da u današnje vrijeme ima nikad većeg broja proizvođača gramofona. U svakom slučaju, nove zanimljivosti vinil očekuju i u osmom desetljeću njegova života.

VIJESTI

MYTEK LIBERTY DAC Novi model MYTEKovog DAC-a, nazvan Liberty (sloboda) u mogućnosti je reproducirati i MQA zapise do rezolucije PCM384/DSD256 (ime nam se čini pomalo pretjerano, znajući kakve okove vlasnici MQA licence stavljaju proizvođačima uređaja i glazbenim kućama željnim MQA certifikata. Sloboda je zaista pretjerana riječ za ovaj odnos). Osim DAC-a, u kutiji se nalazi i 3-vatno pojačalo za slušalice (s niskom izlaznom impedancijom reda 0,1 ohma), a ugrađen je i poseban ulaz za 12V baterijsko napjanje. Uređaj

je popriločno malen - dimenzije su mu 14 x 21,6 x 4,4cm a i masa je skromna - svega kila i pol. Unatoč malim dimenzijama, našlo se prostora za digitalnu kontrolu glasnoće, balansirane izlaze i pet digitalnih ulaza - USB, dva koaksijalna, jedan optički i jedan balansirani SPDIF. Liberty je dostojan manji brat razvikanog modela Brooklyn. Cijena mu je 995 eura, a više informacija o uređaju i mogućnosti slušanja u vlastitom Hi-Fi sustavu potražite kod domaćeg zastupnika. INFO: INTEK Croatia, Tel. 098 374 906, www.intek-croatia.hr

U NAJAVI JE POČETAK PROIZVODNJE HD VINILA

FOCAL UTOPIA III EVO

Otkad je prikazana, 2008. godine serija Utopia III evoluirala je u svim smjerovima - tehnološkom, dizajnerskom, zvučnom i glazbenom... Focal Utopia III Evo posljednje je utjelovljenje kombinacije inovacija, istraživanja i razvoja. Utjelovljenje se događa u četiri različita tijela (modela) – Grande Utopia EM Evo, Stella Utopia EM Evo, Maestro Utopia Evo i Scala Utopia Evo. Najjači i najbolji model među njima, prvospomenuti 4-sistemski Grande Utopia EM Evo sadrži posljednje i najvažnije inovacije, kojima se i dalje nastoji očuvati karakterističan audiopečat koji modeli Utopia III nose već deset godina, ali sada s još nižim izobličenjima u srednjetonskom području. Redizajnirana

hi-fimedia #106

je i skretnica, a kabinet, i do sada veoma impresivan, sad je još čvršći i tromiji, zahvaljujući prstenima oko drivera. Nabrajanje novih ili unaprijeđenih elemenata zauzelo bi dobar broj stranica ovog izdanja časopisa tako da ćemo ovdje stati na spomenu širokog frekvencijskog opsega koji se rasprostire od 18Hz - 40kHz (14Hz -6dB), a spomenut ćemo i dimenzije 2012 x 654 x 880mm i masu od 265 kg. Ne bojte se, sve dosadašnje karakteristike Utopie poput visokotonca od berilija ili podesive geometrije zvučnika, i dalje su tu. Cijena modela Grande Utopia EM Evo iznosi 180.000 eura / par dok je najpovoljnija Scala Utopia Evo 32.000 eura / par. INFO: Dacco, tel. 01 245 6666, www.daco.hr

HD vinili, odnosno HD gramofonske ploče, čini se, uskoro bi mogli postati stvarnost. Naime, Gunther Loibl, osnivač i CEO australskog start-upa Rebeat Innovation nedavno je izjavio kako je njegova kompanija prikupila nešto manje od pet milijuna dolara za razvoj HD vinila. Temelj cijele priče je patent iz 2016. godine koji se odnosi na proizvodnju vinila s čišćim zvukom, dužim trajanjem i većom amplitudom. Ukratko, u pitanju je digitalno pretvaranje audio zapisa u trodimenzionalnu topografsku mapu. Nakon toga da bi se mapa trebala putem lasera prenijeti u "brazde" vinila. Vinili bi tako trebali biti preciznije izrađeni, a gubitak zvučnih informacija trebao bi biti manji. Ovim metodama izrade trajanje i amplituda produžili bi se, prema procjeni, za oko 30 %, a konačan rezultat trebao bi jednostavno biti čišći i bolji zvuk. Kompanija je već uložila 600 tisuća dolara u laserski sustav, a prema Loiblovoj procjeni prve HD vinile u dućanima bismo mogli ugledati već iduće godine. INFO: HD Vinyl, https://hdvinyl.org

EXPOSURE 5010 SERIJA UREĐAJA DOSTUPNA U PRODAJI Tony Brady, šef Exposureove "kuhinje", totalno se raspištoljio. U posljednjih nekoliko godina, osmislio je i na tržište izbacio renovirane i nikad bolje zvučeće uređaje iz serije 3010, a predstavio je i 5 fizički umanjenih uređaja u novoj seriji XM, koja pobire lovorike u svjetskom audio tisku i koja nastoji Exposure približiti današnjim ljubiteljima zvuka i kompaktnih uređaja. Povrh svega, u tom svom obraćanju svjetskoj audio publici, pokušavaju adresirati I potrebe high-end segmenta, dakle onog u kojem su zahtjevi visoki, a uređaji još bolji. Doduše, u navedenom segmentu Exposure je godinama imao adute u vidu serije MCX, međutim MCX uređaji su bili veliki, glomazni i skupi te je Tony rješenje pronašao u seriji 5010, predstavljenoj na High end sajmu u Münchenu ove godine, a od nedavno i dostupnu u maloprodaji. Riječ je za sada, o pojačalu i pretpojačalu koji svoje korijene vuku upravo iz serije MCX, ali prikriveni su u običnu vanjštinu kakvu nalazimo kod serije 3010S2D.

Vuk u janjećoj koži? Moguće i vjerojatno s obzirom da se monoblokovi snažno oslanjaju na sklopove MCX izlaznih pojačala, ovdje s nešto manjom deklariranom snagom od 200W/8 Ohma i 370W/4 Ohma, što govori i o snažnom napajanju, o kojem pak sve govori masa pojedinog monobloka od 14kg. Za pretpostaviti je da barem 80% te mase otpada na transformator. Kako je i običaj u Exposureu, korišteni su bipolarni, selektirani tranzistori, a na putu signala nema niti jednog kondenzatora. Ulazna impedancija je 75 kOhma (nebalansirani ulazi), a pojačalo ima ugrađene i balansirane (XLR) ulaze za spoj s pretpojačalom 5010, koje također posjeduje i balansirane izlaze. Osim 6 linijskih ulaza, pretpojačalo 5010 ima i mogućnost ugradnje MM/MC pretpojačala ili DAC-a, poznatog iz serije 3010S2D, a kojega smo imali prilike slušati prilikom testa integrirca 3010S2D i koji značajno obogaćuje upotrebljivost uređaja. Pretpojačivački dio izrađen je u diskretnoj

tehnici i radi u A-klasi. Pojačalo je umjerenog stupnja pojačanja (9 dB nebalansirani izlaz i 15 dB balansirani), ulazna osjetljivost je pola volta, a maksimalni izlazni napon 9V RMS. Pretpojačalo također ima i 2 para RCA izlaza, jedan par XLR balansiranih izlaza i tape izlaz. Masa uređaja je 6kg. Cijene uređaja iznose 4.550 funti za par monoblokova i 2.000 funti za pretpojačalo. INFO: Audio centar, tel. 091 500 2535, www.audiocentar.hr

hifimedia #106

VIJESTI

DYNAUDIO CONFIDENCE 2018 Danska tvrtka Dynaudio je predstavila obnovljenu seriju Confidence (2018) koja sadrži nekoliko novo razvijenih tehnologija. Jedna od značajki obuhvaća novi Esotar3 visokotonac kao evoluciju poznatog Esotar2 visokotonca koji se nalazi u novoj Contour i prethodnoj Confidence seriji, a uključuje vrhunsku tehnologiju optimizacije protoka zraka koja se nalazi u nagrađivanom visokotoncu Esotar Forty. Stražnja komora Esotar3 visokotonca je znatno veća što omogućuje smanjenje rezonancije, prigušivanje je dodatno optimizirano, a na visokotoncu postoji i jak neodimijski magnet za veću osjetljivost i kontrolu. Promjena je utjecala na višu rezoluciju detalja, poboljšanu jasnoću i još bolju dinamiku. Novost kod ovog visokotonca je Hexis. To je mala unutarnja kupola koja zamjenjuje prsten Esotar2 visokotonca za još veću kontrolu nad rezonancama, dok u isto vrijeme omogućuje uravnoteženje frekvencijskog odziva. Prethodna generacija podnih zvučnika Confidence imala je dvostruke visokotonce i nevjerojatno složenu skretnicu kako bi se formirala zvučna snaga koja smanjuje refleksije od podova i stropova. Navedene komponente rade zajedno s drugim komponentama zvučnika - kao dio

sustava nazvanog DDC (Dynaudio Directivity Control). Za novu seriju Confidence Dynaudio Labs je stvorio sljedeću generaciju DDC platforme. Najnoviji DDC zvučnici trebaju samo jedan visokotonac i daleko jednostavniju skretnicu zahvaljujući DDC lećama. To je kompleksan, precizno oblikovan aluminijski valovod koji jača vertikalnu zvučnu sliku, uz održavanje šire horizontalne disperzije nego prije. DDC leće rade zajedno s Esotar3 visokotoncem i zvučničkim srednjetonskim driverima i wooferima kako bi se uvelike smanjile neželjene refleksije te fokusirala stereo slika na poziciju slušanja. Novi wooferi

u Confidence seriji koriste neodimijske magnete za veću snagu, više finoće i poboljšani dinamički raspon. Novi driveri imaju potpuno nove zavojnice koje koriste do tri sloja staklenih vlakana za optimalnu tvrdoću, a svi koriste slavni Dynaudio materijal MSP (magnezijev silikatni polimer) baš kao i svi wooferi izrađeni u tvrtci od 1977. godine. Compex pregrada u novim modelima Confidence serije izrađena je od naprednog kompozitnog materijala Compexa, koji osim što je vrlo lagan, vrlo je snažan i krut te prigušen kako bi apsorbirao neželjene rezonancije. Novi Confidence srednjetonac od MSP materijala predstavlja značajan odmak od prethodnog dizajna. Ima radikalni surround dizajn kojeg prati konusni oblik sve do ruba drivera. Time se smanjuje rezonantni način rada i učinkovito povećava prostor za reprodukciju i poboljšanje izvedbe. Inovativno podnožje s dvostrukom površinom je podesivo bez potrebe za alatom i bez okretanja zvučnika naopako. U ovoj seriji se nalazi jedan bookshelf model oznake Confidence 20 (12.000 eur/par) te tri samostojeća – Confidence 30 (19.000 eur/par), Confidence 50 (26.000 eur/par) i Confidence 60 (40.000 eur/par). INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

EUROPSKA PRAVA NA ONKYO I PIONEER PREUZIMA AQUIPA GMBH Aqipa GmbH i Onkyo & Pioneer Corporation su potpisali sporazum o poslovnim aktivnostima u Europi tako što će Aqipa preuzeti svu imovinu Pioneer & Onkyo Europe te pripadajuću distribuciju na europskom tržištu. Onkyo & Pioneer Corporation i Aqipa GmbH, distributer potrošačke elektronike, dogovorili su se da će Aqipa preuzeti poslovne aktivnosti vezane uz HI-Fi i home cinema brandove Pioneer, Onkyo, Integra, Teac i Esoteric. Nagađa se kako je vrijednost ugovora procijenjena na 140 milijuna EUR u prihodima te pokriva sva europska tržišta. Na temelju dogovora, sve djelatnosti koje se odnose na prodaju, marketing, podršku, financije, zamjenske dijelove, te distribucija brendova Pioneer, Onkyo, Integra, Teac i Esoteric u Europi će biti pod Aqipa-om od 01.10.2018. Izvršni direktor Aqipa-e, Christian Trapl, je objavio vijest o postignutom dogovoru iz Aqipinog glavnog ureda u Austriji, rekavši: "Jako smo uzbuđeni što će se Pioneer & Onkyo Europe te svi njezini povezani brendovi, uključujući Integra, Teac i Esoteric, kao i svi njihovi europski zaposlenici, pridružiti našoj rastućoj obitelji. Brendovi će i dalje nastaviti s proizvodnjom kvalitetnih proizvoda za

hi-fimedia #106

tržište, dok ćemo se mi fokusirati na bolje pozicioniranje brenda na tržištu, prvorazrednom distribucijom, savjetima i analizom prodaje, te vrhunskim operativnim sustavima. Uvjeren sam kako će udruživanje snaga znatno ojačati Aqipinu tržišnu poziciju i portfelj kao i distribuciju Pioneer & Onkyo proizvoda u Europi." Susumu Shiotsuka, predsjednik Pioneer & Onkyo Europe je dodao: "Ovaj sporazum s Aqipom omogućit će optimizaciju distribucije

naših proizvoda te proširiti tržište i značajno ojačati našu prisutnost u Europi. U budućnosti ćemo se moći usredotočiti na naše glavne kompetencije na području razvoja, proizvodnje i izgradnje brenda. Zajedno s Aqipom, vjerujemo kako možemo ponuditi novi, poboljšani, pristup europskom tržištu te zadovoljiti sve naše klijente." INFO: www.aqipa.com, www.eu.onkyo.com, www.pioneer-audiovisual.eu

MARANTZ PODRŽAVA AIRPLAY 2 REPRODUKCIJU POTPISANA SURADNJA TVRTKI PHILIPS I BOWER & WILKINS Philips, odnosno tvrtka nositelj prava na ovo ime – TP Vision i britanska audio tvrtka Bowers & Wilkins sklopili su nedavno višegodišnje partnerstvo s ciljem postavljanja nekih novih standarda u polju TV proizvoda. Ideja je, naravno, kombinacijom originalnih tehnologija obje kompanije postati uspješniji u sve konkurentnijem tržištu OLED i 4K televizora. U Philipsu se nadaju kako bi u budućnosti upravo kvaliteta zvuka mogla biti jedan od ključnih faktora uspješnosti na tržištu premium televizora. Zadovoljstva nije nedostajalo niti na jednoj strani. "Industrija je predugo dozvoljavala da zvuk na televizorima bude loš u usporedbi s kvalitetom slike. To je, primjerice, došlo posebno do izražaja i na našim OLED modelima. Stoga sam zadovoljan što smo s

najboljom audio kompanijom na svijetu, Bowers and Wilkins, pokrenuli ovu suradnju koja će kombinacijom vrhunske kvalitete slike i zvuka u budućnosti našim korisnicima donijeti jedinstveno iskustvo uživanja u različitom sadržaju", rekao je Martijn Smelt, šef marketinga u TP Visionu. Richard Campbell, CRO u Bower & Wilkinsu, kazao je pak "kako je suradnja s TP Visionom sjajna prilika za redefiniranje parametara kvalitete zvuka na televizorima." Ovoj suradnju u prilog ide i činjenica da obje kompanije sada imaju proizvodne pogodne u Europi, a prvi rezultati ovog partnerstva trebali bi biti predstavljeni na ovogodišnjem IFA sajmu u Berlinu. INFO: TP Vision, www.tpvision.com, Bowers & Wilkins, www.bowers-wilkins.net

POČELO LICENCIRANJE HDR10+ TEHNOLOGIJE Kompanija HDR10+ Technologies, LLC (u vlasništvu 20th Century Fox, Panasonic I Samsung) počela je s licenciranjem i certificiranjem loga za HDR10+ tehnologiju. HDR10+ je royaltyfree, open standard platforma dinamičnih metapodataka za

svake sličice ili scene ovisno o parametrima svjetline, kontrasta i saturacije boja. HDR10+ licenca i certifikat dostupni su sada svim kompanijama čiji su uređaji u stanju zadovoljiti HDR10+ tehničke specifikacije i testove. Također, oslanjanje na HDR10+ u

HDR (High Dynamic Range) koja optimizira kvalitetu 4K UHD slike te unaprjeđuje iskustvo gledanja svih tipova korisnika. Ukratko, HDR10+ tehnologija donosi kvalitetniju sliku na 4K UHD zaslonima putem dinamičnog tonskog mapiranja

proizvodnji, distribuciji i potrošnji sadržaja naišlo je na topao primjer kod više od 40 kompanija. "HDR10+ program licenciranja i certificiranja je tehnološki korak naprijed za iduću generaciju zaslona. Tehnologija donosi bolje gledateljsko iskustvo

putem kvalitetnije reprodukcije slike na velikom broju cjenovno pristupačnih televizora i uređaja", rekao je Danny Kaye, izvršni dopredsjednik 20th Century Foxa i izvršni direktor Fox Innovation Laba. U prijašnjim verzijama HDR-a, statično tonsko mapiranje primjenjivalo je iste parametre na cjelokupni sadržaj. Međutim, s HDR10+ dinamičnim tonskim mapiranjem svaka scena bit će posebno reproducirana s ciljem proizvodnje stvarnosti vjernih vizuala i s ciljem proizvodnje slike najveće moguće kvalitete. Ovo novo vizualno iskustvo korisnicima bi tako trebalo omogućiti da sadržaj dožive upravo na onaj način na koji su to zamislili redatelji. INFO: HDR10+ Technologies, www.hdr10plus.org

Na tragu svog "konkurenta" Denona i Marantz će svoje najnovije mrežne receivere obogatiti podrškom za Appleov AirPlay 2. Pripremljeno je ažuriranje za nove proizvode, ali i za već postojeće modele iz 2017. i 2018. godine. AirPlay 2 omogućuje Appleovim korisnicima reprodukciju glazbe s iOs i Mac uređaja na bežične zvučnike, a tu je i mogućnost upravljanja glasom putem platforme Siri. Nakon predstavljanja najnovijih, tankih NR AV recievera (5.1 NR1509 i

Dolby Atmos 5.1.2 NR1609) Marantz je najavio i ostale modele koji će se na tržištu naći do kraja godine. Riječ je o modelu SR5013 (sedam kanala, 7 x 180W) i modelima SR6013 i SR7013 (devet kanala, prvi snage 9 x185 W, drugi 9 x 200W), a posljednja dva modela dolaze s podrškom za Dolby Atmos, DTS X i Auro 3D. Također, modeli SR6013 i SR7013 imat će sedam bočnih HDMI ulaza (kompatibilnih s HDR10, HLG i Dolby Visionom). SR7013 imat će i tri izlaza. Marantz godinu planira zaokružiti s modelom SR8012 (jedanaest kanala) i višekanalnim pretpojačalom AV7705. INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr hifimedia #106

VIJESTI

SAMSUNG Q9F PRESTIŽNI QLED TV ZA 2018. GODINU

Na domaćem tržištu se već mogu kupiti prestižni modeli nove Samsungove serije 4K UHD televizora oznake Q9F za 2018. godinu, a isporučuje se samo s ravnim ekranom u dimenzijama od 55, 65, 75 inča. Samsung u ovu seriju osim QLED osvjetljenja (tehnologija kvantne točke –

Quantum dot) kao jedan od noviteta uvodi FALD (Full Array Local Dimming) pozadinsko osvjetljenje, koje u više stotina zona osvjetljavaju direktno LCD panel što je puno kvalitetnije osvjetljenje od rubnog osvjetljenja. Samim time može postići vrhunsku svjetlinu od čak 2.000

nit. Kada je riječ o crnoj boji i svim ostalim spektrima boja, Samsung Q9F LCD TV je vrlo blizu OLED kvalitete slike, te nadmašuje sve OLED televizore na tržištu svojom svjetlinom. Ako vam je potreban TV, koji možete gledati u sobi s puno sunčeve svjetlosti, a da ne gubite na kvaliteti slike, Samsung Q9F je idealan partner za to. Q9F serija nosi Ultra HD Premium certifikat koji jamči izuzetnu kvalitetu slike i preciznost prikaza, podržava HDR, Q HDR 2000 (HDR+) i HLG formate, a HDMI 2.0a ulazi su kompatibilni s HDCP 2.2 protokolom. LCD ekran koristi poseban tzv. Ultra Black Elite anti-reflektivni premaz čime se smanjuje refleksija svjetlosti na ekranu i poboljšava kontrast. U pokušaju povećanja crne izvedbe, tvrtka u ovoj seriji koristi slojeve crnog i filtra protiv refleksije, dizajniranog kako bi se smanjila unutarnja propusnost svjetla i vanjsko zatamnjenje. LCD panel također uključuje sloj sa sličnom strukturom kao prizma, koja ima za cilj

poboljšati kutove gledanja i zaustaviti „ispiranje" slike kad se gleda sa strane. Već godinama Samsung upotrebljava tzv. One Connect pristup priključivanju svim vanjskim uređaja u jednu zasebnu kutiju odvojenu od samog televizora, a ta kutija je spojena samo se jednim kabelom u TV. Samsung je ove godine napravio još jedan korak dalje u načinu povezivanja vanjske jedinice i ekrana tako da se sad i dovod električne energije nalazi unutar kabela za dovod AV signala. Po prvi puta je također na jednom TV omogućeno da je prilikom postavke TV na zid, TV potpuno priljubljen uz sam zid. Samsung sa zadnje strane ima udubinu u kućištu TV, pa se s odgovarajućim Samsungovim zidnim nosačem, TV može postaviti na zid potpuno priljubljen uz stražnji zid. Ove su samo neke osnovne karakteristike koje za sada ne nudi niti jedan drugi proizvođač televizora. INFO: Samsung Hrvatska, www.samsung.com/hr

DYNAMO, NOVA MARTIN LOGAN SERIJA SUBWOOFERA Američka kompanija MartinLogan predstavila je pet novih modela subwoofera u seriji Dynamo. Posrijedi su modeli oznaka 400, 600X, 800X, 1100X i 1600X, a raspon cijena ovih zvučnika kreće se od 400 do 1.700 dolara. Iz kompanije tvrde kako je riječ o uređajima čiji je cilj određena tehnološka rješenja učiniti pristupačnijim većem broju korisnika te postići balans između cijene i kvalitete. Svaki model posjeduje originalne Martin Logan komponente poput "obrnutih" surround woofera, snažnih magentskih struktura i laganih dijafragmi. Zvučnike pogone pojačala klase D, a tu je i nekoliko opcija žičnog povezivanja - putem, primjerice, lijevih i desnih RCA

hi-fimedia #106

ulaza, uz napomenu da se na modelima 400 i 600X desni ulaz može koristiti i kao LFE (Low Frequency Effect) ulaz. Gornji razred modela (nakon 800X) posjeduje LFE ulaze, dok modeli 1100X i 1600X posjeduju i XLR balansirani ulaz. Subwooferi imaju 12-voltni okidač pomoću kojeg se preko vanjskog izvora mogu uključiti ili isključiti. Također, modeli 800X, 1100X i 1600X podržavaju mogućnost istovremenog spajanja na stereo i sustav kućnog kina s različitim reznim frekvencijama na skretnici. Svi modeli s oznakom X posjeduju mogućnost bežičnog povezivanja, a SWT-X Wireless Subwoofer sustav (prodaje se odvojeno) omogućuje prijenos bas signala niske frekvencije

putem bežičnog spektra od 2,4GHz-a. Domet signala iznosi nešto više od 15 metara. Uređaji posjeduju i ARC (Anthem Room Correction) tehnologiju koja je zadužena za rješavanje problema reprodukcije basa u manjim prostorima. Kompanija je izradila i posebnu aplikaciju za zvučnike putem koje korisnici mogu podešavati glasnoću, niskopropusne filtere, birati između tri načina rada, itd.

Dodajmo za kraj kako modeli 800X, 1100X i 1600X subwooferi omogućuju opcije fizičkog postavljanja u porstoriji s isijavanjem membrane prema dolje ili prema naprijed, bez suvišnih komplikacija i potrebnih alata. Informacije o dostupnosti na domaćem tržištu i cijenama možete dobiti kod domaćeg distributera. INFO: Media audio, 021 323 550, www.mediaaudio.hr

VIŠA RAZINA 4K HDR ZABAVE UZ VRHUNSKO THX® POJACALO

TEST PIEGA PREMIUM 501

ŠVICARSKA PRECIZNOST I KVALITETA Kućišta svih novijih modela zvučnika napravljena su od aluminija, a ugrađeni visokotonac u svim serijama je ribbon

hi-fimedia #106

piše: Jagor Čakmak

animljivoje kako neki proizvodi postignu skoro pa kultni status kod ljudi bez da zapravo dođu na lokalno tržište. Glas o kvaliteti izrade i zvuku švicarskih Piega zvučnika došao je do nas puno prije nego što smo ih imali priliku vidjeti uživo, a kamoli čuti. Svi zvučnici ovog proizvođača su jednostavnog i elegantnog izgleda s vrlo čistim linijama, ali unutrašnjost spada u vrhunac tehnologije modernih zvučnika. Klasična predrasuda o dizajnu vrlo lako bi nas mogla dovesti do zablude da se radi o u uređaju iz skandinavskih zemalja. Kućišta svih novijih modela napravljena su od aluminija, a ugrađeni visokotonac u svim serijama je ribbon. To dvoje zajedno čini okosnicu dizajna Piega zvučnika. Rijetko koji proizvođač uspijeva održati tako jasnu nit vodilju u dizajnu kroz cijelu ponudu kao Piega. Na test smo dobili model Premium 501, manji samostojeći model iz serije. Za početak treba reći kako ovaj zvučnik zauzi-

Visokotonac je ponos Piege i naravno radi se o ribbonu (LDR 2642 MKII)

ma vrlo malo prostora budući da mu je površina baze vrlo mala. Dimenzije zvučnika su: 101 x 16 x 21 cm (všd). Mali zvučnici koji se nalaze na stalcima zauzet će veću površinu u sobi zbog svog stalka. Kućište je, kao što smo već spomenuli, napravljeno od aluminija bez vidljivih spojeva. Kvaliteta izrade je fascinantna. Na dnu zvučnika nalazi se par terminala za prihvat kablova. Ovaj model je predviđen da se sluša sa zaštitnom mrežicom, tako da u prostoru izgleda kao monolit. Zvučnik može biti u bijeloj, crnoj ili sivoj boji. Ispod zaštitne mrežice nalazi-

mo dvije bas/srednjetonske jedinice dugog hoda napravljene u Pieginoj MDS tehnologiji promjera 120mm. Visokotonac je ponos Piege i naravno radi se ribbonu (LDR 2642 MKII). Prednost ribbon visokotonaca je u većoj površini iz koje dolazi zvuk pa je kod slušatelja lakše stvoriti dojam da se ispred njega nalazi glazbeni sastav, a ne zvučnik. S druge strane vrlo je teško postići da se ta površina jednoliko kreće u samo jednoj dimenziji. Za jedan i drugi, klasični pristup ima puno argumenata za i protiv. No, sa druge strane, da je situacija drugačija, u audio svijetu bismo vidjeli samo jedan pristup i tržište bi bilo pomalo dosadno. U krajnjoj liniji korisnika ne bi to trebalo niti zanimati, nego bi se trebao samo pitati kako zvučnik radi? Od ostalih bitnih karakteristika treba svakako reći kako je osjetljivost impresivnih 90 dB/W/m, a impedancija je malih 4 Ohma. Kombinacija ova dva parametra dovodi do zaključka da već pojačalo od 40 W može bez problema pogoniti ove zvučnike. Masa jednog zvučnika je impresivnih 21 kg.

Zvuk

Slušanje Piega zvučnika je bilo vrlo zanimljivo i ugodno iskustvo. Na početku je odmah bilo jasno kako niti jedan testirani zvučnik u ovoj slušaonici nije imao tako izraženu sposobnost nestajanja u prostoru, odnosno da slušač ima osjećaj da ne sluša zvučnike, već glazbu bez obzira na tip. Moguće

je da tomu dojmu upravo pridonosi ribbon visokotonac. Test je, po običaju, započet je glazbom vokalnih jazz skupina. Vokal Melody Gardot bio je prirodnog volumena i boje. Svakog glazbenika se bez problema moglo smjestiti u prostoru. Količina informacija koju daje ovaj zvučnik je izvrsna kroz cijeli spektar i vrlo ujednačena. Zvuk koji je dolazio do ušiju pri slušanju jazz sastava mogao bi se opisati kao prirodan. Vrlo je zanimljivo usporediti zvučnike sličnog ustroja ali različite cjenovne kategorije. Prije nekoliko brojeva imali smo priliku testirati Audiovector QR3 koji nam se prilično dopao, a isto tako radi se o ribbon visokotoncu, dva bas/srednjetonca te o sličnoj veličini. Piega puno bolje pozicionira glazbenike u prostoru, ali i dalje zadržava širinu i dubinu pozornice na specifični način kako to samo mogu zvučnici koji imaju ribbon visokotonac. S druge

strane, Dynaudio Special Forty koji je donekle usporedive cijene ali potpuno drugačijeg ustroja nudi ipak ponešto preciznije pozicioniranje glazbenika na pozornici, ali naspram Piege djeluje kao da zvuk dolazi iz točno određene dvije točke. Volumen ovog zvučnika zapravo nije toliko velik, a i zvučničke jedinice od 12 cm su objektivno malene za samostojeći zvučnik, tako da je bas područje bilo apsolutno iznenađenje. Pri slušanju Kraftwerka bas je išao duboko, brzo i kontrolirano. Beatovi su reproducirani odlično, najbolje od svih zvučnika u zadnjih nekoliko godina i to samo sa 40 W. Kontrabas je također zvučao vrlo uvjerljivo pri slušanju klasičnog testnog materijala, albuma "Love Scenes", Diane Krall. Kompleksniji materijali, poput simfonijskih orkestara reproduciran je sa nevjerojatnom dozom lakoće. Detalja u visokom dijelu spektra ima pregršt. Tek na ovakvom materijalu je postalo jasno koliko je zapravo dobro povezna zvučna slika kroz cijeli spektar. Često je teško uskladiti zvuk ribbon visokotonca s klasičnim bas/srednjetonskim jedinicama, no tu nema tih problema, a tim više je za cijeniti Piegino postignuće. Kroz cjelokupno razdoblje tijekom kojeg su se zvučnici nalazili na testu puno glazbenog i filmskog materijala je prošlo kroz njih. Kao što se dobro snalazi s kvalitetnim snimkama, jednako tako izvlači maksimum i iz YouTube snimaka M.I.A. pri slušanju pjesme "Borders" ili sku-

pine Savages i odlične stvari "Adore". Također, izvrsno bas područje je pomoglo pri gledanju zadnje sezone Westworlda.

Zaključak

Piega Premium 501 je izvrstan zvučnik koji funkcionira sa svim tipovima glazbe. Količina informacija koju ovaj zvučnik isporučuje je odlična, a opet ti svi sitni detalji reproducirani su dovoljno mekano da je svako slušanje ugodno. Zvučnik se dobro ponaša i na nižim glasnoćama gdje zadržava količinu informacija. Bas područje je van svakih očekivanja za ovu veličinu zvučnika. Sve u svemu, radi se vrlo lijepom i dobro zvučećem paketu koji se može bez problema uklopiti u bilo koji interijer. Naravno, ostaje pitanje cijene, koja nije malena, ali kod Piege je barem u ovom slučaju jasno što se plaća. Tako nešto pak ne može se reći baš za sve proizvode koje imamo na testu. PIEGA PREMIUM 501 Tip zvučnika: 2 i ½ sistem, bas-refleks Preporučena snaga: 20 - 150 W Osjetljivost: 90 dB/W/m Impedancija: 4 Ohms Frekvencijski raspon: 36 Hz - 50 kHz Dimenzije (Š x V x D): 16 x 101 x 21 cm Masa: 21 kg Cijena: 3.700 eura/par INFO: Audio Serum, Tel. +386 1 32 060 23, www.audio-serum.si

Korištena glazba Samuel Yirga: Habasha Sessions (Society Of Sound 2011) • Peter Gabriel: Scratch My Back, (Society Of Sound 2010) • Kraftwerk: Minimum-Maximum (EMI 2005) • Melody Gardot: Worrisome Heart (Verve 2008) • Arild Andersen: Electra (ECM Records 2005) • Tord Gustavsen: The Ground (ECM Records 2005) • Gustav Mahler: Symphonie No. 2, Gilber Kaplan (Deutsche Grammophon 2003) • Peter Tchaikovsky: Klavierkonzert No. 1, Ivo Pogorelich, London Symphony Orchestra, Claudio Abbado (Deutsche Grammophon 1986) • Johannes Brahms: Symphonie No. 1, Münchner Philharmoniker, Christian Thielemann (Deutsche Grammophon 2007)

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Audiovector QR3, Davis Acoustics Balthus 50, Izvori: Arcam CD73, Exposure 2010S DAC, Raspberry PI 3 + HiFiBerry Digi+ board, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6 zvučnički, Wireworld Equniox 7 interkonekt, Wireworld Aurora 5 strujni, Wireworld Matrix 2 strujni filter, Wireworld Chroma 5 digitalni koaksijalni.

hifimedia #106

TEST PS AUDIO STELLAR GAIN CELL DAC + S300

Svojim putem piše: Gordan Gaži

merički PS Audio je godinama poznat po uređajima koji se oslanjaju na tehnologiju koja je razvijena unutar kuće i sa kojom je moguće izraditi komponente koje se odnosom cijene i kvalitete izdvajaju iz mainsteama. Gledajući trenutnu ponudu audio opreme i ponekad doista neshvatljive cijene ne možemo biti ravnodušni kad neka tvrtke odluči krenuti svojim putem i dobro promisliti način na koji će svoje proizvode predstaviti kupcima i objasniti cijenu koju je za njih nužno platiti. Nisam protiv politike cijena onih tvrtki koje stoje iza svojih rješenja i tehnologije, no sve su mi manje simpatične one koje iskorištavaju situaciju na tržištu i ogromnim cijenama pokušavaju sugerirati svoju tehnološku superiornost. Taj dio ponude je već dobrim dijelom nagrizao onaj zdravi dio tržišta koji doista ima za ponuditi uređaje koji se mogu dopasti i okorjelim audiofilima naviknutim na vrhunski zvuk ali i nisu spre-

hi-fimedia #106

mni prodati sve za poneku komsniti, no u zvuku testiranih ureponentu navodno ultimativnih đaja i njihovoj jednostavnosti karakteristika. Linije Stellar urepronašao sam mnogo zanimljiđaja naprotiv ima sve što jedna vosti, a svakako imam i simpatitvrtka može ponuditi u tehnoje za put kojim je tvrtka krenuloškom smislu, ali i po prihvatljila želeći ponuditi mnogo zvuka i tehnologije za voj cijeni. Do danas umjerenu količinu imao sam prigoVećina novaca. Razvoj uredu testirati , ali i privatno poslušađaja počeo je još konvertera ti zavidan broj urekoristi aktivnu 2015. godine kad je Paul McGowan đaja koje potpisufiltraciju, no PS odlučio izradije PS Audio i gotovo uvijek se radilo o Audio se odlučio ti komponente koje uređajima koje bih će posjedovati sva na pasivnu preporučio, no tek znanja i tehnologije sa Stellar serijom uređaja dogokoje stoje na raspolaganju tvrtki, no neće biti skupe. Najbolja iludio se pravi klik sa kojim bih uređaje i trajno udomio i živio sa stracije takvog pogleda na pronjihovim osobinama bez potreblematiku je i segment kućibe za razmišljanjem o promjeni. šta koje je trebalo biti atraktivZašto je to tako nije lako objano i čvrsto, no prema standar-

dima kvalitete tvrtke. Kako je to dio koji je valjalo nabaviti iz vanjskih izvora jedva se našao proizvođač koji je ponudio lijepo i funkcionalno rješenje u zadanim okvirima nabavne cijene. Zbog takvih okvira razvoj uređaja trajao je nešto duže od očekivanog, no svakako se isplatilo. Tržište je bogatije za snažnog igrača koji u svojoj klasi nema mnogo takmaca. Sljedećih nekoliko rečenica tehničkog opisa najslikovitije može objasniti i razloge ovog mišljenja. Logična kombinacija D/A pretvarača i pretpojačala bila je osnova za Stellar Gain Cell DAC koji je njegov konstruktor Bob Statherr dizajnirao vrlo lukavo. Za početak se odlučio koristiti provjereno rješenje u obliku Sabre Hyperstrem čipova

2000. godine Paul McGowan izradio je Gain Cell koji je modifikacija ideje koju su Howard Jones i Barry Gibert izumili šezdesetih godina i koja na skoro idealan način izbjegava ideju komponenata koje stoje na putu signalu i uz koju se regulacija volumena obavlja direktno u sklopovima pojačala. i na taj način dobio snažnu, ali fleksibilnu bazu koja je nebrojeno puta isprobana dok je dobar dio digitalnih pitanja riješio sa također isprobanim odgovorima korištenim u NuWave DSD modelu koji je na tržištu ostvario velik uspjeh. Ulazni segment prima podatke iz digitalnog izvora bez SRC (Sample Rate Conversion) i predaje ih u CPLD sustav (Compex Programmable Logic Device) koji detektira sample rate i format datoteke, obavlja redukciju jittera, regulira brzinu protoka podataka i čisti signal. Taj možda krucijalni dio tehnologije naziva se Digital Lens. Sklopu su na raspolaganju i snažan toroidni transformator sa sedam zasebnih regulatora, velika zaliha struje (15.000 mF) i selekcija brzih dioda. Nakon procesiranja signala isti prolazi i filtraciju. U ovom slučaju radi se o pasivnom filteru koji je odabran iz soničnih razloga. Većina konvertera koristi aktivnu filtraciju, no PS Audio tim nakon preslušavanja mnogih opcija odlučio se za pasivu zbog mirnijeg i konzistentnijeg zvuka. Mogli bismo o tehnologiji još mnogo,

ali od bitnijeg spomenimo da raspolaganje pretpojačalu i tu je konveter dolazi sa tri digitalna ekipa u PS Audio imala najmanji filtera koji čujno mijenjaju zvuk i problem. Već 2000. godine Paul doista mogu značajno pomoći u McGowan izradio je Gain Cell ugađanju zvuka sustava, a znakoji je modifikacija ideje koju su čajno je da signal ulazi u pretpo- Howard Jones i Barry Gibert izujačivački dio u A klasi. Asinkroni mili šezdesetih godina i koja na USB ulaz je opremljen sa izvanskoro idealan način izbjegava ideju komponenarednom XMOS tehnologijom, a na ta koje stoje na putu Asinkroni raspolaganju nam signalu i uz koju se USB ulaz je je i I2S ulaz sa+ regulacija volumena opremljen sa kojim je opremljen obavlja direktno u jedan dio transposklopovima pojačaizvanrednom rata i većina serla. Naravno, radi se XMOS o naprednoj verziji vera. Rad sa PCM tehnologijom istoga, no u svakom i DSD datotekama slučaju odsustvo se podrazumijeva, a iz tvrtke smatraju da cijela teh- dodatnih elemenata na putu nologija ide u smjeru reduciranja signala svakako nije zanemarirazlika između datoteka stanvo. Od ulaza na raspolaganju su nam 3 RCA priključka i jedan dardne rezolucije i onih visokobalansirani, a tu je i priključak za rezolutnih. Signal je dalje dan na

slušalice. Izlazno pojačalo S300 je također zanimljivo, a od svega ponuđenog izdvaja se Analog Cell koji je i srce sustava. Radi se o hibridnom sklopu koji na svom ulazu posjeduje MOSFET tranzistore koji signal dalje predaju ICE modulima u D klasi. Na taj način postiže se zvuk nalik na cijev uz puno snage i umjereno grijanje. Takav sklop je sposoban kontrolirati ogroman broj različiti zvučnika, a sonično se pokazo superopran mnogima. Recimo i da radi u zero feeback tehnologiji i A klasi na ulazu, a cijeli sklop je izveden kao dual mono dizajn sa snažnim napajanjem i filtracijom.

Slušni test

Već u uvodu napomenuo sam da je Stellar serija ona

hifimedia #106

TEST PS AUDIO STELLAR GAIN CELL DAC + S300 PS AUDIO STELLAR S300 Audio ulazi 1x RCA (nebalansirano), 1x XLR (balansirano) Damping factor >1100 (8Ω) >550 (4Ω) 140W min (8Ω) 300W min (4Ω) Masa 5,9 kg Dimenzije (ŠxVxD) 430 x 76 x 305 mm Cijena: 13.990 kn

PS AUDIO STELLAR GAIN CELL DAC

koju bih i sam želio posjedovati. Zašto? Odgovor je jednostavan. Uređaji su po običaju tvrtke izrađeni sjajno. Dok je većina proizvođača svoje resurse selila po svijetu u želji za većim profitom McGowan i ekipa svoje su i dalje proizvodili u Boulderu, nisu škrtarili na dijelovima i tehnologijama i na kraju su proizveli odlično zvučeće uređaje. Isprobao sam naravno i svaku komponetu zasebno i treba reći da je pojačalo snažniji dio dueta, no slušni dojmovi se odnose na komplet kako sam ga i primio na test. Prvi dojam kod slušanja je izvanredna kontrola zvučnika. Na većim glasnoćama membrane su potpuno pod kontrolom pojačala, disciplinirane i mirne, no zvuk je sasvim drugačiji. Tamna pozadina, široka pozornica i mnogo finih detalja prominiraju na svakoj kvalitetnijoj snimci. Zanimljiv je sklop Analog Cell i bila mi je u prvih nekoliko sati doista neobična kombinacija pomalo toplog općeg ustrojstva zvuka, ali uz mnogo discipline u bas području i jasno čujnih detalja i tranzijenata. Doista se ne sjećam pojačala koje je imalo naviku do te mjere gradirati fine detalje do samog njihov vrha, a u isto vrijeme ne zvučati pomalo napadno ili teško za duže slušanje. Baš naprotiv. PS Audio

hi-fimedia #106

instument lagano probije liniju kombinacija može raditi u sluzvučnika i usto nema primjedšaonici i cijeli dan da ne izabi na timbar i volumen svirača zove efekte zasićenja ili nervotada govorimo o ozbiljnim ureze. Još jedan ogroman plus ide đajima. Nedostataka ima uvii prema slušanju na nižim glajek, pa shodno tome i ovaj test snoćama koje ipak dozvoljavaju nije bio bez njih. Radi se dvije pogled u glazbu, pa čak i njezistvari koje možda nisu krunu strukturu. Uređaje sam koristio u kontinuitetu od skoro dva cijalne većini, no red je ukatjedna i doista moram odati pri- zati i na njih. Prva je prostornost u dubinu koja je na prvi znanje i inženjerima tvrtke koji su odabrali rješenja koja su se pogled jasno vidljiva, no volupokazala punim pogotkom, kao men instrumenata u zadnjim i strpljivosti prvog redovima je nešto Prvi dojam čovjeka tvrtke koji manji, tako da kod je osobno radio na masivnih orkestakod slušanja finom završnom ra ostaje mala disje izvanredna krepancija izmepodešavanju zvuka. kontrola Zbog toga nije đu onih u prvim čudno da su ureredovima od onih zvučnika đaji prije predstavu zadnjim. Drugi ljanja javnosti više od tri godinedostatak je pomalo čudan ne boravili na stolu i u slušaoi odnosi se na lošije izvedene nici tvrtke. Spomenuo sam da snimke uglavnom rock glazbe. je cilj bio proizvesti zasebnu Primjer za to je pradavno izdakomponentu koja bi odgovaranje grupe „Rush“ i istoimenog la cijeni od otprilike 2000 dolaizdanja koje na većim glasnoćara. Zbog toga mi se ovaj prima dobiva konkavnu pozornicu stup čini poštenim i budi nadu i pomalo gubi fokus. Ističem tu da će i drugi slijediti primjer posebnost jer se moj standardni tvrtke koja je odlučila ozbiljsustav potpuno drugačije ponane audio komponete ponudiša i izgubi ponešto od detalja i ti po takvoj cijeni. Jer kad za koherentnosti, no moguće da se takvu količinu novaca na policu radi i o integraciji sa zvučnicisjedne uređaj koji je u stanju ma i slušaonicom koja je uvijek dinamički biti pandan skupljipomalo zagonetna. No, u ovoj ma, kad u svakom trenutku slu- klasi uređaja ozbiljnijih mana ili šač pred sobom ima fino definedostataka nema i svakako je niran orkestar koji se ne bori bilo ugodno i produktivno druza mjesto na stolici ili kad solo žiti se za PS Audio društvom.

Analogni audio ulazi 3x RCA, 1x XLR Digital audio ulazi I2S 1 PCM (384KHz max), DSD64 DSD128 Koaksijalni 2 PCM (192KHz max) Optički 1 PCM (96KHz max) USB PCM (384KHz max) DSD64 (DoP) DSD128 (DoP) Format PCM, DSD Masa 6,1 kg Dimenzije (ŠxVxD) 430 x 76 x 305 mm Cijena: 15.480 kn INFO: Media audio, 021 323 550, www.mediaaudio.hr

Korištena glazba Mathias Landaus,Opening (M.A. Recordings) CD+DVD 176,4 WAV. • Brainticket, Psychonaut (Esoteric Records) 16/44 Flac • 3. Sera Una Noche, La Segunda (M.A. Recordings) 176,4 WAV • Adam Lane Full Throotle Orchestra, Live in Ljubljana (Clean Feed), CD rip 16/44 • Arcie Shepp,I hear the sound (Arciheball HD Tracks) 44,1/24 bit Flac • Henry Franklin, The Skipper (Black Jazz) CD

Sustav CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA; High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 19 stable, Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B; Zvučnici:Beta Systems C2; Kabeli Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost Quattro Fil RCA, USB: Wireworld Starlight, USB samogradnja, Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja

Zaključak

Zaključak je ovoga puta kratak. Za sve koji žele izvanredan odnos cijene i kvalitete, a koji u isto vrijeme imaju potrebu za kvalitetom izrade i zvuka svakako treba poslušati Stellar seriju. Pretpojačalo dozvoljava spajanje još nekoliko komponenti koje mogu biti dodatak sustavu, a izlaz se rado druži sa različitim zvučnicima. Uz sve to posjeduju zvuk koji se može slušati satima. Odličan izbor.

32bit 384kHz

Bit to Bit Playback

USB 3.0 (Type-C)

NATIVE

DAC DAC

11.2MHz

AK4497EQ Dual DAC

Fast Charging

720 x 1280 Touch Display

-0.01 0.0 0.01

Octa-core CPU Stainless Steel / Copper Body

Parametric EQ

Multi Function Wheel Key

200fs VCXO Reference Clock

TEST LECTOR ZAX 70 I CDP603

piše: Neven Kos

vijek mi je drago kad me na testu dočekaju talijanski audio uređaji. Iz nepoznatih, a u svakom slučaju subjektivnih razloga, velika većina talijanskih komponenti do sada me u najmanju ruku ugodno iznenadila, a nekolicina njih i oduševila (padaju mi napamet Unison research Simply Two SE i Nightingale Armonia). Osim činjenice da su talijanski, zagolicao me i podatak o pristupačnoj cijeni integriranog pojačala ZAX70 (1.150 eur) i cijevni ustroj CD playera CDP 603 (2.150 eur) uz puristički pristup koji prožima oba uređaja

hi-fimedia #106

to je npr. izostanak integriranih Jednostavna unutrašnjost elemenata (operacijskih pojai još jednostavnija vanjština, čala) na putu signala, korištepokazuju u kojem smjeru raznje bipolarnih tranzistora u izlamišljaju konstruktori u Lectoru. znom stupnju ili pak samo jedan Posvećenost bitnom ogleda se kondenzator na putu signala, a u kvalitetnim pasivnim i aktivi taj je visokokvalitetan filmski. nim elementima, antirezonanDizajn pojačala omogućuje statnim nožicama, ALPS Blue bilan rad pri korišteVelvet potenciometru glasnoće, Posebnost ovog nju zvučnika niske a briga ali i zanemarivanju playera je izlazni impedancije, oko detalja se ogledetalja nebitnih stupanj sazdan da i u tome što su za zvuk, ali važnih gumbi potenciometra za zadovoljstvo oko cijevi i izbornika ulaza istokorisnika, poput ECC-81 kareni od aluminija. nepreglednog i Pojačalo broji 5 linijloše napisanog skih ulaza, dva "tape out" izlaza priručnika za upotrebu, koji se i jedan pasivni izlaz s kontrolom uostalom, odnosi na stari model volumena. pojačala- ZAX-60. Dodajmo CD player CDP 603 takoovome još neke značajke, koje đer je primjer dobre prakse pak direktno utječu na zvuk, a

beskompromisne izrade i usmjerenosti zvuku. Počevši od kućišta koje je antirezonantne konstrukcije, preko novog laserskog mehanizma koji je u stanju neometano proći i preko oštećenja širine 3mm, a ugrađen je i servo mehanizam temeljen na 32-bitnom procesoru. DAC je 32 bitni (192kHz), s niskim jitterom, a posebnost ovog playera je izlazni stupanj sazdan oko cijevi ECC-81, koje rade u A-klasi, a na putu signala nalazi se samo polipropilenski kondenzator, rađen po narudžbi. Čistunstvo playera ogleda se i u činjenici kako nema čak niti digitalnih izlaza, već samo par RCAsingle-ended izlaza. Upravljivost CD-a je pomalo komična, jer daljinski koristi CR2032 bateri-

KLASIČNI ZNALCI Lector može označavati predavača na sveučilištu ili osobu posvećenu čitanju crkvenih tekstova. Svakako, riječ lector podrazumijeva znanje, širinu, obrazovanost i posvećenost osobe materiji koju obrađuje. Kako se ovi uređaji uklapaju u sadržaj pojma?

ju. Posebnosti: funkciju odabira okretanja faze i repeat funkcija koja zaslužuje spominjanje s obzirom na to da je teško ustanoviti kad je aktivirana a kad ne, jer istu inducira infinitezimalna točkica na displeju, sakrivena među ostalim znakovima.

Zvuk

Unatoč nominalno maloj snazi, čak i s MG12 u velikoj sobi, zvuk je velik i pun. Pojačalo i CD player zajedno, kao kombinacija, daju high-end zvuk – meko i tekuće, podatno, brzo, fluidno i detaljno. Stereo slika je za klasu kojoj uređaji pripadaju, iznimno široka i duboka, a prije svega postojana. Zanimljivi su detalji i pro-

player s mojim NON-OS DACtočnost, napose pri tihom sluom. Prije usporedbe konstatišanju, prilikom kojeg ništa ne rajmo još kako bi srednjetonnedostaje. Kod većih glasnoća Magneplanari naravno "poje- sko područje bilo savršeno, čak i u apsolutnim razmjerima, samo du" pojačalo, ali zato prisutda nije ponekih tonova, odnona uvijek ostaje ona rafiniranost sno frekvencija koje su određeCD playera koja daje glavnu nim konstelacinotu ovoj kombinaciji. Par zvuči skladno, Stereo slika je jama glazbenog instrumenzadržavajući odličnu za klasu kojoj žanra, ta ili glasa ocrtaekstenziju, pogotovo prema gore, ali nikad uređaji pripadaju, ne oštrim rubone zvuči agresiviznimno široka i vima, npr. kod reprodukcije glasa no ili naporno. Bas je duboka Diane Krall, kad nešto manje ekstenpri značajnijim zije i kontrole, a bit dinamičkim uzletima lako čujeće zanimljivo usporediti pojačamo kompresiju u određenim lo s jednim od bliskijih konkureregistrima, demonstriranu kao nata – Exposureom XM5 koji mi određenu grubost i izobličenja. je bio pri ruci (njegov test smo Nasuprot tome, u 99 posto sluobjavili u broju 102/2017), a CD

čajeva visoka razina muzikalnosti koju zadržava ovaj par tijekom reprodukcije, bez obzira na žanr je impresivna. Posebice to vrijedi za CD playerr, ali u velikoj mjeri i za pojačalo jer je ono vrijedna spomena, s obzirom na to da za cijenu nudi izuzetno mnogo. Par vješto izbjegava sve češću pojavu kod modernih uređaja: sterilnost zahvaljujući inzistiranju na rezoluciji. Inače, sretan spoj razlučivosti i muzikalnosti, uglavnom je rezerviran za vrhunske uređaje koji su u stanju održavati balans ovih karakteristika. Na sreću, Lector dokazuje kako postoje i pristupačni uređaji jer kod Lectora je balans u vagi i ne narušava ono zbog čega smo uređaji i mi,

hifimedia #106

TEST LECTOR ZAX 70 I CDP603

posvećeni ovom hobiju, ovdje – radi glazbe i uživanja u njoj.

Usporedbe

U odnosu na NON-OS DAC (AD1865, cijevni izlazni stupanj), Lector CDP 603 ima nešto više dubine, ali i manje detalja i manje brzine i eksplozivnosti. CD player ponešto je glađi i umjereniji, s manje sirove snage i eksplozivnosti, ipak uz visoku razinu izražajnosti. CD je u gornjim registrima otvoreniji i delikatniji, detaljniji. Sve ovo se ne može čuti površnim, već koncentriranim slušanjem, tako da sam uvjerenja, ako ste pobornik smirene, detaljne i muzikalne reprodukcije može predstavljati zanimljiv odabir. Lector ZAX-70 u odnosu na XM5 ima bolju ekstenziju u visokima, dok je XM5 bogatiji, puniji, čvršći, uvjerljiviji i organskijeg zvuka, s više highend DNA u krvi. Exposure zvuči veće i harmonički bogatije, iako

i tamnije i zagasitije, tako da je štinu koju su talijanski konstrukpri odabiru među ovim tipovima tori pokazali playerom CD-603. zvuka, presudan ostatak sustaUbacivanjem cijevnog izlaznog stupnja su CD playeru podariva, posebice zvučnika. Prostor je mrvicu raskošniji kod XM-a, li dodatne kvalitete poput muziu smislu da iz jednadžbe zvučkalnosti, prirodnosti i fluidnonici nestaju jasnije i upečatljivisti u zvuku i cijena od 2.150 EUR čini se visokom samo je, a dubina zvučne ako ustanovite da slike je veća izraUbacivanjem ovaj player radi samo ženija, prodornicijevnog jednu stvar – odličja. Lector je u ovoj usporedbi manje izlaznog stupnja no vrti i reproduizražajno pojačalo. cira digitalni zapis CD-u su podarili ubilježen u pitoviSpojivši CD603 na XM5, jasno je kako ma polikarbonatmuzikalnost, u odnosu na DAC nog diska. I pojačaprirodnost i Lector CD zvuči lo ZAX-70, iako znafluidnost svježije, iako malo čajno pristupačnije, artificijelnije, prood CD playera neće zračnije, što može biti posljedica razočarati, jer za relativno nisku cijenu pruža odličan zvuk i kraupsamplinga. san izgled. Ako imate osjetljiZaključak ve nezahtjevne zvučnike, svakaU vrijeme striminga muzike i ko se isplati posjetiti zastupninestanka fizičkih medija, potpuka za Lector uređaje u Ljubljani i no pozdravljamo hrabrost u odlu- poslušati ovo pojačalo. U paru s CD-603, još i više. čivanju, znanje u primjeni i vje-

LECTOR ZAX-70 Izlazna snaga: 70W/8 Ohma Damping: >100 Frekvencijski opseg: 10-50 Khz (-1,5db) Ulazna osjetljivost/impedancija: 200mV/50kOhm Dimenzije (ŠxVxD): 430x108x300 mm Masa: 10kg Cijena: 1.150 eura INFO: Canyon Audio, Tel. +386 41 775 119, www.canyonaudio.si

LECTOR CDP 603 Dimenzije (ŠxVxD): 430x100x300 mm Masa: 12kg Cijena: 2.150 eura INFO: Canyon Audio, Tel. +386 41 775 119, www.canyonaudio.si

Korištena glazba Ralph Towner / Gary Peacock "A Closer View" (ECM Records, 531 623-2) • Bach Toccata & Fugue (Deutsche Gramophone, 477-7521) • Eric Bibb "Booker’s Guitar" (Telarc) • Doug MacLeod "There’s A Time" (RR-130HDCD) • The Kenny Burrell Trio "A Night at the Vanguard" (Verve Records, 0602517613539) • Pat Metheny Trio "Live" (Warner Bros, 9362-47907-2) • Charlie Haden & Pat Metheny "Beyond the Missouri Sky", Copland: Appalachian Spring Rodeo, Fanfare for the Common Man, (Telarc, CD-80078) • Eric Clapton "Unplugged" (Reprise, 450242) • Lars Erstrand "Two Sides of Lars Erstrand" (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White "Jazz in the Garden" (Heads Up HUCD 3155) • Melody Gardot "My One and Only Thrill" (Verve Records, BOO12563-02) • Melody Gardot "Worrisome Heart" (Verve Records, BOO10468-02) • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier "From the Beginning" (Dallas Records, 570) • Chris Thomas King "The Roots" (21st Century Blues Records, CD-2107) • Christian McBride, "Gettin’to It" (Verve Records, 523 989-2) • Bela Fleck "Flight of the Cosmic Hippo" (Warner Bros, 26562-2) • Michael Hedges "Beyond Boundaries" (Windham Hill Records, 01934 11612 2).

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC NON-OS, Pojačalo: monoblokovi Exposure 3010s2; Schiit Saga, Zvučnici: MG12SE, RELT5i subwoofer; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Eclipse 7, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Zvučnički kabeli: VdH CS122, Anticable, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Rondo stalak.

hi-fimedia #106

MAGNAT SIGNATURE 1100 SIGNATURE – HIGH-END STEREO ZVUČNIK Vrhunska kvaliteta i beskompromisni Hi-Fi. Posebno odabrane komponente, jedinstvene Magnat tehnologije, kao i precizan, razrađen proces razvoja jamče neusporedivu kvalitetu. Klippel-optimiziran, najsuvremeniji 4-stazni sustav sa zvukom najveće preciznosti Hi-Res AUDIO certifikat zahvaljujući super-visokotoncu s reprodukcijom do 55 kHz Visoka učinkovitost i reprodukcija punog raspona Moderan dizajn sa svilenom mat lakiranom završnom obradom i aluminijskim detaljima

OVLAŠTENI UVOZNIK ZA REPUBLIKU HRVATSKU: Z-EL D.O.O.

www.chipoteka.hr

TEST PHILIPS 49PUS7503 LED TV

KRIJESNICA p i š e : D u b r a v k o To p l a k

ećina korisnika upoznata je s tim da je prije nekoliko godina tvrtka Philips prestala proizvoditi televizore i da je zatim prodana tvrtki TP Vision, koja je u potpunosti u vlasništvu tvrtke TPV Technology iz Hong Konga od 2014. godine. TP Vision i dalje pod licencom koristi ime Philips, a sami tele-

hi-fimedia #106

Na stražnjoj strani po rubu TV-a smješteno je čak 37 LED dioda promjenjivih boja za jedinstveno Philipsovo Ambilight osvjetljenje vizori se još uvijek dizajniraju u Europi. Philips i dalje ima svoje adute u proizvodnji televizora, a tu se prije svega treba istaknuti Android operativni sustav s kojim se TV pokreće i rukovodi (koristi ga jedino još tvrt-

ka Sony u svojim modelima), te poznato Ambilight osvjetljenje koje nema nijedan drugi proizvođač TV-a na svijetu, a o kojem ćemo nešto detaljnije pisati kasnije u tekstu. Na test smo dobili Philipsov

najnoviji TV za 2018. godinu oznake 49PUS7503 koji spada u njihovu srednju kategoriju ovogodišnje ponude. Na prvi pogled, Philips 49PUS7503 se razlikuje od većine drugih televizora ravnog zaslona na trži-

štu. Prednji okvir TV-a je u srebrnoj boji, a ono što ga razlikuje od većine TV-a je rupičasta traka preko cijelog donjeg ruba TV-a. U nju su smješteni zvučnici usmjereni prema korisniku, kako bi zvuk bio direktan, bez odbijanja zvuka od poda ili stražnjeg zida. Stražnja strana je dobro opskrbljena raznim AV priključcima - po jedan USB 2.0 i 3.0, HDMI (2 x 1.4 ACR, MHL, 2 x 2.0 ACR), mrežni priključak, itd.. Ovdje se čak i nalazi 3,5 mm izlaz za slušalice, što u ovom cjenovnom razredu većina proizvođača ne nudi. Bočnim priključcima je malo teže pristupiti kada je TV pričvršćen na zid zbog veće udaljenosti priključaka od ruba TV-a, ali zbog toga neće "viriti" izvan ruba samog televizora, kao kod nekih drugih proizvođača kada je TV postavljen na zid. Na stražnjoj strani po rubu TV-a smješteno je čak 37 LED dioda promjenjivih boja za jedinstveno Philipsovo Ambilight osvjetljenje. Smještene su na obje bočne i na gornju stranu, što znači da će pozadina TV-a biti osvjetljenja s tri strane. LED diode su postavljene pod određenim kutom tako da njihova svjetlost ne može biti vidljiva s prednje strane. Najbolji efekt Ambilight osvjetljenja postiže se kada je TV pričvršćen na zid što svjetlije boje jer je tada efekt maksimalno istaknut. Ambilight LED osvjetljenje dodatno ocrtava trenutne boje TV slike s ekrana na stražnji zid. Kako se slika i njene boje mijenjaju na TV ekranu mijenja se i rubno LED osvjetljenje, omogućavajući tako prividno veći doživljaj slike s TV ekrana. Sigurno se pitate čemu sve to? Istraživanjem među korisnicima je dokazano da takvo pozadinsko osvjetljenje manje umara čovjekovo oko kod duljeg gledanja televizora, pa pri duljem gledanju neće dolaziti do "pečenja" ili suznih očiju. Ispitivanja su pokazala, kad jednom kori-

snik ima Philipsovo Ambilight LED osvjetljenje, nikad se neće željeti vratiti na nešto drugo i uvijek će kod slijedeće kupnje TV-a tražiti upravo isti "efekt", a koji za sada može dobiti samo kod Philipsa. Treba istaknuti da Philips 49PUS7503 koristi nji-

hov najbolji i najnoviji procesor za obradu slike P5 (Perfect Picture Engine). Novi procesor, kako navodi proizvođač, trebao bi donijeti još živopisnije i prirodnije boje, bolji kontrast i uglađenu sliku bez ikakvog "šuma" na njoj, čak i na standardnoj rezoluciji slike. Philips 49PUS7503 TV pokreće Android operativni sustav (Nougat). Iako i tvrtka Sony također na svojim TV-ima koristi Android sustav, Philipsov dorađeni Android čini se kao bolja implementacija Googleovog TV OS-a, koja se pokreće nešto brže. Philips je dodao i posve novi izgled nekim funkcijama, s kojima je puno jednostavnije upravljati TV-om (posebno se to odnosi na izgled i funkciju "Guide" izbornika). TV posjeduje mnoštvo izbornika za sliku, zvuk ili Ambilight osvjetljenje. Za one napredne korisnike ovaj TV u slikovnom dijelu nudi podešavanje zasićenosti, nijanse i temperature boja, s kojima se fino može podesi-

ti izgled boja na TV ekranu. U uobičajenim postavkama korisniku su ponuđene profesionalne već podešene ISF kalibracije za dan ili noć, ovisno o tome u kojem će se okruženju gledati sadržaj s TV-a, po danu ili noći. Ovisno o izboru, slika će dobiti ukupno svjetliji (dan) ili tamniji (noć) izgled, kako bi u bilo kojim svjetlosnim uvjetima slika bila što bolje prikazana. U postavkama slike dobro je u nekim slučajevima uključiti i HDR povećanje rezolucije slici koje daje dojam poboljšanja kontrasta i svjetline. Ovu funkciju je moguće uključiti samo na standardnim izvornima slike. Jedan od najopširnijih izbornika je za Ambilight osvjetljenje. U postavkama Ambilight osvjetljenja nude se zaista impresivne mogućnosti pozadinskog osvjetljenja na zid, iza TV-a. Tu su opcije koje ovisno o modu prilagođavaju svjetlost određenim odabranim sadržajima: prati video (prirodno, nogomet, uživo, igra, ugodno, opušteno), prati zvuk (svjetlo, boje, retro, spektar, skener, ritam, zabava), prati boju (vruća lava, duboka voda, svježa priroda, topla bijela (ISF), hladna bijela), itd. Možda je najfascinantniji odabir izbornika "Slijedi zastavi-

hifimedia #106

TEST PHILIPS 49PUS7503 LED TV

Izgled izbornika podešavanja svih parametara TV

cu". U tome slučaju pozadinsko ambijentalno LED osvjetljenje će svijetliti u bojama zasta-

Izbornika Ambilight osvjetljenja

Android i uživati u svim čarima va država svijeta, a naravno da i mogućnostima koje oni nude. je na popisu i hrvatska zastaUgrađeni plejer za pokretanje va. Mnogi korisnici ne znaju filmskih datoteka koje se nalada je Philips otišao i korak ze na nekom vanjskom USB dalje s Ambilight osvjetljenjem. memorijskom sticku ili vanjKupnjom dodatnog Philipsovog skom HDD sasvim dobro obavpaketa Hue LED osvjetljelja svoj dio "zadatka". Pravo i nja, korisnik može u svojoj istinsko zadovoljstvo i vrhunsko sobi dobiti neopisivi doživljaj upravljanje takvim boja. Preporuka je filmskim sadržajida se kupi Philips Filmski mod ma, odnosno datoteHue LED paket (tzv. daje najbolji kama, bit će savršeStarter kit – cijena oko 700 kuna), raspon boja i no upravljivo jedino instalacijom vrhunkoji se sastoji od tri to bez skog i najboljeg pleLED žarulje, koje se dodatnih jera na svijetu "Kodi". postavljaju u uobičajena rasvjetpodešavanja Moramo priznati da većina korisnina tijela, i bežička i kupuje Android TV upranog kontrolera, koji kontrolivo iz razloga što mogu na njega ra svijetlost žarulja. Korisnik može kontrolirati svijetla i preko instalirati multimedijalni plejer Kodi. ovog TV-a, a svjetlost i boja LED žarulja će se mijenjati na Daljinski upravljač je za razlitemelju onoga što je na ekraku od prošlogodišnjeg modenu i bit će u potpunom sklala malo drugačije napravljen du s Ambilight osvjetljenjem na ali s istim funkcijama. Dok su TV-u. Ovu mogućnost nismo na prošlogodišnjem daljinskom imali prilike isprobati s ovim upravljaču funkcijske tipke razTV-om ali iz prijašnje prakdvojene malim prostorom jedna se znamo da ovo može biti zaiod druge, ovdje su tipke gotosta posebno iskustvo gledavo spojene jedna s drugom. Čini nja sadržaja s Philipsovih TV-a. nam se da je ovo malo nesretObzirom da je ovo Android TV, nije rješenje koje u Philipsu iz s interneta se mogu "skinugodine u godine mijenjaju neoti" mnogobrojni programi za visno o kojim se njihovim AV

Svi potrebni priključci su dostupni sa stražnje strane televizora

hi-fimedia #106

Izbornik kontrola boja

uređajima radi. U svakom slučaju, trebat će malo više vremena da se korisnik navikne na ovakav "skučeni" raspored funkcijskih tipki. Sa stražnje strane daljinskog upravljača nalazi se puna QWERTY tipkovnica, što je još jedan od pluseva Philipsovom TV-u. Raspored je jasan, a osjetljivost gumba je ugodna, s jasnim zvučnim i taktilnim "klikom”. To je pravi izbor ako želite u potpunosti iskoristiti sve internetske mogućnosti ugrađenog web pretraživača, skoro kao i na normalnoj PC tipkovnici, a kod igranja igara to znatno pojednostavnjuje upravljanje. Upravljati televizorom moguće je i pomoću Philips TV Remote aplikacije koja je dostupna za Android i iOS. Pomoću aplikacije mogu se odabrati TV kanali, slati videozapisi, glazba i fotografije s telefona ili mreže na televizor i pokrenuti aplikacije i igre.

Slika i zvuk

Kada se TV uključi, odmah čim se izvadi iz ambalaže, postavljena slika nije baš precizno namještena u bojama. Naknadnim podešavanjima u izborniku za sliku, reprodukcija na ekranu može dobiti puno prirodnije boje (treba obavezno smanjiti crvenu boju jer ljudska lica čini previše neprirodnim i crvenim). Prebacivanjem na "Filmski" mod dobiva se najbolji odnos u bojama i to bez dodatnih podešavanja. Bez obzira na mnoštvo slikovnih postavki koje ovaj Philips nudi, nismo mogli naći u potpunosti jasnu i čistu sliku na standardnim (SD) rezolucijama slike. Nejasnoća je dolazila do izražaja kod pokretnih slika gdje

zora donekle doprinose punosu rubovi predmeta u pokreći zvuka i dubini bas područja tu bili malo zamućeni. Kako se iako smo u postavkama, za naš rezolucija povećavala na HD i ukus, dodatno malo izdignuUltra HD slika je bila sve bolja li bas područje. Odabir opcii bolja u svim segmentima. je "original" dala je najbolje Philipsov TV najbolje slikovzvučne rezultate, ako ne želine rezultate daje na 4K snimte sami podešakama i to u "filmvati ton kontrole – skom" modu (u Sa stražnje kod većih glasnotome modu većina strane ća zvuk je i dalje tehničkih mjera daljinskog jasan, ali se osjeti koje povećavada nedostaje malo ju kontrast i oštriupravljača frekvencinu su isključene). nalazi se puna dubljih ja. Ukupni dojam 4K slika donoQWERTY je da ovaj Philipsov si visoku kontrasTV daje prosječtnu i svijetlu sliku, tipkovnica ne zvučne rezultate prirodan dojam te primjerene svojoj klasi pa bi topline boja. Slike s uključenim za puni doživljaj kućnog kina HDR modom dobivaju dodattrebalo ipak zvuk slušati preko ni sjaj, i izgledaju vrlo dobro, AV receivera i minimalno 5.1 ali ne treba pretjerivati s ovim sustava zvučnika. modom. Naravno, prikaz će ovisiti o samom video materijalu i njegovoj kvaliteti izrade. Zaključak Philips 49PUS7503 ima zvučNovi model Philips televizora nike smještene ispod TV ekraoznake 49PUS7503 pokazao je na, čime zvuk direktno dolada njegova najveća snaga leži u zi prema gledatelju, bez ikak4K prezentaciji slike, Ambilight vih negativnih utjecaja reflekosvjetljenju i Android Nougat sije, zvuk je bio zadovoljavajuoperativnom sustavu. Korisnici ći što se moglo i očekivati od koji žele instalirati najbolji mulzvučnog sustava koji je smjetimedijalni plejer Kodi, bit će šten u vrlo tanki okvir samog zadovoljni ovim TV-om, kao i televizora. Stereo slika je svi oni koji uživaju u svim čaridobra zahvaljujući povoljnom ma Ambilight osvjetljenja, bez postavku zvučnika, a ugrađekojeg, kada ga jednom probaju, ni wooferi na poleđini televisigurno više neće moći.

Model

Philips 49PUS7503 LED TV

A/V priključci

Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz

• (3,5 mm)

HDMI ulaz

4 (2 x 1.4 ACR,MHL, 2 x 2.0 ACR)

Euro AV SCART

Analogni stereo audio ulaz/izlaz

/•

Slušalice

•

USB

Optički/Koaksijalni digitalni izlaz

•

Common interface

2 (CI Plus, verzije 1.3)

Mrežni priključak

•

Antenski priključak

•

Satelitski priključak

• (x1)

Ulaz za kartice

Posebnosti

2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray

- /-

Vidljiva dijagonala (cm)

124

Vrsta ekrana

LED LCD

Format ekrana

16:9

Broj piksela (horizontalna x vertikalna)

3.840 x 2.160 (4K Ultra HD)

Vidljivi kut vertikalno/horizontalno

176/176

Snaga audio pojačala

2 x 6,25 W + 1 x 12,5 W subwoofer analogni i digitalni DVB-T/T2/DVB-S2/ DVB-C •

TV prijamnik Bežićni LAN Slika u slici

Senzor ambijentalnog osvjetljenja

•

Ostalo

Dimenzije (širina x visina x dubina)

1106,6 x 732,9 x 68,2 mm

Sa posteljem

1106 x 792,2 x 266,3 mm

Masa (kg) TV/sa postoljem

13,4/ 17,2

Info

www.philips.hr

CIJENA

5.799,00 kn

hifimedia

Philips 49PUS7503 LED TV

SLIKA 0

ZVUK 0

OPREMLJENOST 9 10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

8 10

CIJENA/KVALITETA 0

100

UKUPNO 0

Philips 49PUS7503 LED TV

Philips TV Remote aplikacija za upravljanje televizorom

Ambilight osvjetljenje Android operativni sustav Niska potrošnja struje 4K slika QWERTY tipkovnica na daljinskom upravljaču Prosječna kvaliteta slike na SD rezoluciji Prosječna kvaliteta zvuka

hifimedia #106

TEST BOSE SOUNDTOUCH 300 + ACOUSTIMASS 300

LUKSUZNI SOUNDBAR I BEŽIČNI SUBWOOFER

SoundTouch 300 soundbar je dizajnom izgledao profinjeno i luksuzno – izrađen od plastike, aluminija i kaljenog stakla 28

hi-fimedia #106

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

a sve one koji nemaju dovoljno mjesta u svome prostoru za smještaj kompleta uobičajenih velikih surround zvučnika, proizvođači su osmislili tzv. soundbarove koji se postavljaju ispod TV ekrana i pokušavaju „nadomjestiti“ kompletan 5.1, 6.1 ili 7.1 surround sustav. Svaki od proizvođača (npr. Denon, Samsung, Yamaha, Sony, Sonos, itd.) ima svoju viziju kako bi se to trebalo napraviti i zvučati. Postoje dva osnovna pristupa tome. Jedni koriste mnoštvo zvučnika u soundbaru i usmjeravaju ih u različite smjerove kako bi se dobio približan surround zvuk odaslan s jednog mjesta, a postoje i drugi koji isto koriste prvi princip ali imaju i mogućnost nadogradnje sustava sa stražnjim surround zvučnicima. Oba sustava u kompletu mogu imati i još jedan poseban vanjski zvučnik za duboke tonove, tzv. subwoofer. Na test smo dobili Bosevu viziju soundbara oznake SoundTouch 300 (dimenzijama odgovara TV-u dijagonale 140 cm) i vanjski bežični subwoofer oznake Acoustimass 300. Već na prvi pogled i kvalitetu izrade moglo se naslutiti da se radi o nečem "posebnom". SoundTouch 300 soundbar je dizajnom izgledao profinjeno i luksuzno – izrađen od plastike, aluminija i kaljenog stakla (koje je samo u crnoj boji). Dio kućišta je od plastike, a prednja i bočna strana je prekrivena aluminijem, koji ima mnoštvo malih rupa na sebi, kako bi se zvuk iz ugrađenih zvučnika mogao nesmetano širiti u prostor. Luksuznom izgledu najviše doprinosi gornji dio soundbara, koji je cijeli prekriven crnim kaljenim staklom. Kod izvedbi s kaljenim staklom uređaja postoji i "negativna" strana, a to je da su prašina i otisci prstiju lako primjetni, iako sumnjamo da će to baš nekoga pretjerano smetati, s obzirom na elegantan dizajn. SoundTouch 300 soundbar nema nikakve funkcijske tipke, što se u prvi tren čini pomalo neobičnim. Postoji samo pet LED svjetlosnih indikatora u desnom gornjem uglu prednje ploče soundbara. Oni ozna-

čavaju status bežične veze (ostaje svijetliti dok ste povezani s kućnom mrežom), status priključenog TV-a (kada reproducirate audio s priključenog TV-a), SoundTouch (kada reproducirate zvuk iz SoundTouch aplikacija), Bluetooth (pri prijenosu Bluetooth audia u soundbar) i status bežične veze (LED svijetli kada su drugi bežični zvučnici tvrtke Bose povezani će korisnik ispravno moći namjena SoundTouch). Osobno bih volio stiti zvuk u prostoru u kojem je da umjesto indikatora ima prikaz smješten saoundbar. Šteta je što na nekom malom LED ekranu koji soundbar nema i izlaz za slušalice, bi korisniku olakšao rukovođenje, što bi bilo korisno i odlični dodaali je i ovako potpuno informatvtak ovom Bose modelu soundno i funkcionalno. Kada se soundbara. SoundTouch 300 soundbar je predviđen da se stavi na polibar poveže s TV-om, na ekranu se grafički prikazuje samo stanje cu ispod TV-a, a može se postaizlazne kontrole zvuka, (npr. nema viti i na zid (ispod ili iznad TV-a), kontrola odabira AV ulaza), što bi samo se tada dodatno mora kupivizualno pomaglo kod upravljanja ti zidni nosač (WB-300). Unutar razinom zvuka. Kada je TV iskljukućišta se nalaze četiri zvučniččen, samo se pomoću kontrolnih ke jedinice punog opsega i jedan LED lampi na soundbaru mogu visokotonac smješten točno u srevidjeti neke naredbe koje koridištu soundbara. Ono što ovaj soundbar čini posebnim su posebsnik pritišće s dobivenim daljinskim upravljačem. Sve se to može ni rubni zvučnici na prednjoj stralagano rješiti upravljanjem soundni kućišta koje je Bose nazvao "PhaseGuide". To je dugački ravni barom pomoću mobitela ili tablezvučnik, podijeljen ta, o čemu ćemo nešto kasnije pisaUnutar kućišta na dva dijela i vizuti. Stražnja strana alno sličan elektrose nalaze četiri statičnom zvučniku. sadrži samo nekoBose je po prvi put liko najpotrebnijih zvučničke ovu tehpriključaka: HDMI jedinice punog primijenio ACR (prikladno ako nologiju 2010. godine opsega i jedan u rješenju pod naziimate HDMI ARCkompatibilan TV jer vom "VideoWave", visokotonac se može upravljakoja je kombinirala TV i surround zvuk. Zatim je Bose ti zvukom i automatski uključiti/ dovršio tehnologiju i počeo je isključiti oba uređaja istovremeno instalirati u soundbarove. Zadatak s jednim daljinskim upravljačem), tog usmjerenog zvučnika je dobioptički Toslink (HDMI i Toslink podržavaju Dolby Digital i DTS ti surround zvuk u nedostatku audio signale), mrežni priključak, stražnjih zvučnika, uz pomoć DSP 3,5mm izlaz za subwoofer, itd.. obrade audio signala. Za dobru Treba spomenuti da HDMI prikljureprodukciju bas frekvencija i za što manje izobličenje zvuka, Bose čak (v2.0) podržava 4K/50p prokoristi i drugu naprednu tehnilaz signala, HDR i HDCP 2.2 zaštitu. Tu se nalazi i priključak za kaliku naziva "QuietPort" koristebraciju zvuka "AdaptIQ", s kojime ći dva rubna bas refleksna otvo-

ra na stražnjoj strani soundbara. QuietPort tehnologija prilagođava tonski balans između jasnoće srednjih/visokih i dubokih tonova, te tako osigurava duboke i čiste bas tonove, a ublažava i izobličenja na većim izlaznim glasnoćama. Bose Acoustimass 300 bežični subwoofer izgledom se u potpunosti uklopio u luksuzni izgled soundbara. Gornja ploča subwoofera je također napravljena od kaljenog stakla ispod kojeg je smješten bas zvučnik (25 cm). Cijelo kućište subwoofera je otmjeno napravljeno u crnoj boji, a na dnu, s prednje strane, je neprimjetno smješten bas refleksni otvor. Stražnja strana sadrži strujni priključak, statusnu LED svijetlost i 3,5 mm stereo izlaz za spajanje subwoofera sa soundbarom, ako korisnik želi žičano spajanje sa soundbarom. Cijeli testirani komplet može se nadograditi i stražnjim bežičnim zvučnicima oznaka Virtually Invisible 300, koje ovom prigodom nismo imali na testu. SoundTouch 300 podržava bežično spajanje putem Wi-Fi, Bluetooth i NFC. Najvažnija značajka je SoundTouch, Boseov multiroom sustav. Povežite soundbar sa svojom mrežom, preuzmite aplikaciju SoundTouch na smartphone/tablet i možete slušati glazbu iz vlastitih mrežnih poslužitelja. Također možete prenijeti glazbu s Deezera ili internet radija i poslati ga na više zvučnika, ako ih imate u svome sustavu. Pravo je iznenađenje bio Bose

hifimedia #106

TEST SOUNDTOUCH 300 + ACOUSTIMASS 300

S univerzalnim daljinskim upravljačem može se kontrolirati Bose soundbar, ali i drugi uređaji u sustavu zahvaljujuči podrški od preko 1.800 različitih kodova drugih proizvođača AV uređaja (TVm DVD, Blu-ray,...)

kalibracijski sustav AdaptIQ. On na vrlo domišljati način koristi mikrofon za kalibraciju i pravo je čudo što niti jedan drugi proizvođač nije došao na ovakvu jednostavnu i učinkovitu ideju. U kompletu se dobiva "naglava" plastična traka koja se stavlja na glavu korisnika (kao da imate slušalice na glavi), a u kojoj je ugrađen mikrofon, te se spaja kabelom u stražnji dio soundbara. U postupku kalibracije, korisnik samo treba slušati upute koje dolaze iz soundbara noseći na glavi naglavi mikrofon, a kalibracija se mora napraviti na pet različitih mjesta u prostoru. Cijeli postupak traje nekoliko minuta. Moramo napomenuti jednu vrlo važnu stvar koju bi trebalo primijeniti ukoliko se želi postići maksimalno dobar zvuk iz Bose soundbara. Prije prve reprodukcije zvuka iz soundbara, treba se na internetu pronaći zadnja verzija firmwirea i nadograditi sustav. Nakon toga, obavezno bi tebalo "pročistiti" soundbar nekim Burn in CD-om (mi smo koristi-

hi-fimedia #106

li XLO Reference Recording "Test & Burn-in"), a tek onda napraviti kalibraciju sustava. Promjene na zvuku sa svakim gore navedenim postupkom su bile itekako čujne. Nakon prvog slušanja soundbara, izvađenog odmah iz kutije, zvuk je bio nezanimljiv i ništa poseban. Nakon gore objašnjenog i provedenog postupka, zvuk je dobio nevjerojatni pomak u ocrtavanju zvučnog prostora i na muzikalnosti. Naravno, sve svoje mogućnosti i kvalitetu zvučnici su pokazali nakon nekoliko dana sviranja. Bose SoundTouch 300 dolazi s prilično ugodnim univerzalnim daljinskim upravljačem kojim ne samo da se može kontrolirati Bose soundbar nego i druge uređaje u sustavu.

Daljinski upravljač ima podršku od imamo vrlo ozbiljan uređaj preko 1.800 različitih kodova drukoji oduševljava zvukom. Bose SoundTouch 300 soundbar bio je gih proizvođača svih AV uređaja smješten ispod TV-a, pomaknut (TV, DVD, Blu-ray, itd.). Raspored malo prema slušatelju. Bez obzifunkcijskih tipki je dobro raspoređen, a sama kvara na to, niti u jedliteta izrade je vrlo S Acoustimass nom trenutku nismo dobra. dobili dojam da zvuk 300 Bez obzira na dolazi iz soundbaodličan daljinski, subwooferom ra, nego je osjećaj preporučljivo je da bio kao da zvuk dolabas dopire i se preuzme aplizi iz samog TV-a. do najdubljih Širina zvučne pozorkacija SoundTouch za Android, nice bila je dimenzifrekvencija Windows ili iOS urejalno neobično veliđaj. Aplikacija nudi sveobuhvatka za jedan soundbar ne narunu funkcionalnost koja uključušavajući uobičajenu stereo sliku lijevo/desno. Dubinska perspekje kontrolu reprodukcije internetskih radijskih postaja, umrežetiva nije prevelika, ali za stannu glazbenu biblioteku, popis pjedard jednog soundbara je zaisama, itd.. Aplikacija omogućusta odlična. Visokotonsko podje i višestruku kontrolu za više ručje je dovoljno jasno i nenaSoundTouch sustava. Zapravo svi metljivo, dok je srednjotonski dio oni koje vole kontrolu AV uređazvuka vrlo razgovijetan i po nama najbolje reproduciran. U kombija putem mobitel/tableta biti će zadovoljni ovom aplikacijom. naciji s Acoustimass 300 subwooferom bas dopire i do najduZvuk bljih frekvencija bez nekog veliVeć od samog početka sluškog napora. Bas je uvijek bio odlično kontroliran, s nešto tvrnog teksta Boseovog kompleta bilo je jasno da pred sobom đim karakterom i odličnim auto-

Prikaz Bose SoundTouch aplikacije na zaslonu mobitela

ritetom, bez obzira o kojoj se vrsti zvučnog materijala radilo. Na većim izlaznim glasnoćama, gdje većina soundbara pokazuju svoje loše strane (visoki tonovi postaju napadni, a bas frekvencije mutne), Bose nije pokazivao nikakvih nedostataka. Obzirom da u kompletu nismo imali i zadnje surround zvučnika, Bose SoundTouch 300 soundbar je u nekim trenutcima ipak davao impresivnu surround scenu. Zvukovi su dolazili odostraga, kao da i tamo ima zvučnika. Naravno da ovaj efekt nije bio izražen kao i da su stvarno bili uključeni stražnji surround zvučnici ali smo ostali ugodno iznenađeni. Također, ono što trebamo dodatno pohvaliti, neovisno o kojem materijalu se radilo: stereo, surround, muzika, film, itd., da je zvuk s ovog kompleta uvijek bio isporučen s vrhunskom kvalitetnom izvedbom. Možemo bez suzdržavanja reći da je Bose SoundTouch 300 najbolji soundbar koji smo do sada imali na testu. Kad se njemu doda i impresivan Acoustimass 300

subwoofer korisnik treba samo sjesti i uživati u glazbeno/filmskoj reprodukciji. Jedino bi njegova malo veća cijena od ponude konkurentnih proizvođača mogla biti prepreka korisnicima koji bi ga željeli imati u svom AV sustavu. No, zna se da se odličan izgled i odličan zvuk ne mogu dobiti za malo novaca.

Zaključak

Bose komplet SoundTouch 300 soundbar i subwoofer Acoustimass 300 doista impresionira modernim dizajnom i odličnim stereo/surround zvukom. Reproduciranje glazbe putem Wi-Fi, Bluetootha i NFC će u potpunosti zadovoljiti sve moderne kriterije korisnika. Zapravo, malo toga se može prigovoriti ovom kompletu. Svi oni koji razmišljaju o kvalitetnom soundbaru sa subwooferom (te

Model

Bose SoundTouch 300

optički digitalni izlaz (TosLink) HDMI ulaz HDMI izlaz ACR Mrežni priključak ADAPTiQ 3,5 mm 3.5 mm izlaz za žičano spajanje s subwooferom Micro-USB

1 1 1 1 1 1 1

Ostalo

Dimenzije širina x visina x dubina Masa Info

977,9 x 57,15 x 107,95 mm 4.7 kg www.lorex.si

CIJENA

720 Eur

Model

Bose Acoustimass 300 subwoofer

Bluetooth Veličina ugrađenog bas zvučnika Dimenzije širina x visina x dubina Masa

• 25,4 cm 304.8 x 381 x 304.8 mm 13,6 kg

CIJENA

720 Eur

SoundTouch 300 + Acoustimass 300

eventualnoj nadogradnji stražnjim surround zvučnicina), ovaj Bose komplet bi trebali staviti na prvo mjesto na popisu.

Elegantan dizajn Fantastična audio izvedba u stereo i surround zvuku Odličan zvuk bas frekvencija AdaptIQ cijena

hifimedia

SoundTouch 300 + Acoustimass 300

SURROUND 0

ZVUK STEREO 0

37 40

OPREMLJENOST 9 10

304.8 x 381 x 304.8 mm 0

9 10

UKUPNO 0

hifimedia #106

100

TEST PRO-JECT PRE BOX S2 DIGITAL

Digitalni odabir piše: Jagor Čakmak

ro-Ject je kompanija s kojom smo vrlo dobro upoznati. Njihova ponuda dijeli se na dva glavna dijela: gramofoni i Box Design proizvodi. Gramofoni su gotovo uvijek best buy proizvodi u svojoj klasi, a i Box Design proizvodi često predstavljaju odličan omjer cijene i kvalitete. Minijaturne dimenzije su osnovna karakteristika svih Box Design proizvoda. U ponudi se mogu naći pojačala, pretpojačala za slušalice, digitalno analogni pretvarači, streameri, odnosno sve komponente jednog audio sustava, samo smanjene. Za ovaj broj smo imali priliku testirati Pre Box S2 Digital. Iza ovog podužeg naziva nalazimo maleno pretpojačalo, pretpojačalo za slušalice i digitalno analogni pretvarač u jednom. Kada kažemo maleno, to stvarno i mislimo. Dimenzije proizvoda su: 103 x 36 x 103 mm (švd). Kada se u obzir uzmu dimenzije, masa je solidnih 600g bez vanjskog napajanja. Ovo maleno kućište je nakrcano raznim tehnologijama i mogućnosti-

hi-fimedia #106

Ovo je prvi Pro-Ject uređaj koji u potpunosti podržava MQA format

ma spajanja pa tako sa stražnje strane nalazimo USB, koaksijalni i optički digitalni ulaz, konektore za linijski analogni izlaz, te mini USB konektor za napajanje. S prednje strane nalazi se potenciometar za kontroliranje glasnoće, konektor za slušalice, tipke za izbor ulaza, tipke za izbor filtera te jako maleni, ali vrlo svijetli i dobro čitljivi display. Prema riječima proizvođača, unutrašnjost ovog uređaje je dual mono ustroja i za to koristi dva ESS9038Q2M 32-bit PCM 768kHz / DSD512 digitalno analogna pretvarača. U kombinaciji sa njihovim vlastitim sustavom za davanje takta, rezultat bi trebao biti s minimalno smetnji u vremenskoj domeni (Jitter). Također, treba napomenuti kako je ovo prvi Pro-Ject uređaj koji u potpunosti podržava MQA format. Za kraj, tu je i podrška za DSD formate. Sve skupa zbrojeno, u ovom malom uređaju se nalazi sva potrebna tehnolo-

gija za ugodno slušanje glazbe, barem na papiru.

Zvuk

Zvuk ovog malenog uređaja je vrlo zanimljiv, a već pri prvim taktovima glazbe se pokazalo kako ima odmak od zvuka prosječnog konkurenta. Glas Melody Gardot je bio pomaknut prema slušaču i davao je dojam kako pozornica počinje daleko ispred zvučnika. U kombinaciji s dobrim timbrom i prirodnim volumenom, slušač ima dojam kao da se nalazi u prvom redu koncerta. Pozornica koju prikazuje Pre Box S2 Digital puno je manje širine nego što je, recimo, ima standardni Exposure 2010S2 DAC koji se inače nalazi u sustavu. Nakon slušanja nekoliko različitih jazz vokala postalo je jasno kako se za zvuk koji dolazi preko malog Pro-Ject može reći da je: vrlo detaljan, prirodne boje, malo pomaknute pozornice prema naprijed, što u konačnici daje dozu atraktivnosti i slušatelja tjera da samo reda albume i sluša glazbu. Albumi elektron-

ske i rock glazbe sa pojačanim bas područjem također su dobili na atraktivnosti. Bas područje je čvrsto, velikog volumena i iskorištava maksimum od zvučnika po pitanju dubine. Kraftwerk je zvučao fascinantno. Kompleksniji materijal ipak otkriva mane ovog uređaja. Simfonijskim orkestrima ipak nedostaje širine u pozornici kako bi se mogla prikazati puna raskoš zvuka koje pojedine skupine glazbenika stvaraju. Kao pretpojačalo za slušalice uređaj se ponaša karakterno vrlo slično. Bas područje je fascinantno, detalja ima dovoljno kroz cijeli spektar, visoki tonovi nikada ne postaju prenaporni, ali ponekad je malo nedostajalo prostora između izvođača.

Zaključak

Testiranje ovog malog uređaja je bilo vrlo zanimljivo, rijetko koji uređaj u ovoj cjenovnoj kategoriji zvuči posebno. U Pro-Jectu su si dali truda da poslože ovaj uređaj kako treba i da izvuku maksimum iz korištenih komponenti. Dio usviravanja i prvi dio slušnog testa odradili smo bez da smo znali koliko uređaj točno košta zapravo očekivali smo veću cijenu i za tu cijenu uređaj bi bio vrlo dobar. S obzirom na cijenu kod domaćeg distributera omjer dobivenog i uloženog je izvrstan. Ako se kupac odluči na ovoj uređaj, dobiti će uređaj s karakterom za male novce. PRO-JECT PRE BOX S2 DIGITAL Dimenzije: 103 x 103 x 36 mm Cijena: 2.740 kn INFO: Media audio, tel. 021 323 550, www.mediaaudio.hr

AUDIO SERUM WWW.AUDIO-SERUM.SI

P I E G A Atoll S ou l ut i on V IOLA DEVIALET

Boulder

GERMAN A V M RESTEK PHYSiKS t w- ac usti c T hale s Tonarm SYSTEMS AND MAGIC

WEISS

Pr imaL u na

TEST ASTELL & KERN XB10

GLAZBA U POKRETU piše: Jagor Čakmak

pametnog telefona, a kako bi to bilo moguće u ovaj mali uređaj ugrađen je digitalno analogni pretvarač koji podržava klasičnu 24bit/192kHz pretvorbu signala. Kada signal dolazi preko Bluetootha maksimalna iskoristivost je 24bit/48kHz, što je i dalje više nego što nam nude CD-i. Od ostalih dodatnih funkcionalnosti koje uređaj nudi tu je i ugrađeni mikrofon kako bi ga mogli koristiti kao handsfree sustav u autu ili na ulici. Astell & Kern tvrdi kako s ovim uređajem možete slušati otprilike pet sati glazbe bez punjenja, što je uglavnom dovoljno za odlazak na posao i nazad.

stell & Kern pozicionirao se kao jedna od vodećih tvrtki kad je riječ o kvalitetnoj reprodukciji glazbe u pokretu i za radnim stolom. Od uređaja koje smo do sada testirali svi se mogu pohvaliti jako promišljenim dizajnom i odličnom ergonomijom. Za ovaj broj testirali smo XB10. Iza ovog ne pretjerano pamtljivog imena krije se maleni plastični crni disk koji vam omogućuje da slušate glazbu u pokretu bez puno kompromisa u zvuku. Ovaj maleni uređaj, promjera svega 50 mm, je digitalno analogni pretvarač i pojačalo za slušalice na baterije. Zvuk Glazbu šaljete uređaju putem Prvi dio slušnog teksta odgoBluetooth aptX HD protokola, a vara na pitanje: koliko je bolji izlaz može biti na konektore od zvuk iz ovog uređaja u odnosu 2,5 mm ili 3,5 mm. Korištenje na pametni telefon? Usporedili uređaja je vrlo jednostavno, uz smo zvuk pametnih telefona par nekoliko klikova i glavnih proizvođača držanja tipki uređaj Glazbu šaljete na tržištu i malog se upari s pamet& Kern XB10 uređaju putem Astell nim telefonom i uređaja. Pri slušaBluetooth spreman je za korinju bilo kojeg glazštenje. Na uređabenog materijaaptX HD ju se nalaze samo la ocrtavanje pozorprotokola najjednostavnije nice je puno veća kontrole poput onih nego što je pružala za pokretanje i pauziranje glazreprodukcija s bilo kojeg pametbe, kontrole glasnoće i tipke nog telefona, što je bilo posebza sljedeću, odnosno prošlu no jasno pri slušanju nekoliko skladbu. Uređaj ima kopču tako skladbi Mélanie De Biasio. Rock se bez problema može staviskladbe skupine Savages imale ti na odjeću ili torbu. Pokazalo su zvuk su s dovoljno dinamise vrlo praktično za korištenje ke i kontrole, dok je glas pjevamultimedije u pokretu kada su čice zvučao prirodno i s dobrim slušalice spojene na njega, a volumenom. Također, isprobapametni telefon slobodan je od li smo nekoliko različitih slušalikabela. Cilj bilo kojeg ovakvog ca s ovim uređajem. Pokazalo se uređaja je da zvuči bolje od da bez problema može pogoniti

hi-fimedia #106

PREPORUKA

www.facebook.com/hifimedia

slušalice za smještaj u uho, onna korištenja je manjak indikaear modele poput AKG K450, a cije statusa baterije. Poželjno bi uređaj se vrlo dobro ponašao i bilo kada bi jednim klikom mogli s Grado SR60i koje su ponekad vidjeti koliko je baterija puna, a težak teret za ovako male ureosim toga stvarno nemamo priđaje. Najbolje rezultate postimjedbi pogotovo kada se uzme gli smo sa slušalicama manjeg u obzir cijena. otpora poput AKG K450. Bas području pri slušanju skladZaključak be Borders M.I.A je odrađeAstell & Kern XB10 je vrlo no odlično s puno volumena i zanimljiv i koristan dodatak za dobrom dubinom. U usporedbolje slušanje glazbe u pokrebi s kvalitetnim stolnim USB D/A tu. Uz to što daje bolji zvuk, u pretvaračima nedostaje ponenekim elementima poprilično što kontrole i brziolakšava i korištene. Drugu, vrlo nje pametnog teleVrlo praktičnu fona kao izvora praktičnu namjenu je XB10 pronaglazbe bilo u tramnamjenu je šao u automobilu. vaju ili automobiXB10 Pomoću njega vrlo lu. Dodatni aspekt pronašao u jednostavno možekorištenja kao hante slušati streadsfree sustava u automobilu ming servise bez automobilu je odlinepotrebnih kabela za spajačan. Uzevši u obzir ne prevelinje pametnog telefona i zvuk ku cijenu XB10 predstavlja vrlo koji on pruža je neusporedivo isplativu napravu koja rješava bolji nego što to nude ugrađeni više problema te zaslužuje našu standardni sustavi koji se danas preporuku. mogu naći u prosječnom autoCijena: 699 kn mobilu. Jedini nedostatak koji je INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, došao na vidjelo kroz par tjedawww.sonusart.hr

www.twitter.com/hifimedia1

www.issuu.com/hifi

www.hifimedia.hr

PRATITE NAS DIGITALNO

hifimedia #106

TEST MAGNAT QUANTUM MT 520

POTPUNO PRILAGOĐEN piše: Gordan Gaži

oš je davnih 80-tih godina Jura Stublić bacao radio kroz prozor. Bilo je to doba bunta u kojima se rijetko što i imalo poslušati na programu, a klasični analogni radio već je nebrojeno puta bio i tehnički otpisan. Pojavom glazbenih televizija i cijelom industrijom koja je glazbene video spotove pretpostavljala golom zvuku svjedočili smo krizi radio postaja, ali kako je radio medij koji se može konzumirati i bez gledanja u ekran televizora zadržao je popularnost koja ga je tada ostavila na životu. Slijedile su godine u kojima je njegova popularnost rasla i to nije prestala niti do današnjih dana. Dovoljno je pokrenuti pretraživanje programa i pobrojiti samo broj radijskih postaja da bi postalo jasno koliko je analogni (FM) radio još živ i zdrav. Nije mu naškodila niti internetska radio scena, svi programi za streaming i sve tvrdnje da je taj način distribucije signala zaostao i pomalo izvan današnjih modernih tehničkih normi. Prije desetak godina na području Zagreba

hi-fimedia #106

je situaciju sa kojom se susrećezapočelo je probno testiranje digitalne distribucije signala i tada mo. U najkraćem, tajnica je vozeći se kao po obrascu počelo govose na posao u udarnom jutarnjem terminu državnog radia poslušala riti o ubrzanom prelasku na novi emisiju o novoj tehnologiji i ostala standard. Dapače inženjeri državkonsternirana. Njezin direktor se nog radia su čak najavljivali prenaravno informira iz tiskanih medistanak ozbiljnijeg ulaganja u analogni sustav radiodifuzije i radija, ali i sa jednog od popularnijih zagrebačkih programa. Furiozno kalno okretanje digitalnom signalu. No, broj prijemnika koji su kori- je objasnila pretpostavljenom da to više neće biti moguće i naravsnici tada posjedovali, a koji su bili u stanju primati takav signal bio je no za nekoliko sati dostavljač je mizeran. FM radio već bio parkiran i ispoje tako još za jedno Treba pohvaliti ručio novi prijemnik. vrijeme bio spašen, Olakšanje u tvrtki bilo odličnu a gledajući situacije ogromno, a upraviju na tržištu danas telj se odmah i pohvaselektivnost čini se da ćemo se lio novom svemoćnom koja je družiti i dalje. Tu spravom. Nisam imao odabranu tvrdnju temeljim srca kvariti taj nesvana barem tri argupostaju držala kidašnji potez koji je razveselio sve prisutmenta. Da bi se čvrsto bez uspješno i potpune, no imao sam osjeno bezbolno prešćaj da nova spraobzira na lo na novi standard va doista svira odličmore obližnjih potrebno je prino. Iskoristio sam trefrekvencija marno pokriti cijelu nutak i zamolio tuner državu sa signalom na posudbu. Vozeći se i imati dovoljan broj prijemnika po kući palo mi je na pamet kako će domaćinstvima koji signal mogu i ovoga puta automobilska induprimiti. Tu je i veliko nerazumijevastrija koja žestoko gura stannje tehnologije iz koje je i nastao dard preko novih modela voziovaj test, a koji i jasno opisula koji gotovo listom podržava-

ju DAB možda i nakraju odlučiti o njegovoj sudbini. Recimo da je potpuni prelazak na digitalno emitiranje ostvarila jedino Norveška. Sve druge zemlje još su u tranziciji i pitanje je koliko će ona drugo trajati. Većina zemalja u kojima se koristi DAB odlučila se za njegovu podvarijantu DAB+ koja je predstavljena već daleke 2007 godine i koja uz efikasniji sustav zaštite od pogrešaka koristi i napredniji sustav kodiranja audio segmenta koji poznajemo pod nazivom HE-AAC v2. Digitalni sustav omogućava i prijem tekstualnih, grafičkih, slikovnih i video sadržaja. Kvaliteta reprodukcije varira u odnosu na dostupan bandwidth i brzinu kodiranja. Na ovom mjestu nećemo ulaziti u detaljnije problematike DAB tehnologije, pa oni koji eventualno žele melo više znanja i informacija mogu skoknuti do stranice https://support.oiv. hr/reception/faq.aspx na kojoj se nalaze iscrpnija objašnjenja pojmova i prednosti digitalnog odašiljanja radio signala. Magnat Quantum MT 520 je prije svega lijep i elegantan uređaj koji svojom visinom od 6 cm, predočnikom (zaslonom) i svega

nekoliko osnovnih kontrola na prednjoj strani ostavlja stvarno decentan dojam. Prednja ploča je izrađena 5 mm debelog aluminija, a cijelo kućište je čvrsto i sa svojih nešto više od 3kg mase daje onaj primarni osjećaj kvalitete i solidne izrade. U unutrašnjosti osim samih prijemnika nalazimo i napajanje sa zasebnom regulacijom i filtriranjem za bitnije segmente sklopa. Na izlazu se nalaze niskošumna operaciona pojačala, a posebno treba pozdraviti sjajno čitljiv alfanumerički displej. Uz uređaj dolazi i daljinski upravljač, a mogućnost memoriranja velikog broja stanica podvlači crtu ispod bitnijih tehničkih osobitosti tunera. Stražnja strana nudi pozlaćene izlazne konektore, ulaz za antenu, te prekidač i konektor za struju sa ugrađenim osiguračem. Sasvim dovoljno. Prave stvari su naravno počele događati tek nakon spajanja prijemnika u sustav. Napomenimo da sam u žurbi zaboravio uključiti kabel od antene. Testiranje se odvijalo u centru Zagreba i dosad bez krovne antene nisam mogao zamisliti ozbiljniji prijem programa, no u ovom slučaju svoj nedostatak nisam primijetio nekoliko sati. Kao usporedbu koristio sam već vremešan, ali izuzetno kvalitetan Onkyo T-9 koji me svojim zvukom nekoliko puta „spasio“ od kupovine doista skupih modela. Uz poneki tweak u unutrašnjosti svojim zvukom nije sve ove godine bio inferioran vrlo prominentnim modelima. Bez antene Magnat je uspio uhvatiti skoro sve stanice koje Onkyo hvata sa uključenim kabelom. Poneki nalet šuma, ipak me je podsjetio da malo pogledam priključak za antenu. Da, godine prolaze i koncentracija ponekad popusti. Sa uključenom antenom uređaj se probudio do kraja i ne samo da je pohvatao neke stanice koje nisam imao prigodu čuti, već je promijenio zvuk i postao definiran, čist i za uređaj ovakvog tipa neobično energičan uz finu

bas ekstenziju. Treba pohvaliti i odličnu selektivnost koja je odabranu postaju držala čvrsto bez obzira na more obližnjih frekvencija. Zvuk koji sam navikao slušati koristeći Onkyo imao je nešto više prostornosti i zraka, no Magnat je bio izdašniji u reprodukciji mikrodinamike, izravniji i čvršći. Dojmovi se odnose na FM prijem. Sa DAB signalom stvar se nije osobito mijenjala, međutim izgubilo se ponešto detalja, a prostor je bio malo plići. Cijela slika je globalno bila manje zasićena i mrvicu bljeđa, no još uvijek kvalitetna u najvažnijim parametrima i stabilna.

Zaključak

Magnat Quantum MT 520 je odlično opremljen i sonično kvalitetan proizvod. Potreba za DAB uređajima će svakako rasti, no i sama potreba za odličnim i pristupačnim FM prijemnikom može biti zaključena sa testiranim modelom. Onaj naš direktor iz uvoda riješio je pitanje radijskog prijema za duže vrijeme. Pitanje je samo koliko često slušate radio preko audio sustava. No, to pitanje ostavljam svakom potencijalnom korisniku. MAGNAT QUANTUM MT 520 FM prijem Frekvencijski raspon 20Hz-15kHz Signal/Šum mono 74dB Stereo 68dB Harminička izobličenja Mono (stavi znak za manje od) 0,30% Stereo (stavi znak za manje od) 0,45% DAB prijem Frekvencijski raspon 20Hz-20kHz Signal/Šum 92dB Izlazni napon 1,8V Dimenzije (ŠxVxD) 430 x 62 x 287 mm Masa 3,1 kg Cijena: 1.990 kuna INFO: Chipoteka, Tel: 01 233 88 44, www.chipoteka.hr

Distributer za Hrvatsku i Sloveniju:

tel. +385 91 500 2535, www.audiocentar.hr

hifimedia #106

TEST PIONEER XDP-02U DMP

Prava mjera

Pioneer XDP-02U-L podržava sve važnije formate datoteka uključujući i visokorezolucijske MQA kao i DSD (5.6 MHz), te FLAC/WAV do 192kHz/32 bit 38

hi-fimedia #106

piše: Gordan Gaži

rijenosni glazbeni reproduktori su polako evoluirali u standardnu opremu korisnika koji od svoje glazbene kolekcije žele iskoristiti maksimum kvalitete koje reprodukcija i preko najboljih mobitela teško može pružiti. Među takvom populacijom svejedno postoje razlike. Neki žele uređaj koji naprosto dobro svira dok druga grupa uz napredne sonične sposobnosti želi i dizajn i vrhunske materijale od kojih je player proizveden. Osobno sam negdje u sredini takvih razmišljanja, ali kako sa takvom vrstom uređaja upravljam uglavnom taktilno na prvo mjesto stavljam zvuk i dimenzije ure-

đaja koje odgovaraju nošenju u džepu košulje ili sakoa. S modelom XDP-02U-L Pioneer se polako okrenuo sličnom načinu razmišljanja. Vađenje iz kutije otkriva nam fino izrađen plastični uređaj malih dimenzija koji odlično leži u ruci, a zahvaljujući zaobljenim rubovima ostavlja i dojam kompaktnosti i sigurnosti prilikom upravljanja. Recimo odmah i da je opremljen sa dodirnim predočnikom u boji koji sa dijagonalom od 2,4 inča i 320x240 piksela razlučivosti radi odličan posao u prikazu slova, ali i slika. Nije osobito osjetljiv na sunce, a software je dodatno unaprijeđen od prošlih verzija i pruža vrlo dobru informativnost i smještaj objekata. Jednostavnosti upravljanja dodatno pomažu i gumbi sa bočne strane sa kojima

je moguće bez gledanja u reproduktor podešavati glasnoću, birati glazbu ili koristiti Scan ili Pause funkciju. Uređaj je opremljen sa 16 GB interne memorije i dva microSD utora koji su u mogućnosti prihvatiti kartice do 256 GB. Cijeli uređaj i sa kompletno popunjenom memorijom radio je brzo i živahno zahvaljujući snažnom procesoru, a vrijeme trajanja baterije je iznosilo između 11 i 13 sati ovisno o volumenu i tipu reproduciranih datoteka. Na manjoj glasnoći s datotekama standardne rezolucije i jednom memorijskom karticom uspio sam iz baterije izvući i više od 16 sati slušanja. Sjajan rezultat. Pioneer XDP-02U-L podržava sve važnije formate datoteka uključujući i visokorezolucijske MQA kao i DSD (5.6 MHz),

te FLAC/WAV do 192kHz/32 bit. Zvuk je moguće podešavati ugrađenim deseterostaznom EQ funkcijom koja uz 3 digitalna filtera i upsampling daje ogromne mogućnosti za fino podešavanje zvuka korisnicima koji imaju potrebu ili naviku za takvim zahvatima. Tu je i DSP funkcija i opcija podešavanja izlaza za slušalice (gain) u 3 stupnja ovisno o njihovim tehničkim karakteristikama. Izlazi za slušalice su balansiranog i nebalansiranog tipa s napomenom da je za sklopove uređaja opasno koristi oba istovremeno, za što i nema potrebe. Preporuka su svakako balansirane slušalice kod kojih se signali za svaki kanal pojačavaju zasebno. Mrežne mogućnosti svirača uključuju WiFi s kojim je omogućen dohvat ogromne količine glazbe s glazbenih servisa koji u posljednje vrijeme rapidno poboljšavaju kvalitetu zvuka i umnogostručuju broj naslova. Spomenimo samo Deezer, Tunein, Tidal ili Onkyo Music. Za bežično spajanje na druge uređaje tu je Bluetooth. Svirač posjeduje i 3,5 mm izlaz za spajanje na druge uređaje, a podržana je i USB/OTG konekcija. U unutrašnjost također nije dosadno. Kao srce uređaja Pioneer je iskoristio dva ESS SABRE ES9018C2M pretvaračka čipa dok su na izlazu 2 operaciona pojačala SABRE ESS9601K uz napomenu da svaki simetrični kanal posjeduje svoje kondenzatore, a pločice sklopa su razdvojene na dio koji se brine za procesiranje signala i amplifikaciju. Kako bi preciznost reproduk-

cije bila na što većoj razini i kako bi se notorni jitter smanjio na najmanju razinu koriste se 2 clocka od kojih prvi ima zadaću detektirati signale 44,1 kHz do 176,4 kHz, a drugom je zadatak upsampling 48kHz signala do maksimalnih 192kHz. Za kraj malog tehničkog opisa napomena da uređaj dolazi u paketu bez slušalica i da se XDP-02U DMP može upravljati i preko mobilne aplikacije DuoRemote koja je standardno dostupna za iOS i Android.

Slušni test

Nakon punjenja baterije i umetanja memorijskih kartica odlučio sam se započeti test sa Soundmagic E10 slušalicama na koje sam navikao toliko da sam pomalo opsesivno kupio nekoliko pari. Dodatni razlog je što i vlastiti reproduktor uglavnom slušam

rubovima bio i više od atraktivnog, preciznog i upečatljivog, te pomalo nadilazio klasu uređaja. Zbog toga sam promijenio slušalice i pokušao otkriti kako se svirač nosi s Grado SR80modelom i njihovim zahtjevima. Ponovio sam kompletnu listu glazbe i ponovno završio taj dio testiranja zadovoljan. Reproduktoru niti na ovom mjestu nije nedostajalo snage i odlučnosti, a u zvuku se konstantno nalazilo dovoljno zraka i mikrodinamike, te je reprodukcija bila zanimljiva i dinamična. Za kraj odlučio sam spojiti XDP02U DMP kao izvor zvuka u svoj primarni audio sustav. I tu ulogu odigrao je pristojno i bez eksces istim slušalicama, a mali etalon je uvijek dobro došao. Naravno sa. Naravno da bi se u takvoj da svaki uređaj ima potrebu za high- end konfiguraciji moglo malim usviravanjem, no kod testinaći nešto kritika, ali samo sparanog uređaja prvih par sati učijanje u sustav je na neki način kompliment uređaju koji se je i na nilo mi se da neka ruka u mom tom mjestu pokazao ravnopravan džepu neprestano dira po EQ pristupačnijim hi-fi funkciji. Nakon CD reproduktorima otprilike 12 sati taj Stabilna (3.000 – 4.000 kn) uz efekt je nestao i pozornica, značajno napredniXDP-02U DMP je počeo svirati, i to ji komfor korištenja i odlična vrlo dobro svirarukovanja. dinamika i ti. Moje iznenađenje konstantna prilikom reprodukciZaključak energija je orkestralne klasiPrvi pogled na malu plastičnu kutike bilo je poprilično. potpuno je Stabilna pozornica, jicu nije obećavao dominirala odlična dinamika i mnogo. No, Pioneer konstantna energija zvučnom slikom je sve adute bacio potpuno je dominina tehničku strarala zvučnom slikom i to na neko- nu uređaja i isplatilo se. Pioneer XDP-02U DMP ima dovoljliko snimaka standardne rezolucije. Prije nekoliko godina na slino snage za pokretanje različičan način me je sličnim kvalitetato ustrojenih slušalica, dovoljma oduševio Fiio X5koji koristim i no soničnih kvaliteta za zahtjevdanas. Još samo nekoliko grama ne korisnike i dovoljno komfoautoritarnosti i krajnje definicira i lakoće upravljanja i za potje natjeralo bi me na ozbiljno razpune početnike. Uzevši u obzir i cijenu uređaja bilo bi nekorekmišljanje o promjeni reproduktora. Na starijim snimkama rock i tno ovom malom i hrabrom kanprogresivne glazbe imao sam prididatu ne podariti zaslužene komgodu isprobati i efikasnost EQ plimente i darovati ga s Best Buy funkcije kao i ugrađene filtere i titulom. Potpuno zasluženo i bez također moram iskreno pohvaliimalo naklonosti. Prava mjera za korisnika. ti čujne pomake u zvuku, ali i vrlo finu gradaciju koja je dozvoljaPIONEER XDP-02U DMP vala da se zvuk namjesti preciDimenzije (ŠxVxD): zno i po željama slušača. Precizno 64,5 x 98,2 x 16 mm, i s mnogo finih detalja reproduMasa: 125 g, ciran je vokal (Lucio Dalla/Anna Cijena: e Marco), kao i genijalan glas 2.250 Kn Alison Krauss (Whiskey Lullaby) INFO: koji je svojom finoćom i glatkim Helikop, tel. 01 23 14 555, www.helikop.hr

hifimedia #106

TEST ONKYO TX-8250

Jedan da vlada Onkyo predlaže kako je dovoljno za audio sustav imati par zvučnika i jedan TX-8250 stereo receiver piše: Jagor Čakmak

akon godina slabe prisutnosti na domaćem tržištu, Onkyo polako uzima sve veći dio tržišnog kolača s pristupačnim uređajima dobrog omjera cijene i kvalitete. Dok su se druge tvrtke odmaknule od najnižeg segmenta tržišta, Onkyo je iskoristio priliku i napravio veliki broj uređaja u nižem cjenovnom rangu, a neki od njih rade izvrsno za svoju cijenu. Za ovaj broj testirali smo stereo receiver oznake TX-8250, kategoriju uređaja koja se na današnjem, modernom tržištu skoro pa izgubila. Onkyo je odlučio kako je dovoljno za audio sustav imati par zvučnika i TX-8250 pa je tako u kućište standardne veličine ugradio fascinantnu količinu različitih tehnologija. Krenimo redom. Osnova svega je pojačivački sklop koji može isporučiti do 135 W po kanalu. Kako bi glazba iz modernih izvora došla do ovog analognog sklopa za to je zadu-

hi-fimedia #106

žen digitalno analogni pretvarač (AKM AK4452VN) koji pretvara signal maksimalne frekvencije od 192 kHz i 24 bita po uzorku. Do tog digitalno analogno pretvarača glazba može se doći jednim od sljedećih digitalnih ulaza: dva optička, dva koaksijalna, USB, mrežni konektor, Wi-Fi ili Bluetooth. Analognih ulaza ima šest, a tu je još i dodatni ulaz za gramofon. Uređaj ima ugrađen i radio prijemnik (DAB/ FM). Glazba koja dolazi digitalnim putem može se nalaziti na raznim streaming servisima poput Tidala, Deezera, Spoftifya i još mnogih drugih. Za ukupni popis podržanih tehnologija treba pogledati specifikacije proizvođača. Prvo spajanje uređaja je vrlo jednostavno, kao i korištenje općenito. S prednje strane nalazi se veliki informativni display kakve smo prije

vrlo često viđali na uređajima svih kategorija.

Zvuk

S obzirom na iznimno veliki izbor različitih tehnologija koje podržava ovaj uređaj, odabrali smo za test onu za koju smatramo da je najjednostavnija i da na nju može utjecati najmanje vanjskih faktora. Najjednostavnija je: digitalni koaksijalni kabl iz streamera u TX-8250. Zvuk podsjeća na manje uređaje koje smo do sada testirali, vrlo neutralna prezentacija, s puno detalja kroz cijeli spektar. Vokalni jazz je zvučao vrlo dobro, pozornica je velika, a glazbenici su raspoređeni po njoj dovoljno precizno. Glas je reproduciran onako kako je snimljen, bez ikakvih dodataka. Zanimljivo je kako ovaj uređaj drastično drugačije zvuči nego Pro-Ject, testiran u ovom broju, pri slušanju istog materijala. Onkyo drži pozornicu u liniji sa zvučnicima, dok ju Pro-Ject gura naprijed. Onkyo ima vrlo široku pozornicu, s puno detalja, dok kod ProJecta većina informacija dolazi iz sredine zvučne slike. Ugrađenih 135 W je dovoljno za kontrolu većine današnjih zvučnika i u skladu s očekivanjima Onkyo niti tu nema problema. Bas područje ide dovoljno duboko i dovolj-

no čvrsto. U kombinaciji s velikom pozornicom koju stvara ovaj uređaj udari simfonijskog orkestra zvuče impresivno. Pri slušanju glazbe sporijeg tempa ipak treba reći da ponekad ponestaje onih finijih detalja.

Zaključak

Onkyo TX-8250 bez problema može biti centralni uređaj u bilo kojem jednostavnom i cijenom pristupačnom audio sustavu. Mogućnosti spajanja i korištenja modernih servisa za reprodukciju glazbe su izvrsne. Zbog svoje velike snage na TX-8250 možete spojiti bilo koje zvučnike u sličnoj cjenovnoj kategoriji, a zbog jednostavnosti korištenja je odlično rješenje za one koje samo žele ugodno slušati glazbu i gledati filmove, bez da se puno bave sa samim audio sustavom. ONKYO TX-8250 Snaga: 135 W / 6 Ohm Digitalni ulazi: 2x optička, 2x koaksijalna, USB, mrežni konektor, Wi-Fi i Bluetooth Analogni ulazi: 6x linijskih i 1x gramofonski (MM) Podržava: Bluetooth, AirPlay, Chromecast, Spotify, Tidal, Deezer, Fire Connect... Dimenzije (ŠxVxD): 435 x 149 x 329 mm Masa: 8,5 kg Cijena: 4.299 Kn INFO: Chipoteka, Tel: 01 233 88 44, www.chipoteka.hr

Prikaz:

ALEX TURNER i njegovi arktički majmuni Razgovor:

LINDA MAY HAN OH Vrhunska glazbenica i neustrašiva aktivistica

Portret:

PARQUET COURTS Valovi života u moru dosade

Recenzije: Glenn Frey, Frank Turner, Bert Jansch, Jeff Rosenstock, Ry Cooder, Jonathan Bree, Stephen Malkmus and the Jicks, James Bay, Rolo Tomassi, Ryley Walker, Kandžija, Iceage, Courtney Barnett, B.B. Leon & Triple Treat, Thelonious Monk, Charles Mingus

PRIKAZ / VAN MORRISON, ASTRAL WEEKS

PEDESET GODINA

jednog od ključnih ostvarenja u povijesti rocka piše: Denis Leskovar

rideset godina prošlo je od objave albuma Green grupe R.E.M. Četrdeset je proteklo od Springsteenovog Darkness On The Edge of Town, a isto toliko od ploče The Man Machine Kraftwerka. Prije točno pola stoljeća Creedence Clearwater Revival objavili su istoimeni debi, a The Velvet Underground radikalno eksperimentalni LP White Light/White Heat. The Band su te, 1968. snimili epohalni prvijenac Music From Big Pink, Beatlesi dvostruki "Bijeli album", a Stonesi albumom Beggar’s Banquet iste godine počinju niz od pet besprijekornih studijskih ostvarenja. No, to su samo neki primjeri. U nizu obljetnica kojima se slave klasični albumi, ove godine posebno se izdvaja Astral Weeks, remek-djelo Vana Morrisona koje 2018. također obilježava pedeseti rođendan. Obljetnica je nadahnula i novu knjigu, Astral Weeks: A Secret History of 1968,

u kojoj njezin autor Ryan H. Walsh, secira vremenski i prostorni kontekst nastanka albuma, portretirajući ne samo turbulentan socio-kulturni pejzaž nego i – specifično – bostonsku glazbenu scenu na kojoj je Morrison proveo neko vrijeme i koja je radikalnom otvorenošću, uz ostalo, otvorila vrata i drugačijim postupcima u kantautorskom leksiku. Povijest popularne glazbe popločena je manje ili više zanimljivim karijerama, apsurdnim žanrovskim obratima, superzvijezdama kratkoga daha, trajnim veličinama, kultnim autorima, čudima jednoga hita, mnoštvom trendovskih potresa i mitovima različitog stupnja uvjerljivosti. No, podvučemo li crtu pod više od šest desetljeća razvoja popularne glazbe, njezina će se vrijednost uvijek – ili većinom – mjeriti kvalitetom ključnih singlova ili albuma. Morrison nesumnjivo pripada najužem krugu osobito utjecajnih albumskih izvođača. Njegova popularnost tijekom vremena narasla je do razine koja ga (barem donekle) svrstava među zvijezde suvremene

Njegova popularnost tijekom vremena narasla je do razine koja ga svrstava među zvijezde suvremene pop culture

hi-fimedia #106

Van Morrison, Astral Weeks – album s drugoga svijeta

pop kulture, no nije uvijek bilo tako. Njegov pravi debi, Astral Weeks u doba izlaska nije ostavio gotovo nikakvog komercijalnog traga; upravo suprotno, Morrison će kasnije tvrditi da je u to vrijeme "doslovno gladovao". Međutim, kritika i dio posvećene publike nikada nisu sumnjali u njegovu trajnu vrijednost. Opčinjavajući ugođaj, inovativna autorska rješenja i iznimno snažna emotivna crta utisnuta u osam skladbi osnovni su elementi koji Astral Weeks čine djelom trajne vrijednosti. Odnosno, jednim od ključnih radova na polju kantautorske glazbe druge polovine prošlog stoljeća, pri čemu je žanrovska oznaka potpuno irelevantna. Uostalom, jedna od primarnih značajki Morrisonova rada iz toga doba upravo je otklon od jednog, dominantnog žanra. Mnogo važnija je kombinacija žanrova, ili pojedinih žanrovskih aspekata, bez obzira na to je li riječ o skladateljskom postupku ili načinu na koji je ideja provedena u život. Morrison je iz pojedinog područja preuzimao samo ono što mu je nedostajalo da upotpuni sliku vlastite vizije. Pišući o vokalnom i autorskom aspektu Morrisone pojave, glazbeni kritičar Paul

hifimedia #106

PRIKAZ / VAN MORRISON, ASTRAL WEEKS osvaja širu publiku singlom "Brown Eyed Evans ističe sljedeće: ‘Bez obzira na to Girl", s neautoriziranog albuma Blowin’ Your pjeva li rhythm and blues, keltske pjesme Mind. No, od organizacijskih i poslovnih ili gospel, Van Morrison istovremeno definidetalja mnogo je važnija činjenica da je u ra ali i nadilazi žanr koji istražuje. Riječ je o tom kratkom vremenu autorski dramatično rijetkoj vještini, onoj koju dijeli sa Sinatrom, sazrio. Novonapisane pjesme, od kojih će Arethom Franklin, Georgeom Jonesom i tek se neke u zaokruženijoj formi naći na albunekolicinom drugih. Kao skladatelj, on je mu Astral Weeks, otkrivaju dubinsko razutakođer jedinstveno nadaren, a njegov utjemijevanje jazza, folka, soula, te keltske (i caj mnogo je veći no što sugeriraju relativbeat) poezije. Ustvari, materijal za taj neono skromne naklade, podvlači Evans. Ranim bičan projekt konačan je oblik dobivao tijesolo radovima – Astral Weeks, Moondance, kom nekoliko godina, a kontekst u kojeTupelo Honey, St. Dominic’s Preview, mu je on napokon artikuliran u homogeVeedon Fleece – uistinu je redefinirao kannu albumsku cjelinu stvoren je tijekom tautorske parametre rock glazbe, a rezul1968. u razdoblju autorova angažmana na tati njegovih međužanrovskih istraživanja klupskoj sceni u Cambridgeu/Bostonu, u ostali su jednako vitalni kao i u vrijeme kad Massachusetsu. Ondje je u formi tročlanog su nastajali. Punim imenom George Ivan Morrison, rođen je 1945. u Belfastu, u Sjevernoj Irskoj. Njegov otac, George, posjedovao je najveću kolekciju ploča u Ulsteru, a iz tog obilja dostupne glazbe crpio je prva glazbena iskustva: u očevoj zbirci pronašao je sve uzore: Hank Williams, Muddy Waters, Charlie Parker, Ray Charles, Mahalia Jackson, Leadbelly i Solomon Burke... Na njihovu važnost Morrison će mnogo puta ukazati u intervjuima, ističući kako većina njegovih utjecaja nema mnogo spona s modernim rock strujanjima. Eklekticizam koji će obilježiti njegov razvojni put može se naslutiti već i iz raznolikosti spomenutih imena – od gospela i soula, do country & westerna, od keltskog folka do bluesa i jazza, Morrisonovi afiniteti uvijek su odlazili u širinu. Kao petnaestogodišnjak ovladao je gitarom, saksofonom i usnom harmonikom, a njegove su vokalne sposobnosti do izražaja došle u prvom značajnom sastavu, The Monarchs. Sredinom 1960-ih osnovao je Them, grupu koja je zvučala poput garaž- sastava počeo izvoditi akustičnu glazbu u nih rhythm and blues delinkvenata. Albumi naglašeno improvizacijskom ključu. The Angry Young Them i Them Again iznje- Astral Weeks snimljen je u tri sessiodrili su standarde "Mystic Eyes", "Gloria" na u njujorškim Century Sound studijima: 25. rujna, te 1., i 15. listopada 1968 i "Here Comes The Night", ali za takve, agresivne i naglašeno električne gitaristič- (pri čemu se gotovo svi izvori slažu da je ke stilizacije Morrison je već tada počeo drugi bio i najmanje plodonosan). U progubiti interes. Zametak njegovih budućih motivnom smislu, Them su figurirali kao solo projekata, uključujući Astral Weeks, "irski odgovor na Rolling Stonese", no za valja tražiti u baladama Thema kao što je potrebe snimanja Astral Weeksa autor flautom oplemenjena "Hey Girl"; ona kao je angažirao ekipu rafiniranijih i drugačijih glazbenika s iskustvom stečenim u da izravno nagovještava ugođaj albuma jazzu. Bitnu ulogu odigrao je kontrabasist Astral Weeks. Nakon raspada grupe Them, Morrison Richard Davis, suradnik imena kao što su

hi-fimedia #106

Eric Dolphy, Miles Davis i Dexter Gordon. "Poslušate li album, u svakoj od pjesama dominira Richard ostali svirači slijede njegov bas i Vanov vokal", pojašnjava Lewis Merenstein, producent zaslužan za selekciju session glazbenika. Druga polovica ritam sekcije, bubnjar Connie Kay, u to je vrijeme bio član Modern Jazz Quarteta. Postavu su nadopunili njujorški gitarist i multiinstrumentalist Jay Berliner, flautist i saksofonist John Payne, te čikaški perkusionist Warren Smith Jr. čiji popis suradnika uključuje imena u rasponu od Milesa Davisa do Janis Joplin. Astral Weeks valja slušati kao cjelinu od osam pjesama; originalne A i B strane izvornog LP-a nosile su podnaslove "In The Beginning" i "Afterwards", čime se istaknula tematska razlomljenost cjeline. Fotografija Joela Brodskog na prednjoj strani ovitka prikazivala je Morrisonovo zamišljeno lice transponirano u drugi, paralelni, romantičniji svijet. Sve to odgovaralo je karakteru sadržaja. Nadahnuće za naslovnu temu, "Astral Weeks" Morrison je pronašao u slikarstvu irskog umjetnika i prijatelja Cezila McCartneya, čiji su radovi (prema Vanovim tumačenjima) progovarali

o ‘astralnim projekcijama’. Pjesmu definira tema ponovnog rođenja i općeniti osjećaj naglašene spiritualnosti, uz često citirani stih koji reflektira Morrisonovu otuđenost i nepripadanje "ovome svijetu": I’m nothing but a stranger in this world. Pjesme su (samo donekle) tematski povezane, improvizacijski strukturirane i stilski prožete elementima naoko disparatnih žanrovskih izvora: iz folk glazbe Morrison preuzima akustične aranžmanske finese i razmjerno jednostavnu izmjenu akorda; iz bluesa i soula izvire njegov vokalni stil, dok jazzu najviše duguje improvizacijski karakter na obje ključne razine: vokalnoj i instrumentalističkoj. Stoga se mnogi njegovi ključni albumi, a Astral Weeks više od svih, opiru striktnim kategorizacijama. Ono što zapanjuje nisu samo stalne stilske diverzije nego i postojana kreativna ambicija i autorski rizik. To je očigledno, a može se prepoznati od naslovne sedmominutne teme, do završne skladbe "Slim Slow Slider," nadahnute (prema autorovim riječima) spiritualnim aspektom ljubavi prema djetetu, ili naprosto prema osobi u općenitom značenju. Premda je Astral Weeks album postojane kvalitete, tema "Madame George" u najvećoj mjeri zaokupila je pažnju recenzenata. Razlog valja tražiti i u činjenici da ona najtemeljitije definira čitav koncept. Njome se ujedno provlači i najizra-

zitija impresionistička crta koja se uočava od početka do kraja. Tražimo li savršen primjer Morrisonova nastojanja da kreira ugođaj svojevrsnog transa, snažnog snolikog zanosa, to je nesumnjivo "Madam George." Ako se portret zagonetne osobe iz naslova čini nejasan, ili nedovršen, tome je razlog namjerna nepovezanost motiva u stihovima. Madam George svoj je život počela kao ‘Madame Joy’, a analize o izravnom nadahnuću slikom stvarne osobe iz Morrisonova života ostale su u sferi nagađanja. Međutim, pjesmu valja slušati u širem kontekstu, u kojem je iznikla i tema "Cyprus Avenue." Ako u slučaju "Madame George" nismo sigurni, ovdje je izvjesno kako je spomenuta avenija ‘stvarna’ lokacija. Riječ je o mirnoj ulici u Morrisonovu rodnom Belfastu, o mjestu koje u stihovima njegovih skladbi nadrasta svoju doslovnu dimenziju: Cyprus Avenue tako postaje simbol djetinjstva i odrastanja, metafora drugog vremena i drugog, ‘čišćeg’ i nevinijeg mjesta. Astral Weeks izmijenio je poredak stvari ne samo na površini nego i u dubinskim slojevima popularne kulture. On je otvorio vrata ostalima (kao što su Nick Drake i John Martyn) i nije čudno da se, unatoč slabom početnom odjeku na tržištu, desetljećima nalazi pri vrhu popisa najcjenjenijih i najutjecajnijih albuma u povijesti popularne glazbe. Morrison je temeljito kročio na sklizak teren akustičarske introspekcije pjesmama koje su odstupale od konvencionalnih obrazaca zasnovanih na provjerenoj formuli uvod-strofa-refren. Donekle izuzevši temu "Cyprus Avenue" (otprilike: priča o emotivno rastrganom mladom muškarcu zaljubljenom u četrnaestogodišnjakinju), slobodnu formu same glazbe pratili su odgovarajući stihovi, također lišeni čvrste narativne strukture. Oni funkcioniraju poput zagonetnih slika izvučenih iz autorove podsvijesti, gradeći donekle kaotičan i emotivno uznemirujući kolaž gdje se aluzije na rođenje, djetinjstvo, žudnju i smrt prepliću sa stvarnim i imaginarnim osobama. Album je vremenom postao stup njegova opusa, ishodišna točka iz koje su idućih godina nastajali albumi Veedon Fleece ili, još kasnije, No Guru, No Method, No Teacher. Duge meditacije kao što su "Listen To The Lion" i "Almost Independence Day" (s ploče St. Dominic’s Preview) također izravno duguju fluidnom pristupu predstavljenom na Astral Weeksu. Uzme li se u obzir utjecaj koji je taj album izvršio na mnoge dolazeće glazbenike različitih profila, usmjerenja i naraštaja (od Elvisa Costella do Brucea Springsteena, Mikea Scotta i drugih), nije teško razumjeti njegovu kontinuirano visoku poziciju na

Van Morrison & Joey DeFrancesco You’re Driving Me Crazy (Sony Legacy, 2018)

ug je, ustvari golem put od Astral Weeks do You’re Driving Me Crazy – ne samo u vremenskom smislu, nego i u načinu na koji Morrison oblikuje, artikulira i svježom održava svoju viziju. Dok njegovi rani solo albumi zvuče poput maksimalno nadahnutih, emotivnih bombi nakrcanih prvoklasnim pjesmama, You’re Driving Me Crazy ostavlja dojam rutinske stilske vježbe prokušanog profesionalca koji odavno ne mari za bilo čije potrebe, osim za svoje. Riječ je o novom izdanku Morrisonova recentnog hiperprodukcijskog zamaha – ovo je treći studijski projekt u posljednjih osam, devet mjeseci, a prvi ostvaren u suradnji s vještim jazz orguljašem Joeyom De Francescom ( jednim od najmlađih glazbenika koji su surađivali s Milesom Davisom). Koncipiran kao mješavina starih Morrisonovih originala i jazz/blues standarda ("Miss Otis Regrets", "Everyday I Have The Blues", naslovna tema...), album You’re Driving Me Crazy autorski ne donosi ništa novog. Izvođačka interakcija unutar pratećeg sastava uvijek je besprijekorna, no nekadašnji Vanovi dragulji poput "Have I Told You Lately" "The Young Lovers Do" (izvorno s Astral Weeksa), nekako su ostali izgubljeni u prijevodu na drugačiji interpretativni jezik. Drugim riječima, djeluju površno. Riječ je o opuštenom, solidnom albumu snimljenom na autopilotu koji u poznome razdoblju autorove karijere, pokazuje tek manji dio jednog neprocjenjivog talenta. Denis Leskovar

ljestvici ključnih domašaja popularne glazbe. O mitskom statusu te ploče dao bi se napisati poseban esej, no spomenimo tek jednu intrigantnu, manje znanu činjenicu. Naime, prema riječima redatelja Martina Scorsesea, prvih petnaest minuta filma Taksist (1976) nadahnuto je albumom Astral Weeks. Nije loše za nekadašnjeg rhythm and blues delinkventa iz Belfasta.

hifimedia #106

PRIKAZ / ARCTIC MONKEYS

Od fish & chipsa, prek do ljetnih Olimpijskih Novi album predstavlja najveći odmah od dosadašnjeg, pretežito gitaristički-orijentiranog, indie rocka

hi-fimedia #106

o Kalifornije igara i Marsa piše: Sven Popović

asna 2005., Močvara, program zvan Dirty Dancing, u klubu nalaze se pubertetlije, uglavnom srednjoškolci, možda nešto malo brucoša. Nakupine hormona variraju od pankera, skinsa, metalaca, proto-hipstera do boysa, šminkera i podosta drugih klinaca koji inače nikada ne bi kročili u popularno okupljalište na Trnjanskom nasipu. Tri su floora, vani drma dub, u velikoj dvorani trash hitovi, a u maloj se pušta, začudo, indie rock. Vrte se Ferdinandi, Libertinesi, White Stripes, Strokes, Kaiser Chiefs, Interpol i tako redom. Uglavnom se pleše suzdržano, pjeva se van tonaliteta i pijano, djevojkama se uletava sramežlji-

"I Bet That You Look Good on the Dancefloor" im je prvi singl, onaj koji je gotovo preko noći postao obligatorna traka na svim, ali apsolutno svim indie tulumima i kućnim zabavama indie zaljubljenika

četiri ili pet puta. Riječ je o "I Bet That You Look Good on the Dancefloor" sad planetarno popularnih Arctic Monkeys, tada tek novootkrivenog benda koji svoji uspjeh duguje MySpaceu. Tko bi rekao da će sedam godina poslije tom pjesmom započeti svoj set na otvaranju Olimpijskih igara u Londonu? Bio im je to prvi singl, onaj koji je gotovo preko noći postao obligator-

Tekstovi su im bili prekrasno napisane razglednice o životu klinaca iz grada sa sjevera Engleske, a Engleska od Oasisa nije imala tako nešto: sasvim obične momke koji svojim hitovima i stihovljem oduševljavaju mase vo i smotano. Najednom kreće nova stvar: britke gitare, zanimljiv engleski naglasak i onda dolazi to, ta bomba od refrena koja hrpi pijanih srednjoškolaca kao da je zabila adrenalinsku špricu u srce. Do kraja večeri, što za neke od srednjoškolaca nije bilo pretjerano dugo, DJ je pjesmu morao pustiti još

na traka na svim, ali apsolutno svim indie tulumima i kućnim zabavama indie zaljubljenika. Sjećam se kako sam rekao prijatelju da su oni sljedeća velika stvar. Dogodi se i to, bio sam u pravu. Što je bilo toliko privlačno kod simpatičnog momka iz Sheffielda i ostalih klipa-

Arctic Monkeys su prošli put od Sheffielda, preko pustinja Kalifornije pa sve do Marsa

hifimedia #106

PRIKAZ / ARCTIC MONKEYS na u polo majicama? Upravo to: ta neodoljiva jednostavnost, prijemčivost, činjenica da izgledaju kao jedni od nas. The Strokes i the Libertines uvijek su bili nekako predobro odjeveni. Da, svi smo htjeli izgledati kao oni, u tim uskim trapericama, kožnim jaknama i savršeno nestašnim frizurama. Arctic Monkeys naučili su nas da ne trebamo izgledati cool i da je to sasvim OK. "Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not" (2006.) imao je sve, sjajne refrene, pamtljive hookove, odličan omjer žestine i pop senzibiliteta. Naravno, tekstovi Alexa Turnera snažno su rezonirali s adolescentima, oni opisuju gradski pejzaž, plesne podije, pubove, nervozne izbacivače, marice koje kruže gradom, čangrizave djevojke i općenito vinjete koje bi momci iz radničke klase mogli doživjeti. Tekstovi su im bili prekrasno napisane razglednice o životu klinaca iz grada sa sjevera Engleske, a Engleska od Oasisa nije imala tako nešto: sasvim obične momke koji svojim hitovima i stihovljem oduševljavaju mase. Već se tad znalo, oni su zaista sljedeća velika stvar, a album je najprodavaniji debitantski album u povijesti britanske muzike. Mnogo godina kasnije, vidimo da je hype koji se digao od njih jedna od rijetkih distanci kad mediji (NME, uvijek taj prokleti NME) nisu briljantnim prozvali neki bend koji će, deset godina poslije, svirati na engleskom ekvivalentu motorijade. I onda dolazimo do pitanja drugog albuma, jednog od najvećih izazova u karijeri mladog benda. Osim što je album obilježen promjenom članstva na poziciji basista (Andy Nicholsonu nije se svidio rock & roll način života, tako da ga je

Arctic Monkeys Tranquility Base Hotel & Casino (Domino Records, 2018.)

just wanted to be one of the Strokes/Now look at the mess you made me make" početni su stihovi na novom albumu Arctic Monkeysa. Ta dva stiha zapravo nude sukus karijere Arctic Monkeysa. Započeli su karijeru kao jedan od britanskih odgovora Strokesima, a onda se sve zahuktalo i gotovo petnaest godina nakon debitantskog albuma, Monkeysi izbacuju svoje novo izdanje, svoj šesti studijski album. Iako je bend oduvijek imao tendenciju mijenjati se, istraživati nove zvukove i radio je to bez obzira na to što im je prodaja albuma padala od debitantskog do "AM" (naročito na "Humbug" i "Suck It and See"). Raditi tako nešto i biti dio mainstreama, a nemojmo se zavaravati, ovaj bend nije bio dio alternativne scene, a kamoli neke vrste undergrounda otkako je prva osoba kliknula na njihovu MySpace stranicu i oduševljeno to podijelila s prijateljima, i svejedno biti jedan od najvećih živućih bendova na svjetskoj sceni, zaista nije malen podvig. rošli su više faza, od početnog chipshop rocka, preko psihodelije i pustinjskog rocka pa sve do klasičnijeg, mjestimice i hard rock zvuka. Što je Alex Turner slušao u posljednje vrijeme? Bowieja. Mnogo, mnogo Bowieja. I to nije odlučio ni pokušati sakriti. Nije samo Bowie "upao u blender",

Osim velikog uspjeha na otoku i ostatku Europe, Arctic Monkeys su osvojili i američku glazbenu scenu.

hi-fimedia #106

tu su i nježnije stvari Marca Bolana i T. Rexa, zatim Serge Gainsbourg, Beach Boys, a Turner navodi i originalni soundtrack klasika "Le Samourai" koji je skladao François de Roubaix kao utjecaj. Osjeti se, dakako, i utjecaj futurističkog SF-a, space opere i lounge muzike. Turner koristi nadrealizam i diskurs spekulativne fikcije kako bih komentirao sadašnjost. To je, uostalom, jedan od postulata znanstvene fantastike, stvoriti to jest izmisliti vlastiti svijet kako bi se pozabavio nekim problemima u stvarnom svijetu. Turner se ovdje pozabavio konzumerizmom, svijetom zabave i tehnologijom. obro, a kako to zvuči? Zamislite da ste na Mjesecu. Mjesecu koji je koloniziran i prepun blještavih hotela, kasina, klubova i barova. Nalazite se na najvišem katu hotela, u lounge baru, pijete kričavi svemirski koktel i naručujete još jedan. Konobarica izgleda kao Jane Fonda u filmu "Barbarella". Gledate kroz staklo i promatrate kako neon natapa crnilo svemira. Kućni bend kreće svirati svoju inačicu lounge muzike. Sklapate oči i prepuštate se. Plutate u nekoj obrnutoj inačici warp pogona, a kada opet otvarate oči bend završava sa svirkom i bar je gotovo prazan. To je ujedno i problem ove ploče. Ne posjeduje nijednu referentnu točku, nešto što se ističe, ne nužno refren, ali nešto što bi kompoziciju pjesme učinilo zanimljivijom. Arctic Monkeys su to svjesno napravili. "Tranquility Hotel Base & Casino" niz je bizarnih, snovitih i fluidnih lounge pop pjesama prepunih zanimljivih piano i synth aranžmana i sigurno je najzanimljiviji album u karijeri Monkeysa. Pitanje je samo je li im ovo plafon i ako nije, kuda dalje?

zamijenio Nick O’Malley), "Favorite Worst Nightmare" (2007.) nije bio pokušaj da se replicira zvuk i stil debitantskog albuma. Drugi je album mnogo žešći, utegnutiji, a tekstovi su ostali jednako oštri i lucidni. "Fluoresent Adolescent" vjerojatno je njihova najpamtljivija pjesma, indie himna koju ste previše puta čuli, a "505" je pjesma na koju je tisuće mladih plesalo "sentiš", znate, jedna od onih pjesama za koju će svaki par reći kako je "njihova". S drugim albumom Monkeysi ukazuju na trend koji i dalje guraju: svakim albumom rade stanovit odmak od prethodnog. Zato su i dan-danas dio glazbenog panteona. Jer Turner nikada ne miruje. Kako je bend rastao, tako, nekako logično, više nisu sličili momcima iz radničke klase. Kose su im narasle, odjeća postala nešto otmjenija, a apetiti nešto veći. Nema u tome ništa loše, bilo bi smiješno da je netko s Turnerovim kapacitetima odlučio stajati na mjestu i podgrijavati jedno te istu juhu u nadi da ljudima to neće dosaditi (u međuvremenu u suradnji s Milesom Kaneom osniva bend The Last Shadow Puppets i izbacuje vrlo dobar album "The Age of the Understatement"). Album "Humbug" (2009.) mnogo je mračniji, a raspon utjecaja varira od surf rocka i Morriconea, do Hendrixa, Beatlesa i psihodelije šezdesetih. Producirali su ga James Ford (koji je producirao i prethodni album) i Josh Homme. Jedan i drugi su

Arctic Monkeys su i dan-danas dio glazbenog panteona jer Turner nikada ne miruje

poprilično bitni za daljnju karijeru Arctic Monkeysa. Prvi kao njihov dugogodišnji suradnik i oblikovatelj zvuka, potonji kao svojevrsni guru mladom padawanu Turneru. Na "Suck It and See" (2011.) kočnice totalno popuštaju i odlaze u desert rock, stoner rock i pop psihodeliju karakterističnu za južni dio Kalifornije, što će reći da su svjesno odlučili probiti se na američko tržište. To su i uspjeli. I

"Humbug" i "Suck It and See" iznjedrili su solidan broj odličnih pjesama, a ono što je fenomenalno (za bend) je što im stariji fanovi nisu okretali leđa, a novi su samo pristizali. Možemo zaista govoriti da su postajali jedan od najvećih, dakle ne najboljih, nego najvećih bendova 21. stoljeća. Ni sedam godina od prvog singla, Arctic Monkeys otvaraju ljetne Olimpijske igre u Londonu. Daleko su dogurali od pubova i fish & chipsa (dobro, geografski se tehnički gledano nisu udaljili, ali shvaćate što želim reći). Dvije godine nakon "Suck It and See" izlazi "AM", dotad njihov najambiciozniji uradak. "AM" obiluje scenama raskošnih afterpartyja, luksuznih hotelskih soba i seksa za jednu noć, dok sonično ide prema bijesnom rifovlju Black Sabbatha, grooveu Stonesa i R&B-a i sleazeu T. Rexa. Nakon "AM" skeptika više nije bilo, ili barem više nije smjelo biti. Arctic Monkeys bili su najveći na svijetu, a tako su se trudili izgledati s retro kokoticama, tamnim naočalama i kožnjacima. I što očekivati dalje? Čemu bi se Turner i ekipa sad mogli okrenuti? Turner je novi album započeo skladati na klaviru, što je ipak dosta veliki nagovještaj onoga što nas je čekalo. Što nas je točno čekalo? Čini se da je Alex Turner frenetično preslušavao Bowieja i čitao nadrealističku poeziju. Od Sheffielda, preko pustinja Kalifornije pa sve do Marsa? Tako nekako.

hifimedia #106

PORTRET / PARQUET COURTS

VALOVI ŽIVOTA U MORU DOSADE U smislu metode i tehnike Parquet Courts su, u stvari, post-punk bend dok njihova kratka grupna povijest odgovara modelu jedne gotovo pa staromodne autorske progresije piše: Matko Brusač

akon inicijalnog prodora iz takozvanog undergrounda u srednjestrujaški glazbeni život početkom devedesetih, termin indie rock počeo se prazniti od svojih kontekstualnih (ekonomskih) značenja i postepeno pretvarati u još jednu u nizu kišobranskih formalnih etiketa u postmodernističkoj tipologiji (pod)žanrova. Ipak, relativno brzo, u kontekstu potrebne reakcije na grandioznost terminalne faze brit-popa, okolnosti su postale povoljne za još jedan ozbiljan nalet. U donekle izmijenjenom aranžmanu, ovoga puta s naglašenim retro štihom, ista stilska formacija prokrčila je put do centra onog dijela popularnoglazbenog polja u čijoj je proizvodnji dominirao zvuk električne gitare. Kratko razdoblje koje kronološki otprilike opisuju debitantski albumi The Strokesa, The Libertinesa, Franza Ferdinanda i Arctic Monkeysa bilo je posljednje koje je aktiviralo povratni glazbenokritičarski motiv o vraćanju rocka vlastitim korijenima i izvornim vrijednostima. Ali posrijedi je bila skupina bendova čije je debitantske albume kritika u pravilu smatrala neusporedivo vrjednijima od svega onoga što su isti ti bendovi radili kasnije, koliko god se oni uspješno ili neuspješno trudili – dinami-

hi-fimedia #106

ka je tako brzo zamrla, a rockističkom nostalgijom potpaljene ambicije ostale su na kraju dana neispunjene. Do kraja nultih polje je po pitanju stilske homogenosti ponovno postalo krajnje fragmentirano, a gotovo sva pažnje vrijedna produkcija ograničila se na SAD. Uglavnom, tko god da danas traži dozu slušateljskog uzbuđenja u indie pretincu ormara suvremene popularne glazbe, ne bi se trebao kladiti na neku od nebrojenih, više ili manje poznatih skupina bijelih muškaraca s gitarama u rukama. Što je, dakle, na kraju ostalo od jedne "velike ljubavi"? Ne previše, a opet dovoljno, moglo bi se reći i kao jedan od rijetkih uvjerljivih odgovora ponuditi posljednji album njujorškog indie-rock /punk (to je, čini se, usvojena žanrovska kategorizacija) kvarteta teksaških korijena Parquet Courts – album nosi naslov "Wide Awake!", objavljen je sredinom svibnja, a riječ je o šestom studijskom izdanju tog formata grupe koja je formalno počela s radom 2010. godine. U smislu metode i tehnike Parquet Courts su, u stvari, post-punk bend – dvije gitare koje ostavljaju dovoljno funkcionalnog prostora basu, literarno ambiciozni stihovi u kojima se pop-egzistencijalizam miješa sa suptilnom političkom pedagogijom, proračunati pristup vizualnoj opremi svakog izdanja itd. – dok njihova kratka grupna povijest odgovara modelu jedne gotovo pa staromodne autorske progresije.

Parquet Courts Wide Awake

(Rough Trade Records, 2018.)

Pjevač i gitarist Andrew Savage, stožerni autor grupe, sklonosti prema pametnom kombiniranju odabranih komada povijesti moderne popularne glazbe pokazivao je već u startu, surađujući u razdoblju između 2008. i 2010. godine s glazbenikom Jasonom Kellyjem pod imenom Fergus & Geronimo, prvo u teksaškom gradu Dentonu, a zatim i u Brooklynu. Kao svjedočanstvo o toj fazi njegove karijere ostaje nekoliko singlova i dva albuma ("Unlearn", "Funky Was the State of Affairs") na kojima se Savage unutar općeg indierock okvira poigravao s motivima iz arhiva psihodeličnog

i garažnog rocka, rhythm & bluesa, ali i njujorške no-wave i disco scene. Formiranje nove grupe bio je idući korak – kao što je već spomenuto, Parquet Courts počeli su s radom 2010. godine u Brooklynu. Savageu se kao drugi autor (manje produktivan, doduše), gitarist i pjevač pridružio Austin Brown, bas-gitara završila je u rukama Seana Yeatona, dok je za bubanj sjeo Savageov mlađi brat Max. Već iduće godine svjetlo dana ugledalo je prvo službeno izdanje grupe, kazeta ""American Specialties", materijal koji su zainteresirani glazbeni kritičari opisivali kao neku vrstu mješavine americane i punka. Kao prijelomni trenutak u karijeri Parquet Courtsa, međutim, pokazat će se objavljivanje albuma "Light Up Gold" 2012. godine – iz četrnaest zategnutih pjesama izbijao je modernistički, metropolitanski senzibilitet, dok je utjecaj teksaške prošlosti ostao više-manje ograničen na rodeo-prizor zalijepljen na omotu albuma. Recepcija albuma bila je beziznimno pozitivna, a prognoze ispunjene visokim očekivanjima. U proteklih šest godina Parquet Courts ta su očekivanja spremno i redovito ispunjavali, ako ne i nadmašivali. Na albumima "Sunbathing Animal" (2014.) i "Content Nausea" (također 2014., ali objavljen pod imenom Parkay Quarts) pažljivo su nastavili razvijati poetiku definiranu na hvaljenom "Light Up Gold". Zatim, u jesen 2015. debitirali su za novu izdavačku kuću, čuveni britanski Rough Trade, s eksperimentalnim EP-jem "Monastic Living" pa godinu dana kasnije izbacili sjajan album "Human Performance" – nešto "pitomije" i stilski raznovrsnije izdanje na kojem su otvorili i emocionalni tematski teren na osvježavajuće neironičan način. Drugim riječima, albumom "Human Performance" zacementirali su svoj status kao posve zrelog i

zaokruženog benda, jedne od svega nekoliko uistinu zanimljivih pojava u moru dosade poznatim pod nazivom "suvremeni indierock". Ali na to da im autorski apetiti svejedno nisu niti približno zadovoljeni tijekom prošle godine ukazivala je, između ostalog, i suradnja s teksaškim reperom Bun B-jem (UKG), kao i gostovanje na albumu "Milano" talijanskog skladatelja i producenta Daniela Luppija. I tako su ove godine izbacili "Wide Awake" koji predstavlja novi vrhunac u jednoj karijeri čiji je razvoj još uvijek savršeno linearan u najboljem smislu riječi. Sam album, naravno, ne proizvodi "šok novoga", ali zvuči itekako suvremeno. Producirao ga je Brian Burton (Danger Mouse) koji je u posljednje vrijeme, primjerice, radio s U2-om i Red Hot Chilli Pepersima. Burtonova se ruka u ovom slučaju, međutim, osjeti prije

svega u sitnim zvučnim intervencijama čiji su učinci ambijentalni (recimo, u pjesmama "Violence" ili "Death Will Bring Change"), jer je šira zvučna slika ovog odličnog benda ostala više-manje nepromijenjena. Kao najupadljivija stilska ekstenzija ističe se dijalog s tradicijom plesne glazbe (funkom, u prvom redu), dok album tematski, od prve stvari "Total Football" koja završava stihom "And fuck Tom Brady!" pa do odjavne pub rock minijature "Tenderness", funkcionira kao ambiciozan i prilično uspješan komentar trenutnog stanja u kojem se nalazi moderni svijet. Dijagnoza uopće nije nova, ali je još uvijek točna - taj je svijet, naravno, daleko od savršenog i prepun proturječja kroz koja se svejedno isplati živjeti. A u tom procesu, tvrdi u posljednjem stihu albuma Savage (čiji glas nikad nije zvučao uvjerljivije), "doza nježnosti" uvijek će biti dobrodošla.

hifimedia #106

ROCK / RECENZIJE Glenn Frey Above The Clouds – The Collection (Geffen, 2018)

Od svih prerano preminulih glazbenika 2016., odlazak Glenna Freya djelovao je najšokantnije. U trenutku smrti razmjerno mlad (67), suosnivač Eaglesa nikada nije ostavljao dojam osobito raskalašene, autodestruktivne osobe. Glazba njegovog benda najbolje je odražavala kalifornijsku opuštenost ranih 1970-ih: melodiozni, ekspertno skladani i osunčani country-rock Eaglesa nastao je kao pitkija i produkcijski raskošnija verzija ostavštine Grama Parsonsa i njegovih Flying Burrito Brothersa, Genea Clarkea, Byrdsa i ranog Neila Younga, a rekordne naklade albuma poput Hotel California i Greatest Hits i danas mogu poslužiti kao ogledalo masovnog ukusa onoga doba. Iako Freyova solo karijera nije dosegnula visine Eaglesa, riječ je o uspješnom nastavku iste priče, s dodatnim elementima japijevskog popa, soula i (povremeno) jazza, koji su razasuti po sporadičnim albumima objavljenima od osamdesetih naovamo. Raskošno dizajnirani i opremljeni box-set Above The Clouds opširan je presjek Freyova samostalnog puta, koji na 3 CD-a i dodatnom DVD-u sa snimkom koncerta u Dublinu 1992., predstavlja novi argument u prilog tezi da Frey (odličan pjevač, sposoban autor) može sasvim pristojno funkcionirati i bez sparing partnera Dona Henleya. Od velikog hita "The Heat Is On" (iz filma Policajac s Beverly Hillsa), preko power-balade "You Belong To The City" (Poroci Miamija), do koncertnog medleya iz opusa Eaglesa "Lyin’ Eyes/Take It Easy", prvi disk ispunjen je vje-

što skladanim adult-pop/rock hitovima koji su katkada donekle narušeni hladnom, napumpanom produkcijom osamdesetih. Drugi zadire u ozbiljniji, manje eksponirani i profinjeniji dio njegove arhive. Tu su, primjerice, jazzom obojena naslovna tema posljednjeg albuma After Hours, zajedno s obradom klasika Briana Wilsona "Caroline, No", te nizom drugih dokaza o proširenim Freyovim ambicijama uključujući mini-instrumental "Rising Sun." Treći CD namijenjen je, uvjetno rečeno, kolekcionarima Eaglesa, posebno onima koji su skloni njihovim manje uglađenim roots-počecima. Riječ je o opskurnom ali zanimljivom country-rock projektu Longbranch/Pennywhistle, tandemu s J.D. Southerom koji je Frey snimio i objavio potkraj 60-ih, prije polijetanja Eaglesa.

Various Artists Revamp: Reimagining the Songs of Elton John and Bernie Taupin (Virgin, 2018)

Denis Leskovar

Frank Turner Be More Kind

(Polydor Records, 2017.)

Frank Turner nikada nije bio suptilan muzičar - on to nije sada, nakon 11 godina solo karijere, niti je bio početkom 21. stoljeća, kada je predvodio londonski hardcore punk bend, Million Dead. Međutim, Turner je svoju trivijalnost uglavnom političke i osobno-emotivne naravi - na posljednjem albumu, znakovito nazvanom ‘Be More Kind’, doveo do nećega što bi, paradoksalno, mogli nazvati njenim logičnim krajem. ‘Be More Kind’ je, u nedostatku boljeg izraza, 13 folk-punk pjesama čiji je ekvivalent odlazak na politički prosvjed: riječ je o pitkim, konvencionalnim pjesmama čije su glavne prednosti melodičnost i iskrenost iza glasa svog protago-

Various Artists Restoration: Reimagining the Songs of Elton John and Bernie Taupin (MCA Nashville, 2018)

riljantan svirački stil, autorska i izvođačka karizma, izniman smisao za melodiju i instinkt rođenog showmana glavne su osobine jedne od najpotcjenjenijih osobnosti u povijesti popularne glazbe - kantautora koji je na prijelazu iz šez-

nista - Franka Turnera. Međutim, unatoč tome što je politička sofisticiranost materije kojom se Turner bavi otprilike na razini srednjoškolskog bunta ili, u najboljem slučaju, artikulacije dječačkih pop-punk bendova iz sredine devedesetih (NOFX, Bad Religion, ali i njihovi kasniji klonovi poput Anti Flaga), ‘Be More Kind’ ne pati zbog toga. Štoviše, postoji nešto osvježavajuće u ovako konvencionalno strukturiranom i napisanom protesnom pop punk albumu koji banalne, gotovo dječački naivne, vrijednosti poput univerzalne empatije, ljudskog dostojanstva i opiranja tiraniji i nepravdi nosi ponosno na svom rukavu u 2018. godini. Turner nikada nije bio posebno ambiciozan niti sofisticiran kantautor, ali to je donekle i njegova najveća vrlina - ‘Be More Kind’ više je nego kompetentan album unutar (doduše, plitkih) okvira vlastitih ambicija. Uostalom, u sivoj distopiji političke sadašnjosti, postoje i gore stvari od dječačko-naivne nade da ljudi budu brižniji jedni prema drugima. Luka Kostić

hi-fimedia #106

desete na sedamdesete zaredao niz besprijekornih albuma na razmeđi rhythm and bluesa, country-rocka, gospela, popa i glam-rocka. No, Elton bi to teško izveo bez tekstopisca Bernieja Taupina. Njegovo ime ne smije se izostaviti bez obzira na to govorimo li o americana-konceptu ploče Tumbleweed Connection, o vrijednostima albuma Elton John i Honky Chateau, o mračnom baladnom ugođaju LP-a Madman Across The Water, ili o bilo kojem vrhunskom ostvarenju iz razdoblja od 19701975. ako re-konstruirati i re-interpretirati ono što je u originalu savršeno ili barem blizu perfekcije? Odgovor glasi: teško, ili uz mnogo muke. Tako bi se moglo zaključiti iz (ne jednog nego dva) tribute albuma Eltonu i Bernieju, nakrcanog imenima iz prve poplige (Revamp), te iz prve garniture suvremenog countryja (Restoration). Od ta dva bolji je Restoration, ne samo zato jer su uključeni sudionici kvalitetniji glazbenici nego zato što je country uvijek bio okosnica mnogih ranih Eltonovih radova: uostalom, kompletan Tumbleweed (1970) posvećen je Divljem Zapadu, pa je Miranda Lambert uspjela "My Father’s Gun" očuvati originalni duh te briljantne balade, ogrnuvši je suvremenom country-produkcijom. druge strane, sentimentalnost teme "Roy Rogers" (zagubljenog dragulja s dvostrukog albuma Goodbye Yellow Brick Road) Kacey Musgraves "pročitala" je jednako uvjerljivo. Don Henley i Vince Gill predvidljivo su pouz-

dani i profesionalni u izvedbi "Sacrifice", dok su ritmičnije skladbe ("Take Me To The Pilot" (Brothers Osborne), "Honky Cat" (Lee Ann Womack) i "The Bitch Is Back" (Miley Cyrus) prošle nešto lošije, no ipak solidno. Možda je najbolje odlučio Dierks Bentley, koji je 80’s pop hit "Sad Songs (Say So Much)" samo malo countryficirao i izveo ležerno, kao u kakvom teksaškom baru. eterani? Uvijek se možete pouzdati u Emmylou Harris i Rosanne Cash dok izvode predivnu baladu "This Train Don’t Stop There Anymore". Willie Nelson u finalnoj "Border Song" zvuči pomalo umorno. Ako je Restoration vrijedan truda i uglavnom konzistentan, Revamp bi mogao poslužiti kao argument svim zlobnicima koji tvrde da je današnja pop glazba spala na niske grane - čak i onda kad joj u ruke dospiju standar-

di poput "Candle In The Wind" ili "Daniel" (pouzdano bezlični i plahoviti Ed Sheeran, odnosno Sam Smith). No ogledni je primjer Lady Gaga: oduzmite joj njezin esktravagantni cirkus, dajte joj jednostavnu klavirsku baladu "Your Song", i ona (i njezin drveni vokal) naprosto neće znati što učiniti s njom. Pomalo je neugodno slušati Mumford & Sons dok se, poput kakvih amatera, muče s pjesmom "Someone Saved My Life Tonight", ili Mary J. Blige koja uzaludno i na silu pokušava na jezik r&b-ja prevesti "Seems To Be The Hardest Word". rema vlastitom Killersi su nedavno otkrili zagubljeni dragulj s albuma Honky Chateau ("Mona Lisas And Mad Hatters"), i nisu posve razočarali. Začudo i srećom, Coldplay su vrlo dobro iznijeli teret izvrsne "We All Fall In Love Sometimes", a vrhunac albuma - očekivano - pripao je grupi Queens Of The Stone Age koji su epsku baladu "Goodbye Yellow Brick Road" ostavili onakvu kakvom su je zamislili autori davne 1973. na istoimenom albumu. kratko, Revamp i Restoration mogu poslužiti kao dobre lekcije ili pokazne vježbe, koje selekcijom materijala iz zlatnoga doba Eltonova stvaralaštva još jednom osvjetljavaju bogatstvo i raznovrsnost njegovog (i Taupinovog) autorskog rukopisa. No, bez obzira na nekoliko inspirativnih, zabavnih ili poučnih izvedbi, vrijedi stari zaključak: originale je katkada najbolje ostaviti na miru. Denis Leskovar

cu nemjerljiv je. Odjeci njegova opusa na solo albumima, te posebno s grupom Pentangle, prepoznaju se u radovima ne samo Younga, nego i Jimmyja Pagea, Paula Simona, Johnnyja Marra, Devendre Banharta, kantautorice Beth Orton i mnogih drugih, uključujući suvremenika Nicka Drakea. Unatoč nemjerljivom značaju, Jansch je veći dio karijere, sve do smrti 2011, živio u sjeni slavnijih kolega. Srećom, povremeni diskografski projekti znaju podsjetiti na prazninu koju je za sobom ostavio, a takvima pripadaju i dva najnovija. Riječ je o opsežnom box setu A Man I’d Rather Be (Part 1) koji sažima četiri rana solo albuma (uključujući onaj snimljen s podjednako maštovitim kolegom Johnom Renbournom, Bert & John iz 1966), te A Man I’d Rather Be (Part 2). Sadržaj tog, drugog boxa obuhvaća potcijenjeno razdoblje kasnih šezdesetih i ranih 70-ih. Govoriti o karijeri Berta Janscha nemoguće je bez makar letimične analize nastanka otočkog električnog folka i folk-rocka – podžanra koji je koncem 1960-ih nastao iz dva međusobno suprotstavljena impulsa. S jedne stra-

ne, njegov je temelj proizlazio iz potrebe za revitaliziranjem i nadograđivanjem engleskog, škotskog i irskog folk nasljeđa. Drugi ključan element njegova nastanka obuhvaća jednako prirodan impuls koji vodi prema budućnosti– u glazbenom i kulturološkom smislu. Folkrock nastaje upravo u tom kreativnom procijepu gdje se konzervativno (iako ne i nazadno!) sukobljava s progresivnim, s onime što označava promjenu. Iako mu karijera puni zamah dobiva sredinom 1960-ih u Londonu, njegove početke ipak valja tražiti na domaćem terenu, na škotskoj folk sceni – preciznije u Edinburghu. Rob Young, autor knjige Electric Eden – Unearthing Britain’s Visionary Music, piše kako je Jansch odlučio usavršiti vlastitu gitarističku tehniku nakon što je 1960. nazočio nastupu blues glazbenika Brownieja McGheeja, u edinburškom klubu Howff. Velik dio znanja o gitari koju će potpuno prilagoditi vlastitoj izražajnosti i stilu, usvojio je od Archieja Fishera, osebujnog izvođača škotskih tradicionalnih skladbi. Poznanstvo s folk-promotoricom Jill Guest također će odigrati važnu ulogu u

Bert Jansch A Man I’d Rather Be (Part 1)

A Man I’d Rather Be (Part 2) (Earth Recordings, 2018) "Ono što je Hendrix značio za razvoj električne gitare, to je Bert Jansch bio na području akustične," rekao je jednom prigodom Neil Young. Doista, teško da postoji akustični gitarist sveobuhvatnijeg i trajnijeg utjecaja – njegovi stilizmi, instrumentalistička tehnika, sofisticiranost i senzibilnost odjekivali su u opusu mnogih: Janschov utjecaj na nekadašnju rock scenu, te suvremenu indie rock i folk pozorni-

hifimedia #106

ROCK / RECENZIJE ranoj Janschovoj karijeri: ona će mu preporučiti neke od ključnih folk snimaka svojeg polubrata Davyja Grahama, bez čijih je aktivnosti – govoreći na općenitoj razini – nemoguće dobiti zaokruženu sliku ondašnjeg rastućeg britanskog folk-vala. Od sredine šezdesetih do konca te dekade Jansch snima najutjecajnije radove: istoimeni debi, potom It Don’t Bother Me (oba iz 1965.), te još nekoliko, uključujući Jack Orion (iz 1966) i Nicola koji izlazi godinu kasnije. S ostvarenjem Nicola (1967) počinje razdoblje obuhvaćeno drugim box-setom A Man I’d Rather Be (Part 2), koji još uključuje Birthday Blues (1969), Rosemary Lane (1971), te Moonshine (1973). Sudjelujući paralelno s postavom Pentanglea, Jansch u toj etapi solo karijere zvučnu paletu širi na polje jazza, no ostaje podjednako uvjerljiv i sugestivan. Gledajući ukupno, njegova estetika i glazba esencijalna su, prijelomna točka za sve koji su skloni zagrebati dublje ispod površine onoga što kritičari već pet desetljeća označavaju terminom folk. Denis Leskovar

Jeff Rosenstock Post

(Polyvinyl, 2018.)

Poslije više od dva desetljeća upornog i napornog životarenja u skladu sa strogim punk/D.I.Y. etičkim principima Jeff Rosenstock (Long Island, New York) nedavno je interes prema svom radu ipak uspio probuditi i među nešto širom publikom – preciznije, prije manje od dvije godine, kada je objavio svoj treći samostalni album "Worry.", nakrcan kratkim, elokventnim i politički prilično suvislim pop-punk/power-pop komadima koji su, u usporedbi sa njegovim starijim materijalom, otkrivali i određenu dozu formalnih ambicija. Ali kako su socijalni i ekonomski procesi kojima se Rosenstock u širokim zahvatima bavio prije dvije godine u međuvremenu postali još akutniji, i stvari na njegovom novom albumu "Post-", naravno, dodatno su zaoštrene – album otvara pjesma "USA", sedam i pol’ minuta dugačka potraga za krivcima zbog kojih je "kuća izgorjela do jebenih temelja." I na ostatku albuma Rosenstock se bavi posljedicama najnovije američke političke katastrofe, uglavnom na razini kolektivne svakodnevice čiji se rituali sada odvijaju u atmosferi emocionalne nijemosti i kronične tjeskobe – ovisnost o cigaretama, zaključuje između ostalog Rosenstock, jest zapravo i ovisnost o jednom pouzdanom i "tihom izvoru društva"

hi-fimedia #106

Ry Cooder The Prodigal Son (Fantasy, 2018)

eško je pronaći karijeru s manje promašaja, kompromisa i komercijalnih ustupaka od one Rya Coodera. Za razliku od većine gitarskih takmaca čiji se slogan otprilike svodio na tri postulata - "brže, jače i glasnije" - Cooder je ostao neka vrsta gitarističkog antiheroja. Njegov hipersenzibilni stil permanentno je odudarao od uniformiranosti mainstreama čak i onog gitarističkog. Cooderov pristup sviranju i skladanju ima muzikološka obilježja, no uvijek je izbjegavao pseudoakademsku beživotnost. Bez obzira na to je li surađivao s Taj Mahalom, Stonesima, Captainom Beef heartom ili Wimom Wendersom, ili je u nekoj od brojnih multikulturnih misija poput one kubanske ili afričke, njegova je glazba lišena elitizma i uvijek je vrhunske kakvoće. ini se, ukratko, kako je uvijek prije svega svirao za svoje zadovoljstvo, što se ponajviše dalo primijetiti na nekoliko početnih solo albuma, od istoimenog, Ry Cooder, do LP-a Jazz; riječ je o unikatnom i sveobuhvatnom istraživanju sveameričke tradicije, dotad nezabilježeneom u rock and rollu. Potražite li bilo kakav podatak o njegovu novom studijskom albumu Prodigal Son, prvo što ćete doznati jest da se 71-godišnji glazbenik "vraća korijenima." Ta izlizana fraza,

međutim, u dobroj je mjeri istinita; već od uvodne dvije pjesme - besprijekorne obrade gospel skladbe "Straight Street" i originala "Shrinking Man" - posve su očite (nesvjesne?) reference na etapu blistavih ostvarenja Into The Purple Valley i Paradise And Lunch. bjavljen za etiketu Fantasy, The Prodigal Son prvi je njegov album nakon šestogodišnje stanke, s produkcijskim doprinosom ključnog suradnika, perkusionista Joachima Coodera koji se skladno uklapa u očevu viziju reinterpretacije melting pota što ga čine antikni country-blues, prašnjavi folk i razni oblici duhovne glazbe, crne ili bijele. aslovna pjesma (tradicionalna "The Prodigal Son") pretvorena je u komad klasičnog rocka. Tema "Gentrification" razotkriva još jednu staru Cooderovu vrlinu - instrumentalističku zaigranost, odnosno sviračku duhovitost - no u srcu albuma često je obrađivani klasik Blind Willieja Johnsona "Nobody’s Fault But Mine". U Cooderovoj verziji pjesma je transformirana u ugođajnu, šestominutnu meditaciju s oazom svojevrsne ‘modernosti’ u aranžmanskom postupku. Album u svojim ritmičnijim dijelovima odiše gospel-bluesom više no ičim drugim ( jedan od tri Cooderova originala naslovljen je "Jesus and Woody"), no cjelina je uvijek u dosluhu s modernim vremenima. Svaka od odabranih klasičnih, arhivskih skladbi povezana je s temeljnom autorovom namjerom; komentirati moralne dvojbe suvremenog građanina svijeta, a posebno američkog. Zvuči ambiciozno, ali skromni Cooder čak i takve, naoko preuzetne ambicije uvijek elegantno provodi u život.

Denis Leskovar

Nema žica. Nema granica. NOVO

SOUNDSPORT FREE BEŽIČNE SLUŠALICE

Doživite jasan, snažan zvuk iz naših prvih istinski bežičnih slušalica. Projektirane da ostanu na mjestu i da budu udobne. Otporne su na znoj i vremenske uvjete. Spakirali smo ih s tehnologijama koje podižu izvedbu na novu razinu. Podignite i vi svoju. Dostupne u tri boje: Midnight Blue, Bright Orange i Triple Black.

ROCK / RECENZIJE Stephen Malkmus and the Jicks Sparkle Hard (Matador; 2018.)

("9/10", najbolja pjesma na albumu). Tako da natruhe optimizma valja u ovom slučaju potražiti na razini forme – ako je Rosenstockova vizija suvremene američke kulture dominantno turobna, barem je zapakirana u aranžmane koji su živi, energični, kompaktni i melodični. Matko Brusač

Jonathan Bree Sleepwalking

[Lil’ Chief Records; 2018.]

Novozelanđanin Jonathan Bree nije pretjerano razvikano ime. Zaljubljenici indie-popa/twee popa sjetit će se dvojca The Brunettes koji je neko vrijeme na turneji proveo s bivšim indie gigantima poput The Postal Service, The Shins, Beirut i Broken Social Scene, što im je osiguralo relativnu slavu i veći doseg nego što bi vjerojatno imali. Već smo s The Brunettes mogli osjetiti očaranost zvukom šezdesetih i sedamdesetih, naročito produkcijskim manevrima Briana Wilsona ili Sir Georgea Martina, aranžerskim cakama Gainsbourgovog drugara JeanaClaudea Vanniera, ali i sklonost kompleksnijem i komornijem popu. Solo karijera uglavnom mu je usmjerena u pravcu art popa, a na albumu "Sleepwalking" to itekako dolazi do izražaja. Bitno je napomenuti kako je album, iako itekako nadahnut nekim minulim vremenima, svejedno duboko ukorijenjen u sadašnjost i nije nipošto reakcionaran ili nostalgi-

hi-fimedia #106

čan u bilo kojem negativnu kontekstu te riječi. Prvo malo o samom imenu albuma, "Sleepwalking" iliti mjesečarenje, očito stvara konotacije međuprostora, istovremenog bivanja ovdje, sada, u takozvanoj zbilji, ali i u nekoj drugoj, somnabulnoj sferi. Ako to uzmemo kao svojevrsni ključ preslušavanja albuma stvari postaju ponešto jasnije. Jonathan Bree poseže za starim cakama kako bi opisao probleme sadašnjice. Maštovito? Ne baš, ali Bree jednostavno ima žicu za pametnu reciklažu. "Sleepwalking" izlazi na Breejevoj vlastitoj etiketi i u nešto manje od četrdeset minuta demonstrira svu raskoš njegova talenta. Prvi je singl bila pjesma "You’re So Cool", hipnotična pop pjesma jednostavne kompozicije i izuzetno pamtljivih gudačkih dionica, a krasi je i artsy spot gdje Bree i članovi benda nose podosta uznemirujuće plastične i bezlične maske (a to, dakako, ukazuje na pitanje identiteta to jest gubitak istog u suvremenom svijetu). Sjajna bas linija i pamtljivi vokali katalonske pjevačice Clare Vińals nose drugi singl, "Say You Love Me Too", koja uspijeva ostat zanimljivom repeticiji usprkos. Kao i većina, ako ne i svaka pjesma na albumu, "Say You Love Me Too" naći će se na repeatu. Jonathan Bree uspješno kombinira lounge pop, chamber pop, psihodeliju u predivno produciranim, savršeno upakiranim pjesmama, cijeli album kao da radi portret osobe koja konstantno preslušava novu muziku, radoholičara koji nije u stanju provesti više od nekoliko sati bez razmišljanja o tome što dalje. Nadajmo se da će s Jonathanom Breejem tako i ostati. Sven Popović

Bilo tko da se iole ozbiljnije bavio indie muzikom morao se susresti s imenom Pavement i Stephen Malkmus. Pavement, epitom slacker rock muzike, jedan od najboljih, najutjecajnijih i najoponašanijih bendova devedesetih i Stephen Malkmus, vrhovni gromovnik indie panteona devedesetih, indie rock arhetip i svetac zaštitnik svakog klinca koji se ufurao u indie rock, čovjek koji nakon gotovo trideset godina glazbene karijere i dalje pronalazi načina kako da uvede novitete u svoje skladbe, a da pritom i dalje zadrži svoje upečatljive gitarske dionice na koje smo navikli još od doba Pavementa, to jest njihovog prvog albuma, "Slanted and Enchanted", iz 1992. Uz Pavement, a i cijeli college rock pokret, očito se uvijek vezala određena doza intelektualizma i elitizma. Pavement nikada nije bio bend za mase kao što su u to vrijeme bili Oasis, Blur, Pulp i Suede tamo "preko bare". I mnogo godina poslije, lako možete zamisliti kako su izgledali fanovi Pavementa. Nekoliko golobradih mladića, poluduge i nepočešljane kose u sasvim običnim majicama i šiltericama u studentskom domu piju piva iz limenke, na gramofonu se vrti (očito) Pavement ili Dinosaur Jr., džoint kruži prostorijom koju krase posteri koji najavljuju koncerte nešto opskurnijih bendova. Misle za sebe da su cool, ali drugi će za njih reći da su šmokljani, čudaci i luzeri. Situacija se proteklih skoro pa trideset godina nije bitno promijenila. I dalje ista vrsta pacijenata sluša Pavement i druge Malkmusove projekte. I dalje misle da su bolji od masa. Novi album Stephena Malkmusa i njegovih Jicksa krase te prepoznatljive, lijene i prozračne gitarske dionice, Malkmusov specifičan vokal, ali i koketiranje s krautrockom, auto-tuneom i gostovanje još jedne indie rock legende, Kim Gordon (i onda kad čujete pjesmu upitate se zašto nisu prije surađivali). "Sparkle Hard" topla je ploča, prepuna dobrih refrena i lickova i zaigranih aranžmana. Najavni singl, "Middle America", iste će vas sekunde vratiti u Pavement eru, refren nosi Malkmusov falsetto (koji u jednom trenutku pjeva: "men are scum/I won’t deny") i neopterećena melodija, dok će na "Bike Lane" posegnuti za jednostavnim beatom bunja i snažniji bas, a tekst će u jukstapoziciju staviti jadikovanje srednje klase o bici-

klističkim stazama te smrt to jest ubojstvo Freddieja Graya. Nešto žešća "Shiggy" vrtjet će se na svim studentskim radio postajama, dok će vas "Rattler" natjerati na višestruko preslušavanje ne biste li otkrili sve sulude zaokrete ove pjesme gdje se auto-tune i synthevi sudaraju s klasičnim malkmusovskim gitarističkim breakovima. "Sparkle Hard" ne nudi odmak od njegovog prijašnjeg rada, ali je svejedno dovoljno avanturistički nastrojena i zabavna da je više puta izvrtite. Pola zvjezdice više ako ste fan Malkmusa. A trebali biste biti. Sven Popović

James Bay Electric Light (Universal, 2018)

Poželi li netko za deset, dvadeset godina detektirati koji su trendovi dominirali pop glazbom 2018 godine, bit će dovoljno makar površno preslušati Electric Light, drugi album engleskog kantautora Jamesa Baya. Supermoderno produciran, pomno složen od svih najkomercijalnijih komponenti trenutka – ušminkani pop, ušminkani r’n’b, ušminkani rock á la The Strokes, ispaćeni mladenački falseto, elektronički premazi gdjegod je potrebno – Electric Light kao da je (kako zlobno primjećuje britanski rock-kritičarski veteran Neil McCormick) pripremljem tijekom niza marketinških satanaka u vrhu najmoćnije diskografske kompanije. Sve to, naravno, ne znači da je Bay lišen talenta – upravo suprotno. Iako je i prvijenac Chaos and the Calm bio obilježen jednodimenzionalnom trendovskom produkcijom, na njemu se predstavio glazbenik koji miješa soul, folk i pop, domišljato baratajući svim alatima kantautorskog pisma, sadašnjeg i nekadašnjeg. Electric Light predstavlja pomak, gotovo korjenitu transformaciju, ali ne nužno u kreativnom smjeru; pjesme zvuče formulaično, ne u smislu cjeline, nego svaka za sebe, u strateški odabranom mikrožanru. "Pink Lemonade" i "Just For Tonight" vjerojatno su najefektniji trenuci albuma – urgentni dokazi da se iza jednostavnosti katkad krije najviše sadržaja. Drugdje Baya zatičemo u r’n’b / gospel ugođaju, no u pjesmama "Wasted On Each Other"i "In My Head" sintetički aranžmanski zahvati ispriječili su se na putu emotivne uvjerljivosti. Electric Light svakako vrijedi provjeriti zbog pjesama kao što je nadahnuta, introspektivna pijanistička balada "Slide", no

Rolo Tomassi Time Will Die And Love Will Bury It (Holy Roar Records, 2018.)

elankolija je notorno težak koncept za opisati riječima. Čovječanstvo se odavno bori sa onim što su u Antici zvali ‘crnim blatom’ - tom sporom tugom i sjetnošću koja nema nominalan eksterni razlog, poput smrti voljene osobe ili gubitka nekog dragocjenog. Shodno tome, melankolija nikada nije bila niti najjednostavnija tema oko koje bi se centrirao album. Na svu sreću, Rolo Tomassi, britanski eklektički rock bend koji kombinira žanrovske odrednice shoegazea, post-rocka i raznih inačica hardcorea i metala u unikatan glazbeni izričaj, na svom raspolaganju sve alate za hrvanje upravo sa tako melodramatičnim i ambicioznim konceptom. jihov najnoviji album, svrsishodno nazvan ‘Time Will Die And Love Will Bury It’ je nedodirljiv u svojoj konceptualnoj ambiciji, ali istovremeno i neočekivano uravnotežen i pristupačan. Riječ je o klaustrofobično tjeskobnoj ploči koja je istovremeno otvorena poput samog neba - okrutno žestokoj u svojim drop-D gitarskim tonovima i urlicima pjevačice Eve Spence, ali istovremeno pitkoj poput antičkog nektara. Tematski, ‘Time Will Die’

‘T

ime Will Die’ trijumf je u gotovo svakom smislu - kompozicijski ambiciozan, ali i odmjeren, tematski koncizan i konzistentan, istovremeno nemilosrdno žestok, ali na momente sposoban za periode zapanjujuće ljepote. Niti jedan bend na suvremenoj "žestokoj" sceni, čak niti američki eklektičari Deafheaven, nije s ovakom lakoćom skakao kroz različite emotivne, zvučne i tonalne registre, bez gubitka vlastitog stila i specifičnosti. Riječ je o ploči koja svoj ples između metal krikova i tihih, spokojnih post-rock dionica plete oko tema gubitka, usamljenosti i straha i paranoje, ali nikada ne djeluje zakopanom pod vlastitim ambicijama. Prije svega, zahvaljujući svojoj strukturi, na razini pojedinih pjesama, koje se uglavnom opiru tradicionalnoj formi stih-refren-prijelaz-stih-refren, ali i na razini albuma kao teksta. Kompozicijski, albumom dominiraju tri pjesme - A Flood of Light, The Hollow Hour i Contretemps - svaka dulja od sedam minuta, svaka reprezentativna za sve ključne karakteristike albuma. upravo tu ‘Time Will Die And Love Will Bury It’ sjaji najsnažnije - njegovo korištenje svjetla i teksture daje bendu unikatan stil, prepoznatljiv u moru konvencionalnih metalcore bendova. Međutim, uz sav njegov krik i bijes, uz svu razuzdanu agresiju, riječ je o albumu koji počinje i završava sa usamljenim zvucima ambijentalnog "fuzz" spokoja. Uostalom, ukoliko je o melankoliji nemoguće govoriti, možda za nju možemo pronaći zvuk.

Luka Kostić

hifimedia #106

ROCK / RECENZIJE višak artificijelnosti i manjak autentičnosti ostaju problem s kojim se na idućim projektima valja ozbiljnije uhvatiti ukoštac. Denis Leskovar

Ryley Walker Deafman Glance (Dead Oceans, 2018)

Walker je iznimno kompleksan gitarist, sposoban autor (te solidan pjevač), ponikao na čikaškoj glazbenoj pozornici. Rođen 1989. u Rockfordu, u Illinoisu, od samih početaka privukao je pažnju kritike kao jedan od najuvjerljivijih sljedbenika britanske tradicije konca šezdesetih – one tradicije koja je izgrađena od elemenata folka, psihodelije, moderne akustične glazbe i jazza. Bert Jansch, John Martyn, Roy Harper i Van Morrison najčešće se navode kao ključni utjecaji – uz dodatak Tima Buckleya kao američke kantautorske iznimke, poglavito na drugom (i možda najboljem) albumu Primrose Green. Drugu stranu Walkerovih estetskih principa valja tražiti u onome što se označava terminom "american primitive guitar". Riječ je o gitarističkom stilu koji po uzoru na slične postupke preuzete iz slikarstva u prvi plan postavlja emotivnost, i instinkt. Na novom, četvrtom izdanju Deafman Glance Walker čini otklon od korijenskih jazz-folk sinteza u korist suvremenih postupaka, a rezultat je vjerojatno najhermetičnije ostvarenje u karijeri. U većini skladbi pokazao je novu vrstu ambicije, dajući aranžmanima "nazubljenu", ekspe-

rimentalnu oštricu, s tek djelomičnim bljeskovima melodioznosti i nekadašnje topline. Walker se još jednom predstavio kao naglašeno eklektičan glazbenik, koji premošćuje žanrovske i druge granice, ugrađujući u cjelinu elemente čikaškog post rocka, kantautorskog pisma, progresivnog folka i jazza – no ovoga puta, riječ je o slobodnijim, agresivnijim (i manje discipliniranim) jazz formama. "Telluride Speed" jedna je od rijetkih pjesama koje evociraju pastoralnost nekadašnjih radova, a slušajući album u cjelini, može se pretpostaviti kako Deafman Glance predskazuje novu, pustolovniju i još ambiciozniju stvaralačku etapu u ne osobito razvikanoj, ali svejedno impresivnoj karijeri. Denis Leskovar

Kandžija Beton

(Dirty Old Label; 2018.)

Kandžija se u posljednjih nekoliko godina etablirao kao jedan od najboljih MC-a regionalne scene. Slavonski reper vrstan je freestyler, duhovit stihoklepac koji bez pretjeranih jezičnih vratolomija prenosi jasnu poruku, a dodatkom sjajnog Toxare (lako staviti Berlin, London ili Zagreb na muzičku kartu ali Toxara je označio Donji Miholjac na toj karti) i fenomenalnog pratećeg benda Golih žena zacementirao je svoj status kao jednog od najvećih festivalskih piromana. Na novom albumu, "Beton", nema Golih žena, doduše. Sniman je u garaži bez ikakve izolacije, bilokakve izolacije osim betonskih zido-

Iceage Beyondless

(Matador; 2018.)

ad se danski noise punk bend ukazao na sceni svojim (očito) bučnim, kaotičnim i popriličnom briljantnim debitantskim albumom "New Brigade" (2011.) rijetko tko bi predvidio da će se bend razviti u ovakvom pravcu. "New Brigade" bio je ugodno iznenađenje u svijetu rock & rolla zbog svih kvaliteta zbog kojih je mnogima bio neslušljiv. Bio je neispoliran, intenzivan, silovit i uhu često neugodan. Ono što je bilo najinteresantnije je činjenica što nije bila riječ o čistom punk rock/noise punk zvuku, nego što su mladići bez problema u jednadžbu uveli mrak gotha, sklonost eksperimentu post-punka i divljaštvo hardcorea. Na sljedećem, "You’re Nothing" (2013.) uspjeli su zadržati svu žestinu i agresiju koja ih je činila svježim i zanimljivim bendom, ali su svejedno aranžmanski napredovali, tim dokazujući da nisu tek one-trick pony, to jest da su u stanju rasti. Nitko, doduše, mislim da nije očekivao nagli skok koji je uslijedio na "Plowing Into the Field of Love" (2014.). Momci kao da su čitali mnogo poststrukturalizma (naročito Lacana), psihoanalize (opet, Lacan) i Nietzschea, a zatim su umjesto noise punk albuma

va, to jest. Za izvrsne beatove pobrinuli su se legendarni producent Koolade, Sett iz Kranškvestera te Siky i Darkan iz Golih žena, a to je sve rezultiralo finom kombinacijom hrvatskog old schoola (recimo na pjesmi "Trube") i tvrđih, prljavijih, trapom nadahnutih pozadina (većina albuma). Shot iz elementala krivac je za sjajan mix i master. Kroz nešto više od pola sata, Kandžija uz pomoć tek nekolicine gostiju (između ostalih i Kandžijina ekipa s basketa) pokazuje svu raskoš svog talenta. Autoironični Hamdija (kako ga Toxara često zove na pozornici) ne ostaje nikome dužan, ponajmanje sebi. Proziva kvazi-geto gangstere, Instagram influencere, selfie kulturu, istaknut će sve trope odrastanja u Slavoniji, a dere i po licemjerju svijeta slavnih i glamura tako da ćemo naići i na stihove: "pola svijete gladuje, al’ Pharell Williams

hi-fimedia #106

nijeg Shanea MacGowana), a aranžmani su još luđi, gitare i ugođaj još raštimaniji i rasklimaniji nego na "Plowing Into the Field of Love". tvaraju s antiratnom "Hurrah", pjesmom ništa manje suptilne od rafalne paljbe strojnice, a tako i zvuči , gitare na momente podsjećaju na ulickanije New York Dollse u Johnny Thunders eri, a Elias mantra: "I can’t stop killing/and we’ll never stop killing/and we shouldn’t stop killing/ hurrah". Nimalo suptilno, ali dobro zvuči pa koga briga? Na soul punk kompoziciji "Pain Killer" pridružuje mu se njegova djevojka Sky Ferreira. Uvod s pamtljivom brass sekcijom definitivno vuče na Motown, a zatim se krenu ispreplitati lijeni vokali Ferreire i Rønnefelta. Odmah vam je jasno da je "Beyondless" mnogo vibrantnija ploča od prethodnika koji je uglavnom bio u tamnim, zagasitim bojama. Središnja točka albuma svakako je najavni singl "Catch It" (koji nema apsolutno nikakve odlike singla ili konvencionalne pop pjesme), pjesma koja podsjeća na drone Swansa. Hipnotična je, psihodelična, sporo izgara, a onda na pred kraj kreće psihotična paljba prije negoli opet prikoči i vrati se u zakucavanje i lijeni cvilež. "Thieves Like Us" kotrlja se i priziva utjecaje countryja dok "Showtime", jedna od najboljih pjesama na albumu, ima atmosferični saksofon, moćni, repetitivni bas, a u jednom trenutku prelazi u vodvilj i cabaret koji podsjeća na Toma Waitsa. Nitko trenutno ne radi muziku poput ovih mladih Danaca. to više reći o bendu koji legendarni Richard Hell obožava, a za koji Iggy Pop kaže kako su trenutno jedini bend koji zvuči opasno? Sven Popović

odlučili pomiješati country, supijano sviranje klavira, trube a la Morricone, općenito post-punk u maniri Birthday Party i The Fall te eklektičnost bendova poput Nick Cave & Bad Seeds i Cul de Sac. Naročito Cul de Sac. Iceage je trećim albumom pokazao da se u maniri najboljih punk rock bendova nemaju namjeru prestati mijenjati. Neki su ih odbacivale kao pretenciozne i nadobudne klince koji stvaraju neslušljivu muziku koju slušaju samo drugi umišlje-

ni i pretenciozni klinci. Ja kažem "neka". Nakon četiri godine diskografske pauze i drugih projekata frontmena Eliasa Bendera Rønnefelta, Iceage se vraćaju s najhrabrijim albumom u dosadašnjoj karijeri. to se u četiri godine promijenilo? Rønnefeltov glas i dalje dominira i, kao na prethodniku, više nije riječ o nabrijanom pankerskom urlanju koliko skoro pa nerazgovijetnom i izmučenom otezanju (ponekad podsjeća na hladnijeg, cinič-

nek’ nam je happy". Na albumu najviše se ističu pjesme "Sanjam" koja ima jedan od najboljih beatova na koje sjajno sjeda vokal glumice i pjevačice Ivane Rushaidat, zatim maloprije spomenuta "Truba" gdje nailazimo na shout out legendarnom trubaču Igoru Pavlici. Kandžijino provlačenje hrane kroz pjesme (jasno, kruv, mast, paprika i fiš) nastavlja se na pjesmi "Grah" gdje Kandžija rafalno ispaljuje verse za verseom samo kako bi sam sebe sasjekao upadicom: "kako brzo repa", na što odgovara s: "bla bla, znam". Album obiluje humorom, pamtljivim momentima i relativno nesuvislim, ali zabavnim socijalnim i političkim komentarom. Upravo taj nedostatak koherencije je ono što Kandžiju čini Kandžijom, ali ipak se ne možete oteti dojmu da bi pokoji žešći start, onaj s očitom namjerom da se zaradi žuti karton, sjaj-

no legao ploči. Da citiram kolegu Ivana Laića: "bista je tu, dajte mu trg", ili barem park gdje će slavonska punk i hip hop scena moći u miru pijuckati. I raditi ostale stvari.

Sven Popović

Courtney Barnett Tell Me How You Really Feel (Mom+Pop Music, 2018.)

Neobvezatna brbljavost koja je obilježila tri EP-a i debitantski LP "Sometimes I Sit nad Think, and Sometimes I Just Sit" na drugom albumu hvaljene australske kantautorice Courtney Barnett "Tell

Me How You Really Feel" ustupila je mjesto nešto ekonomičnijim jezičnim iskazima. Također, oni se sada manje tiču materijalne svakodnevice, a više vođenja brige o vlastitom mentalnom zdravlju, doslovno – "Sometimes I get sad / It’s not all that bad" pjeva, recimo, Barnett u refrenu pjesme "City Looks Preety", a isti bi stih mogao poslužiti i kao tematski rezime cjelokupnog albuma. Drugim riječima, dok je na prethodniku svaka pjesma posjedovala svoju specifičnu, konkretnu temu, "Tell Me How You Really Feel" ostavlja dojam albuma o samo jednom kompletu srodnih emocija. Zvuk? Ponovno uspješna adaptacija alt-rock kanona iz prve polovine devedesetih, ovoga puta izvedena na uzbudljiviji i slojevitiji način nego prije tri godine. Opći dojam? Slabije od debija, a još uvijek sasvim solidno. Matko Brusač

hifimedia #106

RAZGOVOR / LINDA MAY HAN OH

VRHUNSKA GLAZBE NEUSTRAÅ IVA AKTIV 60

hi-fimedia #106

Specijalizirani magazin Jazz Times u godišnjem izboru Lindu Oh je uvrstio na drugo mjesto, iza Christiana McBridea, a ispred velikana Ron Carter i Dave Holland. Time je uvrštena u elitno društvo svjetskoga jazza.

piše: Davor Hrvoj

(Linda May Han Oh; snimio Davor Hrvoj)

NICA I ISTICA

edna od najvažnijih jazz glazbenicia mlađeg naraštaja, kontrabasistica, bas gitaristica i skladateljica Linda Oh je 29. ožujka nastupila u dvorani Muzičke akademije u Zagrebu, u sklopu cikusa Jazz.hr Hrvatskog društva skladatelja. Mnogi od prisutnih taj su nastup proglasili najboljim jazz koncertom sezone. Tom prigodom održala je iznimno posjećenu glazbenu radionicu, a poslije koncerta zasvirala je s hrvatskim glazbenicima na jam sessionu u Kulturnom centru Mesnička. Rođena u Maleziji, a odrasla u Australiji, Linda May Han Oh je kao dijete počela svirati

Allen, George Cables, Billy Childs, Terri Lyne Carrington i Pat Metheny. Cijenjena je skladateljica koja piše glazbu za jazz sastave i orkestre, ali i za filmove. Osim toga, vodi vlastite sastave s kojima je snimila 4 albuma. Netom prije zagrebačkog koncerta kritičari uglednog specijaliziranog magazina Jazz Times u godišnjem izboru Lindu Oh uvrstili su na drugo mjesto, iza Christiana McBridea, a ispred velikana kao što su njezin učitelj Ron Carter i Dave Holland. Time je uvrštena u elitno društvo svjetskoga jazza.

Virtualno izdanje

Svoj novi CD, "Walk Against Wind", s kojeg je skladbe izvodila na zagrebačkom koncertu, Linda Oh je snimila potaknuta stva-

Kroz novo izdanje ostvarili smo nešto što smo oduvijek željeli učiniti - spojili smo našu strast prema očuvanju okoliša s glazbom. Omotnica je napravljena od posebne vrsta papira i nadahnuta je origamijem klavir i fagot, a s petnaest godina i bas gitaru. Školovanje je započela u Australiji, a nastavila u SAD-u. Između ostalog diplomirala je na prestižnoj Manhattan School of Music gdje su joj profesori bili Dave Liebman, Jay Anderson i Rodney Jones. Već tijekom glazbenog školovanja dobila je niz nagrada, među ostalima ASCAP Young Jazz Coimposer’s award, a danas je aktivna i kao glazbena pedagoginja. Nastupala je s uglednim glazbenicima kao što su Slide Hampton, Joe Lovano, Vijay Iyer, Dave Douglas, Kenny Barron, Geri

ralaštvom francuskog glumca i pantomimičara Marcela Marceaua, koji je nadahnuo i Michaela Jacksona na njegov moonwalk, načinom na koji je glumio da se kreće ususret jakom vjetru, kako je gurao vjetar... Kako ste osmislili novi album?

- Osmišljavanju i realizaciji albumu "Walk Against Wind" posvetila sam puno vremena. Sve skladbe su osobne. Veći dio tog repertoara izvodili smo na koncertima i glazbenim radionicama. Tijekom zadnje tri godine sa svojim sam sastavom te skladbe naj-

hifimedia #106

RAZGOVOR / LINDA MAY HAN OH češće izvodila u njujorškom 55 Baru. Izdanje smo objavili za vlastitu diskografsku kuću koju smo nazvali Biophilia Records. Utemeljio ju je pijanist i skladatelj Fabian Almazan, koji je i moj suprug. On svira u izvedbama koje smo uvrstili na album. Kroz to izdanje ostvarili smo nešto što smo oduvijek željeli učiniti spojili smo našu strast prema očuvanju okoliša s glazbom. Omotnica je napravljena od posebne vrsta papira i nadahnuta je origamijem. Materijal je FSC-potvrđen, što znači da je izražen od kartona koji je odobrilo Vijeće za upravljanje šumama, za tisak su korištene tinte prizvedene na biljnoj bazi, ručno je izrađen, nema plastike u CD-u...

- Pokušavam ne misliti ništa posebno, ali da, definitivno, njihov duo album "Missouri Sky" na me je ostavio snažan dojam. Osjećam da mi taj zvuk često prolazi glavom, posebice kada sviramo neke bossa nove. Ali kad stupimo na pozornicu i sviramo, sve ovisi o trenutku, o tebi, jesi li pravi. Tada samo nastojim dati sve od sebe i ne razmišljam o tome zvučim li kao netko drugi.

(Linda May Han Oh; snimio Davor Hrvoj)

Oblici, simetrija i melodije

U CD-u?

- Zapravo nema CD-a. Svaki primjerak ima kod za digitalno preuzimanje glazbe. Pomoću njega možete skinuti datoteke u raznim formatima: waw, flac datoteke, mp3, i tako možete dobiti kvalitetnu snimku. Kako djelujete kao aktivisti?

- Obuzeti smo podizanjem svijesti o očuvanju prirode, odnosom politike prema tim problemima i svim odlukama koje je u vezi s time donio predsjednik SAD-a. Potičemo inicijative za dobrovorni rad, organiziramo savjetovanja o samoodrživom razvoju, osiguravamo stručnjake koji pomažu u provedbi tih akcija, volontiramo s grupom koja promiče očuvanje stabala u New Yorku, surađujemo s organizacijama New York Trees i BioBus, borimo se za smanjenje korištenja plastičnog materijala i obavljamo druge vrste volonterskih aktivnosti u New Yorku. Također radimo u suradnji s vijećem za nacionalne resurse i obrambenim vijećem koje je nevjerojatna organizacija. Aktivni smo na društvenim mrežama gdje komentirano teme vezane uz okoliš. Osim toga, kad god putujemo djelujemo kao aktivisti.

Crno-bijele slike

Koja vas zamisli vode u stvaranju nove glazbe?

- Moj sljedeći album, s dvostrukim kvartetom Aventurine, donosi glazbu zanovanu na istraživanju različitih kompozicijskih konce-

čitim smjerovima. To uključuje dekonstruirani aranžman za standard "Au Privave" Charliea Parkera, jednu skladbu nadahnutu radom Andrewa Hilla s gudačkim kvartetom i jednu nadahnutu kineskom tradicionalnom glazbom. U nadolazećem albumu, koji sam snimila s trubačkim triom, neke su skladbe nadahnute grafičkim romanom umjetnika Shauna Tana iz Pertha. Kroz podrobno razrađene crno-bijele slike taj roman, "Arrival", istražuje priče i iskustva imigranata i izbjeglica, ispričanih kroz viđenje središnjeg lika. Kad vas je Pat Metheny pozvao na suradnju?

- Prvi put smo se susreli 2013. iza pozornice na jazz festivalu u Detroitu. Tamo sam tada nastupila sa sastavom Sound Prints trubača Davea Douglasa i saksofonista Joea Lovana, iste večeri kad je svirao njegov Unity Band. Dvije godine kasnije svirala sam na istom festivalu i ponovno u garderobi srela Pata koji je predložio da sviram s njim. Našli smo se i počeli svirati kao duo te u triju s Antoniom

Sa svojom glazbom pokušavam stvoriti neku vrstu priče kojom pozivam publiku na posebno mjesto, specifično za određeno vrijeme i prostor. pata koje sam proučavala i prilagodila izvedbama s gudačkim kvartetom i drugim postavama. Sa svojom glazbom pokušavam stvoriti neku vrstu priče kojom pozivam publiku na posebno mjesto, specifično za određeno vrijeme i prostor. Glazba na ovom albumu donosi širok raspon provokacija i kreće se u razli-

hi-fimedia #106

Sanchezom, a potom je predložio da budem dio divnog projekta, njegovog kvarteta. Još uvijek me obuzima isto uzbuđenje i veselim se našim nastupima. Divno se osjećam jer to je sjajan sastav s kojim obožavan svirati. Razmišljate li o Charlieu Hadenu kad svirate u duu s Patom Methenyjem?

Kako ste se osjećali na samom početku, a kako se osjećate sad svirajući s njegovim kvartetom?

- Rekla bih da je sad drukčije. Kad počinjete svirati s bilo kojom novom grupom, ili krećete na prvu turneju, postoje određene stvari kojima se nadate, koje donose uzbuđenje i želite da se dobro odvijaju. Veliku podršku imala sam od Pata koji je veliko nadahnuće u mojem životu i glazbenom razvoju. Za mene je bilo super uzbudljivo što sam dobila priliku svirati s njim. Pogledam li na niz sjajnih basista koji su svirali s njim, osjećam veliku odgovornost jer želim nastaviti tamo gdje su oni stali. Naravno, kad se pripremate za prvu turneju s njim, a sve je u pripremi, pitate se možete li dostojno zauzeti to mjesto u njegovom sastavu. Još uvijek me obuzima isto uzbuđenje i veselim se našim nastupima. Izvodimo neke kultne Methenyjeve skladbe što je također nevjerojatno. Često mijenjamo repertoar. Uzbudljivo je, još uvijek. Definitivno. Divno se osjećam jer to je sjajan sastav s kojim obožavan svirati. Što ste naučili od njega?

- Puno sam toga naučila svirajući u njegovom bendu i surađujući s Patom, među ostalim kako svirati upravo u izvedbama njegovih skladbi koje imaju svoje zakonitosti i zahtjevaju posve određen pristup. Tada nastojim svirati tako da odam počast njegovoj skladateljskoj osobnosti. To je jedinstveno i isto tako postojano. Kad smo na turneji gotovo svaki dan provodimo na putu, za što je potrebna velika izdržljivost. Na meni kao basistici velika je odgovornost. Naučila sam puno o tome. Kako gledate na njegov skladateljski rad?

- Nevjerojatan je skladatelj koji ima prepoznatljiv stil, harmonijski i melodijski. Glazba koju piše potpuno je logična. U njegovim djelima volim oblike, simetriju i melodije. To je divna glazba koja je odigrala važnu ulogu u mojem razvoju. Sjajan je. Divno je što već godinama razvija svoju glazbu i predstavlja svoje ime na sceni, razvija vlastitu glazbenu viziju i stil. Osvježavajuće je to što je vrlo precizan kad govori o glazbi i jasno artikulira ono što želi postići. To je stvarno korisno za kolege glazbenike. Načitan je i upoznat s trenutnom političkom situacijom. Zna mnogo sjajnih priča koje je divno slušati na putovanjima.

JAZZ / RECENZIJE Razni izvođači Tony Sheridan and Opus 3 Artists Opus 3/Sigma audio koncept

Iako je najpoznatiji kao suradnik Beatlesa, na samom početku njihove karijere, početkom 1960-ih kad je sudjelovao u snimanjima njihovih prvih ostvarenja, britanski pjevač, gitarist i skladatelj Tony Sheridan ostvario je suradnje i s drugim poznatim glazbenicima kao što su Gene Vincent, Cliff Richard i Eddie Cochran. Za Beatlese je Hamburg bio tek odskočna daska, usputna stanica, a za njegov je život bio presudan. Živio je nedaleko tog njemačkog grada gdje je 2013. preminuo. Ovaj je CD posveta njemu. Naime, osam godina prije dečki usko vezani uz Opus 3 odlučili su ga posjetiti u njegovom domu, a te su se posjete nastavile u narednom razdoblju. Tada su otkrilli koliko divnih pjesama zapravo leži u njegovim ladicama i predložili mu da ih snime s glazbenicima koji objavljuju za Opus 3. U izvedbe tri skladbe: "Tell Me If You Can", koju je Sheridan napisao s Paulom McCartneyem, te "Indochina" i "The Puzzle", kao pjevač sudjeluje sam Sheridan (u "The Puzzle" uz pjevanje svira akustičnu gitaru i to u duo izvedbi s Ekmanom). "Indochina" je pjesma koju je Sheridan napisao nadahnut osobnim iskustvom, kad je u 1970-ima nastupao

hi-fimedia #106

za američke vojnike u Vijetnamu. Sheridan je bio predan proučavanju istočnjačkih filozofija što se odrazilo na njegovo stvaralaštvo. O tome svjedoči Maria Winther u izvedbi pjesme "Open Road". Jedan od putnika u Hamburg, koji su iz prve ruke istraživali Sheridanovo stvaralaštvo, je basist Roger Ekman koji je svirao u većini izvedbi. Sheridanu su svojim izvedbama, uvrštenim na ovo izdanje, počast iskazali pjevači Bottleneck John, Yamina, Maria Winther, Therese Mercedes Myrhed, Nick Malmestrom i Roger Ekman, te mnogi instrumentalisti. Osim Ekmana, među ostalima to su tenor saksofonist i flautist Bjorn Jansson, gitarist Peter Melin, klavijaturist Bert Ostlund i bubnjar Robert Carlsson. Davor Hrvoj

B.B. Leon & Triple Treat Blues Barn

Opus 3/Sigma audio koncept

Za svoj novi album Bo Nordin, u glazbeničkim krugovima poznatiji kao B.B. Leon, snimio je blues-rock, ali u manjoj mjeri i rock and roll izvedbe koje odaju muzikalnost i osjećaj za glazbenu estetiku, te, naravno, za blues. Skladbu "Boogie For Dad" posvetio je ocu, također glazbeniku čije sviranje glasovira ga je nadahnjivalo u formativnim godinama. Njegov se, pak, otac, nadahnjivao sviranjem Jerryja Leea Lewisa. Sve je to utjecalo na stvaranje ukusa i profiliranje mladog glazbenika i zato ne čudi da je završio u susjedstvu u kojem je blues svetinja. Na njegovu je muzikalnost također utjecalo to što je još kao dijete svirao bubnjeve i klavir. Još kao klavirist, 1978., svirao je u sastavu All Night Sam and the Twelve Bar Sisters. Na gitaru je prešao kad je su se pojavili tehnički problemi s njihovim kućnim klavirom, a nije htio tratiti vrijeme čekajući na njegov popravak. Ni manje ni više, njegova je prva gitara bila Gibson Les Paul. Blues je počeo svirati početkom 1980-ih sa sastavom Hound Dogs. kao član tog sastava napisao je prve pjesme. Band Triple Treet utemeljio je prije dvije godine kad mu se pridružio orguljaš (Hammond) i pijanist Mathias Lundqvist. Ostala dvojica članova su njegovi stari suradnici. Bubnjar Thomas Lingman s njim surađuje od 1992., a basist Lasse Falck od 2005. B.B. Leon je autor većine skladbi, a tek tri su blues standardi: "El Medio Stomp", "If You Love Me" i "Rock

Razni izvođači 40th Anniversary Celebration Album (Opus 3/Sigma audio koncept)

vim kompilacijskim albumom švedska diskogarfska kuća Opus 3 obilježava četrdesetu godišnjicu djelovanja. Četiri desetljeća rada u svijetu diskografije i nije neki jubilej zbog kojeg bi rezali žile, ali ako je još uvijek na čelu firme osoba koja ju je utemeljila, to je već podatak nad kojim se možemo zamisliti. Najprije pomislimo na velik entuzijazam, i da, tu se prije svega radi o strasti prema glazbi, ali i vjernoj reprodukciji zvuka. Za Jan-Erica Perssona, koji je proslavio tu izdavačku tvrtku upravo na području visoke vjernosti reprodukcije zvuka, primijenivši nekoliko vlastitih inovacija koje su prihvaćene kao Hi-Fi standardi, te su dvije stvari uvijek bile prioritet. Zato su albumi objavljeni pod etiketom Opus 3 tijekom svih tih godina ostali izdanja trajne vrijednosti.

Suha akustika

ad slušate snimku trebali biste se osjećati kao da ste u istoj prostoriji u kojoj glazbenik svira, gotovo kao da ispred sebe gledate glazbenike", rekao je Jan-Eric Persson prigodom posjeta Zagrebu. "Kad snimam u klubu ili koncertnoj dvorani želim stvoriti dojam kao da je slušatelj prisutan na događaju koji se snima. Tako su snimljeni albumi Bennyja Watersa i Eve Taylor. To su dokumentarne snimke koje su ostvarene prije nastanka diskografske kuće Opus 3. Jednog sam ih dana odlučio preslušati i iznenadio sam se. Bile su poput starog vina. Iskoristio sam obje snimke i objavio ih na CD-ovima. Naime, kad želiš snimati, moraš znati što želiš, što ti je najvažnije, kako ćeš snimiti, za koju ćeš se metodu opredijeliti, koju ćeš opremu koristiti. Primjerice, za snimanje gitare u klasičnoj glazbi dovoljan je samo jedan stereo mikrofon. Važno je ostvariti ravnotežu, snimiti sve vibracije crkvenog prostora i uhvatiti izravan zvuk glazbala. Jazz glazba se ne može snimati na taj način. Ako ne snimaš u studiju, za snimanje jazza potreban je prostor sa "suhom" akustikom. Mnoge albume Larsa Erstranda i Knuda Jörgensena, kao i sve Erica Bibba, snimio sam u istom prostoru, jednoj svečanoj školskoj dvo-

(Fotke: Jan-Eric Persson; snimio Davor Hrvoj)

rani u Štoholmu. Tamo je zvuk predivan, a imaju i dobar glasovir." eđu ostalim, Jan-Eric Persson uvijek veliku pažnju polaže na odabir mikrofona. O tome je rekao: "Koristim Thuresson mikrofone. Želiš li "istinu" to je najbolji mikrofon koji sam ikad koristio, ali u studiju ne želiš uvijek "istinu". Ponekad želiš malo obojiti zvuk. No, što ako imamo najbolje mikrofone na svijetu, a pjevač ne uživa u snimanju? Moj zadatak, kao producenta, je omogućiti najbolje uvjete za snimanje, bez obzira radilo se o tehničkoj kvaliteti ili ugođaju na snimanju." a one koji su upoznati s prolematikom snimanja u studiju, u knjižicama CD-ova uvijek su navedeni podaci o snimanju i opremi koja je korištena.

Koncertne snimke ostvarene bez publike

ersson je počeo s namjerom da snima umjetnike koji sviraju akustičnu glazbu - klasiku, jazz i folk. Kako je izjavio,

u to vrijeme zvuk na snimkama nije bio dobar jer se snimalo multikanalno u studiju, a najprikladniji ambijenti za snimanje te vrste glazbe su crkve, koncertne dvorane ili jazz i blues klubovi. Osim toga, želio je snimati glazbu koju obožava i za koju je smatrao da nije dovoljno zastupljena na diskografskim izdanjima. Uvijek je nastojao stvoriti najbolje moguće uvjete za umjetnike koji su snimali za Opus 3. Zato je u studio dopremio odličan koncertni klavir, Bechstein iz 1887. koji je u odličnom stanju. Njega koristi za snimanje izvedbi jazz glazbe, dok klasičnu glazbu ne snima u studiju nego u koncertnoj dvorani sa Steinwayom. A kad snima u studiju to su u stvari live snimke bez ponavljanja i nadosnimavanja, kao na koncertu ali bez publike. zbor glazbenika i glazbenih stilova koje možemo čuti na izdanjima Opusa 3 odraz je Perssonovog glazbenog ukusa, a on uključuje country, blues, dixieland, swing, suvremeniji jazz, klasičnu glazbu... Ovaj

CD, objavljen u super audio CD formatu, donosi snimke glazbenika različitih stilova iz raznih razdoblja djelovanja ove izdavačke kuće. Neke od njih tek su u pripremi za objavljivanje. Klasična glazba zastupljena je kroz djela Felixa MedellohnBartholyja u izvedbi Stockholm Guitar Quartet, J.S. Bacha u izvedbi Erik Westberg Vocal Ensemblea i Andrea Joliveta u izvedbi Mattiasa Wagnera. Blues je predstavljen kroz izvedbe Bottlenecka Johna, Erica Bibba i B.B. Leon & Trile Treat banda. Kao predstavnici jazza odabrani su Yamina, Johan Dielemans, Lars Erstrand, Kustbandet i Kjell Ohman. Izvedba Gorana Wennerbrandta bliska je ambijantalnoj glazbi, a ona Marie Winther popu. ako je to tek mali dio onoga što objavljuje Opus 3, kroz ove izvedbe jasno se očituje ukus, programska orijentacija i producentska intencija, a o tome koliko je zvuk glazbe vjerno prenešen na medij CD-a ionako će odlučiti slušatelji.

Davor Hrvoj

hifimedia #106

JAZZ / RECENZIJE Me Baby". Budući da je sav materijal sniman uživo u studiju, a postprodukcija je u potpunosti ostvarena analogno, nije izgubljeno ništa od te topline, a ujedno i sirovosti koje blues glazbom čine posebnom. Osim što je pjevao i svirao električnu gitaru B.B. Leon je u jednoj izvedbi svirao i klavir. Davor Hrvoj

Thelonious Monk Thelonious Alone In San Francisco (Riverside Records, 1959.)

Možda je neobično iz kataloga klasičnih jazz izdanja posegnuti za solo izvedbom Thelonious Monka, no razloga ima pregršt. Recimo da je prošlo skoro 60 godina od izdanja albuma koji će svakako dobiti i nova proširena i dopunjena izdanja, ali onaj glavni razlog je činjenica da u ljetnim vrućim mjesecima ljubitelji jazza vole konzumirati stariju glazbu i klasike u kakve se ovaj album svakako uklapa. Prošlo je nekoliko desetljeća kada sam po prvi put imao prilike čuti Theloniusovu glazbu i to, pogodit ćete baš s ovog albuma. Nakon prvog slušanja odložio sam disk na policu i činilo se da se nema prevelikog razloga za ponovno druženje s glazbenikom. No, neka posve čudna atmosfera koja je pratila nastup i posve drugačiji zvuk nije dozvolio samo tako odustati. To je doista bila jedina odložena reakcija na glazbu koju sam imao prigode iskusiti slušajući prije i kasnije tisuće izvođača. U isto vrijeme privlačio me sasvim nov i svjež zvuk koji dotad nisam imao prigode iskusit, no nasuprot tome pomalo me odbijao introvertiran i sentimentalan pristup temi i skladbi. Nakon što smo mogli pristupiti svakom kutku interneta ta crna mrlja u karijeri mi se ipak učinila znatno podnošljivijom. Naime Monk je imao ogromnu sreću da su se za njegovu karijeru brinuli vrlo utjecajni ljudi iz branše, no i oni su teško uvjeravali vlasnike prodavaonica ploča da snažnije nude glazbu Theloniousa Monka. Kako se do zvijezda ne dolazi lako trebalo je mao strpljenja i slušanja Monkove glazbe s vrhunskim sastavima kako bi mogli spoznati pravi genij njegove umjetnosti. Pijanist koji zapravo svira mozgom, a mnogo manje prstima i čije promjene ritma, tonaliteta i poseban tehnika kreiraju do danas jedinstven zvuk natjerat će svakog ljubitelja improvizacije i jazz glazbe na barem nekoliko mjeseci odsustva iz standardnog ritma slušanja. Ne, nije se moglo cijepiti i nije bolno. To je samo Monk faza. Teško ulazi u sustav, ali još teže ga napušta. Stoga oprezno, ali ja sam sklon rizičnom načinu života i puštam „Ruby My Dear". Gotovo 60 godina poslije. Gordan Gaži

hi-fimedia #106

Charles Mingus Mingus Ah Um Columbia

stanimo s malo reminiscencije i dalje u 1959. godini u kojoj je jazz prštao od uzbuđenja i naslova koji su danas čisti klasici žanra. U godini koja potpisuje Dave Brubeckov ‘Time Out’, Miles Davisov ‘Kind of Blue’, John Coltraneov ‘Giant Steps’ i Ornette Colemanov nevjerojatan album ‘The Shape of Jazz to Come’, nije bilo jednostavno snimati glazbu koja ima biti zamiječena uz ovakvu konkurenciju. No, ipak je netko imao dovoljno inventivnosti, snage i samopouzdanja i predstavio još jedan povijesni album. Charles Mingus je danas jednako vrijedna pojava u kući slavnih svjetskog jazza, no čini se da je baš ovaj album poslužio kao prijelomni trenutak koji je njegovu karijeru konačno oslobodio svih okolnosti koji se je u pojedinim fazama sputavale. Sama obiteljska situacija je strogo odgajanog glazbenika poprilič-

no demoralizirala u prvoj fazi života, a i velika ljubav prema glazbi koju je razvio slušajući skladbe Duke Ellingtona bila je na kušnji jer njegov cello je imao malo šanse za probitak u svijetu klasične glazbe u doba rasnih previranja. Mingus je i napustio obitelj, a o svemu je mnogo godina kasnije napisao autobiografiju pod imenom „Beneath the Underdog" koja i danas slovi za jednu od najizravnijih i najboljih knjiga tog tipa. Kako veliki talenti ipak na neki način pronađu svoj put, tehnika sviranja čela bila je odličan temelj za bas, a dalje je trebalo samo volje i pregršt pravih kolaboracija. Za album ‘Ah Um’ sastavio je izvanrednu kombinaciju vrhunskih glazbenika koju su činili saksofonisti Shafi Hadi i Booker Ervin; trombonisti Jimmy Knepper i Willie Dennis; te pianist Horace Parlan i sjajni bubnjar Dannie Richmond. Njihove izvedbe su bile snažne, ali ostavljali su i mnogo prostora za emocionalni segment koji je palpabilan kroz cijeli album. Naravno da u Mingusovom katalogu postoji još mnogo albuma koji se mogu ili moraju preporučiti na slušanje. No, zasad se zadržimo na trenutnom koji je vrhunska glazbena poslastica, ali i album koji je snažno predstavio Mingusa i etablirao u društvo najboljih. Eh, ta 1959! Gordan Gaži

FILM

2001: odiseja u svemiru STANLEY KUBRICK

OBLJETNICA / 2001: ODISEJA U SVEMIRU

2001: Odiseja u svemiru, pedeset godina kasnije ZaĹĄto je Kubrick vjerovao da je potrebno biti apsolutno moderan

Monolit kao lajtmotiv u Kubrickovom klasiku postao je opÄ&#x2021;e mjesto interpretacije Odisejine tematike

hi-fimedia #106

piše: Luka Kostić

ost je u obliku sjekire ili, u najmanju ruku, batine. Njen izbočeni dio sjeda u ruku, a oštri brid reže kroz kožu meso i - tuđu kost. Njen vlasnik opijen je čistom ekstazom destrukcije udara po podu, po zraku, po ostalim kostima davno uginule zvijeri, dok Kubrickova kamera zumira sve bliže i bliže. U jednom trenutku, kost leti iz ruke, vrteći se u zraku. Ono što slijedi je vjerojatno najpoznatiji primjer grafičkog reza u povijesti kinematografije: u trenu oka, preneseni smo par tisuća godina u budućnost, gdje kost, prvo, primitivno oruđe čovjeka postaje svemirski brod - njegovo ultimativno oružje. I eto

ga, sva moć filmskog jezika unutar dvije sekunde i dvije slike - montažom povezane, stvarajući novo značenje. 2001: Odiseja u svemiru formalno je najambiciozniji film jednog od najambicioznijih zapadnih režisera svih vremena, Stanleyja Kubricka. Riječ je o tvrdo kuhanom SF-u, hipnotičkom snu, epu o nastanku i evoluciji čovječanstva, komentaru o naravi umjetne inteligencije i identiteta. Ali, prije svega, riječ je o filmu koji govori o epistemološkim obratima - tim postupnim momentima gdje sposobnost ljudske civilizacije da upija, asimilira i stvara novo znanje dovodi do novih društvenih praksi, civilizacijskih promjena i, prije svega, promjena u shvaćanju onoga što smatramo da znači biti čovjekom. I

upravo tranzicija iz kosti kao prvog i svemirskog broda kao posljednjeg oruđa ljudskog znanja predstavlja najbolju metaforu Odiseje kao filma. Postoji razlog zašto upravo ta dva montirana kadra predstavljaju dominantnu sliku filma u popularnoj kulturi, čak i danas, 50 godina nakon svog nastanka. Odiseja, koja je snimljena na temelju kratke priče scenarista i SF pisca Arthura C. Clarkea, ‘The Sentinel’, lansirana je u filmski svijet 1968., a danas je smatrana jednim od najboljih i najutjecajnijih filmova svih vremena. The Moving Arts Film Journal proglasio ga je najboljim filmom svih vremena, Sight and Sound ga je uvrstio u deset najboljih, a 1991. uvršten je u američki Nacionalni filmski regi-

hifimedia #106

OBLJETNICA / 2001: ODISEJA U SVEMIRU star kao ‘kulturno, estetsko i historijsko dobro’. Sam Kubrick, koji je uoči početka snimanja postao opsjednut sa znanstvenom fantastikom i mogučnoću postojanja života van Zemlje, rekao je da je pokušao snimiti film o odnosu čovjeka sa univerzumom. Malo koji autor u potpunosti poznaje svoje djelo, ali Odiseja je, iz raznih razloga, upravo to. Riječ dvije o kontekstu. Niti jedan kulturalni čin ne može funkcionirati van konteksta, što je u kolektivnom shvaćanju popularne kulture odavno zaživjelo pod otrcanom maksimom o nemogućnosti uspoređivanja dva umjetnička akta iz različitih povijesnih trenutaka, te sve težoj mogućnosti književnosti i filma mlađeg od tridesetak godina da izbori status klasika, što god to podrazumijevalo. Međutim, situacija nije tako jednostavna. Jedna od konstitutivnih karakteristika, recimo, književnosti, jest upravo sposobnost preživljavanja u radikalno Turturro drugačijim kontekstima. TakoJohn se Odiseja (Jesus godina Quintana) i Biblija i dalje čitaju, tisućama nakon nastanka, u bitno drugačijem kontekstu - malo tko će danas Bibliju čitati kao priručnik za društveno ponašanje i objeručki prihvatiti arbitrarnu okrutnost njenih moralnih vrijednosti, kao što niti Odiseja u kontekstu 21. stoljeća više neće biti čitana kao alegorija grčkog kulturnog identiteta. Drugim riječima, književnost, kao ishodišna točka svih umjetnosti, preživjela je kao forma od nastanka čovječanstva upravo zato što se prilagođavala raznim povijesnim kontekstima. Danas eruditi uzdižu nad ljubavnom poezijom Kur’ana u knjižnicama Pariza, diseminiraju enigme psalmi Starog zavjeta, a hipsteri citiraju vojnu liriku Williama Shakespearea, neovisno o tome što su ta djela nastala u potpuno drugačijem okruženju, a većina nisu niti u svojoj originalnoj intenciji trebale primarno služiti kao estetika. Međutim, film je mlad medij te

hi-fimedia #106

je, usprkos užurbanoj komercijalizaciji i promjeni odnosa proizvodnje, više-manje na istom mjestu kao i kada je nastajao, početkom stoljeća. I upravo tu leži najveća snaga 2001: Odiseje u svemiru kao filmskog ostvarenja - njena mogućnost dekontekstualizacije, zadržavanja svoje vizualno-tematske snage kroz pet desetljeća radikalnih promjena u medijskom, kulturalnom i političkom polju kasnog kapitalizma. Ako se Odiseja i dan danas smatra jednim od najvećih filmova jednoga od

najvećih režisera, onda je to zato što ona svojim filmskim jezikom, svojom prezentacijom, omogućava svojoj publici čitav niz protokola za čitanje. Drugim riječima, želite li gledati znanstvenofantastični triler o posadi svemirskog broda koju pokušava ubiti odmetnuto centralno računalo, filozofsku studiju o naravi umjetne inteligencije, vizualni spektakl režiran okom jednog od najpedantnijih filmaša svih vremena ili metafizički ep o povijesti ljudske civilizacije i naravi evolucijskih koraka - Odiseja će vam se prilago-

diti. Naravno, Kubrick je ovo remek-djelo iz 1968., kada specijalni efekti i digitalna tehnologija nisu bili niti u povojima, zamislio kao nešto više od sume svojih dijelova. Međutim, kao i gotovo svi filmovi Stanleyja Kubricka, tog velikog modernista s kamerom, Odiseja je djelo stvoreno u ključu žanra (u ovom slučaju SF, kao što su ‘Staze slave’ ratni film, ‘Isijavanje’ horor i ‘Dr. Strangelove’ politička satira), koje rasteže granice tog istog žanra do neprepoznatljivosti - riječ je o filmu

hifimedia #106

OBLJETNICA / 2001: ODISEJA U SVEMIRU

"Dijete zvijezda", dio Kubrickovog ezoteričnog vizualnog imaginarija, simbolizira transhumanističku budućnost evoluiranog čovječanstva

koji je singularan u svojoj ambiciji, ideji i prezentaciji. Jeftini pokušaji monetizacije nostalgije, poput Nolanovog stilski ispraznog i pretjerano sentimentalnog ‘Interstellara’, samo potvrđuju ono što Hollywood već desetljeći-

HAL 9000

hi-fimedia #106

ma zna - ne postoji film poput Odiseje. Čak niti ‘Solaris’ - još jedno singularno remek-djelo, režisera još talentiranijeg od Kubricka - Andreja Tarkovskog, u svojem umjetničkom zamahu nema toliko metafizičke i simboličke ambicije. Prije svega, Odiseja je film o idejama - idejama koje formiraju, uvjetuju i fundamentalno mijenjaju ljudsku civilizaciju i odnos svijeta sa čovječanstvom. Uostalom, sama struktura filma - poznato klasično nizanje filmskih poglavlja: zora čovječanstva, odlazak na Mjesec, misija Jupiter - motivirana je ponavljanjem motiva crnog monolita. Kritika i publika se godinama hrvala s pitanjima oko značaja fabule i tematike iza pojavljivanja crnog monolita, ali, ruku na srce, njegovo značenje je relativno lagano locirati u internoj pripovjednoj logici filma. Riječ je o metafori ljudskog napretka i svega što on podrazumijeva - epistemološki skok, razvoj znanja i jezika, promjena u načinu razmišljanja, dijalektika

i progres, erudicija i prosvjetljenje. Čitana u tom ključu, Odiseja postaje barjak prosvjetiteljskog modernizma - grandiozni ep o napretku ljudske civilizacije i načinu na koji čovječanstvo stvara i raspršuje znanje kojim vlada nad svojom okolinom. Arthur Rimbaud je svojedobno napisao - "Treba biti apsolutno moderan!", a teško je zamisliti umjetnički uradak koji se vjernije drži tog estetskog imperativa od Odiseje, sa svojom klasičnom filmskom strukturom - prolog, pa tri čina -, zvučnom kulisom načinjenom od isključivo velebne klasične glazbe i fabulom koja se vremenski razvija od zore čovječanstva do evolucije u post-ljudsku kulturu, simboliziranu poznatim ‘Djetetom Zvijezdom’ iz posljednjih kadrova filma. Jedino je šteta što su danas, 50 godina kasnije, Odiseja i njeni prosvjetiteljski impulsi moderniji i estetski progresivniji od velike većine američke i europske filmske produkcije. Uostalom, kao što je prije više od 20 godina primjetio Jacques Derrida, "sadašnjost ide veoma loše".

Dopustite da vas zavedeâ&#x20AC;Ś

Moderan zvuÄ?nik vrhunske kvalitete i tradicionalnog Davis zvuka.

Audio Centar Distributer za Hrvatsku i Sloveniju www.davis-acoustics.com / www.audiocentar.hr

PREPORUKA

TV SERIJA / THE CITY AND THE CITY piše: Sven Popović

Osvrt na BBC-evu TV seriju nastaloj prema romanu britanskog autora Chine Miévillea

agrebački Glavni kolodvor relativno je nedavno bio uspoređen s berlinskim kolodvorom Zoo u pomalo senzacionalističkom članku. Nastranu ton članka, Glavni kolodvor je u proteklih nekoliko godina postao izrazito specifično i zanimljivo čvorište u samom centru grada. Sa sjeverne strane je centar, grad se prostire ispred vas, tramvaji kloparaju, ljudi zuje amo-tamo, sijaset mogućnosti se otvara. Tu nailazimo na onaj Zagreb s turističkih pamfleta. Malo dalje, govorim o južnom dijelu kolodvora, o autobusnim terminalima, svojevrsnom predsoblju grada. S te strane vidimo napuštene zgrade, nekadašnju Zagrebačku banku i bivši supermarket, i jedno i drugo služe kao skotovi u koje policija nerijetko upada. U samom Importane Centru vidimo trgovine i obrte na aparatima za život, ljude koji ubrzano prolaze i gomilu pankera, skinsa i inih supkulturnih pripadnika kako žicaju lovu. Polusvijet se pojavi čim padne mrak, a ljudi se prave da se apsolutno ništa oko njih ne događa. Ironija situacije jest da se zgrada gradskog poglavarstva nalazi te nekoliko koraka dalje. Taj dio grada, između Vukovarske, to jest sjeverno od Lisinskog i poglavarstva, južno od Konzuma u Importane Centru, kao da je izbrisan s karte, on ne postoji u našem kolektivnom imaginariju. Čemu, dakle, ovaj uvod ako je u članku riječ o BBC-evoj seriji nastaloj prema romanu britanskog autora Chine Miévillea? Vidjet ćete. Dakle, China Miéville, trenutno jedan od najcjenjenijih autora spekulativne fikcije današnjice (ma, zapravo, svih vremena), čovjek koji je takozvani weird fiction, new weird i transrealizam doveo do zavidne razine, dobitnik tri Arthur C. Clarke nagrade, autor mnogih romana i kratkih priča, pisac koji je na polici svakog geeka koji drži do sebe. Romani su mu, pa, ogromni, monumentalni testamenti iznimno divlje i divne mašte koja vjerno predočava njegove izmišljene svjetove. Njegova nas China Miéville, trenutno jedan od najcjenjenijih autora spekulativne fikcije današnjice

hi-fimedia #106

proza tjera da razmislimo o načinu na koji promatramo SF (kao trivijalnu, ergo manje vrijednu granu književnosti), ekonomiju, tehnologiju, ekologiju, odnose između različitih društvenih skupina i tako unedogled. Blago rečeno: redefinirao je SF i fantasy. Koliko god to suludo zvučalo, spustio ga je na zemlju, vratio ga je na ulice i učinio takvim da na vrlo konkretne načine ispituje tematike koje su danas itekako relevantne. Da, znam, zvuči suludo, pogotovo ako u obzir uzmemo da protagonisti u jednom romanu ganjaju divovsku bijelu krticu (referenca na roman "Moby Dick", China, čini se, ima bizaran smisao za humor). Jedna od opsesija koja se provlači kroz više njegovih knjiga su gradovi. Gradove opisuje kao pulsirajuće organizme, oni iskašljavaju dim, masivni su, strašni i streme vertikali, oni su prostori odvratno bogatih i obespravljenih (China je, kao što mu marksistička orijentacija nalaže, uvijek socijalno osviješten). Njihovo podzemlje vrvi životom, ta podzemlja prepuna su skrivenih dijelova, ona su zapravo tajni gradovi ispod grada. I tako, konačno je netko prepoznao potencijal Miévilleovih priča i odlučio ih je ekranizirati. Taj netko je BBC. Fanovi su odahnuli, BBC ima poprilično dobar niz serijala iza sebe, razloga za brigu nije bilo. Barem smo tako mislili. O čemu je, dakle, riječ? "The City and the City" (blaga referenca na Dickensa) svojevrsni je omaž noir krimiću, znate, onom tvrdo kuhanom gdje detektivi imaju balonere i savršene, cinične replike na apsolutno sve. Premisa romana naizgled je jednostavna. Postoji neimenovani grad. Negdje na početku saznajemo da se nalazi otprilike ovdje negdje, gdje Balkan upoznaje Središnju Europu. Taj grad podijeljen je na dva grada, Beszél i Ul Qomu. Problem je što ih ne dijeli recimo, zid ili rijeka, neka vrsta jasne, konkretne granice, ne, oni se isprepliću. Ne bismo mogli iscrtati kartu tog grada na jednom papiru, morali bismo iskoristiti dva papira i položiti ih jedno na drugo i tako stvoriti palimpsest koji bi nam koliko-toliko dao realnu sliku. Stanovnici ta dva grada međusobno se ne vide. Naime, odmalena ih uče da ne vide stanovnike tog drugog grada, ulice na kojima stanuju, čak su neke boje i mirisi smatrani upitnima. To rade tehnikom zvanom unseeing. Ukoliko se dogodi neka vrsta proboja (breach) intervenira istoimena institucija (Breach). Znate ono kad hodate gradom i beskućnik vas zamoli za nekoliko kuna, a vi samo prođete ne obazirući se? Tako nešto, osim što unseeing podrazumijeva mnogo veću potenciju toga. Sad vam je, vjerojatno, jasno, zašto sam članak započeo priču o Glavnom kolodvoru. Unseeing velik je dio naše svakodnevice, ne samo s primjerom koji sam ponudio. Mi odviđamo mnogo informacija koje primamo. Jasno, poludjeli bismo od takve semiotičke zasićenosti, ali činjenica je da smo naučili izvoditi taj manevar i to

Jedna od opsesija koja se provlači kroz više njegovih knjiga su gradovi. Gradove opisuje kao pulsirajuće organizme, oni iskašljavaju dim, masivni su, strašni i streme vertikali, oni su prostori odvratno bogatih i obespravljenih

jako dobro. Tragedije, malverzacije i sve moguće vrste duševne bankrotiranosti kao da nas se ne dotiču. Svjesno smo dopustili da nas se zastraši i počeli smo ignorirati sve što nam nije oku ugodno. Priča se vrti oko ubojstva žene. Truplo je pronađeno u Beszélu, ali na području gdje se gradovi isprepliću. Slučaj pripada inspektoru Borlúu. Jasno, China svoju priču iščaši na toliko mjesta da na kraju protagonist(i) upadaju u slučaj koji je mnogo veći od ubojstva djevojke (protagonist kaže sljedeće: " Dead girl. Always the same story, isn’t it?"). Upoznat ćemo cijelu plejadu likova i frakcija (nacionalisti to jest radikalni separatisti, unionisti i tako redom), a pojavit će se i akademici i pseudoznanstevnici koji podržavaju teoriju da postoji i treći grad, Orciny, koji postoji negdje između druga dva grada. Roman je zaista veleban, od premise, strukture i samog stila i jezika, riječ je uistinu o nečemu čemu možemo prišiti onu problematičnu sintagmu: "moderni klasik". U čemu je, dakle, problem sa serijom? Vizualni je aspekt fenomenalno odrađen. Beszél uistinu diše, kombinacija orijentalnog i post-socijalističkog, ulice su prepune štandova gdje se prodaje hrana, zidovi su prošarani kojekakvim plakatima (najčešće onima desničarskog, gotovo pa fašističkog predznaka), sa zvučnika dopiru upozorenja, a Ul Quoma, s druge strane, niz je neonskih vertikala, kao Dubai. Ta multikulturalna distopija zaista je vrhunski prikazana, a David Morrissey solid-

no odrađuje ulogu inspektora Borlúa. Jedan od problema je činjenica što serija ima samo četiri epizode (trajanje od jednog sata), što za roman od gotovo četiristo stranica nije dovoljno. Drugim riječima, previše je toga nagurano, nedorečeno, nabrzinu uvedeno i često traljavo izvedeno. Naravno, ne očekuje se da će se adaptacija za TV ekrane držati romana kao pijan plota, ali čovjeka koji je čitao knjigu prati osjećaj kako bi još dvije epizode svakako bile dobro došle. Ono što drastično odudara od romana jest uvođenje Borlúove žene, to jest nestale žene. To sasvim nepotrebno uvođenje ljubavne priče razvodnilo je pripovjedni tijek serije, nepotrebno je razlomilo ritam radnje koji bi inače bio i više nego interesantan. Nepotrebno posezanje za klišejima u kombinacije s mjestimice neuvjerljivom glumom (loš casting, što ćete?) upropastilo je dojam nečega što je mogla biti zaista dobra serija, pogotovo u današnje doba gdje je posezanje za okvirom distopije trend, ako ne i prevladavajuća paradigma. Ovako je cijela priča rezultirala jedva nadprosječnim proizvodom koji bi s doslovce nekoliko scenarističkih manevara bio ono što su fanovi Chine Miévillea priželjkivali. Možda je jednostavno stvar do činjenice što sam roman čitao prije negoli sam pogledao seriju, što su mi očekivanja bila previsoka, ali ne mogu se othrvati dojmu da je ta serija mogla i trebala biti mnogo bolja nego što je. Što onda? Prvo pogledajte seriju, a tek onda pročitajte knjigu.

hifimedia #106

PORTRET / LYNNE RAMSAY

MORAMO PRIČATI O LYNNE RAMSAY filmskoj pjesnikinji detalja, zvuka i slike Povratak škotske režiserke, jednog od najistančanijih glasova europskog filma piše: Luka Kostić

azgovarajmo, na trenutak, o Lynne Ramsay. U ‘You Were Never Really Here’, Ramsayjinom fragmentarnom, okrutno predivnom noir-trileru, Joaquim Phoenix predstavlja metonimiju filmske karijere te škotske redateljice. Taj veliki kameleon američkog filma uprizoruje muskulativni lik i stoičko djelo Joea, veterana Zaljevskog rata i amaterskog plaćenika-snagatora koji se specijalizirao u pronalaženju nestalih djevojčica. Phoenixov Joe ima montažu horor priča umjesto uma, a njegova kuštrava brada i čvorovi mišića impliciraju transformaciju u zastrašuju-

polu-satnu stojeću ovaciju francuske publike. "Kažu da si nemilosrdan", kaže jedan potencijalni klijent. "Ako trebam to biti", odgovara Phoenixov Joe, izgovorivši suptilan podtekst Ramsayjinog filma - riječ je o beskompromisnom pastišu nasilja, beznađa i mraka - krika i bijesa američkog političkog podzemlja - i momentima atmosfere, lirike i melankolične nježnosti koja prati pogled škotske režiserke od njenog debija. A Ramsayjin pogled sinonim je za njenu kameru. ‘Ratcatcher’ je u kino dvorane došao u 1999. i momentalno od Lynne Ramsay stvorio redateljicu s glasom, smislom za stil i formalnu inovaciju i upečatljivim temama. Zastrašuje melankoličan i mračno poetičan prikaz Glasgowa u sedamdesetima, ‘Ratcatcher’ je

Ljepota i istinska snaga filmova Lynne Ramsay leži u njenom korištenju filmskog jezika na suptilan i unikatan način ćeg nasilnika koji se rijetko mogao pronaći u Phoenixovim ulogama. Upravo poput Lynne Ramsay, koja je s 28 godina izašla na scenu sa ‘Ratcatcherom’, socijalnom dramom o štrajku smetlara u Glasgowu sedamdesetih snimljenom okom pjesnikinje, a 16 godina nakon toga zaokružila tranziciju u američki srednjostrujaški film sa ‘You Were Never Really Here’, koji je na Cannesu 2017. zaradio nagradu za najbolji scenarij, najboljeg glumca (Joaquin Phoenix) i

hi-fimedia #106

bio sjeme svega što je fasciniralo Ramsayjevu u njenoj kasnijoj karijeri - društveno propadanje, besmisao života, praznina, ponavljanje i ponavljanje. Tri godine kasnije, 2002., Ramsay je režirala ‘Morvern Callar’, sporu, atmosferičnu dramu o djevojci koja putuje kroz beskrajne ceste Škotske ne bi li pobjegla od sjene samoubojstva svog partnera. I, nakon toga, devet godina tišine ili, ako preferirate, mrtvog kanala na TV-u, ne bi li, 2011., šokirala svijet s adaptaci-

hifimedia #106

PORTRET / LYNNE RAMSAY jom romana Lionela Shrivera, ‘Moramo razgovarati o Kevinu’. ‘Moramo razgovarati o Kevinu’ na površini je obiteljska drama s elementima trilera/horora – riječ je o filmu koji kroz analepsu prati kroniku jednog odrastanja. Kevin (Ezra Miller, koji dječački šarm superheroja Flasha ovdje mijenja hladnom, zastrašujućom vanjštinom dječaka-psihopata) je dijete koje je teško u potpunosti voljeti – to primjećuje Ramsayjina kamera, to primjećuje njegova majka Eva (emotivno rastrgana Tilda Swinton), to primjećujemo i mi: nešto crno u njegovom pogledu, u načinu na koji u ljutnji baca sendvič od pekmeza na radni stol, zabrinjavajuća lakoća kojom osvaja odsutnog oca. Odnos Eve i Kevina tematsko je, pripovjedno i metaforičko srce filma – kroz priču o dječaku koji se pred očima svoje majke pretvara u čudovište, Ramsay postavlja pred Evu, jednako kao i pred publiku, nemoguće pitanje – kako istovremeno voljeti vlastito dijete i biti svjestan njegovih sve opasnijih i zločestijih namjera? Kevinov otac odabire lakši put i odmahuje rukom na svaki Evin zabrinuti pogled ili rečenicu. "On je dječak, tako se dječaci ponašaju". Međutim, kao što je uvijek slučaj kad je riječ o filmovima Lynne Ramsay, jednako bitno, u većini slučajeva i bitnije, kao i sama priča je način na koja se ona pripovijeda. Ako može, Ramsay će komunicirati s publikom isključivo kroz zvuk – zabijanje strijela u ljudska tijela – ili isključivo kroz sliku – nepočišćen sendvič od pekmeza oko kojega bruje mravi. Uostalom, film je vizualni medij, a Ramsayjeva je odavno bila jednako zainteresirana za sliku, boju i zvuk kao sredstva komunikacije priče i tema prema svojim gledateljima kao i za dijalog. Uostalom, što je poezija u filmu nego li momenti kada, kao gledatelji, možemo ignorirati fabulu i uživati u zvuku, slici i kako njihov međusobni kontrast stvara nešto unikatno, neponovljivo van filma kao diskursa? Robert

Bresson, jedan od najutjecajnijih režisera svih vremena, tvrdio je da "kada je oko osvojeno, ne dajte ništa uhu", drugim riječima – film bi trebao svoju fabulu, svoj ugođaj i svoje teme komunicirati odabirom zvuka ili slike (svojih konstitutivnih dijelova), a ne pretrpavanjem kadra sadržajem. Ljepota, i istinska snaga, filmova Lynne Ramsay leži upravo u tome – u korištenju film-

skog jezika na suptilan, odmjeren način, u detaljima poput zabrinutog majčinog šapata ili razlivenog crvenog pekmeza koji nagoviješta nadolazeću tragediju. Kadriranje, izraz lica glumaca, objekti unutar kadra i van kadra – sve su to alati kojima režiseri utječu na emocije i raspoloženje publike, ali samo rijetki te alate koriste u potpunosti. Jedna od njih je Lynne Ramsay.

"Moramo pričati o Kevinu" (2011.) nastajao je dugih šest godina, a prihvaćen je pozitivno od strane publike i kritike"

hi-fimedia #106

"You Were Never Really Here", Ramsayjin filmski povratak nakon sedam godina, osvojio je zahtjevnu publiku prestižnog Cannesa

Lynne Ramsay 2002. godine kad je režirala film 'Morvern Callar’

Američki film, a i dobar dio europskog, uz dužnu čast iznimkama, upao je u duboku kreativnu krizu, koja traje još od nestanka Novog Hollywooda, krajem sedamdesetih. U rukama čak i najcjenjenijih suvremenih filmskih autora, poput Alejandra Gonzalesa Inarritua, Christophera Nolana ili Richarda Linklatera, zvuk postaje isključivo dijalog, a slika niz brzo montiranih kadrova ili jednog dugog kadra

na steadicamu. Usred imperativa da se filmom komunicira isključivo fabula, pripovjedni potencijal filmske umjetnosti padaju u vodu. Postoji razlog zašto je Lynne Ramsay, nakon što je u tri godine snimila svoja prva dva filma u Velikoj Britaniji, u narednih 16 godina u SAD-u uspjela snimiti samo dva. Škotska redateljica stoji sa Scorseseove strane zida u poznatoj izjavi američkog režisera o razli-

ci između fabule ("plot") i sižea ("story"). Scorsese je svojedobno poznato izjavio kako ga kroz godine više ponovo privlače filmovi čija je atmosfera, fokus na likove i detalje zanimljiva nego li oni koji su pretežno fokusirani na fabulu. Uostalom, kao što Scorsese sam kaže, kada jednom pogledate film, znate što će se dogoditi – a u pamćenju će vam ostati one varijable koje se ne mogu podvrgnuti fabuli – ambijent, ugođaj…detalji. Upravo je Scorseseov klasik, jedan od najvećih monumenata američkog filma, ‘Taksist’, jedna od primarnih referentnih točki Ramsayjinog novog filma. ‘You Were Never Really Here’ s ‘Taksistom’ dijeli više od samo površnih detalja same priče – Phoenixov Joe dijeli s De Nirovim Travisom istraumatiziranu nasilnu prošlost, a oba protagonista se silom prilika nalaze do koljena u mulju američkog mafijaškog podzemlja te sebe i svoj talent za nasiljem vide kao jedini spas za njegove žrtve – u oba filma personalizirane u likovima mladih nevinih djevojčica. Međutim, i ovoga puta je Ramsay bila više zainteresirana za atmosferu – fragmentarni, hipnotički vrtlog boja i Greenwoodovog elektronskog soundtracka – i teme: Phoenixov Joe boluje od PTSP-a i New York mu predstavlja svojevrsni sonički napad na čula. Ramsay je ekranizirala roman Jonathana Amesa, autora humoristične TV serije ‘Bored to Death’, kroz stravičan haiku nasilja – njen film se raspleće kroz interna putovanja u vlastitu prošlost njenog protagonista, kroz šaptaje i prijeteće poglede. Kroz detalje, detalje, detalje… Jedna posebno dojmljiva sekvenca na prvu ruku zvuči toliko puta viđeno da bi, pod lećom nekog drugog režisera djelovala poput klišeja. Joe provaljuje u skrivenu zgradu gdje prsten dječje prostitucije zatočenim drži mlade djevojčice, žrtve najmračnijih impulsa njujorškog podzemlja. Rezultat je predvidljiv – Joe reže kroz zaštitare s okrutnom preciznošću i pedantnošću, ali egzekucija pokazuje još jednom kakvo oko kao režiser Ramsayjeva ima. Sekvencu pratimo isključivo kroz crnobijele, mrljave kamere lokalnog nadzora stare zgrade – montirajući scenu po scenu iz perspektive kamera iz prostorija i hodnika kroz kojih Joe prolazi na svom krvavom križarskom pohodu. ‘You Were Never Really Here’ tematizira taj već toliko puta ekranizirani put u srce tame suvremenog društva, ali, uz sve stilističke i pripovjedne reference na bogatu tradiciju američkog neo-noira – djelomično na ‘Point Blank’, Soderberghov nelinearnu priču o osveti ‘Limey’, čak i na relativno nedavni ‘Drive’ Nicolasa Windinga Refna – on ostaje film s potpisom Lynne Ramsay: zastrašujuće upečatljiv, suptilan i, prije svega, detaljan u odnosu svoje slike i zvuka. Nadajmo se da je nećemo morati čekati još sedam godina.

hifimedia #106

OBLJETNICA / LOCK, STOCK AND TWO SMOKING

20 godina od debitantskog filma Guya Ritchieja piše: Sven Popović

asne su devedesete u Engleskoj, prvoga maja 1997. premijerom postaje Tony Blair na čelu New Laboura te obećaje da stvari mogu biti samo bolje (uostalom, koristi pop pjesmu "Things Can Only Get Better" u svojoj kampanji). Britpop (koji je sam po sebi iznimno reakcionaran zbog svog veličanja minulih vremena kad su britanski bendovi harali svakom top listom) je na svom vrhuncu, Blur izdaje eponimni album (koji preuzima američke slack rock tendencije), Radiohead izbacuje "OK Computer", Oasis izdaje "Be Here Now" (koji ukazuje znatan pad u kvaliteti novih britpop divova), The Verve izdaje seminalni "Urban Hymns". Dakle, to se dogodilo 1997. 1996. izniman je uspjeh ostvario film "Trainspotting". Nazovimo ga crnom komedijom, "Trainspotting" istražuje polusvijet inače kulturno bogatog Edinburgha i postaje internacionalni hit, a danas ga se već smatra kultnim filmom. Sve je to na sebi svojstven način omogućilo da jedan film, poput "Lock, Stock and Two Smoking Barrels", koji vjerojatno nikada ne bi dobio financijsku potporu, dobije potporu. Dakle, britpop u dekadentnoj fazi i uspjeh filmova poput "Trainspotting"? U međuvremenu dogodilo se nešto što je omogućilo relativnom anonimusu poput Guya Ritchieja da snimi debitantski film. "Preko bare" Quentin Tarantino ostvaruje nevjerojatan uspjeh filmovima "Reservoir Dogs" i "Pulp Fiction". Tarantino, čovjek bez ikakvog formalnog režiserskog ili općenito filmsko obrazovanja postaje jedno od najzanimljivijih imena američke kinematografije. Čovjek je svoje nepoznavanje formalnih filmskih postupaka nadomjestio svojom ogromnom ljubavi i strasti prema filmu. Prema svakom filmu. Bila to Godardova ostvarenja, b-hororci, kung-fu filmovi, gangsterski filmovi, to nije bitno. Tarantino je majstor filmskih tropa koji nikada nije skrivao svoju referencijalnost, dapače, ponosio se njome. "Reservoir Dogs" i "Pulp Fiction" možemo promatrati kao otkačene, čvorovite gangsterske filmove prepune iščašenih dijaloga koji na svojevrstan način uvode postmodernističke postupke u američki mainstream. Bilo je za očekivati da će ti filmovi stvoriti mnoštvo epigona koji će se truditi replicirati Tarantivnovu formulu. Nikome to nije pošlo za rukom. Nikome osim Guyu Ritchieju, čovjeku kojeg će mnogo danas nažalost prepoznati kao Madonninog bivšeg muža ili režisera novijih Sherlock Holmes filmova.

hi-fimedia #106

BARRELS Dakle, kako je došlo do financiranja "Lock, Stock and Two Smoking Barrels"? Trudie Styler, glumica i producentica (i Stingova žena) dokopala se scenarija sredinom devedesetih i dopao joj se. Zapravo joj se iznimno dopao, ali je rekla kako je bio predug, šlampav, prepun tipfelera i praznog hoda. Svatko tko je gledao film zna da su to epiteti koje za "Lock, Stock…" nikada ne bi vezali. Trudy Styler prepoznala je potencijal filma koji je postao instant-hit u Engleskoj, a stekao je status kultnog filma u SAD-u. Do proboja na američko tržište došlo je tako što je Trudy zamolila Toma Cruisea da pogleda film i povuče nekoliko konaca. To se u konačnici i dogodilo, Cruiseu se film itekako dopao (rekao je kako je film jedan od najboljih koji je gledao tih godina), tako da je film u konačnici pronašao kupce za holivudsko tržište. Nije nepoznato ni da se Bradu Pittu film toliko svidio da je Ritchieja nazvao i rekao mu da želi glumiti u njegovom sljedećem filmu. Tako smo dobili Pitta kao ciganina u "Snatchu", što ćemo svakako pamtiti kao jednu od njegovih najuspjelijih uloga. "Lock, Stock and Two Smoking Barrels" je, kao što napomenuh, debitantski dugometražni film Guya Ritchieja koji, uz briljantni "Snatch" predstavlja vrhunac njegove karijere, što je velika šteta. Zašto? Neki režiseri svoje najbolje filmove nažalost snime već na početku karijere, što ne znači da su drugi Ritchiejevi filmovi loši, ali jednostavno nikad nisu postigli britkost njegovih prvih radova. Film prati nekoliko paralelnih radnji, a glavna pripovjedna linija prati nastojanja četvorice mladih sitnih kriminalaca u Londonu da namlate što više para i pritom zadrži sve prste na rukama. Likovi Ritchiejeva East End Londona su pamtljivi, potpuno ludi gangsteri, razbojnici, mafijaški bossevi i Sting kao vlasnik puba, otac protagonista. Da, Guy Ritchie je od Stinga uspio napraviti frajera. Radnja je naizgled jednostavna, mlada četvorka ostane dužna 500.000 funti nakon namještenog kartaškog turnira i ima dva tjedna da vrati novac. Ono što slijedi je niz razbojstava gdje se cijela plejada likova susreće, sukobljava i pokušava shvatiti tko je koga zeznuo, tko kome duguje i kako, dovraga, izvući živu glavu iz novonastalog džumbusa. Film je potrebno nekoliko puta pogledati kako bi se shvatilo što se sve događa jer se toliko radnji (to jest nastojanja da se nekoga prevari) vremenski preklapa, što ne znači da je film konfuzan. Štoviše, obiluje brzim, dapače genijalnim dijalozima, pamtljivim replikama, ne postoji nijedan dosadan trenutak, a krasi ga fenomenalan soundtrack. Filmu polazi to sve za rukom, pametan je i napet, a usput je, prije svega, komedija, a ne pokušaj realističnog prikaza gangsterskog miljea u londonskom East Endu koncem milenija. Poput Tarantina, Guy Ritchie prije svega nastoji snimiti zabavan film, a ne produhovljeno i estetski nabrijano djelo koje će manje ili više oduševiti samo uvažene kritičare i filmske teoretičare. On i njegov prekooceanski stariji brat Tarantino su, u konačnici, stvorili prostor za filmove poput nedavnih hitova "Baby Driver" i "The Nice Guys" i nešto starijeg "Kiss Kiss Bang Bang". I tu leži snaga Ritchiejevih ranih jadi, oni su pametni, ali itekako prijemčivi uradci prepuni suludih zaokreta, urnebesnih dijaloga, nasilja i briljantnih likova. Što vam više treba?

DOKUMENTARNI FILM

- oaza dokumentarnog filma

suradnji kompanije Discovery film & video i istinske legende hrvatskog dokumentarnog programa Đele Hađžiselimovića domaća je televizijska publika nedavno dobila prvi pravi kablovski dokumentarni kanal pod imenom "DokuTV - odabrao Đelo Hadžiselimović"*. Naime, hrvatska kompanija Discovery film & video vlastiti je brend već izgradila zahvaljujući agilnoj distribuciji kvalitetnih i nagrađivanih filmova iz cijelog svijeta, a osim toga vrijedi istaknuti i kako je ista kompanija zaslužna za sada već tradicionalno održavanje Vukovar Film festivala. Također, kompanija je i vlasnik popularnog kablovskog kanala KinoTV pa se ekstenzija istog formata na filmski rod dokumentarnog filma sama od sebe nametnula kao logičan sljedeći korak. A taj su sljedeći korak ljudi iz Discoveryja odlučili napraviti s idealnim partnerom - zahvaljujući dugogodišnjem radu na javnoj televiziji (HRT) Đelo Hadžiselimović brend je s vremenom, kako sam kaže, spontano stvorio i od samog svog imena. Uglavnom, Hadžiselimović se ovim povodom odlučio "aktivirati" i u zasluženoj mirovini te se primiti zadatka odabiranja cjelokupnog programa DokuTV-a. Zahvaljujući kombinaciji organizacijskih sposobnosti ekipe iz Discoveryja i jedinstvenog iskustva Hadžiselimovića gledatelji su tako dobili dokumentarni kanal na kojem se odlični dokumentarci emitiraju 24 sata dnevno sedam dana u tjednu. Tematski, program DokuTV-a sadržava brojne putopise, teme iz kulture, ekologije, znanosti, povijesti, glazbe, ali se također bavi i avanturama, lifestyleom, slavnim i poznatim osobama, teorijama urote, najaktualnijim događajima i nebrojenim drugim temama. Posebna pažnja posvećena je putopisima od kojih je velika većina sinkronizirana na hrvatski jezik, oko 25 %, s ciljem da pažnja gledatelja s vizualno lijepih kadrova ne mora "bje-

Gledatelji su dobili dokumentarni kanal na kojem se odlični dokumentarci emitiraju 24 sata dnevno sedam dana u tjednu žati" na titl. Na kvaliteti programa, ističu u Discoveryju, punom će se parom nastaviti raditi i u budućnosti, a poseban naglasak bit će stavljen na prikazivanje premijernih naslova. Što se tiče programske sheme, upravo se subotom i nedjeljom od 20 sati prikazuju cjelovečernji dokumentarci koji pokrivaju široki raspon tema, a neki od dosadašnjih naslova bili su "Rasprostrite moj pepeo u Bergdorfu", "Prvi ponedjeljak u svibnju", "Barcelona: San o nogometnom savršenstvu", "Noma – najbolji restoran na svijetu", "Gdje je sljedeća invazija" (naslov Oscarom i Zlatnom palmom nagrađenog redatelja Michaela Moorea), "Ja sam Heath Ledger", "Ja sam JFK Jr.", "Ja sam Steve McQueen", "Gimme Danger", "Beatles: Eight Days a Week" i mnogi drugi. DokuTV trenutno je prisutan u ponudi kabelskih operatera B.neta, Vipa i evoTV-a u Hrvatskoj, odnosno HomeTV-a u Bosni i Hercegovini, a tendencija je da se uskoro nađe i u ponudi ostalih kabelskih operatera kako u Hrvatskoj, tako i u ostalim zemljama regije. U svakom slučaju, može se reći kako je domaća publika napokon dobila kanal bogat kvalitetnim dokumentarcima čime je Discovery film & video odgovorio na globalni trend sve veće popularnosti dokumentarnog filma. * Ekskluzivni dokumentarni kanal " DokuTV – odabrao Đelo Hadžiselimović" korisnici B.neta i Vipa mogu pratiti u sklopu osnovnog paketa na kanalu 301 odnosno na kanalu 54 u H D-u, a u sklopu evoTV-a na poziciji 113 u programskim buketima " Dokumentarci i vijesti i H D." INFO: www.discoveryfilm.hr/

hifimedia #106

Ocjena kvalitete fima u DVD/BD recenzijama (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Hollywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Premiere, Rolling Stone, The Washington Post...

Black Panther (2018.) Walt Disney Studios Motion Pictures, 134 minute, SAD režija: Ryan Coogler igraju: Chadwick Boseman, Michael B. Jordan, Lupita Nyong’o, Danai Gurira, Martin Freeman, Daniel Kaluuya, Letitia Wright, Winston Duke, Angela Bassett, Forest Whitaker, Andy Serkis žanr: superheroji, akcijski

7/10 U Marvelovim studijima nema predaha, a proces proizvodnje odvija se, naravno, prema provjerenoj matrici koja je još uvijek jaka garancija iznimnog financijskog uspjeha. Tako smo nedavno dobili naslov "Black Panther" kao osamnaesti film u Marvelovom filmskom univerzumu. Rezultati su bili predvidljivi – riječ je o zanatski sasvim solidnom uratku redatelja Ryana Cooglera, a dodajmo i kako je "Black Panther" u međuvremenu postao treći film po količini okrenutog profita u povijesti američke kinematografije. Prašina se slegla nakon nastavka "Captain

America: Civil War" i T’Challa (Chadwick Boseman) se vraća kući, odnosno u posve izoliranu iako tehnološki iznimno naprednu afričku kraljevinu Wakandu kako bi postao novi vođa i zaštitnik svoje zajednice. (Točnije, kako bi na prijestolju naslijedio svog preminulog oca.) T’Challa, također, postaje i novi Black Panther čija se nezamisliva snaga crpi iz vibraniuma, najčvršćeg metala u svijetu. Međutim, T’Challino kraljevanje u pitanje ubrzo dovode unutrašnji sukobi i neraščišćeni računi iz prošlosti. Kao najdalekosežnija posljedica, na pomolu je novi Svjetski rat... Što se tiče recepcije, kritika je bila više-manje jednoglasna. U pitanju je jedan od najintrigantnijih filmova u Marvelovoj franšizi kojeg karakterizira dosad možda najdublja i najozbiljnija scenaristička razrada likova te odlična gluma kako glavnih tako i sporednih glumaca. Kao i Taika Waititi, redatelj Ryan Coogler dao je Marvelovoj šabloni snažnu autorsku dimenziju. Riječ je o pomaknutoj afričkoj priči, vrlo intenzivnoj, koja u istoj mjeri dovodi u pitanje naša očekivanja koliko nas i zabavlja. - Jimi Famurewa, Empire

A Taxi Driver (2017.) Showbox, 137 minuta, Južna Koreja režija: Jang Hoon igraju: Song Kang-ho, Thomas Kretschmann žanr: povijesna drama, akcijski

6/10 Jang Hoon južnokorejski je redatelj srednje generacije koji je redateljski zanat izučio pod palicom poznatijeg Kim Ki-duka. Dosada je samostalni potpis stavio na četiri naslova - "Rough Cut" (2008.), "Secret Reunion" (2010.), "The Front Line (2011.) i "A Taxi Driver" iz prošle godine koji je, recimo odmah, njegov najzreliji i komercijalno najuspješniji uradak. Radnja filma smještena je u Južnoj Koreju u 1980. godini. Kim-Man-seob (Song Kang Ho) siromašni je udovac koji za kruh zarađuje vozeći taksi u Seoulu i živi kao podstanar zajedno za svojom kćeri. Jednom prilikom slučajno čuje jednog od svojih kolega

hi-fimedia #106

Phantom Thread (2017.) Focus Features / Universal Pictures, 130 minuta, SAD režija: Paul Thomas Anderson igraju: Daniel Day-Lewis, Lesley Manville, Vicky Krieps žanr: drama

8/10

merički redatelj Paul Thomas Anderson radnju svog posljednjeg filma "smjestio je u svijet visoke mode poslijeratnog Londona (1954. godine). Posrijedi je, dodajmo, prvi Andersonov film koji je sniman izvan SAD-a i drugi u kojemu je, nakon "There Will Be Blood" iz 2007. godi-

kako govori o stranom državljaninu s kojim ima dogovorenu vožnju za koju je stranac spreman platiti pozamašan iznos. U pitanju je jednodnevno putovanje u grad Gwangju iz kojeg je stranca potrebno vratiti u Seoul prije policijskog sata. Man-seob nakon toga odluči svom kolegi preoteti mušteriju. Stranac je pak Jurgen "Peter" Hinzpeter (, njemački novinari, koji ima namjeru posjetiti Gwangju i izvijestiti o sve zaoštrenijoj situaciji na terenu, odnosno o sukobu između građana i vlasti. Uz pomoć nekoliko trikova dvojac upada u Gwangju, a ondje će vidjeti i doživjeti stvari koje će ih obilježiti za cijeli život... Film sjajnim glumačkim izvedbama "nose" Kamg-ho i Kretschman, ali posebno vrijedi istaknuti i scenarij za koji je zaslužan Eom Yu-na, točnije razradu Kretschmanova lika čiji se stav i novinarska ambicioznost ne "rastapaju" istoga trena kada je suočen s nasiljem i nepravdom, čime je izbjegnuta doza plitke i neuvjerljive patetike. Preporuka. Južnokorejska politička drama koja prikazuje prijateljsko povezivanje između njemačkog TV novinara i taksista koji mu pomaže da svijetu prikaže istinu o neredima u Gwangju. - Andy Webster, New York Times

FILM / DVD RECENZIJE toga, Woodcock je opsjednut i činjenicom da je prerano izgubio majku… Jednoga dana, nakon što je završio haljinu za nekoga od svojih prebogatih mušterija, Woodcock odlazi na "izlet" u neki obalni gradić, gdje mu u lokalnom restoranu za oko "zapne" konobarica Alma (Vicky Krieps). Woodcock je opčinjen mladom konobaricom, poziva je na spoj, a Alma ubrzo počinje i živjeti s dizajnerom te postaje njegova ljubavna partnerica i muza. Budući da kao konobarica nikako ne može parirati Woodcockovom stupnju sofisticiranosti u svakodnevnom životu, veza između njih dvoje uskoro počinje poprimati toksične dimenzije… nderson je ovu "pomaknutu" ljubavnu priču ispričao na način u kojem je poveo računa o više-manje svim detaljima, duboko i precizno. A kao sam prikaz ljubavnog odnosa između "priproste" konobarice i "genijalnog" umjetnika "Phantom Thread" možda i najbolje funkcionira kao podsjetnik na to da je za prohujalim, "boljim" vremenima često posve nepotrebno žaliti.

ne, surađivao s Danielom Day-Lewisom. voga puta Daniel Day-Lewis igra modnog dizajnera Reynoldsa Woodcocka, ekscentričnog, iracionalno pedantnog i kapricioznog čovjeka koji izrađuje haljine za najbogatije žene britanskog i svjetskog

društva. U svojstvu "asistentice" je njegova sestra Cyril (Lesley Manville) koja uglavnom vodi računa o tekućim i praktičnim stvarima u Woodcockovom ladanjskog domu, jer je on sam za tako nešto kao genijalni umjetnik, naravno, potpuno nesposoban. Osim

Paul Thomas Anderson izradio je gotičku romansu u luksuznom, britanskom vizualnom stilu. Daniel Day-Lewis glumi sjajno, a dobro mu parira i "novakinja" Vicky Krieps. - Dan Jolin, Empire

The Post (2017.) 20th Century Fox / Universal Pictures, 116 minuta, SAD režija: Steve Spielberg Igraju: Meryl Streep, Tom Hanks, Sarah Paulson, Bob Odenkirk, Tracy Letts, Bradley Whitford, Bruce Greenwood, Matthew Rhys žanr: povijesna drama, triler

6/10 "The Post", pretposljednji film proslavljenog Stevena Spielberga, klasičan je u svojoj produkcijsko-zanatskoj predvidljivosti i blagoj iznadprosječnosti kada je pak riječ o kvaliteti – politička drama, smještena u

prijelomno razdoblje dvadesetostoljetne američke povijesti (malo šezdesetih, više ranih sedamdesetih), te Maryl Streep i Tom Hanks u glavnim ulogama. Ukratko, film prati priču oko objavljivanja takozvanih "Pentagon Papers", službenih dokumenata američkog Ministarstva obrane u kojima su detaljno ispraćene američke intervencije u sukobima u Vijetnamu koje su korijenje vuklo još iz vremena Trumanova mandata. (O čemu američka javnost nije ništa znala.) Uglavnom, Katherine Graham (Streep) postaje vlasnica i izdavačica The Washington Posta nasljednom logikom nakon smrti supruga Phila Grahama i oca Eugena Meyera. Graham

nema previše iskustva u novinarskom svijetu, a život joj otežavaju i dosadni samouvjereni muškarci koji joj pomažu/odmažu u vođenju novina čiji paketi dionica uskoro trebaju završiti na burzi. Osim toga, njezin društveni život također je prilično kompliciran jer je, između ostalog, ispunjen nekim od političkih najmoćnijih likova u državi. Graham se nekako najviše slaže s glavnim urednikom The Posta Ben Bradlee (Tom Hanks) koji, kada njegova redakcija dođe u posjed diskriminirajućih dokumenata, inzistira na tome da se oni objave. Kako Graham u tom slučaju može uništiti karijere nekolicine svojih poznanika, pred njom se nalazi iznimno zahtjevna odluka.

hifimedia #106

FILM / DVD RECENZIJE I Streep i Hanks odradili su svoje uloge poslovično uvjerljivo, a glumačka "podrška s klupe" također nije loša. Spielberg je dobro pogodio pripovjedni ritam, iako su mu redateljski postupci na više mjesta suviše predvidljivi i otrcani. Ukratko, predvidljivo dobro skrojen film od kojega ne treba očekivati previše, ali kojega se isplati pogledati. Solidan film u kojemu je moguće uživati, neovisno o tome što je konačni ishod njegove radnje u svakom trenutku posve predvidljiv. - Christoper Orr, The Atlantic

Molly’s Game (2017.) STX Films, 140 minuta, SAD režija: Aaron Sorkin igraju: Jessica Chastain, Idris Elba, Kevin Costner, Michael Cera, Jeremy Strong, Chris O’Dowd, Bill Camp žanr: kriminalistički, drama

zarađuje samo od napojnica, a uskoro počinje pokazivati i sve veću dozu nezavisnosti. Deanu se to ne svidi te joj daje otkaz, ali Molly odluči samo ući u isti (ilegalni) biznis... Film je kod kritičara prošao prilično dobro. Mnogi su istaknuli odličnu glumu Jessice Chastain, dok je Sorkin, slaže se većina, uspješno položio redateljski "prijemni" ispit. S druge strane, neki kritičari Sorkinu su zamjerili (pre)dugo trajanje i površnost u karakterizaciji likova. Kako god bilo, ovom intrigantnom krimiću isplati se dati gledateljsku priliku. "Molly’s Game" zabavna je obrada fascinante istinite priče, a temelji se na odličnom scenariju i dobrim glumačkim izvedbama. - Chris Agar, Screen Rant

hi-fimedia #106

Solidan i emocionalno topao redateljski debi. Stephen Holden, New York Times

Thoroughbreds (2017.) Focus Features Universal, 92 minute, SAD režija: Cory Finley igraju: Olivia Cooke, Anya Taylor-Joy, Anton Yelchin, Paul Sparks, Francie Swift žanr: drama, crna komedija, tinejdžerski triler

Miss Stevens (2016.) The Orchard, 86 minuta, SAD režija: Julia Hart igraju: Lily Rabe, Timothée Chalamet, Lili Reinhart, Anthony Quintal, Oscar Nunez, Rob Huebel žanr: drama

6/10 Redateljski prvijenac Aarona Sorkina "Molly’s Game" nastao je na predlošku memoara Amerikanke Molly Bloom "Molly’s Game: The True Story of the 26-Year-Old Woman Behind the Most Exclusive, High-Stakes Underground Poker Game in the World" u kojemu je Bloom detaljno opisala (ilegalni) svijet ekskluzivnih pokerturnira koja je ona sama organizirala za neke od najbogatijih i najmoćnijih ljudi na svijetu. Molly Bloom (Jessica Chastain) svojevremeno je bila perspektivna skijašica čiju je karijeru prekinula ozljeda na kvalifikacijskom turniru za Zimske olimpijske igre 2002. godine. Nakon tog razočaranja, Molly planira upisati pravo, ali dolazi do promjene plana - naime, glavna junakinja stiže u Los Angeles i počinje raditi kao konobaricu u ekskluzivnom klubu. U klubu upoznaje neuspješnog trgovca nekretninama Deana (Jeremy Strong) te postaje njegova poslovna partnerica. Međutim, posao koji Molly ubrzo počinje raditi nema veze s nekretninama, nego s organizacijom ilegalnih poker-mečeva u kojima sudjeluju mnoge poznate i bogate osobe. Molly iznimno dobro

zak vjerojatno značio utapanje u cijelom nizu klišeja. Hart je to, međutim, nekako uspjela izbjeći, a daljnji razvoj njezine karijere bit će, u svakom slučaju, zanimljivo pratiti.

6/10 Kratka drama "Miss Stevens" redateljski je prvijenac Julie Hart, dok scenarij za film potpisuju Hart i Jordan Horowitz. Radnja filma prati 29-godišnju učiteljicu engleskog jezika Rachel Stevens (Lily Rabe) koja troje svojih učenika za vikend vodi na savezno (Kalifornija) školsko dramsko natjecanje. Troje učenika su Billy (Timothée Chalamet), Margot (Lili Reinhart) i Sam (Anthony Quintal), a svatko od nabrojanih ima svojih psihičkih "mušica", baš kao i njihova učiteljica koja će se tijekom vikenda upustiti u lošu i besmislenu ljubavnu avanturu, ali i povezati sa svojim učenicima… Lily Rabe odlična je u ulozi emocionalno nesretne i zatvorene učiteljice, dok je Hart u svom redateljskom debiju ovu studiju nekoliko zanimljivih likova posložila inteligentno i uvjerljivo. Ukratko, riječ je o filmu napravljenom u danas prepoznatljivom stilskom "indie" ključu koji uspješno balansira na granici čiji bi prela-

6/10 Još jedan redateljski debi. Amerikanac Cory Finley napisao je i režirao suvremenu tinejdžersku dramu koja je naišla na prilično dobar prijem kod filmskih kritičara. Film je premijerno prikazan početkom prošle godine na Sundance Film festivalu, i to originalno pod nazivom "Thoroughbred". Film prati živote dvije djevojke, Amande (Olivia Cooke) i Lilly (Anya-Taylor Joy), u jednom predgrađu u saveznoj državi Connecticut. Film počinje, ni manje ni više, nego Amandinim ubojstvom konja, zbog čega završi s optužbom za mučenje životinja. U međuvremenu, Amanda, koja ostavlja dojam potpuno bezosjećajne osobe, ponovno se zbliži sa svojom nekadašnjom najboljom prijateljicom Lily, s kojom se prestala družiti nakon što je Lilly preminuo otac. Lilly sada živi s majkom i očuhom Markom (Paul Sparks), okrutnim tipom kojeg ne može podnijeti. Dvije djevojke počinju kovati plan kako će ubiti Marka… Finley je uspio osvježiti žanrovski okvir tinejdžerskog trilera u svom debiju, iako mu je scenarij "tanak" i mjestimično ispunjen rupama. Međutim, izvedbe Cooke i Taylor-Joy trebale bi biti dovoljne da gledatelje zadrže uz ekran od početka do kraja. Da ovaj film na bilo koji način promišljeno govori o klasi, možda bi nam igrom slučaja i imao što reći i pokazati. - Emily Yoshida Vulture

Televizori Serija 7502

Veliki zaslon, izniman doĹživljaj

www.philips.hr/tv

i TEHNO

JBL BOOMBOX JBL Boombox je najveći i najjači JBLov prijenosni Bluetooth zvučnik, a na prvi pogled vidi se da dizajn prati sve dosadašnje JBL-ove prijenosne zvučnike. Kućište je izrađeno od plastike, većina valjka prekrivena je tkaninom, a također je otporan na vodu i prskanje. Ali unutar kućišta je, u odnosu na druge modele, ipak druga priča. Boombox ima dimenzije 495x254,5x195,5 mm (ŠDV) i masu od 5,25 Kg, a unutar kućišta smještena su dva visokotonca (20 mm) i dvije bas jedinice promjera 100 mm, ukupne snage od 40 W. Povezivanje putem Bluetootha je, kao i inače, vrlo jednostavno, a kao i kod drugih JBL prijenosnih zvučnika, putem JBL Connect aplikacije za pametne telefone, moguće ga je povezati s drugim JBL

PREPORUKA

i TEST zvučnicima. S gornje strane zvučnika nalaze se tipke za kontrolu zvuka, povezivanje i paljenje/gašenje, a sa stražnje strane, ispod gumenog poklopca, nalaze se AUX, dva USB-a za punjenje mobitela ili tableta, microUSB utor za nadogradnju i utor za napajanje. Pokraj gumenog poklopca nalazi se i tipka za promjenu okruženja u kojem se koristi (Indoor ili Outdoor). Baterija ima kapacitet 20.000 mAh, može izdržati 24 sata slušanja, ali to naravno ovisi o glasnoći, iako će 50% većini biti dovoljno glasno. Za punjenje baterije potrebno je oko 6 sati. Što se tiče zvuka, ovom modelu zvučnika je teško naći zamjerku. Boombox je i dalje mono zvučnik, ali dobro izbalansiran i

svaka vrsta glazbe zvuči dobro, a iako je bas nešto izraženiji, visoki i srednji tonovi dolaze do izražaja. Promjenom postavki u "Outdoor mod", bas postaje još izraženiji pa pomalo guši visoke i srednje tonove, ali na plaži, kraj bazena ili na roštilju, neće biti nezadovoljnih kvalitetom zvuka ili snagom Boomboxa. Ako na kraju pogledamo sve njegove mogućnosti i kvalitetu reprodukcije u odnosu na dostupne konkurentne Bluetooth zvučnike, JBL Boombox zaslužuje našu preporuku. Dostupan je kod domaćeg distributera Media Audio u crnoj, zelenoj i maskirnoj boji po cijeni od 3.799 kuna. INFO: Media audio, Tel. 021 323 550, www.mediaudio.hr

APPLE TV DOBIVA PODRŠKU ZA IP DALJINSKO UPRAVLJANJE Inače vrlo zatvoren sustav, Apple TV će uskoro dobiti podršku za IP daljinsko upravljanje putem Creston, Control4 i Savant daljinskih upravljača za kućnu automatizaciju. Iako zasad nema puno informacija, iz Crestona je stigla objava kako će integratori njihovog sustava uskoro moći iskoristiti snagu Apple TV-a, Siri i Homekita za bolje iskustvo i doživljaj. TV daljinski upravljač, kako Appleov, tako i trećih strana, bit će dodan u iOS Control Center, što će omogućiti lakše upravljanje. Dosad je Apple TV imao jako malo mogućnosti povezivanja s drugim sustavima za automatizaciju kuće, a ovo će uvelike olakšati preuzimanje većeg udia tržišta.

hi-fimedia #106

BOSE SOUNDSPORT FREE BEŽIČNE SLUŠALICE

ONKYO MAIDEN AUDIO ED-PH0N3S

Dok čekamo novi koncert Iron Maidena u zagrebačkoj Areni, na test smo prigodno dobili Onkyo Maiden Audio ED-PH0N3S Američki Bose je predstavio svoje prve slušalice. Ovaj model slušalice je sportske potpuno bežične slušalice, prvenstveno namijenjene obožavateljima izrađene da čvrsto, a udobno stoje rocka i metala, a uz inženjere u Onkyu, na u uhu. Slušalice reproduciraju slušalicama je radio i Steve Harris, osnivač, jasan i uravnotežen basist i koproducent Iron Maidena, koji zvuk bez ikakvih žica, ih je također koristio za vrijeme miksanja zahvaljujući vrhunskoj njihovog zadnjeg albuma "The Book of tehnologiji za što bolji Souls". Dizajn slušalica će se svidjeti prijenos Bluetooth signala. obožavateljima Iron Maidena, a svi drugi Kombinacija udobnosti bi ih mogli zaobići i potražiti neki model i stabilnosti postigli su standardnog izgleda. Većinu vanjske jedinstvenim oblikovanjem površine zauzima Iron Maiden grafika i oboda StayHear+Sport uložka, njihova maskota, Eddie the Head, a baš tako da imaju jednakomjeran pune. Torbica zbog tog vam se ili sviđaju ili odustajete od kontakt s unutrašnjošću ih štiti, a istovremeno njih. Osim grafike, koja je vrlo kvalitetno uha, a istovremeno je dio omogučava dva punjenja otisnuta na kućište, dizajn slušalica uloška čvrsto priljubljen uz gornji (do 10 sati trajanja baterije) podsjeća na provjereni I kvalitetni model rub uha, pa tako slušalice ostaju u uhu, tako da su slušalice uvijek u pripravnosti Onkyo ES-HF300. Pleteni kabel, dužine a udobnost je prisutna cijelo vrijeme. za upotrebu. Tu je još i dodatno, brzo 160 cm, nije moguće zamijeniti, a dolazi Prednost ovog modela slušalica je ta da su 15-minutno punjenje koje omogućuje do 45 s 3,5 mm konektorom i dodatnim 6,35 otporne na vodu, time i znojenje pri fizičkim minuta rada. Cijena slušalica je 179 eura, mm srebrnim adapterom. Membrane aktivnostima zahvaljujući integriranoj a dostupne su kod svih Bose prodajnih zvučničkih jedinica ( promjera 40 mm) vodootpornoj membrani. Jednim punjenjem partnera u Hrvatskoj i Sloveniji. napravljene su od titana i posebno su slušalice mogu raditi do pet sati, nakon INFO: Lorex, Tel. +386 1 43 92 970, podešene kako bi rock i heavy metal što se stave u torbicu gdje se ponovo www.lorex.si zvučao što uvjerljivije. Glavna ideja kod izrade slušalica nije bilo simuliranje zvuka na koncertima, nego prenošenje čistog zvuka s albuma. To znači da glazba koja nije heavy metal zvuči drugačije nego na ostalim slušalicama u tom cjenovnom rangu, ali ovo su u jednu ruku, anti-beats slušalice. Uglavnom, ako većinu vremena slušate rock i heavy metal, a INFO: Chipoteka, obožavatelj ste Iron Tel. 01 233 88 44, Maidena, ovo su www.chipoteka.hr slušalice za vas, Prema procjeni agencije IDC Worldwide Quarterly Smart Home Device a za sve ostale, Tracker smart home tržište ove će godine na globalnoj razini prodati poslušajte ih ako oko 550 milijuna uređaja. Riječ je o porastu od oko 27 % u odnosu na ste u prolazu, prošlu godinu. Vrijednost tržišta trebala bi prema procjeni do 2022. ali ne očekujte godine dosegnuti vrijednost od 297,5 milijardi dolara (trenutno iznosi previše kod 206,8 milijardi dolara). U pitanju su uređaji poput pametnih zvučnika, drugih tehnologija osvjetljenja i termostata, a najveći dio tržišta očekivano tipova otpada na pametne televizore i media adapters. "Kako su televizori glazbe. postali ključan element u svakom domu, proizvođači se bore za pažnju kupaca uključivanjem novih usluga poput pametnih asistenata na svoje uređaje", rekao je Jitesh Ubrani, jedan od glavnih analitičara u IDCu. Također, u iduće četiri godine vrijednost tržišta pametnih zvučnika trebali bi porasti s 12 na 28 milijardi dolara. Što se tiče video segmenta tržišta, njegova bi vrijednost i u istom razdoblju trebala porasti sa 157 na 192 milijarde dolara.

TRŽIŠTE PAMETNIH UREĐAJA

i TEST

hifimedia #106

i TEHNO

AMAZON FIRE TV CUBE Nedavno je predstavljen Amazon Fire TV Cube - 4K Ultra HD streaming player s integriranom Alexom. Drugim riječima, korisnici će putem glasa na ovom uređaju imati mogućnost upravljanja TV-om, soundbarom ili A/V receiverom. Primjerice, korisnici će glasom moći paliti i gasiti TV, mijenjati glasnoću, mijenjati ulaze za reprodukciju ili jednostavno mijenjati programe. Proces pokretanja Alexe na Fire Tv Cubu, tvrde iz kompanije, krajnje je jednostavan te korisnicima omogućuje izravan pristup velikoj količini sadržaja trenutno dostupnoj na Fire TV-u (oko 500.000 filmova i serija). "Alexa, pokreni

hi-fimedia #106

Netflix", "Alexa, prebaci na CBS", "Alexa, pronađi drame" neke su od glasovnih naredbi koje je kompanija navela kao ilustracije upravljanja uređajem. "Vjerujemo kako korisnici glasom mogu lakše upravljati zabavnim sadržajem, odnosno lakše gledati filmove i televizijske sadržaje do kojih im je stalo. A to je samo početak. Fire TV Cube s vremenom će postati još bolje jer se Alexa konstantno usavršava", kazao je ovim povodom Marc Whitten, potpredsjednik Fire TV-a. Fire TV Cube prodaje se za 119.99 američkih dolara te dolazi u paketu s IR produžnim kabelom i Ethernet adapterom. INFO: www.amazon.com

ŠTO DONOSI NOVI VAL RAZVOJA TEHNOLOGIJA GLOBALNOM TRŽIŠTU RADA Američki think thank Center for Global Development (CGD) nedavno je proveo istraživanje o potencijalnim učincima novog vala automatizacije, robotizacije i razvoja umjetne inteligencije na globalni tržište rada, a rezultate istraživanja u članku su predstavili autori Lukas Schlogl i Andy Sumner. Ukratko, autori tvrde kako je nemoguće točno procijeniti koliko će poslova novi trendovi u razvoju tehnologija učiniti suvišnim, ali će oni na globalno tržište rada sasvim sigurno proizvesti ozbiljne učinke. To se posebno odnosi, tvrde autori, na nerazvijene ekonomije i ekonomije u razvoju u kojima tržištem rada dominiraju rutinski, manualni poslovi - primjerice, u tvornicama i u poljoprivredi. Na tragu ranijih istraživanja, Schlogl i Sumner predviđaju kako nova etapa razvoja neće rezultirati masovnom nezaposlenošću, nego stagnacijom plaća i polarizacijom tržišta rada. Posla će još uvijek biti za većinu ljudi, ali će oni biti slabije plaćeni i nestabilniji bez povijesno izborenih povlastica poput plaćenih godišnjih odmora, pokrivanja zdravstvenog osiguranja i mirovina. Koje su preventivne intervencije na raspolaganju? Jednu grupu prijedloga autori su opisali kao "kvazi-luditsku", a ona se, ukratko, odnosi na pokušaje zaustavljanja ili "obrtanja" procesa automatizacije putem većeg oporezivanja onih roba koje proizvode roboti. S druge strane postoji mogućnost dodatnog

snižavanja cijene rada rezanjem plaća ili povlastica, ali autori nisu sigurni koliko bi takva rješenja bila politički održiva. Treća opcija je prebacivanje fokusa na rekvalifikaciju onog segmenta radne snage koji bi mogao biti zamijenjen robotima ili jačanje socijalnih mreža mjerama poput univerzalnog osnovnog dohodka. Naravno, svi ovi prijedlozi imaju i svoja ograničenja - primjerice, veće porezno opterećenje obično sa sobom vuče i selidbu proizvodnju u porezno povoljnije lokacije, dok nerazvijene ekonomije o univerzalnom osobnom dohotku ne mogu ni pomišljati. Naravno, svi ovi prijedlozi imaju i svoja ograničenja - primjerice, veće porezno opterećenje obično sa sobom vuče i selidbu proizvodnju u porezno povoljnije lokacije, dok nerazvijene ekonomije o univerzalnom osobnom dohotku ne mogu ni pomišljati. Stoga kao najuvjerljiviji zaključak, odnosno dijagnoza, djeluje onoj prema kojem jednostavno nema dovoljno istraživanja posvećenih političkim i ekonomskim odgovorima na nešto što bi u budućnosti mogla postati globalna kriza. "Pitanja poput profitabilnosti, radnog zakonodavstva, sindikaliziranja, nepodudaranja između korporativnih i društvenih očekivanja jednako su važna kao i tehnološka ograničenja kada govorimo o tome koji bi poslovi zahvaljujući automatizaciji mogli postati stvar prošlosti", zaključuju, između ostaloga, autori članka.

CUBOT J3 Dual Sim, 5” ekran, Android go, Quad Core, 16 GB, 1 GB RAM, 8 MP stražnja kamera 5 MP prednja kamera, LED bljeskalica

1699 kn*

549 kn*

CUBOT POWER Dual Sim, 4G LTE, 5,99” ekran, Android 8.1, Octa Core, 128 GB, 6 GB RAM, LED bljeskalica, 20 MP stražnja kamera, 13 MP prednja kamera,

CUBOT NOVA Dual Sim, Dual 4G LTE, 5,5” ekran, Android 8.1, Quad Core, 16 GB, 3 GB RAM, 13 MP stražnja kamera 8 MP prednja kamera, LED bljeskalica

2499 kn*

Prodajna mjesta: Zagreb Emmezeta, Europhone, Foto-Plus, Harvey Norman, LAnet, Mobis electronic, Moby shop Smiley, Retel, Ronis, Sancta Domenica, SE-MARK, Smartson, eKupi.hr (webshop), mobis.hr (webshop), bazzar.hr (webshop), Like-net (webshop), opremise.com (webshop), Segar.hr (webshop), Telefutura, TiA, Zagreb Klik, zutiklik.hr (webshop) Split Alo Alo, Emmezeta, Europhone, Eximo 46, Impuls, Sancta Domenica, Color trgovina Rijeka Emmezeta, Europhone, Foto metromarket, Mobilcentar, Ronis, Sancta Domenica, Telefutura Osijek Emmezeta, Plazma Zadar Mobilcentar Dubrovnik Emmezeta, Tehnomobil Pula Mobilcentar, Eletronic shop, Telefutura Varaždin Bukal elektronika, Erla servis, Mars, SE-MARK, Zepelin Čakovec 36 info, AD electronic, Bukal elektronika, Ronis Novi Marof Comet, SE-MARK Ivanec SE-MARK Krapina PC automati Prelog Bukal elektronika Klanjec Knjižara Slovenec M. Bistrica Trgovina Kralj Ludbreg Comet Virovitica BULAmobyshop Križevci Birotehnika, Mobilnet Petrinja Goga Bjelovar Comet, Elektrosil, Tehno shop Daruvar Hallo shop Našice Color trgovina Požega Color trgovina Slavonski Brod Emmezeta, Optika Grivičić, Telefutura Nova Gradiška Bostel, Tehno Planet Vinkovci Bostel, Mobilis Županja Bostel, Mobilis Sisak Tehno 2000, Telefutura Dugo Selo SE-MARK Sesvete SE-MARK Karlovac Comel, Europhone, Satel, SE-MARK, Telefutura Samobor Europhone, Telefutura Jastrebarsko Telefutura, Telekoming Ogulin Europhone Gospić Buba Knin Alo Alo, Ispravljač Šibenik Alo Alo Trogir Alo Alo Omiš Alo Alo, Pilot Shop Benkovac Gladius Biograd n/m Gladius Vodice Gladius Sinj Impuls Imotski Ispravljač Kaštela Emmezeta, Impuls, Murano Metković Melody Vrgorac Unikat Hvar Antoana Crikvenica Mobilcentar Opatija Mobilcentar Pazin Špringer net, E computing, Telefutura Labin E computing, Mobilcentar Poreč Mobilcentar, Telefutura Rovinj Mobilcentar, Telefutura Umag Mobilcentar Velika Gorica Paun trgovina Hrvatska pošta, Vip • Servisi Agramservis i SE-MARK

999 kn*

CUBOT KING KONG IP68 otporan na vodu, prašinu i udarce, Dual Sim, Quad Core, 5” ekran, Android 7.0, 16 GB, 2 GB RAM, 13 MP stražnja kamera 8 MP prednja kamera, LED bljeskalica

1049 kn*

www.se-mark.hr tel: 01/2009-060

*preporučena maloprodajna cijena

CUBOT X18 PLUS Dual Sim, 4G LTE, 5,99” ekran, Android 8.0, Octa Core, 64 GB, 4 GB RAM, 20 i 2 MP stražnja kamera 13 MP prednja kamera, LED bljeskalica

i TEHNO

SBOX ZVUČNICI ZA AV INSTALACIJE Domaći proizvođač TV stalaka, kabela, dodatnog AV pribora i računalne periferije, kutinski Šmit Electronics, pod svojom markom SBOX na tržište je pustio dva zvučnika namijenjenih AV instalacijama. Model SBOX OS-5 je nadgradni zvučnik dok je model CS-6 stropni ugradbeni zvučnik namijenjenih AV multiroom instalacijama u okruženju stambenih jedinica ili javnih objekata. SBOX OS-5 je ujedno otporan na atmosferilije pa je pogodan i za vanjske instalacije. Kućište je napravljeno od ABS plastike otporne na UV zračenje, sadrži 5,25" bas/srednjetonsku jedinicu s kevlarskom membranom i 25 mm visokotonac s titanijskom kupolom. Frekvencijski raspon mu je 60 Hz – 20 kHz, snaga 60 W, dimenzije (ŠxVxD) 190 x 256 x 225 mm i dolazi u bijeloj boji. Drugi zvučnik iz ove ponude,

ugradbeni CS-6, ima također Kevlarsku membranu, promjer zvučničke jedinice je 6,5", a meka kupola visokotonca ima promjer 1,9 mm. Nazivna snaga mu je također 60 W/8 Ohm, osjetljivost visokih 90 dB, promjer rupe za montiranje iznosi 210 mm, dok je dubina 99 mm. Oba proizvoda su dostupna u prodaji po cijeni od 499 kn / kom (SBOX OS-5) i 349 kn / kom (CS-6). INFO: Šmit Electronic / SBOX, Tel. 044 680 704, www.smit-electronic.hr www.s-box.biz

AUDIO TECHNICA ATH-S200BT SLUŠALICE Za sve koji žele uživati u udobnosti slušanja omiljene glazbe u pokretu, i to više od jednog dana, imamo dobre vijesti. Audio Technica je predstavila over-ear model koji pruža čak 40 sati reprodukcije glazbe. Lagane su i prijenosne, težine 190 grama, sadrže zvučničke jedinice promjera 40 mm, a jednostavnim povezivanjem putem Bluetootha sa smartphoneom, tabletom, laptopom ili prijenosnim media playerom omogućuju stabilan i pouzdan bežični prijenos glazbe. Na lijevom kućištu slušalica prisutan je gumb za jednostavnu

hi-fimedia #106

kontrolu glasnoće, pokretanje glazbe i poziva, a integrirani mikrofon omogućuje da možete primite pozive u pokretu bez da uređaj vadite iz džepa ili torbe. Za spomenutih 40 sati trajanja baterije, potrebna su 4 sata punjenja. Jastučići za uši osim udobnosti, služe i za izolaciju buke, što slušalice čini još pogodnijima za putovanja. Dolaze u četiri boje: crna, bijela, crne s crvenim akcentima i sive s plavim akcentima, a cijena im je 549 kuna. INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

PRODAJNA MJESTA: Sonus art, www.sonusart.hr Media audio, www.mediaaudio.hr

www.audiocentar.hr

www.gradolabs.com

i TEHNO

V-MODA REMIX BLUETOOTH ZVUČNIK Prvi "2 u 1" Bluetooth zvučnik na svijetu s ugrađenim pojačalom za slušalice. Tipke na gornjoj ploči služe za upravljanje glasnoćom i reprodukciju glazbe, a zahvaljujući dugotrajnoj bateriji, zvučnik pruža do 10 sati reprodukcije glazbe i vrlo brzo punjenje. Remix je poveziv s Amazonovim Echo Dotom putem Bluetootha ili preko kabela (koji je uključen u paket). Zvučnik veličine 65 x 205 x 68 mm (ŠxDxV) je dostupan u 2 različita finiša, odnosno obrade: minimal aluminij i luksuzna veganska koža, a može se pronaći u domaćim trgovinama po cijeni od 1.490 kn. INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

BOSE S1 PRO, KOMPAKTNI AKTIVNI MONITOR Američka kompanija Bose nedavno je predstavila novi proizvod u svom čuvenom asortimanu razglasa koji bi trebao udovoljiti zahtjevima amaterskih i profesionalnih korisnika. Riječ je o višenamjenskom zvučniku S1 PRO kojeg je moguće koristiti i kao monitor i kao ozvučenje za nastupe uživo u prostorima manje i srednje veličine. Iz kompanije tvrde kako je u pitanju zvučnik koji je lagan i prenosiv pa bi se mogao pokazati kao iznimno praktično rješenje za npr. kantautore ili DJ-e. Zvučnik posjeduje 3-kanalni mikser, ToneMatch procesor te reverb i EQ kontrole na dva kanala. Na svaki kanal glazbeni izvor može se priključiti ili preko kabla (3,5mm) ili bežično (Bluetooth). Posebno valja istaknuti integriranu AutoEQ elektroniku - naime, posrijedi je tehnologija putem koje se postavke zvučnika automatski podešavaju ovisno o njegovom položaju pa bi konačan proizvod u pravilu uvijek trebao biti najbolji u okviru konkretnih uvjeta upotrebe. Dodajmo i kako opcionalna Li-ion akumulatorska baterija omogućuje zvučniku više sati rada bez potrebe za povezivanjem s električnim izvorom. Zvučnik S1 Pro teži 6,8 kg, dimenzije su mu 33,2 cm x 23,8 cm x 27,9 cm i moguće ga je jednostavno postaviti na standardni 35-milimetarski nosač. Cijena zvučnika iznosi 4.100 kuna. INFO: Lorex, Tel. +386 1 43 92 970, www.lorex.si

hi-fimedia #106

DOMINANTNI PROIZVODI KUĆNE ELEKTRONIKE Američka organizacija Consumer Technology Association (CTA), ujedno i organizator sajma CES u Las Vegasu, već dva desetljeća svake godine provodi istraživanje o stopi posjedovanja određenih tehnologija i tržišnim potencijalima u segmentu kućne elektronike. Nekoliko rezultata ovogodišnjeg istraživanja bilo je posebno zanimljivo. Primjerice, istraživanje je pokazalo kako se pametni telefoni koriste u čak 87 posto američkih kućanstava, a ispred njih po tom su pitanju samo televizori s 96 posto. Također, laptopi su ove godine po prvi puta dospjeli u "top-3" sa 72 posto. Ovo je, što je posebno zanimljivo, prvi slučaj da tri najposjedovanija proizvoda kućne elektronike u američkim kućanstvima imaju ekrane. "Tri ekrana - TV-i, pametni telefoni, laptopi - sada su dominantni među proizvodima kućne elektronike koje Amerikanci imaju u svojim domovima, što svjedoči o želji korisnika da u bilo kojem trenutku i na bilo kojem mjestu budu povezani i da konzumiraju zabavne sadržaje", kazao je ovom prilikom Steve Koening, potpredsjednik odjela za istraživanja tržišta u CTA-u. "Brzi porast koji su ostvarili pametni telefoni svjedoči o njihovoj raznovrsnosti u upotrebi - za komunikaciju, za zabavu, za rad itd. Stoga bi u idućih pet godina mogli dostići i postotak koji sada imaju televizori". Dodajmo za kraj kako prema istom istraživanju pametni zvučnici predstavljaju jednu od tehnologija koja u zadnje vrijeme bilježi najveći rast - u svojim domovima trenutno ih koristi već 22 posto Amerikanaca. INFO: CTA, www.cta.tech

i TEHNO

AOC NAJAVLJUJE NOVU V2 SERIJU MONITORA Specijalist za monitore AOC najavljuje novu seriju monitora V2 predvođenu s tri nova modela u veličinama od 21.5, 23.8 i 27 inča. Ovi monitori opremljeni su tankim IPS panelima u Full HD (1920 x 1080 piksela) rezoluciji i nude široke kuteve gledanja od 178 stupnjeva te reprodukciju boje sa spektrom od 72 posto NTSC-a. Nova V2 serija, tvrde iz kompanije, predstavlja inovativan pristup u dizajnu monitora u kombinaciji s intrigantnim vizualima. Predstavljena su tri modela u tri različite veličine – 21.5 inčni 22V2Q, 23.8 inčni 24V2Q te 27 inčni 27V2Q. Opremljeni su s ultra IPS panelom koji pruža kut gledanja od 178 stupnjeva, kao i bolju reprodukciju boja, dok osvjetljenje od 250 cd/m2 osigurava dobru vidljivost u svijetlim ili sunčanim sobama. Inovativan dizajn V2 serije donosi kompaktan i elegantan izgled monitora, bez širokih rubova okvira ili debljeg stražnjeg dijela

monitora. Tanak profil V2 serije debljine je jednog prosječnog pametnog telefona – 7,7 mm kod 21 inčnog i 23,8 inčnog modela, te 7,9 mm kod 27 inčnog modela. AOC V2

LG ELECTRONICS SE OPREDJELIO ZA UMJETNU INTELIGENCIJU Predsjednik uprave tvrtke LG Electronics (LG) Jo SeongJin i glavni tehnološki direktor dr. I.P. Park zajedno će održati glavni govor na otvorenju sajma IFA 2018 te tim povodom predstaviti svoju viziju LG-eve strategije ThinQ za razvoj i primjenu umjetne inteligencije (AI). Za oba LG-eva predstavnika to će biti prvi put da drže glavni govor na sajmu IFA, a održat će ga na temu Think Wise, Be Free: Living Freer with AI u petak, 31. kolovoza, na sajmu u Berlinu. U kontekstu sve većeg zanimanja za umjetnu inteligenciju u posljednje vrijeme, predsjednik Uprave Jo pružit će uvid u to kako bi LG-eva strategija razvoja i primjene umjetne inteligencije mogla promijeniti živote korisnika na temelju koncepta pod geslom "open platform, open partnership and open connectivity". Dr. Park, pak, će pokazati kako ova tehnologija donosi nešto novo svakodnevnim proizvodima kao što su hladnjaci, televizori i perilice rublja, te kako LG-eva "otvorena" strategija razvoja umjetne inteligencije predstavlja pogodnosti za potrošače jer im omogućava lakše upravljanje te donosi dodatnu dozu praktičnost. Prema izvorima iz kompanije, glavni cilj tehničkog direktora dr. Parka jest transformirati LG u kompaniju kojoj je umjetna inteligencija glavni prioritet te pokretač budućeg rasta. Ključna stvar trebala bi biti izgradnja različitih otvorenih partnerstva u Koreji i inozemstvu, što je u skladu s LG-evom strategijom da bude otvorena kompanija. Dodajmo kako je koncem 2017. LG razvio tehnologiju ThinQ kako bi označio kućanske uređaje, potrošačku elektroniku i usluge koje koriste umjetnu inteligenciju. Proizvodi i usluge s oznakom LG ThinQ mogu koristiti tzv. duboko učenje te komunicirati jedni s drugima, a sve zahvaljujući raznim AI tehnologijama drugih partnera te vlastitoj LG-ovoj AI tehnologiji DeepThinQ. INFO: LG Electronics, www.lg.com/hr

hi-fimedia #106

serija osim novog izgleda može se pohvaliti i poboljšanim tehničkim karakteristikama poput stope osvježavanja od 75 Hz-a, AMD FreeSync podrške i vremena odziva od 5 ms. Novi monitori posjeduju digitalne ulaze koji uključuju HDMI i DisplayPort za povezivanje monitora s različitim izvorima poput igračih konzola, set-top kutija itd. Tu je također i audio izlaz koji omogućuje povezivanje slušalica ili vanjskih zvučnika. V2 serija dolazi s novim AOC tehnologijama poput Flicker-Free tehnologije koja regulira svjetlinu ekrana i smanjuje neugodno titranje slike ili LowBlue Modea koji smanjuje štetnu kratkovalnu plavu svjetlost. Ova AOC linija monitora će biti dostupna od srpnja ove godine po preporučenim maloprodajnim cijenama od 1.270 kn (21,5 inča 22V2Q), 1.370 kn (23,8 inča 24V2Q) i 1.920 kn (27 inča 27V2Q) uz jamstvo od 3 godine. INFO: AOC, www.eu.aoc.com

DODATNO USAGLAŠAVANJE OKO 5G SPECIFIKACIJA Na 80. plenarnom sastanku 3GPP TSG-a odobren je završetak 15 samostalnih (SA) izdanja 5G specifikacija. Nakon objavljivanja 5G NR specifikacija za ne-samostalni (NSA) rad u prosincu 2017, još jedan bitan korak standardizacije 5G je uspješno završen. Cijela industrija sada poduzima konačni sprint prema 5G komercijalizaciji. Dovršetak specifikacija SA koji nadopunjuje specifikacije NSA ne samo da daje 5G NR mogućnost samostalne implementacije, nego i donosi potpuno novu arhitekturu mreže, koja čini 5G facilitator i akcelerator tijekom inteligentne informacijske i komunikacijske tehnologije proces poboljšanja poslovnih korisnika i vertikalnih industrija. Omogućit će se novi poslovni modeli te će se otvoriti nova era u kojoj će sve biti međusobno povezane i za mobilne operatere i industrijske partnere. Više od 600 delegata najvećih svjetskih telekomunikacijskih operatora, mreža, terminala i prodavača čipova, internetskih tvrtki i drugih industrijskih tvrtki svjedočilo je ovom povijesnom trenutku za 5G. Balázs Bertényi, predsjednik 3GPP TSG RAN-a tim je povodom izjavio: "Utvrđivanje samostalnih 5G NR radio specifikacija

predstavlja glavnu prekretnicu u potrazi za bežičnom industrijom prema realizaciji cjelovite vizije 5G. 5G NR Samostalni sustavi ne samo dramatično povećavaju brzine mobilne širokopojasne mreže i kapaciteta, nego i otvaraju vrata za nove industrije izvan telekomunikacija koje žele revolucionirati svoj ekosustav kroz 5G." Nabrojimo i sudionike ovog plenarnog sastanku: China Mobile, Anritsu Corporation, Asia Pacific Telecom, AT&T, British Telecom, CAICT , CATT, China Telecom, China Unicom, Chunghwa Telecom, Deutsche Telekom, DISH Network, Ericsson, Fujitsu Limited, Huawei, Intel Corporation, InterDigital, Keysight Technologies, KDDI Corporation, KT Corp, KYOCERA Corporation, Lenovo, LG Electronics, LG Uplus, MediaTek, Microelectronics Technology Inc., Mitsubishi Electric Corporation, NEC Corporation, Nokia, NTT DOCOMO, INC., OPPO, Orange, Panasonic Corporation, Qualcomm Technologies, Inc., RohdeSchwarz, Samsung Electronics, Sharp Corporation, SK Telecom, SoftBank Corp., Sony Mobile Communications Inc., Spirent Communications, StarPoint, Sumitomo Electric Industries, Ltd., TIM, Unisoc, Verizon, VIAVI, vivo, Vodafone, Xiaomi i ZTE.

Music

i TEHNO

ZANIMLJIVI GADGETI ZA VRUĆE LJETO piše: Krunoslav Ćosić

jerojatno ste mnogo puta do sada čuli komercijalne poruke u stilu: "Snimajte zvuk i sliku u 360 stupnjeva te rezultat podijelite sa svojim prijateljima, uživajte u ambijentalnoj igri svje-

tlosti uz glazbu, virtualnoj stvarnosti, nosite cool modne dodatke od drveta koji prate vaše kretanje i spavanje,..." i jednostavno samo prešli preko njih. Međutim, možda je ipak sad pravi trenutak da odaberete neki zanimljiv proizvod za vruće ljeto. Predstavljamo vam naš izbor za ovaj mjesec.

BELLABEAT LEAF URBAN

SAMSUNG GEAR 360 Obožavamo kad nas okružuje zvuk, ali isto tako okružiti nas može i slika. I to u 360 stupnjeva. Uz pomoć Samsungove Gear 360 dualne kamere koja snima u 4K rezoluciji moguće je snimiti cijelu plažu, svaki njezin skriveni dio. Kamera s dva mikrofona i s dva CMOS senzora slike po 8,4 megapiksela omogućuje objavljivanje foto i video snimke uživo na društvenim mrežama u pet različitih načina gledanja: 360°, panoramski, uz dvojni pogled, zaokruženo i razvučeno. Istovremeno, 360 sadržaj može se pretvoriti u standardni video i foto format kako bi ga mogli vidjeti korisnici bez mogućnosti

gledanja u 360 stupnjeva. 360-stupanjski video snima se na microSD karticu kapaciteta do 256 GB, dok će baterija kapaciteta 1160 mAh pri rezoluciji 2560 x 1280 piksela i 30 sličica u sekundi biti dovoljna za 130 minuta snimanja. Cijena: 2.799 kn, www.samsung.com/hr

CELLULARLINE ARMBAND FITNESS Narukvica za ruku odnosno za rame na siguran način čuva vaš pametni telefon čak i dok se bavite sportskim aktivnostima. Materijal od mekane mikrofibre je udoban, a narukvica ima rupicu za slušalice kako biste tijekom fitnessa mogli slušati glazbu ili upute za postizanje boljih rezultata. Dolazi u četiri veličine – S, M, L i XL. Cijena: 149 kn, www.se-mark.hr

LG PH1 Izgledom poput lista, Bellabeat Leaf Urban je modni dodatak izrađen od kompozita drva koje je zatim obrađeno da izgleda kao kamen. Prvenstveno je namijenjen ženama za nošenje kao privjesak, ogrlica ili narukvica, a kako je vodootporan možete se s njim i tuširati ili trčati po kiši. Njegova glavna namjena je praćenje tjelesnih funkcija tijekom dana i noći, spajanjem s pametnim telefonom. Bavite li se sportom, znat ćete

hi-fimedia #106

koliko ste kalorija potrošili, koliko ste prešli koraka, služi i kao podsjetnik za seanse personalizirane meditacije. Znate li koliko baterija traje s jednim punjenjem? Čak 6 mjeseci! Masa Leafa je također impozantna – samo 16 grama. Cijena: 999 kn, www.se-mark.hr

360-stupanjski zvuk i LED rasvjeta koja stvara posebni ugođaj izlaze iz prijenosnog zvučnika LG PH1. S ugrađenim mikrofonom i punjivom baterijom zvučnik će vas zabavljati s različitim načinima rada rasvjete, a omogućuje i opuštanje uz treperenje svjetla u ritmu glazbe. Imate li dolazni poziv možete se javiti jer se zvučnik s pametnim telefonom uparuje preko Bluetootha. Nakon završetka razgovora glazba nastavlja s reprodukcijom. Zvučnik se može spojiti s audio

uređajima i putem 3,5 mm AUX ulaza. Unutar kućišta mase 190 grama smještena je baterija kapaciteta 700 mAh dovoljna za pet sati reprodukcije glazbe, a napunit će se za tri sata. Cijena: 249 kn, www.lg.com/hr

PARROT QUADRICOPTER AR.DRONE 2.0 POWER EDITION

Dronovima mase manje od 250 grama može se upravljati i bez polaganja teorijskog i praktičnog ispita, i po danu i po noći, a ne postoji niti definirana minimalna starosna dob kao u slučaju težih dronova. Malim dronovima igračkama može se upravljati

u naseljenom i nenaseljenom području. Parrotovim dronom s kućištem od karbona mase 380 grama smiju pilotirati osobe starije od 14 godina (ili mlađe pod nadzorom punoljetne osobe), danju u nenaseljenom području. Let s pticama moguć je do 36 minuta, snimanje se obavlja s vertikalnom i horizontalnom kamerom, a dron brzinom 18 km/h pokreću četiri motora koja se vrte do 28.500 okr/min. Cijena: 2.799 kn, www.se-mark.hr

ALCATEL IDOL 4 S VR NAOČALAMA VR tehnologija polako se uvlači u naše živote, a virtualnu stvarnost možemo gledati preko različitih modela naočala. Zamislite da se nalazite unutar akvarija s predivnim egzotičnim ribicama koje plivaju oko vas ili pak da iskačete iz zrakoplova. Samo je mašta granica, a virtualni osjećaj pružit će vam VR naočale raznih veličina. Provjerite dimenziju vašeg smartphonea te odaberite kompatibilan model unutar kojeg ćete naočale moći smjestiti. Ili birajte Alcatelov pametni telefon Idol 4 koji dolazi unikatno zapakiran u VR naočalama. Samo pokrenite neku od VR

aplikacija, VR igara ili pak posjetite YouTube s VR video filmovima, a zatim krenite u istraživanje. Iznenadit ćete se koliko su zabavni sadržaji kroz VR naočale. Cijena: 1.199 kn, www.mobis.hr

TRACTIVE GPS Lokator za kućne ljubimce Tractive GPS 2 uz pomoć GPS-a i ugrađene eSIM kartice omogućuje lociranje vašeg psa ili mačke u stvarnom vremenu. Možete definirati sigurnu zonu odnosno virtualnu ogradu unutar koje se vaš ljubimac može slobodno kretati. Izađu li

pas ili mačka iz sigurne zone, dobit ćete automatsku obavijest na svoj smartfon. Također, možete vidjeti trenutnu lokaciju četveronožnog ljubimca na mobilnoj aplikaciji pa čak i lokaciju od prije nekoliko minuta ili 24-satnu povijest te beskonačnu povijesti kako

GARMIN DASH CAM 65W Odlazak na godišnji odmor pravi je trenutak za isprobavanje kamere za snimanje vožnje. Garminova kamera ima ugrađen GPS, ali i automatsko prepoznavanje prometne nezgode uz G-senzor pa kamera automatski sprema video snimku u trenutku sudara, a istovremeno se bilježi lokacija i vrijeme događaja, brzina i smjer kretanja. FullHD kamera od 2,1 megapiksela snima u 180 stupnjeva pa će snimiti i cijelo raskrižje, upozorit će vas na mogući frontalni sudar te na izlazak iz vozne trake ukoliko zaspete u vožnji. Nudi upozorenje na kamere za mjerenje brzine vožnje te upozorava na prolazak kroz crveno svjetlo na

semaforu. Kamerom se upravlja i putem glasa – za pokretanje i zaustavljanje snimanja dovoljno je izgovoriti "OK, Garmin", a video se snima u neprekidnoj petlji. Nakon parkiranja i zaustavljanja motora kamera nadzire okruženje vozila te se automatski pokreće snimanje u slučaju otkrivanja kretanja. Cijena: 249,99 eura, www.garmin.com/hr-HR

SOLARNI PRIJENOSNI PUNJAČ MEANIT Odličan pratitelj ukoliko idete na planinu, na vikendicu, u prirodu je solarni punjač meanIT. Kapacitet ugrađene baterije je 5000 mAh, a prije polaska na put bateriju možete napuniti na električnoj mreži, a zatim se baterija uz monokristalni solarni panel cijelo vrijeme nadopunjava na suncu i jakom danjem svjetlu. Kapacitet je dovoljan za jedno do dva punjenja baterije mobitela. Veliki plus je ugrađena LED svjetiljka uz koju ćete imati i svjetlo dok se krećete ili sjedite noću. Solarni prijenosni punjač ima dva USB izlaza pa je istovremeno moguće puniti dva različita uređaja putem kabela 3-u-1 koji sadrži tri konektora za

biste vidjeli posljednje pozicije na kojima se kretao. Pas ili mačka na ogrlici nose lokator

punjenje: microUSB, USB Type-C i za iPhone modele. Uz karabiner u pakiranju možete ga pričvrstiti na ruksak ili remen hlača, a baterija je zaštićena gumiranim kućištem. Cijena: 99 kn, www.meanIT.hr

s LED lampom koja svijetli u mraku pa i na taj način možete lakše pronaći izgubljenog ljubimca daljinskim paljenjem osvjetljenja. Naravno, Tractive se može zakvačiti i na bilo koju drugu životinju koju želite pratiti. Cijena: 699 kn, www.mobis.hr hifimedia #106

hi-fimedia #106