hifimedia • 105 by hifimedia

DAVID BYRNE 40 godina kreativnog nemira ROON Software za reprodukciju glazbe i Roon Nucleus kao cjelovito rješenje

ATOLL IN80se Francuska senzacija

3.76 EUR

Big Lebowski - 20 godina od premijere filma, Willem Dafoe i The Florida Project

In Memoriam - Mark E. Smith, Emo glazbena scena, Novi Nashwille, Jazz razgovor Chico Freeman, novi albumi - Roxy Music, The Horrors, The Republic of Wolves, Ty Segall, Sunny War, Brad Mehldau, Nina Simone…

30 KN

FILM

MUSICSTYLE Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

MARANTZ ND8006 Univerzalni mrežni CD player

Astell&Kern L1000, Magnat Humidor, NuPrime uDSD, Panasonic TX-55EZ950, Pioneer NC-50DAB, Pro-Ject Tube Box S2, Oyaide mrežni kabeli, Pro-Ject Essential III

#105 / 2018.

TESTIRALI SMO

Televizori Serija 7502

Savršenstvo slike uz Philips P5 Perfect Picture Engine Velik po pitanju značajki. Minimalistički po pitanju dizajna. Odaberite impresivnu 4K Ultra HD kvalitetu slike te nevjerojatnu tehnologiju Ambilight i ugrađeni soundbar s wooferom za potpun doživljaj zabave.

www.philips.hr/tv

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

RASKRIŽJE U svojoj kolumni iz New Yorka, koju možete pronaći i pročitati na predzadnjoj stranici ovog izdanja časopisa, naš kolega Danko Šuvar detaljno razotkrio trenutno stanje njujorške audiofilske scene, kao i zabrinjavajuće stanje u kojem se trenutno nalaze kultni Hi-Fi dućani u tom gradu. Da je situacija na ovoj sceni postala zabrinjavajuća pokazuje zadnjih par godina i sve slabija posjeta nekad kultnoj globalnoj meki za high end audio – CES u Las Vegasu. Danas je on sve drugo samo ne poželjna high end odrednica. Mnogo je razloga za takav slijed događaja, ali jedan od ključnih je taj što su sami proizvođači otišli u krajnost i odlučili proizvoditi high end proizvode samo za elitu, samo za one koji si to mogu priuštiti bez da puno razmišljaju o cijeni. Međutim, koji je smisao toga? Na koji način oni misle privući novu, mlađu generacije kupaca, jer, budimo realni, audiofili stare i polako odlaze. Nije mi baš jasno, ali da se nešto kod njih u pristupu mora mijenjati, u to sam potpuno siguran.

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Krunoslav Ćosić, Josip Crnički, Jagor Čakmak, SMS Deutsch, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Sven Popović, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak

Da nije ipak sve tako mračno pokazuje podatak da su i ove godine ponovno rasprodani kapaciteti High end sajma u Münchenu što nas posebno veseli jer smo svake godine prisutni na njemu. Širina ponude izlagača, gravitiranje velikog broja zemalja i njihova blizina samoj destinaciji u mnogome je olakšala da ova manifestacija dođe do ovako visoke organizacijske razine i broja posjetitelja, ali se također nikako ne smije zaboraviti na trud organizatora i njihovo poticanje manjih proizvođača da izlažu i cijenom pristupačne proizvode. Izgleda da je upravo ta različitost i dostupnost ključ za stvaranje nove generacije mlađih audiofila.

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/hifimedia1 https://issuu.com/hifi

A kakvi bi to istinski audiofili bili a da ne slušaju razne vrste glazbe koju i mi u redakciji svakodnevno pratimo, što se najbolje vidi iz glazbenog dijela ovog izdanja. Od jazz intervjua s Chicom Freemanom, do prikaza glazbene karijere Davida Byrnea i njegovog skorog gostovanja na koncertu u Zagrebu na INmusic festivalu i podsjetnika na američku emo scenu, pa do britanske post-punk institucije Marka E. Smitha i na kraju do nove country glazbene nade u vidu Kacey Musgraves. Izgleda da je sve u različitosti.

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Mičevečka ulica 7 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166

Naravno, u novom izdanju imamo na testu i vrlo zanimljive Hi-Fi uređaje – kako one pristupačne tako i one malo manje, ali svakako različite. O čemu se radi potražite u sadržaju na sljedećoj stranici, a ja se idem malo opustiti uz omiljeni CD grupe QOTSA. Naime, i oni nastupaju na INmusic festivalu u lipnju.

NAKLADNIK Audio centar d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Želim vam ugodno čitanje,

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

Andrija Ćurković Urednik

MEDIA AUDIO · Split · www.mediaaudio.hr Mail: info@mediaaudio.hr, Tel: 021 323 550 hifimedia #105

SADRŽAJ 18

Film

MusicStyle

In Memoriam Mark E. Smith (1958.-2018.)

David Byrne Razum i osjećaji

EMO scena Bad Scene, Everyone’s Fault...

Kacey Musgraves Novi Nashville Razgovor: Chico Freeman Prepustiti se i prihvatiti iznenađenja

54 Jazz recenzije 66 Rock recenzije

6 iTEHNO 70 Audio / Video

Astell&Kern ACRO L1000 Stolni Hi-Fi

Atoll IN80se Francuska senzacija

Magnat Humidor Odmjeren, zanimljiv i otmjen

Marantz ND8006 Jedan uređaj, sve mogućnosti

NuPrime uDSD Digitalna evolucija

Roon Labs Nucleus Cjelovito rješenje Panasonic TX-55EZ950 Skromniji brat

28 32

Pioneer NC-50DAB Samo klimu nemam

Pro-Ject Tube Box S2 Prozor u vinilni zvuk Oyaide mrežni kabeli i konektori Koja boja zvuči najbolje

36 38

Pro-Ject Essential III Kind of New

hi-fimedia #105

Prikaz: The Florida Project Willem Dafoe u jednoj od najboljih uloga karijere

DVD/BD recenzije Ostalo Kolumna: Danko Šuvar, NY

Vijesti

Testovi

Obljetnica: Veliki Lebowski 20 godina od premijere filma Veliki Lebowski i duboki humanizam braće Coen

28 70

VIJESTI

ATOLL IN200 SIGNATURE INTEGRIRANO POJAČALO Zamislite europsko pojačalo sljedećih specifikacija: simetrični izlazni stupanj u diskretnoj izvedbi, s dva para MOS-FET-a u svakom kanalu, posebni transformator za analogne stupnjeve i displej, dva ogromna transformatora ukupne snage 670VA i 8 kondenzatora kapaciteta 6.800 uF svaki u napajanju, dva atenuatora – za svaki kanal po jedan, posebno zaštićeni MKP Mundorf kondenzatori u analognom stupnju, direktni pristup osnovnim postavkama glasnoće i balansa putem prednje ploče ili daljinskog, pet RCA ulaza, 12-V triger, prolazni ulaz, dva para izlaznih konektora iz pretpojačala, ulaz za slušalice, izlazna snaga 120W na 8 Ohma ili 200W na 4 Ohma, mogućnost ubacivanja opcijske digitalne kartice s 5 digitalnih ulaza, među kojima i USB s PCM i DSD kapacitetom i Bluetooth receiverom.

Uz sve to, tu je i vrhunski AK4490 audio konverter, a cijeli sklop kroz dva koaksijalna i dva optička ulaza, rezolucije 24bit/192kHz te USB ulaz, podržava rezolucije od 32bita do 384 kHz zahvaljujući asinkronom XMOS u na ulazu. Ljubitelji DSD-a također mogu uživati u rezolucijama DSD64 i DSD128. Najbolje dolazi na kraju. Za ovako ustrojen i sklopljen uređaj ne treba vam više od 1.600 EUR kod

STAX SR-009S, NOVE ELEKTROSTATSKE SLUŠALICE U ponudi Media Audio iz Splita nalazi se najnovija uzdanica japanskog Staxa – model slušalica STAX SR-009S. Po cijeni od 39.990 kn Japanci se trude naglasiti kako je riječ o novim najboljim slušalicama na svijetu, a u što ćemo se moći uvjeriti najranije polovicom lipnja, kada se očekuje i službeno lansiranje. Sama elektrostatska zvučnička jedinica je unaprijeđena s novim elektrodama koje su pozlaćene i još manjeg otpora nego u prethodnoj inačici. U čvrstom i dizajnerski čistom aluminijskom kućištu, ovaj elektrostatski ansambl može reproducirati frekvencije od subsoničnih 5 Hz do ultrazvučnih 42.000 Hz. Tome doprinosi i 6N hibridni kabel presvučen srebrom, a lakoći i ugodi nošenja doprinose kožne ušne školjke. Impedancija sklopa je 145 kOhma, zvučni tlak 101dB uz ulaz od 100V rms pri 1 kHz. Napon nabijanja je DC 580V, a slušalica ima masu od 583g, s kabelom (441g bez kabela). INFO: Media audio, tel. 021 323 550, www.mediaaudio.hr

hi-fimedia #105

zastupnika za Sloveniju i Hrvatsku, ljubljanske tvrtke Audio Serum. Ako vam ni to nije dovoljno, Atoll u ponudi ima još dva skuplja i jača integrirana pojačala – IN300 i IN400se. Nema što, Francuzi su se potrudili i predstavili ozbiljne i pristupačne modele. Pokušat ćemo osigurati jedan primjerak i za test. INFO: Audio Serum, tel. +386 1 32 060 23, www.audio-serum.si

NOVI PIONEER PRIJENOSNI AUDIO PLAYER

Pioneer je predstavio novi prijenosi audio player oznake XDP-02U. Iza ovog teško pamtljivog imena krije se najmodernija tehnologija. Interni kapacitet playera je 16 GB, a proširivo je do 528 GB uz dvije memorijske kartice koje mogu biti korištene u isto vrijeme. Ovaj uređaj može dodatno reproducirati glazbu s popularnih streaming servisa poput Deezera i Tidala kada je spojen na WiFi mrežu. Upravljanje uređajem se

vrši preko dodirnog zaslona dijagonale 2,4 inča. Za dobar zvuk se brine dvostruki ESS Sabre ES9018C2M digitalno analogni pretvarač koji može reproducirati sve najmodernije zapise poput DSD-a i MQA. Izlazna snaga je 75mW, odnosno 150mW ovisno o tome da li se koristi balansirani ili obični izlaz za slušalice. Uređaj je dostupan u bijeloj, plavoj i ružičastoj boji po cijeni od 2.250 kuna. INFO: Helikop, tel. 01 2314 555, www.pioneer-audiovisual.eu

SPENDOR A7, NAJVEĆI ZVUČNIK U NOVOJ SERIJI Neke stvari se ne mijenjaju - Spendor je oduvijek, još od osnutka krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, imao reputaciju odličnog engleskog zvučnika, u najboljoj BBC maniri, a tradicija se nastavlja i novom A serijom, koja se sastoji od četiri modela, među kojima su tri samostojeća. Najveći među njima je model A7, koji za 3.400 eur/par, u kojega su u relativno kompaktnu kutiju dimenzija 934 x 180 x 305 mm, mase 18 kg, uspjeli smjestiti dosta vrhunske tehnologije, zadržavajući diskretnost i nenametljivost u prostoru. Kad smo već kod tehnologije, ona je dobrim dijelom prenesena iz jačih i značajno skupljih modela pa npr. bas/srednjotonac promjera 180 mm koristi membrane od polimera EP77, baš kao i model D7. Zvučnik je dostupan u 4 standardna i dva finiša za koje je potrebno doplatiti, a za detalje nazovite distributera za Sloveniju i Hrvatsku: Canyon Audio. Za kraj, zvučnik može reproducirati frekvencije između 32Hz i 25kHz, a impedancija od 8 Ohma i osjetljivost od 88 dB govore kako će zvučnik raditi zadovoljavajuće i s pojačalima od 25-ak W. INFO: Canyon audio, tel. +386 41 775 119, www.canyonaudio.si

hifimedia #105

VIJESTI

HOLBO, GRAMOFON S TANGENCIJALNOM RUČKOM I ZRAČNIM LEŽAJIMA Premijerno predstavljen prošle godine na zagrebačkom sajmu "Zagreb AV Show" u Sheraton hotelu, slovenski novi highend gramofon kreće u serijsku proizvodnju i svjetsku distribuciju. Po riječima njegovog konstruktora g. Boštjana Holca, gramofon je u zadnja četiri mjeseca bio predstavljen na sajmovima u Poljskoj, Švedskoj i Italiji gdje je izazvao veliko zanimanje posjetitelja, ali i njihovih highend distributera. Glavna karakteristika ovog gramofona je integrirana linearna (tangencijalna) gramofonska ručka i zračni ležaji. U teoriji, ovjes na zračnom jastuku

predstavlja idealno tehnološko rješenje jer nema dodira između dva elementa i prijenosa mehaničkih vibracija i trenja. Prijenos vrtnje između DC motora i tanjura

ASTELL&KERN MICHELLE IN-EAR SLUŠALICE Južnokorejski Astell&Kern i američki Jerry Harvey Audio ponovo su udružili snage i predstavili nove slušalice koje su nazvali Michelle. Model je dobio ime po skladbi My Michelle skupine Guns N’ Roses. Ovaj model slušalica je jeftinija varijanta temeljena na dva postojeća proizvoda koje su napravili u suradnji s Jerry Harvey Audio (Layla i Roxanne). Astell&Kern u svojim promo materijalima kako je u model Michelle ugrađena trostazna zvučna jedinica čiju tehnologiju onu nazivaju FreqPhase. Samo kućište je napravljeno pomoću 3D printera. Zanimljivo je također kako je Astell&Kern uspio ugraditi i promjenjiv kabel na slušalice, što svakako pridonosi

hi-fimedia #105

dugovječnosti samog proizvoda. Cijena im je 4.500 kuna. INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

je pomoću remena, podešavanje svih parametara ručke su vrlo jednostavna pa proizvođač čak navodi da se VTA može podešavati i za vrijeme rada gramofona. Tanjur gramofona je napravljen od aluminija i ima masu od 5kg, brzina vrtnje (33 1/3 i 45 rpm) se odabire elektroničkim putem, ima pitch kontrolu, a zračna pumpa je odvojena s dovoljno dugim crijevom za zrak da ne utječe na zvuk gramofona. Dimenzije (ŠxVxD) su 430 x 150 x 400 mm, masa 12 kg, a cijena 6.250 eura. INFO: Holbo, tel. +386 41 775 119, www.holbo.si

29.000 m2 500 EXHIBITORS 900 BRANDS PARTNER-EVENT CANJAM MUNICH

KARI BREMNES

LISTEN TO THE MUSIC! SONG POET

NETWORK AUDIO SYSTEMS

HEADPHONES

LOUDSPEAKERS

CD AND VINYL SALES

TUBE AMPLIFIERS

HIGH END® ON WHEELS

TURNTABLES

ACCESSORIES AND OPTIMISATION

Streaming and multi-room

Enjoy fascinating presentations Experience all amplifier technologies live From entry-level models to high-end players

Try out and compare before you buy Vast selection of audiophile gems Automobiles with high-end sound systems Power supply, cables and room acoustics

THE INTERNATIONAL HI-FI SHOW | 11. - 13. MAY 2018 MOC MUNICH TRADE VISITOR DAY 10.5.18

highend2018.de

VIJESTI

SBOX PREMIUM STALCI ZA TELEVIZORE

PHILIPS NOVA ANDROID LCD SERIJA TELEVIZORA Philips je nedavno postao još jedan u nizu proizvođača koji su predstavili liniju svojih LCD televizora za tekuću godinu. Modeli su podijeljeni u četiri razreda (serije 8, 7, 6, 5, 4) i predvode ih dva modela iz najjače serije 8 - modeli 8503 (dijagonala 65", 55" i 49") i 8303 (dijagonala 75", 65", 55" i 49"). Oba posjeduju Nano ELED zaslon s maksimalnom svjetlinom od 400 nita i podršku za HDR10 i HLG HDR formate. Sliku obrađuje njihov P5 procesor, dok je glavna razlika između dva modela u zvučnicima - model 8503 odlikuje se nešto snažnijim zvukom. U seriji 7 nalaze se modeli 7503, 7803 i 7303. Prva dva posjeduju nešto slabije panele od modela iz serije 8 jer koriste

hi-fimedia #105

edge LED osvjetljenje, iako im je maksimalna svjetlina i dalje 400 nita, dok je na modelu 7303 koji posjeduje Direct LED pozadinsko osvjetljenje granica postavljena na 350 nita. Modeli iz serije 6 (6503 i 6703) umjesto P5 procesora imaju Pixel Precise UHD procesor te nemaju podršku za Android nego koriste vlastiti Saphi opertivni sustav. U serijama 5 (5803, 5703, 5603, 5503, 5403 i 5303) i 4 (model 4503) rezolucija se pak spušta na Full HD format, dok je za obradu slike zadužen stariji Pixel Plus HD procesor. Informacije o dostupnosti i cijenama pojedinog modela potražite kod ovlaštenog Philips distributera. INFO: TP Vision / Philips, www.philips.hr/tv

Dva mjeseca prije početka svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji počinje pomalo propitivanje je li će za tu svrhu biti neophodno mijenjati postojeći televizor s onim puno veće dijagonale ekrana. Kako su cijene takvih televizora danas znatno povoljnije nego za vrijeme prethodnog prvenstva, za očekivat je da će mnogi ljubitelji nogometa posegnuti u vlastitu "kasicu prasicu" i kupit si novi, veći TV ekran. Vjerojatno, za veći TV neće odgovarati postojeći zidni stalak pa će biti neophodno i njega nabaviti. Prepoznavši takav slijed događaja kutinska tvrtka Šmit Electronics već nekoliko godina na tržištu nudi veliki izbor TV stalaka iz vlastite proizvodnje marke SBOX i to po vrlo konkurentnim cijenama. Za zahtjevnije korisnike od nedavno tvrtka u ponudi ima i Premium liniju zidnih stalaka koji su načinjeni od aluminija, vrhunske završne obrade i potpune funkcionalnosti za bilo koji model televizora. U ponudi se nalaze dva modela, SBOX Premium PWM-3144 (699,90 kn) za dijagonale ekrana 32" - 55" i SBOX Premium PWM-3146 (999,90 kn) za dijagonale ekrana od 32" – 70". Oba stalka su dostupna u crnom ili srebrnom finišu, a pogodna su i za zakrivljene televizore. INFO: Šmit Electronic, tel. 044 680 704, www.smit-electronic.hr, www.s-box.biz

PANASONIC PREDSTAVIO NOVU LINIJU LED TELEVIZORA Sredinom veljače Panasonic je u Mallorci predstavio novu liniju svojih LED modela za 2018. godinu i uskoro se očekuju i na našem tržištu. Novi televizori, tvrde iz kompanije, odlikuju se unaprjeđenjima na svim razinama, a samu liniju čine četiri različita modela. Riječ je o flagship modelima FX870 i FX740 s kojima je Panasonic ozbiljno zaigrao i na dizajn u okviru svog „Art and Interior" koncepta, a tu su i intermediate i entry

razredi, odnosno modeli FX700 i FX600. Svaki od ovih modela podržava HDR (High Dynamic Range) tehnologiju, a korisnicima je na raspolaganju i Multi-HDR podrška uključujući HDR10, HLG i novi HDR10+, tehnologiju dinamičnih metapodataka. Tu je i opcija streamanja sadržaja Amazon Prime Video arhiva u HDR10+-u, a katalog Prime Video HDR10+ sadrži na stotine sati sadržaja. Također, iz Panasonica tvrde kako

će ovi modeli zadovoljiti čak i najzahtjevnije gamere. Dodajmo kako FX870 posjeduje isti HCX procesor koji se nalazi i na Panasonicovim OLED modelima za 2018. godinu. Tu je i 4K HDR Pro Cinema zaslon te Wide Colour Spectrum skala. Model se oslanja i na Local Dimming Pro tehnologiju i posjeduje frekvenciju osvježavanja koja je dvostruko veća nego na modelu FX470. INFO: Panasonic Hrvatska, www.panasonic.hr

DENON AVC-X8500H Nakon dugo vremena Denon je proizveo moćno AV receiver. Model AVC-X8500H je prvo pravo 13.2 kanalno AV pojačalo s podrškom za Amazon Alexu, Dolby Atmos, DTS:X, Auro 3D, kao i najnovije video formate. Receiver posjeduje trinaest kanala kako bi se omogućio potpuni 3D surround zvuk bez potrebe za dodatnim, vanjskim pojačalima. Receiver dolazi s nizom značajki za pružanje poboljšanih mogućnosti kontrole i kompatibilnosti s prilagođenim integriranim rješenjima.

AVC-X8500H podržava Auro 3D surround dekodiranje zvuka sve do 13.2 kanala te korisnicima nudi punu bežičnu povezanost putem WiFi-ja i Bluetootha, streaming usluge uz Apple AirPlay i bežičnu multiroom audio tehnologiju. Korisnici mogu reproducirati glazbu u svakoj prostoriji iz različitih izvora, uključujući DSD visoke rezolucije (2,8 i 5,6 MHz), FLAC, ALAC i WAV datoteke. Uređaj je opremljen i Amazonovim Alexa Smart Home Skill-om, a podržava i glasovne

naredbe na povezani Amazon Alexa uređaj kako bi se kontrolirale različite funkcije. Serijski priključak RS-232C dostupan je za izravno povezivanje s vanjskom kućno-automatizacijskom i upravljačkom opremom, a infracrveni daljinski upravljač na stražnjoj ploči omogućuje kompatibilnost daljinskog upravljača s ostalim komponentama u vašem sustavu kućnog kina. AVCX8500H sadrži i napredne video mogućnosti i potpuno je kompatibilan s najnovijom HDMI povezanosti i HDCP 2.2 specifikacijama na svih 8 HDMI ulaza i na trostrukim HDMI izlazima. Korisnicima je na raspolaganju i Auddyssey MultEQ XT32 akustička korekcija koja analizira izlaz svakog zvučnika na najviše 8 mjernih mjesta i generira precizne digitalne filtre koji optimiziraju svaki kanal zbog točne frekvencije, dok Audyssey Low Frequency Containment tehnologija koristi napredne psihoakustične algoritme kako bi osigurao puni tonski balans, uključujući duboki bas. Uređaj je dostupan u crnoj i srebrnoj boji po cijeni od 27.750 kn. INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr hifimedia #105

VIJESTI

ONKYO TX-NR686, 7.2-KANALNI AV RECEIVER NOVA LG OLED TV LINIJA Novi Onkyo 7.2-kanalni receiver oznake TX-NR686 svojim karakteristikama ponovo želi zavladati na tržištu u rangu surround receivera nižeg cjenovnog razreda (649 eura). Osim reprodukcije višekanalnog DTS: X i Dolby Atmos zvuka, receiver može reproducirati i DTS Neural: X® i Dolby Surround zvuk. Svaki od njih je kompatibilan s naslijeđenim formatima zvuka kodiranog na Blu-ray Disc i DVD, kao što su Dolby® TrueHD i DTSHD® Master Audio. Osim toga, receiver ima i THX certifikat te je kompatibilan s reprodukcijom 4K HDR videa, uz BT2020, 4K/60Hz i HDCP 2.2. Šest stražnjih HDMI ulaza podržava 4K HDR10, HLG i Dolby Vision format, uzimajući u obzir i BT.2020 specifikaciju, 4K / 60Hz reprodukciju i HDCP 2.2 standarde.Videokameras oder Konsolen lassen sich über den vorderseitigen HDMIAnschluss verbinden, während der rückwärtige Sub Out ideal für den Anschluss eines Projektors ist. Video kamere ili konzole mogu se spojiti preko prednjeg HDMI priključka, a stražnji izlazni izlaz idealan je za povezivanje projektora. Poznata Onkyeva AccuEQ Room akustična kalibracija surround zvuka, postavlja osnovne uvjete zvučnika za optimalne performanse prilagođene prostoru za slušanje, a kod ovog modela je poboljšana s AccuReflex tehnologijom. AccuReflex osigurava kohezivni zvuk na poziciji slušanja

pomoću faza usklađivanja usmjerenog i odbijajućeg zvuka, koji se odigravaju preko sustava zvučnika koji omogućavaju Dolby Atmos. Receiver je u potpunosti opremljen svim najnovijim surround značajkama. TX-NR686 može preko mreže ili USB ulaza reproducirati Hi-Res Audio u 5,6 MHz DSD ili 192 kHz / 24-bitni u FLAC, WAV (RIFF), AIFF i ALAC. Onkyev patentirani elektronički krug VLSC™ (Vector Linear Shaping Circuitry) uklanja visokofrekventni šum na svim tim visokokvalitetnih digitalnim audio formatima na prednjim L/R kanalima. Također, podržava reprodukciju glazbe preko interneta

(Amazon, TIDAL, TuneIn, Deezer i Spotify) i to preko žičnog ili bežičnog spajanja (rade na frekvenciji od 5 GHz / 2,4 GHz Wi-Fi). Tu je i podrška za Bluetooth bežičnu tehnologiju. Onkyo TX-NR686 receiver je dostupan kod domaćeg distributera po cijeni od 4.899 kuna. INFO: Chipoteka, tel. 233 88 44, www.chipoteka.hr

NOVA LINIJA SAMSUNG QLED TV PRIJEMNIKA ZA 2018. GODINU Prilikom predstavljanja nove linije Samsung QLED TV prijemnika za 2018. godinu, proizvođač je istaknuo da je ona dizajnirana kako bi se kompletno uklopila i poboljšala korisnikovu svakodnevicu, uz jednostavnu uporabu, te korisnicima osigurala najbolji doživljaj gledanja TV sadržaja. Nova Samsungova linija TV dolazi s poboljšanom QLED tehnologijom za kvalitetniju sliku s boljim prikazom boja i kontrastom od prethodne

hi-fimedia #105

serije iz 2017. godine. QLED televizori imaju oznake Q9F, Q8F, Q7C i Q7F, a koriste varijacije Quantum Dot LED-LCD panela s vršnom svjetlinom između 1.500 i 2.000 nita što je gotovo dvostruko više nego što su imali konkurenti u svojim modelima iz 2017. godine. Također, Samsung navodi da je unaprijedio prikaz crne što bi trebalo dodatno poboljšati kontrast i prikaz 4K/HDR sadržaja (HDR10 i HDR10+ standarda). Samsung Q9FN QLED TV dolazi u dimenzijama 65, 75 i 88 inča i s direktnim pozadinskim osvjetljenjem, serija Q8FN QLED je dobavljiva u veličinama od 55, 65 i 75 inča također s direktnim pozadinskim osvjetljenjem ali s nešto nižom svjetlinom, te Q7CN (55" i 65") i Q7FN (55", 65" i 75") ulazni modeli koji imaju i najbolji odnos cijena/ kvaliteta. Za dostupnost i cijene na domaćem tržištu provjerite kod najbližeg Samsung distributera. INFO: www.samsung.com/hr

ZA 2018. GODINU

LG je u svojim OLED televizorima za 2018. godinu upotrijebio novu tehnologiju procesiranja slike - ThinQ® AI i 9. Predstavljeno je deset novih OLED televizora s mogućnostima umjetne inteligencije (AI) – W8, G8, E8, C8 i B8 s različitim kombinacijama veličine zaslona od 55 do 77 inča. Svaki model karakterizira jedinstveno dizajnersko rješenje: Picture-onWall (model 77/65 W8), One Glass Screen (model 65 G8), Picture-on-Glass (model 65/55 E8) i Cinema Screen (model 77/65/55 C8 te 65/55 B8). Zahvaljujući LG-evom inteligentnom (Alpha) 9 procesoru, kojeg nalazimo u serijama OLED televizora W8, G8, E8 i C8, gledatelji će moći doživjeti poboljšani prikaz slike i precizniji prikaz boja. Ključna inovacija (Alfa) 9 procesora je smanjenje šuma u četiri koraka. Algoritam omogućava veću kontrolu kod povećavanja jasnoće slika na koje utječu ometajući artefakti te učinkovitiji prikaz finih gradacija boja. Zahvaljujući naprednim mogućnostima mapiranja, procesor poboljšava performanse boja i čini ih mnogo vjernijima izvornom sadržaju. (Alfa) 9 osmišljen je kako bi podržao visoku brzinu prikaza (HFR) od 100 sličica po sekundi omogućavajući neometan i jasan prikaz slika u pokretu. Novi daljinski upravljač koristi Natural Language Processing (NLP) koji je zaslužan za inteligentno upravljanje i povezivanje koji se aktiviraju glasom, a temelje na LG-evoj platformi za duboko učenje Deep ThinQ® AI. Televizori s ovom tehnologijom podržavaju usluge temeljene na elektroničkom programskom vodiču (EPG) za pružanje informacija u stvarnom vremenu i pronalasku kanala koji nude željeni sadržaj. Pomoću LG ThinQ®, LG televizori mogu pristupiti drugim pametnim uređajima u kući kao što su robotski usisivači, klime, pročišćivači zraka, pametna svjetla i pametni zvučnici, a koji se povezuju s televizorom putem Wi-Fi ili Bluetooth veze. LG-evi ovogodišnji OLED televizori podržavaju, Advanced HDR by Technicolor, pa imaju podršku za sve glavne HDR formate: Dolby Vision, HDR10 i HLG (Hybrid Log-Gamma). INFO: www.lg.com

Dopustite da vas zavedeâ&#x20AC;Ś

Moderan zvuÄ?nik vrhunske kvalitete i tradicionalnog Davis zvuka.

Audio Centar Distributer za Hrvatsku i Sloveniju www.davis-acoustics.com / www.audiocentar.hr

PREPORUKA

TEST ASTELL&KERN ACRO L1000

Stolni Hi-Fi

piše: Jagor Čakmak

užnokorejska tvrtka Astell&Kern poznata nam je prvenstveno po prijenosnim playerima visoke klase. Njihov beskompromisni pristup rijedak je u svijetu prijenosnog audia. Astell & Kern odlučio je proširiti ponudu na

hi-fimedia #105

druge segmente audio proizvoda, a logični slijed su proizvodi namijenjeni radnom stolu. ACRO L1000 je malo integrirano pojačalo, pojačalo za slušalice i digitalno analogni pretvarač upakirano u maleno ali impresivno kućište. Tvrtka ima u ponudi i pripadajuće zvučnike za radni stol čiji je dizajn u skladu s L1000. Dizajn

ACRO L1000 spada u rijetku kategoriju audio proizvoda najviše klase namijenjenih prvenstveno za korištenje uz radni stol ovog uređaja je vrlo upečatljiv. Kućište je napravljeno od aluminija tamno sive boje i može se podijeliti u dva osnovna elementa: cilindar i kocka. Vrh cilindra je potenciometar koji dominira izgledom uređaja. Na bočnom dijelu drugog elementa, kocke, nalazimo tipke za uključivanje, izbor filtera, te prihvate za slušalice u promjerima od: 6,3, 3,5 i 2,5 mm. Sa stražnje strane kocke nalazimo dodatne konektore za spajanje balansiranog kabla, zvučničke terminale te mini USB za spajanje digitalnog izvora signala. Kada je uređaj upaljen ispod potenciometra svijetli narančasto svijetlo, a diskretna led svjetla oko potenciometra pokazuju stupanj pojačanja. ACRO L1000 je mali uređaj pun najmodernije audio tehnologije. Srce uređaja je digital-

no analogni pretvarač napravljen oko dva AK4490 čipa koji rade u paraleli i mogu obraditi signal od 32bit po uzorku i frekvencijom od 384kHz, uz to podržan je i DSD 256 signal čija frekvencija ide do 11,2MHz. Pojačivačka sekcija za zvučnike može isporučiti maksimalno 15W pri 4 Ohma. Korištenje ovog uređaja je vrlo jednostavno, a iznimno kvalitetna izrada se osjeti pri bilo kojoj interakciji s njime. Nagnutost gornje plohe na kojoj se nalazi potenciometar odlična je ideja sa stajališta ergonomije te upravljanje uređajem dok stoji na stolu je vrlo ugodno.

Zvuk

ACRO L1000 najveći smo dio vremena koristili kao pojačalo za slušalice. Puno različitog glazbenog materijala posluša-

XLR balansirani ulaz Zvučnički konektori

www.facebook.com/hifimedia 2,5 mm 3,5 mm 6,5 mm

no je preko uređaja kroz nekoliko različitih tipova slušalica. Neovisno o tipu slušalica koje smo koristili pri testu uvijek je oduševljavao srednji dio spektra koji je zvučao vrlo detaljno, precizno i smireno. Glas Melanie De Biasio u skladbi "Your Freedom is the End Of Me" zvuči odlično. Bas područje je bilo duboko, čvrsto ali nikada prenaglašeno. Što se jako dobro pokazalo pri skladbi glazbenice M.I.A pod imenom "Go Off”. U usporedbi s jeftinijim uređajima sličnog ustroja pozornica koju je Astell & Kern reproducirao bila je udaljenija od ušiju, a s time dobio veći dojam prostora. Cijeli slušni test može se svesti na to da Astell&Kern zvuči prirodno bez prenaglašenih elemenata zvučne slike. Na testu smo koristili tri različite slušalice Grado SR60i, Meze 99 Classic i AKG K450. Sve troje slušalice su se vrlo dobro uklopile s Astell&Kern uređajem bez obzira na izrazito različit karakter i tehničke karakteristike. Kao stereo pojačalo uređaj je snagom dosta ograničen, tako da zvučnici moraju biti vrlo osjetljivi kako bi se dostigla prihvatljiva glasnoća osim u slučaju kada su zvučnici na stolu točno ispred vas i ako imaju visoku osjetljivost. Karakterno, zvuk ACRO L1000 je na istom tragu kao i kada se koriste slušalice. Ugodno, dobro povezan cijeli spektar s puno detalja u srednjem i visokom dijelu spektra. Odziv u bas području je tako-

ASTELL&KERN ACRO L1000 DAC AKM AK4490 x2 (Dual DAC) Podržava PCM: 8kHz – 384kHz (8/16/24/32 bit) DSD Native: DSD64 (1bit 2,8MHz), Stereo / DSD128 (1bit 5,6MHz), Stereo / DSD256 (1bit 11,2MHZ) Ulaz USB Micro-B (PC/MAC) Izlaz linijski za slušalice (3,5mm i 6,3mm), balansirani za slušalice (2,5mm četveroploni i 4-pin balansirani XLR), 1 par zvučničkih konektora Dimenzije (ŠxVxD) 112,87 x 160 x 112,75 mm Masa 920,7 g Cijena: 6.750 kuna INFO: Sonus art, Tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

www.twitter.com/hifimedia1

đer ograničen snagom samog pojačala.

Zaključak

ACRO L1000 je vrlo zanimljiv audio proizvod s izuzetnom kvalitetom izrade. Uređaj spada u rijetku kategoriju audio proizvoda najviše klase namijenjenih prvenstveno za korištenje uz radni stol. Zvuk koji reproducira kao pretpojačalo za slušalice je odličan, ali uz navedenu cijenu kupac to i očekuje. Da bi audio sustav baziran na njemu imao smisla potrebno je uložiti i u odgovarajuće slušalice (kvaliteteom i cijenom) te naravno posjedovati izbor kvalitetno snimljene glazbe. Kao pojačalo za zvučnike njegova snaga ograničava širinu primjene. Međutim, uz visoko osjetljive zvučnike ili snagom ne zahtjevnog modela poput njihovog S1000 zvučnika sa ScanSpeak zvučničkim jedinicama, rezultat bi mogao biti vrlo dobar.

www.issuu.com/hifi

www.hifimedia.hr

PRATITE NAS DIGITALNO

hifimedia #105

TEST ATOLL IN80se

Francuska senzacija

Francuski Atoll Electronique jedan je od rijetkih proizvođača koji cijene svojih proizvoda i dalje drži u normalnim rasponima, a uz to je i proizvodnju zadržao na starom kontinentu piše: Jagor čakmak

alo proizvođača još uvijek proizvodi uređaje srednje cjenovne kategorije. Audio svijet polarizirao se s jedne strane na jeftine, a s druge strane na nevjerojatno skupe uređaje. Francuski Atoll Electronique jedan je od rijetkih proizvođača koji cijene svojih proizvoda i dalje drži u normalnim rasponima, a uz to je i proizvodnju zadržao na starom kontinentu. Atoll je prvenstveno poznat na svojem matičnom francuskom tržištu jer izvan tog tržišta malo rade na marketingu. Zanimljivo je da jako sličan način poslovanja njeguje još jedan francuski audio proizvođač, Davis Acoustics, čije smo zvučnike Balthus 50 testirali prošli broj. Atoll je u kratkim periodima već nekoliko puta bio dostupan i na hrvatskom tržištu pa smo do

hi-fimedia #105

napravljeno u mat crnoj boji s sada smo imali priliku testirati prednjom pločom od brušenog nekoliko proizvoda. Svi testirani aluminija u srebrnoj boji. Svi proizvodi nudili su jako dobar dijelovi napravljeni su vrlo kvaomjer uloženog i dobivenog. litetno. S prednje strane nalaze Za ovaj broj smo na test se klasične kondobili integriratrole: potenciono pojačalo Atoll Izrađen je u za glasnoIN80se kojeg za klasičnoj AB klasi metar ću, utikač za sluhrvatsko i slovens vrlo kvalitetnim šalice i tipke za sko tržište distriizbor analognih buira tvrtka Serum MOS-FET ulaza. Sa straAudio iz Ljubljane. tranzistorima žnje strane nalaAtoll se u izradi ze se kvalitetsvojih komponenti ni zvučnički konektori te četidrži klasičnog dizajna kućišta i ri analogna ulaza. Izlazna snaga provjerenog principa rada sklopojačala je 80 W pri 8 Ohma pova. Kućište je pune veličine,

pa od tuda i ime uređaja. Atoll ne govori puno o unutrašnjosti samog uređaja osim da je dizajn simetričan u oba kanala te da su u njega ugrađeni vrlo kvalitetni MOS-FET tranzistori. Ustroj pojačivačkog sklopa izrađen je u klasičnoj AB klasi. Atoll IN80se zamišljen je kao jednostavan i kvalitetan proizvod s dovoljno snage da upogoni većinu današnjih zvučnika. Sličnu priču o postanku te sličnu filozofiju proizvoda ima i britanska tvrtka Exposure koja je u više navrata bila na testu u našem časopisu. Njihovi

proizvodi slični su Atollovim i ustrojstvom i cijenom, no potpuno su suprotni karakterom zvuka, što je pokazao i naš test.

vremenom, bez obzira na svjetliji karakter zvuka.

Zaključak

Atoll Electronique je kompanija koja drži visoke stanTest je započet poznadarde već godinama. Testirani tim albumom Time Out, Davea model Atoll IN80se se pokazao Brubecka. Zvučna slika koju kao odlično pojačalo vrlo razusu zvučnici reproducirali preko mne cijene, a kada se ona uzme Atoll IN80se pojačala bila je u obzir malo toga mu se može iznimno brza, čvrsto definiraprigovoriti. Klasični i provjerena u prostoru s iznimno čistim i ni dizajn kako izvana tako i iznudetaljnim visokim dijelom spektra dao je izvrsne performanse. tra. Gledajući bilješke u odnoUz dobar odabir ostatka sustava su na davno testiAtoll IN80se može rani Atoll IN50, Ukupna zvučna biti središte vrlo noviji i jači model dobrog audio sustaslika ovog napravio je veliva dugi niz godina. pojačala puno je Ukupna zvučna slika ki pomak upravo u visokom dijebolja od mnogih ovog pojačala puno lu spektra. Detalja je bolja od mnogih pojačala slične pojačala slične cijeima jako puno, no za razliku od starine, mnogo razvikacijene jeg modela, repronijih proizvođača ducirani su manje agresivno i (npr. Cambridge Audio, Marantz, bez zrnatosti koja je prije znala NAD, Rotel, Yamaha...). Ako trazasmetati. Udarci bubnjeva žite integrirano pojačalo u ovoj ili reproducirani su čvrsto i brzo, bliskoj cjenovnoj kategoriji, Atoll ali u usporedbi s nekim pojaIN80se se svakako isplati poslučalima slične cijene ipak nedošati. Čisti Best Buy! staje malo dubine i volumena. Slušajući Mahlerovu drugu ATOLL IN80se Snaga: simfoniju, količina informaci2 x 80 W / 8 Ohm ja koja dolazi do ušiju za svaku 2 x 120 W / 4 Ohm je pohvalu. Veličina pozorniUlazi: 4x RCA linijska / 1x jack ce je vrlo dobra, ali ne i najboIzlazi: lja u klasi jer su neka pojača1x pre out, 1x slušalice la pružala širu pozornicu. Ono Dimenzije (ŠxVxD): u čemu Atoll prednjači je preci440 x 90 x 280 mm znost pozicioniranja instrumeMasa: 8 kg nata na pozornici. Uzleti orkeCijena: stra reproducirani su brzo, čvr690 eura / 5.180 kn sto i bez zamjetnog urušavaINFO: Audio Serum, Tel. +386 1 32 060 23 nja prostora zvučne slike. Zbog www.audio-serum.si karaktera ovog pojačala koji lagano naginje ka svijetloj straKorištena glazba ni, a to je osobina koja se obiSamuel Yirga: Habasha Sessions (Society Of Sound 2011) • Peter Gabriel: Scratch My Back, (Society Of Sound 2010) lježava sve Atoll proizvode koje • Kraftwerk: Minimum-Maximum (EMI 2005) • Melody smo imali prilike slušati, treba Gardot: Worrisome Heart (Verve 2008) • Arild Andersen: Electra (ECM Records 2005) • Tord Gustavsen: The pažljivo odabrati ostatak elekGround (ECM Records 2005) • Gustav Mahler: Symphonie tronike i zvučnike. Pri slušanju No. 2, Gilber Kaplan (Deutsche Grammophon 2003) • moderno producirane i elekPeter Tchaikovsky: Klavierkonzert No. 1, Ivo Pogorelich, London Symphony Orchestra, Claudio Abbado (Deutsche tronske glazbe Atoll se jednaGrammophon 1986) • Johannes Brahms: Symphonie No. 1, ko dobro snalazi. Njegova brziMünchner Philharmoniker, Christian Thielemann (Deutsche Grammophon 2007) na dolazi do izražaja pri slušanju svakog materijala, no Sustav pri slušanju albuma skupine Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Audiovector Kraftwerk ipak nedostaje poneQR3, Davis Acoustics Balthus 50, Izvori: Arcam CD73, Exposure 2010S DAC, Raspberry PI 3 + HiFiBerry Digi+ što volumena u bas području. board, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, NAD C320, Sveukupna reprodukcija ovog Ožičenje: Wireworld Equniox 6 zvučnički, Wireworld Equniox 7 interkonekt, Wireworld Aurora 5 strujni, pojačala privlači pažnju sluWireworld Matrix 2 strujni filter, Wireworld Chroma 5 digšača, no ne postaje naporna s italni koaksijalni.

Zvuk

Grado RS1e, dvadeset i četiri godine u proizvodnji. Provjerite zašto. www.gradolabs.com www.audiocentar.hr

hifimedia #105

TEST MAGNAT HUMIDOR

Odmjeren, zanimljiv i otmjen

Magnat Humidor spada u Quantum seriju zvučnika koji unutar tvrtke predstavljaju modele s ugrađenim prestižnim tehnologijama i biranim dijelovima 18

hi-fimedia #105

piše: Gordan Gaži

agnat je poprilično zanimljiva kompanija. Njihov pedigre je neupitan, a povijest tvornice impresivna, no pomalo su tihi uzevši u obzir lepezu i kvalitetu elektronike i zvučnika koje nude. Stoga je ugodno u Hrvatskoj imati zastupnika tvrtke koji je omogućio slušanje novih i interesantnih proizvoda koji su uglavnom prolazili odlično na testovima. Tim trendom za ovaj broj časopisa imamo stvarno zanimljivog gosta. Radi se o zvučnicima koji intrigiraju zvukom, ali i izgledom i doista predstavljaju malo drugačiju viziju onoga što moderan zvučnik malenih dimenzija treba donijeti u sustav. Svaki malo informiraniji ljubitelj visokovjerne repro-

dukcije zvuka svjestan je limita malih zvučnika, no u ovom slučaju malo je toga potrebno žrtvovati u soničnom smislu, a ako je prostorija u kojoj se zvučnici imaju nalaziti nešto skromnijih gabarita, možda je Humidor i savršeno rješenje. U prošlosti je Magnat imao sličnih projekata, no kako ih nisam imao prigode ozbiljno poslušati, na pamet mi padaju Wharfedale Diamond zvučnici sličnih gabarita koji su me jednostavnim, kvalitetnim i dinamičnim zvukom oborili s nogu. Isti su postali "budget" legenda za jeftinije sustave i manje prostore i eto nakon nekoliko desetljeća na stalcima ispred mene je djelomično, bar po dimenzijama, usporediv zvučnik. Njegov zvuk je vrlo lako opisati u samo nekoliko rečenica, no pravi dojam je zapravo kombinacija soničnih i estetskih kva-

liteta Humidora. Samo ime upućuje na drvene kutije koje služe za pohranu cigara na potrebnom režimu vlažnosti, a koje zbog svoje ekskluzivnosti daju pružaju poseban dojam pušačima. U takvim kutijicama se često drže vrlo skupocjene cigare i uz svoju primarnu funkciju vrlo često postaju i ukras interijera. Magnat nije imao potrebe implementirati tuđu tehnologiju, jer na vlastitim policama posjeduju sve što je potrebno za cilj koji su u zadanim okvirima željeli doseći. Humidor je klasični dvostazni sustav s basreflex portom na stražnjoj strani. Kutija je izrađena od MDF materijala s unutrašnjom upornicom, a sam finiš je dvobojni cedar. Izgled i završna obrada kutije je na visokom nivou, uzevši u obzir cijenu zvučnika, a estetski spadaju u najljepše kutije koje sam imao prigodu testirati. Visokotonska jedinica je meke kupole izrađena od sintetske svile sa snažnim magnetom i aluminijskim obodom koji pruža okvir za slobodno gibanje membrane i široku disperziju koja je i njegov glavni adut. Tehnologija je poznata pod imenom "FmaxS" i ugrađuje se u najbolje modele tvrtke. Bas/srednjetonska jedinica je izrađena od keramike i aluminija. Materijali zajedno tvore čvrstu i fleksibilnu membranu koja je stvorena postupkom u kojem je osnova aluminij tretiran obostrano sa slojem keramike. Na taj način realizira se membrana male mase koja koristi fleksibilnost aluminija, ali i čvrstoću keramičkog sloja, a koju pokreće natprosječno snažan magnet koji bi trebao cijelom sustavu osigurati brzinu i lagano pokretanje cijelog motora. Tu je i "CFC – Controlled Flexing Cone" tehnologija koja uz pomoć geometrije membrane kontrolira njezino gibanje i na taj način brine za čistoću i preciznost viših srednjetonskih tonova. Skretnica koristi selektirane dijelove i već odavno poznatu "APOC (Amplitude and

Phase Optimized Crossover)" koja je razvijena u kući s posebnom pažnjom prema signalu, odnosno njegovim karakteristikama u smislu amplitude i faze. Uz kvalitetno interno ožičenje od tehnologija ugrađenih u zvučnike treba spomenuti još i "Airflex port" koji zahvaljujući aerodinamičnim osobinama uspješno rješava problem disbalansa zračnog protoka između kutije i otvora na stražnjoj strani konstrukcije. Tu su i pozlaćeni konektori s akrilnim maticama montirani na solidnu metalnu pločicu i doista kvalitetne zaštitne mrežice koji su u toku testiranja bili uklonjeni. Magnat Humidor se može pohvaliti i članstvom u Quantum seriji zvučnika koji unutar tvrtke predstavljaju modele s ugrađenim prestižnim tehnologijama i biranim dijelovima.

što je davalo nadu u ishod testa. Na laganoj glasnoći ostavio sam sustav nekoliko dana i pokušao ponovo skupiti barem inicijalne dojmove. Bas je tih 72 sata postao snažniji i definiraniji, ali me najviše iznenadila promjena u rekreaciji prostora koja je u toj fazi postala uvjerljiva i činilo se kao da je cijeli prostor narastao i približio se slušaču. No, da ne dužim potrebNačin testiranja Mali gabariti zvučnika pružino je skoro 10-ak dana da zvučli su fleksibilnost u odabiru mjesta nik ozbiljno počinje pokazivana kojima će iskazati svoje osobiti svoje kvalitete. Napominjem da je u tom roku sustav bio uključe ne. Tako su u dane testiranja bili barem 8 sati na dan. Nakon toga uglavnom smješteni na stalke u Humidor je počeo zvučati pomalo primarnom audio sustavu i pogotoplo, ali s odličnom rekreacijom njeni sa cijevnim i tranzistorskim prostora i vrlo prirodnim zvukom pojačalima, ali i na drvenu poliinstrumenata. Konstrukcija je, cu i prostrani radni stol izrađen očekivano radije priod pravog mramora. Razlika u zvuku je grlila manje sastave Ono gdje bilo mnogo, no više ili solo instrumente u slijedećem poglav- zvučnik stvarno nego masivne orkelju. Sam smještaj stre na kojima sam briljira su zvučnika je jednoznajući da snimke vokala inzistirao su oni pravi lakmus stavan, no potrebno ili zborova papir ovakvog ustrojim je minimalno 20 cm od bočnih zidova stva zvučničkih kutii 40 cm od stražnjeg za optimalne ja. S orkestralnom glazbom treba performanse. pohvaliti brzinu, okretnost, timbar i sjajno trodimenzionalno sliSlušni test kanje prostora, no membrane jednostavno nisu imale dovoljno Na početku testa Humidor moči istitrati "full-force" dionice je dobio mjesto u glavom sustabez gubitka dramatike i kontrovu priključen na cijevno pretpojačalo i pojačalo snage EAR868L le u bas području. S druge stra/ EAR 890. U slušaonici od skoro 30 kvadrata i visinom stropa od skoro 4 metra zvučnici su izgledali sićušno i prije početka kritičkog dijela slušanja gotovo sam se uplašio da ne posjedujem adekvatno mjesto za isprobavanje opisane konstrukcije. I doista, prvi taktovi su bili sramežljivi, pomalo tanki i bljedunjavi. Zvučnik je s druge strane posjedovao rijetko doživljenu brzinu i dobar timbar

Korištena glazba Mathias Landaus,Opening (M.A. Recordings) CD+DVD 176,4 WAV. • Brainticket, Psychonaut (Esoteric Records) 16/44 Flac • 3. Sera Una Noche, La Segunda (M.A. Recordings) 176,4 WAV • Adam Lane Full Throotle Orchestra, Live in Ljubljana (Clean Feed), CD rip 16/44 • Arcie Shepp,I hear the sound (Arciheball HD Tracks) 44,1/24 bit Flac • Henry Franklin, The Skipper (Black Jazz) CD

Sustav

ne Humidor se izvanredno nosi s rock sastavim i na većim glasnoćama, gdje i nakon pojačavanja do razine neugode ne postoje izobličenja ili naznake teškog disanja sustava. No, ono gdje konstrukcija stvarno briljira su snimke vokala ili zborova gdje do izražaja dolazi izvanredna preciznosti i već spomenuta superiorna rekreacija prostora. Zvuk trube je također bio precizno prenesen s vidljivim tijelom instrumenta znatno ispred linije zvučnika. S tranzistorskim pojačalom (arhivski Cyrus One) zvuk je postao mršaviji, svjetliji i izgubio je ponešto slojevitosti po cijelom spektru. Udaraljke su u takvoj konstelaciji bile nešto prisutnije i minimalno bogatije mikrodinamikom, međutim općenito je zvuk izgubio na boji i volumenu. Pokušao sam s još nekoliko tranzistoraca različite snage, no Humidor voli elektronske cijevi u sustavu. Makar i u sekciji pretpojačala. Naime, spomenuto cijevno pretpojačalo i tranzistorsko pojačalo snage Pass 0s bili su odličan par za testirani zvučnik. Pokušao sam koristiti Humidor i kao zvučnike za računalo. Uz pristojno pojačalo u D klasi i malo Blue Tack smjese ispod kutija Humidor je pokazao da posjeduje dinamiku, brzinu i snagu za ovakvu aplikaciju.

CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA; High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 19 stable, Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B; Zvučnici:Beta Systems C2; Kabeli Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost Quattro Fil RCA, USB: Wireworld Starlight, USB samogradnja, Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja

MAGNAT HUMIDOR Tip zvučnika: 2 sistemski, bas-reflex Snaga: 75 / 150 W Osjetljivost: 90 dB Impedancija: 4 - 8 Ohm Frekvencijski raspon: 34 - 50.000 Hz Dimenzije (ŠxVxD): 140 x 245 x 258 mm Masa: 4,5 kg Cijena: 4.999 kn/par INFO: Chipoteka, Tel. 01 233 88 44 www.chipoteka.hr

Zaključak

Magnat Humidor je na testu pokazao enormnu količinu vrlina, a mane koje bi mu se i mogle staviti na dušu spadaju u sferu fizikalnih mogućnosti da zvukom popuni neuobičajeno gabaritnu slušaonicu. Interni volumen kutija i promjer jedinica ne dozvoljava konstrukciji takve izlete, no fokus, kontrola, timbar i unisonost zvučne slike nisu bili kompromitirani niti u najtežim trenucima. Još jednom ističem izvanredno slikanje prostora i sposobnost rada s velikom gamom pojačala, te brzinu i timbralne karakteristike kao njegove najsnažnije adute. Ako imate slušaonicu do 20 m2, u potražnji ste za nečim posebnim, onda vam bez rezerve mogu preporučiti da poslušate Humidora. Za sam kraj pokušao sam potpuno uči u igru i priuštio sam si jedan škotski Single-Malt uz cigaru i hrapavi glas Paola Contea. Sjajno. Stvarno je zanimljiva tvrtka taj Magnat.

hifimedia #105

TEST MARANTZ ND8006

JEDAN UREĐAJ, SVE MOGUĆNOSTI PREPORUKA

piše: Neven Kos

mpresivan je popis mogućnosti najnovijeg Marantzovog digitalnog reproduktora oznake ND8006. Iako ga službeno opisuju kao "mrežni CD plejer s ugrađenim DAC-om, kad razmislim, riječ je o uređaju koji je i više od reproduktora: želite li glazbeni server - imate ga, trebate li odličan D/A pretvarač - imate ga, želite li CD plejer – i taj je ovdje, želite li mrežni plejer - evo ga! Mogućnosti Marantza ni ovime nisu iscrpljene, jer unutar svake od ovih mogućnosti ND8006 pruža još. Pa tako, ako vam je potreban digitalno-analogni pretvarač s gomilom ulaza, ne tražite dalje, jer Marantz ih ima nekoliko : USB-B ulaz (32/384 i 11,2 MHz DSD), RCA koaksijalni (24/192) te dva optička ulaza i svi su izolirani kako bi se smanjili nepotrebni šumovi i smetnje koje u signal unose digitalni izvori. Ima ND8006 i digitalne izlaze, ako vam iz bilo kojeg razloga zvuk iz analognih izlaza

hi-fimedia #105

Sva su povezivanja i logiranja vrlo jednostavna i brza i ne morate biti informatički genij kako biste relativno brzo povezali ND8006 u sustav, mrežu i izvore glazbe je moguće je koristiti pomoću nije dovoljno dobar. A tih anaugrađenog mrežnog LAN adaplognih također ima dva para: tera te bežične (Wi-fi) mreže jedan je fiksni, a drugi varijakoja radi na dvije frekvencije – bilni, pa ND8006 možete uklju2,4 i 5 MhZ. Stvar radi popriliččiti direktno u izlazno pojačano dobro i pouzdano i niti jedlo i koristiti ga kao pretpojanom putem tvrčalo (ovo nismo dog ožičenja isprobali). ND8006 DAC podržava do nismo okusiima i mogućli mrežne neponost reprodukci32bit/384MHz padoje putem Airplaya, (PCM), odnosno dopštine, ve, štucanja, što Bluetootha i s do 11,2MHz (DSD) se ne bi moglo Internet radjreći za uređaja, a ugrađeje koje smo prije nekoliko godini su i računi za Internet glazna imali na provjeri, uključujući bene servise poput Spotifya, i Marantzove. Stvari napreduju. Deezera, Tidala… S obzirom da Za potrebe ove provjere, konje u Hrvatskoj moguće legalfiguracija žičane mreže bila je no slušati samo Deezer, poslusljedeća: od Tele2 rutera u kojeg šali smo i taj servis i rezultaje spojen WD server (Twonky) ti su impresivni. Sve ove navedo lokalnog huba vodi običdene mrežne i internetske opci-

ni CAT5 kabel (je li vrijeme za usporedni test mrežnih kabela?), a iz njega do Marantza kratki CAT 5. Bežičnu smo mrežu isprobali samo kako bismo provjerili njenu funkcionalnost. Stvar radi, ali glazbene dojmove stekli smo slušajući ožičenog Marantza. Taj i takav signal, po dolasku u uređaj upućuje se u, istovremeno hvaljen i omražen, D/A čip Sabre ESS9016. Sabre ESS9016 je 8-kanalni DAC čip koji je u mogućnosti razabrati signale do rezolucije 32Bit/384kHz PCM, odnosno 11,2 MHz kad govorimo o DSD formatu. Kako je ovdje implementiran ne znamo, ali ono što znamo jest da nakon 9016 signal odlazi u izlazni stupanj koji je kod Marantza već godinama poznat kao HDAM (Marantz Hyper-Dynamic Amplifier Modules) ovdje u verziji HDAM SA-2, koji svoju povijest dijeli sa skupljim i naprednijim uređajima, baš kao i digitalna filtracija poznata kao Marantz Musical Digital Filtering (MMDF), sklop koji inspiraciju vuče iz referentnih uređaja. Kako u Marantzu

smatraju da standardna digitalna filtracija nije bog zna kakvo rješenje, a značaj digitalnih filtera za zvuk je krucijalan i toga je u ovaj uređaj ugrađen MMDF, baš kao i u vrhunskoj seriji 10. Napomenimo još i kako su, baš kao i u izlaznom stupnju, isti HDAM moduli korišteni u zasebnom i posvećenom pojačalu za slušalice. Osim toga, ugrađeni mrežni transformator dvostruko je izoliran, dok je donja ploča izrađena u dva sloja. Ako ove informacije nisu dovoljne za stjecanje potpune slike o namjeri proizvođača i ciljevima ovog uređaja, dodajmo još i kako je ovaj uređaj napravljen u Japanu u tvornici Shirakawa (da, da, konačno neki pristupačan uređaj "Made in Japan"). Za povezivanje unutar doma, ovdje nalazimo HEOS sustav, a za korištenje vanjskih servisa poput Spotifya ili Deezera, morat ćete otvoriti i HEOS račun. Na sreću, sva su povezivanja, logiranja i slične stvari koje od nas traži digitalno doba vrlo jednostavna i brza i ne morate biti informatički genij kako biste relativno brzo povezali ND8006 u sustav, mrežu i izvore glazbe, iako mogu razumjeti one koji još uvijek zaziru od ovakvog načina slušanja glazbe i preferiraju fizičke medije poput LP-a i ili CD-a. Spomenimo ovdje i dva nedostatka. Prvi i po mom mišljenju izuzetno veliki nedostatak je nemogućnost repro-

dukcije AIFF formata. Uređaj ne prepoznaje AIFF, a kako je moja glazbena kolekcija sazdana uglavnom od AIFF-a, velik dio glazbene kolekcije bio mi je nedostupan. Doduše, nekoliko albuma sam pretvorio za potrebe testa u FLAC, ali potencijalnim kupcima koji preferiraju AIFF, ovakav se pristup nikako neće dopasti. Oni ND8006 jednostavno neće ni pogledati. Sličnu je pogrešku prije nekoliko godina napravio i Pioneer modelom N-50. Kasnijim softverskim nadogradnjama ovaj je nedostatak uklonjen na zahtjev publike pa se nadam da će i Marantz uskoro pribjeći sličnom rješenju. Drugi nedostatak jest nemogućnost reprodukcije DSD zapisa putem mreže, odnosno LAN-a. Opis navedenog ograničenja nisam nigdje u opisu uređaja pronašao, ali nisam mogao reprodu-

cirati niti jedan od DSD zapisa koje imam (osobno to ne smatram velikom štetom, ali razumijem one koji vole DSD). Putem USB ulaza DSD radi normalno. Kako smo već uvodno rekli, ovaj Marantz je lijepo dizajniran uređaj koji u sebi sadrže sve potrebno kako bi predstavljao glazbenu digitalnu audio centralu. Osim što je uređaj vrlo, vrlo svestran zahvaljujući brojnim ulazima, s mogućnošću reprodukcije s mnogobrojnih izvora, upravljanjem putem HEOS aplikacije ili putem daljinskog, lako će se s njime snaći i manje vičan korisnik. Na žalost, displej je, iako informativan, ne baš pretjerano čitljiv s udaljenosti veće od jednog metra, barem ne nama s dioptrijom minus – 3. Za vrijeme ispitivanja zvučnih mogućnosti, od svih ulaza, podjednako često sam koristio onaj koaksijalni kojemu je signal isporučivao Raspberry Pi3 s Allo Digi One karticom, putem super kvalitetnog digitalnog kabela te mrežni LAN ulaz kako je ranije u tekstu objašnjeno. Osim toga, ND8006 odlično je poslužio i

kao DAC za TV, spojen putem optičkog kabela. Kako uređaj ima ugrađen i CD plejer, malo smo se poigrali i uspoređivali razne izvore zvuka. Rezultati su konzistentni i zanimljivi, a ekspresni zaključak je kako CD plejer ovdje nije samo priručno sredstvo, već vrlo dobro parira digitalnim ulazima. Reprodukcija s kompaktnog diska impresionira prije svega odličnom tehničkom izvedbom i fantastičnim zvukom. Razlike među pojedinim izvorima (RCA koaksijalni – LAN – CD) naravno postoje, ali su i mnogo manje nego što bismo očekivali. Na primjer, reprodukcija s kompaktnog diska nešto je čišća, ali i anemičnija, pomalo isprana, u usporedbi s ostala dva ulaza. Reprodukcija putem koaksijalnog ulaza je bogatija, pastoznija i s boljim fundamentom. Međutim, od svih korištenih ulaza, nekako najkompletniju zvučnu sliku ocrtavala je reprodukcija s mreže, putem LAN kabela. Naime, sve one pozitivne i najbolje osobine Marantza došle su do izražaja putem reprodukcije s mreže. Uvažavajući već spomenuta ograničenja (nemogućnost reprodukcije AIFF zapisa i DSD-a), reprodukciju putem mreže karakterizirali su svi najvažniji elementi koje inače volimo: detaljnost, muzikalnost, odličan fundament i izvrsna ekstenzija u visokotonskom području. Posebno me se dojmila otvorena i prirodna sredina koja je omogućila neometano slušanje na duge staze, bez zamora i opterećenja. Nadovežite na to i sasvim prirodno i meko visokotonsko područje i dobili ste uređaj koji će vam omogući bez-

hifimedia #105

TEST MARANTZ ND8006

ND8006, uz odličan zvuk donosi brižno slušanje i u duljem vrei svestranost kakvu DAC-ovi ne menskom okviru, bez potreposjeduju i tu je njegova kompabe da svako malo mijenjate digitalni izvor zvuka. Bez obzira o rativna prednost. Posebno sam kojem je glazbenom materijalu uživao slušajući beskonačne odnosno žanru riječ, ND8006 je izvore glazbe s Deezera. Uz mjeodlično odradio posao. Zvučna sečnu pretplatu od 100-ak kuna, slika je duboka i široka, iako ne dobivate pristup ogromnoj kolitako slojevita kao kod DAC-a čini glazbe u CD kvaliteti, koju kojeg inače koristim (NON-OS ovaj uređaj povlači s interneAD1865 s izvrsnim napajanjem ta i reproducira u izvrsnoj kvalii cijevnim izlaznim stupnjem). teti. Ima li razlike u reprodukciTakođer, u odnosu na moj DAC ji glazbe s lokalnog servera i one nije bilo značajne razlike u timsa online servisa? Možda ima, ali ja veliku razliku nisam čuo. bru ili pak sveukupnom dojmu Doduše, uz visoku lakoće življenja i Ovo je razinu koncentracislušljivosti uređaja, što smatram izuzetje, čuje se kako je prije svega online glazba malo nim dostignućem odličan audio reducirana u dinaMarantza, uzevši u obzir dorađenost i mici i detaljima, ali reproduktor ustroj mog DAC-a to može biti stvar te namjenu i karakteristike trenutka. Uvjeren sam da znaND8006. Sve u svemu, razlike su čajnije razlike koja bi prevagnula infinitezimalne, ali nikako beznau korist odluke da se nepregledčajne. DAC donosi još malo više na glazba s online servisa ne svježine i prirodnosti, mekoće sluša, nema. U cijeloj konstelacii fluidnosti u zvuk, ali navedeji Marantz se snalazi kao riba u vodi, i svojim sastavnim elemenno ćete čuti samo koncentriranim slušanjem. S druge strane, tima na svim razinama, značaj-

no doprinosi sreći i ugodi korisnika. Posebno mi je drago da u svoj svojoj svestranosti zvuk nije zapostavljen, Naprotiv, ovo je prije svega odličan audio reproduktor a tek potom sve ostalo…

Zaključak

Je li 8.990 kn mnogo novca za mrežni plejer? Možda jest, jer kombiniranjem vjerojatno možete dobiti sličan zvuk za manje novca. Međutim, takvo je razmišljanje promašeno jer audiofili sve više teže sveobuhvatnim, jednostavnim i primjenjivim rješenjima, a ND8006 je jedno od njih. U jednom kućištu dobivate izvrstan server, svestran streamer, CD pejer i DAC, plus pretpojačalo i pretpojačalo za slušalice, sve upravljivo dobrim daljinskim i još boljom, iako ne i savršenom aplikacijom. Pridodajte tome i izvrstan zvuk i mislim da gledamo u uređaj koji je nadomak etiketi Best Buy. Za bezuvjetnu preporuku nedostaje mu još samo mogućnost reprodukcije AIFF datoteka i DSD-a

putem mreže, iako je ove druge moguće reproducirati putem USB ulaza s računala. Kada i ako Marantz softverski omogući, da ne kažemo ispravi ove nedostatke, slobodno ND8006 smatrajte etiketiranim uređajem s naljepnicom Best Buy. MARANTZ ND8006 Dimenzije (ŠxVxD): 440 x 106 x 341 mm Masa: 8 kg Cijena: 8.990 kn INFO: Sonus art, Tel. 01 4813 025 www.sonusart.hr

Korištena glazba Ralph Towner / Gary Peacock "A Closer View" (ECM Records, 531 623-2) • Bach Toccata & Fugue (Deutsche Gramophone, 477-7521) • Eric Bibb "Booker’s Guitar" (Telarc) • Doug MacLeod "There’s A Time" (RR-130HDCD) • The Kenny Burrell Trio "A Night at the Vanguard" (Verve Records, 0602517613539) • Pat Metheny Trio "Live" (Warner Bros, 9362-47907-2) • Charlie Haden & Pat Metheny "Beyond the Missouri Sky", Copland: Appalachian Spring Rodeo, Fanfare for the Common Man, (Telarc, CD-80078) • Eric Clapton "Unplugged" (Reprise, 450242) • Lars Erstrand "Two Sides of Lars Erstrand" (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White "Jazz in the Garden" (Heads Up HUCD 3155) • Melody Gardot "My One and Only Thrill" (Verve Records, BOO12563-02) • Melody Gardot "Worrisome Heart" (Verve Records, BOO10468-02) • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier "From the Beginning" (Dallas Records, 570) • Chris Thomas King "The Roots" (21st Century Blues Records, CD-2107) • Christian McBride, "Gettin’to It" (Verve Records, 523 989-2) • Bela Fleck "Flight of the Cosmic Hippo" (Warner Bros, 26562-2) • Michael Hedges "Beyond Boundaries" (Windham Hill Records, 01934 11612 2).

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC NON-OS, Pojačalo: monoblokovi Exposure 3010s2; Schiit Saga, Zvučnici: MG12SE, RELT5i subwoofer; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Eclipse 7, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Zvučnički kabeli: VdH CS122, Anticable, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Rondo stalak.

hi-fimedia #105

TEST NUPRIME uDSD

DIGITALNA EVOLUCIJA piše: Jagor Čakmak

riča o NuPrimeu zapravo počinje sa završetkom priče o NuForceu. Jedan od suosnivača NuForcea, Jason Lim je otkupio prava i patente high end odjela NuForcea kada je tu tvrtku kupila Optoma. Nakon toga Jason Lim osniva novu tvrtku NuPrime i nastavlja tamo gdje je stao s radom u NuForceu. Na sličan način priča o uDSD, malom pretpojačalu za slušalice i digitalno analognom pretvaraču, počinje iz doba NuForcea pod imenom uDAC. Taj mali proizvod je bio prvi iz novog vala dobro zvučećeg i jeftinog desktop audia koji je kasnije preplavio tržište. Kada je prvi uDAC predstavljen malo je ljudi zapravo posjedovalo veću količinu glazbe na računalu u nekom boljem formatu od MP3-a. S većom dostupnošću bržeg interneta, streaming servisa i bolje mogućnosti pohrane velike količine podataka rasla je i popularnost uređaja toga tipa. uDAC je prerastao u verziju 2, zatim u verziju 3. Dimenzije se nisu mijenjale, samo se ugrađivao bolji DA pretvarač koji je mogao obrađivati signal veče frekvencije i rezolucije. S dolaskom

PREPORUKA

NuPrimea dizajner se odlučio za veći iskorak naprijed, a s time smo dobili proizvod koji sada testiramo: uDSD. NuPrime uDSD je i dalje iznimno mali uređaj. Kvaliteta uređaja je izvrsna i masa je veća od očekivanog za tako mali volumen (0,153 kg). S prednje strane nalazimo mali potenciometar za glasnoću, utor za slušalice (3,5 mm) te LED indikator ulaznog signa-

Analogni

Koaksijalni/SPDIF

Stereo sustav

Receiver, DSD preko PCM DAC USB

In-Ear slušalice

Računalo ili NAS

hi-fimedia #105

3,5 mm stereo ON/OFF Regulator glasnoće

Slušalice

Za razumnu svotu novaca uDSD s dobrim slušalicama je odličan audio sustav za slušanje svih vrsta glazbe kod kuće ili u uredu la (PCM ili DSD). Na bočUređaj dobiva napajanje preko istog USB kabela preko kojenoj strani se nalazi USB ulaz B tipa pomoću kojega urega dobiva i digitalni signal. Iz opisa se vidi kako se radi o đaj spajamo na računalo, a sa istom tipu proizvoda kao što je stražnje strane nalazi se anabio uDAC, samo je uDSD prilogni linijski izlaz s jako kvalitetnim konektorima (ako želilagođen modernijim audio formo uDSD spojiti na audio matima. sustav) te digitalni SPDIF/Coax izlaz za vanjski DA konverZvuk ter. Unutrašnjost ovog malog Za ovaj test imali smo priliuređaja temeljena je na digiku paralelno koristiti NuForce uDAC 3 kako bi talno analognom vidjeli koliki je pretvaraču koji uDSD je odmak NuPrime može obrađivaprilagođen napravio u svojem ti signal uzorkovanja od 44,1 kHz do modernim audio novom proizvodu. Najveća promjena 384 kHz, odnosno formatima koja je vidljiva već ako se radi o DSD pri prvim glazbenim taktovima signalu do 11,2 MHz. Najveća je u srednjem dijelu spektra dubina po uzorku je 24 bita.

koje je sada punije i preciznije reproducirano, pa samim time vokalna izvedba postaje puno uvjerljivija. Primjerice, skladba Adore ženske skupine Savages zvuči odlično. Visoki dio spektra je malo mekši i transparentniji nego što je to bilo na uDAC 3. Bas područje na kultnoj drum and bass stvari Easter Jam glazbenog dvojca Chase & Status zvučalo je duboko, toplo i s velikim volumenom. Nedostajalo je doduše ponešto čvrstoće NUPRIME UDSD Dimenzije (ŠxVxD): koje je imao uDAC 3. Kao i pri 57 x 23 x 101,3 mm slušnom testu drugog pojačaMasa: la za slušalice u ovom broju 0,153 kg (Astell & Kern ACRO L1000) Cijena: 1.520 kn i NuPrime uDSD smo testiraINFO: li s tri potpuno različita modeIntek Croatia, Tel. 098 374 906 la slušalica (Grado SR60i, www.intek-hifi.com Meze 99 Classic i AKG K450). Možda najbolji par za uDSD promjenu u zvuku koja opravsu bile Grado SR60i, bez obzi- dava razliku u cijeni. ra na njihovu malu osjetljivost. Zvuk koji je dopirao do Zaključak ušiju bio je vrlo ugodnog, Godinama smo NuForce toplog i preciznog srednjeg uDAC model 2, pa zatim nakon dijela spektra, s detaljnim toga model 3 preporučivali kao visokim dijelom spektra koji idealan proizvod za slušanje nikad nije postaglazbe u uredu ili za stolom. NuPrime jao naporan čak Srednjetonski je s modelom niti nakon cjelodnevnog slušanja spektar je vrlo uDSD upravo preglazbe. Ukupno to mjesto. ugodan, topao i uzeo se može reći kako Za razumnu svotu precizan je NuPrime uDSD novaca uDSD s iznimno ugodnog i dobrim slušalicapomalo zavodljivog karaktera ma je odličan audio sustav za zbog blago izdignutog sredslušanje svih vrsta glazbe kod kuće ili u uredu. Na radnom njeg dijela spektra. Treba reći stolu ne zauzima skoro pa ništa kako uz ovaj uređaj ima smiprostora, pa tako i u najnapusla uložiti u malo bolji USB kabel i/ili USB hub s vanjskim čenijim uredima omogućuje napajanjem jer se pokazalo ugodno slušanje glazbe. Treba kako je uDSD donekle osjetspomenuti kako je NuPrime uDSD ipak skuplji nego što je ljiv od kuda mu dolazi struto bio uDAC 3, ali ovaj puta je ja za napajanje, te da je prota razlika u cijeni i više nego mjena s priloženog kabela na opravdana. malo skuplju verziju unijela

Distributer za Hrvatsku i Sloveniju:

tel. +385 91 500 2535, www.audiocentar.hr

hifimedia #105

TEST ROON LABS NUCLEUS

Cjelovito rješenje piše: Jagor Čakmak

a spajanjem računalnog i audio svijeta, a zatim pojavom streaming servisa, korisnici su počeli tražiti proizvode koji će na jednostavan način objediniti sve dostupne glazbene izvore. Povijest softvera za reprodukciju audio za zapisa vrlo je duga. Oni stariji, sjetit će se Winampa kao vjerojatno prvog globalno rješenja koji je doživio globalnu popularnost. Kasnije su se pojavili razni drugi pretendenti na tron najpopularnijeg audio softvera. Apple je napravio pravu revoluciju sa svojim iTunesima koji su prvi objedinili reprodukciju i kupovinu glazbe u isti proizvod. Na Windows platformi svakako vrijedan spomena je izvrstan Foobar koji je prvi ponudio ozbiljniji pristup audio reprodukciji. Manje poznat ali izvrstan player je bio Amarok za Linux platformu. Jedan od prvih koji je nudio dodatne informacije o izvođaču,

hi-fimedia #105

Prvi proizvod koji je spojio audiofilski i računalni svijet sa stabilnošću i odgovornošću prema korisniku skladbi, tekstu pjesama i razne druge slične sadržaje za vrijeme reprodukcije glazbe. U kasnijoj fazi na tržištu se našli proizvodi sljedeće generacije poput JRivera (Windows) ili Amarra i Audirvana (za MacOS platformu). Vrlo brzo nastaju novi streaming servisi, novi protokoli komunikacije s hardverom i novi formati zapisa glazbe. Tehnološki napredak je uglavnom pozitivna stvar, ali za prosječnog korisnika koji samo želi na jednostavan način slušati glazbu to vrlo brzo može postati zamorno. Pisanje softvera za reprodukciju glazbe koji može integrirati sve gore

navedeno odavno je preraslo iz kategorije programera entuzijasta u komercijalni softver jednostavno zbog vremena koje je potrebno da bi se napravilo novi softver ili nadogradilo stari u trenutku kada dođe nova verzija protokola ili formata. Kada to osvijestimo, onda plaćanje takvog softvera postaje logični odgovor. Trenutno jedno od najkompletnijih rješenja na tržištu dolazi iz tvrtke Roon Labs. Roon Labs je napravio cijeli eko sustav oko svojeg audio playera. Prema Roon materijalima sustav se sastoji od nekoliko podsustava. "Core", odnosno jezgra, zapravo je računalni servis koji upravlja s vašom kolekcijom glazbe, spaja se na streaming servise i obogaćuje doživljaj s dodatnim sadržajem te isporučuje digitalni audio zapis na uređaj koji će ga reproducirati. Druga komponenta je "Control", odnosno aplikacija na računalu ili mobitelu koja nam daje grafički prikaz te nam omogućuje kontrolu nad Core komponentom. Na kraju imamo komponentu "Output" koja šalje digitalni zapis na uređaj koji može

reproducirati glazbu. Premda ovo zvuči komplicirano, zapravo i nije. Najjednostavnija varijanta je softver koji skinete i instalirate poput Foobara ili iTunesa na računalo te reproducirate glazbu koja vam je dostupna na računalu ili Internetu. U malo kompliciranijoj varijanti, posjedujete zasebno računalo koje onda postaje media server, tamo se izvršava Core komponenta, a vi ju kontrolirate na svom osobnom računalu, tabletu ili pametnom telefonu. I sada dolazimo zapravo do teme ovog teksta, a to je Roon Nucleus. Radi se upravo o sustavu gdje korisnik kupi gotovo računalo (Nucleus) s instaliranom Roon Core komponentom. Proizvođač u lijepom kućištu, s pasivnim hladnjacima isporučuje već pripremljen sustav, a na korisniku je samo da instalira "Control", odnosno daljinski upravljač bilo na svoje računalo, pametni telefon ili tablet. Uređaj je vrlo jednostavan, kvalitetno napravljen i lijep. Njegovi pasivni hladnjaci i boja malo podsjećaju na neku minijaturnu verziju starih Pass Labs Aleph pojačala. Roon Nucleus sadrži i3 procesor, 4GB RAM-a i 64GB disk na kojem se nalazi operacijski sustav. Glazba se može nalaziti na mrežno dijeljenom direktoriju koje se može nalaziti na računalu ili zasebnom disku (NAS), na USB hard disku ili na streaming servisima. Zapravo vrlo uobičajene mogućnosti i način

rada koji su dostupni u rješenjima otvorenog koda poput Volumia o kojem smo već pisali. Ono što odvaja Roon od konkurencije je cjelovitost rješenja. Ako posjedujete Roon Nucleus njime možete upravljati računalom s Windows, macOS ili Linux operativnim sustavom ili pomoću prijenosnih uređaja na Android-u ili iOS-u. Isprobani klijenti na Androidu, Windowsima i Linuxu rade vrlo stabilno i bez problema. Aplikacija je intuitivna i lijepo napravljena. Postavljanje streaming servisa (TIDAL) i dodava-

nje mrežnih lokacija s glazbom je izuzetno jednostavno. U pretraživanju pjesme ili albuma sofver će pretražiti sve vaše lokacije i povući nađene zapise (u svim formatima) na ekran te dodati meta podatke ako ih nemaju. Roon podržava svu silu modernih formata za pohranjivanje glazbe, a ono što ga najviše odvaja od konkurencije su dodat-

ne informacije koje pruža o glazbi koju slušate ili posjedujete. Roon Labs je primijenio pravi enciklopedijski pristup glazbi. Tako možemo vidjeti biografije, informacije o samom albumu, izvedbi, dodatne preporuke na, po žanru, slične autore itd. Za spajanje uređaja s digitalno analognim pretvaračima imamo na raspolaganju HDMI (stereo i višekanalni audio) i USB 3.0 izlaz. Nema podršku za koaksijalni i optički digitalni izlaz što je, pogotovo ako se uzme u obzir cijena ovog uređaja, ipak nedostatak. Roon Labs certificira uređaje koji su u potpunosti kompatibilni s njihovim proizvodom, tako da prije kupnje svakako treba provjeriti stranicu Roon Labs-a podržavaju li vaš uređaj. S druge strane na

testu je Roon audio bez problema radio i s uređajima koji nisu službeno podržani. Softver podržava MQA, DSD, ima DSP i EQ podešavanje, multi-room reprodukciju (do 6 zona) na bilo kojem kompatibilnom audio uređaju i mrežnim playerem s AirPlay, Roon Raedy, Sonos, Devialet Air, Meridian i

Squeezbox, a može ga u isto vrijeme nezavisno koristiti više korisnika. Zvuk ovakve kombinacije vrlo teško ocijeniti i procijeniti. Za početak treba reći da je Roon samo izvor digitalnog signala koji preko USB-a dolazi do uređaja koji stvarno utječe na zvuk. Pitanje je samo hoće li taj uređaj moći primiti digitalni zapis koji Roon isporučuje. Primjerice jedan od digitalno analognih pretvarača na testu ne podržava DSD pa tako i onda uređaj koji je podržavao taj format je davao u konačnici bolje rezultate u reprodukciji glazbe. Moguće usko grlo u tom slučaju će biti digitalno analogni pretvarač.

Zaključak

Testirati Roon Nucleus je bilo vrlo zanimljivo iskustvo. S jedne strane radi se o potpunom proizvodu koji jednostavno radi bez puno razmišljanja korisnika, a s druge strane sličnu funkcionalnost se može postići sa softverom otvorenog koda i kupovinom nekog mini računala. Naime, trebamo imati na umu da za reprodukciju glazbe bilo koje računalo napravljeno unazad zadnjih nekoliko godina je više nego dovoljno za tu namjenu, pitanje je samo kako je postavljen operacijski sustav i servisi na njemu. Upravo u tome Roon Nucleus opravdava svoje postojanje i rješava probleme korisnika jer nema nestabilnosti koje vrlo često imaju rješenja otvorenog koda, a nove funkcionalnosti i podrška za nove formate dolazi brzo i jednostavno, samo jednim pritiskom na tipku "Update". Roon Labs je napravio prvi proizvod koji je spojio audiofilski i računalni svijet sa stabilnošću i odgovornošću prema korisniku koja je uobičajena u raču-

nalnom svijetu već godinama. Imajući to na umu, možemo na kraju reći da je Roon Nucleus proizvod koji svakako može naći svoje mjesto u vrhunskom high-end audio sustavu dok je sam Roon softver za reprodukciju glazbe trenutno najkompletnije rješenje na tržištu. ROON LABS NUCLEUS Priključci: USB 3.0 (2x), HDMI, Ethernet LAN Memoriranje: 2,5" SATA SSD ili HDD Kapacitet: Do 10.000 albuma (100.000 pjesama) Multi-room: Do 6 zona, simultana distribucija Napajanje: 12-19V DC Dimenzije (ŠxVxD): 212 x 74 x 156 mm Masa: 2,5 kg Cijena: 11.600 kuna INFO: Media audio Tel. 021 323 550 www.mediaaudio.hr

ROON LABS SOFTWARE Godišnja licenca: $119 Doživotna licenca: $499 INFO: Roon Labs, www.roonlabs.com

Korištena glazba Samuel Yirga: Habasha Sessions (Society Of Sound 2011) • Peter Gabriel: Scratch My Back, (Society Of Sound 2010) • Kraftwerk: Minimum-Maximum (EMI 2005) • Melody Gardot: Worrisome Heart (Verve 2008) • Arild Andersen: Electra (ECM Records 2005) • Tord Gustavsen: The Ground (ECM Records 2005) • Gustav Mahler: Symphonie No. 2, Gilber Kaplan (Deutsche Grammophon 2003) • Peter Tchaikovsky: Klavierkonzert No. 1, Ivo Pogorelich, London Symphony Orchestra, Claudio Abbado (Deutsche Grammophon 1986) • Johannes Brahms: Symphonie No. 1, Münchner Philharmoniker, Christian Thielemann (Deutsche Grammophon 2007)

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Audiovector QR3, Izvori: Arcam CD73, Exposure 2010S DAC, Raspberry PI 3 + HiFiBerry Digi+ board, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, Naim Uniti Atom, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6 zvučnički, Wireworld Equniox 7 interkonekt, Wireworld Aurora 5 strujni, Wireworld Matrix 2 strujni filter, Wireworld Chroma 5 digitalni koaksijalni.

hifimedia #105

TEST PANASONIC TX-55EZ950

SKROMNIJI BRAT p i š e : D u b r a v k o To p l a k

Hi-FI media broj 103 na testu smo imali do sada slikovno najbolji TV na tržištu, Panasonicov model TX-65EZ1000B s OLED matricom, a sada nam je na test pristigao njihov "slabiji" model oznake TX-55EZ950 (EZ 950 dolazi u dvije dimenzije 55 i 65 inc. -140/165 cm).Oba modela TV-a dijele mnoge iste značajke, a većina aspekata kvalitete slike vrlo je slična, što je pokazalo i naše testiranje. Zasnovani su na WRGB OLED ploči (izvorni LG display) s nativnom UHD rezolucijom od 3840 × 2160 piksela, kao i dvostrukim certifikatima:Ultra HD Premium i THX 4K. Panasonic EZ

hi-fimedia #105

Bitna razlika u odnosu na skuplji i veći Panasonic EZ1000 OLED televizor je u tome što ne dolazi s vanjskim soundbar zvučnikom i "AbsoluteBlack" crnim filterom koji apsorbira ambijentalno svjetlo i refleksije 950 također dijeli isti moćan procesor Studio Colour HCX2 (dizajniran je za poboljšanje crnocrne izvedbe, pružajući poboljšane količine detalja čak i u najtamnijim scenama) kao i model EZ1000, dajući preciznu boju kao i profesionalni monitori, a koji su podešavali holivudski koloristi. Može nositi gotovo 100% DCI prostora RGB boja koji je standard za digitalnu projekciju filmova iz američke filmske industrije boja. Panasonic TX-55EZ950 također uključuje ISF kalibraci-

ju kontrole slike i kompatibilnost s CalMAN kalibracijskim softverom. Uključena je podršku za High Dynamic Range (HDR10) i Hybrid Log-Gamma (HLG), a izostavljena je podrška za DolbyVision i 3D. Panasonic TX-55EZ950 svojim cjenovnim razredom sad daje puno pristupačniju priliku svim korisnicima, odnosno mogućnost da uživaju u odličnim performansama OLED-a. Model se odlikuje i poluprofesionalnom razinom točnosti slike, kao što je to njegov skuplji i veći brat TX-65EZ1000B.

Zapravo, jedina bitna razlika između ova dva modela je što skuplji i veći Panasonic TV EZ1002 ima ugrađeni vanjski soundbar zvučnik koju su podesili u Technicsu i "AbsoluteBlack” crni filtar koji apsorbira ambijentalno svjetlo i refleksije te uklanja magenta ton, koji može utjecati na OLED zaslone u svijetlim uvjetima prostorije. Iskreno sumnjamo da će većina ljudi smetati nedostatak soundbara (pogotovo onih koji već imaju u svom sustavu surround kućno kino ili soundbar), a razliku na

slici s crnim filtrom ili bez njega neće gotovo nitko primijetiti osim u uvjetima testa gdje se ispituje doslovno svaki parametar slike. Panasonic je usvojio minimalistički pristup u dizajnu. TV stoji na dva držača koji su stabilniji od jednostrukih centralnih držača, a pričvršćeni su na crnu zrcalnu metalnu postelju, koja uvijek sigurno drži TV u pravilnom položaju. Tanak OLED ekran je obložen zaštitnim crnim rubom (mislimo da je plastičan), što mu daje veću otpornost od slučajnih udaraca u rub ekrana i mogućih lomova, a doprinosi ukupno i većoj estetskoj eleganciji. Stražnja strana TV sadrži popriličan broj AV priključaka ali po starom običaju Panasonic čini po nama neoprostivu grešku jer neki priključci gledaju u stražnji dio zida, a ne prema podu ili na bočne stranice. 2 HDMI (ukupno 4 - HDCP 2.2-kompatibilni za 4K izvore, 60 / 50p), 2 USB (ukupno 3, jedan je brzi USB 3.0), mrežni priključi i optički Toslink priključak gledaju u zid i stvarati će nepremostivi problem svim korisnicima koji ovaj TV žele staviti što bliže zidu. Ostali priključci se nalaze na lijevom boku, a uz uobičajene AV priključke, spomenuti ćemo da ovaj TV ima priključak za dvije satelitske antene i jedan ulaz za SD kartice. TV ima odličnu podršku za bežičnu vezu. Tu je Wi-FiDirectom, Bluetooth APT-X ili Easy Mirroring za dijeljenje sadržaja pametnog telefona na TV zaslonu. Moguće je dijeljenje sadržaja putem UPnP (DLNA) i Samba protokola kada je TV povezan na kućnu mrežu. Zahvaljujući četverojezgrenom procesoru, pregledavanje umreženih mapa bilo je dosta brzo i nismo imali nikakve probleme s time. TX-55EZ950 koristi identično sučelje kao i jači model naziva My Home Screen 2.0. Panasonic je odlučio preuzeti otvoreni Firefox OS, kojeg je Mozilla napustila i sada je nastavio s razvojem u svojoj kući. Novi My Home Screen 2.0 sustav donosi svega nekoliko novina u odnosu na prethodni sustav, a spomenuti ćemo samo promijenjeni Media Player koji podržava 4K HDR10 (nažalost ne reproducira DTS audio). Grafički izgled

Izgled glavnog On screen izbornika

Izbornik naprednih podešavanja slike

Pristup raznim aplikacijama s interneta

PIP slika

On screen izbornika je već poznat iz prijašnjih serija tako da tu nema nekih promjena. Odmah treba reći da su sve mnogobrojne opcije podešavanja slike prisutne i na ovom modelu TX-55EZ950, tako da po tome nimalo ne zaostaje za većim "bratom". Tu je Intelligent Frame Creation (IFC), kontrole za kalibraciju (uključuju kontrole bijelog balansa od 2 i 10 točaka), sustav za upravljanje bojama (CMS), itd.. Uobičajene postavke slike uključuje modove: dinamik, normal, kino, THX Cinema,

THX svijetla soba, TrueCinema, Custom i Professional 1 i 2. U ova dva posljednja moda moguće je dodatno podešavati sve napredne parametre podešavanja slike, koja su kod drugih modova zaključani. Za potpuno uživanje slike u 4K-u i HDR-u korisnik može ako nema UltraBlu-ray uređaj pratiti sadržaje preko Netflixa ili YouTube (podržava VP9-2 kodiranje). Ono što nam se nije nimalo sviđalo je velika sporost prilikom prebacivanja iz TV kanala na drugi kanal (3 sekunde) i potpuni nestanak zvuka prilikom uključenje Guide preglednika na 1-2 sekunde. To se definitivno može popraviti novim ažuriranjem i nadamo se da će to Panasonic ubrzo ukloniti ove greške. Kao i model TX-65EZ1000B i TX-55EZ950 dolazi s dva daljinska upravljača. Prvi je tradicionalni daljinski upravljač i ima dobar osjećaj i dobru taktilnu povratnu informaciju u gumbima. Stražnja strana je izrađena od mekane plastike, što ga čini udobnim i lagodnim za držanje, a prednja strana je aluminijska slitina, koja ga svojim izgledom čini elegantnim i kvalitetnim, što se i očekuje u ovome cjenovnom razredu. Iako nema-

ju sve tipke pozadinsko osvjetljenje one najpotrebniji i najčešće korištene su opremljene njime, pa neće biti nikakvih problema s upravljanjem TV i u potpuno mračnim prostorima. Drugi daljinski upravljač je upravljač osjetljiv na dodir, a namijenjen je svakodnevnoj uporabi i što jednostavnijom navigacijom Smart TV platforme. Touch pad koristi isti srebrni brušeni metalni završetak kao i veći daljinski upravljač, te ima crni dio s teksturom površine. Svojim dimenzijama je puno manji od "glavnog" daljinskog upravljača, malo je zakrivljen i udobno sjedi u ruci, te je jednostavan za upotrebu. Za razliku od većeg kontrolera koji koristi infracrvenu vezu, manji je uparen s televizorom pomoću Bluetootha i uključuje mikrofon za glasovnu kontrolu. Oni koji žele rabiti svoj pametni uređaj kao kontroler (mobitel/tablet), mogu s interneta koristiti besplatne aplikacije za daljinsku kontrolu TV-a za iOS i Android s značajkama Swipe&Share i SmartCalibration. PanasonicTX-55EZ950 je svojom reprodukcijom i prikazom boja "zasjajio" kao i testirani model TX-65EZ1000B. Odličan prikaz boje ljudske kože, koje je najteže postići na današnjim tankim TV-ima, nije predstavljao nikakav

hifimedia #105

TEST PANASONIC TX-55EZ950 Model A/V priključci

Panasonic TX-55EZ950E

Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice USB Optički/Koaksijalni digitalni izlaz Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak Ulaz za kartice

• 4 • • 3 (USB 3.0 - 1 /USB 2.0 - 2) •/2 (CI Plus, verzije 1.3) • • • (x2) SD kartica

Posebnosti

model. Kako se rezolucija povećaproblem ovom Panasonicovom OLED TV-u. Gledajući sliku na bilo va HD, Ultra HD, tako prikaz slike kojoj rezoluciji, uključujući čak i postaje jednostavno nevjerojatstandardnu rezoluciju (SD), slika no dobar. Moram istaknuti da čak se činila toliko prirodna, mekai na tvorničkim postavkama slika izgleda odlično, iako se naknadna, fina i "bogata" što jednostavno nije bilo moguće vidjeti niti na nim finim podešavanjima može jednom dosad testiranom modepostići potpuna preciznost reprolu (isključujući TX-65EZ1000B dukcije, kako bi TV zablistao u model). Jednom kada se korisnik punom "sjaju". Korisnici koji su se navikne na ovakav prikaz boja, susreli s HDR slikom na vrhunskim teško da će pristati na neki komLCD TV-u, bit će možda pomapromis kod nekog drugoga proilo "razočarani" slikom koju daje Panasonic TX-55EZ950. Manja zvođača TV-a. Svi testni materijasvjetlina na OLED TV ekranima daj li prošli su gotovo savršeno testne manje "impresivnu" sliku nego oni uzorke. Kod jaggies testa mogle na TV LCD ekranima ali to je stvar su se samo na prvoj od tri pokretsame tehnologije, tako da to nema ne crte na rubovima primijetiti male neravnine, koje su neprimjet- veze sa testiranim Panasonicovim TV-om. Ako čemu biti ne u uobičajenim Odličan iskreni, važnija nam je reprodukciji. Kod mekoća i prirodnost prikaza "Filmskog prikaz crne s OLED ekrana resolution" testa, boje i sjajan slike nego gotovo "nestvarsamo su povremekontrastni no znale neke vodona" HDR slika sa LCD ekrana. Ne treba ravne linije "zatitrati", odnos posebno spominjašto je odličan rezultat i tu je sigurno veliku ulogu oditi zaista odličan prikaz crne boje i sjajan kontrastni odnos izmegrao ugrađeni moćni video procesor HCX2. Možda se jedina mala đu tamnih i svijetlih slika, a koju razlika nasuprot jačeg modepostojeća LCD tehnologija ne može nikako prikazati na ekranu. la mogla vidjeti u smanjenju šuma S obzirom da TX-55EZ950 na slici gdje je TX-55EZ950 dao nema soundbar kao model nešto malo "lošije" rezultate, ali TX-65EZ1000B njegov zvuk je nasuprot drugim TV-ima, to je bilo daleko "siromašniji" u svim paraipak daleko naprednije i preciznije otklanjanja šuma na slici. Kod primetrima. Moramo primijeti da je bez obzir na to bas frekvencija kaza SD rezolucije moguće je da se kod brzih pokreta, pojavi zamu- bilo čak i premoćna pa smo moraćenje na rubovima predmeta, ali li posegnuti za smanjenjem bas to će primijetiti samo oni iskusni kontrola kako bi dobili usklađekorisnici, koji znaju što treba proni zvuk s ostalim zvukovnim spekmatrati na slici. Zapravo, to do trima. Dijalog je bio dosta jasan sada nije uspio riješiti niti jedan i fokusiran pa tu nema nekih proizvođač sa 100 % točnosti, pa većih zamjerki obzirom na ogranitako nije niti ovaj Panasonicov čen prostor tankih TV i konstruk-

hi-fimedia #105

2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala TV prijamnik Bežićni LAN Slika u slici Senzor ambijentalnog osvjetljenja

-/140 OLED 16:9 3.840 x 2.160 (4K Ultra HD) 176/176 • VR-Audio Master Surround + 40 W (2 x 10 W + 2 x 10 W ) analogni i digitalni DVB-T/T2/DVB-S2/ DVB-C • 2T PAP/PIP/PAT •

Ostalo

Dimenzije (širina x visina x dubina) Sa posteljem Masa (kg) TV/sa postoljem Info

1230 x 716 x 48 mm 1230 x 766 x 275 mm 17,5/24,5 www.panasonic.hr

CIJENA

hifimedia

26.999,00 kn Panasonic TX-55EZ950

SLIKA 0

39 40

ZVUK 0

OPREMLJENOST 0

9 10

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

19 20

UKUPNO 0

91 100

ciju "malih" ugrađenih zvučnika. Ukupno ovaj TV se ne razlikuje puno svojim zvukom nasuprot većine tankih TV na tržištu.

Zaključak

Oni korisnici koji su dugogodišnji vlasnici Panasonic plazma televizora, konačno imaju dobar razlog za nadogradnju svog TV-a. Panasonic TX-55EZ950 jako će se svidjeti svima onima koji cijene točnost i prirodnost boja, a žele uživati u vrhunskoj reprodukciju filmova u svome domu. Ono

Panasonic TX-55EZ950 Točnost boja i obrada slike Savršena crna boja s odličnim detaljima sjena Impresivni dinamički raspon 2K i 4K prikaz slike OLED TV s referentni certifikatom ISF i THX Široki kut gledanja Kvalitetan daljinski upravljač s pozadinskim osvjetljenjem Nisko ulazno kašnjenje Ne podržava DolbyVision Ograničena svjetlina vrhunskog HDR-a Previše bas frekvencija u zvuk Operativni sustav je malo zastario Kod prebacivanja na Guide funkciju, zvuk nestaje na dvije sekunde Sporo prebacivanje slike s jednog TV kanala na drugi Poteškoće s priključivanjem zadnjih AV priključaka ako se TV postavlja na zid Prejaki intenzitet svjetlosnog LED indikatora TV (uključeno/isključeno)

što je još itekako važno za većinu korisnika, EZ950 jednostavno ima više financijskih prednosti nego model EZ1000. Nedostatak soundbara većini koji su spremni kupiti ovaj TV i neće predstavljati neki problem, jer sigurno u svome AV sustavu već imaju instalirano surround kućno kino s zvučnicima.

VIŠA RAZINA 4K HDR ZABAVE UZ VRHUNSKO THX® POJACALO

TEST PIONEER NC-50DAB

Samo klimu nemam Pioneer ovim uređajem cilja prema korisnicima koji ili nemaju naglašenih ambicija grabiti prema ambicioznijem audio svijetu ili žele odličnu podlogu za sekundarni sustav

PREPORUKA

piše: Gordan Gaži

nogi od nas su svoj audio put počeli sa sustavima koji su bili integrirani i u istom kućištu nudili više mogućnosti. Osobno sam posjedovao glazbeni centar koji je omogućavao slušanje radio programa, vinilnih ploča, a posjedovao je i kazetofon. Sedamdesetih godina bio je to pravi uređaj na kojem smo slušali glazbu, snimali kazete i počinjali se interesirati za audio tehnologiju. Naravno, njegove dimenzije i nespretni gabariti zahtijevali su mnogo prostora na polici, no mora se priznati da je bio odlično rješenje za grupu osnovnoškolaca i naše potrebe i mogućnosti. Nekoliko desetljeća kasnije slične ideje postoje i dalje samo u neusporedivo manjem pakovanju, no osnovna premisa nije se mnogo promijenila. Konstruirati uređaj

za slušanje glazbe koji može zvučnika, no to smatram vrlo reproducirati gotovo svaki fordobrom odlukom, jer ugramat i koji svojim mogućnostiđeno pojačalo snage 50W po ma zapravo zamjenjuje cijekanalu može kvalitetno napali audio sustav u komponenjati ogroman broj zvučnika, tama, a kojim se lako upravlja. a korisnik u isto vrijeme ima Pioneer ovim uremogućnost odabiđajem cilja prema ra modela s kojim Ugrađeni DAC korisnicima koji ili uređaj treba radiomogućava nemaju naglašeti. U tvrtki su se u nih ambicija grauz standardne tom segmentu odlubiti prema ambicičili koristiti amplififormate i DSD kaciju u D klasi koje oznijem audio svijetu ili žele odličkoristi Direct Energy reprodukciju nu podlogu za HD module i spada sekundarni sustav. U oba sluu modernije sklopove te vrste. čaja NC-50DAB ima mnogo Pojačalo je dvokanalno, a napaza ponuditi. Sustav dolazi bez ja ga EL transformator, kao i cijeli uređaj. Za finije namještanje zvuka tu su ton kontrole kao i „P.Bass“ mogućnost koja je zapravo unaprijeđena „Loudness“ kontrola. U digitalnom segmentu Pioneer se odlučio za Sabre 32 Ultra DAC (ES 9016) u paralelnoj konfiguraciji koji uz druge formate omogućava i DSD reprodukciju do 11,2 MHz. Veliki plus uređaju svakako predstavlja ugrađeni CD pogon koji uklanja nužnost prebacivanja kolekcije diskova na tvrde diskove. Naravno, uređaj uz ugrađene USB ulaze bez problema surađuje i s HDD pogonima kao i memorijskim stikovima. Spomenimo i fino izveden predočnik u boji koji upravljanje uređajem i kolekcijom glazbe čini jednostavnim kao i za ovu kategoriju uređaja odlično izrađeno kućišta koje posjeduje aluminijsku prednju plohu kao i gumb za namješta-

nje glasnoće. Funkcije uređaja dostupne su preko daljinskog upravljača, ali i korištenjem posebne aplikacije koja funkcionira s Android i iOS operativnim sustavima. Od mrežnih usluga na raspolaganju je gotovo sve relevantno. Od Chromecast i AirPlay mogućnosti preko Internet radio programa TuneIn, DAB/DAB+ radio streaming servisa kao Spotify, Deezer, TIDAL, te potpuna usluga povezivosti preko Wi-Fi i Bluetooth protokola. U cijeloj toj pomalo prenapučenoj tehničkoj raskoši najviše imponira jednostavnost namještanja potrebnih parametara i gotovo nevidljiv sloj tehnologije koja i potpunom početniku dozvoljava konfiguraciju uređaja u nekoliko minuta. Iz te perspektive imao sam dojam da je lakše upogoniti ovakav uređaj sa svim dostupnim funkcijama nego poneke kućanske aparate. Od konektora tu su po jedan optički i koaksijalni digitalni ulaz, analogni audio ulaz na koji je moguće priključiti gramofon s MM zvučnicom ili drugi analogni izvor i po već ustaljenom običaju kad je u pitanju Pioneer odličan izlaz za slušalice. Paket zatvaraju izlaz za subwoofer i pozlaćeni konektori za spaja-

nje zvučnika. Sve je to stalo u standardno kućište mase nešto više od 6 kg.

Slušni test

Slušni test je izveden s mojim standardnim high-end zvučnicima Beta Systems C2, s kojima je NC-50DAB odlično surađivao, iako sam pokušao i s Magnat Humidor modelom. Ipak, veličina slušaonice je presudila da dojmovi iz slušnog testa budu zapisani s primarnim zvučnicima u sustavu koji su pružali zaokruženu sliku onoga što Pioneer ima za ponuditi. Kao CD reproduktor uređaj se prvenstveno oslanja na fino izbalansiranu sliku uz vrlo stabilan prostor i neočekivano kvalitetnu dinamiku koja je ukupan dojam definirala kao živ, okretan, zanimljiv i lagan za slušanje. Čak i s većim orkestrima taj dojam je ostao netaknut uz fino gradiranje instrumenata i prirodnu boju. Možemo biti zadovoljni i s dovoljnom količinom zraka u reprodukciji, a posebno s bas područjem koje je konstantno imalo dovoljno snage, ritma i težine. Zvučna slika se formirala nešto bliže poziciji za slušanje, a detalja unutar nje je bilo dovoljno. Solo instrumenti bili su također fino definirani uz napomenu da su nešto sitniji, ali tim-

bralno precizni. Snimke više rezolucije nisu donijeli revolucionarnih promjena u zvuku, no većina njih je još malo učvrstila zvučnu sliku i dodala na dojmu neposrednosti ukupnog dojma. DSD snimke su u tom segmentu zvučale izvanredno. Uz mnogo detalja i boje, moglo se uživati u glazbi koja je posjedovala puno detalja, informacija, ali i mirnoću i staloženost bez obzira na kompleksnost predloška. U zvuku nije nedostajalo niti energije, snage i može se reći da je kombinacija ugrađenog digitalnog segmenta i amplifikacije doista pogođena. Još da je bilo malo tamnije pozornice i kojeg detalja više po srednjetonskom spektru moglo bi se govoriti o performansama koje su i daleko iznad onoga što se očekuje u klasi uređaja. No, i ovako slušajući „Kind of Blue“ s klasičnog CD medija bili su jasno vidljivi slojevi glazbe i njezina gusta struktura uz odličnu atmosferu. Pioneer NC-50DAB poprilično voli i rock glazbu koja je bila autentično, dovoljno snažno i koherentno. Sve u svemu uz kvalitetne zvučnike i malu pažnju u izboru kabela, posebno zvučničkih iz jednostavnog uređaja možemo dobiti mnogo glazbe i uživanja.

Zaključak

Zaključne riječi se zapravo nameću same od sebe. NC-50DAB je moderan uređaj velikih mogućnosti, no po običaju Pioneer nije podbacio niti kad je riječ o soničnom segmentu.

PIONEER NC-50DAB Podržano: Chromecast, AirPlay, TuneIn, DAB/DAB+, Spotify, Deezer, TIDAL, Wi-Fi i Bluetooth Snaga pojačala: 2x 50W / 4 Ohm Dimenzije (ŠxVxD): 435 x 103 x 333 mm Masa: 6,4 kg Cijena: 5.999 kuna INFO: Helikop, Tel. 01 2314 555, www.helikop.hr

Sustav CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA; High Res: M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 19 stable, Logitech squeezebox 3i; Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter; Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B; Zvučnici:Beta Systems C2; Kabeli Zvučnički: Wire World Eclipse 3+; Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost Quattro Fil RCA, USB: Wireworld Starlight, USB samogradnja, Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter samogradnja

Vjerujem da većina zainteresiranih gleda prema testiranom uređaju kao primarnom izvoru zvuka, no i oni drugi koji eventualno žele poraditi na učinkovitom i kvalitetnom sekundarnom audio sustavu imaju mnogo toga za vidjeti. Sve što je potrebno je spojiti zvučnike po izboru, ponuditi glazbu i uživati u odličnom audiofilskom zvuku. Trebalo bi biti dovoljno i izbirljivima. Jedino klimu i hladnjak za pivo treba kupiti zasebno.

hifimedia #105

TEST PRO-JECT TUBE BOX S2

PROZOR U VINILNI ZVUK piše: Gordan Gaži

espotrebno je ponovo analizirati povratak vinila u sustave audiofila, no i taj trend, ako ga se uopće može sagledavati tako posjeduje svoje razloge. Rijetki su oni koji su počeli slušati vinilne ploče na valu njihovog povratka, jer većina mlađih konzumenata fizičkih medija i ne posjeduje izgrađene diskoteke. Većina današnjih korisnika gramofona regrutira se iz gomile ljubitelja glazbe koji već posjeduju ponešto vinila i žele obnoviti svoju kolekciju ili poslušati starije vrijedne ploče. U takvom okruženju proizvođači gramofona i opreme plivaju kao ribe u vodi. S jedne strane nemaju potrebe ulagati u nove tehnologije, već samo osvježiti stara znanja, a s druge trendovi prodaje ploča i gramofona mirišu na dinamiku koju je malo tko očekivao. Jedan od agilnijih analognih promotora je svakako tvrt-

hi-fimedia #105

Ulaz je temeljen na FET tranzistorima, a za pojačanje se staraju dvije ECC83 izmjenjive cijevi vrlo solidne kvalitete ka Pro-Ject koja u svom programu uz ostalo nudi i veliki broj gramofona i odgovarajućih pretpojačala. Pogledom na ukupan katalog tvrtke nailazimo na niz zanimljivih proizvoda, no gabaritima maleno phono pretpojačalo cijevnog ustrojstva Tube Box S2 po mnogo čemu je jedan od prominentnijih u posljednje vrijeme. Kako i sam pomalo i s užitkom ponovno obnavljam onaj dio sustava zaduženog za reprodukciju vinila dao sam si truda potpuno privatno poslušati nekoliko gramofonskih pretpojačala koji bi odgovarali gramofonu koji ima primarnu ulogu reprodukcije već pomalo vremešne kolekcije ploča. Nisam stoga imao namjeru zagrabiti prema vrhu ponude gramofona, već sam odlučio držati se sredine ponude u

kojoj se ima mnogo toga za odabrati. Gramofon za kojeg sam se odlučio bio je Teac TN-550 koji je svojim kvalitetama i izradom daleko premašio očekivanja, a kako je uređaj bez ikakvih dodatnih pretpojačala savršeno mi je za početak odgovarala Rega Fono Mini A2D, koja za svoju cijenu gotovo i nema konkurenciju. Naravno, nakon nekoliko tjedana slušanja zanimalo me koliko se može izvući iz nešto skupljeg phono pojačala. Pokušao sam s nekoliko samogradnji, ali i rješenjima iz tvrtki iFi i Audio Analogue. Uređaji su me se dojmili kvalitetom i baš u tom trenutku na test je stigao mali cijevni Pro-Ject Tube Box S2. Prepun dojmova isprobane amplifikacije na posao sam krenuo odmah. O tehničkom ustroj-

stvu uređaja nema se mnogo toga za istaknuti. Radi se potpuno diskretnom dizajnu u kojem su potpuno izbjegnuta operaciona pojačala. Ulaz je tako temeljen na FET tranzistorima, a za pojačanje se staraju dvije ECC83 izmjenjive cijevi. Ugrađene elektronke su vrlo solidne kvalitete, ali kakav bi to bio audiofil kojeg ne zanima i malo bolje. U bakinom ormaru su, vidi čuda čekale kao naručene uparene Brimar cijevi. O razlici u zvuku malo niže. Ostatak sklopa je odrađen u Dual-mono konfiguraciji što je u ovakvom uređaju važno uzevši u obzir narav i osjetljivost signala koji se ima pojačati, a naravno u prvom planu je i separacija kanala kao jedna od važnijih odrednica posla koju Tube Box S2 odrađuje. Lijepo je vidjeti i polistirenske kondenzatore, kvalitetne otpornike i fino filtrirano napajanje s posebnom pažnjom usmjerenom na anodnu stabilizaciju. Tu su i čvrsti štitnici za cijevi standardnog dizajna, izvanredno čvrsto i kompaktno kućište u kombinaciji aluminija i željeza i već sveprisutni pozlaćeni RCA konektori. "Switcher" napajanje je solidne kvalitete, no za ovakav uređaj bilo bi poželjno koristiti linearno napajanje. Ponovo sam morao u bakin ormar, no dobar dio slušnog testa obavio sam s napajanjem iz kutije, a razlike će biti pokazane u slušnom tekstu. Tube Box S2 svoje kvalitete može iskazati i s MM i MC zvučnicama zahvaljujući finom podešavanju impedancije i kapacitivnosti. Na prednjem panelu može se određivati gain ili uključiti subsonic filter, dok se RIAA kompenzacija precizno zadaje u pasivnom, odnosno aktivnom segmentu. Potrebno je naravno posjedovati sve parametre korištene zvučnice za optimalne rezultate, tako da na ovom mjestu ne bih ulazio u detalje. Ipak, suradnja zvučnice i uređaja je gotovo krucijalna za rezultate koje postižemo i to je jedini segment uređaja na koji korisnik ima pomnije pripaziti.

Način testiranja

Pretpojačalo je isprobano s tri gramofona – Pro-Ject

Essential III, Thorens TD 160 i TEAC TN-550 i zvučnicama, Shure 95ED MM, AT 120 MM, Grado Gold, Ortofon OM 10 MM i Denon 103R MC. Kabel koji je korišten do pretpojačala bio je za ovu namjenu izvanredni Oehlbach Silver Express Plus. Dojmovi će biti sažeti, no veći broj gramofona i zvučnica različitog ustrojstva pružili su širi prostor za utvrđivanje osnovnih značajki zvuka koje će biti prezentirane. Prije ozbiljnijeg slušanja Tube Box S2 je bio korišten više od pet dana. Dakle….

jesam. Tog trenutka s još neusviranim uređajem učinilo mi se da sam nehotice pomaknuo neki prekidač ili spojio još neki kabel. Nisam se obazirao i ostavio sam uređaj da odradi usviravanje i tek onda prionuo finom podešavanju i slušanju. Jedna od prvih ploča koji s kupio sedamdesetih godina bila je "Live Killers" grupe Queen. Gitara na "39" bila je nešto gabaritnija, no dinamična i u potpunosti vjerna. Prostor koji je sustav opisao bio je iznenađenje i novum nakon skoro 4 desetljeća slušanja iste skladbe s identičnog vinila. U istom trenutku otvorilo se i nekoliSlušni test Kako sam već ko slojeva glazustvrdio Rega Fono be i moram priznaSnimke Mini A2D izuzetno ti da sam zapravo orkestralne mi se svidjela i mjepo prvi puta istinsecima sam uživao klasike pružile ski uživao u zvuku u njenom punom, prastarog su izvanrednu ovog pomalo zagasitom izdanja. Slijedom dinamiku zvuku koji je doitoga poslušao sam i "Brighton Rock" sta odgovarao sustai doživio živu, snažnu, preciznu vu i činilo se da i nema potresvirku smještenu u širok prostor be za pogledom prema nečem malo nejasnih rubova, ali privlačboljem uzevši u obzir cijenu s kojom se rijetko koji uređaj ove nog i za vrijeme nastanka snimvrste može nositi. Naravno da ka gotovo nevjerojatne čistoće. dokoni audiofil povremeno poku- Snimke orkestralne klasike pruša i s nekim drugim uređajem, žile su izvanrednu dinamiku, ali i no ogromna razlika u cijeni i jasno ukazale na kvalitetu pretdrugi čimbenici nisu me posebpojačala koje je u tihim pasano motivirali ili donijeli želju za žima gotovo neupadljivo i bez promjenom. No, kako se sjajne natruha šuma i cijevnog bruma. stvari odigravaju kad ih najmaKorištenjem boljih cijevi i linenje očekujemo, tako je Tube Box arnog napajanja do izražaja je S2 stigao na test potpuno sludošla i kvaliteta bas područja, ali su na površinu isplivali i novi čajno. Temeljit, precizan i točan detalji uglavnom u srednjetonkakav već jesam odnio sam tu malu kutijicu do police i po naviskom području. Mijenjale su se ploče, zvučnice i gramofoni, no ci je spojio u sustav. Dobro da

preciznost, sjajan prostor, vertikalna koherencija i ono najvažnije užitak u slušanju bili su konstantni. Za sam kraj ostavio sam vinil kojeg sam za ovu prigodu bio prisiljen oprati, no nije mi bilo teško. Jethro Tull «Heavy Horses» je album koji savršeno pripada hedonističkom uživanju u vokalu i usniku flaute Iana Andersona. Drugačije se to teško može nazvati. Prekrasno definiran vokal, flauta u stalnom pokretu i sastav koji kao da je čekao da se zabilježi jedan od njihovih vrhunaca. Slušanje manjih jazz sastava također zaslužuje pohvale, no stvarno tihe solo dionice tendiraju sliku povući dalje od slušatelja. Elektronska glazba posjeduje svježinu, zamah, dinamiku, no na većim glasnoćama bas područje ponekad ostane bez onog posljednjeg atoma snage i definicije.

Zaključak

Pro-Ject Tube Box S2 je ugodno iznenađenje. Moram priznati da sam tvrtku pomalo zaobilazio zbog gomile uređaja koje imaju ponudi. Ogromna produkcija i malo nesnalaženje u ukupnoj gami tvrtke pomalo me odbijala od ponekog uređaja koji sam imao želju probati. No, nakon ovog testa fizički malenog pretpojačala na čiji zvuk u zadanom okviru cijene nisam našao na relevantniju primjedbu svakako ću pokušati s još ponekim uređajem iz kuće. Za Tube Box S2 svakako su rezervirane birane ocjene i apsolutna preporuka za korisnike MM, ali MC zvučnica. PRO-JECT TUBE BOX S2 Cijevi (izmjenjive) 2x ECC83 (12AX7) Ulazni otpor 10/100/470/1k/2K Ohm, fix 47K Ohm Kapacitet 50 / 150 / 270 / 370 / 490 / 590 pF Pojačanje (MM / MC) 40 / 43 / 50 / 60 / 63 dB Signal/šum 77 dBA Subsonic filter 20Hz @ 12dB/oktavi Konektori (In/Out) 2x RCA / 2x RCA Dimenzije (ŠxVxD) 103 x 37 x 119 mm Cijena: 1.190 kn INFO: Media audio, Tel. 021 323 550 www.mediaaudio.hr

hifimedia #105

TEST OYAIDE MREŽNI KABELI I KONEKTORI

Koja boja zvuči najbolje Dali smo si oduška i ispitali utječu li, i ako da koliko, mrežni konektori na zvuk! Da, dobro ste pročitali, mrežni konektori piše: Neven Kos

ivot audiofila, koliko god se to vanjskim promatračima čini nemogućim, zna biti poprilično zabavan. Pogledajte recimo kako smo se zabavljali ne bismo li pripremili tekst kojeg upravo čitate. Priuštili smo si ono što je mnogima nedostupno, ili je izvan polja njihovog interesa, ili nemaju vremena, ili im se čini da ovaj tip zabave nije vrijedan njihove pažnje. Mi smo se zbrojili, dali si oduška i ispitali utječu li, i ako da koliko, mrežni konektori na zvuk! Da, dobro ste pročitali, mrežni konektori. Vanjskim promatračima već je dovoljno suludo slušati razlike između zvučničkih ili interkonekcijskih kabela, mrežne kabele ili antivibracijske podloške da i ne spominjem. Na spomen usporedbe utjecaja na zvuk raznih mrežnih konektora, mnogi bi se vjerojatno okrenuli na peti i zvali 112. Ako ste im dragi. U jednoj smo vreći, koju nam je donio naš urednik iz Ljubljane, dobili 4 identična kabela – Oyaide Tunami V2 i mrežnu letvu MTS-4e. Kabeli su se između sebe razlikovali po dužini – tri su dužine 1,80 m, a jedan oko 3 metra. Od ova

hi-fimedia #105

tri kraća, svaki od njih bio je terminiran različitim Oyaide konektorima – jedan crvenim P-079 / C-079 šuko, odnosno IEC konektorom, drugi plavim P-037 / C-037 konektorima, a treći crnim P-029 / C-029 (P za šuko, C za IEC konekciju). Četvrti, najdulji kabel, terminiran je kombinacijom plavog C-037 i crvenog šuko P-079 konektora. U vreći smo našli i MTS-4e mrežnu distribucijsku letvu, o čemu nešto kasnije. Sam Tunami V2 kabel je, prema riječima proizvođača "moćan, brz i dinamičan kabel nove generacije. PCOCC-A žica presjeka 5,5 mm2 omogućuje prijenos signala visoke snage. Kabel može izdržati napon od 600V, i maksimalnu Svi Oyaide strujni konektori dolaze u metalnoj ambalaži

struju 30A. Za zaštitu od smetnji i šuma posebno smo razvili trostruku strukturu zaštite. Ne samo da odbacuje unutarnju i vanjsku buku nego i trenutačnu buku zvuka uslijed vibracija."

đeni u Japanu, a osnovni materijal vodiča je fosforna bronca debljine 1,4 mm, presvučena 24-karatnim zlatom čistoće veće od 95,9%. Modeli P/C-037 (to su oni plavi) u svemu su identični crvenima

Dakle, taj bakar oznake PCOCC posebno je vučeni bakar s izrazito niskim udjelom nečistoća, koji omogućava visoku propusnost signala. PCOCC-A pak zaslužuje svoj naziv nakon posebnih tretmana grijanjem i hlađenjem, uslijed čega dolazi do rekristalizacije i unaprjeđivanja svojstava. Sami konektori su visokokvalitetni, a razlike među njima svode se na materijale upotrijebljene za vodiče i kontaktne površine. Modeli P/C 079, u potpunosti su izra-

(079), osim što su vodiči i kontakti presvučeni kombinacijom rodija i srebra. Unutarnji srebrni sloj debljine je 1,5 mikron, a vanjski sloj rodija (vrlo rijedak i skup metal) debljine je 0,3 mikrona. Crni modeli (029) nešto su jednostavnije konstrukcije. Vodiči i kontakti izrađeni su od mesinga i nemaju nikakvu presvlaku. Bez ambicije da ovu usporedbu učinimo znanstvenom, ipak smo odlučili iz jednadžbe isključiti spoznaju o cijeni. Kabele smo slušali napamet, bez ikakvih znanja o njihovom ustroju ili sastavu konektora, nasumičnim redoslijedom. Kako bismo osigurali kakvu takvu objektivnost, koristili smo tri para ušiju u poznatom nam sustavu na izlaznom pojačalu u A-klasi. Kasnije smo sve kabele u raznim konfiguracijama isprobali i u drugom sustavu. Spojivši na izlazno pojačalo, umje-

sto starog Wireworlda Stratus III mrežnog kabela, "Crveni" Oyaide kabel, cjelokupna zvučna slika dobila je na prirodnosti, slojevitosti i rezonantnosti svakog instrumenta i tona. Odjednom su pluća Erica Bibba dobila dodatnu rezonanciju i dimenziju, a oko žica gitare mogao se napipati gusti zrak. Promjena je bila toliko značajna da smo na međusobne inicijalne reakcije trebali pričekati nekoliko minuta. "Crveni" kabel plijenio je dodatnim vrijednostima u zvuku poput dodatne definicije i uvjerljivosti, što nas je vuklo da slušamo još i još. Međutim, znatiželja je bila jača i umjesto "Crvenog" spojili smo "Plavi” kabel. Uh, nadošla promjena ostavila nas je bez teksta, jer je razlika u odnosu na prethodni "Crveni" kabel bila ogromna. Ono što je prije lijepo rezoniralo, imalo dodatnu smirenu a istovremeno i bogatiju notu, sad je postalo poluslušljivo, nametljivo, rabijatno i na rubu agresivnosti. Ista žica, drugi konektori. Koliko god pokušavali, nismo mogli, osim pokojeg dodatnog detalja, pronaći element u njegovu zvuku zbog kojeg bismo ga nastavili slušati. Spomenuti Bibb odjednom je postao manji, njegova okolina teže raspoznatljiva, a gitara agresivnija. Nemajući pojma o cijeni konektora, krenuli smo dalje, spojivši u sustav "Crni" kabel, preciznije, onaj s crnim konektorima. Zvuk "Crnoga" bliži je zvuku "Crvenog" u smislu da pruža podjednaku definiciju, smirenost i detalje, uz ipak ponešto smanjen realizam i veličinu zvučne slike. Pa i pojedini instrument i izvođač su minimalno smanjenih dimenzija u odnosu na "Crveni" kabel, izgubivši ponešto od njegove ultimativne uvjerljivosti i snage. Zanimljivo, sva tri para ušiju, za razliku od uobičajenog, čula su isto, ili vrlo slično. Konsenzus je postignut oko toga kao je "Crveni" najkompletniji i najmuzikalniji kabel, a u stopu ga prati "Crni", iako ga ne može dostići. "Plavi" je uslijed agresivnog i nametljivog karaktera, ostao izvan izbora sve trojice slušača. Nastavivši probu kabela, još uvijek ne znajući cijene i ustroje konektora, u vlastitom sustavu, na DAC-u sam Oyaide kabelima zamijenio Wireworld Auroru

u istom redoslijedu. Iako u kvalitativnom smislu manji, pomaci su bili slični – "Crveni" kabel i ovdje je donio više zraka i prirodnosti, "Plavi" određenu dozu agresivnosti i grubosti, a "Crni" jednu smirenu notu i ujednačen zvuk. Nakon ovih dojmova zanimalo me kako se sustav ponaša ožičen svim mrežnim kabelima produkcije Oyaide koji su nam bili dostupni. Spojili smo tako dugački Oyaide s crvenim šukom i plavim IEC konektorom od zida do balansiranog transformatora, na kojem je mjestu zamijenio Wireworld Electru. Crveni" i "Crni" kabel bili su u izlaznim pojačalima. U DAC-u je bila Wireworld Aurora, a na pretpojačalu "Plavi" Oyaide. Ovako ožičen sustav prikazao je odličan zvuk, ekspresivan i s bogato ocrtanom glazbom masnih i dugih poteza. Slojevitost i pastoznost dominirali su zvukom. Odlična detaljnost, nenarušena muzikalnost (unatoč "Plavom" u sustavu) i širok frekvencijski spektar, glavne su karakteristike koje su još malo dobile na težini kad smo dugački kabel (onaj između zida i transformatora) zamijenili odličnom Wireworld Electrom. Sustav je sad glazbu reproduci-

rao malo drukčije, a glavna razlika je da Electra nudi malo kontroliraniju, raskošniju, zvučnu sliku, koja je uz to malo šira i viša, konkavnija. Nasuprot Electre, Tunami V2 zvuči malo ljepše i prirodnije, zagasitije, obojanije i zabavnije. Superzanimljivo. Slušajući npr. Patriciu Barber, Electra je malo kontroliranja u basu i neobuzdanija visokima, a kod Tunamija je bas subjektivno dublji. Za kraj, isprobali smo i dostavljenu strujnu letvu MTS-4e koju smo kratko usporedili s balansiranim transformatorom, mrežnom filtarskom letvom PS Audio Quintet i običnom strujnom letvom (da, da, dali smo si truda…). MTS4e jednostavnost je utjelovljena u inox kućište. Kontakti su posrebreni, dužna je pažnja posvećena smanjenju rezonancija a IEC utičnica presvučena je kao i «Plavi» konektor rodijem i srebrom. Interno ožičenje izvedeno je 2 mm2 bakrenom žicom 4N OFC. Rezultati nisu neočekivani: u odnosu na transformator, MTS-4e pruža sveukupno smanjenu zvučnu pozornicu, s rubovima snažno naglašenim u području oko zvučnika te reducirane dubine. Ostali parametri također "pate", iako su visoki lijepo definirani i krasno odzvanjaju u prostoru. U odnosu na PS Audio Quintet, MTS-4e pruža više energije u basu i zvuk je ponešto neposredniji, iako za detaljniji opis nedostaju veće razlike između ove dvije letve. Barem ih ja nisam čuo. Najveća je razlika ipak između MTS-4e i obične letve, koju Oyaide potuče do koljena, ne ostavivši joj nikakve mogućnosti oporavka. Sve je s Oyaide naime toliko bolje da bi svaki opis mogao zvučati kao pretjerivanje. Za kraj, zaključka nema. Ovo je prije svega bila zabavna proba koja je pokazala ono što i velik broj čitatelja časopisa već zna eksperimentalno ili intuitivno – na zvuk sustava utječe sve pa tako i mrežni konektori. Ako me pitate kakva je vrijednost ovih kabela, odnosno njihov omjer cijene kvalitete, došao je i taj trenutak kada sam odlučio saznati cijene i usporediti ih s rezultatima ove slušne probe. Nije me iznenadilo

OYAIDE KABELI Cijene: 1. OYAIDE TUNAMI V2 - strujni kabel 110 euro / m 2. OYAIDE P-079e - Schuko utikač 120 euro / kom 3. OYAIDE C-079 - IEC konektor 90 euro / kom 4. OYAIDE P-029e - Schuko utikač 80 euro / kom 5. OYAIDE C-029 - IEC konektor 60 euro / kom 6. OYAIDE C-037 - Schuko konektor 86 euro / kom 7. OYAIDE MTS-4 - EU strujna letva 730 euro / kom INFO: Canyon Audio, tel. +386 41 775 119 www.canyonaudio.si

to što su crveni konektori najskuplji, već dvije druge činjenice: plavi je konektor tek neznantno jeftiniji od crvenog, a crni konektori za nezanemarivo manju količinu novca nude zvuk vrlo blizu zvuka crvenog kabela. Crveni i dalje ima ono nešto što ga čini posebnim, ali crni konektori zadržavaju muzikalnost uz pristupačniju cijenu. Ako imate prilike, vrijedi se s njima poigrati.

hifimedia #105

TEST PRO-JECT ESSENTIAL III

KIND OF NEW piše: Gordan Gaži

ro-Ject u svom programu nudi ogroman broj gramofona koji odgovaraju zahtjevima najrazličitijih kategorija korisnika. Nije sporno da tvrtka posjeduje ogromno iskustvo koje su sakupili u konstrukciji gramofona proteklih godina i svakako posjeduju i tehnologiju koja im znanje pomaže učinkovito implementirati u svaki novi model. No, gledajući gramofon na testu postavlja se pitanje dokle je uopće moguće inovirati konstrukcije i to posebno u budget kategoriji proizvoda. Čini se na prvi pogled da su konstruktori dosegli limit mogućnosti s prošlim modelima, no Pro-Ject i dalje uspijeva plivati po tankoj

hi-fimedia #105

Essential linija gramofona lijep je primjer kako veliki proizvođači mogu ponuditi nešto novo, zanimljivo i kvalitetno za razmjerno malo novaca liniji koja dozvoljava da njihovi gramofoni uvijek budu inovativni, iako u njihovoj nutrini nema revolucionarnih novosti ili tehnologija. Essential linija gramofona lijep je primjer kako veliki proizvođači i u takvim okolnostima mogu ponuditi nešto novo, zanimljivo i kvalitetno za razmjerno malo novaca. Kako se tehnologije i kvaliteta materijala i izrade pomiču mogućom dinamikom i predstavljaju u top modelima s druge strane se one provjerene polako spuštaju u cjenovno prihvatlji-

vije modele. Takav trend odlično zrcale svi modeli iz Essential linije i kada smo pomisli da je sve što je moguće ponuđeno u prethodniku testiranog modela doista je iznenadila njegova treća inkarnacija s cijelim nizom novih rješenja i mogućnosti. U tom kontekstu svakako treba promatrati i sve širi raspon tehnologija koje pomažu spajanju gramofona u sustav, koje obuhvaćaju i moderne bežične tehnologije, ovisno o opremi i želji kupca, ali primarno bih se ipak osvrnuo na

mehaničku osnovicu konstrukcije i novitete u tom segmentu u odnosu na prethodnike iz druge generacije linije proizvoda. Kao osnovni materijal za izradu šasije gramofona i tanjura ovoga puta je odabran MDF. Njegove prednosti u gušenju vibracija su poznate i odlično iskorištene u konstrukciji, ali se kao dodatak nudi i kvalitetniji akrilni tanjur koji konstrukciju čini još kvalitetnijom i atraktivnijom. Spindle je također izrađen vrlo precizno od nehrđajućeg čelika. Ručica je već poznati model tvrtke izrađen od aluminija i dodatno prigušen s mogućnošću jednostavnog podešavanja svih važnijih geometrijskih parametara i ležajevima od safira. Treba reći da je namještanje jednostavno uz opasku da je potrebno

AUDIO SERUM WWW.AUDIO-SERUM.SI

P I E G A Atoll S ou l ut i on V IOLA DEVIALET

Boulder

GERMAN A V M RESTEK PHYSiKS t w- ac ust i c T hale s Tonarm SYSTEMS AND MAGIC

WEISS

Pr imaL u na39 hifimedia #105

TEST PRO-JECT ESSENTIAL III obratiti pažnju na Anti-skating segment za koji je potrebno više pažnje i živaca zbog doista fine kontrole koji se mijenjaju posebno malim koracima. Za test je poslužila već ugrađena vrlo kvalitetna Ortofon OM 10 zvučnica, ali i Grado Gold, te Shure 95ED modeli. Posebna pažnja usmjerena je na izradu ležajeva za koji se koristi čelik i proces proizvodnje uz vrlo male, gotovo neznatne tolerancije, dok je remenica načinjena od silikona koji fino naliježe na također izvanredno precizno produciran pogonski i kotačić za čiju su proizvodnju i brušenje posebno konstruirani dijamantni alati. Motor je sinkronog tipa s ugrađenom DC kontrolom brzine koji dodatno daje na preciznosti i stabilnosti, brzine, te kontroli neželjenih vibracija. Brzine koje nudi pogon jesu 33 i 45 okretaja u minuti, a njihovo namještanje se izvodi manualno. Remen inače naliježe na tanjur s vanjske strane bez najmanjih tendencija proklizavanja. U kompletu se nalazi i plastični poklopac koji štiti od prašine i odličan za ovu namjenu prilagođen interkonekcijski kabel kojeg Pro-Ject prodaje i zasebno. Komplet upotpunjuju i antirezonantne nožice i odlični konektori za spajanje na amplifikaciju. Upravljanje uređajem je banalno i na tom mjestu nema većih iznenađenja ili noviteta. Sve u svemu paket provjerene opreme koji smo i mogli očekivati od renomiranog proizvođača, a treba još napomenuti da se gramofon isporučuje u crnoj, crvenoj ili bijeloj boji. Gramofon je bio spojen na dva pretpojačala, no dojmovi u slušnom testu su prikupljeni s Tube Box S2 koji je i pružao najbolje rezultate u inicijalnom dijelu testa. Za usporedbu i malu kalibraciju rezultata poslužio je Teac TN 550 koji je za ovu prigodu bio opremljen s istom zvučnicom kao i testirani gramofon. Zbog cjenovne razlike ovaj duel je bio samo informativne naravi, a Essential je nakon nekoliko promjena test odradio na mramornoj polici koja

hi-fimedia #105

dugovao energiji, ideji i snazi poruka više nego sviračkoj virtuoznosti. Jazz glazba u izvođenju manjih sastava bila je reproducirana vrlo uredno, no osjetio se mali disbalans u detaljima koji su pružali mnogo više prostora visokotonskom spektru u odnosu na ostatak zvučne slike. Naravno detalja je bilo i u srednjetonskom području kao i u basu, no nedostajalo je malo energije u njihovoj prezentaciji. Zvuk velikih orkestara bio je izrazito precizan, prostran i solidno mikrodinamički obdaren. Forte dionice su demonstrirale odličan tracking zvučnice, a slikanje prostora je bilo je najbolje odgovarala sonična razini integracija koje se cijenom ustrojstvu konstrukcije. Na nom niti približno mogu uspoovom mjestu treba napomenurediti s ovim skoro osnovnim ti da staklene police nikako ne modelom. Kada bismo zaneodgovaraju gramofonu i stoga marili cijenu gramofona mogli ih je bolje potpuno izbjegavabi kritiku uputiti nešto manjoj ti. Uz mramor, odlično se pokaaeriranosti prostora i nedostatzala i podloga od punog drva ili ku boje. Naime, u trenucima MDF-a. kad je gramofon opterećen sa snažnom simultanom svirkom većih korpusa instrumenata timSlušni test bar postaje pomalo Za početak slušmanje raskošan, no nog testa odaZa traženu uvijek precizan. brao sam "Stiff cijenu Essential još Odličan dodatak na Little Fingers" i njiIII je izvanredan konstrukciju je bio hov sjajan album dodatak plutenog "Nobody’s Heroes". gramofon mata koji je zvuk Puno dinamike, pomalo balansirao i donio mirgitarističkih dionica, vokala koji noću u ponekad prežive tranne tendiraju umjerenosti grazijente. U ovom slučaju je bio mofon je prenio sjajno s mnogo korišten Vinyl Styl mat, koji je detalja i atmosfere koja je krabio pri ruci, no mišljenja sam da sila period u kojem je album je svaki sličan dodatak odlična nastao. Užitak je bio poslušakupovina kad je u pitanju testiti zvuk narezanih zvukova gitarani gramofon. Snimke vokare i povremeno disharmoničnog la bile su najbolje što sam imao zvuka sastava koji je svoj uspjeh

čuti od gramofona. Puno zraka, preciznosti, atmosfere i boje krasile su takvu vrstu glazbe.

Zaključak

Slušajući zvuk testiranog gramofona nije teško zaključiti da isti produkt tima koji ima iskustva, znanja i tehnologije da ponudi pravu stvar u svakom segmentu ponude. Za traženu cijenu Essential III je izvanredan gramofon i treba se pitati ima li smisla ulagati dalje. Odgovor naravno ovisi o ambiciji kupca, broju vinila i viziji ulaganja u glazbu. Bilo bi potrebno investirati u bolji akrilni tanjur, clamp i kvalitetan mat i tek onda vidjeti gdje su limiti konstrukcije, ali bi tad i ovaj osvrt bio mnogo duži i detaljniji. No, i ovako se može reći da je Essential III odličan "budget" gramofon koji može zadovoljiti veliku većinu korisnika i nagrade koje je osvojio nosi s razlogom. PRO-JECT ESSENTIAL III Pogon: remenski Tanjur: 300 mm MDF (0,8 kg) Brzine: 33 1/3 / 45 rpm Ležaj: čelik Ručica: 8,6” aluminij Dužina ručice: 218,5 mm Overhang: 22 mm Masa ručice: 8,0 gr Uteg: 3 - 5,5 g Tracking: 0 – 25 mn (za OM5 preporuka je 18 mn) Oprema: vanjsko napajanje, poklopac gramofona Dimenzije (ŠxVxD): 420 x 112 x 330mm Masa: 5,0 kg Cijena: 2.590 kn INFO: Media audio, tel. 021 323 550 www.mediaaudio.hr

In memoriam:

MARK E. SMITH (1958.-2018.)

Razgovor:

Prikaz:

Recenzije:

CHICO FREEMAN

DAVID BYRNE

Ty Segall, Roxy Music, Superchunk, Sunny War, Jonathan Wilson, Glen Hansard, Mean Jeans, The Horrors, Halftones, Pianos Become the Teeth, The Republic of Wolves, Soccer Mommy

Prepustiti se i prihvatiti iznenađenja

Razum i osjećaji

EMO SCENA

Bad Scene, Everyone’s Fault...

COUNTRY

Kacey Musgraves: Novi Nashville

IN MEMORIAM

Mark E. Smith (1958.-2018.) piše: Matko Brusač

očetkom godine, 24. siječnja, poslije barem tri desetljeća neurednog života, u šezdeset i prvoj godini preminuo je Mark E. Smith, strogi glazbeni ravnatelj britanske post-punk institucije imena The Fall i njezin jedini stalni član tijekom četrdesetogodišnjeg postojanja. Situacija je, nažalost, u posljednjih nekoliko godina postala prilično gadna – Smith je veći dio svog zrelog života vodio borbu s alkoholizmom i hobističkim drogiranjem, a rak je na kraju zahvatio i pluća i bubrege, pa je tijekom prošle godine na pozornicu morao izlaziti u invalidskim kolicima. Radni proces, svejedno, ostao je dosljedno neprekinut gotovo do samog kraja i prije svega nešto manje od godinu dana Smith je nekako van uspio izbaciti i posljednji album The Falla "New Facts Emerge". U svakom slučaju, Smith je iza sebe ostavio opus za koji je u povijesti popa nemoguće pronaći makar i približno adekvatnu usporedbu. Riječ je o trideset i dva

The Fall – modernizam i pop

hi-fimedia #105

studijska izdanja, isto toliko live albuma i četrdesetak kompilacija. Uza sve to, u arhivi BBC-ja moguće je pronaći i trideset i četiri snimke nastale u sklopu čuvene emisije koju je u razdoblju od 1967. do 2004. godine na prvom programu spomenute radio-postaje uređivao John Peel, autor bezbroj puta citirane izjave kako su "The Fall uvijek različiti, a uvijek isti". Također, o točnoj količini neobjavljenog materijala koja će prije ili kasnije vjerojatno ugledati svjetlo dana zasad možemo samo nagađati. Ali Smithova ostavština teško podnosi usporedbe i izvan kvantitativnih termina. Transformativno iskustvo odlaska na ovaj ili onaj koncert u kasnim tinejdžerskim godinama jedan je od povratnih genealoških motiva u povijesti moderne popularne glazbe i jedno od rijetkih općih mjesta na koje je moguće nabasati u Smithovoj iznimnoj karijeri. U ovom slučaju presudan je bio koncert Sex Pistolsa u ljeto 1976. u mančesterskoj dvorani Free Trade Hall nakon kojeg je Smith s nekoliko poznanika oformio bend koji će ubrzo, na prijedlog gitarista Tonyja Friela, dobiti ime po krat-

Početkom godine, u šezdeset i prvoj godini života, preminuo je Mark E. Smith, alfa i omega ključnog britanskog post-punk sastava The Fall

kom filozofskom romanu Alberta Camusa. Međutim, The Fall, u užem poetičkom smislu, nisu imali previše toga zajedničkog s prvom generacijom bendova mančesterske i engleske punk scene čije su estetske ambicije ipak bile ili bitno skromnije ili razvijane u hodu. Susret s prvim izdanjima The Falla, s druge strane, ostavlja dojam kako je grupa, i prije nego što su njezini članovi uzeli instrumente u ruke, zahvaljujući Smithu već bila u svim važnijim aspektima konceptualno zaokružen projekt. Ključna Smithova intervencija u polju popularne glazbe prve polovine osamdesetih godina prošlog stoljeća sastojala se u tome što je oformio prvi sastav koji je doista uspio oneobičiti veliku većinu formi dostupnih u tada tekućoj nezavisnoj rock produkciji. Kao što su neki primijetili – engleski teoretičar Mark Fisher, recimo, autor jednog od najlucidnijih eseja o The Fallu – Smithu je zapravo uspješno pošlo za rukom da formalne inovacije visokog modernizma iz književnih tekstova preseli u medij pop pjesme, ali i da, zahvaljujući pozitivnoj identifikaciji s vlastitim (radničko) klasnim porijeklom, to izvede bez preuzimanja njihove elitističke ideološke prtljage. Smith je tako, kao inteligentni autodidakt,

Smith na početku karijere i na naslovnici knjige o njegovom životu. Kao što se vidi i s naslovnice, baš i nije živo najurednijim životom…

modernističke umjetničke tehnike i načine života iz progresivnijih građanskih salona prokrijumčario na ulice i u pubove, pronalazeći povremeno, kako tvrdi Fisher, utočište u "grotesknom realizmu", obično u onim okolnostima u kojima je postojala mogućnost da njegova autorska figura glasnogovornika sjevernjačke radničke klase poprimi suviše banalne i konvencionalne obrise. Smith je bio i možda prvi frontmen u popu koji je svjesno raskrstio s klasičnom romantičarskog koncepcijom autora i jedan od prvih pravih majstora nečega što bismo mogli nazvati popularnom autopoetikom. Primjerice, drugu pjesmu ("Crap Rap 2/ "Like to Blow") s debitantskog albuma The Falla "Live at Witch Trials" iz 1979. godine Smith je otvorio stihovima "We are The Fall / Northern white crap that talks back". Godinu dana ranije, na B strani EP-ja "Bingo-Master’s-Break-Out", prvog službenog izdanja grupe, našla se pjesma "Repetition" (kasnije objavljena i na kompilaciji "Early Singles") u kojoj je Smith stihovima "We dig repetition in the music/ And we’re never going to lose it" postulirao princip relativne ritmičke repetitivnosti kao glavno organizacijsko načelo glazbene proizvodnje na razini forme, o čemu

Smith na pozornici u posljednjoj etapi karijere i života

je brigu uglavnom vodio sjajni basist Steve Hanley, poslije Smitha drugi najdugovječniji član grupe. Stoga ne čudi što je Robert Christgau jednom prilikom opisao Smitha kao "Jamesa Browna post-punka" – jedna ritmička makrostruktura kao podloga Smithovom modernističkom fraziranju kotrljala se neumoljivo i nenostalgično prema naprijed puna četiri desetljeća, neokrznu-

ta brojnim promjenama u članstvu grupe. "Ako sam tu i ja i tvoja baka na bongosima, onda je to The Fall", kazao je Smith jednom prilikom. Dakle, The Falla više nema, a ono što ostaje nakon četrdeset godina napornog glazbenog rada je jedan opus koji je još za Smithova života postao tradicionalan. Tradicije su tu da se koriste i da se iz njih nešto nauči, a ova sasvim sigurno neće biti tako brzo iscrpljena.

hifimedia #105

PRIKAZ / DAVID BYRNE

hi-fimedia #105

DAVID BYRNE Razum i osjećaji piše: Denis Leskovar

a predstojećem lipanjskom INmusic festivalu, uz druga zanimljiva imena (provjereni aduti u rasponu od Queens of The Stone Age, Nicka Cavea i Interpola, do St. Vincent i briljantnog tuareškog gitarista Bombina) predstavit će se još jedno poznato ime: David Byrne. Sudeći prema njegovoj dosadašnjoj radnoj strategiji, to zasigurno neće biti uobičajena revija bolje nostalgične prošlosti na kakve su nas naviknuli glazbenici njegove generacije. Uvijek nemiran i hiperaktivan, svestrani njujorški osobenjak sa sobom donosi novi studijski album American Utopia, koji je, unatoč klasičnoj strukturi, koncipiran kao dio šire postavljenog, multimedijalnog projekta Reasons To Be Cheerfull. Kako svi naglašavaju, riječ o prvom pravom samostalnom Byrneovu radu nakon četranest godina pauze (i albuma Grown Backwards), ali ta činjenica neupućenog slušatelja mogla bi navesti na pogrešan zaključak o kreativnoj tromosti ili barem perfekcionističkoj autorovoj naravi koja ga usporava u tempu. Byrne je, kako smo naglasili, kontinuirano aktivan, iako se njegova radna strategija nerijetko sastoji od ambicioznih kolaboracijskih zahvata: St. Vincent, Brian Eno i Fatboy Slim samo su neki recentniji suradnici bivšeg frontmena Talking Headsa. S impresivnim stažem na sceni David Byrne nesumnjivo pripada svjetskoj popeliti, pri čemu pop ovdje valja shvatiti u najširem smislu termina – kao oznaku koja uključuje sve i ne izostavlja gotovo ništa. Najjednostavnije rečeno, na kormilu Talking Headsa uspio je nekonvencionalne umjetničke namjere materijalizirati u kontekstu popularne glazbe – preciznije, u onome što se naziva maglovitim terminom new wave – te ih poslije približi-

S impresivnim stažem na sceni Byrne nesumnjivo pripada svjetskoj pop eliti, iako pop-glazbu u njegovom slučaju valja shvatiti u najrastezljivijem smislu pojma ti srednjoj, masovnijoj struji. Dakako, onoliko koliko je to bilo moguće s obzirom na njezinu urođenu konzervativnost. No, bilo je to tijekom 1970-ih, u dokazano najkreativnijem razdoblju u povijesti popularne glazbe. U okružju hladnih, demotivirajućih osamdesetih nije slučajno da su čak i albumi Talking Headsa počeli gubili na svježini i umjetničkom naboju.

Iako ga svi poznaju kao hodajuću definiciju neurotičnog Njujorčana, Byrneovi korijeni sežu u Dumbarton u Škotskoj. U New York se doselio u dobi od 22 godine, u proljeće 1974., nakon što je obrazovanje stekao na Maryland Institute College Of Art. Kao i većina njegovih suvremenika formirao se na različitim oblicima rock glazbe, no njegova obuzetost popular-

Četiri govoreće glave, jedna vizija: Frantz, Harrison, Byrne i Weymouth na vrhuncu popularnosti

hifimedia #105

PRIKAZ / DAVID BYRNE

Američka utopija ili razlozi za radost: Byrne i suradnici na posljednjoj koncertnoj turneji

nom kulturom uvijek je nadilazila rock ‘n roll shvaćen u uobičajenim parametrima. Byrne je od samoga početka bio utjelovljenje eklekticizma, pa će njegove ambicije odmah prerasti i new wave, a posebno punk-rock čiji su se elementi – prije svega u pristupu, rijetko u izvedbi – mogli prepoznati na starim i najboljim pločama "Govorećih glava". Iako je doprinos bubnjara Chrisa Frantza, basistice Tine Weymouth i klavijaturista Jerryja Harrisona (koji je iskustvo prethodno stekao u postavi jednako ekscentričnih Modern Loversa Jonathana Richmana) bio nezamjenjiv i dragocjen, u

Utopija na turneji – plakat za ovogodišnje koncertne nastupe koji uključuju i zagrebački, u sklopu INmusic festivala

hi-fimedia #105

estetici Talking Headsa najviše su se zrcalili Byrneovi utjecaji. Njegova umjetnička znatiželja, formalna naobrazba i istraživački nerv vodio ih je iz jednog albuma u drugi, iz jedne stvaralačke faze u drugu, zahtjevniju. Njihovom glazbom provlačila se opčinjenost pop-artom, avangardnim skladateljima poput Phillipa Glassa, opusom koreografa i plesača Mercea Cunninghama i vizualnom umjetnošću Jaspera Johnsa. Osim toga, Byrnea je oduvijek zanimala i mogućnost nove primjene plesne glazbe različitog podrijetla – od Motown soula i tvrdog funka, preko (rock publici omraženog) diska, pa sve do raznih kompleksnijih ritmičkih oblika koji će u rock kritičarsku terminologiju biti uvedeni pod neodređenim nazivom world music. Pomnije analizirajući opus Talking Headsa, a ironično promatrajući iz odmaknute perspektive, stvar se može postaviti i u formi retoričkog pitanja: zašto se mučiti skupljajući albume Franza Ferdinanda,

Arcade Fire, Bloc Partyja i Jamesa Murphyja ako sve to možete dobiti na jednom mjestu? Od 1977 do 1980 Headsi su njujorški new wave utjelovili u svojem najneurotičnijem i najkreativnijem izdanju. Dok su Ramonesi dva akorda raspoređivali kroz desetke identično intoniranih punk budnica, Byrne i ekipa propitivali su mogućnosti stapanja pop-rocka s ‘umjetničkim’ ne-rock formama pri čemu rezultati nikada nisu bili pretenciozni. Stoga je već prvijenac ‘77 više mamio usporedbe s Roxy Music negoli s klasičnom proto-punk lektirom Velvet Undergrounda ili ( još manje) Stoogesa. Skladbom "Psycho Killer" (isprva zamišljenom u formi akustične balade!) osigurali su ulaznicu u mainstream uz bezrezervnu podršku kritike s obje strane Atlantika. U vrijeme drugog albuma primijetio ih je Brian Eno, ali (unatoč njegovim produkcijskim intervencijama) zvuk na More Songs Of Buildings And Food bio je previše tanak. Pjesme su, u rasponu od "Thank

David Byrne American Utopia (Nonesuch, 2018.)

You For Sending Me An Angel" preko "Take Me To The River" Ala Greena do "I’m Not In Love", bile redom odlične, dijagnosticirajući kolektivnu urbanu neurozu na jednako impresivan način kao nastupni album. Vrhunac prve faze benda obilježen je koncem 1970-ih remek-djelom Fear Of Music na kojemu se sve posložilo: ritam, melodija, strukturna konciznost i emotivna sugestivnost preplitali su se u briljantnim skladbama, često s naslovima od jedne riječi – "Mind", "Paper", "Air", "Animals", "Drugs" i najboljoj od svih, "Heaven". Tjeskoba je poprimila oblike koji su istovremeno bili paranoidni i atraktivni, a energična "Life During Wartime" dosegnula je novu ljestvicu u Byrneovim ionako podignutim autorskim standardima. Fear Of Music je, uz Marquee Moon grupe Television, možda najbolji testament njujorškog novog vala konca sedamdesetih; besprijekorno i vanvremensko ostvarenje.

tvaranje glazbe nalik je izgradnji stroja čija je svrha pronaći i pobuditi emociju - jednako u slušatelja kao i izvođača. Takvo određenje mnogi će proglasiti odbojnim, jer umjetnik, prema toj definiciji, ne bi bio mnogo više od mađioničara, manipulatora i samodopadnog prevaranta. Glazba je, smatraju oni, odraz emocije, a ne njezin proizvođač. Uvriježeni stavovi podrazumijevaju da umjetnik stvaralačkim činom otkriva dio sebe", zapisao je Byrne u knjizi How Music Works u kojoj iz različitih kuteva razotkriva i analizira ne samo proces stvaranja glazbenog djela nego i razne aspekte snimanja, raspodjele i konzumiranja glazbe. "No ja počinjem vjerovati u nešto drugo," nastavlja autor. "Glazbenik je osposobljen stvoriti sredstva pomoću kojih probija čovjekovu površinsku, psihološku barijeru i potiče dubinske osjećaje koje svi dijelimo." avršeno napisano, iako se na mnogim mjestima Byrneova kataloga teško razabire "gola" emocija, a mnogo više inteligentna, dobronamjerna, pomno promišljena i nerijetko zaigrana stvaralačka strategija. O tome svjedoči i novi studijski album American Utopia, njegov prvi solo projekt nakon četrnaest godina pauze, integriran u sveobuhvatniji multimedijski zahvat Reasons To be Cheerful. Taj bi projekt, na temeljima rijetkih ali vrijednih dobrih vijesti i događaja probranih iz kaosa koji nas okružuje, trebao unijeti više nade u sumornu američku svakodnevicu načetu ideološkim i političkim razdorima i podjelama, te ekonomskim i drugim nevoljama. iječ je o nekoj vrsti kolektivnog "pseudoterapijskog sredstva" koje zahvaća različite oblasti života: od politike i zdravlja do transporta i kulture. Na tematskoj razini

American Utopia u skladu s naslovom funkcionira kao potencijalni okidač optimizma; u glazbenom smislu, album je istkan od suvremenih postupaka koji kombiniraju elektroničke i (polu)organske elemente, loopove i gudače, puhače i mnogo ritmičkih subverzija, te nešto upečatljivih refrena: izvrsna "Gasoline and Dirty Sheets" i razmjerno radiofonična "Everybody’s Coming To My House" svojom eliptičnom raspjevanošću podsjećaju na dane kad su Talking Headsi bili u punom naletu. ompleksnoj strukturi albuma American Utopia pridonio je i stari suradnik Brian Eno, zaslužan i u koautorskom smislu, čijih se usluga Byrne očito nije kadar odreći. Međutim, postava je osvježena još nekim suradnicima: Sampha i Jack Peñate, primjerice, tek su dva britanska. Osim što je dao aranžmanski doprinos, njujorški eksperimentator Daniel Lopatin (alias Oneohtrix Point Never) i autorski sudjeluje u nešto smirenijoj i meditativnijoj, gotovo sjetnoj temi "This Is That" - i to je najviše što se Byrne ovdje približio pojmu "balade". Byrneov glas, još uvijek energičan, neurotičan i prodoran, mnogima neće biti po volji, ali tako je uvijek bilo. Njegova glazba i dalje izvire iz kontrasta između konvencionalne strukture urbanog popa i pomaknutih, hiperaktivnih upto-date pokusa; primjerice, "Doing The Right Thing" počinje u standardnom stilu, uronjena u gudače koji nose melodiju i guraju je naprijed, da bi nakon dvije minute eksplodirala u nemilosrdnu ritmičnu sintetiku - i ponovo se vratila u početni sanjivi ugođaj. merička utopija? Naslov albuma nije ironičan, reći će autor. "Pjesme ne opisuju neki imaginaran, neostvarivi svijet, nego pokušavaju naznačiti svijet u kojemu živimo sada, ovoga trenutka." Kako? Očito tako da u njemu tražimo ono dobro, ona sjedinjujuća iskustva koja ulijevaju malo optimizma. Nasuprot toj, gotovo naivnoj koncepciji, uhu običnog slušatelja Byrneova glazba i dalje će biti tek djelomično i mjestimično prohodna, i možda previše tjeskobna i kompleksna u zamisli i realizaciji. A to znači da je njegov intelektualni cilj još jednom postignut.

hifimedia #105

PRIKAZ / DAVID BYRNE

U vrijeme izlaska (1980) četvrti album Remain In Light – u kojemu su uplovili u afričku poliritmiju – bio je proglašen jednako impresivnim, no uz iznimku uistinu perfektnih "Crosseyed And Painless", "The Great Curve" i "Listening Wind" njegove world-music ambicije mogle su na nenaviknutog slušatelja ostaviti dojam plesne mehanike koju je teško progutati u okolnostima slušanja u dnevnoj sobi. Nakon tri godine pauze vratili su se albumom Speaking In Tongues, ali to su već neki drugi, ukalupljeniji Talking Headsi, pripremljeni za masovno pop tržište. Kad je u razdoblju finalnog studijskog ostvarenja Talking Headsa, Naked, osnovao izdavačku etiketu Luaka Bop, Byrne je napokon kreirao platformu na kojoj

nih" područja. Krajnji ishod je world beat, ali reinterpretiran na autorov osebujan izvedbeni jezik. Mnogi kritičari, biografi i recenzenti smatraju da je Byrneove samostalne albume, projekte i multimedijalne poduhvate mnogo lakše cijeniti na racionalnoj, gotovo akademskoj osnovi nego ih "voljeti" u klasičnom smislu, s onom vrstom emocija kakvima se pristupa standradnim pop pjesmama. No, takvim se, barem površno, čini i njegov pristup umjetnosti u cjelini: više racionalnosti, a manje izravne osjećajnosti. Ako ona i jest tu, valja je "dešifrirati", proniknuti u nju i otključati vrata nekih zamršenijih jezično-glazbenih sklopova. Primjerice, u travnju 2010. isporučio je Here Lies Love, konceptualni pro-

Kompleksnoj strukturi albuma American Utopia pridonio je i stari suradnik Brian Eno, zaslužan i u koautorskom smislu, čijih se usluga Byrne očito nije kadar odreći će, lišen pritisaka "obične" rock postave, od prvog pravog solo albuma Rei Momo (1989), konačno artikulirati rastuću fascinaciju ne samo "ne-zapadnjačkom" glazbom (od kolumbijskog cumbia ritma, preko brazilske sambe, do klasičnog son montuna i cha-cha koji su oblikovali afrokubanske temelje njujorške salse), nego i produbiti svoje stvaralačke postupke. Studijska izdanja kao što su Uh-Oh, David Byrne, Feelings i Look Into The Eyeball solidno su sintetizirala adult-pop i atipični kantautorski vokabular s tradicijom (za tipičnog pop slušatelja) "egzotič-

hi-fimedia #105

jekt o bivšoj filipinskoj prvoj dami Imeldi Marcos. Nezamislivo ambiciozan dvostruki album Byrne je posvetio njezinu usponu i padu, a realizirao ga je u suradnji s britanski DJ-em Fatboy Slimom i 22 gostujuća, mahom ženska vokala pomoću kojih je iscrtan život jet-setterice sklone koječemu, a posebice cipelama i disco glazbi. Izostavivši ono prvo, a naglasivši drugo, autor je uz pomoć glazbenica kao što su Tori Amosi, Kate Pierson, Allison Moorer, Róisín Murphy, Sharon Jones i Santigold, snimio previše kaloričnu ali sasvim zaokruženu "disco operu".

U kontekstu Byrneove cjelokupne stvaralačke estetike posebno je važno naglasiti odnos s Brianom Enom. Tandem sastavljen od britanskog "zvučnog arhitekta" i njujorškog art-rock eklektika najprije je modificirao izvorni zvuk Talking Headsa, a potom 1981. potpisao My Life In A Bush Of Ghosts, inovativan i hermetičan amalgam robotskog funka i world glazbe, koji je ugrađen u temelje moderne elektroničke scene. Brianu kao starijem kolegi s iskustvom prikupljenim u radu s Roxy Music te vlasniku utjecajnog solo opusa pripala je uloga mentora, premda to ne isključuje uzajamni respekt i autorsku komplementarnost. Stvaralačka kemija profunkcionirat će na mnogo pitkiji način na albumu Everything That Happens Will Happen Today (2008) koji dokazuje da ne mora svaki susret dvojice vrhunskih rock znanstvenika završiti nekomunikativnom i "matematičarskom" glazbom. Uostalom, stilovi kojima su se pozabavili – folk, pop, nešto countryja i ono što su sami nazvali "elektronski gospel" – namijenjeni su širokoj publici, a ne analitički raspoloženim kritičarima. Na posljednjem albumu American Utopia njihova je suradnja dobila nove, ništa manje zahtjevne forme. Ukratko, neporeciva su energija i intelektualni zanos kojima Byrne i u poodmaklom razdoblju karijere zakoračuje na sklizak teren od kojeg podjednako zaziru klasični kantautorski trubaduri i ambiciozni indie izvođači. Byrneov umjetnički profil u posljednja dva i više desetljeća satkan je i od aktivnosti na području filma, fotografije, slikarstva, biciklizma i spisateljstva. Spomenimo i seriju multimedijalnih koncertnih happeninga pod nazivom Contemporary Color, te ambiciozni projekt Neurosoceity, svojevrsni "kazališni performans koji su dizajnirali znanstvenici." Byrneova lucidnost i elokventnost došle su do izražaja i u knjizi How Music Works (u neobjašnjivo pretencioznom domaćem prijevodu "Sve o glazbi") kojom najotvoreniji njujorški suvremeni umjetnik pokušava osvijetliti različite aspekte nastanka, snimanja, distribucije i konzumiranja glazbe. On to čini koristeći dostupne povijesne činjenice, ali i iskustva nakupljena vlastitim aktivnim stvaralačkim procesom koji se, uz vijuganja i sitne kreativne zastoje, proteže na više od četiri impresivna desetljeća. U konačnici, njegova pop poetika (ne)izravno odražava američku, a poglavito njujoršku svakodnevicu. Poput Loua Reeda, i u njegovoj se pomaknutoj umjetničkoj svijesti dnevna iskustva pretaču u glazbu katkada teško dokučivu čovjeku s ulice, ali to je čini još uzbudljivijom.

PRIKAZ / EMO SCENA piše: Sven Popović

BAD SCENE, EVERYONE’S FAULT...

Jawbreaker

Emo je jedna od mnogih subkategorija punka i nastaje, manje ili više pod direktnim utjecajem hardcore zvuka iz DC-a

itko nije u stanju pogledati fotografije sebe iz srednje škole, a da pritom ne osjeti barem malu dozu nelagode. Tako sam neki dan, listajući fotografije na Facebooku, naišao na neke ne tako šarmantne podsjetnike na to koji sam stil furao u srednjoj. Moja prijateljica Marija i ja. Ona cijela ispirsana, kosa u nekoliko različitih boja, odjeća nedvojbeno odaje supkulturnu pripadnost. Ona je panker. Ja: smiješna duga kosa, crvena majica s likom Sida Viciousa, uske traperice. Supkulturna pripadnost: nejasna. Sjećam se kako smo tih godina, drugi na treći srednje, promatrali jednu smiješnu ekipu. Prenaglašena šminka i kod djevojaka i kod dječaka, smiješne ispeglane šiške koje im padaju preko cijelog lica, uska odjeća (hlače im svejedno nekako uspijevaju spadati), Vans tenisice, često na crno-bijele ili rozocrne kvadratiće. Marija mi je rekla da su to emači, pripadnici emo supkulture. I što slušaju? Fall Out Boy i Panic! At the Disco, kaže mi ona. Užas, kažem joj ja. Mržnja prema emačima ujedinila je nekolicinu inače ne baš bliskih supkultura. Nedugo nakon toga mi na playlistu dolazi "Dear You" benda Jawbreaker. I onda se sve mijenja. Prekopavanjem interneta dolazim do saznanja da se za Jawbreaker (između ostalih, jednako sjajnih bendova) govori kako su jedni od stjegonoša emo muzike. Dobro, što je, dakle, emo i kad i gdje nastaje? Emo je jedna od mnogih subkategorija punka i nastaje, manje ili više pod direktnim utjecajem hardcore zvuka iz DC-a. Pod utjecajem bendova poput Minor Threat i albuma "Zen Arcade" od Hüsker Dü nastaje Rites of Spring, bend za koji mnogi tvrde da je pokrenuo emo pokret, iako će njihov kreativni lider Guy Picciotto (koji će kasnije s Ianom MacKayem iz Minor Threat i Embrace osnovati legendarni Fugazi) nešto kasnije izjaviti kako smatra da je pojam emo muzike "retardiran". Rites of Spring zadržava brzinu i furioznost karakterističnu punk rocku, ali su Picciottove vokali i duboko emocionalni i ispovjedni tekstovi odudarali od uobičajene punk estetike. Vokal jeste grub, ali ispod hrapavosti i grubosti probijala se nevjerojatna osjećajnost. Picciottov vokal jednako je često na rubu pucanja kao njegovo lirsko ja. 1986. je i (sad već kultni) Blake Schwarzenbach, Chris Bauermeister i Adam Pfahler upoznaju se na New York University. Nastaje Jawbreaker, vjerojatno najpoznatiji bend među očevima emo pokreta. O njihovoj slavi najbolje progovara činjenica da je njihove majice nosio Kurt Cobain, a malo koji bend iz emo vala ranih nultih (Fall Out Boy ili, recimo, My Chemical Romance) nije

naveo Jawbreaker i briljantne Blakeove stihove kao neposredan utjecaj na njihovu muziku. Prvi album izbacuju 1990., a kroz godine Schwarzenbachov vokal postaje sve grublji i grublji zbog pretjeranog pušenja i nevjerojatnih količina viskija. Ovo kulminira pjesmom "Kiss the Bottle" koja je ujedno i posljednja njihova pjesma prije Blakeove operacije grla. "Kiss the Bottle" predstavlja neosporan vrhunac Blakeovog pjesništva (da, pjesništva). Pjesma o propasti jednog odnosa s briljantnim stihom "my fiction beats the hell out of my truth" spaja luzersko nasljeđe Bukowskog s polusvijetom bitničke mizanscene i često je citirana kao ogroman utjecaj od strane mnogih ikona kasnijeg emo pokreta i post-hardcorea (Jim Ward iz benda At the Drive-In, recimo). Njihov posljednjih album, "Dear You", na početku nije dobro prihvaćen. Prelazak na major label, ispoliranija produkcija i Blakeov mekši vokal naišli su na neodobravanje purista koji su ih, u klasičnoj snobističkoj maniri, nazvali pozerima. Pankeri su, dakle, album prezrivo odbacili, ali je naišao na svoju publiku kod pobornika ranijih emo bendova. Album je tek nakon više godina naišao na opće prihvaćanje i priznanje da spada u sam vrhunac Jawbreakerovog stvaralaštva. Scene tuluma, srcobolje (pamtljiv je stih kad Blakeov prijatelj ugleda novog dečka svoje bivše s majicom koju joj je ovaj poklonio), usamljenosti i očaja rezonirale su sa svim onim klincima, izopćenicima i luzerima koji ne znaju kako da priđu djevojci pa umjesto toga pišu stihove o njoj u svoju teku. Rezonirao je sa svima kojima se gadila površnost tadašnje mainstream muzike. Rezonirao je sa svima koji preživljavaju iz (ljubavnog) brodoloma u brodolom. Devedesetih na scenu nastupaju i Sunny Day Real Estate iz grunge metropole to jest

Embrance

Rites of Spring

Seattlea. Grunge se itekako osjetio u njihovoj muzici, ali će, kao i mnogi emo bendovi devedesetih, itekako prigrliti utjecaj indie rocka i tako stvoriti zaseban podžanr. Riječ je o mnogo melodičnijoj muzici s mnogo intimnijim, bolnijim i otvorenijim tekstovima. Zahvaljujući bendovima poput Embrace, Rites of Spring, i Sunny Day Real Estate u središte pažnje dolaze nešto prijemčiviji bendovi poput Weezer, Jimmy Eat World i Green Day. Ranih nultih i sredinom nultih emo odlazi na MTV. Bendovi poput Dashboard

Confessional, Jimmy Eat World i Taking Back Sunday uspijevaju popularizirati žanr, što dakako dovodi do sve generičnijih albuma. Tekstovi postaju mizogini, gdje ostavljeni frajer proklinje ženu koja ga je ostavila, glazba preproducirana, moda ridikulozna. S druge strane, postoje i bendovi poput Brand New stječu kultno poklonstvo i na neki način postaju više od benda, neka vrsta utočišta za sve klince koji se hrvaju s kojekakvim demonima u glavi. Dok s jedne strane imate kič bendova poput My Chemical Romance koji jašu val razmaženih klinaca iz predgrađa koji misle da imaju probleme, s druge strane imate Brand New čija je muzika utjecala na mnoge druge, mnoge ozbiljnije umjetnike i bendove i čiji se utjecaj čuje kod emo revival bendova desetih godina. Ti originalni, autentični emo bendovi zauvijek će biti u stanju zarobiti srca svih onih koji su dovoljno naivni i dovoljno glupi izložiti se, i dovoljno hrabri da nastave stvarati, iz katastrofe u sve veću katastrofu. Slava im.

Sunny Day Real Estate

hifimedia #105

PRIKAZ / COUNTRY

Kacey Musgraves: Novi Nashville piše: Matko Brusač

ao dvadesetostoljetni popularnoglazbeni žanr country je bio konstituiran kroz proturječje između tradicije i modernosti. Sadržaj, forme i vrijednosti crpili su se iz statične koncepcije ruralne južnjačke kulture, ali je sama glazba bila razvijena i rasprostranjena putem moderne komunikacijske infrastrukture koja je u SAD-u izgrađena u razdoblju između dva svjetska rata, odnosno zahvaljujući radio-postajama i glazbenoj industriji. Više-manja ista dinamika dominira žanrovskim poljem i danas, a društveni život country glazbe i dalje se odvija unutar matrice "starog" i "novog" u kojoj obje odrednice, naravno, sa sobom vuku pripadajuća ideološko-prosudbena značenja. Stoga ne čudi što su svi zainteresirani posljednji, treći "profesionalni" album 29-godišnje autorice iz istočnog Teksasa Kacey Musgraves "Golden Hour" iščekivali s mješavinom uzbuđenja i tjeskobe. Naime, Musgraves je tijekom posljednjih pet godina svojim radom postepeno savijala odnose korporativne moći u Nashvilleu, inicirala stilsku rekonfiguraciju u polju i otvorila dublja pitanja o potencijalu promjena u komercijalnoj reprezentaciji samog žanra. Kada je 2013. godine profesionalno debitirala na sceni s prijelomnim albumom "Same Trailer, Different Park" nešvilska industrija oslanjala se u proizvodnji dominantno na "bro-country" šprancu i štancala pjesme korpulentnih bijelih muškaraca koje su bile nakrcane motivikom automobila, alkohola i "cura", dok je glavnu stilsku inovaciju predstavljao pažljivi transfer konzervativnijih postupaka iz tekuće hip-hop produkcije. Unutar takvog okvira mačizam i glupost miješali su se na sasvim predvidljiv način pa je "Same Trailer, Different Park" žanr prozračio s nasušnim daškom pameti i smisla. Ali u kontekstu countryja radio je još uvijek ključni distribucijski kanal, indeks komercijalnog potencijala i službeno mjerilo uspjeha. Musgraves su country-radio postaje gotovo u potpunosti ignorirale, ali, kao što se do sada u povijesti popularne glazbe bezbroj puta pokazalo, publika često zna biti pametnija od članova upravnih odbo-

hi-fimedia #105

ra vodećih diskografskih kuća i njima podređenih radijskih urednika. Iako niti jedan njezin singl nikada nije završio na prvom mjestu ljestvice country radio-postaja, Musgraves je sebi odličnim debijem uspjela prokrčiti put do široke slušateljske baze pa čak i pokupiti Grammy za najbolji country album u 2013. godini. Pjesme s albuma "Same Trailer, Different Park" bile su prilično tradicionalno stilski kodirane, ali se u njima sveAngaleena Presley

Margo Price

jedno mogao jasno razabrati pop senzibilitet i ozbiljna količina crossover potencijala. A Musgraves je na debiju izvela, za country pojmove, i nekoliko tematskih prijelom – na primjer, u generacijskoj himni "Follow Your Arrow" svojim je slušateljicama poručila da je osim muškarca sasvim u redu poljubiti i ženu te da motanje jointa ne predstavlja kraj svijeta. Inovativnost u country glazbi u pravilu nije posebno poželjna osobina, a upadljivo iskakanje iz dominantnog estetskog okvira iz insajderske perspektive obično se tumači kao nepoštivanje tradicije. Svojim drugim albumom "Pagaent Material" Musgraves je napravila još jedan korak bliže popu, ali

za prigovore je bilo kasno – ista tendencija, u međuvremenu vjerojatno sistemski prepoznata kao komercijalno isplativa, mogla se uočiti i na drugim mjestima, primjerice u radovima Sama Hunta ili Maren Morris. Uglavnom, na trećem albumu Kacey Musgraves "Golden Hour", objavljenom krajem ožujka ove godine, granica između pop i countryja posve je propusna, dok beziznimno pozitivna recepcija albuma, čini se, označava kraj procesa premještanja Musgraves s žanrovske periferije u sami centar. Možda upravo zbog toga Musgraves na "Golden Hour" zvuči i opuštenije, smirenije i zadovoljnije nego na prethodna dva izdanja, svjesna da više ne mora tražiti svoje mjesto pod srednjestrujaškim country suncem. Napisan u suradnji s novom ekipom, Danielom Tashianom i Ianom Fitchukom, "Golden Hour" odlikuje se slojevitim aranžmanima i promišljenom upotrebom suvremenih produkcijskih tehnologija, dok je autorska poza Musgraves kao rezervirane i zajedljive promatračice/komentatorice proširena izletima u introspektivni autorski režim iz kojeg razrađuje set osjećaja i stanja koja bismo čak mogli nazvati i sretnima. Kao konceptualni sažetak cijelog albuma, recimo, može poslužiti pjesma "High Horse". Naravno, sada će biti zanimljivo pratiti daljnji razvoj trenutne žanrovske situacije, odnosno prilagodbu industrijske logike novim okolnostima. U širem smislu Musgraves nije bila posve usamljena. Pravo pitanje je kako će se, primjerice, dalje razvijati karijera Angeleene Presley koja je s dva odlična albuma – "American Middle Class" iz 2015. i "Wrangled" iz 2017. godine – sebi osigurala poziciju u polju sličnu onoj koju je do nedavno zauzimala Musgraves? Ili kako će u skoroj budućnosti proći još izraženiji žanrovski autsajderi poput Margo Price čiji kantautorski realizam suvremeno žensko iskustvo smješta u kontekst socio-ekonomskog kolapsa američke provincije? Ako se tijekom devedesetih i u prvoj polovini nultih za uzbudljivim derivacijama američke "korijenske" glazbe tragalo u takozvanom alt-country/americana polju, danas uglavnom mrtvom, čini se kako će se u nadolazećem razdoblju pogled isplatiti usmjeriti baš prema Nashvilleu.

Kacey Musgraves

Debitantski album Kacey Musgraves "Same Trailer, Different Park" osvojio je Grammy za najbolji country album u 2013. godini

OvogodiĹĄnji album "Golden Hour" - spoj popa i countryja

hifimedia #105

ROCK / RECENZIJE Ty Segall Freedom’s Goblin (Drag City; 2018.)

Ponestaje mi načina kako da predstavim Tya Segalla. Ukratko: riječ je o jednoj od najznačajnijih figura (ako ne i najznačajnijoj figuri) u rock & rollu današnjice. Konzistentan je što se kvantitete tiče, što otprilike znači da od njega možemo očekivati najmanje jedno izdanje godišnje, a bitno je napomenuti kako svaki album predstavlja i određeni glazbeni pomak. Nije mu svaki album genijalan, ali nijedan nije loš. Nijedan mu album čak nije samo prosječan, uvijek ubode s barem pet ili šest pjesama. Tyev jedini problem je njegova hiperaktivnost i nedostatak koncentracije, kao da od silnog uzbuđenja i znatiželje često nije u stanju odraditi zadnjih nekoliko kilometara utrke kako spada, nego ga zaokupi nešto pored atletske staze. Često će vas pratiti osjećaj kako je mogao posvetiti koji tjedan ili mjesec više ploči prije nego li već krene tesati novi materijal. Slično je i s "Freedom’s Goblin", njegovim najambicioznijim i najboljim uratkom dosad. Ben Salmon iz Paste Magazine prokomentirao je kako bi se Ty sada trebao odmoriti, ne zato što je album nenadahnut, nego zato što bi trebao "prodisati" barem neko vrijeme. Zaista, riječ je o izvanrednom albumu. "Freedom’s Goblin" sastoji se od devetnaest pjesama (sedamdeset i pet minuta materijala); riječ je o amalgamu njegovog

fuzzom natopljenog garažnog roka i klasičnog rock & rolla koji na kraju tvori svojevrsnu (garažnu) rock & roll odiseju. Segall vas vodi kroz više žanrova: žestokog funka, klasičnog rock & rolla, glam rocka, punk rocka, psihodeličnog folka i ne krije svoje oduševljenje utjecajima poput Crazy Horse, T. Rex, The Beatles, neizbježnim Black Sabbath, ali tu su i Hot Chocolate i funk ikone Parliament. Kreće snažno s "Fanny Dog", tu su gitare s fuzzom, limeni puhači i snažan rif, samo kako bi već sa sljedećom pjesmom, "Rain", prizvao duh Beatlesa. Melankolična piano melodija, Tyevo meko pjevanje i onda opet nastupa brass sekcija. Zatim je tu obrada Hot Chocolatea, "Every 1’s a Winner", ima plesni beat, pamtljivo rifovlje i upečatljivo falsetto pjevanje, dok "Despoiler of Cadaver" (uvjerljivo najluđa pjesma albuma) uranja u funky-disco vode. Uvjerljivo najbolja pjesma na albumu je "My Lady’s On Fire" sa svojim mekim, sladunjavim introm, samo kako bi se pretvorila u pjesmu kojoj bi i sam Marc Bolan zavidio. Tu su meke električne orgulje, fenomenalna brass sekcija s pamtljivim saksofonom i briljantni, pamtljivi hookovi na kraju koje ćete dugo pjevušiti. Zatim je tu masno rifovlje pjesme "Alta", lijena i meka "Cry Cry Cry" i moćna, bahata i nešto klasičnija "Shoot You Up" koja se bez problema mogla naći i na njegovim ranijim albumima. I tako se "šalta", iznenađuje vas svojim aranžmanima, svojim nenadanim prijelazima iz jednog žanra u drugi, polako tvoreći svoj rock & roll Olimp. Isto kao što će jednog dana njega netko postaviti u svoj rock & roll panteon. U to ne sumnjam. Sven Popović

Roxy Music Roxy Music: 45th Anniversary Edition (Universal, 1972/2018)

kontekstu popularne glazbe prve polovice sedamdesetih Roxy Music su odigrali presudnu ulogu kao posve izdvojena, originalna i kako će se uskoro pokazati - utjecajna postava (to što su uz ostale, utjecali i na Spandau Ballet i slične teško da je njihova krivnja). Mjera njihove vrijednosti sadržana je u prvih pet studijskih albuma koji su, osobito na prve dvije ploče, objedinjavali avangardne elemente, estetiku rocka pedesetih, glam-melodioznost, filmske reference, smisao za vizualno i retrofuturistički senzibilitet u nastupu i prezentaciji ideja. povodu 45. obljetnice izlaska, njihov istoimeni prvi album, Roxy Music, dobio je svoju novu i proširenu inačicu. Njegovi ključni dosezi, kako je slikovito pojasnio jedan kritičar, reflektiraju se u neobičnoj vještini grupe da svoje "gotovo primitivne avangardne sklonosti poveže s dorađenim i zrelim skladbama." rugačije rečeno, postava Roxy Music funkcionirala je kao platforma za oživotvorenje neobične zamisli koja je bila nezamisliva bez "ne-glazbenika" Briana Enoa, amatera posvećenog eksperimentima s trakama i synthovima. Pojednostavljeno, okosnica originalnog Roxy-dizajna zrcalila se u sučeljavanju Ferryjevih ironijskih stilskih zahvata i Enove sklonosti svemu što je izlazilo izvan prihvaćenih okvira klasičnog rocka. ryanova pop melodioznost, sklonost posuđivanju od drugih umjetničkih oblika poput filma (naslov teme "HB" kao Humphrey Bogart!), te posezanje za vokalnim stilizacijama croonerskoga tipa tako su ubačene u apstraktno okruženje. Teksturu su nadograđivali oboist/saksofonist Andy MacKay (glazbenik klasične naobrazbe i bivši student engleske književnosti), gitarist Phil Manzanera (koji je manjak virtuoznosti nadoknađivao unikatnim stilom), te upravo savršen bubnjar, "The Great" Paul Thompson.

hi-fimedia #105

Članovi grupe Roxy Music (s lijeva na desno): Phil Manzanera, Bryan Ferry, Andy Mackay (sjedi), Brian Eno, Rik Kenton i Paul Thompson (sjedi).

va trojica vrhunski glazbenici, podjednako su pridonijeli subverzivnoj strategiji kreiranja oprečnih elemenata. I svi ti elementi uklopili su se na prvom albumu, Roxy Music, izvorno iz 1972., a sada u remasteriranoj formi, te s kolekcijom dodataka, poput - istina, ne osobito neophodnih - koncertnih BBC snimaka. lastično strukturirana "Re Make/ Re Model", meditativna "Chance Meeting", višedijelni country-rock/art-funk "If There Is Something" koji će još bolju formu dobiti na koncertnom izdanju Viva!, kao i pomaknuti glam rock singl "Virginia Plain" (koji je najprije objavljen zasebno, neovisno o albumu, a potom je uvršten na sva buduća, pa i ovo, najnovije reizdanje) - sve su to argumenti koji govore u prilog tezi da je riječ o jednoj od najoriginalnijih pojava ne samo onoga

doba, nego i mnogo šire. S materijalom kakav je pulsirao na tom neobičnom kolažu (na kojemu se našlo mjesta čak i za Ferryjev doo-wop dragulj "Bitters End"), danas niti jedan mladi bend ne bi mogao dobiti ugovor za veliku diskografsku kuću. No, početak 1970-ih očito je bio neko drugo vrijeme - vrijeme otvorenih vrata. a dolazećim izdanjima - redom odličnim For Your Pleasure, Stranded, Country Life i Siren - Roxy su usavršili koncept i izvedbu, prerasli u vrhunske profesionalce i potom se koncem sedamdesetih, nakon trogodišnje stanke vratili na scenu kao sve sofisticiraniji pop sastav za odrasle. Avalon je njihov posljednji, najpopularniji i najslabiji album - veliko artificijelno eighties ništavilo, "zvuk novca" (kako je primijetio kritičar Simon Reynolds), te pomalo otužan primjer u što se sve može pretvoriti entuzijazam s početka karijere. o, zato bi se prvijenac Roxy Music zajedno s iduća četiri albuma, trebao izučavati u svakoj art-rock školi koja drži do sebe.

Denis Leskovar

hifimedia #105

ROCK / RECENZIJE Superchunk What a Time to Be Alive (Merge Records; 2018.)

Posrijedi je vjerojatno vulgarna generalizacija, ali ugledniji indie-rock veterani kao da na jedan specifičan način ostaju određeni kontekstom u kojemu su napravili svoje prve glazbene korake – u pitanju nije iracionalna nostalgija ili neotvorenost prema tekućoj suvremenosti, koliko neka vrsta kontraškog ideološkog zatočeništva u atmosferi kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, u lokalnoj "strukturi osjećaja" proizašloj iz mjesta koje su indie-rock prvoborci originalno zauzimali u popularnoglazbenom polju. Mac McCaughan bio je dovoljno pametan i skroman autor da njegovi Superchunk prežive potrese premještanja "alternativne" produkcije u srednjestrujaški centar, pa čak i ako je jedan od preduvjeta takvog sretnog raspleta bila radna pauza u trajanju od skoro punog desetljeća. Uglavnom, McMcaughanov kvartet uspješno se vratio na scenu 2010. godine s albumom "Majesty Shredding", tri godine kasnije stigao je također solidni "I Hate Music", dok je ovogodišnji "What A Time to Be Alive" u stvari dugometražna ekstenzija McCaughanova anti-trumpovskog singla "Happy New Year (Prince Won’t Die Again)" objavljenog netom nakon Trumpove izborne pobjede. Kao zapravo formalno klasičnom punk bendu Superchunku je "alternativnu" stilsku konotaciju davao McCaughanov nazalni vokal, svjesno siromašnija produkcija i relativno neočekivani prijelomi u ritmičkom lancu. Na prva dva povratnička albuma McCaughan je iznova naglasio upravo te karakteristike, a na trećem, kojeg je zamislio napuniti političkim sadržajem, to je formalno osiromašenje odveo još pola koraka dalje. Nažalost, kao komentari Trumpove ere McCaughanovi stihovi uglavnom ne izlaze iz okvira apstraktne moralističke kritike, a povremeno koketiraju i s dosadnim slackerskim elitizmom ("You’ve been carving tales for dummies / Out of live oak and out of pine). Interpretacijske limite otkriva i pjesma "Reagan Youth", jedina čiji se sadržaj ne crpi iz aktualnog trenutka, a koja u tom smislu na albumu djeluje i najsuvislije. Ukratko, Superchunk još uvijek zvuče uvjerljivo, McCaughanov ogorčenje i bijes jesu stvarni, a ono što im nedostaje jednostavno je nešto politički pismenija artikulacija. Matko Brusač

hi-fimedia #105

Sunny War With The Sun (ORG Music, 2018)

okušavajući je nekamo smjestiti, kritičari je opisuju na razne načine: kao novu folk poetesu, nasljednicu Tracy Chapman, blues pjevačicu s jazz aspiracijama, pa čak i pankericu u nekom širem smislu. No, bez obzira na to kako je definirali, Sunny War (pravim imenom Sidney Lyndella Ward) posve je unikatna pojava – pogotovo u svjetlu izlaska novog albuma, odmaknutog od striktnog blues pristupa, evidentnog na ranijim ostvarenjima. nimljen u Hen House studiju u Venice Beachu, njezin treći album With The Sun označava (očito svjestan) strateški iskorak na nešto šire polje, obilježeno rafiniranim eklekticizmom ranog opusa Joan Armatrading s kojom usporedbe u najvećoj mjeri imaju smisla. Njezina je glazba spora, akustična, ali ne i lišena energije – upravo suprotno. Ipak, stihovi koji je ilustriraju, poput I’m a drunk and a dreamer/ I’m a punk closet screamer (iz teme "Gotta Live It") otpjevani uz akustičnu fingerstyle pratnju, a ne glasan punk’n’roll bend. Nije ni čudo, s obzirom da je War pankerica pankerica

više po uvjerenju i životnome stilu nego po zvuku koji trenutno njeguje. Riječ je o klasičnom primjeru nomadski profilirane glazbenice: rođena u Nashvilleu u disfunkcionalnoj obitelji, napušta školu, seli se u Kaliforniju, gdje u sklopu lokalne indie scene, de facto na ulici, usavršava svirački stil i gradi repertoar na razmeđi bluesa, folka i nečeg trećeg, što izmiče lako odredivim kategorijama. remda je With The Sun snimljen s pouzdanom ekipom suradnika, aranžmani su oskudni, mjestimično podebljani gudačima ("Gotta Live It"), ugođajem punog sastava ("I’m Human"), ili finih klavirskih fraza ("Static") – no u središtu su njezin refleksivni vokalni stil i besprijekorno muziciranje na gitari: jedan od prvih uzora bio je Paul McCartney i njegova "Blackbird" s Bijelog albuma. Lirika je obojena poznatim temama o samoći i ljubavi, o međurasnim odnosima i svim oblicima egzistencijalne tjeskobe, referirajući se na mnoge aspekte akustične glazbe – od antiknoga country-bluesa Mississippi Johna Hurta, preko classic-rocka do suvremene indie estetike. Riječ je o toplo produciranom, vrlo preporučljivom albumu koji postupno razotkriva svoje kvalitete, o uglazbljenim zapisima iz intimnih dnevnika s najmanje jednom skladbom, "If It Wasn’t Broken", koja bi Sunny War mogla i trebala, da je imalo pravde, ubaciti i u prvu komercijalnu ligu. U onu kreativnu već je upala. Denis Leskovar

MAGNAT SIGNATURE 1100 SIGNATURE – HIGH-END STEREO ZVUČNIK Vrhunska kvaliteta i beskompromisni Hi-Fi. Posebno odabrane komponente, jedinstvene Magnat tehnologije, kao i precizan, razrađen proces razvoja jamče neusporedivu kvalitetu. Klippel-optimiziran, najsuvremeniji 4-stazni sustav sa zvukom najveće preciznosti Hi-Res AUDIO certifikat zahvaljujući super-visokotoncu s reprodukcijom do 55 kHz Visoka učinkovitost i reprodukcija punog raspona Moderan dizajn sa svilenom mat lakiranom završnom obradom i aluminijskim detaljima

OVLAŠTENI UVOZNIK ZA REPUBLIKU HRVATSKU: Z-EL D.O.O.

www.chipoteka.hr

ROCK / RECENZIJE Jonathan Wilson Rare Birds

(Bella Union, 2018.)

Rođen 1974. u Sjevernoj Karolini, Wilson pripada krugu sposobnijih autora i producenata suvremene scene. Pronalazeći inspiraciju u glazbi ranih 1970-ih, u omamljujućoj kantautorskoj akustici i klasičnom rocku Laurel Canyona, na prva dva albuma uspio je na dvije razine: rekreirati taj bajkoviti hipijevski ambijent, te na starim temeljima stvoriti nešto novo, spremno za uporabu danas, sada i ovdje. Za razliku od prethodna dva albuma (Gentle Birds i Fanfare), oslonjena na softrock, folk, americanu i alternativni countryrock, na opus Jacksona Brownea, Jamesa Taylora, Roya Harpera, Pink Floyda, CSNY i drugih, Rare Birds nudi još sofisticiraniju zvučnu sliku, nadograđenu elementima art-rocka i baroknog popa, te posutu stilizacijama 80-ih. U tom kontekstu, balada "Mullholand Queen" jedna je od rijetkih koje su dobrim dijelom zadržale klavirsku jednostavnost. Na drugom kraju spektra je "Hard To Get Over" koja evocira zločine Phila Collinsa i njemu sličnih, te je vjerojatno donja točka njegove dosadašnje karijere. Za album u cjelini mnogo je tipičnija "Over The Midnight" koja počinje motoričkim ritmom, a razvija se kao grandiozno (pre) anranžirano i preproducirano indie-putovanje u nepoznato. Ono je rezultat, kako se čini, Wilsonovih golemih ambicija, ali i sve izraženije fascinacije Watersovim konceptualnim zamislima (The Wall?); nije stoga čudno da ga je mastermind Floyda angažirao na posljednjem, prošlogodišnjem albumu Is This The Life We Really Want?, ali i u sklopu svojeg pratećeg koncertnog sastava. Gudačima potcrtana (grandiozna, kakva druga) balada "Sunset Blvd" možda bi bila najizravnija i najprofinjenija zvučna referenca na Pink Floyd iz razdoblja zlosretnog "Zida", da nije dekorirana vocoder-efektima. No, za razliku od svojega starijeg uzora, Wilson se ne bavi velikim socijalnim konceptima: njega ne zanima otuđujući odnos pojedinca ubačenog u bezdan političkog pakla. Tematski fokus ostvarenja Rare Birds zahvaća mnogo jednostavniju, intimniju staru temu: urušavanje emotivnih spona, raspad romantičnih kula od karata, razočaranje u ono što je nekada bilo ljubav..

hi-fimedia #105

Čini se da je Wilson u album uložio sve što zna i umije, posebno u producentskome smislu, katkada i na račun stanjenog autorskog rukopisa: razmjere njegovih ambicija savršeno ilustrira "Mirial Montague". Rezultat je zbirka od trinaest dugačkih pjesama, bogato produciranih i gotovo filmičnih u svojoj melankoliji. Kompleksna sinteza estetike sedamdesetih ("There Is A Light" je briljantna i okupana kalifornijskim suncem) i osamdesetih, servirana za publiku 21. stoljeća, ali i za one koji žele modernizirati svoj ukus izgrađen na staroj zbirci ploča. Što se Wilsona tiče, on je nesumnjivo vrijedan svačijeg truda. Rare Birds ogledan je primjer njegovih tehničkih kompetencija, ali ipak valja početi s odličnim prvim (pravim) studijskim albumom Gentle Spirit (2011), draguljem omamljujućih retrorock stilizacija. Denis Leskovar

Glen Hansard Between Two Shores (Anti, 2018)

Glen Hansard, jedan od najuspješnijih i najboljih suvremenih irskih kantautora, karijeru je počeo na čelu grupe The Frames, ostvario suradnju s češkom glazbenicom Marketom Irglovom u projektu Swell Season, a vrhunac popularno-

sti doživio je 2007, Oskarom za najbolju originalnu pjesmu ("Falling Slowly") iz filma u kojem su oboje nastupili: Once. U intervjuu koji je 2016. (u povodu izvrsnog zagrebačkog nastupa u Lisinskom) dao ovom autoru, Hansard je objasnio kako albumi glazbenika njegovog profila "zajedno čine neku vrstu emotivne mape – nešto poput emotivne kartografije autorova života. Pjesme pritom nisu dnevnik naših svakodnevnih događaja, one svjedoče o tome kako se razvijamo dulje kroz život i to u različitim uvjetima. Inspiracija često dolazi u najbizarnijim situacijama, u kaosu svakodnevice. Ali ta emotivna putanja ne pokaže se odmah, nego tek nakon desetak, dvanaest ploča. Tek tada možete reći: da, sad razaznajem emotivnu mapu autora koji ih je snimio," tvrdi Hansard. Kako se u takvu koncepciju klapa njegov treći studijski album Between Two Shores? Kao i obično, riječ je o hipersenzibilnom ostvarenju, ispunjenom autentičnim emocijama – ovoga puta nadahnutima osobito devastirajućim prekidom romantične veze. Pojednostavljeno, Hansard je snimio tipičan break-up album, na tragu Dylanovog Blood On The Tracks ili Springsteenovog Tunnel of Love. Dakako, Between Two Shores obojen je vlastitom vrstom agonije pri čemu su, ovisno od slučaja do slučaja, pjesme tek dobre (uvodna rock-soul vježba "Roll On Slow"), vrlo solidne ("Time Will Be A Healer"), ili odlične ("One Of Us Will Lose"). Kao po nekom pravilu, Hansard je najsugestivniji

u Vanmorisonovskim baladama, u strastvenim i bolnim ekskurzijama u središte vlastite nutrine. Njih je tijekom godina usavršio kao svojevrsni prirodni specijalitet, dorađen kroz iskustvo slušanja Van The Mana, ali i vlastitih instinkta: "Why Woman" bi se, uz neke preinake i ograde, mogla uklopiti na bilo koju Morrisonovu ploču iz razdoblja od Moondance (1970) do Into The Music (1979). U agresivnijim brojevima kao što je "Wheels On Fire" Hansard nije ništa manje uvjerljiv, niti s manje primijenjenog melodijskog dara. Za onoga koji u vječnoj emotivnoj borbi jedan-na-jedan gubi, vrijeme će, kao u singlu "Time Will Be A Healer" uvijek biti najbolji prijatelj. Ono što sve liječi. No, zasad, čini se da "One of Us Will Lose" mnogo autentičnije i slikovitije reflektira Hansardovu poziciju: This may be hard to swallow This may be hard for us to do This may be hard to swallow That one of us must lose. Toplo produciran, s profinjenim aranžmanskim rješenjima (saksofon, pijanistički pasaži, gudači i akustične gitare tope se i prelijevaju u najboljoj tradiciji The Banda, južnjačkoga soula i sofisticirane vrste rocka – osobito provjeriti "Lucky Man" i "Setting Forth"), Between Two Shores klasičan je kantautorski album stare škole. Njegov šarm proizlazi iz činjenice da je autor u skladu s naslovom zapeo negdje na nepredvidljivoj pučini, točno na pola puta između dvije obale, u točki s koje se ne više vidi polazište, a cilj je jednako nedohvatljiv. To je tenzija na kojoj je koncipiran album u cjelini. No, u Hansardovu slučaju, to je također i tenzija s kojom je, uz malo samouvjerenosti i dosta energije, posve moguće izaći na kraj -- premda je katkada riječ o plesu na samome rubu pretjerane sentimentalnosti. Denis Leskovar

Mean Jeans Jingles Collection

(Fat Wreck Chords; 2018.)

Ramonesi su ostavili neizbrisiv trag u pop kulturi, toliko je jasno svima koji su iole upućeniji u punk rock i rock & roll općenito. Sam logo je toli-

The Horrors V

(Caroline/Wolf Tone; 2017.)

ije prošlo previše godina, nešto više od deset, otkako su naslovnice NME-a (koji više nije u tisku nego egzistira isključivo kao online časopis) krasili kojekakvi indie bendovi o kojima se govorilo kao da su spasitelji rock & rolla. Koliko je tih bendova preživjelo? Za Kaiser Chiefs nitko nije čuo od sladunjavog singla "Ruby", o Razorlight, The Kooks, The Enemy i inima koji su nastojali zajahati valove koje uzrokovali The Libertines i Arctic Monkeys se ne isplati posvetiti nijednu jedinu rečenicu, ali postoji taj jedan bend koji je NME uzdizao u nebesa koji i dan-danas nastavlja s radom. The Horrors, petorka iz Southend-on-Sea, zaplovila je u glazbene vode neuvjerljivom kombinacijom psychobillyja i gotičkog rock & rolla; djelovali su kao izvanbračna djeca Luxa Interiora, Poison Ivy i Tima Burtona. Nakon "Strange House" (album prvijenac iz 2007.; jedan od glavnih producenata na albumu bio je Nick Zinner iz Yeah Yeah Yeahs) nitko im nije davao previše šanse za ozbiljnu karijeru. Dvije godine kasnije izbacuju velebni, ali zaista velebni album "Primary Colours". "Primary Colours" (gdje producentsku palicu preuzima Geoff Barrow iz Portisheada) predstavlja drastičan zaokret u zvuku Horrorsa, ovdje posežu za mnogo eksperimentalnijim zvukovima nadahnutim krautrock divovima poput Neu!, Can i Tangerine Dream te psihodeličnijim, noise i drone zvucima bendova poput The Jesus & Mary Chain, My Bloody Valentine i Spacemen 3. Potez im se isplatio i kreativno i komercijalno, bend uspijeva izbjeći potonuće u bari bolno prosječnih NME-indie bendova.

eset godina nakon prvijenca, The Horrors objavljuju svoj najambiciozniji, ali ne i svoj najbolji album (iako nije ni daleko od toga). "V", kao peti album ili kao britanski srednji prst (podizanje srednjeg prsta i kažiprsta da nekome kažeš da "otfikari"), je pod producentskom palicom Paula Epwortha (poznatog po produciranju indie bendova poput Bloc Partyja, Florence + the Machine i The Big Pink, ali i pop zvijezda i divova poput The Stone Roses, Adele i Coldplaya), što sugerira da se bend okuražio nakon turneje s Depeche Mode i odlučio se da svoj zvuk približi stadionima. ajavni singl, "Machine", krasi ritam mašina snažnog, industrijskog zvuka, snažan, senzualan groove i Badwanovi nešto hrabriji, raspjevaniji vokali koji se odlično rastegnu u refrenu. Badwanu je dugo trebalo da pusti glas, ponajviše zbog slabijih vokalnih sposobnosti i oslanjanja na efekte, na "V" konačno kao da se opusti. Album otvara "Hologram" (u originalu je pjesma trebala biti polusatna house rasturačina) s pompoznim bubnjem, jezivim klavijaturama i još jednom, naglašenim basom; a sve nekako podsjeća na neke od kompozicija Björk. "Press Enter to Exit" priziva duhove trip-hopa, duba, nekih faza Happy Mondays, Primal Screama i Iana Browna, dok se "Ghost" poziva na post-rock sa svojim downtempo beatom, pamtljivim i jezivim gitarama prije nego što se raspadne u bučnom, prštavom crescendu. "Weighed Down" je srcedrapajuća je i himnična numera koja pred kraj pada u more distorziranih gitarskih zvukova. Posljednja na albumu, "Something to Remember Me By", je plesna electronica pjesma s pamtljivim refrenom i prštećim klavijaturama koja bi mogla sasvim dobro poslužiti kao jedna od završnih pjesama na tulumu, taman prije negoli izađe sunce. ko ste se ikada pitali treba li The Horrors shvatiti ozbiljno, "V" vanserijskom bendu koji nikada ne tapka na istom mjestu predugo. Sven Popović

hifimedia #105

ROCK / RECENZIJE ko američki, savršeno je pogođen. Tu je, dakako, bjeloglavi orao, prepoznatljivi američki simbol. Zatim grana sa stabla jabuke, jer Ramonesi su više američki od pite od jabuke. Na kraju baseball palica, a baseball je jedno od središta američke kulture. Ikonografija je savršeno pogođena, a zatim je tu i sama glazba, kratke, brze i jednostavne pjesme koje su nanovo prizemljile rock & roll koji se itekako odvojio od ulice i "običnih ljudi". Sven Popović

Halftones Brda sna

(Ammonite Records; 2018.)

U posljednjih deset godina (da, prošlo je već deset godina) srpska je (uglavnom beogradska) underground rock & roll scena procvala; što će reći da više ne možemo govoriti o Novom novom valu kao o underground fenomenu, ne kada bendovi poput Repetitora sviraju ispred više tisuća ljudi, a Artan Lili, Ti, Bitipatibi i Crvi imaju svoju vjernu publiku u svim većim gradovima regije. Ipak, neki su bendovi, neki sjajni bendovi, su i dalje ispod radara. Halftones su svakako jedan od njih. Riječ je o četvrtom izdanju grupe (producent je Boris Mladenović), ali prvom izdanju gdje pjevačica Suzana Sumrah pjeva na srpskom. Uvijek skloni eksperimentu, pomaknutim aranžmanima, avangardnim i art rock tendencijama, na EP-u "Brda sna" odlaze u novom pravcu koji sami nazivaju stellar pop. Sintagma sasvim zgodno opisuje zvukovni krajolik ovog uratka čije trajanje nije ni dvadeset minuta (nešto više od sedamnaest). Prvu stvar, "Brda sna", krasi upečatljivo Suzanino pjevanje, plesni groove, orijentalni prizvuk gitarističkog hooka, pamtljivi synth i zarazni refren. "Cassiopeia" posjeduje još pamtljiviji refren (Suzana ponavlja, gotovo pa mantra: "ja nisam tvoja nevesta"), psihodelične, repetitivne klavijature, te fenomenalne gitarske dionice i odlične bubnjeve. Na pjesmi "Sajonara" čut ćemo gotovo pa apokaliptični gitarski drone i fino uranjanje u avant-pop vode, a posljednja, "Radio Kabul", ima sjajan, zarazan rif koji se bez problema provlači kroz čitavu pjesmu i fino, nadrealno i psihodelično stihovlje, a cijela stvar je možda nešto najbliže konvencionalnom popu na ovom albumu. Halftones možda nikada neće biti masivan, stadionski bend, ali to ni ne žele. Vjerojatno

hi-fimedia #105

će ih za desetak godina krasiti onaj famozni epitet "kultni". Svakako je riječ o bendu na koji trebate obratiti pažnju sad. Odmah.

The Republic of Wolves Shrine

(The Republic of Wolves, 2018.)

Sven Popović

Pianos Become the Teeth Wait For Love

(Epitaph Records; 2018.)

Pianos Become the Teeth, američki bend iz Baltimorea, oduvijek su kultivirali reputaciju mrtvoozbiljnog, egzistencijalno iscrpljujućeg benda. Njihove teme od početka su preslika njihovog zvuka – teške, beskompromisne i veće-od-života, savršen spoj žestokog, bučnog screamo/hardcore zvuka i tekstova o smrti voljenih osoba. Međutim, kao što to obično biva, nakon dva albuma nepopuštajuće, intenzivne hardcore energije, Pianos Become the Teeth stišali su pojačala, njihov frontmen i primarni tekstopisac, Kyle Durfey, prestao je vrištati i počeo pjevati, te je njihov Keep You, iz 2014., napravio potpuni zaokret u zvuku. Tematika je i dalje bila ista – riječ je o albumu u kojemu Durfey preživljava smrt svog oca, sa svim emotivnim i egzistencijalnim konotacijama. Wait For Love, kojeg su fanovi čekali pune četiri godine, zvukovno nije nikakav radikalan rez, ni približno poput onog sa Lack Long After na Keep You. Nastavlja funkcionirati u istom opu-

onekad, kao što bi rekao Thom Yorke, taj spiritualni otac eklektičnog altrocka, sve padne na svoje mjesto. The Republic of Wolves, nezavisni indie rock bend iz Long Islanda, oduvijek su bili savršena oluja koja je čekala da se dogodi. Talenti ovog benda - koji uključuje frontmena Masona Maggia, gitarista Christiana Van Deursa (koji zajedno čine alt-folk duo Tigers on Trains), bubnjara Chrisa Walla, klavijaturistu Billyja Dupreyja i basista Ryana Seana Cullinanea - na rubu su proboja na američku gitarsku scenu još od njihove prve ploče, His Old Branches iz 2009. Riječ je o bendu koji je oduvijek preferirao mistiku, u tematici svojih pjesama kao i svojem javnom nastupu. Malo tko je mislio da će momci čiji su prvi muzički koraci zamijenjeni za novi album kultnog benda Brand New tako dugo životariti na marginama scene, u izražajnom i statusnom smislu.

štajućem, ambijentalnom tonu kao i njegov prethodnik. Međutim, a tu je i ključna distinkcija između ta dva albuma, Wait For

va neminovne usporedbe sa The Devil and God Are Raging Inside of Me. igdje to nije više očito nego na prvoj pjesmi, The Canyon, koja počinje poput interludija, sa mekanim akustičnim gitarama, prije nego što postepeno ne naraste u buku gitara i bubnjeva. Shrine je album koji je sažet u svojoj prvoj pjesmi - riječ je o agresivnom, mračnom, ali istovremeno i nevjerojatno nježnom, atmosferičnom i emocionalno iscrpljujućem komadu muzike čija je instrumentalna kompleksnost jednako duboka kao i njegova tematska ambicija. Uostalom, riječ je o albumu koji sadrži pjesme koje referiraju na japanske božice sunca (Amaterasu), kao i na nordijsku ratnu runu (Thurisaz). hrine se, bez sumnje, može opisati kao najbolji gitarski magnum opus za koji nikada niste čuli. Riječ je o albumu malo poznatoga, ali već sada nevjerojatno ispunjenog, rock benda koji je odlučio sav oprez baciti niz rijeku i svu svoju kreativnu ambiciju ogoliti pred svoje slušatelje. Ovaj zvučan, tekstualan i atmosferičan album gotovo sve radi kako treba, s neviđenim balansom emotivne pristupačnosti, melodičnosti i mračne, beskompromisne ambicije. Svako malo, bend koji pluta ispod radara, poput The Republic of Wolves izbaci album koji djeluje kao instantni klasik unutar svog žanra. Shrine je i više od toga.

jihov posljednji album, shrine, prvi nakon laganijeg, melodičnijeg No Matter How Narrow iz 2013., artistički je i konceptualni trijumf koji je u svojih sat vremena utkao sve vrline koje The Republic of Wolves posjeduju kao bend mračno poetične tekstove, žanrovski pastiš

post-hardcorea i alt-countryja i zastrašujući, intenzivni ambijent. eđutim, za razliku od toliko drugih albuma koji svoje postojanje, konceptualno i izvedbeno, duguju karijeri Brand New, shrine je dovoljno uvjeren u svoje vlastite kvalitete, tako da uspješno izbjega-

Love puno je optimističniji put u Durfeyjevu psihu. Međutim, unatoč činjenici da ploča zadržava karakterističnu melodramu koja je utkana u izričaj ne samo Pianos Become the Teeth nego i tolikom broju srodnih midwest revival bendova, Wait for Love je album koji je, prvi puta u njihovoj karijeri, slušljiv u bilo kojem kontekstu. Dok su gitarski zvukovi buke i Dufreyjevi demonski krici s Old Pride i Lack Long After, kao i spora melankolija Keep You, bili idealni za dekodiranje u vrlo specifičnom raspoloženju, Wait for Love ponekad djeluje kao ambiciozni srednjostrujaški indie rock album. Naravno, to ne oduzima ništa od njegove duboke intime i kompleksnosti, samo potvrđuje nevjerojatan talent kojim Pianos Become the Teeth spajaju formu i sadržaj, ne žrtvujući eklektičnost ovog prvog sa iskrenošću drugog. Kao što i samo ime sugerira, riječ je o albumu koji, nastavno s tugovanjem s Keep You, govori o neminovnom pogledu u budućnost, onoj sporoj tugi koja slijedi nakon godina nezaustavljivih suza i bijesa zbog gubitka člana voljene obitelji.

Nigdje to emotivno srce albuma nije vidljivije nego u završnoj pjesmi – veličanstvenoj Blue – u kojoj Durfey predstavlja svog novorođenog sina ocu koji nikada neće upoznati svog unuka. Istovremeno razarajuća kao što je i optimistična, poput samog albuma. Kyle Durfey je konačno dočekao svoju ljubav - tko zna, možda će se isto desiti i hordama njegovih ranih fanova koji su ga otpisali nakon što je prestao nositi maskaru, urlati i naučio pjevati.

Luka Kostić

Soccer Mommy Clean

(Fat Possum Records, 2018.)

Deset pjesama sa studijskog debija Sophie Allison (Soccer Mommy) "Clean" uvjerljiv su nastavak kantautorske melodrame rane postadolescencije već postavljene na "kuć-

Luka Kostić

nim" snimkama koje je ova dvadesetogodišnjakinja iz Nashvillea tijekom protekle dvije godine izbacivala na Bandcampu. (Diskografska kuća Fat Possum Records objavila je prošle godine izbor najboljih pod imenom "Collection".) Iako je tehnički standard novih pjesama predvidljivo viši, Allison je izgubila malo ili ništa od gotovo naivne izravnosti i jasnoće izraza kojima je bio obilježen njezin amaterski materijal, a rad u formatu albuma i rad s pratećim bendom dali su njezinim prozračnim melodijama i zavodljivoj poluzaintersiranoj dikciji potrebnu dozu pop sistematičnosti. Kako je riječ o autorici koja vjeruje u potpunu neposredovanost "pjevanja iz srca", korištena metaforika u razradi osobnih romantičnih situacija povremeno može djelovati bedasto, iako u kontekstu generalnog autorskog konceptualnog okvira, naravno, ostaje dovoljno funkcionalna. S druge strane, hrpa stihova poput "I want to be the one you’re kissing when you’re stoned" potvrda su da Allison posjeduje autorske kapacitete čiji će daljnji razvoj u najmanju ruku biti zanimljivo pratiti. Matko Brusač

hifimedia #105

RAZGOVOR / CHICO FREEMAN

PREPUSTITI SE I PRIHVATITI IZNENAĐENJA piše: Davor Hrvoj

ultiinstrumentalist: sopran i tenor saksofonist, flautist, bas klarinetist, bubnjar, ali i skladatelj i producent Chico Freeman će 3. svibnja nastupiti u koncertnoj dvorani "Blagoje Bersa" na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Na kom koncertu, koji će održati u sklopu festivala Jazz.hr/proljeće, svirat će kao poseban gost uz Mirokado Large Ensemble saksofonista i skladatelja Mire Kadoića. Freeman je karijeru započeo u drugoj polovici sedamdesetih godina prošloga stoljeća kao nova zvijezda suvremenog i free jazza, nastavljač tradicije Johna Coltranea. Nakon što je ostvario suradnje s najpoznatijim američkim free-jazz glazbenicima, tijekom osamdesetih je napravio zaokret u pristupu predstavivši se i kao sjajan mainstream instrumentalist, a poslije i kao glazbenik otvoren raznim utjecajima, od fusiona do world musica. Tijekom karijere svirao je i snimao s legendarnim jazzistima, među ostalima s Dizzyjem Gillespiem, Charlesom Mingusom, Artom Blakeyem, Paquitnom D’Riverom, McCoyem Tynerom, Wyntonom Marsalisom i Arturom Sandovalom, ali i sa slavnim glazbenicima i sastavima drugih žanrova: Earth, Wind and Fire, Irakere, The Eurythmics, The Temptations, Michaelom Jacksonom, Stingom, Titom Puenteom, Memphisom Slimom i Celiom Criuz. Bio je član poznatih skupina: The Leaders i Roots za koje je i skladao, a vodi i vlastite sastave s kojima je snimio tridesetak albuma. Utemeljivši skupinu Brainstorm svoju je glazbu usmjerio u komercijalnije vode igrajući se s tradicijom jazza, fusionom, rhythm & bluesom, reggaeom i novim trendovima poput rapa, ali i elementima afričke glazbe. U raznim

hi-fimedia #105

U raznim projektima članovi njegova sastava bili su neki od vodećih jazzista, među ostalima Wynton Marsalis, Bobby McFerrin, Bobby Hutcherson, Jack DeJohnette, Buster Williams, Joe Lovano, James Newton i Elvin Jones projektima članovi njegova sastava bili su neki od vodećih jazzista, među ostalima Wynton Marsalis, Bobby McFerrin, Bobby Hutcherson, Jack DeJohnette, Buster Williams, Joe Lovano, James Newton i Elvin Jones. Chico Freeman je odrastao u glazbeničkoj obitelji. Njegov otac bio je poznati jazz glazbenik, tenor saksofonist Von Freeman, a i njegovi stričevi bili su glazbenici: George Freeman koji je svirao gitaru i Bruz Freeman koji je svirao bubnjeve. Oni su zaslužni za Chicov ulazak u svijet jazza.

Čikaški blues krug

Tko je bio vaš idol u vrijeme kad ste počeli svirati?

Poželio sam biti jazz glazbenik nakon što sam slušao jednu ploču. Ta je ploča, "Kind of Blue" Milesa Davisa, bila moj idol. Očevi su često idoli svojoj djeci. Je li tako bilo i kod vas?

Od oca sam puno naučio. Bio je jedan od najvećih glazbenika. Po svojem znanju nije se mogao usporediti ni sa kome. Njegovo je djelo etičko, a njegova predanost težnji za izvrsnošću je legendarna. Nevjerojatno je poštovanje koje su mu iskazivali njegovi suvremenici, ali i sljedbenici. To je tek ponešto od onoga što sam naučio o njemu. Nije li vaš idol bio i Eric Dolphy u čiju ste čast napisali skladbu "I Remember Eric Dolphy".

Sa sviranjem Erica Dolphyja upoznao sam se slušajući ploče Charlesa Mingusa, ali njegova me glazba prvi put uistinu tresnula u glavu kad sam slušao njegov album "Out to Lunch". Taj me album nadahnuo da za njega napišem još jednu skladbu, "Freedom Swing Song". Oduševljavaju me njegov način korištenja bebop ritmova, jedinstven harmonijski pristup, iskaz poštovanja prema Charlieu Parkeru i njegova čista tehnika sviranja glazbala, kao i njegov zvuk. Kako vas oduševljava Duke Ellington kojem ste iskazali poštovanje albumom koji ste snimili njemu u čast?

Album "Tales of Ellington" zasniva se na njegovom stvaralaštvu iz ranijeg razdoblja karijere. Duke Ellington je najplodniji skladatelj u povijesti američke glazbe, a prema mojem mišljenju i najveći. Svojim načinom korištenja harmonija i pristupom pisanja glazbe za članove svojeg orkestra nadahnjuje tolike skladatelje, ali i instrumentaliste i pjevače, primjerice mene. To je zaista nešto posebno. Znao je kako naglasiti prednosti i identitet glazbenika iz svojeg orkestra pišući za njih i omogućujući im da iskoče u prvi plan. Nastojim raditi na isti način. Kako ste se ušuljali u blues milje?

Iz Čikaga sam, a Čikago je dom urbanog bluesa. Moj je otac svirao tradicionalni blues s Jimmyjem Reedom. Pratio sam razvoj svojeg oca na nekoliko područja: svirao je blues s Jimmyjem Reedom, ali i free-jazz sa Sun Ra

hifimedia #105

(Fotke: Chico Freeman; snimio Davor Hrvoj)

RAZGOVOR / CHICO FREEMAN (Fotke: Chico Freeman; snimio Davor Hrvoj)

dok je boravio u Čikagu. Kad sam, tijekom studija, dolazio u Čikago uključivao sam se u aktivnosti na glazbenoj sceni svirajući razne vrste glazbe. Jedna od njih bila je blues. Bio sam uključen u blues krug, kako smo zvali blues scenu. Tamo sam svirao s Buddyjem Guyom, Juniorom Wellsom i drugim velikanima bluesa. Nastupali smo u blues klubovima. Ako ste željeli biti dijelom čikaške scene to ste obavezno morali iskusiti. Tako sam jednom, u Londonu, dobio priliku zasvirati i s Memphisom Slimom.

Platforma za napredovanje Kako je djelovanje organizacije AACM utjecalo na vaš život i stvaralaštvo?

S AACM-om me upoznao Fred Anderson. Poslije sam upoznao Muhala Richarda Abramsa koji je postao moj mentor, profesor i prijatelj. Ugledan je povjesničar ovog sjajnog glazbenog idioma. Od njega sam primio poduke o skladanju. On me uputio u tajne veličine glazbe Dukea Ellingtona. No, najvažnije od svega, podučio me kako da vjerujem u svoje vizije. U čemu se očituje važnost te organizacije?

AACM je utemeljio sa Steveom McCallom i Philom Choranom i godinama ju vodio unatoč svim poteškoćama. AACM je meni, ali i mnogim drugim glazbenicima, omogućio školovanje i ustanovio platformu za napredovanje u skladateljskom radu, izvedbama i prezentaciji naše autorske glazbe. Koliko je samo istaknutih glazbenika započelo karijeru kroz tu

mili prvi CD: "Roots - Salutes the Saxophone". Odabrali smo skladbe važnih, ali stilski različitih saksofonista: Genea Ammonsa, Stana Getza, Johna Coltranea, Jimmyja Forresta. Prva četvorica saksofonista u sastavu bili smo Sam Rivers, Nathan Davis, Arthur Blythe i ja, a u prvoj ritam sekciji svirali su pijanist Don Pullen, kontrabasist Santi Debriano i bubnjar Tommy Campbell. Za mene je to bilo sjajno jer s Donom sam prije svirao u sastavu Leaders. I ovaj je sastav imao nekoliko inkarnacija. Jerome Richardson je s nama bio na jednoj turneji. Benny Golson je također bio član sastava i za njega je pisao aranžmane. U pojedinim razdobljima pridružili su nam se kontrabasist Buster Williams, bubnjar Idris Muhammad i pijanisti George Cables ili Kirk Lightsey. Sastav Roots je često prolazio kroz promjene, ali uvi-

Želim podučavati najbolje što mogu i pokazati poštovanje prema muškarcima i ženama koji su podučavali mene organizaciju: Anthony Braxton, George Lewis, sastav Air koji su činili Steve McCall, Henry Threadgill i Fred Hopkins, The Art Ensemble of Chicago, Lester Bowie, Fred Anderson, Amina Claudine Meyers, Malachi Favors, Jodie Christian, Willie Pickens, Ari Brown, ja i mnogi drugi. Uz te glazbernike koji su djelovali unutar organizacije, djelovali su i pridruženi: Chaka Khan, Richard Davis, Maurice White iz sastava Earth, Wind and Fire i Jack DeJohnette, kao i oni iz St. Louisa koji su se okupljali oko BAG-a (Black Artist Group, op.p.): Oliver Lake, Julius Hemphil, Donald Myrick iz sastava Phenix Horns, Herbie Hancock i drugi. Kako je bilo svirati s drugim, i to vrhunskim saksofonistima u sastavu Roots?

U tom sastavu sve je bilo podređeno saksofonu. Osnovna je zamisao bila da spojimo saksofoniste koji bi svirali posvetu tom glazbalu, izvodili djela velikih saksofonista ili standarde koje su neki od njih proslavili. Tako smo sni-

hi-fimedia #105

jek je bilo divno. U zadnjoj postavi svirali smo Arthur Blythe, Nathan Davis, Benny Golson i ja. Bilo je cool!

Bujanje individualnosti Kako je Golson utjecao na stvaralaštvo sastava?

Sjajna je bila postava s Golsonom čija je skladateljska i aranžerska vještina sastav odvela na drugu razinu. Dok je bio u sastavu puno sam naučio o Coltraneu jer odrasli su zajedno, skupa su vježbali. Pričao mi je kako je čuo tog dječaka kako svira saksofon, kako se zbližio s njim i kako ga je pozvao u svoj dom. Bennyjeva majka ga je čula kako svira i začuđeno uzviknula: "Benny, tko to svira?", ha ha ha. - "To je John Coltrane." - "U redu, reci mu da češće svrati!" Otada su se stalno družili. Pričao mi je kako su se iskradali i bježali od kuće kako bi odlazili slušati Charliea Parkera. Stalno su

zajedno vježbali. Zajedno su doselili u New York gdje se Benny pridružio Artu Blakeyu a John Milesu Davisu. Obojica su poznata po divnom zvuku. Kako ste vi uspjeli ostvariti tako pun i bogat zvuk?

Zvuk koji postižem na saksofonu rezultat je pravilne tehnike disanja, ambažure i dobre kombinacije opreme, posebice usnika i piska. No najvažnije je dugogodišnje, svakodnevno, višesatno vježbanje i osmišljavanje tona. U tome mi je pomoglo i proučavanje zvuka sjajnih saksofonista čije sam izvedbe slušao, primjerice mojeg oca Vona Freemana, ali i Genea Ammonsa, Stanleya Turrentinea, Dextera Gordona i Johna Coltranea. No, to su tek neki od njih. Što ste još naučili od njih?

Slušajući ih spoznao sam što je sve moguće i kako bih to mogao postignuti te čak i premašiti. Morao sam naučiti kako se prepustiti, kako dozvoliti da glazba vodi, kako ostaviti dovoljno prostora za bujanje individualnosti, kako prihvatiti zadovoljstvo koje proizlazi iz iznenađenja, kako usmjeravati, kako omogućiti kolegama glazbenicima da se ugodno osjećaju u svojoj koži. Tome podučavam mlade glazbenike. Želim podučavati najbolje što mogu i pokazati poštovanje prema muškarcima i ženama koji su podučavali mene. Čemu su vas podučili?

Podučili su me da je stvaranje glazbe nadahnuće samo po sebi. Dobri glazbenici u današnje vrijeme moraju biti sposobni čitati glazbu te, što je još važnije, moraju biti naslušani i upoznati s poviješću jazza koliko je to god moguće. Uz to svaki dobar glazbenik mora učiti o glazbi, izgrađivati čim bolju tehniku, učiti o građenju melodija i harmonija. Mora naučiti sve to kako bi to mogao zaboraviti, kako bi mu to ostalo u podsvijesti, kako bi to koristio automatski, poput prinošenja vilice ustima dok jedemo. Naime, to što nauči služi mu/joj da uvjerljivo izrazi osjećaje i vlastiti pogled na svijet, svemir, zvuk.

JAZZ / RECENZIJE Denis Razz / Giovanni Maier / Rajko Ergić CD/DVD Port to port to port Dallas Records

CD/DVD "Port to Port to Port" prvi je iskorak riječkog jazz glazbenika: alt saksofonista, flautista, vokalista i skladatelja Denisa Razumovića Razza u free-jazz. Naime, najpoznatiji je kao post-bop glazbenik koji se napajao na tradiciji Charliea Parkera. Primjerice, prošlogodišnji album "Urban Minority", što ga je snimio u duu s riječkim kontrabasistom Henryjem Radanovićem i objavio također za Dallas Records, donosi sjajne mainstream jazz izvedbe uglavnom standarda. No Razz nije ograničen samo jednim stilom, upušta se u široku paletu projekata zasnovanih na raznim inačicama jazza, pa i tvrde spontane kolektivne improvizacije, svjestan da to što stvara neće doprijeti do širokog kruga slušatelja, tek do frikova freejazza i onih koji su verzirani u slušanju suvremene glazbe. Svjestan je toga i izdavač, ali se ipak upustio u tu avanturu, što ga izdvaja od ostalih diskografa na našoj sceni. U tom kontekstu zajednički je afinitet podijelio s kontrabasistom Giovannijem Maierom i bubnjarem i sopran saksofonistom Rajkom Ergićem. Osim što je imao vokalne intervencije te je svirao alt i tenor saksofon i flautu, Razz je zvuk trija obogatio i sviranjem gitare. No, u ovom triju on je ravnopravan suradnik koji niti u jednom segmentu nije nametnuo svoju volju nego se prilagodio kolektivnom stvaranju po svemu jednakih. Da bi im slušatelji vjerovali, da bi zvučali uvjerljivo, da bi u spontanim improvizacijama zaintrigirali i iznenadili izvedbama koje stvaraju na licu mjesta, bez notnih predložaka, bez prethodnog dogovora, bez očekivanja, bez potrebe za zadovoljenjem nečijih želja ili očekivanja, moraju ispuniti niz važnih preduvjeta. Prije svega moraju biti potkovani instrumentalisti koji su savladali tajne svojih glazbala, brzi na okidaču, spremni u djelić-u sekunde reagirati na izazov suparnika. Osim toga moraju imati iskustvo sviranja u različitim stilovima. Također, moraju biti upoznati s cjelokupnom tradicijom jazza i naslušani. Nadalje, moraju biti skloni istraživanjima i spremni upuštati se u rizične situacije, u nepoznato, a da su uvjereni da će se uvijek nekako iskobeljati iz zavrzlama u koje se uvaljuju. Moraju biti spremni na spontani razgovor u kojem svatko poštuje mišljenje drugog, ali je ujedno spreman na konfrontaciju ako treba braniti svoj stav. Konačno, moraju biti sposobni isprazniti um od kojekavog

hi-fimedia #105

smeća i neopterećeni ulaziti u komunikaciju koju ostvaruju prije svega osluškujući jedan drugoga, a iz iskustva pohranjenog u malom mozgu intuitivno izvlačiti samo ono što im je u tom trenutku potrebno. Njih trojica su to sposobni. Oni svoje izvodbe zasnivaju upravo na tim načelima. U stvari, važnije je da u tome doista uživaju. Osim CD-a ovo izdanje donosi i DVD na kojem se može vidjeti kako ta glazba nastaje u real timeu, kako glazbenici u istom trenutku djeluju kao izvođači, skladatelji i aranžeri, bez predimišljaja i bez mogućnosti popravljanja i prepravljanja. Zato, koliko god je njihova glazba suvremena, toliko je i iskonska. Davor Hrvoj

Darko Jurković Charlie Dark Moments Sipa Music

"Dark Moments" je li novo djelo riječkog jazz gitarista i skladatelja Darka Jurkovića Charliea rezultat pomračenja uma ili je nadahnuto različitim stanjima ljudskoga duha ili pak situacijama među kojima su i one koje nam nisu po volji ili...? Slušamo li izvedbu naslovne, ali i ostalih skladbi na ovom CD-u možemo zaključiti da je ovaj umjetnik stvarajući glazbu svakako bio pri zdravoj pameti, dovoljno bistar i lucidan da je mogao stvoriti djelo iznimne glazbene estetike. To iskazuje izvedbama skladbi među kojima su uglavnom autorske, ali i tri covera djela autora različitih zanrova i razdoblja: "As Tears Go By" Rolling Stonesa, "Air" Johanna Sebastiana Bacha i "Donna Lee" Charliea Parkera. Znakovito i posve logično za njegov glazbeni razvoj i stvaralaštvo. Naime, odrastao je na rock glazbi koju je slušao još u dječakoj dobi (taj utjecaj očituje i kroz vlastitu skladbu "Strange Blues"), po vokaciji je jazzist, tim jezikom najelokventnije govori i to je njegovo najjače glazbeno oružje, a njegova je glazbena estetika bliska Bachovoj glazbi koja je uvijek bila predmet njegova proučavanja i izvođenja, a najbolje se zrcali u njegovim delikatnim solo izvedbama koje je ostvario svirajući dvije gitare istovremeno, two hands tapping ili touch tehnikom kojom se ton stvara dodirom žice na vratu. U tom kontekstu snimio je vlastite "All After All" i "Misty Day" u kojoj mu se pridružio pjevač Mario Huljev (do te suradnje došlo je spontano, u studiju kad je Charlie na licu mjesta smislio temu na harmoniju standarda "After You’ve Gone"), te već spomenute "As Tears Go By" i "Air". Zahvaljujući

The Gentleman The Gentleman (Intek Music, 2018)

arko Lucijan Hrašćanec je glazbenik koji nije potpuni novum na hrvatskoj glazbenoj sceni, no njegov dosadašnji rad bio je pomalo tih i samozatajan i vezao se uglavnom za koprivnički sastav "Moskau". Iz te suradnje kao i još nekoliko kolaboracija glazbenik je pomalo sazrijevao i očigledno je ovaj trenutak za izdavanje samostalnog albuma odlično pogođen. Vidljivo je to odmah nakon inicijalnog slušanja materijala koji ne posjeduje čvrsto žanrovsko opredjeljenje, ali niti jednu melodiju na koju je materijal koncentriran već svojim fluidnim karakterom i mnogim izvanrednim momentima zadržava pažnju slušača do samog kraja. U tom smjeru su korišteni instrumenti koji imaju nagla-

svim tim interesima uspio je ostvariti osoban zvuk i pristup, a u stvaranju ga ne nadahnjuje samo glazba već i prirodne pojave, zvukovi iz prirode... "More i priroda su istinski izvori nadahnuća, ali isto tako me ponekad mogu radosno inspirirati mračni i zadimljeni prostori jazz klubova gdje si okružen odličnim glazbenicima i publikom koja te nadahnjuje", rekao je. "More je najveći improvizator, ono je uvijek drugačije, za razliku od nas koji smo predvidljivi. Kad sam u ribolovu, najviše mi se mota po glavi osjećaj koliko sam slab i krhak, kako me jedan udarac groma može usmrtiti u sekundi, i jedan veći val smočiti i nanjeti mi štetu - pogotovo mobitele - već ih je nekoliko stradalo. Odlazak na ribolov, gdje sam sam, odličan je način za savladavanje ega. Čovjek tada shvati koliko je zapravo slab i nemoćan. Možemo se zavaravati, ali priroda je uvijek jača." Od vlastith djela odabrao je neka već poznata, koja je rearanžirao, ali i neka nova. Iako kaže da je prvenstveno improvizator, Charlie je autor skladbi jasnih ideja i zavidne ljepote koje odaju njegovu osobnost. Oni koji ga znaju reći će da svira sebe. Osjeća se to u spomenutim skladbama, ali i ostalima na albumu: "Oriental Changes", "Early 70’s" i "Dark Moments". Zato je za trio izvedbe trebao odabrati suradnike koji će se prilagoditi njegovom pristupu, koji su spremni zaroniti u njegov svijet, koji ga razumiju i poštuju. Pronašao ih je u jazz glazbenicima mlađeg naraštaja koji su završili istu glazbenu akademiju kao i on, onu u Grazu: kontrabasistu Zvonimiru Šestaku i bubnjaru Janku

siti atmosferu i koji su u konačnici izvanredno uklopljeni u glazbeno tkivo i nimalo ne smetaju promišljanjima i porukama koje pjevač šalje, već ih samo podcrtavaju i snaže. Aranžmani su u tom smislu odrađeni vrhunski i s rijetko viđenom mjerom. S druge strane skladbe su strukturirane na prvi pogled jednostavno, no u toj strukturi pjevač ima dovoljno prostora mijenjati raspoloženje, komunicirati, pa čak i dijeliti misli s imaginarnim karakterom "Mrs Dulovsky". Svih 11 pjesama su podjednake kvalitete i niti

Novoseliću. Uz njih CD je promovirao u dvorani nedavno otvorenog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, kao i novootvorenim zagrebačkim klubovima: Jazz & Cabaret klubu Kontesa i Boogie klubu. Davor Hrvoj

Brad Mehldau After Bach

(Nonesuch, 2018)

S diplomom njujorškog sveučilišta The New School (gdje je studirao jazz i suvremenu glazbu), Mehldau je na američkoj i svjetskoj pozornici aktivan još od prvih godina devedesetih, gradeći opus koji se očito svidio i publici i kritici; njegove solo snimke neke će podsjetiti na bravure Keitha Jarretta, no Mehldau se izvrsno snalazi u različitim kontekstima, uključujući vlastiti trio ili brojne kombinacije u kojima surađuje s drugim, različito profiliranim instrumentalistima i skladateljima. Iako je mnogo dokaza kako je Mehldau i ranije koristio iskustva klasične glazbe (posebno elemente njemačkog romantizma, Schumanna i drugih), projekt After Bach u cijelosti odlazi u manje očekivanom smjeru i u cijelosti je posvećen velikom skladatelju

nakon nekoliko slušanja nema razloga izdvojiti neku od njih posebno što je još jedan ogroman kompliment za mladog autora. No, najveći je svakako osjećaj neposrednosti, jednostavnosti koji daje do znanja već nakon nekoliko minuta slušanja da je ono što čujemo Marko Lucijan Hrašćanec i njegova vizija glazbe sa svim utjecajima, iskustvom, željama i mogućnostima. Album je koncipiran tako da apsolutno nemoguće bilo što ukrasiti ili sakriti. Hrabro ili potrebno baš za autorski album gotovo je nemoguće reći, no u slučaju "The Gentleman" završilo je odlično i pružilo dodatnu težinu i snagu mladom umjetniku koji se očigledno drži svoje koncepcije i vizije i u odnosu na slične albume demonstrira mnogo hrabrosti. Mogli bismo samo zamisliti albume mlađih pjevača koji bi na tržište izašli bez izrazitijeg hita ili suradnje s nekim od etabliranih glazbenika. Rijetki od njih bi uspjeli izdržati snažnije i ozbiljnije kritičko propitivanje. Na ovom mjestu taj segment prolazi bez ogrebotina, jer "The Gentleman" je sam po sebi umjetnički dovoljno snažan i kvalitetan. Za jedan prvijenac i više od očekivanog. Gordan Gaži

koji je svojim opusom zaokružio i dao novi smisao baroknoj glazbenoj epohi. Bachove nenadmašne improvizacijske sposobnosti na orguljama očito su dodatno potaknule jazz pijanista da u jednom potezu obuhvati dvije prividno suprotstavljene estetike. Istina, Bachova harmonijska strogost (kako ističe Guardianov kritičar John Lewis) izvršila je itekako primjetan utjecaj na jazz u cjelini, posebno na formiranje bebopa, dok su neka ključna izražajna sredstva, poput polifonije, odavno našla mjesto u glazbi Billa Evansa, Nine Simone i jazz inovatora. Dakle, spone koje povezuju njemačkog genija i nadarenog američkog pijanista čine se logičnima u mnogostrukom smislu. Za album After Bach pijanist je odabrao pet od 48 preludija i fuga iz Bachove zbirke Dobro ugođeni klavir, te ih nadopunio vlastitom glazbom, izravno nadahnutom Bachovim originalima. Kompleksnost muziciranja i emotivna unešenost u svaku izvedbu otkrivaju besprijekorno razumijevanje izvornika, dok se, s druge strane, Mehldauovi novonapisani dijelovi logično naslanjaju na zadane predloške. Vrhunac albuma je 11-minutno himnično finale "Prayer for Healing" koje meditativnom, gotovo impresionističkom ugođajnošću i poetičnom toplinom ukazuju na to kamo sve nadarenog modernog pijanista – a s njime i slušatelja – može odvesti djelo (po mnogima) najvećeg glazbenika u povijesti. Denis Leskovar

Awekening Mark O Leary, Steve Swallow, Pierre Favre (Leo Records; 2006)

Mali povratak u glazbenu 2006 godinu uz "Awekening" i izvanredan trio koji je ostvario ovo izdanje mali je povratak i prema izdavaču, kući "Leo Records" koja u svojem katalogu posjeduje nekoliko stotina izvanrednih naslova ruskih, britanskih I američkih glazbenika. Koncentrirani na free jazz koji čini i većinu kataloga, a široj publici poznati preko sastava "The Ganelin trio" koji je svoju veliku popularnost imao 80-tih godina prošlog stoljeća. "Leo Records" je osnovao Leo Felgrin ruski imigrant u Englesku poznat I po izvanredno korektnom odnosu s glazbenicima koji su tako vrlo rado pristupali etiketi. Korektan odnos izdavača je i prema kupcima pa su sniženja i akcije gotovo redovita pojava. Na ovom izdanju koje je recimo odmah vrlo lako slušljivo bez improvizacija i gotovo melodično i atmosferično u post-bop ugođaju nalazimo 10 skladbi gitariste koje precizno oslikavaju njegov način sviranja, ali i glazbenog koncepta koji mu dopušta realizaciju svih ideja, ali pruža I dovoljno prostora ritam sekciji koja glazbu hrani energijom, snagom i stalnim ritmom. Unutar takvog okvira O Leary nije zagrabio u more teških tonova već je pokušao jasno pokazati da je njegova ideja kolaboracija i međusobna razmjena ideja i tonova. Uz suradnike na takvoj razini svaka želja i ideja su ostvarive, tako da je trebalo još samo uštrcati malo specifičnog zvuka gitare i dobiti album koji se nakon prvog slušanja ostavlja u reproduktoru. Materijal je raznovrstan, svirka odlična, a cijeli album daleko od svakidašnjeg. Dapače, izdanje posjedujem već godinama i jedna je od ploča kojoj se uvijek vraćam. Zbog toga sam i imao potrebu naslov podijeliti i s čitateljima kojima je iako nešto starijeg datuma izdanje iz nekog razloga prošlo ispod radara. Gordan Gaži

Bow vs Plectrum With Strings of Zagreb Philharmonic Orchestra Strings Only

(Aquarius Records, 2017)

Bow vs Plectrum Gudalo protiv trzalice - duo je kojeg čine visokoobrazovani glazbenici: tamburaš Filip Novosel i kontrabasist Tihomir

hifimedia #105

JAZZ / RECENZIJE Hojsak. Neuobičajena kombinacija glazbala, unikatan zvuk, zavidna instrumentalistička vještina, osebujne zamisli, promišljeni aranžmani i zajedništvo brzo su ih učinili atrakcijom na hrvatskoj jazz sceni, iako oni nerijetko proširuju granice tog žanra. Tijekom gotovo trogodišnje karijere ostvarili su izniman uspjeh, uključujući niz nastupa u Hrvatskoj, ali i inozemne turneje, primjerice po SAD-u i Kini. Jedan od koncerata održali su u New Yorku, na The New School for Jazz and Contemporary Music gdje je Filip Novosel diplomirao i postao prvi tamburaš s jazz diplomom u povijesti. Svoj novi CD, "Strings Only", snimili su u suradnji s gudačkim orkestrom Zagrebačke filharmonije pod ravnanjem Igora Tatarevića, te u jednoj izvedbi zborom Ivan Filipović. To je tek jedna od inačica njihova stvaralaštva. Naime, već su ostvarili zanimljive suradnje, primjerice s Tamburaškim orkestrom HRT-a (planirana je suradnja s ansamblom LADO), ali i poznatim glazbenicima kao što su Gibonni te - na prvom albumu "Bow vs. Plectrum" iz 2016. - pijanist Matija Dedić, gitarist Vlatko Stefanovski, kavalist Theodosii Spassov i bubnjar Žan Tetičković. Poticaj za snimanje CD-a "Strings Only" bio je koncert što su ga 9. lipnja 2016. održali u Maloj dvorani "Vatroslav Lisinski" uz Zagrebački orkestar mladih pod ravnanjem Igora Tatarevića. Naime, iako je to bilo tek iskušavanje nove zamisli o suradnji s formacijom karakterističnom za klasičnu glazbu, uspjeh koji su ostvarili tim koncertom bio je jasan znak da trebaju napraviti nešto više u tom glazbenom okružju. Osim kao sjajni instrumentalisti, od početka su privukli pažnju i kao skladatelji zanimljivih ideja. U nekoliko godina repertoar se iskristalizirao, iskliznuli su jazz standardi i djela klasične glazbe koji su bili zastupkjeni na početku djelovanja, te su ostale autorske skladbe. Na ovom izdanju, osim narodne "Eleno kerko, Eleno", sve su autorske, uglavnom sa snažnim utjecajima tradicije: Hojsakove "Balkanika", "Hard Times", "Kit Blues" i "Bow vs Plectrum" te Novoselove "Mista Dance", "Dalmatian Sunrise", "Blue Blouse Blues" i "Wanna Jam?". Za razliku od ranijih projekata koji su bili najbliži etno-jazz iskazu, ovaj donosi pristup blizak crossoveru ili glazbi treće struje. No, i u tom kontekstu Novosel i Hojsak iskazali su - kao instrumentalisi i aranžeri - zavidnu muzikalnost, komunikativnost, estetiku i svestranost. Naime, skladbe koje su već svirali i snimali, u ovim izvedbama zvuče kao nova, neovisna glazbena djela, zahvalna za svakojaka preoblikovanja. Davor Hrvoj

hi-fimedia #105

Nina Simone The Colpix Singles (Rhino, 2018)

azz je samo bjelački izraz za glazbu obojenih", jednom je izjavila Nina Simone, uporno ponavljajući vlastitu definiciju glazbe koju izvodi: "crna klasična glazba." Takva sintagma govori mnogo i skovana je na temelju njezinih radova ostvarenih sredinom 1960-ih i nešto poslije. O eklektičnosti njezine glazbe dovoljno govori stilska heterogenost onih koje je svojom ostavštinom nadahnula - Jeff Buckley, Cassandra Wilson, Sade, David Bowie, Hozier, Erykah Badu, Norah Jones, Ana Calvi i Rhiannon Giddens tek su neki iz poduljeg niza. o, kako je Nina Simone zvučala na samom početku karijere, u razdoblju u kojem se još nije mogao naslutiti puni opseg njezina utjecaja? Dio odgovora na to pitanje krije se u sadržaju zbirke njezinih ranih singlova, The Colpix Singles, objavljenih za njujoršku izdavačku kuću Colpix (odnosno, Columbia Pictures Records). Snimke su nastale između 1959. i ‘63. godine. nedavnom ogledu u časopisu The Atlantic, posvećenom njezinoj najranijoj stvaralačkoj etapi, Jason Heller podsjeća kako prije šezdeset godina Simone još uvijek nije bila općeprihvaćena ikona, nego početnica koja je upravo snimila prvijenac Little Girl Blue, za diskografsku kuću Bethlehem Records. Iz društva talentiranih štićenika te kompanije - među kojima su bili i Charles Mingus, i (tada još uvijek mladi) John Coltrane - Simone se, piše Heller, izdvajala kao pjevačica od koje se očekivao uspjeh među pop publikom. kontekstu tako postavljene strategije, Simone je u vrijeme potpisivanja ugovora s kompanijom Colpix, 1959 izvodila pretežno tuđe skladbe često se oslanjajući na blues i gospel standarde, te na izdašan izvor ‘Velike američke pjesmarice’. No, njezine izvedbe već su se tada odlikovale zrelošću koja je skrivala njezine godine, otkrivajući instrumentalističku

vještinu, pjevačku sugestivnost i druge vrline koje će se u punome opsegu razviti u dolazećim godinama. iječ je o presjeku njezinih ranih radova, objavljenih u formatu singla, uključujući A i B strane pojedinog izdanja. Simone se pritom jednako dobro snalazi u različitim izvođačkim okružjima i postavama: sa studijskim orkestrom ("Solitaire"), na pozornici pred publikom ("Little Liza Jane", Gershwinova "Summertime"), s big bendom ili na čelu manjeg sastava. Poput većine umjetnika koji vode računa o svim aspektima svoje karijere, tako je i ona - posebno u prvim godinama - bila rastrgana između dva potencijalno suprotstavljena impulsa. Prvi se odnosi na udovoljavanje komercijalnih očekivanja diskografske kuće, a drugi na realizianje umjetničkih ambicija. etrospektivna zbirka The Colpix Singles, s ukupno dvadeset sedam pjesama snimljenih u mono tehnici, pokazuje da je činila minimalne ustupke, pa i kad je riječ o najkomercijalnijom mediju - singlici na 45 okretaja, namijenjenoj najširoj publici. Čak i tijekom interpretacije standarda iz kanona The Great American Songbook, Simone u svaku izvedbu unosi punu dozu osobnosti, elegancije i instrumentalističke uvjerljivosti. Neki recenzenti upozoravaju da se u ukupnom sagledavanju karijere Nine Simone, njezini rani radovi nerijetko zanemaruju u usporedbi s povijesnim snimkama koje su zabilježene u njezinoj najzrelijoj, civil rights etapi, obilježenoj pravedničkim gnjevom i beskompromisnim društvenim komentarima. o, singlovi koje je snimila za izdavačku kuću Colpix, a koji su sada dobili cjelovitu retrospektivnu (i remasteriranu) formu, bitna su karika u procesu njezine preobrazbe, od interpretatorice tuđeg materijala do samosvojne autorske pojave. ne koja će ekspolodirati tek koju godinu poslije u jednu od ključnih pojava u povijesti popularne glazbe, ma kako je (u pojedinoj stilskoj podvarijanti) odlučili označiti. Ove će godine, petnaest godina poslije smrti, Nina Simone napokon biti primljena ondje kamo je uvijek pripadala: u Rock and Roll Hall of Fame. Doista, napokon. Denis Leskovar

N O

FILM

Obljetnica:

VELIKI LEBOWSKI 20 godina od premijere filma DVD RECENZIJE:

Prikaz:

WILLEM DAFOE I THE FLORIDA PROJECT

Call Me by Your Name, Three Billboards Outside Ebbing, Missouri, Lady Bird, The Shape of Water, I, Tonya, Sweet Virginia, All the Money in the World

OBLJETNICA / VELIKI LEBOWSKI

Primarna referenta točka svakog osvrta na Velikog Lebowskog bila je, i ostaje, naravno, sam Jeffrey Lebowski, "The Dude", Faca – ljubitelj kuglanja, zaostali hipi i slučajni detektiv, utjelovljen sa kombinacijom šarma i bezbrige od strane Jeffa Bridgesa 70

hi-fimedia #104

20 GODINA

od premijere filma Veliki Lebowski i duboki humanizam braće Coen piše: Luka Kostić

h, Veliki Lebowski; ta namjerno opskurna oda banalnosti i nasumičnom nihilizmu svakodnevnog života – taj najduhovitiji film koji nema gotovo niti jednu stilsku odrednicu komedije. Film koji je potvrdio status Joela i Ethana Coena kao novih proroka holivudske alternativne autorske scene. Ponekad postoji osjećaj da 20 godino tapkamo u mraku – s obzirom na to koliko vremena je prošlo od premijere sada već kultnog filma dvojice od najpoznatijih holivudskih filmskih autora novog tisućljeća. Primarna referenta točka svakog osvrta na Velikog Lebowskog bila je, i ostaje, naravno, sam Jeff Lebowski, "The Dude", Faca – ljubitelj kuglanja, zaostali hipi i slučajni detektiv, utjelovljen sa kombinacijom šarma i bezbrige od strane Jeffa Bridgesa. Međutim, Faca nije vaš tipični protagonist, niti je junak kojega priča pronađe te je on s vremenom nadvlada i zaokruži svoje filmsko putovanje u sretnom epilogu; sa ili bez djevojke u naručju i uspješno riješenim detektivskim slučajem. Lebowski je zaostali suvenir jednog minulog doba, on nije čovjek koji pripada, kronotopski ili tematski, priči Velikog Lebowskog, u oštrom kontrastu verbalnoj naraciji kauboja s glasom Sama Elliotta, koji Lebowskog uvodi u radnju: "Ponekad postoji čovjek… Neću

Jeff Bridges (Jeff Lebowski - “The Dude”), Steve Buscemi (Theodore Donald “Donny” Kerabastos) i John Goodman (Walter Sobchaka)

reći heroj, jer što to uopće znači? Ponekad, postoji čovjek. Govorim o Faci, Faci iz Los Angelesa. Ponekad, postoji čovjek…dakle…

Lebowskog, onda je ono locirano u ovom monologu, međutim, ne na način na koji smo navikli. Braća Cohen su, s razlogom,

Jeff Bridges i John Goodman predstavljaju sukobljene ideologije šezdesetih i njihovo mjesto u post-modernom svijetu ironije i odsutnosti devedesetih gdje je film vremenski smješten on je čovjek za ovo mjesto i vrijeme. On pripada. I to je Faca. Faca iz Los Angelesa." Ukoliko postoji pripovjedno srce Velikog

opjevana u alternativnim, autorskim krugovima Hollywooda zbog više stvari – njihovog duhovitog staccato dijaloga, bogatih

hifimedia #104

OBLJETNICA / VELIKI LEBOWSKI

John Turturro (Jesus Quintana)

priča, uvrnutih likova, skakanja po žanrovima i dugoročnim partnerstvom sa jednim od najboljih američkih direktora fotografije, Rogerom Deakinsom. Međutim, u pozadini svih njihovih umjetničkih postupaka – od biranja glumaca, tema, kadriranja i stilskih preferenci – leži subverzija. To zaigrano izvrtanje očekivanja gledatelja, skakanje po žanrovima, dočaravanje filmskih svjetova oko likova istovremeno svakodnevnih i izvanrednih. Veliki Lebowski je film u kojemu ništa nije onako kako se čini na prvu ruku i upravo u tom ključu može se čitati njegova dinamika. Faca nije čovjek za vrijeme i mjesto devedesetih u kojima se odvija Veliki Lebowski upravo zato što nam pripovjedač kaže da on to je. Međutim, to zaigrano obrtanje značenja i interpretacije nije jedini razlog zašto je film po svojoj premijeri svojedobno potpuno zbunio kritičarsku zajednicu. Premisa Velikog Lebowskog jednostavna je, u oštrom kontrastu sa kompleksnom, na momente potpuno nerazlučivom fabulom: Jeff Lebowski, naš hipi protagonist, zamijenjen je sa njegovim imenjakom Jeffreyjem Lebowskim, bogatim porno-magnatom i žrtvom ucjene. Dva unajmljena potrčka prekasno shvate svoju pogrešku te ostave Facu na miru, ali mu usput unište tepih. Ozlojađen i agitiran, Lebowski, uz nagovor svojih prijatelja i kuglačkih partnera Donnyja (Steve Buscemi) i temperamentnog Waltera Sobchaka (John Goodman) odluči potražiti pravog Lebowskog i tražiti kompenzaciju

hi-fimedia #105

Julianne Moore (Maude Lebowski)

za svoj sag. Zahtjev je, naravno, odbijen, ali Faca se, kako to obično biva, upetlja u priču veću od samog sebe i upusti u pustolovinu života. Iako je pustolovina, vrlo vjerojatno, kriva riječ. Pa ipak, nisu svi bili oduševljeni sa pustolovinom koju su im priredila braća Coen, svježa na valu lovorika nakon kritičkog i komercijalnog hita, i još jednog kultnog Coen filma, Farga. Daphne Merkins, kritičarka New Yorkera, otpisala je film, tvrde-

ći da je obojen "insajderskom" estetikom, drugim riječima – ili razumijete šalu ili ne. Čak i Rian Johnson, indie filmaš koji je ovog Božića eksplodirao u holivudskom mainstreamu režiravši ultra-hit Ratovi Zvijezda: Posljednji Jedi, priznao je da mu je dugo trebalo da film "shvati". Međutim, ukoliko je potrebno "shvatiti" Velikog Lebowskog (a nisam siguran da je tome zbilja tako), onda nije potrebno "shvatiti" kompleksnu mehaniku njegove fabule,

U suštini, film je o nemogućem prijateljstvu dva podjednako poražena, usamljena i društveno otuđena čovjeka - Lebowskog i Waltera

niti neurotične okrete i zaokrete u otkucajima priče – potrebno je, prije svega, "shvatiti" njegove likove. Prije svega, potrebno je "shvatiti" Facu i njegov odnos sa nasilnim Walterom. Na neki način, Jeff Bridges i John Goodman predstavljaju sukobljene ideologije šezdesetih i njihovo mjesto u post-modernom svijetu ironije i odsutnosti devedesetih gdje je film vremenski smješten. Lebowski, sa svojim dobronamjernim osmjehom, plućima punim dima od marihu-

ane i opuštenim nastupom arhetip je kontrakulturnog pacifista kasnih šezdesetih. S druge strane, Goodmanov Walter predstavlja hiper-agresivnu ameriku prije i poslije traume Vijetnama. Veliki Lebowski je, u suštini, film o nemogućem prijateljstvu takva dva podjednako poražena, usamljena i društveno otuđena čovjeka. Na mnogo načina, Veliki Lebowski je esencijalni film braće Coen – u svojoj tekstu-

ri, meandrirajućoj fabuli, opsesiji sa društvenim marginama i kontradikcijama, na tematskoj i površnoj razini. Uostalom, film je koncipiran na radovima Raymonda Chandlera, jednog od rodonačelnika američkog noir krimića te sadrži fabulu koja odlazi u toliko diverzija da diverzije same postaju centralni fokus filma – Faca se sam gubi u minucioznim zavrzlamama centralne misterije, koja, u maniri američke filmske noir tradicije Chinatowna, Dugog pozdrava i Velikog sna, nikada u potpunosti nije razriješena. Naravno, transparentnost same priče nikada nije bila prioritet u velikim L.A. noirima čije stilske i estetske temeljnice Veliki Lebowski emulira, kao što i svjedoči poznata anegdota sa snimanja Velikog sna Howarda Hawksa: Kada su se scenaristi William Faulkner, Leigh Brackett i Jules Furthmann pokušali konzultirati sa samim Chandlerom (na temelju čijeg romana je film sniman) oko kompleksnosti i apsurdnosti same radnje, ovaj je poznato izjavio da jednako zbunjen pričom vlastitog romana kao i oni. Što dakako ne znači da je Veliki Lebowski besmislen film, čak niti u svojoj naizgled kompliciranoj radnji – braća Coen su suviše pedantni režiseri da izgube konce vlastite fabule, koliko god kompleksna ona bila. Ali sve to svjedoči o pristupu prisutnom u svakom filmu Coenovih, neovisno o tonskoj uniformnosti ili žanru – njihovu odanost dubokom humanizmu svojih likova koji su, kao i većina nas, uostalom, uhvaćeni u nemilosrdne ralje modernog otuđenog života. Iako, znate, kako bi Faca rekao, to je, ono, samo moje mišljenje.

hifimedia #105

PRIKAZ / THE FLORIDA PROJECT

WILLEM DAFOE U JEDNOJ OD NAJBOLJIH ULOGA KARIJERE piše: Luka Kostić

agični Dvorac, motel u predgrađima Orlanda, predstavlja primarnu lokaciju novog filma Seana Bakera, ‘The Florida Project’ – ali ne samo i mjesto gdje turisti plićeg džepa mogu prenoćiti i pripremati planove za sljedeći kofeinom-i-mapama ispunjen dan razgledavanja. Magični dvorac je i neslužbeni dom za lokalce slabih (ili nikakvih) prihoda, bez riješenog stambenog pitanja. Florida Project nikada ne zaboravlja na intrinzičnu ironiju u ogromnoj kontradikciji između hostelovih stalnih gostiju – siromašnih, izgubljenih, ne privilegiranih – i njegove vanjštine, koja predstavlja svojevrsni drugoklasni Disney ersatz sjaj, za imućne bijele srednjoklasne obitelji koje ne mogu, ili ne žele, odvojiti puni iznos za Disneyland. I upravo su ovi prvi najzanimljiviji Bakerovoj kameri, još od početka njegove karijere – stvorio je glas unutar američke indie scene dajući mjesto pod svjetlom Amerikancima koje drugi filmovi ili ignoriraju ili guraju unutar reduktivnih granica grubih stereotipa. Njegov prošli film, ponovo kontradiktoran, sniman elitnim iPhone telefonom, Tangerine, dao je glas marginaliziranim skupinama Los Angelesa – transrodnim prostitutkama, imigrantima i tak-

hi-fimedia #105

sistima. Florida Project okreće svoju leću prema naličju turističke industrije i njenim lokalnim protagonistima, koje Baker uramljuje u blještavoj fotografiji na 35mm filmu. Baker nikada nije bio konvencionalan pripovjedač, ali Florida Project živi i van okvira svojih marginaliziranih subjekata – njegova kamera predstavlja presjek čitave jedne ekonomske zajednice, na margini države, slatko-gorke momente u svakodnevnom životu – uspone i padove, trijumf i propast ljudi koje je društvo zaboravilo. Kroz taj kontradiktorni svijet umjetnog sjaja vode nas Moonee, Scooty i Jancey, tri oštrooka klinca, dok pratimo kako pljuju na aute, trče po napuštenim zgradama i stvaraju nevolju kakvu samo bezbrižno djetinjstvo može stvoriti. Međutim, Bakerova kamera nikada ne osuđuje – istovremeno vidimo loše odluke koje donosi Halley, dvadeset-i-nešto-godišnja majka od Moonee, tetovirana klinka nespremna na obaveze odraslog života, kamoli majčinstva, ali i sve načine kojima pokušava zaštiti kćer od mraka siromaštva i pružiti joj barem privid normalnog djetinjstva, dok se i sama bori s nezaposlenošću, traumama i tjeskobom nesigurne materijalne egzistencije. Međutim, u moru nepoznatih, mladih i novih lica (Halley uprizoruje Instagramcelebrity i glumačka debitantica Bria Vinaite,

Redatelj film "The Florida Project" Sean Baker i Willem Dafoe daju glas nijemoj, melankoličnoj margini američkog društva

dok su nestašnu mladost Moonee, Scooty i Jancey pred kameru prenijeli podjednako šarmantni koliko i impresivni Brooklynn Prince, Christopher Rivera i Valeria Cotto) pojavljuje se i naličje Florida Projecta – filmski goblin, veteran tisuću klasika i najšarmantiji protagonist Larsa von Triera, Willem Dafoe. Willem Dafoe, kome je Jason Segel odavno odao najveću počast našalivši se da mu ime i prezime zvuče kao razgovor žabe i papige, igra Bobbyja, upravitelja hotela, sa stavom i držanjem odanog ali i iscrpljenog oca. Defoe je karijeru izgradio na ulogama s velikim u – nasilnim vijetnamskim časnicima, antagonistima u filmovima o super junacima, ontološki pogubljenim herojima europskog filma, a Bobby predstavlja naličje njegove karijere, zanimljivu anomaliju – običnog čovjeka kojemu se život sastoji od natjeravanja klinaca po vlasništvu motela, rješavanja sporova među gostima, gašenja požara: Bobby je lice očinske decentnosti u svijetu zaduženosti, prekarnosti i kredita.

Činjenica da Baker Dafoevom liku ne daje niti natruhe pozadinske priče ili osobnog života možda sugerira da bi Bobby trebao pred kamerama predstavljati svojevrsnog surogata gledatelja, ili možda samog režisera. Ono što je, s druge strane, sigurno jest to da su Bakerovi senzibiliteti uvijek favorizirali fokus na ugođaju i likovima, a ne fabuli. Ne treba zato čuditi da je Bobby vjerojatno Dafoevoa najduhovitija, svakako najdirljivija, uloga u dosadašnjoj karijeri, sa svojim istančanim balansom između frustracije i očinske brige, kako o našim maloljetnim protagonistima, tako i za svim gostima Magičnog Dvorca. I uistinu, teško je zamisliti bilo kojeg drugog holivudskog glumca stare škole da s toliko uvjerenja, srca i topline iza te ružnjikave grimase zapakira čuđenje, brigu i, u konačnici, srcobolju za njegov presjek floridske radničke klase. Dafoe je za ulogu Bobbyja zaradio svoju treću nominaciju za Oskara, nakon narednika Eliasa u vijetnamskom epu Olivera Stonea,

‘Vodu smrti’ i Maxa Shrecka, glumca koji je utjelovio Nosferatua, u ‘Sjeni vampira’, Eliasa Mehrigea, a njegova dosadašnja karijera svojevrstan je dijakronijski niz otjelovljenja najrazličitijih mogućih osebujnih likova – od najpoznatijeg vampirskog glumca, preko kršćanskog mesije pa sve do kultnog talijanskog režisera. U tom svjetlu, uloga Bobbyja zbilja i jest svojevrsni artistički zenit ovog polivalentnog glumca iz Wisconsina – u njegovom zabrinutom pogledu postoji predatorske usredotočenosti Nosferatua, agresivne impulzivnosti narednika Eliasa i empatije Isusa iz Nazareta. Willem Dafoe ima jednu od onih persona koje su, urođene, kultivirane godinama provedenim ispred kamera, ili kombinacijom jednog i drugog, savršene za svijet fikcije – njegova prisutnost je istovremeno neporecivo specifična – čak i kada nije blizu leće, teško je maknuti oči s njegovog pogleda – ali i dovoljno polivalentna da gledateljima podvali metamorfoze u rasponu od legendarnog vampira do stripovskog negativca. Uostalom, to je jedno od najstarijih zakonitosti fikcije – kazivanje o nepoznatom koristeći poznato, a postoji li poznatije lice američke alternativne filmske scene od Dafoeve? I upravo tu se nalazi razlog zašto je Dafoeva uloga u Florida Project rezonirala jednako s publikom kao i s kritikom – Bobby je sve na što nismo navikli kod Dafoea: običan, zaboravljiv, neupečatljiv. Ali ga Amerikanac ekranizira s dovoljno žustrine i osobnosti da u potpunosti zaboravimo da se iza tog sporog, tužnog očinskog osmjeha kriju Nosferatu i Zeleni Goblin. I zaista, postoji li bolji režiser od Bakera, čije oko oduvijek pokazuje više razumijevanja i interesa za aktere njegovih filmova nego za radnju u kojoj se nalaze, ili bolji film od Florida Projecta, koji beskućnike, siromašne i nemoćne stavlja u središte pažnje, da Dafoeu, tom velikom glumcu osebujnih likova, prirede sukus njegovog dosadašnjeg filmskog izričaja? Dakako, Baker je u Floridu utkao implicitnu kritiku suvremenog američkog društva - nuspojava kojeg je ekonomski mikrokozmos na marginama turističke industrije, kozmos kojemu jednako pripadaju Bobby, Moonee i Halley. Ali Florida Project nikada ne postaje traktat protiv kapitalizma. Riječ je o filmu koji poštuje svoje likove, pričajući njihovu priču kakva jest, bez romantiziranja, melodrame i sličnih kič postupaka, ali, istovremeno, Baker prema njima pokazuje previše suosjećanja da ga se prozove dokumentaristom. Sean Baker je, neporecivo, saveznik obespravljenih, marginaliziranih i nezastupljenih, a možda je upravo u njegovom filmu, kroz oči njihovog staratelja Bobbyja, još jedan veliki američki glumac, Willem Dafoe, pronašao najveću ulogu svoje karijere. Onu običnog čovjeka, umornog i poraženog, ali nezainteresiranog za odustajanje.

hifimedia #105

Ocjena kvalitete fima u DVD/BD recenzijama (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Hollywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Premiere, Rolling Stone, The Washington Post...

Call Me by Your Name (2017.) Sony Pictures Classsics, 132 minute režija: Luca Guadagnino igraju: Armie Hammer, Timothée Chalamet, Michael Stuhlbarg, Amira Casar, Esther Garrel, Victoire Du Bois žanr: drama

7/10 "Call Me By Your Name" bio je jedan od najhvaljenijih filmova koji je na kino-platna stigao u protekloj godini. Riječ je o posljednjem redateljskom pothvatu Talijana Luce Guadagnina i o njegovom najsnažnije ostvarenju, a kao scenaristički predložak ovoj drami poslužio je istoimeni roman Andree Acimana. Na razini radnje, smještene u 1983. godinu, u pitanju je više-manja klasična filmska varijanta Bildungsromana. Elio (Timothée Chalamet) je sedamnaestogodišnji židovski adolescent talijansko-američkog porijekla koji zajedno sa svojim roditeljima živi u provinciji na sjeveru Italije. Eliov otac, profesor arheologije, tijekom ljeta u goste pozove američkog diplomca Olivera (Armie Hammer), također Židova, kako bi mu mogao pomoći u pripremi diplomskog rada. Ubrzo počinjemo pratiti neobičnu dinamiku odnosa između Elija i Olivera. Elio je povučeni dječak zadubljen u svijet književnosti i glazbe, dok je Oliver puno ležernije i otvorenije naravi. Prvi ljeto provodi zajedno sa svo-

hi-fimedia #105

jom djevojkom Marzijom, a drugi se počinje zbližavati s jednom od lokalnih djevojaka na što Elio, međutim, reagira s dozom ljubomore. Kako Elio i Oliver polako ipak sve više vremena počinju provoditi zajedno, njihov odnos polako počinje zadobivati romantičnu i seksualnu dimenziju. Kao što smo već spomenuli, "Call Me By Your Name" bio je jedan od filmova koji je filmska kritika bezrezervno dočekala s pohvalama. Ukratko, "Call Me By Your Name" je zaokruženi film na svim razinama, njegova je tematika obrađena razmjerno nepretenciozno, dok je Armie Hammer u njemu odradio ulogu karijere. Naslov koji ne biste trebali propustiti. "Riječ je o filmu koji je istovremeno lagan, vesel i emocionalno razarajuć te se odlikuje iznimno osjećajnim glumačkim izvedbama. Romantično remek-djelo u punom smislu riječi." - Olly Richards, Empire

Three Billboards Outside Ebbing, Missouri (2017.) Fox Searchlight Pictures, 115 minuta režija: Martin McDonagh igraju: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, John Hawkes, Peter Dinklage žanr: drama, kriminalistički

je silovana i ubijena pod nepoznatim okolnostima, a lokalna policija istragu oko ubojstva vodi samo formalno, bez ozbiljnije predanosti i entuzijazma. Razočarana i gnjevna zbog statusa istrage, Mildred iznajmi tri billboarda u blizini svoje kuće na koje postavi natpise "Umrla dok je silovana”, "Još uvijek bez uhićenja?” i "Kako je to moguće šefe Willoughby?” Bill Willoughby (Woody Harrelson), naravno, je šef policije i lokalna legenda koji muku muči s rakom gušterače. U svjetlu te činjenice, postupci glavne junakinje razbjesne malenu konzervativnu zajednicu, ali ona ni pod koju cijenu ne želi odustati od svog nauma istjerivanja pravde... Film se okitio cijelim nizom nagrada od kojih su najzvučnije bile Oscari za Francis McDormand (glavna ženska uloga) i Sama Rockwella (najbolja sporedna muška uloga). A iako filmu ne nedostaje scenarističkih "rupa, posebno u njegovom drugom dijelu, puno lošije nije prošao niti kod filmskih kritičara. "Dok gledamo ovaj film imamo priliku shvatiti tko Mildred i ostali likovi doista jesu i, još važnije, tko bi mogli postati." - Joe Morgenstern, WSJ

Lady Bird (2017.) A24, Universal Pictures, 93 minute režija: Greta Gerwig igraju: Saoirse Ronan, Laurie Metcalf, Tracy Letts, Lucas Hedges, Timothée Chalamet, Beanie Feldstein, Stephen McKinley Henderson, Lois Smith žanr: drama, komedija

7/10 Martin McDonagh je engleski kazališni i filmski redatelj koji je, kada govorimo o ostvarenjima na filmskom platnu, u relativno kratkoj karijeri iza sebe ostavio barem dva vrijedna i zanimljiva naslova – crnu komediju "Seven Psychopats" iz 2012. godine i "In Bruges" iz 2008. godine koji je režirao u sličnom žanrovskom ključu. S filmom "Three Billboards Outside Ebbing, Missouri", pak, izborio se za promociju u viši redateljski razred i, sasvim sigurno, značajno popravio stanje svog bankovnog računa. Glavna junakinja filma je žena po imenu Mildred Hayes (koju sjajno tumači Francis McDormand) i koja je prije sedam mjeseci izgubila svoju kćer Angelu. Naime, Angela

7/10 "Lady Bird" je redateljski debi Grete Gerwig koja je do sada u većini slučajeva nastupala kao glumica i nešto rjeđe kao scenaristica, i to podjednako uspješno. Liniju uspjeha, u svakom slučaju, sada je produžila i u redateljsku sferu svoje karijere, jer je njezin prvijenac osim kritičarskih hvalospjeva ekspresno zaradio i pet nominacija na Oscarima, uključujući i onu za najbolji film. Također, Gerwig potpisuje i scenarij filma. I "Lady Bird" je drama o odrastanju. Christine

FILM / DVD RECENZIJE "Lady Bird” Mc Pherson (Saoirse Ronan) živi u Sacramentu i završava katoličku srednju školu. Pitanje je, naravno, što nakon toga, a Lady Bird ima želju upisati neki od koledža na Istočnoj obali, iako se njezina obitelj nalazi u određenim finacijskim problemima. Radnja prati romantični i društveni život i sazrijevanje glavne junakinje, u paru sa klasičnim adolescentskim turbulencijama života u provinciji, ali i odnose unutar obitelji, posebno napeti odnos Lady Bird i njezine majke. Kako se srednjoškolsko obrazovanje Lady Bird primiče kraju ona počinje slati prijavnice za koledže na Istočnoj obali, unatoč vjerovanju njezine majke kako obitelj takav razvoj situacije ne bi mogla financijski podnijeti. Međutim, mjesto radnje uskoro postaje New York... Film su obilježile izvanredne glumačke izvedbe Saoirse Ronan i Laurie Metcalf, dok je režija Grete Gerwig inteligentna i pažljiva, odnosno originalno primjerena sadržaju i problemima kojima se film bavi. U pitanju je, u najkraćim crtama, demonstracija ozbiljnog redateljskog talenta koji bi u nadolazećem razdoblju trebao pružiti puno toga. "Ono što je Greta Gerwig uspjela napraviti - a to uopće nije maleno postignuće - je obogatiti jedan od najkonvencionalnijih i najpredvidljivijih žanrova u američkoj kinematografiji svježinom i iznenađenjima." - A.O.Scott, New York Times

The Shape of Water (2017.) Fox Searchlight Pictures, 123 minute režija: Guillermo del Toro igraju: Sally Hawkins, Michael Shannon, Richard Jenkins, Doug Jones, Michael Stuhlbarg, Octavia Spencer žanr: romantična drama, fantazija

I, Tonya (2017.) Neon, 119 minuta režija: Craig Gillespie igraju: Margot Robbie, Sebastian Stan, Allison Janney, Julianne Nicholson, Bobby Cannavale žanr: sportska drama, crna komedija, biografski

adnja filma, utemeljena na istinitoj priči, prati život američke klizačice Tonye Harding (Margot Robbie) – od njezinog siromašnog odrastanja s agresivnom majkom i prvih klizačkih koraka u Portlandu preko notornog skandala ozljeđivanja glavne konkurentice Nancy Kerrigan prije ZOI u Lillehammeru 1994. godine pa do izleta u boksačke ringove nakon (prisilnog) završetka klizačke karijere. Gillespie je pripovjednu liniju filma „izrezao“ zanimljivim retrospektivnim komentarima glavnih protagonista i tako prilično turobnoj temi, motivima i okruženju dao komičnu dimenziju. ilmska kritika primila je Gillespiev ambiciozni ali nepretenciozni film prilično toplo. Naravno, većina kritičara u prvi je plan stavila sjajnu glumačku izvedbu Margot Robbie koja je je potvrđena i s nekoliko nominacija (i nagrada) za najbolju glavnu žensku ulogu. Također, film je „sastavljen“ u idealnom tempu, a odlikuje se i zanimljivom obradom mikrodruštvenog konteksta u kojem se zbivaju ključni događaji ove bizarne priče. Pažnju nije loše obratiti niti na odličan soundtrack.

8/10 7/10 Kao što je vjerojatno dobro poznato svima zainteresiranima naslov "The Shape of Water" , najnoviji redateljski uradak proslavljenog Guillerma del Tora, osvojio je "zlatni kipić" za najbolji film u protekloj godinu. U glavnoj ulozi je izvrsna Sally Hawkins kojoj, međutim, nije pošlo za rukom osvajanje

ustralski redatelj Craig Gillespie do sada je vjerojatno bio najpoznatiji po filmovima „Lars and the Real Girl“ i remakeu naslova „Fright Night“. Pišemo „do sada“ jer je njegov najnoviji uradak „I, Tonya“, jedan od popularnijih naslova u proteklih godinu dana smješten na žanrovskoj granici sportske drame, crne komedije i biografskog filma, njegovo najintrigantnije ostvarenje u karijeri.

"Margot Robbie i Allison Janey sjajne su u zanimljivom i korektivnog prikazu jedna neshvaćene figure; jedan od mračnijih zabavnih filmova koji ćete ikada imati priliku vidjeti." - Helen O’Hara, Empire

hifimedia #105

FILM / DVD RECENZIJE Oscara za najbolju glavnu žensku ulogu. Guillermo del Toro potpisuje i scenarij filma koji nas vraća u 1962. godinu i hladnoratovski geopolitički kontekst proširen fantastičnom dimenzijom. Sovjetski Savez trenutno bolje stoji na terenu, ali američka država, čini se, mogla bi imati džokera s klupe. Točnije, iz Amazone, jer se radi o svojevrsnom amfibijskom ljudskom biću (Doug Jones). Uglavnom, američka vojska provede ekspediciju nakon kojeg čudovište iz rijeke dovode u bazu u Baltimoreu gdje razni stručnjaci na vodenom čovjeku provode istraživanja s namjerom da ga se osposobi za korištenje u skladu s američkim geoplitičkim interesima. U bazi, nakon jednog propalog eksperimenta, dolazi do neobičnog susreta čudovišta i nijeme čistačice Elise Esposito (Hawkins), žene s tragičnom životnom prošlošću, a odnos između dva lika uskoro će postajati sve dublji i intimniji… Kao i ostatak del Torovog opusa, i "The Shape of Water" je vizualno bogat i atmosferičan film. Također, riječ je i o jednom od najosobnijih ostvarenja meksičkog redatelja, a posebnu gledateljsku pažnju valja obratiti na doista sjajnu glumu Sally Hawkins. "Riječ je o hibridnom ostvarenju i teško je zamisliti da bi bilo kojem drugom redatelju uspješno pošlo za rukom osmisliti ovakav film." - Christopher Orr, The Atlantic

Sweet Virginia (2017.) IFC Films, 95 minuta režija: Jamie M. Dagg igraju: Jon Bernthal, Christopher Abbott, Imogen Poots, Rosemarie DeWitt, Odessa Young, Jared Abrahamson žanr: drama, triler

s polovičnim rezultatima… Radnja filma smještena je u duboku američku provinciju, maleni grad na Aljasci koji postaje poprištem trostrukog ubojstva, a lokalna zajednica je u nevjerici. Elwood, sumnjivi lik sklon nasilju, (Christopher Abbot) stiže u motel kojeg vodi Sam (Jon Bernthal), nekadašnji šampion rodea kojeg je pregazilo vrijeme. Naravno, iza grube mačističke fasade Sama skriva se napaćena duša i dvojica muškaraca, povezani jedan s drugim na temelju autsajderskog pogleda na svijet, počinju graditi bizarno prijateljstvo koje će rezultirati s malo toga dobroga... U posljednje smo vrijeme imali priliku vidjeti cijeli niz sličnih noir westerna ("Wind River", recimo) koji su scenaristički bili pretprani hrpom klišeja i banalnosti, ali koje su iznad vode koliko-toliko održavale glumačke izvedbe glavnih i sporednih glumaca. Isto vrijedi i za naslov "Sweet Virginia" – većina dijaloga djeluje gotovo tragikomično, dok istaknuti treba solidnu glumu Jona Bernthala. "Radnja filma "Sweet Virginia” odvija se u jednoj dolini u Aljasci, a riječ je o žestokom filmu u kojemu su najvažniji atmosfera i glumačke izvedbe." Jeannette Catsoulis, New York Times

All the Money in the World (2017.) TriStar Pictures, 133 minute režija: Ridley Scott igraju: Michelle Williams, Christopher Plummer, Mark Wahlberg, Romain Duris, Charlie Plummer žanr: triler, drama, kriminalistički

6/10 6/10 Kanadski redatelj Jamie M. Dagg još uvijek traži svoje mjesto pod filmskim suncem – napravio je dva dugometražna filma, dva kratka i nekoliko videospotova za bendove poput Broken Social Scene. "Sweet Virginia" je njegov, dakle, drugi izlet u dugu formu (nakon naslova "River"), ponovno

hi-fimedia #105

Proslavljeni redatelj Ridley Scott u posljednje vrijeme vrijeme radi ziheraški i zanatski solidno, što potvrđuje i njegov posljednji uradak "All the Money int he World", film nastao prema istinitoj priči, odnosno na temelju knjige "Painfully Rich: The Outrageous Fortunes and Misfortunes of the Heirs of J. Paul Getty" Johna Persona. Godine 1973. šesnaestogodišnji John Paul

Getty III (Charlie Plummer), unuk naftnog tajkuna J. Paula Gettyja (Christopher Plummer) otet je u Rimu, a mafija za njegovo puštanje traži otlupninu od 17 milijuna dolara. Tehnikom flashbacka saznajemo kako su se Paulovi roditelji, Gail Harris (Michelle Williams) i John Paul Getty Jr. (Andrew Buchan) razišli prije dvije godine, a tijekom tog mučnog procesa Gail je odbila bilo kakvu alimentaciju samo kako bi mogla imati puno skrbništvo nad svojim sinom (njezin muž bio je ovisan o drogi). Gail zatim odlazi kod najstarijeg Gettyja kako bi ga nagovorila da on plati jamčevinu, što ovaj odbija učiniti, jer vjeruje da bi taj ustupak potaknuo mafiju na nove otmice članova bogate obitelji. Novinari se ubrzo "zakače” za priču i počinju kriviti Gail zbog odbijanja plaćanja otkupnine, jer pogrešno misle kako ona raspolaže miljunima... Michelle Williams sjajna je u glavnoj ulozi, a valja istaknuti i njegovu pomalo klasičnu cjelovitost – ukratko, ništa posebno, ali korektno. Dodajmo za kraj i kako je Scott, s obzirom na stjecaj notornih okolnosti, prije početka ozbiljnog rada na filmu uručio otkaz Kevinu Spaceyju koji je trebao igrati najstarijeg Gettyja. "Najbolja stvar u ovom filmu je Plummer. Film je tehnički odrađen sjajno, iako je suviše mehanički u načinu postavljanja i prikaza otmice s velikim ulogom koja predstavlja njegovo središte." - Peter Bedruge, Variety

i TEHNO

NOVOSTI S BOSCH CONNECTEDWORLD KONFERENCIJE Na ovogodišnjoj Bosch ConnectedWorld, konferenciji o IoT-u (Internet of Things), tvrtka je predstavila zanimljiva tehnološka rješenja među

kojima su se našle i inteligentna rukavica u tvornici, digitalni anđeo čuvar za ljude u pokretu i povezane kuhinje tj. korištenje i upravljanje kućanskim aparatima putem pametnog telefona. Dvije glavne kategorije Bosch proizvoda su proizvodi i rješenja za sve aspekte povezane proizvodnje te povezana rješenja i proizvodi za bolje življenje. U prvu kategoriju spadaju ActiveAssist pomoćnik u sastavljanju, sustav za pomoć pri sastavljanju koji korisnike vodi korak po

korak kroz svaku pojedinu fazu proizvodnog postupka, a pomoću RFID-a identificira sljedeći korak. Također, 3D kamera prati pokrete korisnika te sprječava uporabu pogrešnih dijelova. Inteligentna rukavica - iGlove, namjenjena je za uporabu u povezanoj proizvodnji, a mapira pokrete ruku i može znatno skratiti trajanje obuke, a korisnicima pomaže pri učenju ispravnih

koraka sastavljanja ili uklanjanja dijelova. Podaci se Bluetoothom šalju na računalo gdje se uspoređuju s prethodno pohranjenim obrascima pokreta. ActiveCockpit je golemi zaslon koji zaposlenike u tvornici informira o trenutačnom stanju proizvodnje. Prednosti su brža obrada podataka, jasna analiza i naknadno definiranje zadataka, a time se skraćuju zastoji i povećava razina kvalitete proizvoda. U drugu kategoriju spadaju aplikacija Vivatar koja djeluje kao digitalni anđeo čuvar za ljude u pokretu i korisnicima omogućava da kontaktiraju obitelj ili prijatelje te dobiju digitalnu "pratnju" do kuće putem GPS-a. Premium inačica aplikacije omogućava stalan pristup timu za slučajeve nužde s profesionalnom obukom. Tu su još i Climo, mala kutija za bolju kvalitetu zraka koja mjeri i analizira 12 parametara, i Home Connect, platforma koja omogućava korištenje i upravljanje kućanskim aparatima putem pametnog telefona. Zahvaljujući integriranoj aplikaciji za kuhanje i mogućnosti glasovnog upravljanja, na tim Boschevim proizvodima mogu upravljati pomoćnici kao što su Alexa tvrtke Amazon (u Njemačkoj), Google Home (u Velikoj Britaniji) ili Ding Dong (u Narodnoj Republici Kini). INFO: www.bosch.hr

PAMETNA PRSKALICA ZA TRAVU (IOT) Rachio, tvrtka koja proizvodi pametne prskalice za travu, u svoj portfelj dodala je kontroler za upravljanje prskalicama glasom i pametnim telefonom. Rachio 3 Smart Sprinkler Controller jednostavan je za instalaciju, a dolazi s 2.4GHz i 5GHz WiFi podrškom i naprednom metorološkom tehnologijom. Korištenjem aplikacije za pametni telefon, korisnik može podesiti dane i vrijeme

hi-fimedia #105

za polijevanje trave ovisno o lokaciji, vegetaciji i tipu zemlje, a s Rachio Weather Inteligence Plus meteorološkom tehnologijom koja koristi podatke sa satelita, radara i metoroloških postaja kako bi prilagodbe rasporeda bile točne unutar radijusa od 10 metara od kontrolera. Rachio je kompatibilan s mnogim sustavima za kontrolu doma, poput Crestron, Control4, iControl, Nexia, Nest, Alarm.

com, Google Assistant i dr., a u prodaju kreće od sljedećeg mjeseca po cijeni od $249. INFO: www.rachio.com

PHILIPS LIFI – INTERNETSKA VEZA POMOĆU SVJETLOSTI Philips Lightning je službeno predstavio Light Fidelity (LiFi), bežičnu tehnologiju u kojoj visoko kvalitetna LED rasvjeta omogućava širokopojasnu internetsku vezu kroz svjetlosne valove. "LiFi ima ogroman potencijal za današnje digitalno doba i kao vodeća svjetska tvrtka za rasvjetu, ponosni smo biti predstavnici novih i inovativnih usluga za naše klijente", rekla je Olivia Qiu,

BYTON, KINESKI HIGH-TECH ELEKTRIČNI AUTOMOBIL Na ovogodišnjem "Milan Design Week 2018" (17. do 22. travnja 2018) svoju europsku premijeru je imao Byton, kineski koncept električnog automobile. Tvrtka je, prije poznata pod nazivom Future Mobility Corp., najavila početak serijske proizvodnje vozila u 2019. godini po cijeni od $45.000 što ga postavlja iznad Modela 3 američke tvrtke Tesla. U razvoju ovog vozila tvrtka surađuje s Robert Bosch GmbH, francuskim Faurecia I s još nekim tvrtkama iz Silicijske doline koja im razvija autonomnost u vožnji. Izvršni direktor tvrtke je Carsten Breitfeld, koji je poznat u automobilskoj industriji kao vodeći BMW inženjer na razvoju njihovog i8 električnog vozila kao i na drugim projektima na njemačkom tržištu u zadnjih 20 godina, što cijelom projektu daje dodatnu ozbiljnost. Nama je Byton vrlo zanimljiv automobil jer je kod njega, osim na samom dizajnu, veliki naglasak stavljen i na novim tehnologijama. Byton je potpuno električni automobil dužine 4,85 metara, osnovni model može prijeći 400 km dok s jačim modelom i pogonom na sva četiri kotača električni doseg mu je 520 km, a s brzim DC punjenjem treba samo 30 minuta da se baterije napune do 80%. Kontrolnu ploču vozila čini veliki ekran dijagonale 50" (1,25m) na kojem se može

pratiti i upravljati sa samim vozilom kao i sa svim uređajima spojenim na njega (pametni telefoni, pametni satovi,..). Vozilo putem prepoznavanja lica zna da se pored njega nalazi vlasnik, ima mogućnost glasovnog upravljanja, a korištenjem gesti uz pomoć prstiju upravlja se integriranim ekranom. Za sada vozilo podržava autonomnu vožnju razine 3, a za 2020. godinu najavljen je prelazak na nivo 4. Osim glavnog dodatni ekran se nalazi i u samom upravljaču, a ogledala podržavaju proširenu stvarnost (Augmented Reality) tako da ne postoje vanjski retrovizori. INFO: www.byton.com

glavni inovacijski direktor tvrtke Philips Lightning. " Dok radijske frekvencije postaju sve zagušenije, spektar vidljivog svjetla je neiskorišten resurs s velikom propusnosti za stabilne simultane konekcije sa sve većim brojem IOT uređaja. Budući da smo tvrtka za rasvjetu, osiguravamo da naši kupci imaju najkvalitetnije energetski učinkovito svjetlo uz najsuvremeniju povezanost", dodala je Qui. LiFi je dvosmjerna bežična tehnologija visoke brzine, slična WiFi-u, ali umjesto radio valova, za prenošenje podataka koristi svjetlosne valove. Kako navode iz Philips Lightninga, njihove žarulje s LiFi tehnologijom osiguravaju brzinu prijenosa podataka 30Mb/s bez ugrožavanja kvalitete rasvjete. INFO: www.lighting.philips.com hifimedia #105

i TEHNO

HARMAN & SAMSUNG ULAŽU U DALJNJI RAZVOJ SMARTTHINGS-a

HTC DESIRE 12 & 12+ Novi HTC pametni telefoni, Desire 12 i 12+, predstavljeni krajem ožujka, u prodaju na naše tržište dolaze ovaj mjesec. Novi modeli spadaju u srednju klasu i namijenjeni su prvenstveno za mlade generacije koje od pametnog telefona očekuju dobre performanse bez prevelikog troška. Manji model, Desire 12, ima četverojezgreni MediaTek MT6739 procesor, 3 GB RAMa, 32 GB za pohranu i 5,5 inčni HD+ (720x1440) IPS LCD zaslon, a operacijski sustav je Android s HTC Sense sučeljem. Glavna kamera ima 13 MP s LED bljeskalicom, BSI senzorom, prepoznavanjem lica, HDR modom, snimanjem video u Full HD razlučivosti i panoramom, a prednja 5 MP, prepoznavanjem lica, BSI senzorom i snimanjem video zapisa u 720p razlučivosti. Tu su i senzori okolnog svjetla, senzor blizine, G-senzor pokreta i magnetski senzor, kao i dual nano SIM podrška. Baterija ima kapacitet 2730 mAh, a dimenzije uređaja su 148,5x70,8x8,2 mm i mase 137 grama. Dostupne boje su crna, zlatna i srebrna, a cijena bi trebala iznositi oko 1.599 kn. Veći i jači model, HTC Desire

hi-fimedia #105

12+, dolazi sa 6 inčnim HD+ (720x1440) IPS LCD zaslonom, a pokreće ga osmojezgreni Qualcomm Snapdragon 450, 3 GB RAM-a i Android 8.0 (Oreo) s HTC Sense sučeljem, dok je kapacitet za pohranu 32 GB. Sa stražnje strane nalazi se dual kamera s 13 MP + 2 MP s LED bljeskalicom, BSI senzorom, bokeh modom, panoramom, prepoznavanjem lica i snimanjem video zapisa u Full HD razlučivosti, a s prednje strane nalazi se kamera s 8 MP, BSI senzorom, LED bljeskalicom, HDR modom, prepoznavanjem lica i snimanjem video zapisa u Full HD razlučivosti. HTC Desire 12+ nema dual SIM podršku, ali također donosi senzore okolnog svjetla, blizine, G-senzor pokreta, kompas i senzor otiska prsta. Baterija ima kapacitet 2965 mAh, masa uređaja je 157,5 grama, a dimenzije su 158,2x76,6x8,4mm. Dostupne boje su također crna, zlatna i srebrna, a cijena bi trebala iznositi oko 1.999 kn. Oba uređaja dolaze s 3,5 mm utorom za slušalice i podrškom za microSD kartice, a za punjenje koriste microUSB 2.0 utor. INFO: www.htc.com/hr

Tvrtke Harman i Samsung nedavno su ušle u stratešku suradnju kojom će Harman preuzeti standard SmartThings-a i unaprijeđivati ga u usporedbi s ostalim Internet of Things (IoT) proizvodima. Objavljeno je kako će tim za istraživanje i razvoj tvrtke Samsung SmartThings i HARMAN Connected Services (HCS), dio HARMAN Internationala, surađivati na platformi s HCSom s ciljem razvoja i podrške SmartThings aplikacije i samih uređaja. Samsung je 2014. kupio SmartThings za oko 200 milijuna dolara. Od tada je Samsung polako proširio liniju proizvoda i ukomponirao usluge u nekoliko Samsung proizvoda. Ipak, s druge strane, SmartThings je cijelo vrijeme stagnirala u probijanju na tržište. Harman, također tvrtka pod okriljem Samsunga, preuzeti će ključne zadatke

za razvoj SmartThingsa, uključujući razvoj i implementaciju SmartThings aplikacije, uvođenje dodatnih senzora u SmartThings ekološki sustav, razvoj SmartThings Clouda i razvoj SmartThings karte. SmartThings je pokrenut kao jedna od prvih tvrtki koja je nudila kompletan Internet of Things ekološki sustav. Tvrtka je prikupila buđet od 3 milijuna dolara u 2012 i pokazala svoje mogućnosti na sajmu CES 2013 time što je napravila preinake na iznajmljenoj kući u Vegasu. Samsung je kupio tvrtku 2014. godine kada je IoT situacija postajala sve intenzivnija. Od tada, SmartThings je u velikoj mjeri zapostavljen dolaskom Alexe i Google Homea i njihovog velikog rasta popularnosti. Sada je na Harmanu da SmartThings ostvari sva ranija obećanja. INFO: www.services.harman.com, www.smartthings.com

CUBOT KING KONG IP68 otporan na vodu, prašinu i udarce, Dual Sim, 5” ekran, Android 7.0, Quad Core, 16 GB, 2 GB RAM, 16 MP stražnja kamera 8 MP prednja kamera, LED bljeskalica

CUBOT R9 CUBOT NOTE PLUS Dual Sim, 5” ekran, Dual Sim, 4G LTE, Android 7.0, Quad Core, 5,2” ekran, Android 7.0, 16 GB, 2 GB RAM, Quad Core, 32 GB, fingerprint, LED bljeskalica, 3 GB RAM, LED bljeskalica, 13 MP stražnja kamera, CUBOT X18 16 MP stražnja 5 MP prednja kamera, Dual Sim, 4G LTE, 5,7” ekran, i prednja kamera, Android 7.0, Quad Core, 799 kn* 1199 kn* 32 GB, 3 GB RAM, 16 MP stražnja kamera 13 MP prednja kamera, LED bljeskalica CUBOT S1 1399 kn* pametna fitness narukvica OLED ekran, Android/iOS, IP65 vodootporna, mjeri otkucaje srca

1099 kn*

399 kn*

www.se-mark.hr, tel: 01/2009-060 Servisi: MMM Agramservis i SE-MARK Prodajna mjesta: Zagreb Emmezeta, Europhone, Harvey Norman , Ka Smart, LAnet, Mobis electronic, Moby shop Smiley, Retel, Ronis, Sancta Domenica, SE-MARK, Smartson, eKupi. hr (webshop), mobis.hr (webshop), bazzar.hr (webshop), opremise.com (webshop) Segar.hr (webshop) zutiklik.hr (webshop) Split Alo Alo, Emmezeta, Europhone, Eximo 46, Impuls, Sancta Domenica Rijeka Emmezeta, Europhone, Foto metromarket, Mobilcentar, Ronis, Sancta Domenica Osijek Emmezeta, Plazma, SE- MARK Zadar Mobilcentar Dubrovnik Emmezeta, Tehnomobil Pula Mobilcentar, Eletronic shop Varaždin Bukal elektronika, Erla servis, SE-MARK, Zepelin Čakovec 36 info, AD electronic, Bukal elektronika, Ronis Novi Marof Comet, Nova trgovine, SE-MARK Ivanec Bukal elektronika, Habek, SE-MARK Krapina PC automati Zabok Risel Prelog Bukal elektronika Klanjec Knjižara Slovenec M. Bistrica Trgovina Kralj Ludbreg Comet Virovitica BULAmobyshop Križevci Birotehnika, Mobilnet Bjelovar Tehno shop Rovišće Stjepan-OTP Daruvar Hallo shop Našice Color trgovina Požega Color trgovina Slavonski Brod Emmezeta, Optika Grivičić Nova Gradiška Bostel, Tehno Planet Vinkovci Bostel, Mobilis, Tehno shop Županja Bostel, Mobilis Sisak Tehno 2000 Petrinja Goga Dugo Selo SE-MARK Sesvete SE-MARK Karlovac Europhone, SE-MARK Samobor Europhone Jastrebarsko Telekoming Ogulin Europhone Gospić Buba Knin Alo Alo, Ispravljač Šibenik Alo Alo Trogir Alo Alo Omiš Alo Alo, Pilot Shop Benkovac Gladius Biograd n/m Gladius Vodice Gladius Sinj Impuls Imotski Ispravljač Kaštela Emmezeta, Impuls, Murano Metković Melody Vrgorac Unikat Hvar Antoana Crikvenica Mobilcentar Opatija Mobilcentar Pazin Špringer net, E computing Labin E computing, Mobilcentar Poreč Mobilcentar Rovinj Mobilcentar Umag Mobilcentar Velika Gorica Paun trgovina Hrvatska pošta, Tele2 *preporučena maloprodajna cijena

i TEHNO

PAMETNI SATOVI SU ZAISTA PAMETNI piše: Krunoslav Ćosić

Pametni satovi omogućuju streamanje glazbe direktno na bežične slušalice u vašim ušima, ali i mnoge druge korisne funkcije

SAMSUNG GEAR S3 CLASSIC Samsungov Gear S3 Classic izgleda vrlo autentično i iz daljine ćete ga lako zamijeniti za klasični sat. To je kompliment i dokaz kako pametni satovi mogu (i trebaju) izgledati poput skupih klasika. Prvi kontakt s okvirom koji se okreće oko okruglog ekrana jamči vam osmijeh na licu jer taj okretni mehanizam taktilno spaja vaše prste s metalnim kućištem. Naime, funkcijama ovog pametnog sata moguće je upravljati putem mehaničkog mehanizma, kao da namještate šifru na skupom sefu, ali i preko kružnog izbornika s velikim brojem ikonica. Gear S3 je kompatibilan sa standardnim remenima od 22 mm pa prema svojem izboru možete odabrati silikonski ili kožni remen u raznim bojama, a zasigurno će vas zaintrigirati remen od zrnate Alligator kože. Gear S3 Classic omogućuje telefoniranje putem sata spojenog na smartfon preko Bluetootha, ima integrirani GPS modul a uz 4 GB memorije možete imati svoju glazbu čak i na samom satu. Visinomjer, barometar i brzinomjer te mnoge druge funkcije mogu se koristiti i do četiri dana bez potrebe za punjenjem baterije. Cijena: 2.999 kn

HUAWEI WATCH 2 Među zanimljive pametne satove spada i Huawei s glazbenim playerom te cijelom plejadom senzora, karakterističnih i za većinu drugih satova koje vam ovom prilikom predstavljamo: brojačem otkucaja srca, barometrom, kompasom, žiroskopom, GPSom kako bismo mogli pratiti naše kretanje. Putem wirelessa spaja se na internet, a 4 GB interne memorije omogućuju pohranu vaše omiljene glazbe. Okrugli AMOLED ekran zaštićen je Gorilla staklom tako da ćete se moći opustiti dok koristite sat u raznim situacijama, bez straha da biste ga mogli ogrebati. Također, moći ćete zaroniti u vodu u dubinu do 1,5 metara u trajanju do pola sata. Neće se smočiti. Uz nanoSIM karticu možete Huaweijev smartwatch koristiti i za telefoniranje, što je zgodno ako koristite više SIM kartica za jedan isti telefonski broj pa kad istrčite van iz kuće uopće nije bitno jeste li ponijeli pametni telefon ili pametni sat. Cijena: 1.999 kn

GARMIN VIVOACTIVE 3 U vodootpornom kućištu od nehrđajućeg čelika nalazi se zasigurno jedan od najboljih pametnih satova na tržištu jer je podržano više od 15 sportskih aplikacija koje će raditi i do tjedan dana bez punjenja baterije. Dodatni benefit je mogućnost mobilnog plaćanja putem samog sata pa nakon treninga svježe cijeđeni sok možete platiti direktno sa satom, na mjestima na kojima je podržano

hi-fimedia #105

beskontaktno plaćanje. Uz vivoactive 3 znat ćete kad fizički i emocionalni uzroci izazivaju stres u vama, pratit ćete kondiciju uz mjerenje pulsa na zapešću te procijeniti fizičku kondiciju. Nakon što stvorite raspored vježbanja moći ćete ga prebaciti na pametni sat koji će uz razne senzore i GPS pratiti vaše vježbe i vrijeme odmora. Cijena: 2.299 kn

CUBOT S1

APPLE WATCH SERIJA 3

Uz pametne satove svoje mjesto pod suncem imaju i pametne narukvice poput Cubot S1. Elastično kućište od medicinskog TPU je praktično za bavljenje raznim sportovima, ali i za najobičniju šetnju čak i po kiši jer narukvici mase samo 24 grama ne smeta voda, ali niti prašina. Baterija traje do mjesec dana, a putem OLED ekrana osjetljivog na dodir možete pratiti prijeđene korake i potrošene kalorije. Nosite li narukvicu dok spavate, imat ćete sljedeće jutro zanimljiv izvještaj kako ste spavali. Ako je glazba neizostavni dio vašeg života, uz ovu pametnu narukvicu možete upravljati vašim glazbenim listama. Voda je također naš neizostavni dio života tako da će vas Cubot S1 upozoriti i na uzimanje dovoljne količine vode za vaš organizam. Cijena: 399 kn

Appleov sat u trećoj generaciji omogućuje telefoniranje, slanje poruka direktno sa sata, ali zasigurno će vas najviše razveseliti mogućnost streamanja glazbe direktno na sat - na izbor vam se nudi 45 milijuna pjesama dostupnih na

ALCATEL GO WATCH Uparite li Alcatelov pametni sat s pametnim telefonom, direktno sa sata je moguće upravljanje glazbom dok se šećete sa satom na ruci dok je telefon spremljen u ruksaku. Sat je vodootporan do metar dubine (do pola sata trajanja), a padne li vam s visine 1,5 metara neće mu biti ništa. Na ekranu se prate sve bitne informacije i notifikacije s pametnog telefona pa na sastanku ne moramo nepristojno gledati u ekran pametnog telefona nego samo bacimo pogled na sat. Pritiskom na tipku Go ispod ekrana pokrenut ćemo izbornik od 14 ikona. S donje strane kućišta nalazi se brojač otkucaja srca, a moguće je pratiti i kvalitetu spavanja. Aplikacija Move bilježi sve naše aktivnosti koje smo tijekom dana i noći napravili sa satom. Baterija traje do pet dana, a uz visinomjer možete znati koje ste planinske i nizinske vrhove osvojili. Cijena: 599 kn

Apple Music servisu koje možete slušati putem Bluetooth slušalica. Digitalna pomoćnica Siri pomaže u raznim situacijama pa glasovnom naredbom možemo podesiti alarm koji će nas sljedeće jutro nježno probuditi. Šetamo li se nepoznatim gradom, Siri će nas putem pametnog sata navigirati po ulicama do našeg odredišta bez da moramo gledati u pametni telefon. Vaš pametni telefon možete ostaviti kod kuće, a sve bitne notifikacije doći će vam direktno na Appleov sat na vašoj ruci. Ulazite li u bazen ili trčite po kiši, sat i dalje možete normalno koristiti, bez straha da će mu se nešto dogoditi jer je vodootporan. Cijena: 3.240 kn

meanIT SMARTWATCH M5 Jedan od najpovoljnijih pametnih satova u našem pregledu, MeanIT M5, po mogućnostima nadmašuje mnoge višestruko skuplje modele. Unutar okruglog kućišta nalazi se utor za SIM karticu i memorijsku karticu pa na svojoj ruci praktički nosite pametni telefon s kojim je moguće punokrvno telefoniranje kao s pravim mobitelom, komunikacija putem SMS poruka, ali i napredne mogućnosti brojanje prijeđenih koraka uz pedometar, praćenje kvalitete spavanja, kalkulator koji računa koliku smo udaljenost prešli i koliko smo pri tome kalorija potrošili. Nema integriranu kameru ali se putem aplikacije može upravljati kamerom na pametnom telefonu. Okrugli ekran od 1,3 inča osjetljiv je na dodir te omogućuje promjenu dizajna sata točnog vremena. Odličan je za noćne izlaske

kad vam smeta veliki mobitel u džepu, a komfornije ćete se osjećati i na kratkim vikend odmorima na moru. Ugrađena je i Anti-lost funkcija uz koju ćete uvijek imati nadzor vašeg pametnog telefona kako ga ne biste izgubili. Glazbu možete slušati pohranjenu u ovom pametnom satu. Cijena: 299 kn hifimedia #105

i TEHNO

XBOX POVEĆAVA PREDNOSTI NAD PS4 PRO piše: Josip Crnički

Microsoft je početkom ožujka najavio tri nove značajke pomoću kojih želi stvoriti prednost nad jedinim konkurentom u segmentu igraćih konzola, Play Stationom 4 Pro. Prva i najvažnija značajka poznata svim PC igračima, a koja napokon dolazi i na konzole, je FreeSync. Kako je objasnio Antal Tungler iz AMD-a na Microsoftovom događanju "Inside Xbox", dodavanje podrške za FreeSync putem nadolazećeg ažuriranja softvera, omogućit će S i X konzolama usklađivanje oscilirajućih brzina prikaza sličica u sekundi u igri s brzinom prikaza sličica koje generiraju Radeon grafičke kartice s FreeSync značajkom. Iako se možda ne čini tako, ovo je vrlo važna XBOX ONE X

novost jer je dosad na konzolama prikaz bio limitiran na 60 sličica u sekundi (60fps), ranije je bio 30 sličica u sekundi (30fps), i dalje se često vidjelo slabije ili jače trzanje slike, što je opet ovisilo o "engineu" igre koji nije iskorištavao puni potencijal grafičke kartice. Druga važna značajka opet se tiče igrača, a radi se o automatskom Game Mode prikazu. Pojednostavljeno, ova značajka će omogućiti Xbox One X i S da pošalju signal kompatibilnom televizoru/zaslonu/projektoru da promjene prikaz slike u Game Mode, umjesto da to morate učiniti sami. Iako je već bilo sličnih, ali neuspješnih pokušaja, iz Microsofta tvrde da su uspješno napravili ovu značajku, koja će ujedno, razlikovati

XBOX ONE S

XBOX ONE

PS4 PRO

PS4

CPU

8 Xbox jezgri @ 2.3GHz

8 Jaguar jezgri @ 1.75GHz

8 Jaguar jezgri @ 2.1GHz

8 Jaguar jezgri @ 1.6GHz

GPU

40 Xbox procesorskih jedinica @ 1172MHz

12 GCN procesorskih jedinica @ 914MHz

12 GCN procesorskih jedinica @ 853MHz

36 AMD Radeon GCN procesorskih jedinica @ 911MHz

18 AMD Radeon GCN procesorskih jedinica @ 800MHz

Memorija

12GB GDDR5

8GB DDR3/32MB ESRAM

8GB DDR3, 32MB ESRAM

8GB DDR5 (plus 1GB DDR3)

8GB DDR5

Propusnost memorije

326GB/s

68GB/s, 219GB/s

68GB/s, 204GB/s

218GB/s

176GB/s

Hard disk

1TB 2,5 inča

1TB/500GB 2,5 inča

1TB 2,5 inča

500GB 2,5 inča

Optički disk

4K UHD Blu-ray

Blu-ray

hi-fimedia #105

kada igrate igru, a kada gledate video putem streaming servisa ili s Blu-ray diska. Ovo je važno zato što mnogi vlasnici televizora ne znaju da njihov televizor ima više modova prikaza slike, a jedan od njih i Game Mode koji je u velikoj većini slučajeva programiran kako bi smanjio ulazno kašnjenje slike, tj. vrijeme koje potrebno kako bi se na zaslonu prikazala slika. Naravno, bez ove značajke se može, ali ako krenete igrati igru, trebali bi se sjetiti prebaciti postavke slike u Game Mode i ugasiti ga nakon završetka igranja kako bi ponovno imali sliku na koju ste navikli jer Game Mode gasi sva poboljšanja slike koja su na drugim modovima uključena. Treća značajka razveselit će sve ljubitelje filmova jer je Microsoft napokon najavio rješavanje problema prikaza boja s 4K Ultra HD Blu-ray diskova. Naime, za razliku od svih drugih 4K Ultra HD Blu-ray playera, koji izlazni signal ostavljaju u YCbCr formatu u kojem je video kodiran te konverziju u RGB ostavljaju televizoru, Microsoft je na Xbox One X i S odlučio odmah raditi konverziju iz YCbCr u RGB što je uzrokovalo krive tonove boja. No, s novim nadogradnjama, Microsoft je riješio problem, pa Xbox više ne radi konverziju nego ju, kao i drugi uređaji, ostavlja da to uradi televizor. Također, Microsoft je riješio problem previsoke svjetlosti što je tamne scene činilo sivima, a riješen je i problem pokojeg trzanja slike Blu-ray aplikacije nakon nekoliko minuta reprodukcije. Uzevši u obzir sva nova poboljšanja performansi Xboxa i činjenicu da je Sony, za razliku od Microsofta, odustao od podrške za Dolby Atmos na PlayStationu 4, potvrđuje činjenicu je da je Xbox sve bolja igraća konzola, ali i sve ozbiljniji AV uređaj za reprodukciju 4K UHD Blu-ray diskova i streaming 4K video sadržaja, te bi na sve izbirljivijem tržištu mogao zadovoljiti jako veliki broj svestranih korisnika. INFO: Microsoft, www.microsoft.hr

PHILIPS MOMENTUM MONITORI MMD, brend licencirani partner Philips monitora, najavio je novu liniju monitora Momentum, fokusiranu na kućnu zabavu, posebice igranja na igraćim konzolama. Prvi Philips Momentum model je Philips 436M6VBPAB, a dolazi s 43 inčnim VA panelom u 4K razlučivosti. Maksimalno osvjetljenje je 1000 nita (1000 cd/m2), a tu je ultra široka ljestvica boja sa 100 postotnom podrškom za BT.709 spektar i 97,6 postotnom podrškom za DCI-P3 spektar koje postižu 8-bitni +2 bitnu dubinu boje FRC (Frame Rate Control) što ga čini prvim zaslonom u svijetu koji će biti usklađen s novim standardom VESA DisplayHDR 1000. Od važnijih značajki treba napomenuti da monitor za prikaz koristi Quantum Dot tehnologiju, ima podršku za MultiView značajku koja se može koristi kao Picture-in-Picture ili Picture-byPicture, a za gamere vrlo važne značajke Low Input Lag, SmartResponse za bržu vizualnu povratnu informaciju i AdaptiveSync podrška za AMD grafičke kartice.

Mogućnosti povezivanja su DisplayPort 1.2, Mini DisplayPort, HDMI 2.0 i USB-C. Monitor je također opremljen s dva 7W zvučnika DTS Sound, a za lakšu kontrolu, uz monitor dolazi i daljinski upravljač. Prvi Philips Momentum monitor, Philips 436M6VBPAB bit će dostupan već u svibnju ove godine po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od 7.420 kn. INFO: www.philips.hr

SEGA MEGA DRIVE MINI Sega je odlučila pratiti trend nostalgičnih minijaturnih konzola, pa je i službeno objavljena vijest kako nas u 2018. godini očekuje Sega Mega Drive Mini. Ova retro konzola izlazi na 30. obljetnicu slavne Mega Drive konzole, a dolazit će s još nedefiniranim brojem klasičnih igara. Originalna Mega Drive konzola je po prvi put predstavljena u Japanu u listopadu 1988. godine, a ukupno je prodana u preko 30 milijuna primjeraka. Kao što je bio slučaj i prije dvije godine, Sega je licencirala svoje ime kompaniji AtGames koja je dosad napravila retro Atari konzole i Sega Genesis klonove, pa će i ovaj put biti zaslužni za hardver. Dizajn bi, kao što je bio slučaj i kod Nintenda, trebao biti umanjena verzija originalne konzole, a za početak će u prodaji biti samo u

Japanu, a cijena još nije poznata. Također, Sega je najavila kako će barem 15 igara od ljeta biti dostupno na Nintendo Switch konzoli, a neke od igara su Sonic the Hedgehog, Phantasy Star i Thunder Force 4. INFO: www.sega.com, www.atgames.net

hifimedia #105

i TEHNO

BOSE SOUNDWEAR COMPANION PRIJENOSNI ZVUČNIK Američka tvrtka Bose je u prodaju pustila svoj novi prijenosni zvučnik, SoundWear Companion, točnije zvučnik-ovratnik. Ovaj inovativni zvučnik podsjeća na jastuke za spavanje u avionu, a glavna ideja je da korisnik ima prijenosni zvučnik koji ne smeta okolini. To je izvedeno tako da su zvučnici okrenuti prema gore, pa je zvuk usmjeren prema ušima osobe koja ga nosi, a jako malo zvuka odlazi sa strane. Dimenzije SoundWear Companiona su 24 x 5,08 x 19,05 cm (ŠxVxD), dok je masa 265 grama. Dolazi u crnoj boji, a uz njega dolazi i izmjenjiva tkanina sa zatvaračem dostupna u sivoj, plavoj i boji šljive. Unutar kućišta nalaze se dva 11 inčna waveguides, a s vanjske strane kućišta nalaze se mikrofon s lijeve strane i kontrole s tri tipke s desne strane. Bose SoundWear Companion se naravno povezuje putem Bluetootha, a osim podrške za Bose aplikaciju (Bose Connect), ima podršku i za virtualne osobne asistente (Siri, Google, Alexa). Također, ima vibraciju za nadolazeće pozive, otporan je na znoj i vremenske uvjete poput malo kiše ili puno sunca. Baterija ima kapacitet do 12 sati slušanja, a puni se putem MicroUSB utora. Cijena Bose SoundWear Companion iznosi 299 eura i od ovog mjeseca se može kupiti kod ovlaštenih Bose distributera. INFO: www.lorex.si

LOGITECH PREDSTAVIO NOVE G PRO GAMING SLUŠALICE Najnoviji član Logitech G PRO linije profesionalne gaming opreme su G PRO gaming slušalice namijenjene eSports profesionalcima i natjecateljima. Dolaze s Logitech G Pro-G zvučničkim jedinicama, profesionalnim kondenzatorskim mikrofonom za jasnu komunikaciju, jastučićima od umjetne kože za bolju izolaciju od buke, lagane su, snažne i izuzetno udobne za dugotrajni gaming. Logitech G PRO gaming slušalice službene su slušalice Electronic Sports League (ESL) CS:GO Pro League, ESL One i ESL Premiership, a bit će i glavni izbor za nekoliko vrhunskih timova i igrača. Kako navodi proizvođač, napredne Pro-G zvučničke jedinice izrađene su od hibridnog mrežastog materijala za visokokvalitetan zvuk, a

hi-fimedia #105

u kombinaciji s naprednim Logitech G audio profilima, zvučničke jedinice "pružaju bogate, snažne basove, kristalnu preciznost i čistoću visokih tonova te nevjerojatno nisku razinu izobličenja zvuka". Također, zahvaljujući jastučićima od umjetne kože, ove slušalice nude do 50 % veću pasivnu izolaciju zvuka od prethodnih Logitech G jastučića za uši, a time i povećavaju jasnoću i glasnoću zvuka. Dolaze sa zamjenskim setom jastučića za uši od mikrovlakana, a kompatibilne su s računalima, konzolama (uključujući Xbox One, PlayStation®4 i Nintendo Switch™) i mobilnim uređajima. Logitech G PRO gaming slušalice dostupne su po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od 759 kn. INFO: www.gaming.logitech.com

Music

KOLUMNA: NEW YORK

Nestajanje audiofila i CD-ova N ije lako biti uvjereni, tradicionalni audiofil ovih dana, i gledati kako mnogi aspekti našeg hobija polako nestaju. Priroda mog posla dovodi me u kontakt s mnogim stanovima i interijerima i u sve manje slučajeva u tim prostorima mogu se vidjeti pojačala, zvučnici ili bilo koji klasični imalo kvalitetniji izvor zvuka u bar približno audiofilskom smislu. Kad smo kod toga, često nema više ni televizora za vidjeti, samo neki laptop ili tablet ležerno ostavljen na nekom od stolića uz krevet, ili na kuhinjskom stolu. Možda je ta slika pojačana činjenicom da se radi o New Yorku, gdje su ukusi populacije više umjetnički nastrojeni i s manje strpljenja za kvalitetu TV i kablovske ponude nego u drugim, "normalnijim" krajevima zemlje, ali činjenica ostaje da se rijetko ovdje nađe netko tko još koristi dobre stare kutijaste zvučnike ili bar crna, bezlična radio pojačala preživjela iz 90-tih ili 2000-tih godina kad je status tih (jeftinijih) komponenti bio jednak statusu usisivača ili pegli ili ostalih potrepština koje se kupuju za stan. Kvalitetni audiofilski sistem još je rjeđa pojava, ponekad naleti (potpuno krivo ili šlampavo) namješteno kućno kino. Još je veće čudo vidjeti policu s CD-ovima (ili Blu-ray/DVD-ovima), razvoj pametnih telefona i video striminga potpuno je ukinuo potrebu za postojanjem (ili čuvanjem) fizičkog nosača određenog filma, serije ili glazbenog izdanja. Neumitna i nezaustavljiva evolucija promjene navika konzumenata (praktičnost i lakodostupnost audio i video sadržajima ruše sve pred sobom) ima za posljedicu i promjene u sferi hi-fi reprodukcije i tržišta audiofilskih uređaja. Pritisnuta sve većim nestankom jeftinijeg audiofilskog tržišta (nestaje zbog starenja audiofilske populacije, a mladi ne dolaze u zamjenu, jeftina kućna kina u paketu i razni bluetooth zvučnici preuzimaju taj dio tržišta) hi-fi industrija okreće se dizanju cijena i ponudi sve skupljih uređaja s adekvatnom maržom, koja im omogućuje opstanak i s manjim brojem prodanih uređaja. Posljedica sve veće ekskluzivnosti i visokih cijena je daljnje otuđenje od potencijalnih mladih naraštaja audiofila koji na sve to gledaju sa sve većom nevjericom. U zrakopraznom prostoru nove ponude brzo se snašla cijela industrija slušalica, strimera i osobnih reproduktora zvuka, pružajući adekvatni zvuk u širokom rasponu cijena i ponude, ali svi oni imaju zajedničku osobinu da im ne trebaju fizički nosači zvuka, pa čak ni kupovina digitalnih izdanja, striming postaje svemoćna sila koja će temeljno promijeniti kako glazbena industrija ostvaruje svoje priho-

90 90

hi-fimedia #105 hi-fimedia #105

piše: Danko Šuvar

de. Prodaja CD-ova pala je 19% u odnosu na prošlu godinu, digitalni downloads su pali 20%, a prihodi od striminga dvostruko porasli i sada donose skoro isto novaca glazbenoj industriji kao prodaja CD-ova, ploča i downloads zajedno (striming donosi 48% prihoda, downloads 18% i fizički nosači zvuka 34% prihoda). U svemu tome audiofil s parom dobrih zvučnika kod kuće i pločom ili CD-om pod pazuhom (kad se vraća kući) postao je skoro izumrla vrsta. Nestaju i mjesta gdje se može kupiti neki CD, Best Buy i Target su najavili da će ukinuti ponudu CD-ova u prodavaonicama (ostat će samo preko Interneta), a nestaju i mjesta gdje se može poslušati neki bolji zvučnik ili pojačalo kad se poželi unaprijediti sistem. Od četiri najznačajnija i najprestižnija high-end audio dućana na Manhattanu samo jedan je ostao kao klasična lokacija s izlogom i ulaznim vratima (Lyric HIFI), Stereo Exchange i Sound by Singer preselili su se u stanove (gdje dolazak treba najaviti), a Innovative Audio je pola svoje podzemne lokacije iznajmio prodavaonici vrhunskih rasvjetnih uređaja i rasformirao svoj tim za kućne instalacije. Sve je teže naći i sugovornike na temu vrhunskog audia u bližem ili daljnjem okruženju, stariji su uglavnom zatečeni sa svojim postojećim sistemima, nabavljenim prije više godina, ili ih uglavnom i ne slušaju više, mlađe ne zanima previše, posebno kad znaju koliko to košta. Pojam vrhunskog zvuka skoro i ne postoji kod većine ljudi, nemaju ga više gdje čuti, a i sadašnje okruženje striminga u većini slučajeva (svaka čast izuzecima ako ste se prepoznali) ne pogoduje nekoj velikoj kvaliteti zvuka. Iako ne često, ponekad se dogodi jedno od prijelomnih iskustava, koje možda vrati interes za bolju kvalitetu zvuka, i shodno tome veći užitak u doživljaju reproducirane glazbe: 1) Susret s reprodukcijom s gramofona u nekom solidnom sistemu, ne mora biti niti skup. 2) Susret s reprodukcijom zvuka direktno s CD plejera, ako je dotadašnja praksa bila YouTube ili neki slični uobičajeni striming.

3) Susret sa zvukom nekog Sansui, Marantz, Pioneer, Rotel ili sličnog pojačala iz zlatnog doba hi-fi-a 70-tih, nakon zvuka iz bezlične crne mase jeftinijih ili mass market komponenti iz zadnjih 25 godina, i 4) Susret za zvukom dobrog, modernog hi-fi sistema, ako se radi o ljubitelju glazbe koji će biti u stanju cijeniti takav doživljaj. I tu je prilika za ljubitelje glazbe i potencijalne audiofile, tržište polovnih klasičnih audio uređaja i zvučnika nikad nije bilo razvijenije, uz malo znanja (ili znalaca koji ih mogu uputiti) moguće je preko eBay-a ili lokalnih oglasa složiti jako dobro zvučeći hi-fi sistem za relativno malu investiciju. Jedan od dokaza tome je da su u zadnjih 10-15 godina cijene starim dobrim komponentama iz 70-tih na eBay-u višestruko porasle, i dalje rastu. Istovremeno, kao što su se prije 20 i više godina ljudi jeftino rješavali ploča, sada se rješavaju CD-ova, uz dodatnu beneficiju da su CD-ovi kao otporniji medij uglavnom u dobrom stanju. Prilike za "preuzimanje" neželjene kolekcije su brojne, mnogi okorjeli zastupnici striminga i ripanja na hard drive diskove neće se složiti s tim, ali reprodukcija s dobrog CD plejera i konvertera vrlo je kompetitivna i privlačna u objektivnoj usporedbi (ako se vjeruje ušima, a malo na stranu stave uvjeravanja da to nije moguće, evo prilike za dobru diskusiju s audiofilima koje poznajete). Na svu sreću, Internet je također donio dostupnost mnogim forumima, oglasnicima i izvorima informacija, ako već fizičke hi-fi prodavaonice nestaju, alternativni izvori informacija i polovna ponuda i dalje su živi i pružaju određeni optimizam da će i poneko iz mlađe generacije otkriti taj svijet i produžiti vrstu audiofila. Nastavak rasta prodaje ploča (14 milijuna prodano prošle godine, porast od 9% u odnosu na 2016, CD-ova je prodano 87 milijuna, ali ploče su trećina po novčanom iznosu, 430 milijuna dolara prema 1,2 milijarda za CD), kao jedine kategorije fizičkog nosača medija čija prodaja još raste, pokazuje se kao zanimljiva anomalija, ili da se veliki broj novih mladih audiofila odlučio baš za ploče. Ploče su donijele 27% ukupnog iznosa od prodaje fizičkih nosača zvuka prošle godine, ekvivalentno njihovom udjelu sredinom 80-tih (tada su kazete bile više od 50%!) i prilično nevjerojatno za nekad otpisani format. Nadam se da će se audiofil vratiti iz otpisanih kao i ploče, ali ako se hi-fi industrija ne urazumi malo s cijenama i ne smanji svoju skoro elitističku odsječenost od mlađih generacija, nisam baš siguran da će uspjeti.

MEDIA AUDIO · Split · www.mediaaudio.hr Mail: info@mediaaudio.hr, Tel: 021 323 550

dostupan u crnoj i srebrnoj boji

MREŽA DIGITALNE ZABAVE - NEOGRANIČENE MOGUĆNOSTI Upoznajte raznovrsnost, funkcionalnost i kvalitetu Hi-Res audio zapisa. S uređajem NC-50DAB Pioneer donosi kombinaciju pojačala, CD playera, mrežnog playera, digitalnog i internetskog radija po prvi puta u klasičnom HiFi formatu. Korisnicima je na raspolaganju niz streaming servisa poput Tidala, Deezera i Spotifyja, kao i tisuće radio-stanica putem TuneIna. Uživajte u fantastičnoj kvaliteti zvuka uz DAB+, CD, USB i glazbene servise putem WiFi-a/WLAN-a ili jednostavno povežite svoj smartphone s uređajem putem Bluetootha. Uređajem se može jednostavno upravljati putem aplikacije koja se instalira na druge uređaje. Nova multi-room funkcija FireConnect omogućuje vam streamanje sadržaja u bilo kojoj prostoriji vašeg doma unutar kućne mreže, a ne samo u dnevnom boravku. "Sve-u-jednom" HiFi sustav NC-50DAB - neograničene mogućnosti, autentična HiFi zabava. www.helikop.hr