hifimedia • 111 by hifimedia

TAD-D1000Mk2 CD/SACD/USB PLAYER

AUDIOVECTOR MUSICSTYLE Fiona Apple, Weyes Blood, Adam Schlesinger, Steve Swallow, recenzije: Fontaines DC, The Strokes, Cloud Nothings, Phoebe Bridgers, Staple Singers, Baxter Dury, Bohren & Der Club of Gore, Hum, Julianna Barwick

FILM

3.80 EUR 30 KN

Jednostavna rjeÅ¡enja za reprodukciju glazbe: Audio-Technica, Denon, IKEA, JBL i Jabees

#111 / 2020.

Denis Villeneuve i Dina (2020), Novi Hollywood, High Fidelity - TV serija, DVD/BD recenzije: The Way Back, Uncut Gems, 1917, The Assistant Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

R 3 SIGNATURE

Smart. Portable. Powerful.

NOVO

BOSE PORTABLE HOME SPEAKER Predstavljamo naš najsvestraniji pametni zvučnik. Upravljajte svojim glasom svugdje u dosegu vašeg Wi-Fi ili upravljajte svojim telefonom gdje god to nije moguće. I bez obzira gdje ga koristite, uživat ćete u zadivljujućem omnidirekcijskom zvuku.

2020

1980

YEARS UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Krunoslav Ćosić, Josip Crnički, Jagor Čakmak, SMS Deutsch, Ivan Dobranović,Analog Interconnects Emil Dobrijević, Branimir Farkaš, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Dunja Ivezić, Igor Jadan, Neven Kos, Luka Kostić, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Sven Popović, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak AC Power

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/hifimedia1 www.instagram.com/hifimedia https://issuu.com/hifi

DIGITALNA KORONA

Of Innovation

Eho burnog početka 2020. godine odzvanja još uvijek u našim mislima i prisutan je pri svakodnevnoj komunikaciji. Eksplozija pandemije korona virusa obilježila je novi početak, novo razdoblje življenja u kojem su mnoge naše prijašnje svakodnevne navike doživjele reviziju i prilagodbu na novo vrijeme, na novo stanje "normalnog". Ako tome pridodamo i snažan potres u Zagrebu, koji se dogodio na početku lockdowna, količina stresa je za mnoge Speaker Cables Digital Cables bila potpuna. Ovog proljeća planirali smo obilježiti jubilarni, 25. zagrebački sajam Zagreb AV Show, ali je isti, na žalost, morao biti otkazan zbog novonastale situacije, kao i svi ostali sajmovi diljem svijeta. Ovo je veliki udar na poslovanje cijele potrošačke industrije, s tim da, bar u trenutku dok pišem ovaj uvodnik, situacija nije obećavajuća niti za početak 2021. godine. DACs

Headphones

Dok se okolnosti ne poboljšaju, kada će opet biti moguće raditi AV prezentacije uživo, preostaju nam digitalne platforme (web i socijalne mreže) za intenzivnije objavljivanje sadržaja i informacija koje ste navikli čitati u časopisu. Također, pozivamo vas da se aktivnije uključite u kreiranje časopisa s prijedlozima i komentarima, kako bismo vam mogli pružiti još kvalitetnije čitalačko okruženje. Novo izdanje časopisa donosi više zanimljivih testova, od high-end proizvoda (TAD-D1000Mk2, Audiovector R 3 Signature), odličnih Hi-Fi komponenti prihvatljivih cijena (Audioquest DragonFly Cobalt, Denon Home 250, Arcam Solo Uno) pa do gadget proizvoda kao što je Ikea Symfonisk. U standardno sadržajem bogatom glazbenom i filmskom dijelu časopisa ističemo, osim glazbenih recenzija, prikaz američke kantautorice Fione Apple i osvrt na kultni SF roman Franka Herberta "Dina", čije novo filmsko izdanje ove godine na velika platna dovodi Denis Villeneuve.

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Mičevečka ulica 7 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166 NAKLADNIK Audio centar d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Želim vam ugodno čitanje,

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

Andrija Ćurković Urednik

www.mediaaudio.hr www.audioquest.com

hifimedia #111

SADRŽAJ 32

In memoriam: Adam Schlesinger Zatvaranje vrhunske pop radionice

Prikaz: Fiona Apple Krik za slobodom

Razgovor: Steve Swallow Glazbala koja pjevaju

Vijesti

6 TEHNO 78 Audio / Video

Testovi

50 Jazz recenzije 62 Rock recenzije

Film Prikaz: Novi Hollywood O buntovnicima, filmskim studijima i kaotičnim ulicama velegrada

Prikaz: Dune Povijest je napisana na pijesku Arrakisa

70 74

TV serija: High fidelity What came first? The music, or the misery?

DVD/BD recenzije

TAD-D1000MK2 Tehnički audio uređaj

Audiovector R 3 Signature Nadogradnjom do boljeg

16 20

Q Acoustics 3030i Stabilno na vrhu

Arcam Solo Uno

Glazba za novo doba

Denon Home 250 Denon Home

IKEA Symfonisk Slušanje glazbe na švedski način

LG OLED55C9PLA Vrhunski OLED TV za malo novaca

DVB-T HD prijamnik Strong SRT 8550

Audio-Technica, Jabees i JBL Bežična nadogradnja

Audioquest DragonFly Cobalt Digitalni vilin konjic

MusicStyle Prikaz: Weyes Blood Između nostalgije i futurizma

hi-fimedia #111

VIJESTI

MARANTZ MODEL 30 I SACD 30N U ODVAŽNOM NOVOM DIZAJNU Marantz je predstavio dva modela svojih uređaja s kojima započinju novu eru brenda koja će biti prepoznatljiva s novim industrijskim dizajnom nastalim na nekim elementima njihovih proizvoda iz 50-tih, 60-tih i 70-tih godina prošlog stoljeća. Riječ je o integriranom pojačalu Model 30 i SACD 30n mrežnom audio streameru i SACD playeru. Oba uređaja su proteklih tri godine bili podvrgnuti intenzivnom dizajniranju i razvoju kako bi se nastavila vizija i cilj osnivača tvrtke Saoula Marantza da se slušatelje približi originalno snimljenoj glazbi koliko je god to moguće. Uzimajući inspiraciju iz legendarnih proizvoda poput originalnog pojačala Audio Consolette, modela 30, modela 2250 i modela 9, novi Model 30 i SACD 30n prihvaćaju elemente klasičnog Marantz dizajna i spajaju ih s potpuno modernim pristupom izradi i materijalima. Oba nova proizvoda zadržat će prepoznatljiv Marantz zvuk, ali ujedno donose svježu novu estetiku i kvalitetu izrade koju bi današnji Hi-Fi entuzijasti mogli voljeti. Novo integrirano pojačalo Model 30 je potpuno analogne konstrukcije, ima dvostupanjsku izvedbu s tranzistorima i neovisnim izvorima napajanja za

hi-fimedia #111

pretpojačalo i za pojačalo snage. Pretpojačalo ima predimenzionirani toroidalni transformator koji se nalazi u dvostruko oklopljenom čeličnom kućištu radi ublažavanja smetnji koje bi mogle generirati šum u perifernim krugovima. Odvojeno napajanje za pojačala snage napaja pojačalo s preklopnim načinom rada (D-klasa, Hypex NC500 modul, 100W/8Ohm), koje je odabrano zbog neovisnosti o opterećenju s bilo kojim povezanim zvučnicima. Dodatno, put signala od pojačala do zvučničkih konektora je samo 10 mm što mu osigurava maksimalnu kontrolu nad bilo kojim povezanim zvučnicima. Marantz Model 30 dolazi s ugrađenim pretpojačalom za MM i MC gramofonske

zvučnice sa samo dva stupnja pojačanja, a korisnik ima mogućnost dodatnog prilagođavanja impedancije MC zvučnice za tri najčešća tipa – MC Low (33 Ohm), MC Mid (100 Ohm) i MC High (390 Ohm). S ovim integriranim pojačalom Marantz nastavlja tradiciju korištenja vlastitih diskretnih sklopova – Hyper-Dynamic Amplifier Modules (HDAM) – kao zamjena za inferiorna pojačala na čipu (Op-amps) čime postižu muzikalniji, precizniji i detaljniji zvuk. Mrežni audio streamer SACD 30n je ujedno i SACD player koji se oslanja na Marantzov vlastiti transportni mehanizam SACDM3L, dizajniran posebno da pruži najbolje performanse tijekom reprodukcije SACD i CD medija. Ugrađeni HEOS omogućuje vam pristup datotekama s velikom brzinom prijenosa s usluga za streaming glazbe, poput Amazon Music HD i Tidal, te funkcionalnost povezivanja i reprodukcije u više soba, a tu su i USB-DAC i ugrađeno pretpojačalo. Glasovno upravljanje je omogućeno zahvaljujući aplikacijama Apple Siri, Amazon Alexa ili Google asistentom. Marantz SACD 30n može streamati FLAC datoteke od 44,1 kHz do 192 kHz i do 24-bitne razlučivosti, DSD 2,8 MHz i DSD 5,6 MHz, ALAC (Apple Lossless) i MP3 datoteke od glavnih pružatelja usluga streaminga, uključujući Amazon Music HD, Tidal i drugi. Za digitalno analognu pretvorbu SACD 30n se oslanja na Marantz-ovo vlastiti Marantz Musical Mastering (MMM) sklop, kao što je primijenjeno u njihovim serijama 10 i Ki. PCM ulazne datoteke pretvaraju se u DSD na 11,2 MHz pomoću pretvarača MMM-Stream unutar uređaja. Proizvedeni visokofrekventni signal obrađuje se u fazi pretvorbe MMM (koristi se umjesto konvencionalnog DAC-a) kako bi se dobio analogni izlaz. Dva sistemska takta osiguravaju preciznu pretvorbu dolaznog signala, bilo s diska ili digitalnih ulaza, u rasponu od 44,1 kHz do 384 kHz. Dobiveni analogni signal iz DSD pretvarača ide u Marantz HDAM stupanj na izlazu kako bi se optimizirala kvaliteta zvuka. Uz to, pojačalo za slušalice koje je ugrađeno u SACD 30n ima posebno pojačalo koje koristi Marantz HDAMSA2 sklop s iznimnim omjerom signalšum. Za rad sa širokim spektrom slušalica, faktor pojačanja može se prilagoditi na tri utvrđene unaprijed postavljene postavke – nisku, srednju i visoku – što omogućuje rad sa slušalicama visoke impedancije. Oba uređaja, Marantz Model 30 i SACD 30n očekuju se u prodaji tijekom ovog mjeseca po cijeni od €3.000 svaki. INFO: Sonus art, www.sonusart.hr

PRO-JECT DEBUT CARBON EVO Pridošlica u dugo prisutnoj ponudi Pro-Ject pristupačnih gramofona Debut Line, zove se Debut Carbon EVO i predstavlja poboljšanje u gotovo svakom aspektu važnom za izgled, funkcionalnost ili zvuk gramofona. Tako su unaprijeđeni ovjes motora radi smanjenja vibracija i njihovog prijenosa, ugrađene su tri metalne i prigušene antirezonantne nožice s mogućnosti podešavanja visine, prisutan je prekidač za odabir brzine vrtnje 33/45/78 okretaja/min. Korisnik evolucijskog gramofona dobit će još i 1,7 kg težak metalni tanjur, dampiran prstenom od TPE-a (termoplastičnog elastomera) s unutarnje strane tanjura. Ne samo što prigušuje vibracije, već se, s obzirom na smještaj s unutarnje strane tanjura, točnije prstena, ponaša kao

zamašnjak te su smanjena izobličenja i varijacije brzine vrtnje. Gramofon se u Europi isporučuje sa zvučnicom Ortofon 2M Red i karbonskom ručkom (8,6") napravljenom od jednog komada, što će reći – laganom i čvrstom. "Plug and Play" narav gramofona ogleda se

i u kvalitetnom interkonekcijskom kabelu malog kapaciteta i odličnog zaštitnog opleta koji dolazi serijski. Pro-ject Debut Carbon EVO gramofon je moguće nabaviti u 5 satenskih finiša, tri visokosjajna i u prirodnom drvu, po cijeni od 3.900 kuna. INFO: Media audio, www.mediaaudio.hr

hifimedia #111

VIJESTI

ROTEL A11 I CD11 KEN ISHIWATA TRIBUTE EDICIJA

U spomen na legendarnog audio inženjera Kena Ishiwatu, Rotel je pustio u prodaju specijalnu ediciju svoja dva popularna uređaja – integriranog pojačala A11 i CD playera CD11. Oba uređaja su odabrana kao omiljena dva Kenova proizvoda iz ponude Rotela, a tvrtka smatra da predstavljaju savršenu bazu za podizanje proizvoda, koji su već bili izvrsni, nadograđivanjem u nešto još posebnije. Uređaji su dobili u nazivu riječ Tribute te sadrže značajne promjene na unutarnjim komponentama na putu audio signala, kao i izmjene na njihovoj šasiji koje su poboljšane da povećaju prigušivanje rezonancije, u skladu s vizijom Ishiwate. Iako je Ishiwata radio na prototipu ovi uređaja, preminuo je prije nego što je projekt dovršen. Njegov prijatelj i kolega audio dizajner Karl-Heinz Fink priključio se Rotelovom timu te je uspio dovršiti posao do standarda za koji i on i Rotel vjeruju da ispunjava Ishiwata viziju pružanja sjajnog zvuka po pristupačnoj cijeni. Integrirano pojačalo Rotel A11 Tribute je u svojem izlaznom stupnju pojačanja (50 W / 8 Ohm, Class-AB) dobio posebno odabrane i poboljšane komponente na putu signala i to 10 kondenzatora te dva otpornika. U pretpojačalu je zamijenjeno šest kondenzatora kao i svi kondenzatori (6) u dijelu kontrole glasnoće (Volume). Ugrađen je i poseban materijal za prigušenje vibracija samog kućišta kao i poveći toroidni transformator. A11 ima MM gramofonski ulaz kao i Bluetooth bežični streaming zvuka s aptX i AAC podržan s Texas Instruments 24-bitnim / 192 kHz DAC-om. Ne postoje priključci za digitalni ulaz (čak ni za popratni CD11 CD uređaj koji nudi koaksijalni digitalni izlaz), samo četiri analogna RCA ulaza i dva seta (A-B) priključaka za zvučnike. Na CD playeru promijenjeno je osam kondenzatora i jednu otpornik oko DAC-a, dok je u dijelu napajanja promijenjeno svih devet kondenzatora. Stavljen je prigušni materijal na gornji poklopac kako bi se eliminirale vibracije i zvonjenje, dok su daljnje promjene izvršene na mehaničkom i električnom uzemljenju CD playera. CD11 Tribute koristi Texas Instruments 24-bitni / 192kHz DAC te ima po jedan analogni (RCA) i digitalni (koaksijalni) izlaz. Nadograđeno integrirano pojačalo Rotel A11 Tribute i CD11 Tribute bit će dostupni od rujna (UK) i listopada (EU) u srebrnoj i crnoj boji po cijeni od €599 (A11) i €449 (CD11) INFO: Sonus art, www.sonusart.hr

hi-fimedia #111

VERTERE ACOUSTIC IMA NOVI GRAMOFONSKI MAT Za korisnike gramofona, zabrinute oko direktnog kontakta njihovih ploča s akrilnim gramofonskim tanjurima, Vertere Acoustics je razvio i predstavio novi mat koji ne samo smiruje zabrinute audiofile, već i poboljšava zvuk gramofona. Techno Mat je dvoslojni mat koji se sastoji vlaknastog gornjeg sloja, laminiranog na kompozit od pluta i polimera. Gornji sloj pruža nježnu potporu ploči, ne mijenjajući njena svojstva, dok donji osigurava potrebni i nužan odnos i kontakt s tanjurom, ujedno ga dodatno umrtvljujući. Vertere naglašava kako je preporučljivo poslušati mat prije kupnje, a svakako u njegovu nabavu krenuti tek po temeljitom preslušavanju. Također, njihova preporuka je provjeriti i baždariti sve geometrijske parametre ručke i gramofona, kako bi se osigurali

jednaki i optimalni uvjeti u slučaju “sa” i “bez”. Sam je mat debljine cca 3 mm, što uz ručku dužine 240 mm predstavlja promjenu VTA od 0,72°. Mat dolazi u dvije verzije – promjera centralne rupe od 4,5 mm za modele Vertere MG-1, SG-1 i RG-1 te drugi, s rupom promjera 7 mm, za sve ostale gramofone. Cijena u Velikoj Britaniji mu je 130 funti. INFO: Vertere Acoustics, www.vertereacoustics.com

KEITH MONKS PRODIGY, NOVI ČISTAČ PLOČA Postoji nekoliko načina da se proslavi 50. rođendan. Jedan od njih je i da tržištu ponudite stroj za čišćenje gramofonskih ploča. I to ne bilo kakav, već uređaj dovoljno tih da u jednoj ploči možete uživati dok drugu čistite (vjerujemo ne i obrnuto). Nakon nekoliko mjeseci istraživanja, isprobavanja, razvoja, Keith Monks, konačno je, povodom obljetnice izlaska njihovog prvog čistača ploča (1969.) prikazao jednostavan, učinkovit i pristupačan čistač ploča pod nazivom Keith Monks Prodigy Record Cleaning Machine. Prodigy (u slobodnom prijevodu “Čudo od djeteta”) i dalje zadržava glavne karakteristike ostalih njihovih proizvoda, ovdje upakirane u kućište od održivog bambusa, značajno manjih dimenzija i cijene - 895 eura. Uređaj je lak za korištenje a ugrađen je i višebojni sustav,

s primarnom funkcijom postizanja efekta i vizualne zanimljivosti. Sam postupak čišćenja je s korištenjem tekućine, tako da korisnik nanese tekućinu na ploču, a Prodigy je zatim usisa i pohrani. Čišćenja obje strane traje oko 5 minuta. Uređaj može očistiti i CD-e i Blu-Ray diskove te ostale slične polikarbonatne diskove. Za one s kolekcijama ploča, KM-ov pristup predstavlja jednostavnu i učinkovitu metodu. INFO: Keith Monks, www.vinyldiscovery.com

SIGNATURE 700

NOVA RAZINA PREMIUM ZVUKA I DIZAJNA

Sonus art, Šarengradska 1, 10000 Zagreb, www.sonusart.hr • BTC, Kristalna palača, Ameriška ulica 8, 1533 Ljubljana, www.sonusart.si

VIJESTI

JUBILARNA BOWERS SONUS FABER & WILKINS 600 SERIJA LUMINA

Povodom obilježavanja 25 godina od prvog predstavljanja 600 serije zvučnika britanskog proizvođača Bowers & Wilkins, danas je najavljena nova, 7. generacija koja nosi oznaku Bowers & Wilkins 600 Anniversary Edition i djelomično mijenja prethodnu liniju 600 iz 2018. godine. Nova Anniversary ponuda zvučnika razlikuje se od prethodne verzije po ‘S2’ oznaci, nadogradnji u finišu i tehničkim poboljšanjima koji obuhvaćaju modele 607 i 606 (bookshelf), samostojeći 603 i centralni zvučnik oznake HTM6. Postojeći subwooferi ASW608, ASW610 i ASW610XP, kao i postolje zvučnika STAV24 S2, ostaju nepromijenjeni. Unaprijeđeni modeli i dalje koriste Continuum membrane na bas/ srednjetonskim jedinicama kao i Decoupled Double Dome (DDD) tehnologiju na visokotonskoj jedinici. Osnovna razlika je u poboljšanju skretnice i

hi-fimedia #111

korištenju kvalitetnijih visoko i niskofrekventnih kondenzatora kao i uvođenje premosnih kondenzatora iz serije 700 Signature radi poboljšanja transparentnosti. Tvrtka nudi i paket kućnog kina 600 Series Anniversary Edition, koji se temelji na zvučnicima 603 S2, 607 S2 i HTM6 S2, u partnerstvu sa subwooferom ASW610. Pored standardne crno-bijele, serija će doći u potpuno novom finišu hrasta za Europsko tržište i u boji crvene trešnje za azijsko tržište, iako tvrtka nije isključila ponudu crvene boje i u Europi ako bude potražnje. Bowers & Wilkins 606 S2 Anniversary Edition koštat će 749 eura, 607 S2 su 599 eura, a 603 S2 dolaze po cijeni od 1.799 eura. Centralni zvučnik HTM6 S2 košta 599 eura. Svi zvučnici su trenutno u proizvodnji i očekuju se u prodaji tijekom rujna 2020. INFO: Sonus art, www.sonusart.hr

Nova serija Sonus faber zvučnika pod nazivom Lumina dolazi na tržište krajem rujna i predstavlja njihovu početnu liniju proizvoda, po pristupačnijoj cijeni. U tvrtki navode da im je fokus kod razvoja ove serije zvučnika bio na postizanju minimalističkog dizajna i jednostavnosti uz zadržavanje vrhunskog zvuka. Sonus faber je za svoju ponudu Lumina zvučnika upotrijebio višeslojno drvo (šperploču) za prednju ploču u kombinaciji s furnirima od pravog drveta (orah i Wenge), koji su dostupni u mat izvedbi s javorovim umetcima, dok je treća opcija dostupna u klavirsko crnoj boji. Sve ostale plohe zvučnika su prevučene u crnu mat kožu. Upotrijebljena je njihova popularna Damped Apex Dome visokotonska jedinica promjera 29 mm iz Sonetto serije i koja sadrži Kurtmuellerovu ručno obloženu meku svilenu membranu. Manji zvučnik koristi novo dizajniranu bas/srednjetonsku jedinicu promjera 10 cm s košarom po mjeri i membranom na bazi celulozne pulpe pomiješane s drugim prirodnim vlaknima. Samostojeći model zvučnika koristi bas/srednjetonsku jedinicu promjera 12,5 cm preuzetu iz serije Sonetto dok je bas, također promjera 12,5 cm, novi proizvod s papirnom membranom. Bas reflex otvor je na samostojećem zvučniku postavljen u podnožju prema podu kako bi bili manje osjetljivi na postavljanje u prostoriji dok je kod centralnog i zvučnika za postavljanje na policu otvor smješten na prednju ploču. Sonus faber Lumina serija zvučnika uključuje model Lumina I (799 funti / par) za postavljanje na policu, podni zvučnik Lumina III (1.999 funti / par) i centralni Lumina Center I (649 funti / kom). INFO: Rotary Audio, www.rotaryaudio.com

PREPORUKA / ERZETICH GOLD

Audiofilska kompilacija indie glazbe S

piše: Gordan Gaži

lovenska tvrtka Erzetich već je dobro poznata našim čitateljima. Njihove slušalice i pretpojačala za iste ostavili su snažan dojam na testiranju, no još upečatljiviji dojam je ostavio Blaž Erzetić vlasnik, osnivač i glavni inženjer tvrtke. Njegovo poznavanje elektronike i akustike, te studijski staž svakako su činjenice koje u mnogome objašnjavaju superiornu kvalitetu uređaja. No, važnija od toga je činjenica da je Eretich ljubitelj glazbe koji gotovo i nema granica kad je u pitanju konzumacija i istraživanje zanimljivih izdanja. Dodajmo tome sa su njegovi komitenti neki od značajnih glazbenika kao što su Bill Gould, Nile Rodgers, Kristin Hersh i drugi. Rad s glazbenicima i minimalizacija margine koja dijeli audiofila od ljubitelja glazbe izuzetno imponira i od samog početka druženje s tvrtkom Erzetich čini pomalo posebnom. Podsjetimo da ovo izdanje i nije prvi izlet tvrtke u izdavaštvo. Prije nekoliko godina izdani su i memorijski nosači (USB stick) prepuni visokorezolutnih snimaka koji i danas čine skoro nezamjenjiv dio testiranja uređaja koji mogu raditi s high-res snimka-

ma. Ovoga puta Erzetich se odlučio na izdavanje audiofilskog pozlaćenog CD izdanja koje sadrži 12 pjesama indie izvođača. Tako da na disku možete poslušati: Mark Newman, The Inoculated Canaries, The Blue Dolphins (bend pet puta nagrađivanog Grammyjem producenta / inženjera), Jordan Paul, Alice Callari, Katie Ainge, The Fairest and Best, Mason Murphy, Lamontt, Tim McNary, Sweet Soubrette, Catherine Duc (Grammy nominacija). Mogli bi upitati zbog čega u doba D/A konvertera koji se već doslovno nalaze u svakoj penkali izdavati glazbu na vintage mediju.

Odgovor je jednostavan i svatko tko posluša kvalitetu snimke otkriti će koliko još stari disk skriva potencijala. Indie (neovisna) glazba izabrana je zbog dostupnosti materijala, ali i zbog ogromnog broja autora koji su javnosti možda manje poznati, no izuzetno kvalitetni. Izdanje stoga možemo shvatiti kao skoro idealan medij za slušanje i testiranje sustava, ali i kao malenu edukativnu bilježnicu koja ima za predstaviti glazbenike koje i uporan i izbirljiv ljubitelj glazbe nije imao prigodu čuti. Selekcija glazbe je stroga i obuhvaća različite žanrove kao što su rock, pop, blues ili ambijentalna glazba. U svojoj ukupnosti izbor djeluje zanimljivo, ali i kompaktno. Na stranicama izdavača disk se prodaje po 10 eura i, kako je navedeno, služi za promociju tvrtke i samih izvođača tako da plaćate samo proizvodnju CD-a, pakiranje i dostavu. Za taj novac nisam siguran da na tržištu postoji izdanje koje bih radije preporučio audiofilu i ljubitelju glazbe. U očekivanju novog Gold 2 izdanja preostaje samo pritisnuti tipku Play i uživati u ovoj glazbi te pomalo proširiti glazbene vidike. INFO: www.erzetich-audio.com

hifimedia hifimedia #111 #111

TEST TAD-D1000MK2

Tehnički audio uređaj Ovo nije samo ultra high-end SACD/ CD player već i vrhunski DAC, s mogućnošću prijema PCM i DSD formata putem asinkronog USB ulaza do rezolucije 32-bit/384kHz, odnosno DSD 5,6MHz 12

hi-fimedia #111

piše: Neven Kos

AD, odnosno Technical Audio Devices Laboratories Ltd. svojevrsni su spin-off ili možda bolje kazano, tvrtka kćer velikog japanskog Pioneera. Petnaestak godina nakon što je tvrtka 1961. godine preuzela ime koje i danas nosi - Pioneer Electronic Corporation - pojavila se kratica TAD koja je označavala poseban projekt unutar korporacije, prije svega orijentiran na razvoj profesionalnih zvučnika. Razvoj i predstavljanje novih zvučničkih jedinica i zvučničkih sustava bio je brz, intenzivan i dojmljiv pa su 2003. godine u Pioneeru, pod brendom TAD, odlučili predstaviti i prve komercijalne zvučnike za

kućnu upotrebu – model TADM1. Slijedom događaja, tržišnih okolnosti, razvoja tržišta i promjena u navadama kupaca, 2007. godine TAD postaje zasebno ime i entitet: Technical Audio Devices Laboratories, Inc., djelomično samostalan i oslonjen na vlastite kapacitete u razvoju, prodaji i marketingu. TAD je usredotočen na najviši rang audio uređaja i najbogatiju klijentelu, kojima ne ostaje dužan svojim vrhunskim razvojem, materijalima, tehnologijom, proizvodima i zvukom. Danas u komercijalnom segmentu i pripadajućem katalogu imaju velik broj uređaja organiziranih u dvije serije: Evolution i Reference, koje obuhvaćaju sve što vam je potrebno – od izvora zvuka, preko amplifikacije do zvučni-

ka. Uređaj koji smo dobili na test pripada seriji Evolution i riječ je o CD playeru pune oznake TAD-D1000Mk2. Iako slika govori više od tisuću riječi, moram primijetiti kako je vanjskim dizajnom ovaj uređaj sretan spoj, kombinacija, diskretnog i monumentalnog. Prvome doprinose pomalo zastarjele tipke i narančasti LED displej minimalnih karakteristika i opsega informacija, a potonjem sve ostalo: od šasije od debelog aluminija, dampirane ladice pa do lijepo istesanog oblika koji sugerira nepokolebljivost, čvrstoću, snagu, stamenost, autoritativnost, moć. Kako i sam promo materijal navodi, ovaj model utjelovljuje filozofiju i tehničke standarde koji podcrtavaju nastojanja TAD-a u prenoše-

nju sve strasti sadržane u glazbi. O tome svjedoče sklopovi i mehanika izvedeni iz vrhunskog TAD-D600 reproduktora diskova: Ultra-High C/N i Master Clock UPCG. Radi što preciznije reprodukcije, TAD se usredotočio na minimiziranje izobličenja u području niskih frekvencija uzrokovanih šumom iz samog sata koji zauzima isti frekvencijski opseg. U analognom dijelu obrade signala, i ne manje važno od D/A pretvarača i superpreciznih satova, naprotiv, formiran je izlazni stupanj kao dvostruki diferencijalni sklop s neovisnim D/A pretvaračima za lijevi i desni kanal. Radi smanjenja izobličenja i pri najvišim frekvencijama uzorkovanja, korišten je diskretni strujnonaponski pretvarač. Svi navedeni sklopovi napajaju se iz minuciozno razrađenog napajačkog sklopa temeljenog na snažnim toroidalnim transformatorima, potpuno odvojenih za analognu i digitalnu sekciju uređaja. TAD-D1000Mk2 nije samo ultra high-end SACD/CD player već i vrhunski DAC, s mogućnošću prijema PCM i DSD formata putem asinkronog USB ulaza do rezolucije 32-bit/384 kHz, odnosno 5,6MHz za DSD audiopodatke. Od ostalih digitalnih ulaza nalazimo još i tri SPDIF ulaza u vidu dva koaksijalna (RCA) i optičkog te jedan XLR AES/EBU. Tu su i digitalni izlazi – XLR i koaksijalni SPDIF. Ima još: TAD D1000Mk2 nije samo SACD/CD player, transport ili odličan DAC. To je i odlično pretpojačalo koje vam omogućava da kod kuće stvorite vrhunski, a opet minimalistički digitalni audio sustav. Uz funkciju glasnoće, također možete doživjeti TAD zvuk čak i na jednostavnom sustavu bez korištenja pretpojačala. Upravljanje uređajem je kako se i očekuje, tiho, mekano, podatno, a pomalo podsjeća i na način upravljanja kao CD playerom ili kazetofonom iz devedesetih, što mu daje dodatnu draž. Ladica je tiha, prebacivanja ulaza razu-

mne brzine, a šasija i mehanički sklopovi nečujni.

Zvuk

Kako smo već napomenuli, uređaj objedinjava više funkcija pod jednim krovom, a mi smo ga isprobali u svim njegovim licima i naličjima, dakle kao CD player, SACD player i DAC te kao pretpojačalo. Iako je cijena paprena, a izvedba odlična, ono što se u konačnici računa, ako niste opterećeni kupac, naravno, jest zvuk. Za početak smo pokušali usporediti što uređaj nudi kao CD player i direktno smo zvuk s istim glazbenom materijalom usporedili i s onim putem USB ulaza, koristeći Intel NUC 7CJYH. Ova usporedba pokazala je kako npr. Diana Krall u live verziji pjesme "Case of You", preko USB-a pruža nešto lepršaviju i širu zvučnu sliku, ali ne tako definiranu i slojevitu. Također, klavir ima jasniji udarac, detalja je više. S druge strane, zvuk s kompaktnog diska je nešto

mekši, samozatajniji, obliji, tamniji, mračniji, sve u svemu, slušljiviji i muzikalniji, s potpuno tamnom pozadinom. U izvore ovih razlika nismo ulazili, ali moguće je kako bi bile izraženije korištenjem drugog transporta. Uglavnom, kad podvučemo crtu, dojma smo kako je zvuk s CD-a konkretniji, posloženiji i organiziran do te mjere da se zvuk putem USB-a čini kao da je "pušten s lanca" i neobuzdaniji, uz manje definicije pojedinog tona i zvučne kulise. S CD-a glazba nekako lakše teče i ugodnije ga je slušati na duge staze. Sveukupno je zvuk izuzetno podatan, detaljan, i stvara dojam kako je riječ o izvrsnom i kompletnom uređaju te ga je najlakše okarakterizirati kao nešto tekuće, najtekućije i s izvrsnom atmosferom. Zvuk je prirodan, bez digitalnih nepodopština. Slušajući uređaj na Audiovectoru R 3 Signature

(vidi prikaz u ovom broju), prostor je uglavnom sazdan oko sredine pozornice. Već smo se uvjerili kako live Diane Krall zvuči puno, uvjerljivo, s klavirom izuzetno prirodnog i oblog zvuka. Putem CD-a udarac batića po žici klavira kod TAD-a je velik i značajan, bas dubok i kontroliran sve je ujednačeno, izvire iz tamne pozadine. Visoki su dobro pozicionirani, detaljni i nikad naporni. Bogatstvo detalja u konstrukciji zvučne slike, s točno određenim položajem pojedenog instrumenta oduševljava. Bas je dubok i kontroliran. Pozicioniranje čvrsto, jasno i precizno, pa dojam je kako uređaj glazbu drži pod kontrolom, sve u svrhu rekreiranja najvjernijeg mogućeg glazbenog događaja. Solo na bubnjevima pokazuje kako D1000Mk2 fantastično rekreira veličinu, poziciju i timbar instrumenta čemu svakako doprinosi i ogromna količina zraka oko instrumenta. Slušajući dalje putem USB ulaza, doznajemo kako je zvuk klavira malo tvrđi, zvučna slika je lepršavija, ali s manje treće dimenzije i sve je nekako pola broja manje, a bas nije tako razgovijetan. Razlike su u stvari minimalne i čujne su samo ako pažljivo slušamo. Kod USB-a se stvari događaju u zvučnicima, a kod CD playera između

hifimedia #111

TEST TAD-D1000MK2 njih. CD zvuči uvjerljivije s točizražaja. Naime, na Betama sve nijim rasporedom lijevo-desno zvuči punije, oblije, muzikalni(klavir i ruke) i nekako uvjerljije i veće. A dubina i slojevitost vije napada slušatelja u prvim zvučne pozornice nemjerljivo redovima. su uvjerljiviji, impresivniji pa je Kada je već prilika, usporetako na Betama postalo defidili smo zvuk TAD-a s onim što nitivno jasno kako Chord nikasmo imali pri ruci – Chordovim ko nema onu monumentalnost DAC-om Hugo TT. U usporedbi TAD-a, a niti njegovu eksplos TAD-om, Hugo TT reproduzivnost. Čudno? Ne baš, s obzicira gabaritima manji bubanj, rom na to da je TAD jedno 4 a dimenzije pojedinog instruputa skuplji uređaj. menta teže je nazrijeti. Iako Uravnoteženost je ta riječ samostalno Hugo TT zvuči fankoja odlično opisuje zvuk tastično, u usporedbi s TADD1000Mk2. Na Betama je jasno om Hugo TT je manje povezan, kako TAD s lakoćom osiguraa bas se čini kao da je u odreva čitljivost partiture koju lijeđenoj mjeri izdvojen od ostatka va ruka svira na klaviru, čemu spektra. I klavir je u gabaritima doprinosi i taman toliko viška manji, sve je još više pomaknuboje u gornjem basu i donjem to u zvučnike i prema njima. srednjetonskom području tako U konačnici, da glazbu ne Bogatstvo detalja pojedini tonočini samo točvi u solu klanom već i lijeu konstrukciji vira nisu tako pom i ugodnom zvučne slike, s jasno izraženi, za slušanje. Bas a težina i uvjerostaje jednatočno određenim ljivost glazbeko impresivan, a položajem pojedenog u donjem regine materije je manja, dok se stru je sukladinstrumenta bas u pozadini no tome i pojeoduševljava u usporedbi s dina tipka na TAD-om samo klaviru lako nazire i ne dolazi ispred ostatčujna. Ostatak zvučnog dojma ka glazbenog sadržaja, kao kod obilježavaju raskoš i širina. Pioneera, pardon TAD-a. Kao potvrdu poslušali smo i Iako smo TAD prije svega Grapelliijevu violinu koja je na poslušali na Audiovectoru Betama stvarna, drvena i realkoji nam je u isto vrijeme bio nih dimenzija, uz autentičan i na testu, ipak smo ga kratuvjerljiv odjek prostora. Pred ko poslušali i na zvučnicizaključenje testa smo poslušali ma Beta Systems C2, na kojiTAD na Exposure monoblokovima su neke lijepe karakterima kao pretpojačalo i sve gore stike TAD-a došle još više do navedeno potvrđeno je dodat-

hi-fimedia #111

TAD D1000MK2

Korištena glazba

Digitalni audio ulazi 1x XLR, 2x koaksijalna, 1x optički, 1x USB (standardni B-tip) Kompatibilne frekvencije uzorkovanja: XLR / koaksijalni ulazi: 44,1kHz, 48kHz, 88,2 kHz, 96kHz, 176,4kHz, 192kHz Optički ulaz: 44,1kHz, 48kHz, 88,2kHz, 96kHz USB ulaz: 44,1kHz, 48kHz, 88,2 kHz, 96 kHz, 176,4kHz, 192kHz, 352,8kHz, 384kHz Izlazni napon 4V balansirano, 2V nebalansirano (1kHz 0dB) Dimenzije (ŠxVxD) 440 x 150 x 406 mm Masa 18,5 kg Cijena 17.000 eura INFO: Audio Serum, tel. 386 30 315 626, www.audio-serum.si

Ralph Towner / Gary Peacock – A Closer View, ECM Records – 531 623-2 • Bach Toccata & Fugue Deutsche Gramophone 477-7521 • Bach, J.S.: Oboe Concertos, BWV 1053, 1055, 1056, 1059, 1060, Naxos • Eric Bibb - Booker’s Guitar, Telarc • Doug MacLeod, There’s A Time, RR-130HDCD • The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, Verve • Pat Metheny Trio, Live, Warner Bros 9362-47907-2 • Charlie Haden & Pat Metheny Beyond the Missouri Sky • Copland: Appalachian Spring Rodeo, Fanfare for the Common Man, Telarc cd-80078 • Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 265622 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2

nim pročišćenjem zvuka uslijed skraćenog i pojednostavnjenog puta signala. Međutim, kako je prisutnost pretpojačala ne samo osobna već i tehnički nepredvidiva stvar, u ovom segmentu izbjegavamo donošenje konačnih zaključaka. I za sam kraj, kompletnu amplifikaciju zamijenili smo nakratko s Pass Labs integriranim pojačalom INT-25 (vidi hifimedia broj 110/2019), čime smo u sustav unijeli dodatnu dozu muzikalnosti, detaljnosti i vjernosti reprodukcije. Recimo samo da je sve ono što je do sada bilo dobro postalo još bolje, a relativno jednostavnim, iako ne i jeftinim, sustavom koji se sastojao od TAD-a D1000Mk2 (17.000 EUR), Passovog INT-25 (9.000 EUR) i Beta Systems C2 (u očekivanju Mk2 verzije, trenutno izvan proi-

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), Raspberry Pi 3+ i Allo Digione, Intel NUC7CJYH, DAC NON-OS, Chord 2QUTE, Pojačalo: monoblokovi Exposure 3010s2; Exposure XM HP, Exposure 3010s2d Integrirano pojačalo, Schiit Saga, Zvučnici: MG12SE, RELT5i subwoofer; Beta Systems C2, Interkonekcijski kabeli: Wireworld Eclipse 7, Kimber PBJ, Wireworld Gold Electra Digital III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: VdH CS122, Anticable, Furutech u-2T, Xindak FS1, Wireworld Eclipse 7, Filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Supra LoRad 2.5, XLO PRO AC

zvodnje) dosegli smo izuzetno visoku razinu guštanja u glazbenoj reprodukciji u svim parametrima, a ponajprije u ugodnosti i muzikalnosti. Zvuk je bio tekuć, podatan, detaljan, mekan i nenametljiv, istovremeno osiguravajući svaku informaciju zapisanu na nosaču zvuka.

Zaključak

Konzumenti s prosječnom plaćom vjerojatno nisu ciljana publika za ovaj uređaj. Iako, ako mene pitate, uvijek bih 17.000 EUR radije potrošio na ovu razinu kvalitete zvuka, bila riječ o izvoru zvuka ili zvučnicima, nego na automobil. Oni plićeg džepa, ako se odluče na kupnju uređaja ove cijene, vjerojatno će ga kupiti na dugi rok i, vjerujte, neće se osvrtati i naknadno preispitivati svoju odluku. Siguran sam da će istog dojma biti i oni drugi, koji si uređaje ove klase lakše mogu priuštiti. Naime, TAD D1000Mk2 izuzetan je uređaj isto takvog zvuka, koji pojavom, tehnologijom, ergonomijom a posebno zvukom, neće razočarati korisnike/vlasnike.

model A3

www.magicoaudio.com

www.mediaaudio.hr

TEST AUDIOVECTOR R 3 SIGNATURE

Nadogradnjom do boljeg Pred sobom imamo dobro proračunat i do detalja usavršen zvučnik čiji je zvuk mekan, nježan i ispeglan piše: Neven Kos

ekako mi se čini da je nakon nekoliko godina zatišja, Audiovector pokrenuo kreativno-tehnološko-marketinški zamašnjak te snažnije nastupa na tržištu s novim, naprednim i zanimljivim modelima. Nakon uspjeha serije QR, možda i još uspješnijom se pokazala serija R, u kojoj pojavom, veličinom i zvukom dominira model R3. Iako se taj model pojavljuje u tri varijante koje se razlikuju u tehnološkoj dorađenosti te posljedično i adekvatno, zvukom. Riječ je o modelima koji ljestvicu okupiraju odozgora prema dolje: Arreté, Avantgarde i Signature. Iako u osnovi slični ili čak i jednaki, određene karakteristike i parametri te ugrađene tehnologije u pojedini model čine onu bitnu razliku u zvuku. Posebnost koju Audiovector kod ove serije njeguje i koja predstavlja značajnu prednost u odnosu na modele ostalih proizvođača jest mogućnost pružena korisniku da uz nominalnu doplatu svoj jeftiniji model nadogradi na onaj moćniji, napredniji i skuplji. Evo što je o tomu u intervjuu našem časopisu povodom predstavljanja njihove najnovije "R" serije zvučnika i obilježavanja 40 godina postojanja tvrtke rekao voditelj prodaje Martin Duhoff (hifimedia br. 110/2019):

hi-fimedia #111

Zanimljiv je Vaš pristup nadogradnje starih Audiovector zvučnika. Navodno ste jedina tvrtka koja radi nadogradnju na takav način. Kakva je reakcija kupaca i je li to uistinu jeftinije nego kupiti novi zvučnik? Postoji veliki interes – s aspekta zaštite okoliša, ali i gledajući što možete napraviti tijekom godina. Na primjer, ja sam kupio SR Signature zvučnike prije 10 god, slušao sam glazbu cijelo vrijeme i sada sam uštedio novac da mogu nabaviti poboljšani model. Sve što trebam napraviti je poslati ih nazad, platiti prijevoz, razliku modela i trošak proizvodnje. To je jedino što trebam platiti - vrijeme potrebno za mijenjanje zvučničke kutije, visokotonske jedinice ili što već. I onda šaljemo zvučnike nazad kupcu. Onda imate malu zaradu na tome, ako mijenjate sve te stvari? Da, kupac mora platiti razliku modela. Ako gledamo razliku novih zvučnika, da, malo je skuplje, ali oni su i tako dugo godina slušali muziku na tim zvučnicima. To je bolji izbor nego prodaja na tržištu rabljenih? Ovisi što možete dobiti na second hand tržištu. Ono što mi jamčimo kupcu je da samo plaćaju prijevoz i razliku u cijeni nadogradnje modela. Ne moraju razmišljati što mogu dobiti na tržištu polovnih zvučnika. Model Signature predstavlja najdonji dio ponude modela R 3 i kao takav ne uživa tretman skupljih modela. U Signature model nije ugrađen AMT visokotonac (odličan visokotonac kojeg smo imali prilike slušati u modelu QR5 – vidi hifimedia broj 109), već češće viđen kupolasti, ovdje nazvan R Evotech. Međutim, ono što je zajedničko svim modelima, bez obzira na relativno značajnu razliku u cijeni među njima (preporučene maloprodajne: 35.500-57.900-72.900 HRK) jesu karbonski drajveri, lami-

Popis ugrađenih zvučničkih jedinica i tehnologija u pojedini model R 3 zvučnika kao i poboljšanja koja se naknadno mogu doplatiti i ugraditi

nirane prednje ploče, titanmanje ovisi o udaljenosti zvučske zavojnice, SEC sustav za nika od okolnih zidova. poboljšanu disperziju zvuka iza zvučnika (zapravo otvorena Zvuk komora iza visokotonca) i antiAudiovector R3 Signature paralelne stranice, dok ostanašao se u sustavu kojeg su le značajke koričinili Exposure snik može, uz amplifikacija (XM Korisnik može doplatu, kupiti HP DAC, pretpouz doplatu svoj naknadno. jačalo i 3010S2 Ono što je jeftiniji R 3 model monoblokovi, a dalje zanimljiponekad su ih nadogradi na onaj mijenjali Chord vo jesu kvalitetni ugrađeni dijelomoćniji, napredniji DAC-ovi 2Qute i vi, te zanimljiva Hugo TT. Potonji i skuplji rješenja poput i u ulozi DAC/ bas refleksnih pretpojačalo). otvora smještenih s donje straOžičenje za koje smo se odlune zvučnika, što olakšava nječili dolazi iz Wireworlda (digigov smještaj u prostoru jer talni i analogni interkonekti) te

Audiovector R 3 Signature koristi R Evotech visokotonsku jedinicu s kupolastom membranom

iz Xindaka i VdH-a (zvučnički FS-1, odnosno CS122). Nakon početnog traženja optimalnog položaja, zvučnici su završili dobar metar i pokoji centimetar udaljeni od stražnjeg zida. Od početka je bilo jasno kako pred sobom imamo dobro proračunat i do detalja usavršen zvučnik čiji je zvuk je mekan, nježan i ispeglan. Izuzetno detaljan, bas je dubok i prozračan, a zvučnik odiše određenom razinom luksuza u zvuku. Zanimljiva je ujednačenost po cijelom opsegu, bez nezgodnih i neugodnih ekscesa. Centralno pozicioniranje između zvučnika je impresivno, uz istovremeno održavanje široke i ne tako duboke zvučne pozornice. Slušajući klasičnu glazbu, na snimci koja to omogućava - zvučna slika je široka, postojana i pomalo monumentalna, čak i s odličnom dinamikom, odnosno odnosima tiho - glasno. Zahvaljujući visokoj osjetljivosti zvučnika, cijeli sustav vrlo lako diše, a monoblokovi niti ne osjete potrebe koje zvučnik ima. Klasična glazba apsolutno i definitivno odgovara ovom zvučniku. U ovom kontekstu kombinacije snage pojačala i osjetljivosti zvučnika, bit će zanimljivo poslušati zvučnik s Pass Labs integriranim pojačalom INT-25, kojega smo prikazali u prošlom broju, a usporedit ćemo zvučnik nešto kasnije i s nama dobro poznatim zvukom domaćeg zvučnika Beta Systems C2. Za sada se zvučnik pokazuje kao kralj detaljnosti i muzikalnosti, zvučnici ne djeluju izbirljivo po pitanju ostalih komponenata u sustavu i ne traže poseban tretman ni posebnu pažnju kao bi pokazali što mogu. Detalji i ekstenzija, posebice prema gore su odlični, visokotonac se pokazao kao samozatajni biser, kojemu detaljnost i muzikalnost nikako nisu strani, iako je lako prisjetiti se prilika kada smo čuli i nešto transparentnije primjerke visokotonca od kupolaste vrste, kod kojih je moguće čuti pokoji frcaju-

hifimedia #111

TEST AUDIOVECTOR R 3 SIGNATURE

ći detalj više i nešto veću dozu prozračnosti i prozirnosti. Slično smo doživjeli i slušajući jazz trubu, npr. Duška Gojkovića - Samba Tzigane puhači su lijepo raspoređeni po sredini a Duškova truba se ističe izvirući iz kontrolirane i čvrsto oblikovane i posložene okoline. Došlo je vrijeme da zvučnik usporedimo s Beta Systems C2 koji koristi Accuton keramički visokotonaci. Kako smo imali relativno ograničeno vrijeme za ovu probu, zamijenili smo Audiovector Betama te nakon dva dana suživota s njima, u sustav smo vratili

Bas refleks otvor smješten je s donje strane zvučnika koji je zbog toga izdignut sa stražnje strane

hi-fimedia #111

Audiovector nakon čega su se dvije karakteristike nametnule kao jasne i očigledne. Prvo, R 3 Signature je detaljan i razgovijetan, s rezolucijom elektronskog mikroskopa. Tako je naprimjer glas Lewisa Armstronga na ploči s Dukeom Ellingtonom i na kompoziciji "It Aint Mean a Thing", zvučao tako nametljivo razgovijetno da sam prvi put u životu, iako bez jasne namjere, potpuno jasno i razgovijetno čuo svaku izrečeno-otpjevanu riječ u tekstu pjesme! Druga karakteristika jest da je, upravo kako smo i bez slušanja drugih zvučnika, ranije pomislili, R 3 Signature u smislu uvjerljivo-

sti rekreacije prostora, dubinskog crtanja te prije svega slojevitosti zvučne pozornice, relativno štur i dvodimenzionalan. Radnja glazbene priče odvije s prije svega u ravnini omeđenoj svim trima dimenzijama zvučnika, i na žalost, nikakvim razmještajem nismo uspjeli postići ekstenziju u niti jednom smjeru. I ako već popunjavanje prostora nije tako izraženo, lakoća eksplikacije glazbenog sadržaja u drugim dimenzijama (osim prostornih) odlična je: timbar je točan, detalji su tu, veličina instrumenata je zadovoljavajuće vjerna, fluidnost naglašeno prisutna, a ugodnost zvuka i njegova nenametljivost uz izraženu sposobnost zvučnika da u snimci pronađe one najznačajnije elemente glazbenog djela te ih servira slušatelju, izuzetna. Da rezimiram, ako vam je beskonačna dubina zvučne pozornice odlučujuća pri odabiru zvučničkih kutija potražite negdje drugdje. Ono što je dobro, jest da je zvučna slika čvrsto pozicionirana u sredini. Ako volite detaljnost i uglađenost, na pravom ste mjestu. Kratko slušanje zvučnika uz pomoć integriranog pojačala Pass Labs INT-25 pokazuje one kvalitete u koje smo se već uvjerili slušajući ovo integrirano pojačalo u drugim okolnostima. To znači da je sada Audiovector R 3 Signature zvučao još malo uglađenije, detaljnije i s čvršćim bas područjem, i tek mrvicu raskošnijom rekreacijom prostora. Muzikalnost koju INT25 unosi u zvuk sustava donijela je Audiovectoru mogućnost da se iskaže u iznimno detaljnoj i muzikalnoj reprodukciji srednjetonskog područja, prije svega ženskih vokala, dok je visokotonsko područje dobilo na brzini i otvorenosti, u čemu se R Evotech visokotonac odlično snašao.

Zaključak

Audiovector R 3 Signature nesumnjivo je zvučnik visokih kvaliteta. Sve ranije navedeno govori kako pred sobom imamo vrlo sposoban zvučnik, iako smo čuli i primjerke koji s više

AUDIOVECTOR R 3 SIGNATURE Frekvencijski opseg (-6dB): 6 Hz – 28 kHz Osjetljivost (8 Ohm): 91 dB Nominalna impedancija: 8Ω Maksimalna snaga: 275 W Susretne frekvencije skretnice: 230 / 3100 Hz Dimenzije (VŠD): 103,4 x 23 x 36 cm Cijena: 35.500 kn / par INFO: Media audio, tel. 021 323 550 www.mediaaudio.hr

Korištena glazba Ralph Towner / Gary Peacock – A Closer View, ECM Records – 531 623-2 • Bach Toccata & Fugue Deutsche Gramophone 477-7521 • Bach, J.S.: Oboe Concertos, BWV 1053, 1055, 1056, 1059, 1060, Naxos • Eric Bibb - Booker’s Guitar, Telarc • Doug MacLeod, There’s A Time, RR-130HDCD • The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, Verve • Pat Metheny Trio, Live, Warner Bros 9362-47907-2 • Charlie Haden & Pat Metheny Beyond the Missouri Sky • Copland: Appalachian Spring Rodeo, Fanfare for the Common Man, Telarc cd-80078 • Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 265622 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2

entuzijazma i boje reproduciraju i ocrtavaju zvučnu sliku te temeljitije oslikavaju glazbeni prostor oko zvučnika. Cijenom R 3 Signature zalazi u prostor u kojem od zvučnika očekujemo mnogo, a njegove individualne kvalitete u većoj mjeri nego u nižim klasama zvučnika moraju reflektirati zvučne apetite vlasnika. Riječ je o zvučniku vrlo visoke tehnologije, zanimljivog koncepta s mogućnošću unaprjeđenja i zvuka koji ozbiljno zalazi u gornji dio ljestvice zvuka kojega danas možemo naći na tržištu.

XM CD Player XM HP Headphone Amplifier

XM CD Player DISC PLAYER OR TRANSPORT OF THE YEAR

Distributer za Hrvatsku i Sloveniju:

Exposure Electronics Limited Unit 18 Winston Business Centre, 43 Chartwell Road Lancing, West Sussex, BN15 8TU, United Kingdom 01273 tel. 423877 +385 91 500 2535, www.audiocentar.hr

www.exposurehifi.com

TEST Q ACOUSTIC 3030i

PREPORUKA

Stabilno

na vrhu piše: Jagor Čakmak

ovijesno gledajući Q Acoustics spada u novije proizvođače zvučnika. Tvrtka je osnovana 2006. godine i postigla je velik globalni uspjeh u relativno kratkom roku. Svako malo možemo pročitati kako je neki njihov proizvod dobio nagradu u stranim AV medijima, pa su samim time među potrošačima zapravo postali sinonim za kvalitetne zvučnike niske cijene. Nekad

hi-fimedia #111

Proizvesti serijski zvučnik s dobrim zvukom i niskom cijenom nije uopće jednostavan zadatak, a Q Acoustics je to uspio s ovim proizvodom je Hi-Fi tržište u ovom cjenovnom rangu bilo bogato ponudom kvalitetnih proizvoda svih glavnih proizvođača zvučnika, međutim danas je malo od njih ostalo aktivno u tom segmentu. Britanski Q Acoustics jako

dobro koristi priliku i nudi nekoliko proizvoda, pogotovo za naše tržište, s vrlo atraktivnim cijenama. Za ovaj broj na test smo dobili njihov najnoviji model - Q Acoustics 3030i, zvučnik

namijenjen smještaju na stalkonkurenata, Q Acoustics ke ili policu. 3030i ne stavlja toliko naglasak Model 3030i je bookshelf na taj dio spektra. Bas područpomalo neuobije je vrlo duboko čajenih dimenzija. i sasvim dovoljno Volumen ovih Jednako je dubok kontrolirano, pa je zvučnika je i visok, a prednja tako glazba mlade strana je relativneuobičajeno glazbenice Aurore no uska (200 x 320 zvučala odličvelik za x 313 mm, ŠxVxD). no. Možda najboVolumen ovih lji dio ovih zvučnikategoriju i zvučnika je zapraka je povezanost cijenu vo neuobičajeno cjelokupne zvučvelik za kategoriju ne slike. Niti jedna i cijenu. Dizajn je vrlo modekarakteristika ne odskače od ran i jako kvalitetno napravostalih što ih čini odličnom ljen. Bočni rubovi zvučnika su izborom za dugoročno slušanje zaobljeni, a završna obrada je i nisu samo rješenje koje odličmatirana, odnosno bez odsjaja. Zvučnik može doći u bijeloj, sivoj, crnoj ili smeđoj boji. Naš primjerak došao je u sivoj boji i uživo izgleda stvarno izvrsno. Maska zvučnika, ako se korisnik odluči je koristiti, pričvršćuje se magnetima za prednju ploču. Magneti se nalaze ispod vanjskog sloja zvučnika i nisu vidljivi. Bas jedinica je promjera 165 mm, a visokotonac 22 mm. Maksimalna snaga koju zvučnik podržava je 145 W, a prosječna impedancija je 6 Ohma. Osjetljivost je 88 dB, što spada u prosječne vrijednosti za ovakav tip zvučnika. Ustroj zvučnika je klasični bas refleks s otvorom na stražnjoj strani. Zvučnički terminali su robusni i primaju banana konektore.

Zvuk

Već nakon pet minuta slušanja bilo je jasno da su zvučnici odlični za traženu cijenu. Veliki volumen zvučnika je pomogao da se veća prostorija ispuni zvukom i sasvim pristojnim basom. Glas jazz pjevačica je zvučao prirodno i bio je dobro pozicioniran na prilično velikoj pozornici. Detalja ima daleko najviše u srednjem dijelu spektra. Visoki dio spektra je ugodan i u niti jednom trenutku nije postao naporan. Za razliku od nekih

no zvuči prvih sat vremena u salonu prodavača. Zvučnik se vrlo dobro nosi i s kompleksnijim materijalom poput Verdijevog Requiema. Pozornica je velika, no možda ipak malo manje definirana nego kao kod nekih konkurenata slične cijene. Detalji su izvrsno reproducirani, a glasovi zbora i solista su jasno raspoređeni po pozornici. Najbitnije što glazba koju reproduciraju ovi zvučnici zvuči prirodno. Često kod jeftinijih proizvoda velikih proizvođača imamo situaciju da je naglašen bas i visoki dio spektra kako bi se dobilo na atraktivnosti, no Q Acoustics je to vrlo vješto izbjegao. No i dalje zvučnici zvuče zabavno te jednostavno je zaboraviti koji zvučnici su u sustavu i samo slušati glazbu.

Zaključak

Q Acoustics 3030i definitivno dobiva našu preporuku, jedan je od boljih proizvoda koji smo testirali u posljednje vrijeme. Proizvesti serijski zvučnik s dobrim zvukom i niskom cijenom nije uopće jednostavan zadatak, a Q Acoustics je to uspio s ovim proizvodom. Uz dobar zvuk uspješan je i dizajn koji će se vrlo lagano uklopiti u bilo koju moderno dizajnirani dnevnu sobu, a opet neće biti prenametljivi u prostoru. Što se tiče konkurentnih proizvoda, postoje zvučnici koji imaju čvr-

šći bas ili više detalja u visokom dijelu spektra, ali ih je malo s tako dobro balansiranom zvučnom slikom u svim ostalim aspektima. Q ACOUSTICS 3030I Tip zvučnika: dvosistemski / bas-refleks Preporučena snaga: 25 - 75 W Frekvencijski raspon: 46 – 30.000 Hz (+/- 3 dB, -6 dB) Susretne frekvencije: 2.400 Hz Osjetljivost: 88 dB Impedancija: 4-6 Ohm Dimenzije (ŠxVxD): 200 x 320 x 313 mm Masa: 6,4 kg / kom Cijena: 2.990 kn/par INFO: Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

Korištena glazba Samuel Yirga: Habasha Sessions (Society Of Sound 2011) • Peter Gabriel: Scratch My Back, (Society Of Sound 2010) • Kraftwerk: Minimum-Maximum (EMI 2005) • Melody Gardot: Worrisome Heart (Verve 2008) • Arild Andersen: Electra (ECM Records 2005) • Tord Gustavsen: The Ground (ECM Records 2005) • Gustav Mahler: Symphonie No. 2, Gilber Kaplan (Deutsche Grammophon 2003) • Peter Tchaikovsky: Klavierkonzert No. 1, Ivo Pogorelich, London Symphony Orchestra, Claudio Abbado (Deutsche Grammophon 1986) • Johannes Brahms: Symphonie No. 1, Münchner Philharmoniker, Christian Thielemann (Deutsche Grammophon 2007)

Sustav Zvučnici: Sonus Faber Concertino Domus, Audiovector QR3, Davis Acoustics Balthus 50, Izvori: Arcam CD73, Exposure 2010S DAC, Raspberry PI 3 + HiFiBerry Digi+ board, Pojačala: Prima Luna Prologue Two, NAD C320, Ožičenje: Wireworld Equniox 6 zvučnički, Wireworld Equniox 7 interkonekt, Wireworld Aurora 5 strujni, Wireworld Matrix 2 strujni filter, Wireworld Chroma 5 digitalni koaksijalni.

hifimedia #111

TEST ARCAM SOLO UNO

Glazba za novo doba

piše: Neven Kos

apredak digitalne audio tehnologije, razvoj i širenje streaming servisa kojima glazba u neograničenim količinama biva dostupna putem interneta, istraživanje, razvoj i poboljšanja pojačala u D-klasi, samo su neki od preduvjeta koji su, uz promjene navika u konzumiranju audio sadržaja, doveli do pojave nove vrste uređaja, koji prije nekoliko godina još možda nisu bili niti na crtaćim daskama. Nama, audiofilskim dinosaurima koji su svoje Hi-Fi snove stvarali u zlatno doba audija, uređaji poput Arcama Solo Uno služe u najmanje dvije svrhe: omogućuju nam da uhvatimo korak sa suvremenim tren-

hi-fimedia #111

Uređaji poput Arcama Solo Uno omogućuju nam da uhvatimo korak sa suvremenim trendovima te predstavljaju zgodnu ulaznicu u široko dostupnu glazbenu riznicu dovima te predstavljaju zgodnu ulaznicu u široko dostupnu glazbenu riznicu. Što se

ovog drugog tiče, već nekoliko godina sam potpuno usmjeren na reprodukciju virtualne

glazbe, smještene ili na lokalnom hard disku ili na serverima u oblacima te slušam glazbu

putem nekih od dostupnih servisa (u HR slučaju to su Deezer, Apple Music i Spotify). Ovaj Arcam Solo Uno kao predstavnik reproduktora namijenjenog prije svega reprodukciji upravo takve, virtualne glazbe, oslanja se na reprodukciju s kućnog servera (npr. NAS) ili s nekog od dostupnih servisa. U sam uređaj je ugrađen Google Cast klijent (uz AirPlay 2, Roon Ready i UPnP Streamer) tako da smo za potrebe ovog testa lijepo uplatili pretplatu na u Hrvatskoj novopridošli Spotify i osvrt na Arcam je mogao početi. Dobra strana Arcama Solo Uno je njegova jednostavnost. Ovakav uređaj može predstavljati fantastičnu ulaznicu u audio svijet, može predstavljati odličan kompaktni studentski sustav (o tome nešto kasnije) ili jednostavno drugi ili treći sustav u kući, koji neće uzrokovati loš osjećaj kod vlasnika naprednijeg ili "većeg" sustava u glavnoj slušaonici. Sam uređaj je vrlo malen i kompaktan: 140 x 52 x 213 mm, kod njega dominiraju izlazne kvalitetne zvučničke priključke (mehaniku nikako da smanjimo!!!), a uz njih na stražnjoj strani još nailazimo na antenski ulaz za Wi-Fi, Aux ulaz (phono 3,5 mm), izlaz za subwoofer odrezan na 80 Hz i LAN ulaz. USB port je ovdje isključivo u servisne svrhe. Prednja ploča je minimalistička, ali prilično funkcionalna, jer, kako to zna biti kod streaming uređaja, mnogi su lišeni fizičkih tipki za paljenje i gašenje ili, još gore, za podešavanje glasnoće, tako da je zahvaljujući prisustvu istih kod Arcama, upravljanje uređajem lako i jednostavno. U prorezu uređaja nalazimo i dvije nenametljive diode koje raznim kombinacijama boja odražavaju status uređaja i mreže. Za sada Arcamu ne nalazimo niti jednu manu. Priključivanjem LAN kabela uređaju treba cca 1-2 minute da prepozna ono što prepoznati mora i potom sam sebe postavi u operativni način rada. Mrežu nalazi odmah, automatsko postav-

ljanje IP adrese je eksprenijim udarima zvuk postaje sno i bezbolno, Chrome Cast plošan i dinamički osakaćen. je brz i odmah vidljiv ureGranicu ovih pojava očekivali đajima na istoj smo mnogo ranije, Mrežu nalazi ipak se radi o samo mreži. Nedostaju još samo zvuč25 W na «gladnim» odmah, nici. A za njihov Megijima, međuautomatsko pogon ugrađeno tim na umjereje stereo pojačanom i tihom slušapostavljanje lo snage 2 x 25 W nju zvuk je plijenio IP adrese je pri 8 Ohma i dvomekoćom i muziekspresno i struko više pri 4 kalnošću i imao je Ohma. Kad je već neku primamljivu bezbolno tako, iz postojećih notu, koja vas, spoExposure 3010S2 mono pojajena s činjenicom kako vam na čala vadimo VdH CS122 kabedodir prsta stoji 40-ak miliju-

le i spajamo ih u Solo Uno. S druge strane nalaze se, za ovu svrhu i prigodu, potpuno neprimjereni Magneplanar MG12, koji traže snagu i struju. Ne očekujući mnogo, palimo Spotify aplikaciju i prebacujemo strujanje na Arcamov Google Cast. I imamo što čuti!

Zvuk

Čak i na Magneplanarima odmah smo čuli bogat i detaljan zvuk s korektnim basom i detaljima, iako naravno ne preglasan, jer i pri iole snaž-

ke preko bluza do simforocka preslušali smo na ovom nespojivom sustavu brojnu glazbu i došli do zaključka kako vam za istinsko uživanje u glazbe više od ovoga niti nije potrebno. Ovaj mali Arcamov uređaj, čak i s tako zahtjevnim i neprimjerenim zvučnicima kao što su MG12 u stanju je pokazati svoje i kvalitete reproducirane glazbe, što me iz pjesme u pjesmu činilo radoznalijim te sam u rasponu od nekoliko sati preslušao neviđenu količinu poznate i manje poznate

na kompozicija svih žanrova glazbe. Cijelo vrijeme Arcam tjera na uživanje u glazbi, ali i je odavao dojam uglađenog, na razmišljanje o budućnosti umjerenog, dobro osmišljenog audija. Osim toga, uređaja, kod kojeodmah nam pada ga nema ničega Za istinsko na pamet pitanje premalo niti ničeuživanje što pružaju skuplji ga previše. Zvuk i sofisticiraniji ureje u svakom sluu glazbe đaji od Arcama, čaju premašiviše od ako ovaj već svira vao očekivanja, jer tako dobro! S me tek usporedovoga niti ovih smo razmiba s "ozbiljnim" nije potrebno šljanja brzo otišsustavom prizvali natrag na glazla audiofilskoj svibu i mijenjali razne glazbejesti i pokazala koliko napredne stilove i žanrove. Od klasiniji sustav pruža više glaz-

hifimedia #111

TEST ARCAM SOLO UNO

be i tjelesnosti kompozicije. je, prema potrebi, bila meka, Međutim, u izoliranim uvjetima detaljna, prozračna, ali snažArcam Solo Uno nije bio urena. Dynaudio je pokazao svoju đaj koji me činio nezadovoljnovu dimenziju, odlično prinim, naprotiv! kazavši sve kvalitete Arcama, Kako se pokazao odličnim tako da smo večer s prijateljii srčanim u velikoj slušaonima proveli, između ostaloga i ci sa zvučnicima upitne upozahvaljujući Arcamu, u odličtrebljivosti u zadanim okolnoj atmosferi, preslušavajunostima, Arcama sam uzeo ći ogromne količine nove, ali pod ruku i spojio u frendovom i zaboravljene glazbe, što je sustavu, u kojem doprinijelo tome Arcam Solo je zamijenio sve da se svi osjećamo komponente osim dobro. Ne sjećam Uno je malih Dynaudio se kad sam sličnu fenomenalna rečenicu zadnji put Countour 1.1 zvučnika. Na sreću, ulaznica u svijet napisao za neke nalazili smo se u druge audio uresuvremenog manjoj slušaoniđaje pa i one najdigitalnog ci od moje te je i sofisticiranije i najposao Arcamu bio skuplje koje sam audija u električnom smiimao priliku slušaslu, nešto lakši. Zvučne kvati. Dakle, Arcam, ne samo da litete i ovdje su bile održaje odličan audio uređaj, već je, ne i lako čujne i prepoznatljizahvaljujući mogućnosti lake i ve. Glazba je zvučala adekvatneproblematične reprodukcije no namjeni, sadržaju i žanru te glazbe s raznih izvora i servisa

hi-fimedia #111

i katalizator k dobrom raspoloženju. Sve do sada navedeno vrijedi za mp3 datoteke koje smo slušali putem strujanja s mreže. Lokalno pohranjene glazbe u CD i Hi-Res kvaliteti se nismo još ni dotakli. A reprodukcija takve, nekomprimirane, glazbe pohranjene na lokalnom, kućnom serveru još je za najmanje pola stepenice podiglo dosadašnje glazbene dojmove o ovom uređaju. Upravljajući glazbom UPnP aplikacijom s Android uređaja, uvjerili smo se kako ono što je bilo dobro kod reprodukcije sa Spotifya, s NAS-a je zvučalo još detaljnije i transparentnije. Razlike su uočljive i važne, iako nisu ogromne, jer postaje jasno kako u komprimiranoj glazbi i formatu koji značajno sakati glazbeni sadržaj i informaciju, ne možemo pronaći sve ono što je zapisano u autentičnim zapisima (zanimljiv primjer navedenog je bila usporedba Kind of Blue reproducirana sa Spotifya i AIFF datoteke sa servera u CD kvaliteti. Truba i ambijent su odjednom zvučali punokrvno i uvjerljivo. Priznanje Arcamu jer je ove razlike uspio učiniti tako jasnima i vidljivima te je osvijetlio potencijal koji u uređaju postoji). Za to svakako nisu krivi audio uređaji pa tako ni Solo Uno, ali vrijedno je spomenuti kao je potpuni dojam o snimljenoj glazbi moguće steći tek slušanjem punog sadržaja, a ne onog lišenog većine informacija primjenom algoritma.

Zaključak

Budućnost ili ne, Arcam Solo Uno je ovdje sada. Idejom i konceptom, a posebice realizacijom, predstavlja fenomenalnu ulaznicu u svijet suvremenog digitalnog audija, prilagođenog vremenu (i tržištu). Uz pretpostavku da Internet i računalo neke vrste već imate (za pohranu glazbe), potrebni su vam samo dobri zvučnici i pokoji metar zvučničkih kabela. Tako složen sustav već za nekih 7.500 kn ili malo više, može pružiti sasvim ozbi-

ARCAM SOLO UNO Podržava: Google Cast, AirPlay 2, Roon Ready, UpnP Streaming, MQA Snaga: 25 W / 8 Ohm, 50 W / 4 Ohm Dimenzije: 140 x 52 x 213 mm Cijena: 5.390 kn INFO: Media audio, tel. 021 323 550 www.mediaaudio.hr

ljan uvid u reproduciranu glazbu, dok se uživanje u glazbi ne može izraziti novcem. Prije desetak godina, za ovu kvalitetu reprodukcije bilo je potrebno platiti značajno više. Ispada da audio svijet nikad nije bio u boljem stanju i da se zlatno doba audija zapravo odvija sada i pred našim očima. Arcamu svaka pohvala za pravovremeno, kreativno i inteligentno uskakivanje u digitalni audio vlak. Ako još cijelu priču pokušate rezimirati ovako: izgled – 5, upravljanje – 5, upotrebljivost – 4,5, zvuk – 4,5, cijena – 4,5, nema razloga da na Arcam Solo Uno ne prikvačimo jednu od naših Best Buy ocjena kvalitete!

BOSE LIFESTYE 550

Home entertainment sustav. Iznenađujuće kvalitetan zvuk od iznenađujuće malih zvučnika.

16.999 kn

BOSE ALTO&RONDO

BOSE COMPANION 20

Glazbene naočale. Novi način diskretnog slušanja glazbe dok komunicirate sa svijetom oko vas.

Snažan zvuk. Od samo dva zvučnika. Naš najbolji dvodijelni sustav zvučnika za računalo.

1.799 kn

2.189 kn

BOSE HOME SPEAKER 300 Mali pametni zvučnik. Kompaktan dizajn, snažan bas. Ugrađen glasovni asistent. Wi-Fi, Bluetooth, Airplay 2

2.199 kn

Maksimirska cesta 45, Zagreb www.se-mark.hr

BOSE HPH 700

Noise Cancelling slušalice za život u pokretu. Proširena strvarnost za vaše uši.

3.099 kn

TEST DENON HOME 250

PREPORUKA

DENON HOME piše: Jagor Čakmak

ežični zvučnici su jedan od rijetkih segmenata audio tržišta koji ima uspješnu prodaju među općom populacijom. Zanimljivo je kako je zapravo slušanje glazbe svedeno nazad na mono zvuk, a produkcijske kuće pri produkciji glazbe moraju uzeti u obzir takav oblik slušanja. Prednost bežičnih zvučnika je jednostavnost. Jednostavno ih je postaviti u prostoru, jednostavno ih je koristiti i potreban je samo pametni telefon, kojeg imaju svi, kako bi se slušala glazba. Cijene bežičnih zvučnika variraju od vrlo prihvatljivih par stotina kuna pa do nekoliko tisuća kuna. Veliki proizvođači audio opreme odlučili su uzeti dio tržišnog kolača, pa tako i Denon. Za ovaj broj

hi-fimedia #111

Ugrađene su praktički sve tehnologije i servisi koji su dostupni na tržištu pa ga možemo koristiti kao centralno mjesto za slušanje glazbe ili gledanje serija

imamo priliku testirati jedan od naprednijih primjeraka bežičnih zvučnika iz njihove nove serije Home. U ovoj seriji nalaze se tri zvučnika, a mi smo se odlučili na srednji model oznake Home 250. Denon Home 250 nije jeftin uređaj ali i dalje spada u kategoriju cjenovno prihvatljivih uređaja pogotovo ako se gleda kao centralno mjesto za slušanje glazbe ili gledanje serija i filmova iz praktički bilo kojeg izvora zvučnih zapisa. U Home 250 ugrađene su praktički sve tehnologije i servisi koji su dostupni na tržištu. Od streaming servisa uređaj podržava SoundCloud, Spotify, Deezer, TIDAL, Amazon Music i još nekoliko ostalih, ali zanimljivo ne podržava Googleove servise za slušanje glazbe. Kontrola uređaja se primarno vrši putem Denon HEOS

aplikacije koja prilično dobro taka dizajnu i funkcionalnonapravljena i jednostavna za sti je detektor pokreta koji je korištenje, a podržava i glausmjeren iznad zvučnika te čim sovne naredbe (Amazon Alexa, korisnik posegne za zvučniGoogle Assistant i kom upale se svjeApple Siri). Kontrola uređaja tla koja označavaU ovo jednoju gumbe osjetljise primarno stavno i elegantno ve na dodir. Dizajn dizajnirano kućije takav da bi se vrši putem šte Denon je uspio vrlo lagano ukloDenon HEOS pio u IKEA katastaviti puno tehnologije. Krenimo aplikacije koja log, odnosno većiprvo s dva visonu moderno uređeje jednostavna nih dnevnih soba ili kotonca promjera 19 mm, dva bas/ za korištenje ureda, a dostupan srednjetonca od je u bijeloj i crnoj 100 mm i jednu pasivnu zvučboji akustički transparentne ničku jedinicu od 133 mm koja tkanine s kojom je prekriven. je smještena sa zadnje strane Osim povezivanja više jedizvučnika. Visokotonske jedininica u multi-room HEOS sustav ce su postavljene pod kutem ozvučenja, Denon Home 250 i okrenute prema van kako bi ima mogućnost povezivanja se postigao maksimalni stereo dva zvučnika u stereo sustav. Međutim, s obzirom na cijenu jednog uređaja, ta konfiguracija spada već u kategoriju pravog stereo sustava sa solidnim pojačalom nižeg cjenovnog ranga pa ostavljamo korisniku da odluči o njegovoj praktičnosti.

Zvuk

učinak iz samo jednog uređaja. Home 250 pokreće pojačalo D klase s ukupno, kako navodi proizvođač, 80 W snage. Za bežično spajanje dostupni su WiFi i Bluetooth uz podržane HEOS i Airplay 2 komunikacijske sustave. Žičana povezivost je moguća preko žičane ethernet mreže, USB-a i klasičnog 3,5 mm audio ulaza. Ugrađeni sustav omogućava reprodukciju svih modernih tipova audio zapisa uključujući 192 kHz / 24-bitne FLAC, WAV, ALAC i DSD zapise od 2.8 MHz i 5.6 MHz. Zvučnik se zbog svojeg dizajna i oblika vrlo lagano uklopi u bilo koji prostor, a jedan od zanimljivih doda-

Za tako malen zvučnik Denon Home 250 isporučuje stvarno veliki i bogat zvuk bez obzira na to što se radi o jednom zvučniku koji sa svojim usmjerenim visokotonskim zvučničkim jedinicama stvara stereo sliku. Visoki dio spektra je vrlo ugodan i nije agresivan u niti jednom trenutku slušanja, što se pokazalo kao vrlo ugodna karakteristika za dugotrajnija slušanja glazbe ili gledanje YouTube videa, a pogotovo kada je snimka lošije kvalitete. Srednjetonsko područje je vrlo detaljno i pruža mnoštvo informacija pa je tako slušanje vokalnog jazza ili rocka jako zavodljivo i opuštajuće. Bas područje je dovoljno duboko i vrlo čvrsto, čak bitno iznad očekivanja za uređaj ove veličine. Moderna pop glazba zvuči jako dobro zbog puno detalja u srednjem dijelu spektra. Bas je dovoljno brz, a položaj zvučničkih jedinica pruža dojam iznimno velike zvučne slike koja ispunjava cijeli prostor.

Zaključak

Denon Home 250 je odlično zaokružen proizvod kojeg je moguće povezati s mnoštvom servisa i tehnologija, tako da će većine korisnika njime zadovoljiti svoje potrebe. Zvuk je jako dobar u svakom pogledu i uređaj je vrlo jednostavan za korištenje. Sve u svemu, ako tražite rješenje za jednostavno slušanje glazbe u vašem domu ili radnom prostoru, Denon Home 250 trebate svakako poslušati prije konačne odluke o kupnji.

DENON HOME 250 Streaming: SoundCloud, Spotify, Deezer, TIDAL, TuneIn i Amazon Music Upravljanje: HEOS aplikacija, ugrađene kontrole Glasovni asistent: Amazon Alexa, Google Assistant i Apple Siri Dimenzije: 295 x 120 x 216 mm (ŠxDxV) Masa: 3,7 kg Cijena: 3.750 kn INFO Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

hifimedia #111

TEST IKEA SYMFONISK

SLUŠANJE GLAZBE NA ŠVEDSKI NAČIN piše: Jagor Čakmak

animljiv događaj u audio svijetu dogodio se kada je Ikea predstavila svoju prvu generaciju streaming zvučnika. Ikea, prvenstveno poznata po dobrom i promišljeno dizajniranom namještaju te kuhinjskoj tehnici, polako ali sigurno pozicionira se kao jedan od vrlo bitnih proizvođača tehnologije za pametni dom (Smart Home). Počeli su sramežljivo i nenametljivo, s jednostavnim proizvodima koji se polako mogu uklopiti u veliku cjelinu, naravno po pristu-

hi-fimedia #111

Ikea Symfonisk serija zvučnika nastala je u suradnji s američkom tvrtkom Sonos od koje je preuzeta aplikacija i sustav upravljanja pačnoj cijeni i uz izvrstan dizajn. Sustavi pametnih kuća imaju puno elemenata i gotova sva dosadašnja rješenja zapravo su pala u vodu u jednom osnovnom koraku, a to je kvalitetna podrška. Potrebna je velika kompanija poput IKEA-e koja će imati mogućnosti testirati svoje proizvode do zadnjeg detalja i zadržati dugogodišnju

podršku ovisno o tome kako se platforma, odnosno pametni telefon s kojim sve to kontroliramo, mijenja tijekom vremena. Glavna tema ovog teksta su svakako novi zvučnici s ugrađenim streaming servisima, ali i oni su dio veće Ikea slike pametnog doma. Prve zvučnike je Ikea predstavila prije koju godinu i radilo se o jednostav-

nim Eneby Bluetooth zvučnicima, niske cijene ali vrlo dobrog omjera uloženog i dobivenog. Za Symfonisk seriju nisu se odlučili razvijati svoju tehnologiju iz nule, nego su udružili snage s najpopularnijom platformom trenutno na tržištu, a to je američki Sonos. Ikea je napravila dizajn zvučnika, proizvodi ih, ali su aplikaciju i sustav koji kontrolira zvučnik preuzeli od Sonosa. Smatram da je takav pristup zapravo jako dobar budući da osigurava već stabilnu i popularnu platformu koja je poznata kupcima. Ikea je naravno uz Sonos integraciju ponudila i svoju vlastitu inte-

graciju zvučnika u njihov konDonji dio lampe je valjak koji je cept pametnog doma. zapravo pametni zvučnik, a gorIkea Tradfri sustav je Ikeina nji dio je sjenilo od lampe. Dizajn vizija pametnog doma. Centar je izvrstan i lako se uklapa u tog sustava je Tradfri Gateway većinu dnevnih boravaka. Drugi koji je spona komunikacije izmemodel je zvučnik koji je namijeđu pametnog telefona i ostanjen da se postavi na policu ili lih uređaja u sustavu. Ostali urese montira na zid tako da i on đaji u sustavu mogu biti, primjesam postane polica. Tehničkih rice, pametne žarulje, pametne podataka je jako malo, ali znamo rolete, prekidači za struju s udada je zvučnik pogonjen s malim ljenom kontrolom, daljinski za pojačalom u D-klasi, te da imaju Symfonisk zvučnike i na kraju jedan visokotonac i jedan bas/ sami Symfonisk zvučnici. Uređaji srednjetonac. Spajanje zvučniza pametni dom uglavnom ne ka na aplikaciju se svodi na skikoriste klasični Wi-Fi kojeg svi danje Sonos aplikacije, paljenje imamo doma, već drugi protozvučnika i pritisak dva gumba kol komunikacije imena Zigbee. odjednom na samom zvučniku, Svi Ikea uređaji su nakon toga je urespojeni onda Zigbee Oba zvučnika đaj spreman za rad. protokolom na Kroz Sonos aplikase mogu spojiti ciju moguće je odaTradfri Gateway, a on je pak spojen na u IKEA sustav brati izvor podauobičajenu kućnu taka za streaming. "pametnog Wi-Fi mrežu i sve To može biti lokalni to skupa kontrolimrežni disk, računadoma" ramo s jednostavlo, internet radio ili nim aplikacijom. Uparivanje svastreaming servisi poput Deezera, kog uređaja u taj veliki sustav Google Play Musica (YouTube je zapravo jako jednostavno i to Music), Tidala ili bilo kojeg druje ono što je moć IKEA-e, a to goga. Ako koristimo Google Play je da ima dovoljno resursa da Music jednostavno odaberemo za krajnjeg korisnika ovaj komopciju Cast To i ime Ikea zvučnipleksan sustav napravi najjedka. Sonos aplikacija nam služi za nostavnijim mogućim. Svaki novi podešavanje zvučnika, dodavauređaj treba prisloniti na Tradfri nje imena ili jednostavno pokreGateway te odabrati u aplikacitanje glazbe kroz samu Sonos ji na mobitelu uparivanje novog aplikaciju budući da je ona sama uređaja. Nakon toga je uređaj isto sposobna pretraživati bilo spreman s korištenje. koji izvor glazbe. Ikea Symfonisk je seriSada se neki pitaju a gdje ja od dva modela zvučnika koji dolazi spajanje s Ikea pametse mogu i ne moraju spojinom kućom. Uz zvučnike možeti u pametni dom IKEA-e. Prvi mo dodati daljinski, a možemodel je vrlo upečatljiv budumo dodati i pametnu žarulju na ći da je ujedno i stolna lampa. zvučnik. Sve to skupa onda upa-

Sučelje Sonos aplikacije

Sučelje Google Play Music za odabir zvučnika

Sučelje za kontrolu Ikea proizvoda

Sučelje za dodjelu daljinskog upravljača na zvučnik

Ikea Symfonisk polica

hifimedia #111

TEST IKEA SYMFONISK IKEA SYMFONISK ZVUČNIK POLICA Dimenzije (ŠxDxV): 100 x 150 x 310m Duljina kabela: 1,5 m

IKEA SYMFONISK ZVUČNIK LAMPA Maks.: 7W Dimenzije (ŠxDxV): 216 x 216 x 401 mm Duljina kabela: 1,5 m

no i dovoljno čvrsto. U konačnici ono što je bitno, ove zvučnike je vrlo ugodno slušati neovisno o materijali koji se reproducira, a mogu ići dovoljno glasno da to prestane biti pristojno u stambenoj zgradi. Malu prednost u kvaliteti zvuka dajemo izvedbi zvučnika s lampom.

Zaključak

rimo i prilagodimo kroz Ikea Home Smart aplikaciju. Ikea aplikacija pak nam daje mogućnosti kreiranja grupa zvučnika na kojima će primjerice svirati ista glazba ili odabir neke druge slične opcije. Naravno, kroz tu istu aplikaciju palimo i gasimo svjetla ili dižemo rolete, zavisno što sve imamo od produkata spojeno. Ako korisnik želi može mijenjati intenzitet i boju svjetla svake pojedine žarulje.

Zvuk

U ovom časopisu nas ipak najviše zanima kako zvuče uređaji koji dobijemo na test. Ikea Symfonisk zvučnike naravno uspoređujemo s ostalim zvučnicima namijenjenim za streaming glazbe, neovisno

Daljinski upravljač

hi-fimedia #111

o mogućnosti spajanja u veći sustav. Ikea zbog svoje veličine i velikih serija može ponuditi proizvode s jako malom zaradom po pojedinom prodanom uređaju. Visoki dio zvučnog spektra je ugodno podešen tako da je dovoljno informativan ali ne preuzima zvučnu sliku. Treba imati na umu da niti prosječni izvor podataka sa streaming platformi nije nužno najbolji na svijetu, te se tu oba Symfonisk zvučnika jako dobro snalaze. Srednji

dio spektra je najbolji dio ovog zvučnika, te razne vokalne izvedbe zvuče izvrsno za cijenu. Izvedba u obliku lampe je davala nešto moćniji bas, pa samim time i više je ispunjavala prostoriju zvukom. Naravno kao i svi zvučnici ove veličine imaju ponešto naglašeno bas područje kako bi kompenzirali zapravo neveliku dubinu u odnosu na veće zvučnike. Elektronska glazba Naoa Katafuchia na albumu Emergence je zvučala jako dobro: ritmično, dinamič-

Ikea se polako pomiče od proizvođača namještaja (i bijele tehnike) u kompaniju koja nudi kompletna rješenja za pametni dom. Symfonisk zvučnici su pun pogodak, jednostavno zvuče odlično za svoju cijenu, a i izvrsno izgledaju. Za naprednije korisnike koji žele potpunu integraciju mogu odabrati i Tradfri Gateway kako bi pomoću aplikacije kontrolirali zvučnike, osvjetljenje ili jednostavno dodijelili daljinski upravljač na zvučnik. Razlika IKEA-e u odnosu na sve ostale konkurente je jednostavnost korištenja. Nije potrebno veće znanje od uobičajenog korištenja pametnog telefona kako bi korisnik upario sve komponente u vremenu pet puta manjem nego koliko je potrebno da se složi prosječni Ikea stolić. Zaključak na kraju zaključka – Ikae Symfonisk zvučnici su Best Buy proizvodi u ovoj kategoriji zvučnika trenutno na našem tržištu! Stolna lampa sa zvučnikom košta 1.299 kuna, dok je cijena police 799 kuna. Cijena daljinskog upravljača je 69,90 kuna a Tradfri Gateway 288,90 kn. Više detalja o ovim proizvodima dostupno je na stranicama IKEA (www.ikea.com) ili u njihovim prodajnim centrima.

AVC-X6700H

NAJBOLJE ISKUSTVO KUĆNOG KINA UZ 8K PODRŠKU! AVC-X6700H

Sonus art, Šarengradska 1, 10000 Zagreb, www.sonusart.hr • BTC, Kristalna palača, Ameriška ulica 8, 1533 Ljubljana, www.sonusart.si

TEST LG OLED55C9PLA

Vrhunski OLED TV za malo novaca LG je OLED televizorima poboljšao anti-refleksni filtar, što pomaže održavanju kontrasta i intenziteta boje u svijetlim okruženjima za gledanje 32

hi-fimedia #111

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

ećina čitatelja vjerojatno se pita iz kojeg razloga testiramo LG TV OLED oznake 55C9PLA (model iz 2019. godine), kada je već najavljen novi, zamjenski model OLED-a (serija za 2020./2021. godinu) i koji će biti dostupan na tržišt za vrijeme dok ćete čitati ovaj prikaz. Naši razlozi su sasvim razumljivi i opravdani. S obzirom na to da je cijena ovog LG OLED televizora snižena na prihvatlji-

vu cijenu ispod 10.000 kuna za dijagonalu ekrana od 140 cm (55 inča), a model nudi pregršt mogućnosti i odličnih karakteristika, bilo nam ga je zanimljivo uzeti na testu prije izlaska novog modela LG OLED-a. Testirani model LG 55C9PLA OLED (dostupan je i u veličinama od 165 cm i 196 cm, odnosno od 65 inča i 77 inča) ima prepoznatljiv dizajn s vrlo tankim ekranom, a debljina mu iznosi svega 4,3 mm. Na zadnjoj strani nije tako tanak jer je u donjem dijelu ekrana smještena pla-

stična "kutija" u kojoj se nalazi elektronika. Šteta je što LG još uvijek ne koristi nešto slično Samsungovoj One Connect kutiji jer bi tada ekran bio u potpunosti tanak i na zadnjoj strani, a u slučaju kada se TV postavlja na zid, bio bi stvarno kao slika na zidu. U najboljem slučaju, TV će sa stalkom postavljenim na zid biti udaljen od zida 58 mm, što baš nije idealno. Na lijevoj strani TV-a smješteni su: 3 HDMI ulaza (1 ACReARC), 1 USB i CI utor. Istaknuti treba da su svi HDMI ulazi u najnovijoj

verziji 2.1, što do sada niti jedan proizvođač TV nije ponudio na svojim TV modelima, a što je još jedna od prednosti ovog modela. Odostraga nalazimo sve ostale AV priključke: 1 HDMI, antenski i satelitski priključak, optički Toslink, itd., a svi su smješteni u malu udubinu plastične kutije, kako bi što "manje" smetali ako se TV postavlja na zid. Gotovo je nemoguće TV postaviti na zid sa stražnjim priključnim kabelima, a da ne smetaju prilikom postavljanja tankih stalaka za zid. LG je mogao primijeniti jednu od dvije mogućnosti, a uporno ih godinama ignorira. Sve priključke mogao je okrenuti prema dolje, kao što su to učinili nekih drugi TV proizvođači ili napraviti već spomenuti Samsungov pristup

zasebne kutije s elektronikom, kako bi se u potpunosti otklonio ovaj problem. Nadamo se da će novi modeli 2020./2021. godine biti na tome tragu. Ugrađeni zvučnici (2,2-kanalni sustava zvučnika 40 W - 20W Woofer) su usmjereni prema podu, pa će zvuk ovisiti o podlozi od koje se odbija prema slušatelju. Cijeli TV ekran s elektronikom nasjeda na stabilan i čvrsti metalno/ plastičan središnji stalak. Za razliku od prošlogodišnje serije OLED-a, LG je sada poboljšao antirefleksni filtar, što pomaže održavanju kontrasta i intenziteta boje u svijetlim okruženjima za gledanje. Iako je napredak vidljiv, još uvijek se u ekranu mogu vidjeti predmeti ili svjetla koja se nalaze iza samog gledatelja. Kutovi gledanja su vrlo široki i tu sigurno neće biti nikakvih prigovora od strane korisnika TV-a. LG C9 inače koristi isti 4K (3840 x 2160) 10-bitni OLED panel kao i prošlogodišnji C8 model, ali je ugrađena druga generacija Alpha 9 procesora, koji omogućuju televizoru bolju optimizaciju kvalitete slike i zvuka na temelju izvornog sadržaja koji se reproducira. Poboljšani procesor koristi nove algoritme "dubokog" učenja koji analiziraju sadržaj i kvalitetu videa, te maksimalno optimiziraju sliku prije nego što je prikažu na ekranu. LG je dodao

i AI Brightness, koji koristi senzor za otkrivanje ambijentalne svjetlosti, optimizirajući svijetlinu, kako bi poboljšao vidljivost u tamnim područjima slike. HDMI 2.1 je vjerojatno najjači pojedini adut LG OLED C9 modela. LG C9 podržava VRR (Variable Refresh Rate - promjenjiva brzina osvježavanja), od 40 Hz do 120 Hz, što znači da je LG C9 itekako spreman za konzole nove generacije (PlayStation 5 i Xbox Project Scarlett). Igranje je i do sada bilo genijalno na svim OLED televizorima, iako uz fiksnu brzinu osvježavanja od 60 Hz, ali s konzolama nove generacije bit će to još daleko, daleko bolje. HDMI 2.1 standard donosi i značajke kao što su ALLM (automatski režim niske latencije) i HFR (High frame rate), a tu je i podrška za HDR10, HLG (Hibridna LogGamma) i Dolby Vision (ali ne i HDR10 + format). Ljubitelji kućnog kina bit će posebno zadovoljni i eARC-ovom podrškom jer sada mogu uspješno prenijeti visokokvalitetan Dolby Atmos TrueHD audio bez gubitaka s 4K Blu-ray playera na televizor, a zatim izravno na neki AV surround receiver. To nije sve što skriva C9 jer tu je i izvrsna ThinQ AI LG Smart TV platforma s kojom korisnik dobiva i kompatibilnost s bežičnim zvučni-

cima WISA, Apple TV aplikacijom i integriranom podrškom za AirPlay 2. Pomoću WiSA podrške, C9 je spreman za povezivanje s bežičnim zvučnim sustavima koji koriste WiSA standard, što je ogroman bonus za sve koji žele postaviti surround zvučni sustav bez razvlačenja žica po sobi ili u zidovima. LG 55C9PLA OLED koristi nadograđeni webOS operativni sustav za upravljanjem TV-om u najnovijoj poboljšanoj verziji 4.5, koja daje vrlo intuitivne i sveobuhvatne pametne kontrole. LG se potrudio i dodao još više algoritama strojnog učenja na ovaj TV. Pomoću funkcije "AI Preview" i "Intelligent Edit", dodaje niz relevantnih sadržaja iznad aplikacija, omogućavajući korisniku pristup određenim emisijama ili filmovima (npr. na Netflixu), koji automatski ponovno sugerira nove izvore i aplikacije, na temelju onoga što korisnik najčešće gleda na TV-u. Drugo područje na kojem je LG naporno radio je poboljšanje interakcija s povezanim uređajima. Ako povežete bilo koji vanjski uređaj (Blu-ray, itd.) LG-ov televizor će ga pokušati prepoznati i postaviti HDMI kontrolu nad njime, kako bi omogućio upravljanje tim uređajem pomoću LG-ovog daljinskog upravljača. Sustav je prilično učinkovit i prepoznaje mnoge vanjske uređaje i s time smo bili ugodno iznenađeni. Najinteresantniji je izbornik za podešavanje slike, koji ima brojne opcije s koji-

hifimedia #111

TEST LG OLED55C9PLA

Više vrsta načina odabir izgleda slike

Izgled dodatnih postavki slike (balans bijele u 22 točke)

Prilagodba svjetline logotipa na ekranu (npr. HTV, Nova TV, itd.)

Izgled informativne trake na dnu ekrana s raznim izbornicima

Izgled snimljenih materijala na vanjski HDD disk

hi-fimedia #111

ma korisnik treba biti pažljiv jer neki put neki učinci poboljšanje slike mogu biti "preagresivni" i slika u tome slučaju možda neće TV-a (oko tri mjeseca) pomobiti dobra na svim materijaliću postavke "Osvježivač piksela" ma koje TV prikazuje. Spomenuti i "Prilagodba svjetline logotipa" ćemo samo neke koje bi obavenikad nismo naišli na neki vidljizno trebali isprobati i upotrijebivi problem, tako da ako korisnik ti. Funkcija AI Picture jako fino koristi ove funkcije ne bi trebalo regulira svjetlinu ekrana u odnobiti nikakvih problema s izgarasu na okolnu svjetlost, a pomaže njem ekrana niti na dulji period. da prikaz slike bude optimalan, Isporučeni Magic Motion to jest da danju slika ne bude daljinski upravljač u velikoj je pretamna ili presvijetla po noći. mjeri isti kao na LG-ovim modeLG-jev TruMotion sustav (zaglalima iz 2017. i 2018. godine. đuje rubove predmeta u pokreNapravljen je od jeftine, sjajtu) puno je bolji nego što je bio ne plastike i nije nešto što bi prije nekoliko godina, ali ako ga se očekivalo za primjenu kod se postavi na maksimalne opcije, vrhunskog TV-a. Bez obzijoš uvijek će se dobiti tzv. efekt ra na to, i dalje je jedan od najsapunice (mnogi korisnici vole boljih daljinskih za TV i koritakav izgled slike). Pomoću funk- sti Bluetooth vezu, pa ga se ne cije "Smooth Gradation" mogu mora izravno usmjeriti prema se lijepo zagladiti nijanse boja, TV-u, kako bi njime upravljao. pa korisnik neće vidjeti neskladOsim tradicionalnim upravljane prijelaze, što je posebno vidnjem TV-om putem funkcijskih ljivo pri reprodukciji tipki, ovaj daljinski slika koje imaju lošikoristi i tzv. "zračFunkcija AI ju kvalitetu komprenu" (Motion) konPicture jako sije. Sliku se može trolu. Pomičući postaviti u više prodaljinski upravfino regulira gramiranih tvorničljač u prostoru, na svjetlinu ekrana TV ekranu će se kih modova (živo, standardno, ecco, pomicati i pokaziu odnosu na kino/korisnik, sport, vač (gotovo istoigra HDR efekt, teh- okolnu svjetlost vjetno kao upravnikolor, ISF svjeljanje s računaltla soba i ISF tamna soba). Za nim mišem) s kojim je drastičstručna i naknadna podešavano pojednostavljeno upravljanja slike najbolje je odabrati ISF nje svim funkcijama TV-a. Unos svjetla soba i ISF tamna soba, teksta je mnogo lakši i brži, a gdje se mogu podešavati neke brzo biranje stavki iz postavfunkcije slike koji inače nisu ki i izbornika aplikacija postadostupno kod drugih modova je manje komplicirano i nezgra(npr. balans bijele). pno. Kombinacija tradicionalOLED televizori su i dalje nog upravljanja TV-om pomopodložni tzv. izgaranju ekrana ću funkcijskih tipki s funkcijom (Burn-in) u određenim uvjetima pokazivača i središnjeg okretnog gledanja. Srećom rizik za trajno kotačića, daje daljinskom upravizgaranje može se dogoditi samo ljaču sasvim jednu novu dimenu prilično ekstremnim situaciziju kontrole nad svim funkjama npr. ako netko voli gledacijama TV-a. Njime je moguti 24-satne informativne kanaće upravljati i ostalim uređajima, le cijeli dan, te držati pozadinkoji su priključeni na TV, a sam sko osvjetljenje na vrlo visokim postupak uparivanja izvodit će vrijednostima. TV sadrži nekolise pomoću jasnih uputa i natpiko postavki koje su dizajnirane sa na TV ekranu. LG-jeva ThinQ za smanjenje vjerojatnosti izgaplatforma pruža izvrsne perforranja. Tijekom perioda testiranja manse glasovnog pretraživanja

putem uključenog Magic daljinskog upravljača, što omogućuje lako pretraživanje sadržaja preko kompatibilnih aplikacija. Korisnik se može odlučiti i na korištenje Google Assistanta ili Alexe izravno putem daljinskog upravljača, ako želi, što samo dodatno daje širinu upravljivosti LG daljinskog upravljača.

Slika

Novi LG-ov procesor Alpha 9 druge generacije uspio je unijeti neka poboljšanja slike, iako C9 koristi isti OLED panel kao i prošlogodišnji modeli. Na našem testu pokretne rezolucije vodoravne i horizontalne linije, bile su do sada najbolje reproducirane, gotovo savršeno, bez drmusanja i nejasne rezolucije. I Jaggies test je također pokazao odličnu kontrolu na rubovima pokretnih crta u pokretu, te su i one bile gotovo savršeno reproducirane, što potvrđuje odličnu implementaciju poboljšanog Alpha 9 procesora u LG OLED. Dva područja u kojima se čak i najbolji televizori bore jesu: ispravni prikaz niže rezolucije slike i održavanje njene jasnoće pri prikazivanju brzih pokreta i izmjena kadra. U oba slučaja nije neuobičajeno vidjeti zamućeno kretanje, mutne detalje i digitalne artefakte, a C9 je uspio održati prikaze čistima i jasnima, što je veliki uspjeh. Za podešavanje slike koristili smo ISF Stručni (Tamna soba) način rada, gdje su otvorena neka podešavanja s kojima se slika može dodatno podesiti. Boje su u tome slučaju bile vrlo prirodne, mekane i rezolutne, bez imalo "prelijevanja" ili nekih artefakata na svim rezolucijama. OLED nudi bolji prikaz crne boje nego bilo koji LCD, a C9 je prikaz podigao na višu razinu. Svaki detalj na slici prikazan je s impresivnom točnošću, s detaljima u sjeni bez imalo "prekrivanja" ili zamućenja. Dinamički raspon je zaista nevjerojatan. Neki već testirani modeli TV-a možda imaju nešto oštriji prikaz materijala s 1080p i 576p sadržajem, ali nijedan nije bio tako uravnotežen ili kontroliran kao LG C9. Kao što smo

već spomenuli, pomoću funkcije TruMotion dodatno se može poboljšati izgled (smanjivanje podrhtavanja i De-blur) slike ali i dobiti tzv. "efekt sapunice" ali puno manji nego što to daju neki drugi modeli TV-a. Preporučuje se da se ova funkcija isproba i tek tada odluči koje postavke izabrati. Opća kvaliteta slike je vrhunska, s impresivnim kontrastom, bogatim i živim bojama, odličnim prikazom crne i možda najboljim HDR doživljajem koji ćete dobiti na bilo kojem dostupnom 4K TV, sa širokom podrškom za formate poput HDR10 i Dolby Vision.

Model A/V priključci

Zvuk

Bežićni LAN Slika u slici (Multi-view) Senzor ambijentalnog osvjetljenja

Unatoč tankom kućištu televizora, kvaliteta zvuka s C9 je jedna od najboljih na TV-ima koje smo testirali, zahvaljujući nekim LG pametnim podešavanjima. Pomoću funkcije AI Sound TV koja primjenjuje psihoakustične trikove, a oni omogućuju bolju iluziju i prodorniji okružujući zvuk, slično surroundu. Kako bi funkcija radila kako treba, potrebno je koristiti mikrofon na daljinskom upravljaču, te ga usmjeriti prema TV-u i uključiti automatsku kalibraciju. Zvuk je nakon provedene kalibracije bolji s odličnom ujednačavanjem svih spektara zvuka. Posebno nam se svidio vrlo fokusiran zvuk srednjih frekvencija koji svaki dijalog iz TV-a pretvara u kristalnu jasnoću. Na vrlo visokim izlaznim razinama zvuka TV pokazuje mala izobličenja u zvuku što je sasvim razumljivo s obzirom na nemogućnost ugradnje većih i boljih ugrađenih zvučničkih jedinica u njemu. U svakom slučaju, zvuk je na vrlo visokoj razini kvalitete, što je još jedna prednost ovog LG OLED TV-a.

Zaključak

Nakon našeg testa u potpunosti smo uvjereni da karakteristikama i cijenom, LG OLED 55C9PLA TV trenutačno nema nikakvu konkurenciju na tržištu. Impresivna slika bogatim i prirodnim prikazom, te izvrsnim kontrastom čak i na reprodukciji SD ili HDTV slike, nudi nešto što

LG OLED55C9PLA

HDMI ulaz - verzija 2.1 USB Optički/Koaksijalni digitalni izlaz Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak Ulaz za slušalice

4 (1 ACR) 3 •/• • • • (x1) •

Posebnosti

Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Snaga audio pojačala

140 OLED 3.840 x 2.160 (4K Ultra HD) 176/176 40W/2.2 sustav analogni i digitalni DVB-T/T2/DVBS2/DVB-C • • •

TV prijamnik

Ostalo

Dimenzije (širina x visina x dubina) Sa posteljem Masa (kg) TV/sa postoljem Distributer

122,8 x 70,6 x 4,69 cm 122,8 x 73,8 x 25,1 cm 18,9 /23,0 www.lg.hr

CIJENA

hifimedia

10.000 kn

LG OLED55C9PLA

SLIKA 0

39 40

ZVUK 19 20

OPREMLJENOST 0

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

9 10

CIJENA/KVALITETA IZRADE 0

UKUPNO 0

95 100

do sada nismo imali prilike vidjeti na našim testovima u ovom cjenovnom rangu. Kontrola TV-a pomoću Magic Motion daljinskog upravljača, koji još uvijek može biti poboljšan u nekim segmentima, te nadograđeni LG webOS, daje korisniku iznimnu lakoću upravljanja TV-om. Ono što nas je posebno dojmilo je sjajan zvuk koji nismo očekivali, a koji će zadovoljiti većinu njegovih korisnika. Svi koji žele odličnu sliku i pregršt mogućnosti u LG OLED 55C9PLA TV definitivno će naći odličnog partnera na kojeg neće imati nikakve prigovore. Na kraju, o nje-

LG OLED55C9PLA Izvrsna kvaliteta slike Prirodna i bogata reprodukcija boje Zapanjujuća razina crne i detalja u sjeni Ultra široki kutovi gledanja Izvrsna preciznost i kvaliteta SD/HDTV slike Vrhunsko procesiranje slike (Alpha 9 Gen 2) Dolby Vision i Atmos Izvrstan webOS 4.5 HDMI 2.1 mogućnost povezivanja Impresivna kvaliteta zvuka Najbolje ukupne performanse u svojoj klasi Google Assistant i Amazon Alexa Nema ugrađeni dvostruki zemaljski DVB-T 2 prijamnik, nego samo jedan Stražnji AV priključci onemogućavaju jednostavno priključivanje kabela ako je TV postavljen na zid loše rješenje tipki na daljinskom upravljaču za izlaznu glasnoću zvuka i promjenu TV kanala kvaliteta plastike daljinskog upravljača s grubim rubom u donjem dijelu Nema HDR10 + podrške Mogućnost izgaranja ekrana (burn-in)

govoj kvaliteti dovoljno govori i podatak da sam testni primjerak kupio za vlastite potrebe te da mi posluži kao referentni OLED televizor za naredne testove i usporedbe s konkurentnim proizvodima i proizvođačima.

hifimedia #111

TEST STRONG SRT 8550

DVB-T HD prijamnik

PREPORUKA p i š e : D u b r a v k o To p l a k

renutno se u Hrvatskoj paralelno emitira stari TV sustav DVB-T2 s H.264 HEVC standardom kodiranja i novi DVB-T2 H.265 HEVC. Prema priopćenju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM), potpuni prelazak na novi DVB-T2 standard kodiranja H.265 HEVC, te ujedno i gašenje starog DVBT, trebao se odvijati u razdoblju od 25. svibnja do 5. lipnja 2020, ali zbog širenja koronavirusa taj datum je trenutačno pomaknut (HAKOM-a će uskoro objaviti točan novi datum prelaska). Novi sustav će osloboditi frekvencije za daljnji razvoj mobilnog interneta, modernih komunikacija, a sutra i za 5G mrežu. Za TV uređaje koji podržavaju H.265 standard to će značiti daleko veću kvalitetu prikazane slike u HD rezoluciji za sve programe (720 ili 1080 rezolucija), nego što je to bilo do sada, te veće mogućnosti ponude novih TV usluga. Upravo iz tih razloga, odlučili smo testirati jedan DVB-T prijemnik s H.265 podrškom tvrtke Strong oznake SRT 8550. Kvalitetu slike sa Strong DVB-T uređaja SRT 8550, usporedili smo s čak dva različita uređaja (ugrađenim TV prijemnikom u LG OLED TV C9, kao i nešto starijim modelom Strong DVB-T uređaja ozna-

hi-fimedia #111

HbbTV (Hybrid Broadcast Broadband TV) standard omogućuje izravnu vezu između linearnog programa i nelinearnog sadržaja ke SRT 8210, koji također ima ugrađeni DVB-T prijamnik sa standardom H.265), kako bi dobili što realniji uvid u kvalitetu slike testiranog DVB-T uređaja. Na tržištu postoji cijeli niz DVB-T prijemnika (H.265 standarda) s cijenama od 200,00 kuna pa na više, a mi smo se odlučili testirati nešto skuplji model (449,00 kuna), kako bi vidjeli da li ima bilo kakve razlike u kvaliteti i opremljenosti takvog "skupljeg" DVB-T prijamnika. Strong SRT 8550 model ima nešto veće kućište u odnosu na većinu DVB-T prijemnika na tržištu, a prednju stranu kućišta krasi odličan i čitljiv narančasto osvijetljeni displej. On prikazuje točno vrijeme kada je uređaj u mirovanju, a kada je u radu, prikazuje se broj TV kanala i eventualno neke dodatne informacije.

Tu su i dvije najosnovnije funkcijske tipke (njima se odabiru TV programi gore/dolje baš kao i na daljinskom upravljaču) i tipka uključenja DVB-T uređaja. S obzirom na nešto veće kućište, na zadnju stranu DVB-T stao je i impozantan broj AV priključaka: 1 HDMI, 1 mrežni priključak, 1 koaksijalni digitalni izlaz, TV antenski priključak i USB priključak. Korisnici koji nemaju HDMI priključak moći će DVB-T prijamnik koristiti bez poteškoća jer se tu nalazi i stari dobro poznati SCART priključak, tako da korisnici sigurno neće imati nikakve zamjerke na priključke. Ono što ovaj DVB-T prijamnik izdvaja u odnosu na ostale DVB-T prijamnike na tržištu su: funkcija HbbTV i mogućnost 30 dana besplatnog gledanja svih EVO TV kanala bez obveze (u kutiji se nalazi "kod" kojeg kori-

snik treba aktivirati). U kompletu s uređajem dobivaju se 1 HDMI kabel i 1 mrežni kabel. HbbTV (Hybrid Broadcast Broadband TV) je tehnologija koja na TV ekranu kombinira uslugu emitiranja programa s uslugama dostupnim preko interneta, te omogućuje slanje dodatnih podataka uz TV signal, koji pokreću odgovarajuću aplikaciju za pristup sadržaju dostupnom preko interneta (u tome slučaju potrebno je da je sam DVB-T uređaj priključen na internet). Za pristup i upravljanje aplikacijama koriste se tipke daljinskog upravljača. U Hrvatskoj trenutačno samo Nova TV ima tu mogućnost, a usluga je besplatna te nudi prikaz vijesti, informacija, vremenske prognoze, a omogućuje i pregled emisija i vijesti iz arhive Nove TV. Čim se prebaci na program Nove TV, na desnoj strani TV ekrana prikazuje se crveni krug i pored njega tekst "Pritisni za dodatni sadržaj”. Pritiskom na crvenu tipku na daljinskom upravljaču na ekranu se pojavljuje izbornik s kojim korisnik može pristupiti svim obavijestima. Treba

Glavni izbornika

Stablo prikaza filmova u multimedijalnom reproduktoru

spomenuti da korisnicima čiji TV samog DVB-T prijemnika nisu prijamnik ne podržava HbbTV radili nikakve probleme prilikom uslugu, neće biti vidljiv taj crvereprodukcije. ni krug. HbbTV standard podrDaljinski upravljač je, za razližava više od 90% svjetskih proku od većine DVB-T uređaja na izvođača TV uređaja i jedini je tržištu, dobro osmišljen i lijepo standard koji omogućuje izravnu sjeda u ruci. Raspored gumiravezu između linearnog programa nih funkcijskih tipki i središnje i nelinearnog sadržaja, a testiraglavne kursorske tipke je dobar, ni Strong je podržava. pa je rukovođenje i upravljaKorisnici ne bi trebali imati nje uređajem dosta jednostavproblema s podešavanjem i ruko- no i ugodno. vođenjem funkcijama DVB-T uređaja. On screen izborniSlika i zvuk ci su dobro podijeljeni u pet cjeStrong SRT 8550 je imao lina (kanali, postavke, multimenešto tamniju sliku nego ugradija, Internet servisi i instalaciđeni TV prijamnik u LG OLED ja) s funkcijama koje korisnik TV C9, s tamnijim bojama i lošimože vrlo jednostavno podesiti. jim kontrastnim odnosom. Instalacija TV kanala prolazi vrlo Razlike nisu bile drastične, i brzo s jasnim prikazom svih infor- većina neće imati priliku direkmacija TV kanala (jačina kanatno uspoređivati sliku, kao što la, rezolucija slike, smo mi imali priitd.). Korisnici će like na testu, te Moguće je biti ugodno izneće biti zadovoljgledati filmove nađeni i vrlo brzim ni dobivenom slipodizanjem DVB-T kom iz Strong SRT pohranjene na uređaja i pojavlji8550 DVB-T. U vanjskom HDD-u svakom pogledu, vanjem slike na TV ekranu, jer se slika u formatima MKV, slika je bila očipojavljuje za svega gledno bolja na AVI, MPEG-4/ dvije sekunde od Strong SRT 8550 uključenja uređaja. DVB-T, nego na H264, HEVC/ Ako se na starijem modelu H265, itd. DVB-T prijemnik DVB-T SRT 8210. priključi neki vanjPosebno se ističe ski HDD disk, moguće je snibolji i prirodniji prikaz boja, te mati TV programe. Uz to moguoštrija slika koju stariji SRT 8210 će je gledati i filmove snimljeDVB-T uređaj nije mogao ponune na HDD-u u formatima MKV, diti. Testirani Strong SRT 8550 AVI, MPEG-4/H264, HEVC/H265, DVB-T ima vrlo dobru sliku, koja itd.. Multimedijalni player radi bi mogla čak unaprijediti i sliku sasvim dobro s video formatis nekih starijih televizora s ugrama koje podržava, a moguće je đenim slabijim TV prijamnikom. kao i u bilo kojem drugom plejeŠto se tiče zvuka, razlike su tu ru mijenjati veličinu slova u titlu, bile sasvim minimalne i praktički boju titla, itd. Ne treba očekivati se neće osjetiti neka veća razlinikakvo "čudo" od ovog plejera ka u reprodukciji na bilo kojem jer su neki materijali bili reproTV-u. Korisnici koji ovaj prijeducirani s povremenim trzanjem mnik priključe na neki receislike, što je vjerojatno posljediver, primijetit će nešto suženica ugrađenog slabijeg proceju zvučnu sliku s dobrom reprosora. TV materijali snimani sa dukcijom srednjih tonova, pa

HbbTV izbornik

Izgled trenutnih podataka o TV programu na ekranu

Model

Strong SRT 8550

Ugrađeni prijmnici Način kodiranja Video rezolucija Omjer stranica

DVB-T 2 H.265/HEVC 576i, 576p, 720p,1080i, 1080p 4:3 i 16:9 Dolby Digital Plus/AC +/PCM/ MPEG MKV,AVI, MPEG-4/HEVC/H265 MP3, FLAC,OGG BMP,JPG

Audio podrška Reprodukcija videozapisa Reprodukcija audio zapisa Reprodukcija slike A/V priključci

HDMI ulaz USB 2.0/5V Optički/Koaksijalni digitalni izlaz Antenski priključak Mrežni priključak SCART

1 1 -/1 • • •

Dodatci sa uređajem

Mrežni kabel HDMI kabel

• •

Ostalo

Dimenzije (širina x visina x dubina) Masa (kg) Distributer

220 x 43 x 164 cm 0,63 www.chipoteka.hr

CIJENA

hifimedia

449,00 kn

Strong SRT 8550

SLIKA 37

ZVUK 0

OPREMLJENOST 0

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

100

CIJENA/KVALITETA IZRADE 0

UKUPNO 0

su glasovi ljudi izuzetno razgovijetni.

Zaključak

Strong SRT 8550 DVB-T uređaj u potpunosti je opravdao nešto veću cijenu. Podrška za HbbTV, mogućnost gledanja EVO TV kanala (ograničeno na 30 dana), snimanje TV programa

Strong SRT 8550 IKvaliteta slike Svi EVO TV kanali besplatno na 30 dana Brzina pokretanja sustava prilikom uključenja AV priključci Mogućnost snimanja TV programa na vanjski USB/HDD disk EPG HbbTV Izbornici na hrvatskom jeziku Multimedijalni reproduktor Priloženi HDMI i mrežni kabel Ponekada vidljivo podrhtavanje rubova predmeta kod brzih akcijskih scena

na vanjski USB HDD disk, visoka kvaliteta reproducirane slike, dobiveni kablovi u paketu, itd. samo su neke prednosti Strong DVB-T uređaja. Najviše nas se dojmila kvaliteta slike i svi oni koji trebaju novi DVB-T uređaj sa standardom H.265 u Strongu SRT 8550 naći će odličnog partnera za gledanje svih HD TV kanala.

hifimedia #111

TEST AUDIO-TECHNICA, JABEES I JBL

BEŽIČNA NADOGRADNJA

piše: Josip Crnički

oslušali smo četiri in-ear slušalice koje vam mogu poprilično poboljšati kvalitetu reprodukcije zvuka u odnosu na slušalice koje ste dobili uz mobilni telefon, a njihovo bežično

povezivanje vam daje i dodatnu slobodu nošenja koju nemate sa žičnim modelima. U ovom segment proizvoda komercijalni vijek trajanja nekog modela je ograničen pa vam preporučujemo da prije odluke o kupnji pogledate njihove trenutne cijene jer one mogu biti niže nego što su bile kad smo ih dobili na testiranje što na kraju mijenja odnos cijena / kvaliteta i konačni sud o proizvodu.

AUDIO-TECHNICA ATH-CK3TW Slabiji od dva testirana modela true wireless slušalica Audio-Technice, ali definitivno nije u sjeni jačeg modela. Ovaj model predstavljen je na prošlogodišnjem IFA sajmu i već je tamo izazvao veliku pozornost okupljenih. Slušalice u ušima stoje uspravno, ali dovoljno su lagane da se ne osjeća pritisak i nema straha od ispadanja iz ušiju, ako ste odabrali prave silikonske nastavke. Slušalice nemaju fizičke tipke pa se sve odrađuje dodirom, što na početku korištenja zna biti iritantno. Lijeva slušalica služi za kontrolu glasnoću pa se jednim dodirom pojačava glasnoća, a s dva dodira stišava. Desna služi za sve ostalo, play, pauzu, iduću i prethodnu pjesmu, javljanje i prekid poziva, kao i pozivanje virtualnog asistenta. Također, ugrađena je i ear detection značajka koja automatski pauzira glazbu kad se slušalica izvadi iz uha. Zvuk je vrlo dobro balansiran. Bas dolazi do izražaja onda kad treba, srednji tonovi zvuče vrlo prirodno,

hi-fimedia #111

a visoki tonovi su pristojni a najviše im odgovara pop glazba. Baterija ima kapacitet korištenja do 6 sati, a baterija unutar kutijice omogućava dodatnih 18 sati. Sama kutijica je najkvalitetnija od sva 4 testirana modela, a puni se putem USB-C kabela. Eventualna zamjerka ovih slušalica je manjak hi-res podrške za iOS uređaje, kao i certifikat IPX2 koji sprječava samo kapljice vode. Ukupno, ove slušalice su ostavile najbolji dojam uzevši u obzir kvalitetu zvuka, izradu i cijenu. Cijena: 799 kn INFO: Sonus art, www.sonusart.hr

PREPORUKA

AUDIO-TECHNICA ATH-CKS5TW Iako je ovo zapravo srednji model TrueWireless Audio-Technica slušalica, razlika u zvuku između CK3TW i CKS5TW je osjetna. 10 mm driveri definitivno dolaze do izražaja, som kapaciteta 15 sati i dodatnih 30 sati baterije u kutijici. Zvuk, iako odstupa od uobičajenog neutralnog zvuka AudioTechnice, ima istaknutiji bas daje puno topliji i dinamičniji zvuk što je primjetno kod slušanja glazbe, ali i podcasta. Veliki plus su i Qualcomm Clear Voice Capture, kao i Qualcomm aptXTM i AAC značajke. Kutijica se puni putem USB-C kabela i

mogla bi imati malo čvršći poklopac, ali ipak nema osjećaja da bi se mogao rasklimati nakon nekoliko otvaranja. Dobar dodatak ovim slušalicama je AudioTechnica Connect aplikacija za Android i iOS uređaje s kojom je moguće podesiti kontrole na slušalicama, provjeriti bateriju i napraviti nadogradnju softwarea. Slušalice dolaze s 4 (XS, S, M i L) veličine, umjesto standardne 3, a dodani su i silikonski krugovi koji omogućavaju još bolje prianjanje slušalica u uši. Kao i slabiji CK3TW model, CKS5TW

također imaju IPX2 certifikat koji sprječava samo kapljice vode i to je jedina moguća zamjerka ovog modela. Cijena: 1.290 kn INFO: Sonus art, www.sonusart.hr

JABEES FIREFLY 2

JBL TUNE 120 TWS

Jabees, većini nepoznata tvrtka, postoji već 13 godina i zadnji novitet su Firefly 2, True Wireless bežične in-ear slušalice. U moru ovakvih slušalica koje se razlikuju po cijeni i kvaliteti, Jabees je Firefly 2 odlučio namijeniti sportašima i rekreativcima. Ove IPX7 vodootporne slušalice dolaze s Bluetooth 5.0 i 10 sati baterije, a jedne su od prvih na tržištu koje dolaze s driverima napravljenim od grafena, što omogućava bolju reprodukciju visokih tonova, kao i kvalitetnije izoliranje buke. Još jedna posebnost ovih slušalica je takozvani „situational awareness“. Radi se o pojačavanju zvukova okoline kako bi se smanjila opasnost u prometu dok trčite, vozite bicikl

Kod JBL Tune 120 TWS slušalica, situacija je u principu crno-bijela. Bas je glavna značajka ovih slušalica i ako volite bas, ovo su vrlo vjerojatno slušalice za vas, a ako ne volite, potražit će te drugi model. Izrada slušalica je vrlo kvalitetna, ali poklopac na kutijici je mogao biti malo čvršći, dok su ipak najveće zamjerke microUSB utor i Bluetooth 4.2. Što se tiče zvuka, on je vrlo balansiran, ali bas je glavna značajka o kojoj sve ovisi. No kao što se pokazalo u slučaju Beatsa, ali i drugih slušalica, ljudi vole bas pa zašto im to ne omogućiti. Baterija ima ukupni kapacitet 4 sata korištenja s još 16 sati u kutijici, što je za većinu korisnika i više nego dovoljno. Tipka na lijevoj slušalici služi za prebacivanje na iduću ili prethodnu pjesmu, a desna za play, pauzu, javljanje i

i sl., a ova značajka se može upaliti po potrebi. Tu je još i korištenje oba mikrofona i obje slušalice prilikom razgovora, kao i korištenje tipki za pozivanje virtualnog asistenta, osim standardne kontrole glazbe i razgovora. Zvuk je pristojan, a kvaliteta poprilično ovisi o silikonskom nastavku pa praktički može zvučati kao da ste u malom klubu, a kad promijenite nastavak, došli ste u koncertnu dvoranu. Punjenje baterije u kutijici je putem USB-C kabela, a kvaliteta izrade kutijice je najveća zamjerka ovih slušalica i na njenu izradu su mogli potrošiti koji dolar više. Ali nema veze, jer s ovim slušalicama možete plivati i pritom imati dobar zvuk. U kutiji osim slušalica dolazi 6 skraćenih silikonskih nastavaka, 6 nastavaka zdjelastog oblika, kutijica za punjenje, USB-C kabel i remen za vrat. Cijena: 549 kn INFO: Se-Mark, www.se-mark.hr

prekid poziva, kao i pozivanje virtualnog asistenta. Slušalice nemaju IPX certifikat, ali vjerojatno mogu izdržati malo znoja ili prvo kapljice kiše. Sve u svemu, vrlo dobre slušalice za svakodnevno korištenje s kvalitetom zvuka i izrade kakva se očekuje od JBL-a. Cijena: 779 kn INFO: Media audio, www. mediaaudio.hr

hifimedia #111

TEST AUDIOQUEST DRAGONFLY COBALT

Digitalni vilin konjic Izuzetno praktičan USB DAC koji nema potrebu za dodatnim kabelom da bi funkcionirao

piše: Jagor Čakmak

ko govorimo o omjeru cijene i kvalitete zvuka vjerojatno najveći skok i najisplativija investicija je ulaganje u USB digitalno analogni pretvarač ako vam je glavni izvor zvuka računalo. Na tržištu ima iznimno puno takvih uređaja, a jedan prvih u formi USB sticka je bio Audioquest DragonFly. Puno godina kasnije Audioquest i dalje proizvodi DA pretvarače u formi USB sticka, a zadnja inkarnacija u prodaji se našla pod nazivom DragonFly Cobalt. Ovi mali uređaji su prošli dugi razvojni put, pa je tako danas normalno da podržavaju i frekvencija uzorkovanja od 96 kHz, te formate poput MQA. Ugrađeni ESS čip za pretvorbu signala podržava 32 bitne uzorke. Uređaj je kom-

hi-fimedia #111

patibilan s operacijskim sustavima viri izvan računala što stvara veliza osobna računala i za pametne ku polugu na USB sučelje u slutelefone (iOS i Android) te nema čaju nezgode. Sam uređaj je lijepotrebne za preuzimanjem I instapo i iznimno kvalitetno napravljen. liranjem novih upravljačkih proJedini LED indikator rada je svjegrama. Sam uređaj je vrlo malen tlost iza DragonFly znaka koji ovi(12 x 19 x 57 mm / sno o boji svjetla priU kategoriji VxŠxD), poput USB kazuje koji tip signasticka te se direkla prolazi kroz uređaj minijaturnih tno spaja na računa(crvena – Standby, uređaja poput zelena (44,1kHz), lo bez kabela. Jedini izlaz koji ima je 3,5 ovog, Audioquest plava (48kHz), žuta mm izlaz za slušalice (88,2kHz), svijetlopa iznimno cijenimo DragonFly Cobalt plava (96kHz) i ljujednostavnost ovog bičasta (MQA)). je jedan od uređaja. Mišljenja Audioquest najboljih oko formata USB DragonFly Cobalt sticka su podijeljena. dolazi s USB-A na S jedne strane izrazito je praktičUSB-C adapterom, a sa svojih 2,1V no to što nema dodatnih kabela, a izlaznog napona pokrenut će i i kada ponesete prijenosno računajzahtjevnije slušalice. nalo sa sobom ne morate se brinuti o tome da dodatno držite sam Zvuk DragonFly. Druga strane medalje Audioquest DragonFly Cobalt je da je uređaj fiksni i poprilično smo imali priliku koristiti kroz duži period s nekoliko različitih tipova slušalica. Prvo što će korisnik uočiti je brzina i velika dinamika koju pruža ovaj USB DAC. Snimke Woodkida su reproducirane veliko, čvrsto i s puno detalja. Udarci bubnjeva i elektronskih beatova bili su iznimno duboki i čvrsti, bitno čvršći nego kod nuPrime uDSD koji nam je standardni uređaj za slušanje glazbe na računalu. Takav pristup naravno može rezultirati i preagresivnim zvukom ako se koristi sa slušalicama koje su sličnog karaktera, poput Audio-Technica ATHM50x, s druge strane rezultat je

prilično dobar s Meze Audio 99 Classic i Grado SR80e. Ovaj proizvod ne uljepšava zvuk, te loše snimke će zvučati jednako loše, a dobre snimke će zvučati izvrsno, uz odgovarajuće slušalice. Slušanje klasičnog materijala poput Verdijevog rekvijema je jako ugodno iskustvo upravo zbog velike dinamike i mnoštva detalja u srednjem dijelu spektra. Visoki dio spektra je vrlo detaljan i ne oprašta loše uparene slušalice ili loše snimljen materijal.

Zaključak

Audioquest ima već dugo iskustvo i tradiciju u proizvodnji USB digitalno analognih pretvarača (modeli DragonFly Black i Red). U kategoriji minijaturnih uređaja poput ovog, Audioquest DragonFly Cobalt je jedan od najboljih. Međutim, uz dobar zvuk ide i cijena koja u ovom slučaju nije malena. Iako danas na tržištu postoji puno kvalitetnih i konkurentnih proizvoda, glavna razlika u odnosu na njih je minijaturni format Audioquest USB sticka što mu daje veliku prednost prilikom korištenja uređaja. Na kraju, da bi postigli odličan zvuk s Audioquest DragonFly USB DA pretvaračem preporučujemo vam da mu pridružite slušalice nešto mekšeg karaktera. Cijena: 2.249 kuna INFO: Media audio, tel. 021 021 343 161, www.mediaaudio.hr

FIONA APPLE Krik za slobodom Prikaz:

WEYES BLOOD ADAM SCHLESINGER Jazz razgovor:

STEWE SWALLOW

PRIKAZ / WEYES BLOOD

Između nostalgije i futurizma piše: Denis Leskovar

a kalifornijsku pjevačicu, skladateljicu i multiinstrumentalisticu Natalie Mering, pseudonimom Weyes Blood, mnogi su, ili barem neki, prvi puta čuli tek koncem prošle godine, uočivši kako se njezino ime pojavljuje na većini popisa najboljih albuma 2019. godine. Doista, njezin posljednji rad, Titanic Rising, daje mnogo argumenata za tezu da je riječ o jednome od najkreativnijih i najozbiljnijih pojava na sve raspršenijoj globalnoj sceni. Mering pripada suvremenoj kantautorskoj pop-rock glazbi s eklektičnim izvorima – od Velike američke pjesmarice i klasičnog popa Nat King Colea do estetike indie rocka 21. stoljeća; od američkog soft-rocka do britanskog prog-rocka sedamdesetih čemu, dakako, valja dodati i utjecaje moderne pop glazbe. Iako njezina recentna glazba nije minimalistička i eksperimentalna, neki eksperimentalni elementi jasno se mogu raspoznati u nekim njezinim skladbama (a još su se izrazitije raspoznavali u početku karijere). Zbunjujuće? Možda – ali je neizmjerno intrigantno. Rođena 11. lipnja 1988. u Santa Monici u duboko religioznoj obitelji, Natalie Mering često je mijenjala mjesta boravka. Srednju školu pohađala je u Pensilvaniji, no svoj glazbeni put započinje na underground sceni umjetnički poticajnog Portlanda u Oregonu – grada poznatog po intenzivnim indie-rock aktivnostima. Ondje je surađivala s nekim eksperimentalnim imenima; ondje su njezini noise korijeni koji su joj, srećom, ubrzo dosadili. Solističku karijeru razvila je pod pseudonimom Weyes Blood, što je modificirani oblik naslova istoimenog prvog romana Flannery O'Connor iz 1952, Wise Blood. Prvijenac The Outside Room objavila je u digitalnoj formi, a potom je, sklopivši ugovor s njujorškom nezavisnom etiketom Mexican Summer, izdala još dva zanimljiva i cijenjena albuma: The Innocents iz 2014., te posebno dojmljiv Front Row Seat to Earth iz listopada 2016. Dakle, ishodišta njezine inspiracije toliko su široki da se njezin opus teško (ili nikako) može zahvatiti nekim dosad poznatim žanrov-

Weyes Blood spada u povlaštenu skupinu najintrigantnijih imena na polju suvremenog kantautorskog izraza skim određenjem. No, utoliko ga je zanimljivije iščitavati. Uostalom, svi spomenuti elementi pretočeni su u njezino zasad posljednje ostvarenje Titanic Rising. Radi se o albumu koji je, manje ili više izravno, inspiriran idejama britanskog skladatelja Gavina Bryarsa. Rođen 1943. u Yorkshireu, Bryars pripada ključnim imenima suvremene minimalističke i eksperimentalne glazbe. Njegovi rani radovi u velikoj mjeri duguju estetici Johna Cagea, Earlea Browna i Mortona Feldmana – američkih skladatelja njujorške škole. No Bryars se, dakako, proslavio nečim posve originalnim i svojim – djelom The Sinking of the Titanic, nadahnutim slikama i zvukovima orkestra koji je na zlosretnom tonućem prekooceanskom brodu, unatoč neu-

Titanic Rising

hi-fimedia #111

mitnoj sudbini, do posljednjega trena izvodio sakralnu himnu "Autumn". Pišući o metaforičnoj ulozi Titanika i njegove sudbine u kontekstu stvaralačkog procesa Weyes Blood, Alex Denney u online magazinu Dazed primjećuje: "Kao što je Bryars bio fasciniran Titanikom kao simbolom mračnih, nesputanih sila na putu prema modernosti, tako je Mering privučena tom istom pričom. No u njezinu slučaju to je alegorija nesigurnih vremena u kojima mi živimo. Te slike polazni su okvir za suptilnu meditaciju na temu ljubavi u eri ekoloških potresa. Kombinirajući raskošnu paletu soft-rocka 1970-ih s ugođajem zebnje i nelagode koja je uvijek prisutna, prijeteći ispod same površine, Weyes Blood snimila je ono što se već sada može proglasiti jednim od najboljih albuma godine." Ponovimo, većina kritičara album Titanic Rising uvrstila je među najfascinantnija prošlogodišnja ostvarenja – primjerice, Uncut i Paste proglasili su ga najboljim, a u ostalim publikacijama našao se među prvih pet ili deset. Usporedbe s kraljicim soft rocka Karen Carpenter i legendarnim Carpentersima u većini ogleda gotovo su neizostavne, ali u analizama se spominju i još neka imena, kao što su Nick Drake, Joni Mitchell, Anette

Peacock, Judee Sill, Vashti Bunyan, pa čak i Nico (iako ovo posljednje doista nema uporišta u realnosti). No unatoč očitim aluzijama na pojedine žanrove i njihove protagoniste, nije se teško složiti s općom procjenom da je Weyes Blood svoje dubinsko poznavanje arhive popularne glazbe ugradila u vlastitu kreativnu viziju i u postupke koji su odraz suvremenosti, a ne tek puki homage herojima iz prošlosti. Govoreći o albumu Titanic Rising, nemoguće je ne govoriti i o metafori koja je prepoznatljiva već od samog dizajnerskog rješenja ovitka, svojevrsne nadrealne aluzije na Titanik. Fotografija Bretta Stanleya prikazuje Mering u potopljenoj tinejdžerskoj sobi. No, nije samo riječ o nabujaloj razini vode ili mora. "Voda je, objašnjava autorica, slika podsvjesnog. Potopljena soba (s pjevačicom u njoj) prikazuje neku vrstu zapadnjačkog, mladalačkog oltara. Naše mladenačke sobe mjesta su obožavanja u kojima oblikujemo ideje o vanjskome svijetu, o svemu što nas okružuje. Metaforom vode, ili mora, željela sam utjeloviti taj podsvjesni osjećaj." Ukratko, u našim adolescentskim sobama formiraju se naši identiteti – i to na podsvjesnoj razini, a podsvijest je najbolje evocirati kao mjesto ispod površine realnih zbivanja, pod morem. Već se na njezinim prethodnim ostvarenjima, a osobito u sofisticiranoj ugođajnosti Front Row Seat to Earth, jasno nazirala estetika predstavljena na Titanic Rising: raskošni i puni, na trenutke bombastični aranžmani po uzoru na američki soft-rock sedamdesetih u kombinaciji s elementima post-psihodelije i (posve diskretno) eksperimentalne glazbe. No u središtu zvučne slike uvijek je njezin čist i artikuliran vokal koji potcrtava emotivno kompleksan ambijent. Smještene između (kako sama kaže) "nostalgije i futurizma", iskrene sentimentalnosti i ovozemaljskog cinizma, organskog i elektroničkog, njezina glazba općenito, pa tako i pjesme s Titanic Rising, pulsira nekonvencionalnom vrstom ljepote. Sama autorica o sebi govori kao o zamišljenom "spoju Boba Segera i Enye," no ta usporedba, izrečena napola u šali, samo djelomično opisuje njihov karakter. Ustvari, netko je korigirao usporedbu primijetivši da je Weyes Blood prije spoj Enye i Lane Del Rey i to je bliže istini. Kvaliteta autorskog rukopisa, melodijska elegancija, rafinirana tekstura, raskošna produkcijska rješenja, vokalna toplina i izvedbena preciznost u pjesmama kao što su "Movies", "Andromeda" ili "Picture Me Better" svrstavaju je u povlaštenu skupinu najintrigantnijih imena na polju suvremenog kantautorskog izraza. Za one koji Weyes Blood nisu otkrili još lani ili ranije, sada je prigoda – ustvari, nikad nije kasno. Jer, bez obzira na pojedinačne afinitete, ukuse i sklonosti, njezina glazba, ukusno nadahnuta svim i svačim, po svoj prilici nikada neće zvučati zastarjelo.

hifimedia #111

IN MEMORIAM / ADAM SCHLESINGER (1967.-2020.)

Zatvaranje vrhunske pop radionice piše: Matko Brusač

ada je Adam Schlesinger, američki pop multipraktik, prvog travnja u bolnici u Poughkeepsieju (New York) u 53. godini života preminuo zbog zdravstvenih komplikacija uzrokovanih koronavirusom, na tužan je način zaokružena jedna jedinstvena glazbena biografija koja kao da je nastajala u nekom drugom vremenu. Dojam je takav jer je, u stvari, formulacija barem djelomično točna — drugim riječima, Schlesingerovo glazbeno formiranje odvijalo se na pozadini onih društvenih i ekonomskih procesa koji su poslijeratno američko materijalno blagostanje s vre-

hi-fimedia #111

Schlesinger se bogatim arhivom popularne glazbe kretao s lakoćom i autoritetom kakve u budućnosti vjerojatno više nećemo imati priliku vidjeti menom preveli u za većinu ljudi materijalno krajnje neizvjesnu sadašnjicu. Odakle uopće krenuti? Schlesinger je doista bio figura koju je bez poteškoća moguće zamisliti kako radi za stolom u nekoj od Brill Building ili Tin Pan Alley kancelarija. Generacijski, vjerojatno je uhvatio posljednji vlak. Bio je hiperproduktivan autor, radio je i kao producent, svirao je gitaru, bas-gitaru, klavijature i još cijeli niz drugih instrumenata, nagrađen je s Grammyjem, tri Emmyja i nagra-

dom za popularnu glazbu Američkog društva skladatelja, autora i izdavača. Tu su i nominacije za Oscara, Zlatni Globus i Tony. Prema svim standardima, dakle, posrijedi je — najblaže rečeno — iznimno uspješna karijera. Ali Schlesinger — rečeno još blaže — nije bio poznat u uobičajenom smislu riječi. Mnogi su uživali u njegovim proizvodima bez da su znali čiji rad iza tih istih proizvoda stoji. U Schlesingerovom slučaju genijalnost je uvijek prodirala iz pozadine. Čak je i njego-

va relativna anonimnost bila posve specifična. U pitanju nije bio autor čija je autsajderska pozicija bila posljedica neshvaćenosti ili pretencioznih formalnih ambicija, kao što je to često slučaj u popularnoglazbenoj povijesti, naprotiv — Schlesinger je bio vjerojatno najbolji pop obrtnik u posljednjih tridesetak godina, majstor, utjelovljenje profesionalca koji je od najosnovnijih i najšire dostupnih pop materijala zapanjujućom rutiniranošću na svjetlo dana izbacivao jedan dragulj za drugim. Široj publici —uvjetno rečeno — trebao bi biti najpoznatiji kao bolja polovica autorskog dvojica iz power-pop benda Fountains of Wayne, oformljenog 1995. godine u New Yorku. Međutim, Schlesinger je, iako zaslužan za većinu pjesama, i u Fountains of Wayne svjesno ostajao u drugom planu. Pisao je pjesme, svirao bas-gitaru i vodio računa o bek-vokalima, dok je funkciju frontmena obnašao Chris Collingwood, Schlessingerov studentski kolega sa koledža Williams u Massachussetsu. U razdoblju od 1996. do 2011. godine Fountains of Wayne objavili su pet albuma, kvalitetom, pameću i konceptualnim smislom prilično ujednačena, s pjesmama koje su u pravilu pisane prema formulama predstavljenim na albumima The Beatlesa i The Kinksa iz druge polovine šezdesetih godina prošlog stoljeća. Schlesingerova savršena kontrola te forme samo je jedan dio priče, drugi, možda još fascinantniji, tiče se tekstova. Dovoljno je, primjerice, poslušati pjesmu "Sick Day" s eponimnog debija iz 1996. godine — Fountains of Wayne bili su vjerojatno jedini bend koji je sredinom devedesetih vjerovao da su banalna, uredska svakodnevica, uredski rituali, dolazak i odlazak s posla ili tupilo beskrajnog radnog dana

Fountains of Wayn

motivi vrijedni autorskog interesa i pažnje. Količina autentične ljudske empatije s kojom je u spomenutoj pjesmi opisano putovanje neimenovane djevojke iz Jerseya na posao na Manhattan i natrag nije iznimka samo u pop produkciji iz spomenutog razdoblja. Nije isključeno da su baš specifičnost tematskih preokupacija i pripovjedne perspektive umanjivali popularni domet hrpe formalno besprijekornih pjesama, jer se na kakav-takav komercijalni proboj moralo čekati do 2003. godine i albuma "Welcome Interstate Managers", odnosno do hit-singla "Stacey’s Mom". Kada je jednu takvu — također sjajnu — pjesmu moguće shvatiti kao neki oblik autorske koncesije, onda je još jasnije što su Fountains of Wayne

iza sebe uspjeli ostaviti. Bend je posljednji koncert odsvirao u listopadu 2013. godine u Minneapolisu. Ponovno okupljanje nikada nije bilo u teoriji isključeno, iako je svima zainteresiranima bilo jasno da su izgledi za tako nešto u praksi minimalni. Schlesinger je nastavio briljirati u drugom polju. Uostalom, skladanje "za ekran", u nezgrapnoj prijevodnoj formulaciji, nije mu uopće bilo strano. Neki bi se mogli sjetiti pjesme "That Thing You Do!", savršenog Beatlespastiša, koju je Schlesigner napisao za istoimeni film iz 1996. godine. (Riječ je, inače, o redateljskom debiju Toma Hanksa.) Treba spomenuti i baladu "Way Back Into Love" iz romantične komedije "Music and Lyrics", s Hughom Grantom i Drew Barrymore u glavnim ulogama, iz 2007. godine. Schlesinger je pisao i za "Ulicu Sezam", Stephena Colberta, ceremoniju nagrada Tony. Najimpresivniji komad Schlesingerove ostavštine, međutim, vjerojatno će biti više od 150 (!) pjesama koje je u posljednje četiri godine napisao za američku romantičnu glazbenu komediju (u formatu serije) "Crazy Ex-Girlfriend". U prosjeku, frekvencija je bila — dvije pjesme tjedno, odnosno dvije pjesme po epizodi. Kada jednom — prije ili kasnije — budu bile okupljene na jednom mjestu Schlesingerov autorski raspon i kapacitete bit će moguće shvatiti na najpošteniji mogući način. Iz jednog stila u drugi, iz jednog razdoblja u drugo, od jedne do druge i treće teme, Schlesinger se bogatim arhivom popularne glazbe kretao s lakoćom i autoritetom kakve u budućnosti vjerojatno više nećemo imati priliku vidjeti. Prerana smrt sigurno će mu donijeti barem nešto nalik onoj vrsti priznanja kakvu za života nije uspio dobiti. Bit će važno da se ona održi na životu što je duže moguće.

hifimedia #111

PRIKAZ / FIONA APPLE

KRIK ZA SLOBODOM Apple je, zajedno s glazbom, stihovima, beskompromisnim stavovima i imidžom koji odaje stopostotnu autentičnost, za mnoge već godinama "ženski glas generacije" – ili nekoliko njih

piše: Denis Leskovar

lazba Fione Apple u većoj ili manjoj mjeri izvire iz dubokog emocionalnog konflikta, iz snažne i gotovo grčevite, neugasle želje za "samoodređenjem", za slobodom koja bi izmučenoj duši donijela kakvo-takvo "razrješenje" od starih trauma i novih svakodnevnih dvojbi. Posložen od sredine devedesetih, od debija Tidal do posljednjeg, briljantnog ostvarenja Fetch The Bolt Cutters, opus te pjevačice, skladateljice i pijanistice doista se može iščitavati kao smjelo konstruirani i – u svim ključnim točkama – intrigantni soundtrack njezina unutarnjeg života, intimnih previranja... Ukratko, kao zvučna ostavština glavnih puteva kojima se kretala – ali i neuobičajenih stranputica. Snimljen u očitom eksperimentalnom zanosu s nekoliko bliskih suradnika (i psom!) u kućnom ambijentu, njezin peti studijski album Fetch The Bolt Cutters kulminacija je tog oslobađajućeg procesa. Mnogo je argumenata za tu tvrdnju, no stihovi iz naslovne teme, s referencama na

hi-fimedia #111

poznatu pjesmu Kate Bush, o tome govore izravno i bez okolišanja: I grew up in the shoes they told me I could fill Shoes that were not made for running up that hill And I need to run up that hill I need to run up that hill, I will, I will, I will, I will, I will Prijezir prema svim oblicima konvencionalnog rodio se iz urođenog bunta, a tome je pridonijela i nezamisliva životna trauma: u dobi od dvanaest godina postala je žrtva silovanja i lako je pretpostaviti da tu ranu nije nikada potpuno zaliječila. Čak i u baladama njezina je izvedba "napeta, uznemirujuća". Prvijenac Tidal razotkrio je 18-godišnju kantautoricu koja zvuči kao da joj je trideset, no skladbe poput "Criminal" i "Shadowboxer" bile su, unatoč prvim kristalno jasnim naznakama autorske brutalnosti, razmjerno uredno (strofa-refren) strukturirane i disciplinirane u svojoj kantautorskoj poetici. So don't forget what I told you / Don't come around, I got my own hell to raise, pri-

Novi album Fetch The Bolt Cutters pulsira idejama od kojih je svaka beskrajno udaljena od suvremene mainstream-konfekcije

jetila je u ritmički propulzivnoj "Sleep To Dream", jednoj od programatskih pjesama kojima će iscrtati temeljni estetski okvir: sugestivni, tjeskobno intonirani vokalni stil, klavir kao perkusivni instrument i ugođaj koji je introspektivan i razigran istovremeno. Punim imenom Fiona Apple McAfeeMaggart, rođena je 1977. u New Yorku, a odrasla na Manhattanu, u umjetničkoj obitelji – s majkom pjevačicom i ocem (Brandon Maggart) glumcem i slikarom. Kao pijanistica s formalnim glazbenim obrazovanjem, prve znakove skladateljske vještine pokazivala je u najranijoj dobi, oblikujući se pod utjecajem Velike američke pjesmarice i jazz standarda. Prvi zamah profesionalne karijere dogodio se 1994, kad je njezine demo-snimke čuo Andy Slater, jedan od direktora u kompaniji Sony. Tidal je planuo u milijunskoj nakladi, no od samih

početaka njezine skladateljske vještine kakvoćom i stilom izdvajale su se iz prosjeka onoga što su kritičari opisivali krovnim i premalo određenim terminom 'žensko kantautorsko pismo.' Apple je, kako ističu biografi, nesumnjivo profitirala od 'politike otvorenih vrata' koju su sredinom devedesetih promovirale velike diskografske kuće. Radi se o razdoblju snažnog zamaha "alternativnog rocka" koji je bez obzira na korporativnu žanrovsku oznaku ipak proširio kreativne horizonte i dotadašnje mogućnosti izražavanja: sve to zahvaljujući ondašnjoj publici koja je entuzijastično, a katkada i masovno, reagirala na nekonformistične, ekscentrične (ili barem veoma neuobičajene) autorske osobnosti poput Tori Amos i Cat Power. S druge strane, sofisticirano muziciranje s aluzijama na jazz, teatar, vodvilj, kantautorski rock i komorni pop u slučaju Fione Apple pojačavali su dojam iznimne i obećavajuće umjetničke pojave. Manifestacija njezinih golemih ambicija prepoznaje se na drugom i jednome od najimpresivnijih albuma u karijeri. Naslov When the Pawn tek je skraćenica punog naziva

hifimedia #111

PRIKAZ / FIONA APPLE

koji tvori pjesmu od devedeset riječi (When the Pawn Hits the Conflicts He Thinks Like a King). U glazbenom aspektu, Apple također proširuje stilsku, instrumentalističku i žanrovsku paletu, konstruirajući zvuk od nekoliko slojeva međusobno povezanih nekonvencionalnim melodijskim rješenjima. U sadržaju tog rafiniranog i ambicioznog ostvarenja, rutinski su pisali kritičari, nije lako precizno detektirati sve pojedine utjecaje. Netko je

spomenuo Ninu Simone kao jedan od uzora i to je vjerojatno istina (ne samo zbog unikatnog sviranja klavira s podlogom u klasičnoj naobrazbi). No isti će recenzenti isticati činjenicu da je gotovo nemoguće preciznije odrediti izravnu povezanost. Stoga i When The Pawn poput svih njezinih albuma ostavlja dojam krajnje individualnosti na svim razinama: autorskoj, aranžmanskoj, izvođačkoj. Riječ je o raskošnoj, zvukovno bogatoj ploči,

Iako Apple nikada nije bila poznata po dopadljivoj i pretjerano pitkoj glazbi, ovoga puta njezine unutarnje emocionalne turbulencije i opsesije izravno su oblikovale zvuk kompleksnijoj i zrelijoj od prethodnika. Možda se, kao što je davno napisao Omar Kholeif u web magazinu Popmatters, njezina poetika može iščitavati u ključu "iznalaženja hrabrosti da se prihvati i prigrli vlastita tiha tjeskoba". Nije čudno da je Apple, zajedno s glazbom, stihovima, beskompromisnim stavovima i imidžom koji odaje stopostotnu autentičnost, za mnoge već godinama "ženski glas generacije" – ili nekoliko njih. Kako god, jedna je od najminucioznijih autorica na sceni. Malo je glazbenica koje u svoja ostvarenja ulažu toliku količinu brige za svaki detalj, a otuda i tako duge stanke između albuma.

hi-fimedia #111

Na treći album, Extraordinary Machine publika je morala pričekati šest godina zato što je Apple sa starim suradnikom, producentom Jonom Brionom, pa onda bez njega, tri godine prepravljala, nanovo snimala, rekonstruirala, dotjerivala i dovršavala već uobličeni materijal. Dakako, kontroverzne okolnosti u kojima je početkom listopada 2005. Extraordinary Machine napokon ugledao svjetlo dana samo su pojačale zanimanje publike, a tome su pridonijele i glasine da je album zbog sumnji u komercijalnu privlačnost njezina diskografska kuća Sony/Epic stavila na čekanje. U konfrontirajućem odnosu "gramziva korporacija protiv neshvaćene umjetnice" bilo je jasno tko će pokupiti simpatije javnosti i kritike, pa je razumljivo da je Extraordinary Machine – poput Yankee Hotel Foxtrot grupe Wilco koji je nekoliko godina prije prošao donekle usporedivu torturu – dočekan na valu jednoglasnih panegirika (iako će sama umjetnica kasnije priznati da ga je ona, a ne kompanija, odlučila ponovno snimiti s drugim producentom, Mikeom Elizondom). Bez obzira na dvije verzije istog djela, od kojih je prva, hvaljenija, procurila u formi bootlega, Machine je nominiran za Grammyja u kategoriji najboljeg vokalnog pop albuma skladno se nadovezavši na prethodne radove. Bio je to još jedan poticajni kolaž sumornih balada ("Red Red Red"), art-popa ("Get Him Back", "Please

Please Please"), modernog left-field rocka ("Better Version of Me") i gudačima dekoriranog vodvilja (naslovna pjesma). Glazba je raskošna, inteligentno aranžirana, sofisticirana i puna neočekivanih ritmičkih i melodijskih obrata – no u slučaju Fione Apple to nije ništa novo. U to vrijeme već je dovršila proces izmještanja iz New Yorka u Los Angeles kamo je u mlađoj dobi odlazila tek povremeno, ocu. Vodila je sve povučeniji život, s vremena na vrijeme odlazeći na manje turneje i nastupajući s Brionom u manjim lokalnim klubovima kao što je Largo, po kojemu će nasloviti i posebnu skladbu uključenu na de-luxe izdanje idućeg, četvrtog projekta. Kad je album napokon izašao – u lipnju 2012., sedam godina nakon prethodnika, Fiona Apple mu je, ostajući dosljedna vlastitoj ekscentričnoj prirodi, dala zgodan i kratak naslov: The Idler Wheel Is Wiser Than the Driver of the Screw and Whipping Cords Will Serve You More Than Ropes Will Ever Do. Naziv albuma (skraćeno, The Idler Wheel, izvučen je, poput When The Pawn) iz prethodno napisane poeme, no mnogo je bitniji njegov sadržaj. Iako Apple nikada nije bila poznata po dopadljivoj i pretjerano pitkoj glazbi, ovoga puta njezine unutarnje emocionalne turbulencije i opsesije izravno su oblikovale zvuk – kakofoničnu, namjerno "neprivlačnu" i disonantnu mješavinu pijanističkih motiva, tribalnih perkusija, dječjih vriskova i pravedničkog gnjeva. Ukratko, onoga što je sve više podsjećalo na kombinaciju Toma Waitsa, hip hopa kućne izrade, "postmoderne Nine Simone" i fragmenata jazza – posljednje je moguće provjeriti u temi "Jonathan", nadahnutoj tadašnjim partnerom (pisac Jonathan Ames). No, koliko se god avanturističkim može učiniti njezin opus – četiri albuma, jedan uzbudljiviji i "čudniji" od drugog – slušatelja ništa (osim možda kakvog komadića LP-a The Idler Wheel ) ne može pripremiti na zvukove koji stižu s posljednjeg Fetch The Bolt Cutters, objavljenog nakon osam godina stanke. Trinaest pjesama pripremanih godinama, a napokon finaliziranih u kućnoj samoizolaciji na Zapadnoj obali u Venice Beachu, kreativna je kulminacija svih njezinih napora da se jednom zauvijek obračuna s vlastitim demonima. Dakako, ovo nije pop glazba: Fetch The Bolt Cutters pulsira idejama od kojih je svaka beskrajno udaljena od suvremene mainstream-konfekcije. Album, dakako, daje punu i autentičnu sliku karaktera, temperamenta i načina promišljanja ranjive ali snažne, osjećajne i talentirane žene koja odbija "ušutjeti" i uporno, desetljećima, slijedi samo jednu misao: nema pravila.

Fiona Apple Fetch The Bolt Cutters (Epic, 2020)

efleksivan ali energičan i pun tjeskobe i objavljen usred pandemije coronavirusa, album Fetch The Bolt Cutters zapravo je tipičan umjetnički izdanak samoizolacije, no tu svaka "tipičnost" i sličnost Fione Apple s bilo kime i bilo čime prestaje. Uostalom, proces povlačenja iz vanjskoga svijeta u njezinu slučaju otpočeo je mnogo prije - i to zbog razloga koji su isključivo povezani s njezinim mikrokozmosom i sustavom razmišljanja, a ne "nepovoljnim vanjskim okolnostima." ako je većinom nastao u domaćim i ležernim radnim uvjetima u njezinoj kući u Santa Monici, Fetch The Bolt Cutters nije djelo pustinjaka nego rezultat rada male i očito mentalno dobro povezane ekipe. Sebastian Steinberg nekadašnji je basist benda Soul Coughing i suradnik glazbenika u rasponu od Eddieja Veddera do Marca Ribota. Bubnjeve svira Amy Aileen Wood, dok je David Garza, treći kotačić u dobro uigranoj suradničkoj jezgri, multiinstrumentalist bez premca. Njezine pijanističke dionice bitne su, ali ne i presudne u stvaranju finalne zvučne slike, utemeljene mnogo više u ritmu nego u složenim harmonijskim sklopovima. Klavir i glas, ta inače moćna kantautorska kombinacija, u ovom slučaju upregnuta je, poput svega ostalog, u primarni cilj: pjesme učiniti dinamičnijima, 'pokretnijima' i osigurati im dovoljno perkusionističkog goriva. Njezin vokal, opor, namjerno grub ili prirodno senzualan i mekši, korišten je više kao zaseban instrument nego kao standardni način razvijanja melodije.

okušamo li ga barem provizorno nekamo svrstati, Fetch The Bolt Cutters mogli bismo veoma uvjetno i široko označiti etiketom 'eksperimentalni rock', no neki su kritičari ispravno primijetili da se Apple i suradnici svjesno ili nesvjesno naslanjaju na iskustva konkretne glazbe (musique concrète), gradeći zvučnu teksturu ne samo iz konvencionalnih instrumenata (klavir, bas, gitara, melotron, bubanj) nego i od snimljenih "stvarnih, konkretnih zvukova i šumova": laveža pasa, priručnih udaraljki i zvona, toptanja nogu... aslov albuma posuđen je iz britanske krimi-serije Pad ("The Fall"), od glavne detektivke Stelle Gibson (tumači je Gillian Anderson) koja frazu Fetch the bolt cutters - otprilike, "donesite škare za zasun" - izgovara kad pronađe zaključanu žrtvu seksualnog zločina. Aluzija je jasna: već je iz stihova uvodne teme "I Want You To Love Me" ("Well, good morning! Good morning/ You raped me in the bed your daughter was born in"), očito da Apple progovara iz feminističke perspektive, pokušavajući probiti okove vlastitih trauma i nositi se s novim i starim zlostavljačima, uključujući one iz školskog razreda u pjesmi "Shameika", jednoj od najimpresivnijih na albumu. "Kick me under the table all you want, rezolutno poručuje u pjesmi "Under The Table" - "I won't shut up / I won't shut up". etch The Bolt Cutters erupcija je osjećaja artikuliranih kroz kroz glazbu 'kućne izrade' koja je teče slobodno, nesputano i tek prividno kaotično, i koja je zapravo savršena u svojoj nesavršenosti. Ima nečeg katarzičnog u svemu tome: protok vremena i nova nakupljena iskustva Fionu Apple učinila su još energičnijom, vehementnijom i beskompromisnijom, a Fetch The Bolt Cutters svrstava je u red najoriginalnijih i vjerojatno najvažnijih kantautorskih pojava u posljednjih tridesetak godina. Denis Leskovar

hifimedia #111

ROCK / RECENZIJE The Staple Singers Come Go With Me: The Stax Collection (Box set) (Craft Recordings/Stax, 2020)

Nadahnuta i inovativna glazba koja se prevratničkih 1960ih stvarala u studijima Staxa, u napuštenom teatru u aveniji McLemore u Memphisu, Tennessee, odigrala je bitnu ulogu u razvoju crne glazbe. Pod okriljem Staxa djelovali su mnogi bitni i utjecajni izvođači. Isaac Hayes, Albert King, Otis Redding, William Bell, Carla Thomas i Booker T & The MG's (njihov kućni sastav u ključnim godinama) samo su neki s popisa umjetnika koji su definirali specifičan zvuk Staxa. Tom popisu valja dodati i grupu The Staple Singers. Njihova suradnja s legendarnom etiketom zahvaćala je najpoticajnije razdoblje u povijesti soula i rhythm and bluesa te popularne glazbe općenito: od 1968. do 1974. Šest studijskih albuma iz tog perioda, uz dodatak sedmog, koji sadrži rijetke snimke, singlove i koncertne zapise, reizdani su u formi raskošno opremljenog vinilnog boxseta Come Go With Me. Prvi album koji su The Staples (pod produkcijskom paskom Stevea Croppera) snimili za Stax naslovljen je – prikladno – Soul Folk In Action. Žanrovske koordinate naznačene su u naslovu pri čemu termin 'folk' ipak valja shvatiti slobodno i razmjerno široko – najbliže tom području njihova je interpretacija klasika "The Weight" Robbieja Robertsona i grupe The Band (koju su osam godina poslije zajedno izveli u hvaljenom dokumentarnom filmu Martina Scorsesea "Posljednji valcer"). Temelj kvalitete Staple Singersa činila je kombinacija savršenih vokalnih har-

hi-fimedia #111

The Strokes

The New Abnormal

(Cult Records, RCA; 2020.)

(RCA, 2020.)

Ocjena: 4/5

he New Abnormal', novi album The Strokesa, navodi na zaključak da je bend još uvijek u stanju napraviti suvisao (konceptualno), pametan (tematski) i svjež (formalno) album samo ako to doista i želi napraviti, odnosno ako se poslu pristupi s onom dozom ozbiljnosti i kolektivnog angažmana kakvih na 'Angel's' (2011.) i 'Comedown Machine' nije bilo niti u tragovima. 'The New Abnormal', osim što je naslov s obzirom na okolnosti savršen, najbolji je album The Strokesa u posljednjih petnaestak godina, iako je na njemu moguće pronaći samo jednu pjesmu koja zvukom u sjećanje priziva stare dane – 'Bad Decisions'. I ako je neki bend ispunio svoju kvotu donošenja loših odluka, ne bi bilo loše da to budu baš The Strokes. Devet pjesama uglavnom labavih struktura natopljene su osjećajem propuštenih prilika svakog mogućeg tipa i ležerno obojene bojama iz široke stilske palete. I sve skupa za divno čudo funkcionira prilično dobro. Album zatvara pjesma 'Ode to The Mets', gotovo šest minuta duga žalopojka za svime onime što se moglo napraviti drugačije, bolje i s manje emocionalne štete i koja bi mogla biti nadgrobni spomenik jednoj sceni, dobrom dijelom obožavatelja pa i samom bendu. Ali na dobar dan The Strokes su očito i dalje u stanju svijet učiniti malo manje lošim mjestom i bilo bi šteta da tako nešto bude slučaj.

Matko Brusač

e li Strokesima ikad bilo stalo do muzike? Gotovo je dvadeset godina prošlo od njihovog maestralnog debitantskog albuma "Is This It" (2001.). Taj je album, sasvim neupitno, remek-djelo koje je svakako izdržalo test vremena i čije se pjesme i dalje, devetnaest godina poslije, vrte na tulumima, slušaonama i čije se stihove i dalje urla jednakim, zapravo možda i većim entuzijazmom. Strokesi su, uz generacijske suborce poput Yeah Yeah Yeahs, Liars, Interpol, the Walkmen i LCD Soundsystem bili prozvani nasljednicima pravog njujorškog zvuka, što god to zapravo značilo. Upravo su Strokesi nosili najveće breme jer su bili pioniri scene u nastanku. U jeku nu metala i ostalih užasa nultih (jedno čudno, bezbožno vrijeme u modi i muzici) Strokesi su milenijalcima ponudili alternativu, a nešto starijima vratili vjeru u rock & roll. ve nadolazeće bendove uspoređivali su s njima i to je išlo do te mjere da su buduću stadionsku senzaciju (nešto što Strokesi nikad nisu postali), Kings of Leon, nazivali južnjačkim Strokesima. Bili su pomazanici, spasitelji rock & rolla, što de facto znači da su se našli pod povećalom. Izbacili su i jako dobar drugi album, "Room on Fire" (2003.), koji je dočekan pozitivnim kritikama, ali i učestalim komentarima da je mrvicu preproduciran i suviše sličan prvom albumu. I tako to počinje, ili izbacuju "kopije" "Is This It" ili previše eksperimentiraju. Strokesi, čini se, više nisu u stanju ispuniti ničija očekivanja. A znate što? Nisu nikad ni trebali. Osim svoja. Na "The New Abnormal" čini se da konačno to i postižu.

monija, sugestivnost pjevačkih stilizacija Mavis Staples kao primarnog ženskog vokala, te rafinirana glazbena tekstura. Ona je, dakako, varirala od skladbe do skladbe i od snimke do snimke, no u većini slučajeva reflektirala je otvorenost suvremenim utjecajima. Kasnih 60-ih i ranih 70-ih grupa je osluškivala trendovske varijacije s obje strane sve krhkije barijere koja je bijelu glazbu dijelila od crne. Godine 1970.potpisuju još jedan album u produkciji Stevea Croppera, znakovito naslovljen We'll Get Over – no niti jedno od ta dva ostvarenja unatoč nespornoj kvaliteti, nije ostvario oče-

kivani komercijalni uspjeh. Tržišni podbačaj albuma We'll Get Over doveo je do promjene u strateškom pristupu idućeg ostvarenja, The Staple Swingers (1971). Croppera zamjenjuje Al Bell, dopredsjednik Staxa koji ih je koju godinu prije i doveo u njezino okrilje. Kao bivši DJ i urednik koji je poznavao mentalitet različitih tipova publike, Bell u zvučnu sliku unosi elemente koji su na prethodnim pločama mjestimično nedostajali ili su bili u drugom planu: dodatnu rafniranost, prostornost, toplinu i komunikativnost. Tako zamišljenoj arhitekturi zvuka pri-

ama naslovnica (djelo Jeana-Michela Basquita, "Bird on Money") nudi nam ključ za preslušavanje albuma: "The New Abnormal" stilski je šarolik i iznimno zaigran album. Riječ je o daleko najkohezivnijem i najpromišljenijem albumu Strokesa od 2003. Možda je zanimljivo spomenuti kako i ovaj album izlazi usred krize. "Is This It" bio je odgođen zbog terorističkih napada 11. rujna (bend također izbacuje pjesmu "New York City Cops" s američkog izdanja), dok šesto studijsko izdanje dolazi tijekom globalne pandemije, iznimno anksioznog i zbunjujućeg vremena. Producentsku palicu preuzima legendarni Rick Rubin, jedan od najznačajnijih producenata kasnog dvadesetog i ranog dvadeset i prvog stoljeća. Majstorski potez, ispostavilo se. asablancasova opsesija synthevima i neproživljenim (bio je tek malo dijete, čak ni tinejdžer) osamdesetima konačno dobro zvuči. Album obiluje lounge momen-

donio je angažman glazbenika okupljenih pod nazivom Muscle Shoals Rhythm Section (odnosno, The Swampers) – kućnog sastava glasovitih studija u Muscle Shoalsu u Alabami. Uz Bellovu pomoć The Staple Singers transformirali su se u soul zvijezde i zakoračili u mainstream, ne izgubivši ništa od umjetničkog integriteta. Album Be Altitude: Respect Yourself (1972) kulminacija je suradnje sa Stax-om. Bellov obrazac s prethodnog izdanja The Staple Swingers, doveden je do perfekcije; komponente soula ugrađene su u poticajnu, gotovo plesnu glazbu koja je zalazila na polje

om The Staple Singers održali visoku razinu kvalitete. Box Set Come Go With Me sadrži i dodatni, sedmi LP koji uključuje rijetka singl-izdanja iz toga vremena, ali i nekoliko koncertnih izvedbi s festivala Wattstax, koji je 1972. održan u LosAngelesu kao svojevrsni crni odgovor na Woodstock. Albumi koje su The Staple Singers objavili u toj etapi vrijedni su kulturni dokumenti, ali u glazbenom smislu figuriraju kao vitalne manifestacije njihovog talenta. Postavimo li priču u širi kontekst, njihov tadašnji opus usporediv je s bitnim onodobnim socijalno angažiranim soul i funk ostvarenjima koje su potpisivali Gil Scott-Heron, Marvin Gaye, Stevie Wonder ili Curtis Mayfield. Upravo će im Mayfield, nakon što su raskinuli spone sa Staxom, ponuditi angažman u svojoj diskografskoj kući Curtom Records. No to je već dio novog, idućeg poglavlja u karijeri jedne od najznačajnijih vokalnih grupa svojega vremena i jedne od ključnih soul gospel-pojava u povijesti žanra. tima, pamtljivim synth dionicama, klasičnim gitarskim rifovima kakve smo mogli čuti i na ranijim uracima te Julianovim predivnim, melankoličnim i lijepom vokalom. Nema nijednog slabog trenutka, od uvodne "The Adults Are Talking", preko zarazne (i za tulume idealne) "Brookyln Bridge to Chorus" ili plesne i rifične "Bad Decisions" (jasni hommage Billyju Idolu i njegovoj "Dancing With Myself"), do neonske i lijene "Eternal Summer" pa sve do posljednjih numera poput "Why Are Sundays So Depressing" (koja se bez problema i mogla naći na "Room on Fire") i ganutljive, teturajuće "Ode to the Mets". Jednostavno ih je predivno opet čuti kako se zabavljaju. "The New Abnormal" jedan je od najboljih comebacka u posljednjih deset godina. Da odgovorimo na pitanje s početka ovog teksta. Je li ovom bendu ikada bilo stalo do glazbe? Preslušajte ovaj album i sami donesite zaključak. Neće biti teško. Sven Popović

funka. Istovremeno, u stihovima su se i dalje prepoznavale ključne socijalne poruke koje su izvirale iz vizije pravednijeg, uključivog i ravnopravnijeg društva, lišenog rasnih i drugih potresa. Be Altitude napokon ih je predstavio široj, ne-žanrovskoj publici zahvaljujući svjetski uspješnoj naslovnoj skladbi ("Respect Yourself") i jednako inspirativnoj "I'll Take You There". Finalna etapa suradnje sa Staxom iznjedrila je još dva impresivna, iako donekle potcijenjena ostvarenja: Be What You Are i City in the Sky, a oba argumentirano pokazuju da su od početka do kraja suradnje sa Stax-

Denis Leskovar

Gleemer Down Through

(Other People Records, 2020.)

Gleemer je oduvijek bio bend koji je imao jasnu ideju kako želi zvučati i koji ugođaj time želi evocirati. Američki rock sastav iz Colorada pronalazio je prve korake na albumima "Death Sky, Soft Eye" i "Holyland USA", ali je tek s trećom pločom, sjajnom "Moving Away" iz 2015., pronašao pravi model za svoj izričaj. "Moving Away" i njegov nasljednik, "Anymore" iz 2017., ilustrirali su mladi bend koji puca iz svih cilindara i komponira sofisticirane pjesme o gubitku, čežnji, nostalgiji i pripadanju pojačane snažnom emo/shoegaze produkcijskom estetikom. Drugim riječima, Gleemer je već neko vrijeme etablirani član suvremenog revivala jednog specifičnog estetskog modusa iz devedesetih; bogatog s reverb gitarama, dubokom atmosferom i melodijama koje osciliraju između nježnosti i bijesa. Gleemerov novi album, "Down Through", logična je evolucija njihovog zvuka; nježan, ali i snažan, jednako zadužen za snažnu tradiciju shoegazea devedesetih i emo rocka dvijetisućitih kao i okrenut nekim novim modelima rokenrola u budućnosti. "Down Through" se sastoji od devet poprilično uniformnih pjesama koje svejedno nagovještaju smjer prema kojem bend korača;

hifimedia #111

ROCK / RECENZIJE one su emotivne i senzitivne, ali i glasne i buntovne. Gleemer na novom albumu gotovo pa do perfekcije artikulira zvuk koji je tražio od svog debija, zvuk koji na svojim leđima nose pjesme koje ne bi bile uljezi na dreampop, indie, emo ili klasičnim alternativnim rock albumima. Snaga koju Gleemer ostvaruje tom estetskom predanošću postiže se nauštrb osobnog identiteta pjesama, pa tako samo pojedine, poput sjajno sarkastičnog singla "TTX" ili impresivnog finala "Down Through", odišu s dovoljno šarma da se prometnu u automatske favorite. Pa ipak, Gleemer na "Down Through" ne pada u klopku monotonije, kao što je to često slučaj sa suvremenim indie bendovima, pogotovo onima kojima je primarna referentna točka "Peripheral Vision" od Turnovera, još jednog jasnog utjecaja ovdje. "Down Through" je inspiriran raznim općim mjestima iz tradicije atmosferičnog rocka, poput Pianos Become the Teeth, American Footballa, Turnovera ili, gledajući dalje u prošlost, Cocteau Twinsa ili Sparklehorsea, ali ta inspiracija niti u jednom trenu se ne pretvara u imitaciju. Upravo u toj mogućnosti da kroz mnoštvo utjecaja progovori vlastitim, samouvjerenim glasom nalazi se najveća snaga albuma. Luka Kostić

The Jayhawks XOXO

(Sham, 2020.)

'XOXO' jedanaesti je album rootsrock institucije The Jayhawks, prvi u zadnje četiri godine, to jest prvi nakon 'Paging Mr.Proust iz 2016., i prvi na kojem su, osim frontmena i glavnog ideologa Garyja Lourisa, pjesme potpisivali i ostali članovi benda, dakle Marc Pelman, Tim O'Reagan i Karen Grotberg. Stoga je i album žanrovski nešto heterogeniji nego što bi to bio inače slučaj, iako pjesme ne ispadaju izvan formalnih okvira nad kojima svi nabrojani ionako imaju u najgorem slučaju vrlo dobru kontrolu. Glazbeno, dvanaest pjesama koje se na albumu nalaze protežu se tako od tradicionalnog zvuka američkog rock kanona kojim su The Jayhawks i gradili svoju reputaciju do efektivnih i prilagođenih imitacija zvuka koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća nastajao u Velikoj Britaniji, uz povremeni (iritantni) upliv komornijih elemenata. I dok su forme klasične, sadržaj je suvremen u smislu da je politički eksplicitan,

hi-fimedia #111

iako mu nešto veća razina političke pismenosti, unatoč čistim namjerama, sigurno ne bi odmogla (v. 'Illuminate'). Ali bend radi ono što voli raditi, a to radi onako kako misli da se raditi treba, odnosno autorski pošteno i uglavnom s pristojnim rezultatima. Drugim riječima, The Jayhawks nastavljaju kotrljati istom cestom i na isti način na koji su se njome kotrljali do sada. Kao i na svakoj cesti, dosadnije dionice nije moguće izbjeći, od čega je iz pozicije slušatelja ipak važnije to da se cesti kraj još uvijek ne nazire. Matko Brusač

The Lawrence Arms Skeleton Coast (Epitaph; 2020.)

Nekako se čini da je tročlani čikaški punk sastav the Lawrence Arms konstantno na turneji i da su za razliku od generacijskih kolega i gradskih drugova, kultnih Alkaline Trio, i dalje u stanju snimiti album prepun pjevnih refrena i zaraznih melodija. I nakon dvadeset godina zadržali su svoj prepoznatljiv zvuk koji evocira slike zagušljivog koncertnog prostora prepunog znojne publike koja prolijeva cugu i baca plastične čaše piva. Dakle, estetski gledano nije pretjerano različit od prethodnih izdanja. Posljednji album, "Metropole" (2014.), bio je nešto mračniji od prijašnjih materijala. Sedmo studijsko izdanje, "Skeleton Coast", ide još dalje; u želudac armiranobetonskog kita. Album je, melodičnosti i himničnosti unatoč, klaustrofobičan, mučan i prepun anksioznosti te samim time poprilično dobro oslikava stanje u kojem se čovječanstvo trenutno nalazi s obzirom na globalnu pandemiju. Uvodni stihovi: "there is no past, there is no future, I'm free to live at last", nude nam jednu od mogućih interpretacija albuma. Pjesme su u potpunosti fokusirane na sadašnjost s obzirom da, globalno gledano, pogled na budućnost već jako dugo nije bio ovoliko mučan (a ove retke piše pripadnik generacije milenijalaca). Na najavnom singlu, "PTA" (pjeva je basista Brendan Kelly), naići ćemo nešto klasičnije pop punk stihove a la: "remember when we used to hold hands/now I just go out alone when I need to dance", dok ćemo na pjesmama poput "Coyote Crown" i Dead Man's Coat naići na iznimno apokaliptično stihovlje poput: "Walked the scars of history for firewood and gasoline/ erased , my footprints in the moonligt/I sang a coyote song/I watched the fire burn higher and higher" i "Woke up in foreign skin on a frozen continent, I am a stranger in a dead man's coat".

Fontaines D.C. A Hero's Death

(Partisan, Rough Trade; 2020.)

est drugog albuma jedan je od najvećih baukova rock & roll mitologije. Uvijek postoji strah, uglavnom kod kritike i publike, da će bend nakon pretjerano hvaljenog prvijenca podbaciti. Taj je strah rijetko kad opravdan, a mlaka recepcija nastavka uglavnom je proizvod prevelikih očekivanja. Pop muzika prepuna je nepravedno prezrenih drugih albuma. Neki od poznatijih primjera uključuju: "Room on Fire" Strokesa, "Second Coming" Stone Rosesa, " Congratulations" MGMT-a, "A Weekend In The City" Bloc Partyja i "Neon Bible" Arcade Firea. Dablinski Fontaines D.C. ubrzo nakon izdavanja "Dogrel", svog albuma-prvijenca, postaju jedno od najhvaljenijih imena sve rjeđe spominjanog indie rocka. "Dogrel" se već danas, samo godinu dana nakon što je izašao, smatra klasikom. Jednako pod utjecajem Gang of Foura, bitničke poezije i boemsko-socijalističkog nasilja, album je neobična kombinacija neurotičnog i himničnog, a pjesme poput "Big", "Television Screens" i "Boys in the Better Land" postaju instant indie himne i obavezni dio svake indie slušaone (postoje li one više uopće?) koja drži do sebe. Teme i likovi koje srećemo u

"Skeleton Coast" njiše se između nastojanja da živimo u sadašnjosti i onoga što nas čeka, a s čime se gotovo nitko nije spreman suočiti. Album zasigurno nije inventivan, niti to treba biti da ostvari svoju misiju: odagnati budućnost za onoliko koliko traje album i zujanje u ušima. Sven Popović

Phoebe Bridgers Punisher

(Dead Oceans, 2020.)

Phoebe Bridgers zna sve o traumi, ali i o njenoj transformacijskoj moći. Mlada kantautorica iz LA-a stekla je momentalni status buduće zvijezde

albumu neodvojivo podsjećaju na još jedan indie rock klasik, "Whatever People Say I Am, That's What I'm not" sad već superzvijezda, Arctic Monkeysa. Fontaines D.C., uz Idles, Fat White Family i Black Midi, postaju stjegonoše suvremenog rock & rolla s one strane La Manchea. Nekako se čini da "A Hero's Death" (naslov je mig Brendanu Behanu, legendarnom irskom spisatelju i dramskom piscu, na kojeg su se referirali i Shane MacGowan i Poguesi) neće snaći ista sudbina kao neke maloprije spomenute albume. end, za razliku od mnogih drugih, ne ponavlja formulu prvijenca i odlazi u nešto drugačijem smjeru. Momci su mjesecima bili na turneji, na dijeti od gotovo isključivo narkotika i viskija, živci su im nagoreni, a svaki grad i svako lice postalo je jedno drugome nalik. Tamo gdje je

"Dogrel" himničan i na momente čak i plesan, "A Hero's Death" je tmuran, mjestimice nihilističan, sabijen u sebe i (pozitivno) repetitivan. Vokalist Grian Chatten napisao je crnu komediju, humoristični horror film; stravična psihodelija Davida Lyncha s predivnom prazninom Jima Jarmuscha. Prva stvar, "I Don't Belong" podsjeća na lijene numere Sonic Youtha preko koje vokal ponavlja kako ne pripada i dočarava osjećaj potpune obamrlosti i ljepljive dosade. "Televised Mind" ubrzava puls, repetitivni bas, bubnjevi i vokalne dionice ispresijecani su trzavim, efektima natopljenim gitarama koje vas uporno vuku sve dublje, a frenetična, kaotična kao da je tri šava dalje od pucanja. Gitarističke dionice na albumu često podsjećaju na međuigru gitarista Televisiona (Toma Verlainea, Richarda Lloyda i Richarda Hella), dok bi se stihovlje Griana Chattena komotno moglo objaviti kao zbirku poezije. Točno na sredini albuma nalazi se "Oh Such a Spring". Sea shanty s trubadurskim elementima, predivna melankolijom natopljena laganica koja će vas polako zaljuljati jednostavnim, a opipljivim pjesničkim slikama. Na "A Hero's Death" prizivaju duh kultnog post-punk sastava the Fall gdje Chatten mantra "life ain't always empty" preko nazubljenih gitara. Posljednja, "No", još jedna je balada koja sporo raste. Savršena za bis. Savršena za posljednju pjesmu u baru, dok brojite pare kroz izmaglicu prije negoli izađete i shvatite da ona prokleta kiša nije prestala padati. A vi, kao i uvijek, nemate taj prokleti kišobran. Sven Popović

prije tri godine, sa svojim prvim albumom "Stranger in the Alps". "Stranger" je bio zaokružena cjelina iskrenih, prijemčivih pjesama koje su govorile o autentičnom ženskom iskustvu kroz prizmu stiliziranog i buntovnog indie rocka. Bridgers je pronašla naćin da kroz trominutnu formu ekspanzivng i kompozicijski ambicioznog folka, čije su referentne točke bile raznovrsne, od Elliotta Smitha, Arcade Firea, Toma Pettyja pa sve do Red House Paintersa, pronađe snagu u vlastitom iskustvu zlostavljanja, socijalne nesigurnosti i borbe s mentalnim zdravljem. Tri godine kasnije, Bridgers se na scenu vraća nakon što je status i reputaciju indie heroine dodatno učvrstila kolaboracijama s Connorom Oberstom (Bright Eyes) te suputnicama Lucy Dacus i Julien Baker u vidu Boygeniusa. Njen novi album, "Punisher", izbjega-

va poznate zamke drugog koraka i dodatno proširuje zvučnu i tematsku paletu njenog izričaja. Dok je "Stranger" bio tekstualno nešto neujednačeniji, s iznimno snažnim singlovima poput "Motion Sickness", "Smoke Signals" i "Funeral" koji ovdje nisu nadmašeni, "Punisher" je predivno zaokružena tematska i kompozicijska cjelina. Bridgers se na "Punisheru" odmaknula od tradicionalnijih kantautorskih formi, pogotovo u indie svijetu, (jedina klasična folk pjesma je "Graceland Too", posvećena prijateljici i kolegici iz boygeniusa, Julien Baker) a rezultat je melodijski manje pristupačan, ali holistički impresivniji album. Elliott Smith je i dalje snažan utjecaj - na naslovnoj pjesmi Bridgers bez zadrške priznaje: "Out here everyone knows you're the way to my heart" - ali Punisher je bliži Smithovom "Figure 8" nego "Either/Or". Drugim riječima, fokus je jednako, ako ne

i više, usmjeren na atmosferu, ambijent i emotivnu pristupačnost kao i na melodiju i formu. "Punisher" je, dakle, više zadužen bogatoj dreampop i slowcore sceni i njenom inzistiranju na usporenom ugođaju nego konvencionalnijim kantautorskim utjecajima. Upravo tu možemo dijagnosticirati najveću snagu albuma, ali i njegovu potencijalnu dugovječnost na scenu. U pozadini svega nalazi se, naravno, globalna epidemija kao ne tako suptilni tematski i izričajni podtekst. Ali Bridgers je suviše talentirana i odmjerena glazbenica da udovolji kiču koji je prisutan u tendencijama vremena - svijet možda odlazi kvragu, ali nitko joj ne može oduzeti mogućnost da iz globalne nesigurnosti, i osobne traume, ne stvori dašak nade. Luka Kostić

Cloud Nothings Black Hole Understands (Self-released, 2020.)

Cloud Nothingsi su oduvijek koketirali s dva različita izričaja; jednim, mračnim, eksperimentalnijim i disonantnijim i drugim, konvencionalnijim, melodičnijim i prijemčivijim široj publici. Oba ta izričaja korijene vuku iz američke gitarske scene koja je svoj vrhunac doživjela u devedesetima; od Slintovog agresivnog postrocka, preko bogate alternativne scene i midwest ema gdje spadaju, s različitim odstupanjima, Jawbreaker, Pavement i, recimo, Sunny Day Real Estate. "Turning on" i "Cloud Nothings", službeno prve dvije ploče pod bendovskom etiketom bili su zapravo sirovi zvuci prvih koraka frontmena Dylana Baldija, a karakterističan zvuk rođen je tek između 2012. i 2014., s albumima "Attack on Memory" i "Here and Nowhere Else", na kojima su momci iz Clevelanda sjajno upakirali obje strane novčića; na istom albumu mogli ste čuti pop punk himnu "Fall In", ali i i ambicioznu, agresivnu "Wasted Days", pjesmu koja i dan danas predstavlja vrhunac njihovog zvuka. Američki rock sastav sada je izbacio ploču koju možemo ubaciti u širok šešir "karantenskog albuma", budući da je najnoviji album "Black Hole Understands" napisan, snimljen i izbačen u strogim izolacijskim uvjetima tijekom pandemije koronavirusa. Od početka pa sve do kraja, jasno je

hifimedia #111

ROCK / RECENZIJE da se Baldi s "Black Hole Understands" uglavnom naslanjao na svoje pop i melodijske senzibilitete. Ako su "Attack on Memory" i "Here and Nowhere Else" predstavljali sintezu obje strane zvuka Cloud Nothingsa, a njihov posljednji album, sjajni "Last Building Burning" iz 2018., ispuštanje žešćih, agresivnijih i disonantnijih poriva benda, onda je "Black Hole Understands" povratak slobodnijem, ogoljenijem pristupu koji referentnu točku ne pronalazi samo u bendovljevom najpristupačnijem albumu ("Life Without Sound" iz 2017.) nego i u bogatoj tradiciji emo-rocka iz devedesetih i dvije-tisućitih. "Black Hole Understand" ne pruža gotovo niti jedno iznenađenje, ali njegova uniformnost i manjak kompozicijske, strukturalne ili žanrovske ambicije zapravo ga čine jačim albumom. Niti jedna pjesma nije dulja od četiri minute, s tim da je većina oko dvije i pol, te tradicionalne pop punk/pop rock granice. Drugim riječima, iako su Baldijevi tekstovi i dalje vezani za kontradikcije, nesigurnost i apsurd života u modernom američkom društvu, ne očekujte od Cloud Nothingsa da ovoga puta rašire krila i lansiraju vas iz cipela. "Black Hole Understands" je melodičan, zarazan rock album s mračnim srcem. S trajanjem od pola sata, on prolazi kao i čaša piva na parkiralištu ili ljetna bura. Pa ipak, izostanak značajnijih momenata, što tekstovnih, zvučnih ili jednostavno osjetilnih, može stvoriti dojam da je riječ o nešto slabijem paketu pjesama benda koji je u posljednjih desetak godina stvorio reputaciju jednog od najekspresivnijih i unikatnijih na alternativnoj rock sceni. Donekle je takav dojam i neizbježan za album čiji je primarni cilj, čini se, pružiti jednoličan, ali konzistentan doživljaj publici. "Black Hole Understands" ne odstupa pretjerano izvan žanrovskih okvira gitarskog indie rocka i suvremenog ema, ali unikatnost Baldijevog vokalnog izričaja, bendovljeva preciznost u izvedbi i snaga melodija, čak i bez posebno istaknutih gitarskih riffova, uzdižu album iznad mora prosječnosti u žanru. Riječ je o ploči koja pronalazi najveću snagu upravo u svojoj vlastitoj konceptualnoj ograničenosti; pjesme s "Black Hole Understands" najimpresivnije su u upravo zbog jednostavnsti svoje izvedbe i pitkosti svojih aranžmana. S druge strane, teško je oteti se dojmu da je ovaj bend sposoban napraviti nešto što će testirati granice strpljivosti svoje publike i izbaciti bona fide remek djelo ambicioznog rock'n'rolla. Ali to je stvar preferenci... Luka Kostić

hi-fimedia #111

Hum Inlet

(Earth Analog Records, 2020.)

Možda niti jedno desetljeće nije definiralo krajolik gitarske muzike na Zapadu kao što su to učinile devedesete. Slint i Talk Talk su, na samom početku dekade, bili svjetlosnim godinama ispred svih. Oasis je ispolirao pop zvuk stadionskog rokenrola, Blur i Radiohead približili su zvuk američke gitarske scene i elektroniku mainstreamu, Sigur Ros, Mogwai i Godspeed You! Black Emperor su (između ostalih) otvorili puteve ne standardnim instrumentalizacijama i odvukli klasičnu rock formu do svojih logičkih granica. Slowdive i My Bloody Valentine su, poput Nirvane, odvrnuli pojačala i od buke stvorili umjetničku formu, a između svih njih svoj zvuk su pronalazili (i širili) razvnovrsni bendovi; od Jawbreakera, Seama, Indian Summera pa sve do Unwounda, Big Blacka i Jesus Lizarda. Upravo unutar te kompleksne premreženosti žanrovskih tradicija, senzibiliteta i tendencija ordinirao je Hum, američki rock bend iz Illinoisa. Hum je ime stvorio na leđima svoja dva posljednja albuma, "You'd Prefer an Astronaut" iz 1995. i "Downward is Heavenward" iz 1998. Iako je komercijalni uspjeh izostao, ne računajući radio hit "Stars" zahvaljujući kojeg su Humovci imali priliku ras-

paliti studio i oduševiti voditelja na Howard Stern Showu. Ali oba albuma ubrzo su postala općim mjestima u rodoslovlju alternativne rock muzike 21. stoljeća. Hum je svojom kombinacijom glasnih, beskompromisnih gitara i sjajnog osjećaja za atmosferiku postao kultni bend, a njegov unikatni spoj space rocka, shoegazea i grungea inspirirao je čitave generacije. Chino Moreno priznao je da bez Huma ne bi postojao ponajbolji album Deftonesa, "White Pony", a Humov utjecaj dotaknuto je i black metal titane Deafheaven. Upravo zato, ne treba čuditi da je Hum svoj novi album, "Inlet", izbacio bez fanfara i najava, nakon 22 godine studijske šutnje. Povratnički albumi znaju biti dvosjekli mač, ali od prvih taktova jasno je da je "Inlet" rezultat dugogodišnje, pedantne posvećenosti i Humov emotivno dosad najpristupačniji album. Produkcija je čista poput stakla, pojačavajući Humov prirodni talent za dinamike i atmosfere. "Inlet" se sastoji od samo osam pjesama, ali traje gotovo pa sat vremena. Niti jedna sekunda nije potraćena bezveze. Iako su svi elementi Humovog povijesnog zvuka prisutni (distorzije veličine ormara, gomila reverba, tiho/glasno dinamike), "Inlet" ne prati suvremene trendove alternativne rock scene; na njemu nećete naći post rock krešenda već pjesme koje iz oblaka distorzija odlaze u tihe, minimalističke dionice. Iako je "Step Into You" melodično dovoljno pristupačna pjesma da posluži kao svojevrsni proboj u komercijalno isplativije vode, "Inlet" nije album koji će Hum lansirati u mainstream; ne zato što nije dovoljno kvalitetan ili konzi-

stentan, već zato što je u samoj svojoj strukturi drugačije kodiran. Riječ je o albumu koji je za sva vremena zacementirao status Huma kao jednog od najboljih gitarskih bendova svih vremena, ali i istovremeno pružio alternativnoj rock sceni itekako dobrodošao dašak svježeg zraka... Luka Kostić

Bohren & Der Club of Gore Patchouli Blue

(Ipecac Recordings, 2020.)

Kiša se spustila zajedno s noći i neonska su se svjetla razmazala po asfaltu. Koračao sam spuštena pogleda i podignute kragne. Nije pomagalo. Mahnuo sam taksiju koji je samo nastavio dalje. Sklonio sam se u zalogajnicu preko puta i sjeo u izlog. Konobarica mi je donijela kavu i pitala bi li pojeo nešto. Odmahnuo sam glavom i zapalio cigaretu. Rečeno mi je da su je znali viđati u Patchouli Blue, noćnom klubu koji je pripadao sinu lokalnog političara ili mafijaša, nisam bio siguran. Opet sam pogledao adresu na kutiji šibica; klub je bio nedaleko odavde i adresa mi je bila odnekud poznata. Izgasio sam cigaretu, srknuo mlaku kavu, platio i ostavio napojnicu. Kiša se stišala i ljudi su opet izgmizali na ulice. Kad sam se konačno našao pred ulazom kluba, kiša je stala i počeo je puhati vjetar. Zbunjeno sam promatrao crveni natpis na ulazu u klub i pomislio kako je vlasnik zasigurno kreten. Platio sam upad i ušao. Kao i svaki noćni klub u ovom gradu, mirisao je na cigarete, cugu i nadanje u bolje sutra. Ostavio sam baloner u garderobi i prišao šanku. Naručio sam viski bez leda i bacio oko na okupljene. Sjena do sjene, ali siguran sam da bi nju raspoznao u gomili… Tako bi se nekako mogla prenijeti atmosfera koju prenosi glazba dark jazz/ambient sastava iz Njemačke. Bohren & der Club of Gore postoji gotovo trideset godina i u tih trideset godina stekao je onu popularnu sintagmu: kultno poklonstvo. Ovaj je jazz sastav poznat i obožavan zbog svojih atmosferičnih, mekih, melankoličnih i jednostavno predivnih kompozicija koje bi se bez problema mogle uklopiti u kakav tvrdokuhani noir film ili kako Lyncheovo ludilo. Dosta njihov pjesama podsjetit će vas na jazz inačicu "Twin Peaks" soundtracka Angela Badalamentija. Kao na svakom njihovom albumu, ni na "Patchouli Blue" ne žure, svaki ton traje čitavu vječnost prije negoli novi najavi struganje bubnjarskih metlica. Njihov jazz nije suludo improvizacijski, on teče i polako vas povlači, a vi se

Baxter Dury The Night Chancers (Heavenly, 2020.)

a početak je možda bitno napomenuti da je Baxter Dury najcool osoba pod kapom nebeskom i jedna od prominentnijih figura britanske pop scene. Cinici će odmahnuti rukom i reći da je samo riječ o sinu velikoga Iana Duryja, ali dovoljno je preslušati Baxterovu diskografiju, nije čak potrebnu ni cijelu, dovoljno je zadnja dva albuma, neonski i groovy "Prince of Tears" i nešto prozračniji i prštaviji "It's a Pleasure", da bi se zaključilo da je riječ o vanserijski dobroj i iznimno promišljenoj pop muzici. "The Night Chancers" bi zapodnolondonskog pjesnika i baritona konačno trebao postaviti u sam vrh suvremenog britanskog pop panteona. lbum možemo smatrati svojevrsnim konceptualnim albumom priziva lascivnost i provokativnost Sergea Gainsbourga i senzualnost i tamni sjaj

Cohenove Casio/synth faze, a komentira plitkost i lažni glamur influencera i društvenih mreža, besmisao i očaj nakon višednevnog aftera i općenito život. Dury ne pjeva, recitira svoj spoken word prepun pametnih fraza, svako ga malo presijecaju dahtaji i meke vokalne dionice Madelaine Hart, sve to u izvrsnim, sjajno produciranim aranžmanima plesnog, groovy basa, pamtljivih synth dionica te elegantnih gudačkih solucija. lbum otvara zlokobno režanje; "I'm not your fucking friend", deklarira Dury na "I'm Not Your Dog", briljantnoj kompoziciji koju krase sjajni ženski back vokali na francuskom. "Slumlord" je možda hit ovog albuma gdje Duryjevo bacanje suludih konstrukcija podsjeća na pokojnog Mark E. Smitha grupe the Fall. "Saliva Hog" je najsenzualnija stvar na ploči, dok "Carla's Got a Boyfriend" progovara o uhođenju novog momka bivše djevojke. Album naprosto ne posjeduje slabu točku i apsolutni je kreativni vrhunac Baxtera Duryja. he Night Chancers" album je koji se sluša u neonskom polumraku pomalo oronulog noćnog kluba. Nasukani ste za šankom i pitate se kamo dalje. Aftera srećom uvijek ima. Sven Popović

hifimedia #111

ROCK / RECENZIJE prepuštate njegovim uspavljujućim meandriranjima. Bilo bi suludo izdvajati pojedine pjesme jer promjenu između pjesama nećete osjetiti, album savršeno funkcionira kao cjelina. Dionice saksofonista, Christopha Clösera, toliko su čiste da je to jezivo. Ovdje nema virtuoznih bravura niti ekstaze, glazba Club of Gorea neće vas prenuti iz sna, ovdje se savršeno isprepliću suptilni bubanj i kontrabas, sirenski hipnotični saksofon, gitara natopljena reverbom i s naglašenim tremolom te suptilni synthevi, piano i Rhodes klavijature. "Patchouli Blue" je, kao i svaka ploča ovih džezista, savršena za usamljene, sitne sate. Sven Popović

Margo Price That's How Rumors Get Started (Loma Vista Recordings, 2020.)

U četiri godine može se dogoditi i promijeniti puno toga, pogledajte samo Margo Price. Kao kantautorica koja je za potrebe snimanja svog debitantskog albuma 'Midwest Farmer's Daughter' (2016.) u zalagaonici ostavila vjenčani prsten, dogurala je do toga da se u proizvodnju njezina treća albuma ulupaju ozbiljni novci, kao i do toga da proizvodnju u funkciji producenta nadgleda Sturgill Simpson, dok su aranžerske dužnosti dodijeljene studio-profesionalcima prvog razreda poput Matta Sweeneyja (gitara), Pina Palladina (bas) ili Benmonta Tencha (klavijature). I dok su 'Midwest Farmer's Daughter' i 'All American Made' (2017.) bili čvrsto oslonjeni na konvenciju 'autentičnosti' (drugi je, u tom smislu, ipak bio nešto opušteniji, ako formulacija uopće ima smisla), 'That's How Rumors Get Started', novi album Margo Price, karakterizira doza poetičke samosvijesti koja je kalkulantski skrivana na prva dva albuma. Stilska polazna točka je, naravno, i dalje country, a odredište, dosta ambiciozno definirano, kanon klasičnog rocka. Od bluesa preko new wavea do gospela Price uglavnom (uspješno) stiže tamo gdje se uputila. I ako je zvučna podloga deset novih pjesama mekša nego što je to bio slučaj ranije, odnosno ako se kantautorski kontrizam sada više ne ovjerava 'zveketom' gitara, možete biti sigurni da ćete opozicijski element pronaći na razini teksta – naplaćuje li Price stihovima račune bivšim ljubavima ili nešvilskoj country industriji? S obzirom na biografiju, na pitanje ionako ne možete dati pogrešan odgovor. I da, u valjda svakoj drugoj recenziji može se pročitati kako Price danas na momente zvuči kao mlada Stevie Nicks, što je i točno i nimalo loše. Matko Brusač

hi-fimedia #111

Julianna Barwick Healing is a Miracle (Ninja Tune, 2020.)

ulianna Barwick je kroz cijelu svoju karijeru manifestirala očitu, i potpuno transparentnu, fascinaciju idejom ozdravljenja. Njena prva longplejka zove se "The Magic Place" - nije teško iščitati da je eponimno mjesto iz naslova mjesto liječenja. Njen drugi album, hvaljeni "Nepenhe" iz 2013., dobio je ime po fikcionalnom ljeku za tugu iz Homerove Odiseje. arwick se ove godine na scenu vratila s novim, u mnogim pogledima najzrelijim, albumom "Healing is a Miracle". Liječenje je čudo. I uistinu, teško je ne složiti se s njenom manifestnom porukom od trenutaka kada prvi taktovi blažene premijerne pjesme "Inspirit" započnu i potope sobu/slušatelja/okolinu valovima kristaliziranog spokoja.

arwick je od početka karijere zadužena radom ne samo suvremenika poput Liz Harris (Grouper) i Sigur Rosa već i ambijentalnim rodonačelnicima poput Briana Ena i Susumua Yokote. Njen unikatan spoj ambijentalnog popa s elementima new agea i nešto konvencionalnije, ali svejedno opuštene, elektronike sazrijeva već skoro 10 godina, a "Healing is a Miracle" njen je najkonzistentniji, najambiciozniji i najostvareniji projekt do sada. iječ je o ekspanzivnom, prostranom albumu, koji svoj šarm pronalazi u minimalizmu, a melodije konstruira iz međusobnog odnosa tišine i ambijenta. Neke od ovih pjesama zbilja zvuče kao Bjork u slow motionu, ali Barwick svakoj od njih udara pečat koji ih čini duboko osobnim. pravo zato, ne treba čuditi da je njen senzibilitet pronašao svoj najjači glas upravo u vremenu globalne epidemije, ekonomske neizvjesnosti i političkog srljanja u provaliju desnog populizma. "Healing is a Miracle" je tek nešto dulji od 30 minuta, a njegove pjesme prolaze nježno, ali ostavljaju dubok dojam. Lijek za srce u dobu usamljenosti i apatije.

Luka Kostić

www.mediaaudio.hr

hifimedia #111

RAZGOVOR / STEVE SWALLOW

(Steve Swallow, snimio Davor Hrvoj)

U povodu 80. roÄ&#x2018;endana

hi-fimedia #111

GLAZBALA KOJA PJEVAJU piše i snimio: Davor Hrvoj

U čemu je suština glazbe?

- Kroz glazbu se izražava ono što se ne može izraziti na druge načine. Jedini odgovor na to pitanje sadržan je u samoj glazbi. Glazba je za me iznimno važna upravo zato što kroz nju mogu iskazati ono što ne mogu drukčije. Moje su uši uvijek širom otvorene. Volim sve što dolazi nepredviđeno, što se dogodi nepla-

(Steve Swallow, snimio Davor Hrvoj)

ođen 4. listopada 1940. u Fair Lawnu u New Jerseyu, Steve Swallow je počeo svirati klavir i trubu prije nego što se kao četrnaestogodišnjak odlučio za kontrabas. Godine 1960. napustio je studij skladanja na Yaleu kako bi se nastanio u New Yorku i započeo suradnju s Paulom Bleyom i Jimmyjem Giuffreom, s kojima je bio jedan od važnih predstavnika avangarde početkom 1960-ih. Tijekom tog desetljeća ostvario je važne suradnje s Georgeom Russellom, Artom Farmerom, Stanom Getzom te Garyjem Burtonom u čijem je sastavu, zajedno s Larryjem Coryellom, stvarao novi smjer u glazbi spajajući jazz i popularnu glazbu. Tada je, kao jedan od prvih jazz kontrabasista, posve prešao na bas gitaru koja je postala njegov zaštitni znak. Kritičari i čitatelji uglednog DownBeata godinama su ga proglašavali najboljim bas gitaristom, pa je tako i prošle godine u glasovanju kritičara tog časopisa bio na prvom mjestu. Sredinom 1970-ih predavao je na Berklee School of Music. Od 1970-ih ostvaruje uspješnu i plodnu suradnju s Carlom Bley. Tijekom karijere ostvario je suradnje i s drugim važnim jazz glazbenicima kao što su John Scofield, Steve Kuhn, Joe Lovano, Pat Metheny, Paul Motian, Dave Douglas i Michael Mantler. Swallow je također nadaren skladatelj, a "Eiderdown", "Falling Grace", "General Mojo's Well Laid Plan" i "Hotel Hello" među njegovim su najpoznatijim djelima. Neka od njih izvodili su i drugi glazbenici, među ostalima Jim Hall, Bill Evans, Chick Corea, Stan Getz i Gary Burton.

nirano. Čuo sam puno glazbe bez predumišljaja i od toga sam imao puno koristi, moja je glazba profitirala, kao što profitira zahvaljujući svim zvukovima koje osluškujem, i onih koji nemaju veze s glazbom, primjerice zujanju insekata koji se čuju tijekom noći ili šumu drveća. Kakav dojam na vas ostavlja poj ptica?

- Ptice su ključne. Moje je ime ptičje, ha, ha. Slušam poj svestranih ptica pjevica kao i onih koje pjevaju tek jednu notu što također može biti divno i izražajno. Mnogi su glazbenici zadivljeni muzikalnošću ptica. Znam da neki skladatelji i improvizatori koriste pjev ptica za motive u svojoj glazbi. Ipak, kad sviram bas, nisam toliko zaokupljen motivima pjeva ptica jer moje je glazbalo puno dublje od zvuka ptica. Zašto je suradnja s Carlom Bley važna za vas i vašu karijeru, i to gotovo od vaših početaka?

- Da, doista, od početka. Prvi sam put izvodio njezina djela 1959. To je tada - imao sam devetnaest godina - za mene bilo od iznimne važnosti. Njezina je glazba za mene bila veliko otkriće. Naime, do tada nisam iskusio takvu vrstu glazbe. Istog sam trena osjetio da u njoj leže ogromne mogućnosti. Ona je preda mnom otvorila svijet velikih mogućnosti. Još uvijek njezino me stvaralaštvo potiče na istraživanja različitih glazbenih sfera. Od samog početka do današnjih dana u tom se smislu ništa nije promijenilo. Nije li vam postalo "dosadno" upuštati se u glazbene razgovore s istom osobom tijekom svih tih godina?

- Ne. Naravno da nije. Zar uvijek imate nove teme, zar je uvijek na dnevnom redu nešto svježe, zar uvijek imate neka nova pitanja, odgovore...?

- Da, uvijek je nešto novo. Carla i ja svakodnevno razgovaramo o glazbi i neprestano

hifimedia #111

RAZGOVOR / STEVE SWALLOW zajedno sviramo. Gotovo svakoga dana. Kad nismo na turnejama uvježbavamo novu glazbu, radimo na djelima koje je napisala, a ona meni pomaže s glazbom koju sam ja napisao. To je proces koji je neprestano u tijeku - uvijek zahvalan i beskrajno očaravajuć.

Kuća s ogledalima Zašto vam je važno u svoja djela uključiti ljudski glas?

- Obožavam zvuk ljudskog glasa. Volio bih da sam bolji s riječima, da na njih obraćam više pažnje. Kad slušam glazbu rijetko kad razumijem riječi. Neka od meni najomiljenijih djela su ona koja su pisana za glas, ali gotovo nikad ne mogu razumjeti značenje teksta jer se previše usredotočujem na glazbu. Zašto i kako ste, kao skladatelj, ali i instrumentalist, surađivali s pjesnikom Robertom Creeleyem s kojim ste na poseban način spojili dvije umjetnosti? Naime, vi ste napisali glazbu i svirali sa svojim sastavom, a on je bio narator.

- To je za mene bilo iznimno važno. Time sam želio pokazati da glazba ne postoji sama za sebe, da nije odvojena od svijeta i drugih umjetničkih formi. Glazba treba spajanje sa životom i drugim vidovima umjetnosti. Kao tinejdžer želio sam biti pjesnik. Tada nisam niti sanjao da bi glazba mogla biti moj život. Doista, mislio sam da bi to moglo biti upravo pjesništvo. Kad sam imao petnaest godina Robert Creeley je bio moj najomiljeniji pjesnik. Tada sam doživio prekretnicu u životu i spoznao što doista trebam raditi, da trebam biti glazbenik. Tako sam i postupio, ali ostao sam u snažnom dosluhu s poezijom i Robertom Creeleyem. Do naše je suradnje došlo posve slučajno. Godine 1970. preselio sam u jedno malo selo u Kaliforniji u kojem

li ironije - umro je prije nego sam skladao tu glazbu i nikad ju nije čuo. Naime, trebalo mi je pet godina da napišem glazbu za to djelo, a tijekom tog razdoblja on je obolio od raka i umro bez da je čuo rezultat. No, nadam se da bi bio sretan s onim što sam napravio. Barem volim tako misliti. Kako je ta suradnja djelovala na vašu umjetnost?

- Postali smo dobri prijatelji i postepeno sam shvatio da postoji dobar razlog za spajanje njegove poezije i moje glazbe, između ostalog i zato što je bio velik znalac u pogledu jazz glazbe. Pričao mi je da je mnoga djela napisao slušajući glazbu Buda Powella. Obožavao ga je. Pisao bi slušajući njegovu glazbu i to tako što bi snimku stavio u loop, da se vrti bez prestanka. Možemo li reći da je, snimivši album s vama, zatvorio određeni krug? Naime, jazz je nadahnjivao njega, a on je nadahnjivao vas da stvorite djelo jazz glazbe.

- Da, to je poput kuće s ogledalima. To se međudjelovanje nastavlja. Pričao mi je o starim dobrim vremenima kad je na koncertima slušao Charliea Parkera i sve te legendarne jazz glazbenike. Bio je predan jazz glazbi. Tada je to je za mene dobilo savršen smisao jer sam oduvijek osjećao da je njegova poezija bliska jazzu, da sadrži ritam jazza. Elementi karakteristični za jazz glazbu prisutni su u njegovim djelima.

Ruska škola Nije li to posebice izraženo kad upravo on govori svoje pjesme?

- Ooo, da, kad ih on govori, naravno! Poput nekog repera.

- Da, upravo tako. Doista mislim da je, iako toga vjerojatno nije bio svjestan, pisao pje-

Jednom kad se posvetiš sviranju glazbe jako je važan tvoj odnos prema glazbalu, trebao bi svakodnevno vježbati satima. To je neophodno kako bi se zbližio s glazbalom koje sviraš je on živio. Upoznao sam ga i rekao mu koliko se divim njegovu stvaralaštvu. Bio je sretan i vrlo ljubazan. Tada sam počeo razmišljati o tome da s njim ostvarim suradnju na glazbenom planu, da osmislim projekt u kojem će sudjelovati sa svojim pjesničkim stvaralaštvom. Godine 1980. snimio sam album "Home" s njegovim djelima koje je pjevala Sheila Jordan. Nedavno sam ga snimio kako recitira neke od svojih pjesama, one koje volim više od svih drugih koje je napisao. Poslije sam napisao glazbu kao pratnju uz njegov glas i snimio album "So There". Koje

hi-fimedia #111

sme pod snažnim utjecajem jazz ritam-sekcije. Svakako! To se osjeća! Nije li pijanist Steve Kuhn odigrao važnu ulogu prigodom snimanja albuma "So There"?

- O da. Zašto volite surađivati s njim?

- Ne znam zašto ga toliko volim. Naime, često svirate zajedno.

- Da, od početka 1960-ih do današnjih dana. Još uvijek često sviramo zajedno. Nisam siguran zašto. Možda zato što je gnjavator, ha, ha. Ali, izvrstan je glazbenik. Sjajan! Ima naj-

ljepši dodir od svih koji sviraju to glazbalo. Svirajući s njim od njega učim o dodiru, o tome kako glazbalo navesti da pjeva. Nije to lako navesti glasovir da pjeva - a on to može. Tako nešto možemo čuti na vašim koncertima. Kako ste uspjeli postići da vaše glazbalo pjeva?

- Nije bilo lako. Još uvijek učim kako to postići, a Steve mi je u tome najveće nadahnuće. Nadahnjuju me i drugi glazbenici, primjerice David Oistrakh. On je na mene izvršio najsnažniji utjecaj. I to je zanimljivo jer Steve je pod snažnim utjecajem ruske pijanističke škole. U mladosti njegova je profesorica godinama bila Madame Chaloff od koje su učili mnogi jazz glazbenici: Red Garland, Herbie Hancock, Wynton Kelly... Steve je često odlazio na poduku kod nje. Imala je sposobnost naučiti pijaniste proizvesti vokalni zvuk glazbala. Zaista, to se događa kad batić na određen način udara u žicu glasovira. Iako u tome nema daha, nema glasa, ali nekako imamo osjećaj kao da ima. Pijanisti koji posjeduju tu vještinu, kao da glasoviru podaruju vokalnu izražajnost, zaista su posebni. Razgovarao sam o tome sa Steveom jer sam i ja odlazio na poduku kod nje. Poduku iz sviranja glasovira?

- Da, iz sviranja glasovira, iako sam zapravo razmišljao kako tu vještinu mogu iskoristiti za sviranje bas gitare. To je moja namjera - nastojati svrati bas gitaru tako da to glazbalo pjeva.

Tako dobivam sličnost s glasom tenora. Imam isti opseg kao Marvin Gaye, a upravo to tražim jer obožavam Marvina Gayea. Zašto?

- Zato što je njegov glas u višem registru, tako je čist, tako sladak. Ima predivan način fraziranja. Bio je i bubnjar što također volim. Počeo je kao bubnjar, a tek poslije postao je pjevač. U njegovom fraziranju čujem da je i bubnjar, da zaista razumije ritam, da ga osjeća suštinski. I ja nastojim shvatiti bit ritma. Što biste poručili mladim glazbenicima?

- Vježbajte! Samo to?

- To je to. To je moja poruka. Naravno, to uvijek govorim mladim glazbenicima jer je iznimno važno. Jednom kad se posvetiš sviranju glazbe jako je važan tvoj odnos prema glazbalu, trebao bi svakodnevno vježbati satima. To je neophodno kako bi se zbližio s glazbalom koje sviraš. To je najvažniji savjet koji mogu dati. To za mene ima veliko značenje. Isto poručujem i onoma koji nisu glazbenici - treba vježbati. Trebate vježbati bez obzira čime se bavite, kako biste bili čim bolji. Ali vi ne trebate vježbati, čak niti s Carlom Bley i Andyjem Sheppardom, možda tek nove teme. Jesu li vas za takav pristup nadahnjivali neki basisti?

- Naravno, primjerice Percy Heath. On je uvijek imao predivan zvuk kontrabasa, vokalnog karaktera. Kad sam ga slušao osjećao sam kao da mi pripovijeda. Kad je svirao solo kao da mi je pričao što se dogodio toga dana: "Probudio sam se, ustao, otišao u dućan, pojeo sendvič..." Doug Watkins je bio takav basist. Obožavam njegov zvuk. Basist Peter Washington je također obožavao Douga. Kad god se sretnemo pričamo o Dougu Watkinsu, Paulu Chambersu i Wilbureu Wareu, svim tim divnim kontrabasistima. Zašto ne o Richardu Davisu? Nije li ona glazbenik toga kova? Nije li nedovoljno cijenjen?

- O da, doista nije dovoljno cijenjen.

htjela u sastav pozivati glazbenike koji su svirali bas gitaru.

Čudesna glazba Bob Cranshaw je bio jedan od rijetkih kojem je to uspijevalo i koji je bio prihvaćen.

- Bob Cranshaw je uspio, ali on je nastavio svirati i kontrabas. No, trenutak kad sam u ruke uzeo bas gitaru za mene je bio presudan. Odmah sam znao da je to to. Poslije je bilo važno da pronađem vlastiti način sviranja bas gitare, te glazbenike koji nemaju ništa protiv da surađuju s bas gitaristima i situacije u kojima će taj zvuk odgovarati. Prije ste svirali električnu bas gitaru, no nije li glazbalo koje danas svirate akustično?

Kad je sideman svira za druge, ali tek kad svira sa svojim sastavom do izražaja dolaze sve njegove kvalitete, ljepota njegova sviranja kontrabasa.

- To je neka vrsta akustično-električne bas gitare.

- Predivno svira kontrabas. Ima sjajnu tehniku. Zaista je zanimljiva osoba.

- Upravo tako. Bila je to priprema. Postepeno sam se približavao akustičnom zvuku na električnom glazbalu. Četrdesetak godina tragao sam za tim zvukom.

U kojem ste trenutku i zašto odlučili svirati samo bas gitaru?

- Oko 1970. Bila je to jednostavna situacija. Jednostavno, zaljubio sam se u električni bas. Kad sam ga prvi put uzeo u ruke kao da sam pronašao partnera. Bila je to teška odluka jer u zajednici jazz glazbenika nitko nije volio električni bas. Većina glazbenika nije

Zvuk je drukčiji, a i oblik. Vaša je stara, električna bas gitara bila tanja.

Ponekad zvučite poput gitarista.

- Da. Moguće. Jeste li to lakše postigli zato što se radi o peterožičanoj bas gitari.

- Da, peta je žica visoko ugođena što proširuje raspon mojih zvukovnih mogućnosti.

- Moramo vježbati, kako ne. Ovaj trio vježba više od većine jazz sastava u kojima sam svirao. Drago mi je da je tako. Nužno je da vježbamo. Carlina glazba to zahtijeva. Ona puno piše i ima određene zamisli kako bismo ju trebali svirati. To što piše zahtijeva veliku vještinu improviziranja. Puno je teže svirati njezinu glazbu nego neki blues ili "Take the A Train". To je izazovno, a izazovima nema kraja, uvijek su prisutni. U određenom smislu svaki je nastup također vježba. Osjećam da, sve dok unapređujemo glazbu koju sviramo, vrijedi nastaviti. Trebamo nastaviti. Rezultat u konačnici je duhovna glazba, duhovna umjetnost. Osjećate li katkad duhovno jedinstvo, čaroliju unutar tog tria?

- Često. Svirajući s tim triom često osjećam čaroliju. U tim trenucima osjećam veliku bliskost s Carlom i Andyjem. Kad trio svira u svojem najboljem izdanju to je identitet iznad identiteta. To se događa kad imamo dobru večer. To je nešto što nitko od nas ne očekuje, što ne može pretpostaviti. Čeznemo za time. Mnogo je elemenata koji mogu utjecati na dobar nastup. Jedan od njih je okružje u kojem se koncert održava.

- Apsolutno. Svaki nastup trebao bi pružiti odgovor na okružje u kojem se događa. Sviramo li u čudesnom okružju i glazba bi trebala biti čudesna.

hifimedia #111

JAZZ / RECENZIJE Ratko Zjača The Places You Will Go (Cantus, 2020.)

Ratko Zjača Light In the World

(In + Out Records, 2020.)

S nova dva albuma hrvatski gitarist, skladatelj i glazbeni pedagog Ratko Zjača, koji je nakon studija u Nizozemskoj nastavio živjeti u toj zemlji, obilježio je dvadeset i pet godina karijere. Nakon petnaestak objavljenih albuma ovaj sjajni jazz glazbenik konačno je izdao jedan i u Hrvatskoj. Povod za CD "The Places You Will Go" u izdanju diskografske kuće Cantus nagrada je "Miroslav Sedak Benčić" Hrvatskog drušva sklada-

telja za autorsko stvaralaštvo na području jazz glazbe, što ju je Zjača dobio prošle godine. To je ujedno bio povod za njegov nastup na festivalu Jazz.hr jesen HDS-a u dvorani "Blagoje Bersa" na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Tom prigodom predstavio se jednim od svojih sastava, ZZ Quartetom koji vodi s talijanskim harmonikašem Simoneom Zanchinijem, a u kojem su im suradnici makedonsko-njemački kontrabasist Martin Gjakonovski i američki bubnjar Adanm Nussbaum. Ova je postava u izvedbi skladbe "Catch the Shadow" zastupljena i na spomenutom kompilacijskom albumu. Zapravo ovo je njegov drugi kopilacijski album, ali sadržaj je potpuno drukčiji. CD donosi izbor izvedbi sa Zjačinih albuma iz svih razdoblja njegove karijere, objavljenih za diskografske kuće In + Out Records, Nishville Records i Laika Records. Snimio ih je s raznim postavama u kojima je ostvario suradnje s glasovitim jazzistima kao što su Reggie Workman, Miroslav Vitous, John Patitucci, Al Foster, Steve Gadd,

Adam Nussbaum, Antonio Sanchez, John Riley i drugi. Osim što se može pohvaliti suradnjama s tim uglednicima jazza, Zjača može biti ponosan i na činjenucu da su svi s oduševljenjem izvodili njegove skladbe. Neki od njegovih suradnika, kao što su Peter Erskine, Randy Brecker, Lenny White, John Abercrombie, Vernon Reid i Reggie Workman, nedvosmisleno su dali do znanja da ih sviraju s veseljem, a te izjave objavljene su u knjižici albuma. Najviše izvedbi za ovo izdanje skinuto je s albuma koje je objavio za njemačku matičnu kuću In + Out Records s kojom je već godinama pod ugovorom. Gotovo u isto vrijeme za tog je izdavača objavio album "Light In the World" koji je snimio sa sastavom Nocturnal Four u kojem surađuje s orguljašem Renatom Chiccom, saksofonistom Stefanom Bedettijem i bubnjarem Johnom Rileyjem. S njima je, osim što je bubnjar bio Antonio Sanchez, snimio prethodni CD "Life On Earth". Iako zvuk tog sastava, posebice zbog orgulja, podsjeća na jazz razdoblje 1950-ih i 1960ih, pristup je suvremeniji, na trenutke blizak i free jazzu. I na ovom izdanju Zjača je predstavljen kao skladatelj, autor svih skladbi. Naime, tijekom pripreme projekta za spomenuti je sastav napisao tridesetak skladbi od kojih je za CD odabrao njih devet. Svaka od njih donosi zasebnu glazbenu priču, ali one zapravo čine cjelinu koja tvori "Light In the World". Davor Hrvoj

Miles Davis

Music From and Inspired by "Miles Davis: Birth of the Cool, a Film by Stanley Nelson

Fotka: Ratko Zjača; snimio Davor Hrvoj

(Columbia Records/Legacy Recordings/Menart, 2020.)

hi-fimedia #111

Ovaj album donosi glazbu iz dokumentarca "Miles Davis: Birth of the Cool" višestruko nagrađivanog redatelja Stanleyja Nelsona. Film je premijerno prikazan na prošlogodišnjem filmskom festivalu Sundance i bio je uvršten u službenu selekciju na filmskom festivalu BFI u Londonu. Osim toga, bio je prikazan u odabranim kazalištima i dvoranama u Sjedinjenim Državama i Kanadi te na londonskom Jazz Festivalu u Barbicanu. Ove godine bio je nominiran za nagradu Grammy u kategoriji najboljeg glazbenog filma. Pogledom na naslov filma i albuma mogli bismo zaključiti da je to priča o istoimenom albumu s početka 1950ih, ali to je samo naslov. Naime, radi se o

Milesovim djelima iz raznih razdoblja njegove karijere, što znači da su stilski različite, a on je bio pokretač mnogih od tih stilova. Odabrane izvedbe neke su od najvažnijih koje vežemo uz njegovo stvaralaštvo. Među njima su i one njegovih skladbi, od kojih su neke postale jazz standardima: "Milestone", "Generique", "So What" i "Miles Runs the Woodoo Down". Osim toga, ovo je izdanje podsjetnik na neke od njegovih albuma koji su (p)ostali važnim izdanjima svjetske jazz diskografije:"The Complete and Dial Master Takes" ( jedini iz ove grupe koji Miles nije snimio kao vođa sastava nego suradnik Charliea Parkera), "Birth of the Cool", "‚Round About Midnight", "Workin' with the Miles Davis Quintet", "Milestone", "Jazz Track" (glazba iz filma "Lift za gubilište), "Kind of Blue", "Miles Ahead", "Sketches of Spain", "Someday My Prince Will Come", "Miles Smiles", "Bitches Brew i "Tutu". Velikan jazza snimio ih je sa slavnim glazbenicima, onima koji su s njim stvarali povijest jazza, među ostalima sa saksofonistima Charliem Parkerom, Leeom Konitzom, Gerryjem Mulliganom, Cannonballom Adderleyjem, Johnom Coltraneom i Wayneom Shorterom, pijanistima Joeom Zawinulom, Chickom Coreaom, Billom Evansom, Herbiem Hancockom, Budom Powellom, basistima Ronom Carterom, Marcusom Millerom i Daveom Hollandom te bubnjarima Elvinom Jonesom, Phillyjem Joeom Jonesom, Maxom Roachom i Tonyjem Williamsom, kao i aranžerom Gilom Evansom. Između svake izvedbe uvrštene su kratke izjave nekih od njih, ali i drugih osoba koje govore u dokumentarcu, poznavatelja njegova stvaralaštva: glazbenika, promotora, kritičara, pisaca, najuže rodbine. To su Herbie Hancock, Wayne Shorter, Jimmy Heath, Jimmy Cobb, Gil Evans, Marcus Miller, Carlos Santana, George Wein, Ashley Kahn, Quincy Troupe, Greg Tate, Vincent Bessieres, Jack Chambers, Erin Davis, Frances Taylor Davis i Symphony Sid. Album zaključuje izvedba skladbe "Hail To The Real Chief", koju potpisuju Lenny White i Miles Davis, a producirali su ju White i Vince Wilburn, Jr. To je virtualni spoj do sad neobjavljene snimke Milesa Davisa u kombinaciji sa za to snimanje utemeljenim all stars sastavom u kojem White ovom prigodom svira sintisajzer, a pridružuju mu se bubnjar Wilburn, pijanisti Herbie Hancock i Chick Corea, tenor saksofonisti Antoine Roney i Emilio Modeste, gitaristi John Schofield i Quinton Zoto, bas gitarist Marcus Miller, trubač Jeremy Pelt i klavijaturist Bernard Wright. Davor Hrvoj

Duke Ellington Ellington Uptown

(Columbia / Sony, Remaster 2004.)

gromna glazbena ostavština Dukea Ellingtona često je tema mnogih tekstova, recenzija i osvrta. Uobičajeno svaki recenzent posjeduje osobne favorite i preferencije, no rijetko sam naišao na neku referencu koja bi album smatrala jednim od najboljih u ukupnoj Ellingtonovoj karijeri. Ta činjenica se uklapa u kontinuitet razmišljanja po kojem 50-te godine i nisu bile najbolji period za glazbu Dukea Ellingtona zbog njegovih skladateljskih razmišljanja, ali i nesretnog razlaza s Johnny Hodgesom koji je slovio za jednog od važnijih suradnika i prvi saksofon u orkestru. Nasuprot tome i s vremenskim odmakom od skoro 70 godina smatram da je recenzirani album jedan od najboljih, najzanimljivijih i sasvim avangardan iskorak od većine jazz glazbe tog perioda. a to mišljenje slijedi i nekoliko argumenata, no da budemo potpuno precizni, recenzija se odnosi na remasterirano CD izdanje koje je izašlo za Columbia/ Sony godine 2004. Razlika u odnosu na originalni LP iz 1952 je ne samo u superiornom zvuku za koji je zaslužan izvanredan DSD transfer i remaster kojeg potpisuje Mark Wilder već i dodatni materijal u formi dvije suite. Prvu od njih Ellington je nazvao "The Controversial Suite", dok je druga kompleksnija i predstavlja gotovo samostalno djelo pod nazivom "The Liberian Suite". Orkestar koji je pratio Ellingtona je ostao bez Hodgesa, no svejedno je prepun izvanrednih glazbenika. Nije moguće nabrojati sve njegove članove, no dovoljno je spomenuti samo nekoliko najprominentnijih i najpoznatijih. Saksofonist Paul Gonsalves, trubač Clark Terry ili trombonist Juan Tizol kao i izvanredni inovativni bubnjar Louis Bellson, te genijalni pijanist, aranžer i skladatelj Billy Strayhorn dovoljno ilustriraju mogućnosti orkestra i njegovu izvanrednu fleksibil-

nost koja je materijalu donijela svježinu u aranžmanima i glazbi, no kroz cijeli materijal očuvan je nukleus profinjenog nježnog zvuka koji je i zaštitni znak orkestra. Materijal na prepunom disku je uglavnom Ellingtonovo djelo, no postoji i nekoliko kompozicija ostalih članova orkestra koje su donijele dodatnu kvalitetu i raznovrsnost materijala. lbum tako otvara "Skin Deep" koju potpisuje bubnjar Louis Bellson i koja sadrži njegov izvanredan solo na inovativnim "Double-bass" bubnjevima. Mnogi bubnjari su kasnije intenzivno proučavali način Bellsonovog muziciranja tako da je skladba i po toj posebnosti otišla u glazbenu povijest. Pjevačica Betty Roche je u poprilično kompleksnoj verziji Stayhornove "Take the A Train" pokazala da joj nije strana improvizacija pa čak niti "scat", ali kvalitetom svojeg vokala skladbi je poklonila pravu mjeru šarma i iskričavosti. Spomenimo i izvanredno živu i ritmičnu "Perdido" koja je djelo Juana Tizola,a koja demonstrira specifičnost u ritmu koje se naziva "Spanish Ting", a koja predstavlja afro-latin figuru koja potencijalno obogaćuje i rafinira skladbu. Ime joj potiče iz jednog intervjua koji je dao Jelly Roll Morton koji i danas izaziva diskusije. Ellingtonova "A Tone Parallel to Harlem" možda je ipak najupečatljivija na albumu i prepuna je zanimljivih promjena ritmova, atmosfere, interludija i u svojih 13 minuta jasno pokazuje zašto je i danas njezin autor jedan od najvažnijih glazbenika u jazzu. am je da bi objasnio potpunu slobodu i nevjerojatan talent koji je nezaustavljivo skladao, inovirao, tražio adekvatne suradnike prigrlio frazu "beyond category" koja ga je adekvatno opisivala. Album zatvaraju dvije suite od kojih je "The Liberian Suite" mnogo kompleksnija, ali i vrhunski odsvirana i izuzetno dinamična i puna detalja koji okupiraju pažnju i dodatno fokusiraju slušača prema glazbi. Izvanredno izdanje koje spada u najuži izbor najboljeg što se može čuti od Duke Ellingtona uz odličan zvuk i informativnu i bogatu knjižicu uz disk. Što još reći o glazbi koja izgleda nema rok trajanja već se čini sve vrjednijom i upečatljivijom. Album koji će glazbeno svakako trajati još mnogo godina i pravi klasik. Gordan Gaži

hifimedia #111

JAZZ / RECENZIJE Sun Ra and His Arkestra Jazz in Silhouette

Sun Ra je u više navrata demonstrirao gotovo nepogrešiv talent kad je u pitanju avangardna, eksperimentalna i potpuno neočekivana glazba, koja zagovara eklekticizam, unutarnju konfuziju, no koja je u svakom slučaju plod rada koji ovu fazu Arkestre svojom metodičnošću i strukturom lako može usporediti s poznatim orkestrima tog vremena kao što su oni Dukea Ellingtona ili Count Basiea. Zbog toga sam u maloj reminiscenciji prema vrhunskim velikim orkestrima i posegnuo za albumom koji vjerno reflektira čikašku fazu sastava koja je možda najlakša za slušanje, a svejedno u sebi nosi sve ono što ova zanimljiva skupina glazbenika radi najbolje. A to je naravno glazbena i ritmična osnovica u koju se polako miješaju elementi be-bopa, hard-bopa i u to doba popularnog modalnog jazza kao i drugih utjecaja i tradicija. Sam album snimljen je 1959 godine u studiju El Saturn u Chicagu unutar duže sesije u kojoj je zabilježeno još materijala. U početku album koji je izdan za na etiketi Saturn i nije pobudio osobitu pažnju, što zbog glazbe koja je ponekom bila i nešto teža, ali i dijelom radi slabe opreme i omota koji nije mnogo obećavao, ali i činjenice da se prodavao na koncertima sastava uskom krugu fanova . Tijekom 60-tih godina album je dobio i današnje umjetničko rješenje, a uslijedila su i 2 bitna reizdanja. Prvo je 1974. godine Impulse izdao materijal na vinilu, a tek 1991. pojavio se i u CD verziji na etiketi Evidence. Na tom mjestu došlo je do prijelomnice. Materijal je postao široko dostupan, a publika je neke kompozicije s albuma stavila u sam vrh onoga što je Sun Ra uspio napraviti sa svojim orkestrom. Puno rada, ali i strpljenja trebalo je da se "Jazz in Silhouette" nađe na mjestu koje zaslužuje. Album je uz rijetko kvalitetnu pomalo eksperimentalnu glazbu iznjedrio i nekoliko izvanrednih glazbenika. Ronnie Boykins je basista koji se u ovakvom konceptu snašao izvanredno kao i saksofonisti John Gilmore, te Marshall Alen. No, najvažnije cijeli orkestar je pod vodstvom Sun Re odradio je posao bez greške i napokon primili su i nekoliko izvanrednih recenzija od kojih se izdvaja ona "Pinguin Guide to Jazz" koji su album

hi-fimedia #111

Fotke: Pat Metheny; snimio Davor Hrvoj

(Evidence Music, 1959.)

stavili u "core" kolekciju uz rame ostalim velikanima. Uz uživanje u glazbi glazbofili mogu uživati i u pogledu na omot s kojeg se smiješe svemirske muze na lunarnoj površini Saturnovog mjeseca. Sun Ra je u svoju kolekciju stavio još mnogo fantastičnih albuma, no "Jazz in Silhouette" je gotovo nepogrešiv za početak druženja i istraživanja. Gordan Gaži

Pat Metheny From This Place

(Nonesuch/Dancing Bear, 2020.)

Svoj novi album "From This Place", potpuno drukčiji od svih prethodnih, slavni je gitarist Pat Metheny snimio uz svoj kvartet, Hollywood Studio Symphony orkestar kojim je ravnao Joel McNeely i goste. Tadašnji stalni članovi njegovog međunarodnog sastava bili su britanski pijanist Gwilym Simcock, australska basistica i vokalistica malezijskog podrijetla Linda May Han Oh i meksički bubnjar stacioniran u New Yorku Antonio Sanchez, od reda glazbenici s kojima je 2. lipnja 2017. nastupio u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Naime, on je rano shvatio koje prednosti mu pružaju suradnje s glazbenicima iz raznih kra-

jeva svijeta i to je jedan od razloga zašto je svoju glazbu uvijek uspijevao održavati svježom, zanimljivom i intrigantnom. U cilju ostvarenja takvog pristupa za snimanje je angažirao i goste, pjevača Meshella Ndegeocella, usnog harmonikaša Gregoirea Mareat i udaraljkaša Luisa Contea. Sve skladbe i aranžmane napisao je Metheny, a u pripremi nekih aranžmana kao koautori priključili su mu se Simcock ili Linda Oh. Zapravo, njegova je namjera bila da album snimi sa spomenutim kvartetom s kojim je te skladbe brusio na mnogobrojnim koncertima, ali kako je kroz pripremno razdoblje s njima razvijao ta djela, i kako su ona sve više poprimala elemente klasične i filmske glazbe, shvatio je da bi mogla egzistirati u orkestralnom kontekstu i odlučio je postavi pridodati Hollywood Studio Symphony orkestar, a dirigent Joel McNeely pokazao se kao suradnik koji s razumijevanjem gleda na njegove glazbene zamisli. Dobrim suradnicima pokazali su se i njegovi stari glazbeni partneri Gil Goldstein i Alan Broadbent između kojih je podijelio orkestralne aranžmane. U tom pristupu, bliskom stilu poznatom kao glazba treće struje, korisnim suradnikom posebice se pokazao Simcock, posebice zbog pristupa koji može zahvaliti svojoj klasičnoj glazbenoj naobrazbi. Album je još jedan u nizu koji potvrđuju Methenyja kao sjajnog gitarista, ali i maštovitog skladatelja koji s velikom znatiželjom istražuje nove mogućnosti glazbenog djelovanja. Davor Hrvoj

FILM

NOVI HOLLYWOOD DUNE / HIGH FIDELITY

PRIKAZ / NOVI HOLLYWOOD

O buntovnicima, filmskim studijima i kaotičnim ulicama velegrada piše: Dunja Ivezić

am God's lonely man." - zabilježio je u svom dnevničkom zapisu dvadesetšestogodišnji Travis Bickle ( Taxi Driver) i tim riječima obilježio čitavu generaciju usamljenih i opsesivno introvertnih figura, od Benjamina Braddocka ( The Graduate) do Harryja Caula ( The

Conversation). Naturalizam velegrada čije su kaotične ulice postale dom nizu bizarnih prizora, suludim pojavama i drugorazrednom kriminalu blještao je, pod jeftinom i obojenom noćnom rasvjetom, snažnije nego ikada u filmskoj povijesti. Baš kao i takvi izvori svjetlosti koji, dok se približavaju svom kraju, odašilju posljednje izdisaje u isprekidanim intervalima, Novi Hollywood se počeo gasiti već nekoliko godina kasnije.

“Hollywood, as a total institution, is a multi-faced creature.“ Murray Smith Film Bonnie and Clyde (1967), smatra se službenom početnom točkom Novog Hollywooda

hi-fimedia #111

Priča o Novom Hollywoodu je priča o buntovnicima, političkim i društvenim promjenama i gašenju velikih filmskih studija, a njezin početak seže u drugu polovinu šezdesetih godina. Europska filmska strujanja - utjelovljena u talijanskom neorealizmu i francuskom novom valu - ugrozila su dominantan položaj američke kinematografije, a filmske su setove iz monumentalnih studija preselila na gradske ulice. Novi Hollywood je razdoblje razjarenih bikova, gerilskih setova i neovisne filmske produkcije te pokret koji je postao sinonim za nove ideološke i estetske vrijednosti. Premda njegovu definiciju pripisuje reakciji na niz globalnih i lokalnih faktora, filmska teorija se slaže da Novi Hollywood započinje kasnih šezdesetih, a završava početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Razumijevanju "novog" u Novom Hollywoodu prethodi nekoliko temeljnih činjenica koje su do tada predstavljale okvir povijesnog razvoja američke kinematografije. Sažeti pregled položaja američkog filma glasio bi ovako: Filmska umjetnost se u relativno kratkom periodu iz početne fascinacije novim medijem pretvorila u omiljeni oblik zabave, a u tom se kontekstu prezentirao i američki film. Filmska teorija i kritika ga izvjesno vrijeme nisu smatrale ozbiljnim što potvrđuje i činjenica da je, odlukom Vrhovnog suda, 1915. godine film definiran kao industrija orijentirana isključivo na profit. Premda je bio uvjetovan čvrsto umreženim sustavom filmskih studija i samocenzurirajućim mehanizmom, američki film je diktirao način na koji je kultura percipirala vlastite ideološke obrasce. Prijelaz u drugu polovinu stoljeća obilježilo je propadanje ekonomskog sustava filmske industrije. Filmski su studiji gubili kontrolu nad tržištem, a film je konačno dobio zakonsku zaštitu koju su do tada imale ostale umjetnosti. Stvoren je prostor za samorefleksiju američke kinematografije. S jedne se strane našla konzervativna generacija koja je upravljala filmskim studijima i izbacivala neambiciozne projekte, a sa suprotne novi autori koji su bili spremni započeti jednu od najvažnijih revolucija u filmskoj povijesti. Kasne šezdesete godine najavile su modernizam koji će se afirmirati u narednom desetljeću. Naslovnica časopisa Time u prosincu 1967. godine prikazivala je fotografiju iz kriminalističke drame Bonnie and Clyde te ga proglasila nositeljem novog filmskog stila i predstavnikom nadolazećih trendova, filmske slobode i eksperimentiranja, najavljujući pritom "filmsku renesansu". Bonnie and Clyde je izvorno objavljen iste godine, ali se zbog izuzetne medijske pokrivenosti u veljači sljedeće godine ponovno našao u američkim kino dvoranama. Drugi film koji je obilježio rekonstrukciju

Filmski naslovi koji su obilježili američku povijest, a među kojima su se našli 2001: A Space Odyssey (1968.), Easy Rider (1969.), Midnight Cowboy (1969.), The Godfather (1972.), Jaws (1975.), Rocky (1976.), Taxi Driver (1976.), Apocalypse Now (1979.) i Raging Bull (1980.), pomaknuli su žanrovske kodove izvan dotad zamislivih granica.

filmske industrije i promjenu u kolektivnom interesu publike te koji se, uz Bonnie and Clyde, smatra službenom početnom točkom Novog Hollywooda je The Graduate (1967.) Mikea Nicholsa. Riječ je o toploj i humorističnoj drami čiji se protagonist, Benjamin Braddock, nakon uspješno završene srednje škole nalazi potpuno izgubljen i zarobljen između mladenačkog idealizma i neizvjesne budućnosti. Za razliku od popularnog rock sastava The Monkees koji su, za potrebe istoimene televizijske serije, krajem šez-

desetih godina osnovali Bob Rafelson i Bert Schneider i čiji su članovi iznova ponavljali "We're the young generation and we've got something to say.", Benjamin Braddock nije otkrio vlastita životna načela, ali je postao simbol generacije koja ih je tek trebala otkriti. Nove su se generacije našle na fronti burnih kulturnih i društvenih pokreta, borbe za građanska prava i prava žena te proturatnih i studentskih protesta. Mlada filmska publika bila je obilježena novim senzibi-

hifimedia #111

PRIKAZ / NOVI HOLLYWOOD litetom i sustavom vrijednosti, a njihova se subkultura prelijevala u dominantnu kontrakulturu. Američki novi val postao je pokret oživljavanja filmskog platna i vrijeme autora. Generacija koju je u naslovu svoje studije posvećene Novom Hollywoodu Peter Biskind opisao kao "Sex-Drugs-and-Rock 'N' Roll Generation" spasila je holivudsku filmsku produkciju i istaknula imena poput Roberta Altmana, Francisa Forda Coppole, Matrina Scorseseja, Stevena Spielberga i Williama Friedkina te karakterne glumačke ikone poput Roberta De Nira, Jacka Nicholsona, Al Pacina i Johna Cazalea. Filmovi su postali vibrantan i inovativan odraz vlastitog vremena, a prikaze kolektivnog identiteta i stereotipiziranih društvenih skupina zamijenili su portretom individualne osobnosti. Osim direktnog preuzimanja europskih obrazaca u pristupu identitetu, novoj tematskoj okupaciji pridonijele su političke i društvene okolnosti moderne američke povijesti poput Vijetnamskog rata - postratna trauma postala je jedan od zastupljenijih problema koji su se prikazivali na filmskom platnu. Teorija o autoru, koju su nekoliko godina ranije popularizirali redatelji i kritičari francuskog novog vala, orijentirala je američku filmsku produkciju prema afirmaciji autorstva i individualnog umjetničkog izraza, a filmski su stidiji zamijenjeni autorskim figurama redatelja, scenarista i producenata. Reakcija filmskog svijeta na dramatičnu reorijentaciju američkog filma dosljedno je prikazana u tekstovima časopisa Newsweek koji se isprva opirao nasilnom

Kraj Novog Hollywooda najavljen je uz posljednje bljeskove autorske epohe utjelovljene u naslovima poput filma All That Jazz (1979.)

hi-fimedia #111

Komercijalni je uspjeh filma Taxi Driver (1976, Martin Scorsese) začudio filmsku kritiku, posebno zbog svoje vulgarnosti i velike količine nasilja

naturalizmu Novog Hollywooda da bi već sljedeći tjedan objavio hvalospjev tom nadolazećem valu filmske slobode. Sedamdesete su godine, kao razdoblje mobilnosi i transgresije, stvorile novu filmsku publiku, pristranu inovativnim i subverzivnim filmovima u kojima se odražavala destabilizacija kategorija identiteta. Naime, film je kao ogledalo dominantne ideologije, a nerijetko i sudac promjena koje su se u njezinom kontekstu događale, izvršio dekonstrukciju i reinterpretaciju do tad čvrsto fiksiranih konstrukata poput obiteljskog života, herojstva i klasne strukture. Novi Hollywood je, zajedno sa svojim snalažljivim producentima, komercijalnim hitovima, franšizama i multipleksima, postao sinonim za odrastanje američkog filma i globalnu medijsku konzumaciju. Naslovi koji su obilježili američku povijest, a među kojima su se našli 2001: A Space Odyssey (1968.), Easy Rider (1969.), Midnight Cowboy (1969.), The Godfather (1972.), Jaws (1975.), Rocky (1976.), Taxi Driver (1976.), Apocalypse Now (1979.) i Raging Bull (1980.), pomaknuli su žanrovske kodove izvan dotad zamislivih granica. Naime, jedan od središnjih faktora povijesti američke kinematografije podrazumijevao je regulaciju filmskog nasilja, a izbjegavanje klasičnih žanrovskih i narativnih konvencija omogućilo je prikazivanje vješto upakiranih nasilnih impulsa. Tako se, primjerice, kao jedan od najisplativijih ostvarenja ranih sedamdesetih godina istaknuo The Exsorcist (1973.) Williama Friedkina koji je, osim što je postao komercijalni hit, obilježio značajnu rekodifikaciju nasilja na filmskom platnu. Život u slobodi i žvot na cesti postali su nakon Easy Ridera nove slike mladenačkog idealizma. Te su se slike pretapale su se u šarmantno prljavu uličnu scenografiju, dok

je taksist Travis Bickle u svojim meditativnim monolozima grčevito prizivao kišu koja će je konačno isprati. Komercijalni je uspjeh Taxi Drivera začudio filmsku kritiku, posebno zbog svoje vulgarnosti i velike količine nasilja što je pretpostavljalo njegovu namijenu relativno malenoj gledateljskog skupini. Premda je riječ o filmu koji je ostao uokviren prohodnim stilskim inovacijama i granicama popularnog žanra, Scorsesejeva je kronika samoće na formalnoj i sadržajnoj razini preispitivala konvencije holivudske filmske produkcije. Smješten u sirove, noćne ambijente opskurnog velegradskog urbanizma, Taxi Driver kameru zamijenjuje očima svog protagonista, a priču oslanja na dnevničku naraciju koju u voiceoveru pripovijeda sam taksist. Prolazeći noćnim gradskim ulicama, Travis Bickle ostaje po strani poput promatrača koji ne osjeća ni ljubav ni mržnju, već prijezir prema razrušenoj metropili i njezinim noćnim stanovnicima. Osim što reflektira inovacije u kadriranju i montažnom postupku koje je donio Novi Hollywood, uvodna ga sekvenca smiješta u noćni, zadimljeni i obojeni ambijent ispresijecan tjeskobnim close up planovima. Njegov se automobil izdiže iz oblaka dima i klizi ulicama, a njegov pogled ostaje nepomičan i isprazan. Liku Travisa Bicklea prethodio je niz apsurdnih i društveno neprilagođenih američkih svetaca poput Harryja Caula ( The Conversation) i Sonnyja Wortzika ( Dog Day Afternoon). Nedovoljno sposobni da napuste ograničenja vlastite percepcije, oni ostaju neintegrirani u vlastito okruženje, a istovremeno se nalaze izvan i unutar granica svijeta prema kojem osjećaju prijezir. Majstor prisluškivanja tako je u svom poslovnom okruženju imao iznimno visok položaj i poštovanje svojih suradnika, a Sonny Wortzik je na jedno popodne postao medijska senzacija, ame-

Western drama Heaven's Gate (1980.) Michaela Cimina zatvorio je razdoblje Novog Hollywooda i ujedno odveo United Artists u financijsku propast

rički heroj i simbol buntovništva popraćen ovacijama. Ipak, gledatelj će Harryja Caula neosporno doživjeti kao neurotičnog i pasivnog promatrača s voajerističkim nagonima, dok će Al Pacinov Sonny Wortzik postati žrtva lančanog sudara u koji se pretvorio pljačkaški podvig. Oni očajnički žele ostvariti kontrolu nad svojim svijetom, ali je nemaju ni nad sobom. Dominantni emotivni valovi jedne ere ostali su tako utjelovljeni u ponekim dobrim namjerama, tragičnim okolnostima i nasilju likova koji su publici bili jednako bliski koliko i daleki. "Now, the power lies with the filmmakers." - konstatirao je redatelj John Millius dok se holivudska produkcija pretvarala u preopterećenu pokretnu traku. Baš kao što se i likovi heist kriminalističke drame Dog Day Afternoon nisu ustručavali pokazati vlastitu opijenost trenutačnom slavom neovisno je li se radilo o krivcima, slučajno dodijeljenim ulogama žrtve ili pak dostavljaču pizze koji se, dostavljajući na lokaciju talačke krize, na trenutak osjećao slavnim - isto nisu skrivali ni protagonisti američke filmske produkcije. Novi Hollywood je filmske autore pretvorio u brandove koji su, ne zaboravljajući ni na trenutak svoj položaj, posezali za preambicioznim projektima čije je snimanje iscrpilo vrijeme i novac kojima su raspolagali, a komercijalni uspjeh i pažnju publike odnosili su kino hitovi tradicionalnijih formalnih obilježja poput Jaws (1975.) i Star Wars (1977.). Okolnosti u kojima se krajem sedamdesetih godina našao Novi Hollywood bliske su jednoj od najsnažnijih i najzapamćenijih sekvenci u filmskoj

povijesti. Šuma palminog drveća, prvi u nizu širokih i niskih horizonata, ostaje progutana u eksploziji do tada neviđenoj na filmskom platnu. Jim Morrison najavljuje "kraj", a prizor blijedi pod sve gušćim dimom. Apocalypse Now (1979.) Francisa Forda Coppole bila je jedan od takvih golemih redateljskih projekata koji je u svojoj realizaciji naišao na niz prepreka, a o njegovoj se iscrpnosti u medijima govorilo uz ironijske

All That Jazz (1979.), Raging Bull (1980.) i The Shining (1980.). Govoreći o Novom Hollywoodu, Todd Berliner ga je nazvao prijelomnom točkom između klasičnog i suvremenog holivudskog filma te ključnom transformacijom američke kinematografije koja je bila ravna prelasku filmskog medija na zvuk u prvoj polovini stoljeća. Premda su svojim filmovima izazivali metode svojih prethodnika, autsajderi su

Prema riječima Petera Biskinda, trinaest godina uokvirenih s Bonnie and Clyde i Heaven's Gate bilo je posljednje razdoblje u američkoj filmskoj povijesti kada je Hollywood bio iskreno dinamičan. dosjetke poput: Apocalypse Never. Nakon što je na filmskom festivalu u Cannesu prikazana trosatna verzija uz napomenu "work in progress", Apocalypse Now je podijelio mišljenja kritike. Utjelovljujući direktnu suprotnost jednom od slogana hippie pokreta koji je glasio "Nirvana Now", film je izravno sugerirao poetiku destrukcije i kaotičnosti. Godinu dana kasnije objavljena je western drama Heaven's Gate (1980.) Michaela Cimina. Film koji je pozitivne reakcije filmskih krugova primio znatno kasnije odveo je United Artists u financijsku propast, a nakon epske ratne drame The Deer Hunter (1978.) ostao je proglašen potpunim razočaranjem. Kraj Novog Hollywooda najavljen je uz posljednje bljeskove autorske epohe utjelovljene u naslovima poput

postali dio dominantne mainstream kulture, a Hollywood je ostao na tračnicama komercijalnog filma. Hibridne i nepregledne žanrovske linije, gerilske low-tech filmske metode te dekonstrukcija tradicionalnih narativnih formi i motivacije postale su simbol dinamične filmske estetike kojoj se suvremeni redatelji poput Josha i Bennyja Safdieja vraćaju i danas. Prema riječima Petera Biskinda, trinaest godina uokvirenih s Bonnie and Clyde i Heaven's Gate bilo je posljednje razdoblje u američkoj filmskoj povijesti kada je Hollywood bio iskreno dinamičan. Novi Hollywood je svojim monumentalnim i gotovo nenadmašenim ostvarenjima obilježio modernu američku povijest, a filmsku produkciju obogatio novom generacijom autora koji su u riziku vidjeli mogućnosti i inspiraciju.

hifimedia #111

PRIKAZ / DUNE

Povijest je napisana na pijesku Arrakisa piše: Luka Kostić

ako ona opća, tekstualna povijest koja je nezaustavljivo prodrla iz pisaće mašine Franka Herberta u književnu, a vrlo brzo i popularnu, kulturu 20. stoljeća i zaokupirala imaginaciju tisuća, tako i ona specifična, vezana za konture filma kao medija i pronađena na križanju adaptacija, neobuzdane ambicije i komodifikacija. Dina, ili "Pješčani planet", više od pola stoljeća predstavlja opće mjesto u književnom kanonu, a osobna povijest mnogih, prije svega tisuće drugih ljubitelja znanstvene fan-

hi-fimedia #111

Pola stoljeća nakon što je Frank Herbert promijenio lice znanstvene fantastike, ali i suvrememe književnosti, ponovo se kamerama vraćamo na pješčani planet u novoj filmskoj adaptaciji tastike, neodvojiva je od statusa i utjecaja koji je taj roman imao na arhitekturu popularne kulture od šezdesetih do dana današnjeg. Pola stoljeća nakon što je Frank Herbert promijenio lice znanstvene fantastike, ali i

suvrememe književnosti, ponovo se kamerama vraćamo na pješčani planet; nakon četiri pokušaja adaptacije (čiji su rezultati povremeno bili solidni, ali pretežito neuspješni), Denis Villeneuve nam donosi novu filmsku adaptaciju. Hoće li njegova sigur-

na ruka i provjereni životopis biti dovoljni da uspije tamo gdje su zube polomili mnogi drugi, ostaje za vidjeti. Jedno je, ipak, sigurno. Ekranizirati roman Franka Herberta znači uhvatiti se u koštac s njegovom dugom, kompleksnom i ponekad nemilosrdnom poviješću. A povijest ne oprašta, kao što ne opraštaju niti pješčana prostranstva. Villeneuve je iznimno talentiran režiser, a uz to ga za Dinu

primjeru. Originalni roman je jedan od najslavnijih plodova kulture 20. stoljeća, a njegov problematičan odnos s filmskim adaptacijama samo potvrđuje vitalnost, višeznačnost i nezaustavljivi potencijal originalnog teksta. Manje od 20 godina nakon izdavanja, roman je prvi puta završio na filmskom platnu - David Lynch je bio hrabar, ali kako se pokazalo i nezahvalan, odabir za režise-

književnog teoretičara Rolanda Barthesa da književni tekst traži da ga čita uvijek iznova; povijest Dininih, relativno uspješnih, potpuno promašenih ili potencijalno trijumfalnih, filmskih adaptacija ilustracija je te teze. Za Lyncha, Herbertov tekst bio je ventil za njegove idiosinkrazije - manjak vlastite mašte sakrio je tretirajući tekst kao šund i svodivši romanov bogati podtekst na kič. Za Alejandra Jodorowskog, o čijoj neuspjeloj

ra koji će svijet Dine prevesti iz teksta u film. Njegova adaptacija bila je i kritički i komercijalni neuspjeh, što, iz današnje perspektive, ne treba niti čuditi s obzirom na to koliko su Lynchevi filmaški senzibiliteti nekompatibilni s osnovnim tematskim, stilskim i faubularnim smjernicama Herbertovog romana; tamo gdje je predložak zahtijevao nijansiranost, Lynchev film je ponudio uniformnost (idejnu, produk-

adaptaciji ste mogli pročitati u ovom časopisu prije nekoliko godina (hifimedia 101/2017, op. ur.), Dina je bila izvorište neobuzdane kreativne ambicije; bez imalo osjećaja za logistiku i ekonomiju koje podrazumijevaju transfer sa stranice na film, pojela je samu sebe. Za Johna Harrisona, pod čijom je palicom producirana adaptacija u obliku miniserije, Dina bi se trebala čitati kroz vizuru tra-

Timothée Chalamet na obali svojeg rodnog planeta Caladana prije odlaska na pješćani planet Arrakis. Foto: Chiabella James

veže i osobna povijest i privrženost - iako je rođen dvije godine nakon objavljivanja romana, i on je jedan od onih na koje je tekst iznimno utjecao. Prvi od pet Herbertovih romana o intergalaktičkom feudalnom društvu tematski i fabularno fokusiranih oko Arrakisa, titualnog pješčanog planeta, danas se smatra ne samo klasikom nego i jednim od utemeljiteljskih tekstova moderne fantastike, uz trilogiju Gospodara prstenova i romane Ursule le Guin, a 2003. je, s 12 milijuna prodanih primjeraka, nosio titulu najprodavanijeg znanstveno-fantastičnog romana svih vremena. Međutim, Dinin otisak na pijesku dvadesetostoljetne umjetnosti širi je od žanrovskog; pratiti utjecaj Dine na panoramu književne i filmske umjetnosti znači pratiti razvoj jedne specifične povijesti koju je nemoguće svesti na neki umjetnički pravac, žanr ili izričaj bez da joj se oduzme njena radikalna moć, utjecaj i sva njena imanentna kontradiktornost i specifičnost. Ukoliko se Dina nikada nije upisala u tkanje popularne kulture u maniri Ratova zvijezda ili Zvjezdanih staza, utoliko nije niti postala žrtva neukusne komercijalizacije i komodifikacije svakog svog aspekta, kao u njihovom

Ukoliko se Dina nikada nije upisala u tkanje popularne kulture u maniri Ratova zvijezda ili Zvjezdanih staza, utoliko nije niti postala žrtva neukusne komercijalizacije i komodifikacije svakog svog aspekta, kao u njihovom primjeru cijsku, stilsku, kako god hoćete), a tamo gdje je zahtijevao pedantnu brigu o detaljima svog svijeta dobio je kič - rezultat je bio, očekivano, estetski i pripovjedni nered i vjerojatno jedinu veliku mrlju u karijeri Davida Lyncha. Međutim, Dinin neiscrpni interpretacijski potencijal oporavio se od tih prvotnih adaptacijskih muka; Herbertov roman je, po tko zna koji put, ilustrirao tvrdnju francuskog

dicije epa i klasičnog pripovijedanja, a tekst je nudio ulazak u suvremene političke i društvene teme poput kapitalističke komodifikacije i globalne premreženosti korporativnih utjecaja. Harrisonova miniserija, producirana i emitirana 2000. od strane SciFi kanala, najkonvencionalnija je dosadašnja adaptacija Dine; serijal je pretežno žrtvovao vlastiti

hifimedia #111

PRIKAZ / DUNE stil u korist koliko-toliko vjernog prevođenja osnovnih fabularnih momenata Herbertovog romana: čak je i fotografija Vittorija Storara, legendarnog talijanskog snimatelja koji je, između ostalih, radio kao direktor fotografije na Coppolinoj Apokalipsi danas, Beattyjevim Crvenima i Bertoluccijevom Posljednjem caru, podređena što klasičnijoj reprezentaciji Dine na filmu i poprilično osiromašena budžetarnim ograničenjima. Villeneuve, režiser koji je u Dolasku, svom hitu iz 2016. o prvom kontaktu čovječanstva s izvanzemaljskom kulturom, naoštrio tugu Amy Adams u elementarnu silu koja je u stanju spasiti svijet, po mnogo čemu je logičan odabir za najnoviju filmsku verziju Dine; zanat je izbrusio na niskobudžetnim kanadskim art filmovima prije nego li je napravio tranziciju u ponajboljeg suvremenog žanrovskog autora koji snima sofisticirane, ali istovremeno i pristupačne visoko-konceptualne SF filmove. Drugim riječima, riječ je Christopheru Nolanu s imaginacijom i razinom zanatske preciznosti koje dotičnom nedostaju. O Dininim interpretacijskim mogućnostima mogli bismo, dakle, raspravljati satima i razići se u miru ili svađi, svatko sa svojom verzijom priče. Međutim, kako identificirati uzrok tog radikalnog narativnog i interpreta-

Timothée Chalamet and Rebecca Ferguson na snimanju filma u Jordanu. Foto: Chiabella James

pad Rimskog carstva" tvrdi da je najpoznatije antičko carstvo završilo u dimu i vatri zbog dekadencije njegovih političkih elita. Uostalom, postoji razlog zašto se tekst pokazao privlačnim Jodorowskovljevom eksperimentalnom apsurdizmu,

Bogati tematski i ideološki potencijali Herbertove Dine isprepleteni su s kulturnim nasljeđem u čijem su okruženju pisali Deleuze i Barthes, ali i Tarkovski. Ideja mnoštva, razlike i fragmentarnosti postala je odavno opće mjesto ljudske kulture cijskog potencijala? Što, drugim riječima, originalni roman sadrži da izaziva tako raznovrsne verzije samog sebe? Mogli bi spomenuti Herbertovo suptilno korištenje mono-mita u Paulovom herojskom putovanju od tjeskobnog kraljevića do odabranog vođe cijele jedne kulture koje će kasnije inspirirati Georgea Lucasa koji je jednako tako posuđivao od teorija Josepha Cambella kada je konstruirao put svog protagonista i Paulovog idejnog nasljednika, Lukea Skywalkera. Mogli bi spomenuti teme planetarne ekologije, koje je Herbert 1965. prvi unutar izričaja fantastike uokvirio u smislenu priču, ili bogati meta-narativni kontekst priče - epigrafe, reference i aluzije na povijest, poeziju, književnost i filozofiju koji imaginarnom svijetu kome pripada pješčani planet Arrakis daju beskrajnu slojevitost. Ili strukturnu logiku romana koja kroz uspon i pad galaktičkog carstva eksplicitno zrcali rad povjesničara Edwarda Gibbona, koji je u svom monumentalnom historiografskom djelu "Propadanje i

hi-fimedia #111

Lynchovoj nadrealnoj estetici snova, ali i Villeneuveovom pedantnom, stiliziranom realizmu. Ali na neki način, priča o Dini oduvijek bila priča o vremenu, a samim time i neraskidivo vezana uz film kao umjetnički medij. Za Andreja Tarkovskog, tog titana filmskog modernizma koji je i sam u svoja dva remekdjela, Stalkeru i Solarisu, radio unutar granica znanstveno-fantastičnog žanra, film nije ništa drugo nego mozaik načinjen od vremena. Dina je tako, kao priča o tome kako se čovječanstvo i njegove institucije mijenjaju kroz vrijeme, tekst koji osjeća nezaustavljiv zov filma kao medija. Gilles Deleuze je, uostalom kao i svi filozofi nakon Heiddegera, bio opsjednut vremenom; filozof novih mogućnosti, drugačijih načina na koji gledamo na svijet. Slučajno ili ne, upravo su Tarkovskijevi filmovi bili praksa njegove filmske teorije - njihov ritam, fragmentarnost, opiranje bilo kakvom tipu svođenja na jednostavna značenja bili su neodoljivi mamac Deleuzeovim ontološkim znatiželjama.

Oscar Isaac kao vojvoda Leto Atreides. Foto: Chiabella James

Bogati tematski i ideološki potencijali Herbertove Dine isprepleteni su s kulturnim nasljeđem u čijem su okruženju pisali Deleuze i Barthes, ali i Tarkovski. Ideja mnoštva, razlike i fragmentarnosti postala je opće mjesto ljudske kulture odavno, ali Zapadna misao je tek na prijelazu 19. stoljeća doživjela radikalnu transformaciju u vidu ekstenzivne samo-refleksije koju su predvodila trojica mislioca. Karl Marx je diskreditirao ideju čovjeka kao racionalnog potrošača i kapitalizma kao homogenog i stabilnog socio-političkog sustava. Sigmund Freud je svojim studijama o psihonalizi učinio isto s čovjekom kao subjektom uporno ponavljavši da je sta-

bilno "Ja" smo iluzija. U konačnici, Nietzsche je učinio isto s idejom Boga - tim terminompokrivačem koji je ljudsku civilizaciju definirao još od srednjeg vijeka i kontrolirao značenje svakog aspekta kulturnog života. Bog (simboličko), identitet (psihološko) i kapital (ekonomsko) više nisu bili stabilni pojmovi koji su definirali značenje u ljudskom djelovanju. Odjednom, otvoren je prostor za nove mogućnosti. Francuski analisti eksperimentirali su s idejom historiografije, Jung se bavio kolektivnim nesvjesnim, dok je cijela jedna generacija francuskih intelektualaca redefinirala termine koji su uvjetovali odnose između lingvistike, književnosti, umjetnosti i filozofije. Svijet je postao zastrašujuće otvoren i slobodan. Svaka sigurnost nestajala je pod nezaustavljivim plimnim valom pitanja egzistencijalnih, filozofskih, estetskih. "Poznavati budućnost znati biti njome zarobljen. Želim više slobode od toga, želim svijet nebrojenih mogućnosti, svijet slobodan vizije jednog čovjeka», kaže James McAvoy u nastavku SciFijeve miniserije o Dini, tumačeći Paulova sina Leta II. Atreidesa s mladenačkim zanosom i entuzijastičnim očima koje sjaje jednako od znatiželje kao i od konzumiranja pustinjskoga začina. Kada njegova baka, umorna od zagonetki, odgovori da ga ne razumije njegov odgovor je indikativan za čitav Dinin estetski identitet. "Da, zato što ne razumiješ vrijeme." Letov otac Paul ulazi u svijet Dine kao i čitatelj: naivno neupućen u mehanizme njenih spletki na carskog dvoru, neupoznat s agendama različitih institucija u borbi za prevlast nad najvrjednijom robom u galaksiji: začinom koji proizvode samo divovski crvi na Arrakisu. Ali čak i kada, kako protagonistu znanstveno-fantastične priče i dolikuje, stupi s obje noge u mehaniku same fabule, postane odabrani heroj pustinjskoga naroda Fremena i povede pobunu protiv despotskog cara, Paul, zajedno s čitateljima (uskoro i gledateljima) otkriva da su spletke i sukobi samo poleđina dubljih konflikata. On se susreće s bolnom činjenicom da je ljudska civilizacija, čak i dok se rasprostire cijelom galaksijom, ograničena svojom rigidnom klasnom strukturom i opterećena okovima starih, moćnih institucija i njihovih rituala. On doživljava tjeskobu koju postavlja kulturološko pitanje: što se događa s kulturom koja više nije sposobna proizvoditi novo? Što se događa kada društvo ostane bez budućnosti.

Redatelj Denis Villeneuve i Javier Bardem na snimanju filma. Foto: Chiabella James

Ako vam se sve ovo čini pretjerano zamršenim i nepotrebno kompleksnim, onda je to možda jedan od mogućih odgovora na pitanje zašto je ovaj književni tekst u svojoj polustoljetnoj povijesti doživjela toliko različitih adaptacija i zašto su nad njom zube polomili čak i veterani industrije poput Lyncha i Jodorowskog. Ali upravo u tom leži paradoks, ali i bogatstvo Herbertogov teksta: njegova sloje-

pedantne kontrole filmske forme. Villeneuveova filmska gramatika u suštini se sastoji podjednako od hladne, precizne kontrole tehničkih aspekata produkcije i od toplog, dubokog humanizma koji komunicira kroz teme svojih filmova. Tamo gdje je Jodorowsky vidio pomahnitalu kreativnost i sebe kao ishodišnu točku teksta koji adaptira, Villeneuve će vidjeti tematsko i interpretativno bogatstvo koje ne pripada niti njemu

U vezi nove filmske verzije možemo biti sigurni da će joj Villeneuve posvetiti sav svoj singularni talent; od instinktivnog oka za vizalnu raskoš, posvećenosti detaljima Herbertovog svijeta pa sve do pedantne kontrole filmske forme vitost, kompleksnost koja se ne da bez ostatka svest na prepričljivu ideju ili estetski predmet, otvara prostor beskrajnih mogučnosti za nova tumačenja, nove adaptacije i nove priče. Kao vrijeme u Deleuzevoj filozofiji. Upravo je to povijest s kojom će se Denis Villeneuve uhvatiti u koštac u svom pokušaju ostvarivanja naizgled neostvarivog. Ako oko ičega u vezi nove filmske verzije možemo biti sigurni, onda je to da će joj Kanađanin posvetiti sav svoj singularni talent; od instinktivnog oka za vizalnu raskoš, preko potpune, vjerojatno manijakalne posvećenosti detaljima Herbertovog svijeta pa sve do

niti Franku Herbertu. Tamo gdje je Lynch vidio kič karakterističan za ‘neozbiljnu’ šund umjetnost, Villeneuve će vidjeti potencijal znanstvene fantastike kao jednog od najvitalnijih književnih i filmskih žanrova 20. i 21. stoljeća. Jer Paulova priča, koja definira Dinin prvi nastavak i koja će biti fokus Villeneuveog filma, istovremeno govori o univerzalnim tropama poput junaštva, slobode i borbe protiv tiranije, ali i o novom svijetu koji se pokušava roditi dok stari svijet odumire. A između njih, u trenutku raskola, pijesak Dine i nebrojene mogućnosti...

hifimedia #111

TV SERIJA / HIGH FIDELITY

WHAT THE MUSIC, CAME OR THE FIRST? MISERY? TV serija je rađena za milenijalce i u centar ne postavlja samo Rob (Zoë Kravitz) i njezine ljubavne jade, nego i njene prijatelje koji rade s njom u Championship Vinyl 74

hi-fimedia #111

piše: Sven Popović

vi koji su čitali ili gledali "High Fidelity" dobro će se sjećati pitanja iz naslova. Što je došlo prvo: jad, ili muzika? Protagonist se pita je li slušao pop glazbu jer je bio mizeran, ili je bio mizeran upravo zato što je slušao pop glazbu. I roman engleskog pisca Nicka Hornbyja (iz 1995.) i film gdje je u glavnoj ulazi fenomenalni John Cusack postaju gotovo pa paradigmatski prikaz izmučene muške psihe. Rob Gordon, protagonist, simpatični je luzer i vlasnik trgovine glazbenih ploča koji upravo prolazi kroz prekid veze te usput pravi top pet popis najgorih ljubavnih brodoloma. Zaljubljenici alt rocka, glazbeni snobovi i ne pretjerano ambiciozni likovi diljem svijeta pronalaze svog uzora. I to ni po čemu nije loš uzor. Vrlo je svjestan svoje mušičavosti i nedostataka, nije mizogin niti je mačistički nastrojen. Nije ni manipulativan u svojim nastojanjima da mu se djevojka vrati, tek očajan i (opet), vrlo svjestan toga. Glazbeni je snob i pretenciozan je, mrgud je i nije pretjerano ambiciozan. Pretjerano romantizira vlastiti narativ i bivše odnose. Sasvim korektan uzor. Osim što, kao i većina uzora, biva neshvaćenim pa nastaje cijela generacija takozvanih nice guys kojima nije jasno zašto ih djevojke odbacuju, a pritom su manipulativni, pasivno-agresivni, patetični i pomalo jezivi. Nema pravde, pogotovo za dobre uzore.

Dvadeset i pet godina nakon romana i dvadeset godina nakon filma dolazi TV ekranizacija, i to točno na Valentinovo 2020. Povrijeđeni muškići čupaju kosu jer protagonist je, zamislite, protagonistkinja. Viču da im je dosta takvih rebootova i da ima da ostave svetinju na miru. Činjenicu što je protagonistkinja (Zoë Kravitz, ujedno i producentica, čija je majka Lisa Bonet glumila u filmskoj adaptaciji) tamnoputa i biseksualna prešućuju. Mizoginija je, čini se, prihvatljiva, ali rasizam, dakako, nije. Renesansni ljudi, nema što. Postavljaju pitanje: "je li nam TV ekranizacija uopće potrebna?" Kratki odgovor: jeste. Zašto? Eto zašto... Za razliku od novih "Ghostbusters" ili "Ocean’s Eight", Huluov "High Fidelity" nije podgrijavanje stare juhe s nešto drukčijim akterima, riječ je o fino promišljenoj seriji koja se, dakako, oslanja na roman i film (i često im namiguje), ali istovremeno otvara nove prostore. Drugim riječima, serija je rađena za milenijalce i u centar ne postavlja samo Rob (protagonistkinju) i njezine ljubavne jade, nego i njene prijatelje koji rade s njom u Championship Vinyl. Tu su impulzivna Afroamerikanka Cherise kojoj je san osnovati bend, te

Simon (David H. Holmes), Robin ‘Rob’ Brooks (Zoë Kravitz) i Cherise (Da’Vine Joy Randolph) su glavni protagonisti ove serije koja se oslanja na filmsku verziju iz 2000. godine s fenomenalnim Johnom Cusackom

povučeniji i staloženiji Simon, homoseksualac i bivši dečko Rob koji je na samom početku svrstan u top pet njezinih prekida. Iz priloženog se vidi da će perspektive itekako razlikovati od onih iz filma, koje isključivo dolaze iz pozicije sredovječnih bijelih muškaraca. Huluov serijal mnogo je razigraniji, hrabriji i drastično relevantniji. Dobro, serija je daleko od angažiranog, ipak je riječ o hipsterima iz Brookylna koji imaju vremena razglabati o muzici i govoriti o srcobolji. Da, u redu, svi mi znamo zabrazditi u prepirke oko toga koji je album bolji, je li ovaj ili onaj bubnjar precijenjen, koji je najbolja naslovnica, koji je cover bolji od originala, ali ovdje dijalog na trenutke sliči na iritantno bacanje činjenica kakvo se inače samo da vidjeti kod okorjelih kvizomana. Cijelu priču spašava Zoe Kravitz, njezin šlampavi šarm, njezina iskrenost i njezin potpuni nedostatak grča. Serija inteligentno uklapa sve socijalne i tehnološke aspekte današnjice. Tako ćemo, umjesto pretencioznih yuppieja i Catherine Zetae Jones, naići prazne Instagram influencere kako se međusobno fotkaju i traže druge da ih fotkaju na tulumu. Oni ne razgovaraju ni o čemu, doslovce su poza i ništa iza te poze. Soundtrack je također podešen, iako će se, dakako, odati počast i klasicima. Set problema je, dakako, također drukčiji, tako da će se šovinizam i toksični maskulinizam više puta naći na udaru. U konačnici možemo reći da TV ekranizacija nije priča o ljubavi, muzici i ljubavi prema muzici; ovdje nije riječ (isključivo) o nastojanju da se vratimo u prethodno stanje, da se vratimo bivšem partneru, u sigurni loj prošlosti. High Fidelity je priča o odrastanju, možda o onoj najtežoj etapi odrastanja, barem za milenijalce, shvaćanju da ne postoji "forever young" i da je nova generacija već nastupila i da, tako je, zauzeli su šank u tvojoj omiljenoj birtiji i ići će ti na živce. Ovo je priča o izlasku iz zone komfora i kretanju dalje, koliko god da stravično to djelovalo. "High Fidelity" je zabavna, nepretenciozna čak i kada u prvi plan gura glazbeni snobizam (uostalom, ako izbirljivosti prigovorimo da je pretenciozna, kapitulirali smo) i, kao i njezina protagonistkinja, šlampavo šarmantna serija koja ispravlja grijehe i propuste roditelja. Možda zaista i jeste vrijeme da odrastimo i da, ma koliko god je voljeli, shvatimo da nije sve u glazbi.

hifimedia #111

Ocjena kvalitete fima u DVD/BD recenzijama (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Hollywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Premiere, Rolling Stone, The Washington Post...

The Way Back (2020.)

The Assistant (2020.)

Warner Bros. Pictures, 108 minuta, SAD režija: Gavin O’Connor igraju: Ben Affleck, Al Madrigal, Michaela Watkins, Janina Gavankar žanr: drama, sportska drama

Bleecker Street, 85 minuta, SAD režija: Kitty Green igraju: Julia Garner, Matthew Macfadyen, Makenzie Leigh, Kristine Froseth, Noah Robbins, Jon Orsini žanr: drama

Bell Media Studios, Kanada, 98 minuta režija: Daniel Roher žanr: dokumentarni

6/10

7/10 Gavin O’Connor, 55-godišnji američki redatelj, najpoznatiji je po filmovima kao što su "Miracle" (2004.), "Warrior" (2011.) i "The Accountant". Upravo je i posljednji bilo njegovo posljednje redateljsko ostvarenje, prije nego što je svjetlo dana ove godine ugledao "The Way Back", zgodna sportska drama s motivom iskupljenja u svom središtu. A stvari su postavljene ovako. Jack Cunningham (Ben Affleck) je alkoholičar, bauštelac i čovjek s jednim brakom iza sebe, onim s bivšom ženom Angelom (Janina Gavankar). Svi s kojima Jack još ostvaruje kontakte zabrinuti su za njega — alkohol i depresija, postoji li gora kombinacija? — pa ček i bivša žena. Međutim, spletom okolnosti Jacku se pruži prilika za iskupljenje. Naime, stiže poziv od oca Devina (John Aylward), odnosno iz katoličke srednje škole Bishop Hayes, gdje je Jack svojevremeno — prije nego su stvari krenule u lošem smjeru — bio srednjoškolska košarkaška zvijezda. U dvoranu koju tako dobro poznaje Jack se sada vraća u funkciji trenera kako bi posrnulu ekipu izveo na pravi put. Naravno, baš kao i paralelno samoga sebe... Film je doista zgodno napravljen, poštujući sva žanrovska pravila na razini scenarija. Tehnički je isto dosta toga dobro izvedeno, postignut je dojam autentičnosti, utakmice, drugim riječima, izgledaju uvjerljivo, dok je razgovor o njima informiran i upućen. Što se tiče svega ostaloga, filmom dominira sjajna Affleckova gluma. "The Way Back" je ispao savršeni put natrag za filmske ekrane i za Bena Afflecka. - John Oleksinski, New York Post

Once Were Brothers: Robbie Robertson and The Band (2020.)

hi-fimedia #111

7/10 Filmova o tome koliko iskustvo na radnome mjestu može biti loše, deprimirajuće i samo ponižavajuće — nikad dosta. A posljednji u tom nizu, i to vrlo dobar, stiže iz redateljske radionice Kitty Green, australske redateljice koja je do sada uglavnom radila u dokumentarnoj formi (naslovi "Casting JonBenet iz 2017. i "Ukraine is not a Brothel" iz 2013. godine). Junakinja filma "The Assistant" je Jane (Julia Garner). Jane je nedavno završila faks, počinje graditi karijeru filmske producentice i dobiva posao iz snova kao asistentica jednog mogula u filmskoj industriji. Međutim, posao iz snova u njenom slučaju nije niti fraza, jer snovi često znaju biti i noćne more. Radni dan joj je visoko rutiniziran — kuha kavu, organizira putovanja, javlja se na telefon, mijenja papire u stroju za fotokopiranje i tome slično. S vremenom joj postaje jasnije da je riječ o iznimno toksičnom radnom mjestu, jer se susreće s maltretiranjem i ponižavanjem na višemanje svakom koraku. U trenutku kada se odluči svemu tome suprotstaviti zapravo počinje njezino putovanje u duboki ponor sistemske opresije karakteristične za branšu u kojoj je odlučila graditi svoju karijeru... Film traje samo 85 minuta, ali u tih 85 minuta "pohvatani" su svi ključni degradirajući aspekti suvremene poslovne kulture. Svi bitni uvidi su tu. U filmu nema mrtvih, nema krvi, a opet je riječ o tematski duboko uznemirujućem naslovu. Glumačka izvedba Julie Garner — prva "ozbiljna" uloga, kako bi se reklo — zaslužuje svaku pohvalu. Jedan od najboljih, najuvjerljivijih i najpametnijih filmova u 2020. godini. - Alissa Wilkinson, Vox

Nakon 1976. godine članovi The Banda više nikada nisu zajedno nastupili. Koncert, odsviran u Winterland Ballroomu u San Franciscu, zauvijek je sačuvan na poseban način zahvaljujući Martinu Scorseseu. Riječ je, naravno, o filmu "The Last Waltz", kamenu-temeljcu rock dokumentarizma, koji je objavljen 1978. godine, dakle dvije godine nakon samog koncerta. A 42 godine nakon filma dobili smo još jedan dokumentarni film koji se bavi poviješću čuvenog benda, onog koji je bio pratnja legendarnom Ronnieju Hawkinsu i Bobu Dylanu. A ako je "The Last Waltz" udario temelj rock dokumentarizmu, onda su The Band samostalnim kasnijim radom udarili temelj onome što su ustalilo nazivati roots rockom i americanom. Tri od pet članova The Banda više nisu s nama i naslov filma pošten je u tom smislu — priča o uzletu i propasti ispričana je iz perspektive Robbieja Robertsona. Štoviše, film se temelji na Robertsonovim memoarima "Testimony" iz 2017. godine. U pitanju je zapravo klasičan rock dokumentarac. U principu, različiti glazbenici vode jedan-na-jedan razgovore s redateljem Danielom Roherom. Unutra su arhivski snimci, droga, samoubojstvo, izdaje i sve ostalo što je dovelo do raspada grupe. Šira perspektiva sigurno ne bi škodila, iako je film svejedno iznimno gledljiv. U jednom trenutku, Bruce Springsteen u objektiv govori kako je najvažnija stvar kod The Banda bilo grupiranje petorice iznimno talentiranih glazbenika, točnije kolektivni glazbeni rad, činjenica da je grupa neko vrijeme bila "više od zbroja svojih dijelova." Pojedinačna pripovjedna instanca u tom je aspektu svakako limit, ali u ovakvom formatu uvjeti za nešto drugačiji pristup nisu niti postojali. Drugim riječima, dok se netko u filmskom mediju ne odluči dublje i analitičnije pozabaviti jednom od najvažnijih grupa 20. stoljeća, morat

FILM / DVD RECENZIJE

ćemo se osloniti na Robertsonovo tumačenje ove zanimljive povijesti. Koje je, naravno, kao i svako drugo, pristrano. Svi glazbeni dokumentarci su subjektivni u smislu da su naporni onima koje prije svega zanima sama glazba. Ali pravom obožavatelju Roherovo pitko putovanje kroz povijest grupe bit će emocionalno i na trenutke zabavno. - Roger Moore, Movie Nation

1917. (2019.) Velika Britanija, Entertainment One, 119 minuta režija: Sam Mendes igraju: George MacKay, Dean-Charles Chapman, Mark Strong, Andrew Scott, Richard Madden, Claire Duburcq, Colin Firth žanr: ratni, drama, avantura

7/10 Jedan od značajnijih ratnih filmova koji je napravljen u posljednje vrijeme, "1917" nastao je i s dozom osobnog uloga — britanski redatelj Sam Mendes želio je, između ostalog, na filmsko platno prenijeti priču koju je pak njemu ispričao njegov djed Alfred Mendes, književnik koji je dvije godine Prvog svjetskog rata proveo na belgijskom frontu. Film, ukratko, prati dva britanska vojnika, Williama Schofielda (George MacKay) i Toma Blakea (DeanCharles Chapman) kojima je, kako se to obično kaže, dodijeljena nemoguća misija. Posrijedi je zapravo utrka s vremenom. Rat je na vrhuncu, a Schofield i Blake moraju preko neprijateljskog teritorija svojim suborcima dostaviti poruku (komunikacijske linije su prekinute) koja će spriječiti smrtonosni napad na stotine vojnika. Među njima se —— da ulozi budu još veći — nalazi i Blakeov brat... Ukratko, dvije odlične glavne uloge, nekolicina jako dobrih sporednih i režija koja se nije zaplela striktno u pitanje vojne logistike. Posljednje se može reći i na drugačiji način, to jest može se reći kako je Mendesov pristup ratu gotovo pa sasvim metafizički. Nekima će takav pristup biti odbojan, drugima neće, ali ništa od toga ne mijenja činjenicu da je "1917." moguće proglasiti suvremenim ratnim klasikom. Mendes je napravio film koji odiše životom. Film je ispoliran i ne teži realizmu. Ali njegova inherentna posvećenost životu i ljepoti upravo je dio njegove snage. - Stephanie Zacharek, Time

Uncut Gems (2019.) A24, Netflix, SAD, 135 minuta režija: John Safdie i Benny Safdie igraju: Adam Sandler, Julia Fox, Idina Menzel, Lakeith Stanfield, Kevin Garnett, Eric Bogosian žanr: triler, kriminalistički

8/10

edan od najintenzivnijih filmova u posljednjih nekoliko godina. Braća Safdie složili su uzbudljivi triler koji se istovremeno dotiče cijelog niza ozbiljnih tema i šireg konteksta — od kritike koncepta "Američkog sna" preko židovske asimilacije u 21. stoljeća do problema kockanja. oward Ratner (Adam Sandler) je njujorški draguljar kojemu otplaćivanje kockarskih dugova baš i ne

ide najbolje. Obiteljski život nije ništa bolji — dinamika natezanja odvija se između njegove bivše žene Dinah i djevojke Julie. Ali priču zakotrlja ni manji ni više nego Kevin Garnett, NBA superstar, koji jednog dana stiže u Ratnerov dućan i postane opsjednut dragim kamenom iz Etiopije koji je istog dana stigao u Retnerove ruke. Garnett inzistira da kamen ponese sa sobom na utakmicu, a kao garanciju Retneru ostavlja prsten NBA prvaka iz 2008. godine. Ratner, naravno, odlazi s prstenom u zalagaonicu, a s novcem koji dobija za uzvrat kladi se na Garnetta... raća Safdie još su se jednom dokazala kao redateljski dvojac koji s atmosferom tjeskobe u kontekstu razvoja radnje na filmskom platnu mogu vješto manipulirati. Film nema većih nedostataka, posebno kada se u obzir uzme frenetičan ritam kojim se odvija. A i dobar je podsjetnik da Adam Sandler može biti baš vrhunski glumac kada mu se ustupi pravi materijal. Obavezno pogledati. Budući da Howard niti u jednom trenutku ne stoji u mjestu, isto vrijedi i za film. Učinak koji filma proizvodi na gledatelja je istovremeno umarajući i energizirajući. - Ty Burr, The Boston Globe

hifimedia #111

TEHNO

BOSE TV SPEAKER

Novo u ponudi tvrtke Bose je zvučnik oznake TV Speaker koji je namijenjen poboljšanju zvuka prosječnih današnjih LCD televizora koji su uglavnom vrlo ograničeni s kvalitetom reprodukcije govora ili glazbe odnosno filmskog audio zapisa. Bose TV Speaker je mali dimenzijama ali, kako navode u tvrtki, vrlo moćnog, jasnog i uravnoteženog zvuka koji poboljšava reprodukciju dijaloga i kvalitetu bas područja. Također, Bose TV Speaker ima Bluetooth mogućnost povezivanja, tako da možete slušati što želite kad god želite pritiskom gumba “Bluetooth” na daljinskom upravljaču za uparivanje uređaja i bežično reproduciranje glazbe i podcastova. Iako pruža dubok bas za zvučnik svoje veličine, korisnik ga može još malo istaknuti pritiskom tipke “Bass” na daljinskom upravljaču. Jednostavnim pritiskom tipke “Dialogue mode” na daljinskom upravljaču, Bose TV Speaker analizira ono što gledate kako bi dodatno povisio glas, tako da možete jasnije čuti i razumjeti izgovorene riječi. Dizajniran s ciljem da bude jednostavan, Bose TV Speaker povezuje se s vašim televizorom pomoću digitalnog optičkog audio kabela ili HDMI kabela. Pomoću HDMI-CEC možete koristiti vaš postojeći daljinski upravljač za TV za kontrolu glasnoće zvučnika. Prepoznaje signal s vašeg televizora kad je uključen i automatski se uključuje. Osim optičkog i HDMI ARC (audio povratni kanal) ulaza, zvučnik ima i jedan RCA ulaz za povezivanje dodatnog izvora zvuka te priključak na njihov bas modul (subwoofer). Dimenzije (Š x V x D) su mu 594 x 56 x 102 mm, težina 2 kg, a cijena 2.249 kn. INFO: SE-MARK, www.se-mark.hr

POBOLJŠANI LOEWE BILD 5 OLED Njemački premium proizvođač televizora poboljšao je svoje modele OLED televizora serije bild 5 koji dolaze u veličinama od 55 i 65 inča. Televizori sada sadrže novu tehnologiju prikaza, brzi procesor SX8 Quad Core i novi Operacijski sustav Loewe OS6. Loewe je također poboljšao ukupni izgled, a sada nudi za modele bild 5 novim stalak u bazalt sivom finišu. Televizori imaju OLED zaslon najnovije generacije koji podržava Ultra HD rezoluciju (3.480 x 2.160 piksela) i tri najvažnija HDR standarda - HDR10, HLG i Dolby Vision, nudeći najveći mogući raspon kontrasta. Svi novi modeli bild 5 OLED televizora su pojedinačno kalibrirani prije isporuke, tako da korisniku jamče najbolju moguću sliku. U televizore je ugrađen tvrdi disk s 1 TB kapaciteta za pohranu snimljenog video

hi-fimedia #111

SAMSUNG GALAXY FIT2 Novost u ponudi pametnih narukvica dolazi iz tvrtke Samsung koja je upravo predstavila model Galaxy Fit2. Ovaj uređaj je namijenjen da bude neizostavni dio fitnes opreme praćenja kondicije i potrebe korisnika za održavanjem zdravog načina života, a donosi poboljšanja u odnosu na njihov prethodni model. Galaxy Fit2 automatski otkriva i prati do pet različitih vrsta aktivnosti pružajući uvid u kondiciju, kao što su sagorijevane kalorija, puls, udaljenost i još mnogo toga. Također, u stanju je nadgledati uzorke spavanja, pružajući dnevnu analizu i jedinstveni rezultat spavanja. AMOLED ekran na dodir dolazi s preko 70 različitih opcija lica zaslona, tako da ga možete zamijeniti kako bi najbolje odgovarao vašem stilu, a umetnut je u silikonsku narukvicu. Samsung navodi da ima dugotrajnu bateriju te radi 15 dana samo s jednim punjenjem, a očekuje se da će imati cijenu ispod $100 kad dođe u prodaju. INFO: Samsung, www.samsung.com/hr/

TELEVIZORI sadržaja. Snimanje sadržaja jednog kanala je moguće paralelno s gledanjem drugog programa zahvaljujući dvostrukom prijemniku. Loewe bild 5 može poslužiti kao streaming server i klijent; Live TV i snimke iz DR+ arhive mogu se gledati iz dnevnog boravka na drugom Loewe TV u spavaćoj sobi ili gostinjskoj sobi. Novi modeli Loewe bild 5.55 i bild 5.65 dolaze s integriranim soundbarom, koji je opremljen sa šest prednjih zvučnika i 80W ukupne snage. Zahvaljujući multikanalnom sučelju Digital Audio Link, jedinstvenom za bild 5 televizore, Loewe klang 1 ili klang 5 bežični zvučnici mogu se povezati s TV setom kao prednji ili surround zvučnici sustava kućnog kina. Cijena Loewe bild 5 OLED televizora dijagonale 55 inča je 35.990 dok je za 65 inča potrebno odvojiti 48.990 kn. INFO: Plug&Play, www.loewe.hr

CANTON SMART SOUNDDECK 100 Njemački proizvođač zvučnika Canton je proširio ponudu svojih pametnih zvučnika s modelom Smart Sounddeck 100. Radi se multiroom 2.1 zvučniku s ugrađenim virtualnim Dolby Atmos sustavom ukupne snage od 300 W, s mogućnosti bežičnog povezivanja s dodatnim Smart zvučnicima kako bi se proširio na sveobuhvatni sustav kućnog kina. Sounddeck 100 podržava Dolby Atmos, DTS-HD i PCM, Spotify,

Bluetooth i Google Assistant. Ima ugrađen Chromecast, tri HDMI ulaza (HDCP2.2, 3D, 4K podrškom), jedan HDMI izlaz (s ARC), Ethernet, optički i koaksijalni digitalni ulaz, izlaz za subwoofer i jedan analogni ulaz. Predviđen je da posluži kao podnožje za televizor, dimenzije su mu 100 x 7 x 33 cm (ŠxVxD), težina 12,2 kg, a cijena 7.999 kuna. INFO: Plug&Play, www.loewe.hr

JBL PRIJENOSNI PARTY ZVUČNIK Za sve ljubitelje tuluma i vrtnih zabava JBL preporučuje svoj prijenosni zvučnik PartyBox On-The-Go sa svjetlosnim efektima i bežičnim mikrofonom. U jednom uređaju nalazi se bas jedinica (133 mm) i dva visokotonca (44 mm) koje pokreče pojačalo od 100 W (RMS), ima mogućnost pristupa vašim omiljenim pjesmama s Bluetoothom, USB-om, AUX-om i TWS (True Wireless Stereo) povezivanjem, bežični mikrofon i ulaz za gitaru za one koji baš inzistiraju da zasviraju i zapjevaju u društvu. Zvučnik je osvojio nagradu za dizajn RedDot 2020, otporan je na vodu i s jednim punjenjem baterija može svirati do 6 sati ovisno o starosti baterija,

glasnoći i vrsti glazbe koja se reproducira. Uz njega dolazi remen za nošenje na ramenu, otvarač za boce i set punjivih baterija. Dimenzije zvučnika (ŠxVxD) su 600 x 367 x 314 mm, masa 7,5 kg i cijena 2.389 kn. INFO: Media audio, www.mediaaudio.hr hifimedia #111

TEHNO

HARMAN KARDON CITATION 200

SAMSUNG PREDSTAVIO TROSTRUKI LASERSKI 4K PROJEKTOR Tvrtka Samsung Electronics najavila je novi laserski projektor ultra kratkog dometa (Ultra Short Throw) i 4K rezolucije pod imenom The Premiere. Ovaj projektor se postavlja izravno ispred zida ili platna i bit će dostupan u dvije verzije, dijagonali projekcije od 130 (LSP9T) i 120 (LSP7T) inča. The Premiere LSP9T je prvi svjetski projektor s HDR10+ certifikatom i tehnologijom trostrukog lasera, a postiže jakost svijetla od 2.800 ANSI lumena. The Premiere je prvi projektor ove vrste koji podržava Filmmaker

Mode, dolazi opremljen Samsungovom Smart TV platformom i streaming aplikacija za reprodukciju video sadržaja od glavnih partnera kao što je Netflix, ima ugrađene zvučnike i Acoustic Beam obradu surround zvuka te značajke mobilnu povezanosti kao što su Tap View i zrcaljenje. Samsung The Premiere bit će dostupan krajem 2020. godine na tržištima SAD-a, Koreje i većine zapadnih država u EU, iako za sad nije poznata njegova cijena. INFO: Samsung, www.samsung.com/hr/

Iako je vrhunska audio marka Harman Kardon danas u vlasništvu Samsunga, još uvijek je samostalna i u mogućnosti da nas iznenadi s nekim zanimljivim uređajem. Krajem rujna u prodaju dolazi upravo jedan od takav proizvoda oznake Citation 200 koji pripada široj ponudi sličnih uređaja unutar serije Citation. Radi se o prijenosnom bežičnom zvučniku modernog skandinavskog dizajna, prekrivenim vrhunskom vunenom tkaninom, s mogućnosti streaminga glazbe u HD kvaliteti. Dolazi s osmosatnim trajanjem baterije, kontrolama na dodir i IPX4 certifikatom (to znači da je otporan na prskanje vode), s bazom za punjenje i spajanjem putem WiFi-a ili Bluetootha. Također ima potpunu funkcionalnost Google Asistenta / Chromecasta. Pokreće ga pojačalo snage 50 W (RMS), koristi bas/srednjetonac promjera 120 mm i visokotonac od 25 mm, dimenzije (V x Š x D) su mu 219 x 178 x 172 mm, masa 2,85 kg, a cijena 2.750 kn. INFO: Media audio, www.mediaaudio.hr

LOGITECH IGRAĆI VOLAN ZA XBOX ONE I PLAYSTATION Novi Logitech G923 trkaći volan i pedale s novom generacijom Force Feedback tehnologije donosi novu dimenziju realnosti igranja i za najzahtjevnije igrače. Tehnički usavršen da pruži najveću moguću razinu realnosti igranja, G923 donosi TRUEFORCE™ - najnoviju generaciju tehnologije povratne sprege, koja simulirajući stvaran osjećaj za volanom sa zvukom motora donosi ultrarealistično vozačko iskustvo. Ova tehnologija povratne sprege donosi revoluciju koja omogućuje konzumaciju mnogobrojnih mogućnosti dostupnih u trkaćim igrama. Prenoseći stvarne “fizičke” karakteristike igre i zvuka u realnom vremenu, vozačima je omogućeno da osjete stvari poput urlika

hi-fimedia #111

mašine, škripe guma, vrste podloge staze te odaziv volana kao nikada do sada. Zahvaljujući TRUEFORCE tehnologiji informacije se obrađuju do 4.000 puta u sekundi kako bi vozač mogao iskusiti najsitnije detalje. Osmišljen za vozače simulacija vožnje, Logitech G923 moderniziran je brušenim metalnim volanom obloženim kožom i poliranim pedalama za maksimalnu udobnost prilikom igranja. Osim toga, cijeli niz noviteta uključuje i: programabilni sustav kontrole pokretanja vozila bez proklizavanja s dvostrukom spojkom, ugrađen indikator broja okretaja motora, kontrole na volanu, progresivna

pedala kočnice i okretni kotačić s 24 točke. Logitech G923 je dostupan po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od 2.999 kn, a podoban je za igranje na XBOX One, PlayStation 4 i PlayStation 5 kada se pojavi na tržištu. INFO: Logitech, www.www.logitechg.com

NA JBOL JI OTPORNI PAMETNI TELEFONI

IZABERI MALENI ILI NAJTANJI ILI ROBUSNI, MOĆAN I OTPORAN CUBOT PAMETNI TELEFON! Ultra lagani i tanki, vodootporni i otporni na udarce, sa zaštitom na kutovima i Corning Gorilla 5 zaštitnim staklom /Quest i Quest Lite/ prilagođeni su za sportaše, planinare, građevinare, nautičare i zahtjevne aktivnosti

CUBOT QUEST LITE

IP68 otporan na vodu, prašinu i udarce, 4G LTE, Dual Sim, 5 ekran, Quad Core, Android 9.0, 32 GB, 3 GB RAM, 13+2 MP stražnja, 8 MP prednja kamera, baterija 3000 mAh, Fingerprint ID, Face ID

1099 kn*

KING KONG CS

IP68 otporan na vodu, prašinu i udarce, Dual Sim, 5” ekran, Quad Core, Android 10 Go, 16 GB, 2 GB RAM, 13 MP stražnja kamera, 8 MP prednja kamera, baterija 4400 mAh, Face ID

799 kn*

CUBOT KING KONG MINI

CUBOT QUEST

IP68 otporan na vodu, prašinu i udarce, 4G LTE, Dual Sim, 5,5” ekran, Octa Core, Android 9.0, 64 GB, 4 GB RAM, 12+2 MP stražnja, 8 MP prednja kamera, baterija 4000 mAh, Fingerprint ID, Face ID

1399 kn*

www.se-mark.hr 01/2009-060

IP68 otporan na vodu, prašinu i udarce, 4G LTE, Dual Sim, 4” ekran, Quad Core, Android 9.0, 32 GB, 3 GB RAM, 13 MP stražnja kamera, 8 MP prednja kamera, baterija 2000 mAh, metalno kućište, Face ID

899 kn*

PRODA JN A M JES TA: Zagreb Emmezeta, Europhone, Harvey Norman, LAnet, Mobis electronic, Moby shop Smiley, Retel, Ronis, SE-MARK, Smartson, eKupi.hr (webshop), mobis.hr (webshop), bazzar.hr (webshop), Like-net (webshop), TiA, zutiklik.hr (webshop) Split Alo Alo, Emmezeta, Europhone, Eximo 46, Impuls, Color trgovina Rijeka Emmezeta, Europhone, Foto metromarket, Mobilcentar, Ronis, Osijek Emmezeta, Europhone, Plazma, Vacom Zadar Europhone, Mobilcentar Dubrovnik Emmezeta, Tehnomobil Pula Europhone, Mobi Shop, Mobilcentar, Electronic shop Varaždin Bukal elektronika, Erla servis, Mars, SE-MARK, Zepelin, WOW Čakovec 36 info, AD electronic, Bukal elektronika, Ronis Novi Marof Comet, SE-MARK Ivanec SE-MARK Krapina PC automati Prelog Bukal elektronika Klanjec Knjižara Slovenec M. Bistrica Trgovina Kralj Ludbreg Comet Virovitica BULA mobyshop, Vacom Ivanić grad Vacom Križevci Birotehnika, SIM servisVacom Petrinja Goga Bjelovar Comet, Electrosil, Tehno shop, Vacom Beli Manastir Bostel Đakovo Vacom Daruvar Hallo shop, Kilt Max , Vacom Našice Color trgovina, Vacom Požega Color trgovina, Vacom Vukovar Vacom Slavonski Brod Emmezeta, Europhone, Optika Grivičić Garešnica, Glina Etrusca group Kutina, Vacom Novska Vacom Nova Gradiška Bostel, Grid, Planet računala, Tehno Planet Okučani Kilt max, Vinkovci Bostel, Mobilis Pakrac Vacom Kutina Vacom Županja Bostel, Mobilis, Vocal Valpovo Vocal Otok Gizma Sisak Tehno 2000, Vacom Dugo Selo SE-MARK Sesvete SE-MARK Karlovac Comel, Europhone, SE-MARK Samobor Europhone Zaprešić Svijet mobitela Jastrebarsko Telekoming Ogulin Europhone, Info-lab Gospić Buba Knin Alo Alo, Ispravljač Šibenik Alo Alo, Europhone, Trogir Alo Alo Omiš Alo Alo, Pilot Shop Benkovac Gladius Biograd n/m Gladius Sinj Impuls Imotski Ispravljač, Procesor Kaštela Emmezeta, Impuls, Murano Metković Melody Hvar Antoana Crikvenica Mobilcentar Opatija Mobilcentar Pazin Špringer net, E computing Labin E computing, Mobilcentar Poreč Mobilcentar Rovinj Mobilcentar Novigrad M.E.T. Umag Mobilcentar Hrvatska pošta, A1 • SERVISI Agramservis i SE-MARK *preporučena maloprodajna cijena

TEHNO

NOVI EPSON POWERLITE PROJEKTORI ZA UČIONICE I KONFERENCIJSKE SOBE

Epson je najavio dostupnost osam novih projektora namijenjenih za učionice i male do srednje konferencijske sobe. PowerLite EB-E20, EB-X49, EB-W49, EB-982W i EB-992F modeli pokrivaju raspon uređaja od pristupačnih cijenom, s mrežnom povezivošću za učionice i bežičnim, prijenosnim modelom za manje konferencijske sobe. Svi koriste Epsonovu 3LCD tehnologiju, pružaju jakost svjetla do 4.200 lumena, mogu projicirati sliku do 350 inča s mogućnostima podijeljenog zaslona za usporedno gledanje sadržaja. Projektori uključuju napredne mogućnosti mrežne povezivosti za daljinsko upravljanje i integraciju više uređaja te imaju trajnost

Smart. Portable. Powerful.

žarulje do 17.000 sati. Neki od navedenih modela imaju aplikaciju Epson iProjection s ugrađenom funkcijom moderatora koja omogućuje do 50 korisnika da se povežu i istovremeno prikažu sadržaj s do četiri uređaja. Zahvaljujući Miracast tehnologiji i ugrađenoj bežičnoj mreži sa zaštitom na razini tvrtke, modeli PowerLite 992F i 1288 mogu se povezati s prijenosnim računalom, tabletom ili pametnim telefonom i zrcaliti HD sadržaj za fleksibilnu projekciju u pokretu. Epson PowerLite EB-E20, EB-X49, EB-W49 i EB-982W dostupni su odmah, a PowerLite 992F dolazi u listopadu 2020. godine. INFO: www.epson.hr

PIONEER HDJ-CUE1, NOVE DJ SLUŠALICE Za sve kućne ili amaterske DJ entuzijaste, Pioneer je namijenio novi model slušalica koje su dizajnirane po uzoru na njihove profesionalne modele, ali po znatno nižoj cijeni. U Pioneeru navode da HDJ-CUE1 imaju profesionalni izgled, bogati zvuk, kompaktan i fleksibilan dizajn te visokokvalitetnu završnu obradu. Ove zatvorene slušalice koriste zvučnu jedinicu od 40 mm, preklopne su radi lakšeg nošenja, imaju skraćeni, odvojivi kabel za spajanje (1,2 m) i teže samo 215 grama. Slušalice HDJ-CUE1 dolaze u crnoj boji (549 kuna), a uz doplatu od 249 kuna možete zamjeniti kabel i jastučiće u narančastoj, žutoj, zelenoj, plavoj i ljubičastoj boji. Postoji i bežična verzija za spajanje preko Bluetootha (HDJ-CUE1-BT) po cijeni od 779 kuna u crnom, bijelom ili crvenom finišu. INFO: www.pioneer.hr

SHARP NAJAVIO NOVI 120-INČNI ZASLON S 8K REZOLUCIJOM Dizajniran prvenstveno za komercijalne aplikacije, Sharp je najavio svoju novu generaciju LCD zaslona velike dijagonale NOVO koji ima 8K rezoluciju, napredno pozadinsko osvjetljenje s 2.048 lokalnih zona prigušivanja i HDMI 2.1 ulaz. S obzirom na svoje dimenzije, Sharp 8M-B120C mogao bi biti zanimljiv i korisnicima s velikim stambenim prostorom i dubokim džepovima da ga mogu koristiti za igre i kućnu zabavu. Sharp 8M-B120C temelji se na 120-inčnom UV2A II LCD (vjerojatno Predstavljamo naš najsvestraniji pametniIPS zvučnik. Upravljajte Sharp navodi dasvojim monitor 8M-B120C može / IGZO) panelu koji imaurezoluciju svojim glasom svugdje dosegu 7680x4320, vašeg Wi-Fi ili upravljajte reproducirati 1,07 milijardi boja i dizajniran svjetlinu od 600 nita, omjer kontrasta telefonom gdje god to nije moguće. I bez obzira gdje ga koristite, je da pokrije značajan dio raspona boja 3500: 1, vrijeme odziva 6 ms GtG, brzina uživat ćete u zadivljujućem omnidirekcijskom zvuku. ITU-R BT.2020. Kako bi boje izgledale življe, osvježavanja do 120 Hz (doduše samo za 4K uređaj ima malo veću zastupljenost crvene sadržaj) i vodoravni / okomiti kut gledanja boje nego što je definirana BT.2020. Zaslon od 176 stupnjeva. Zaslon koristi izravno podržava HDR tehnologije, poput HLGLED pozadinsko osvjetljenje s 2048 LED a. Iako Sharp 8M-B120C nije televizor, dioda za pojačane kontraste. S obzirom na on podržava tvrtkinu tehnologiju supervelike dimenzije zaslona i potrošnju energije, razlučivosti koja se koristi na njihovim Aquos predviđeno je do 16 sati neprekidnog rada.

BOSE PORTABLE HOME SPEAKER

hi-fimedia #111

8K televizorima koja pretvara svaki sadržaj u izvornu (8K) rezoluciju panela, poboljšavajući i njegovu kvalitetu. Također, zaslon može reproducirati glazbu i video datoteke. Što se tiče povezanosti, Sharp 8M-B120C opremljen je ulazom HDMI 2.1 (koji podržava formate 4Kp120 i 8Kp60 preko jednog kabela), četiri HDMI priključka, D-Sub (VGA) konektor za računalo i 3,5 mm stereo audio ulaz. Uređaj također ima 100 Mbps Ethernet, kao i dva USB 3.0 porta. Audio sustav podržava Dolby Audio, sadrži četiri zvučnika od 10 W, kao i dva zvučnika od 15 W te ima analogni i optički audio izlaz. Zahvaljujući dijagonali od 120 inča, Sharp 8M-B120C izuzetno je velik i mjeri 2717 × 1979 x 805 mm (Š × V × D mm), a postoljem teži 206 kg. Za sada će se Sharp 8M-B120C proizvodi samo po narudžbi koje počinju zaprimati od kraja rujna. Preporučena maloprodajna cijena proizvoda nije objavljena. INFO: www.ronis.hr

2020

1980

YEARS Of Innovation

Analog Interconnects

Speaker Cables

Digital Cables

AC Power

DACs

Headphones

www.mediaaudio.hr www.audioquest.com

Naruči online na www.ronis.hr

4K UHD LED Android TV™ sa izvanrednim multimedijskim funkcionalnostima, vrhunskom kvalitetom slike i harman/kardon® zvučnim sustavom. Ronis Galerija Sjever Svetojelenska cesta 25, Čakovec +385 40 396 039

Ronis Velesajam Avenija Dubrovnik 15A, Zagreb +385 1 6620 705

hifimedia • 111

Articles inside

DVD/BD recenzije

Prikaz: Dune

Jazz recenzije

Rock recenzije

Prikaz: Novi Hollywood

Razgovor: Steve Swallow

Prikaz: Fiona Apple

In memoriam: Adam Schlesinger