hifimedia • 101 by hifimedia

SARA RENAR Ekskluzivni razgovor sa zagrebačkom kantautoricom

jazz virtuozom Marcusom Millerom i osnivačem grupe ABC Martinom Fryjem

ALEJANDRO JODOROWSKY Osvrt na redatelja i njegov filmski projekt koji je mogao biti najvažniji SF film u povijesti da je snimljen

TESTIRALI SMO Dynaudio Contour 20, Electron Audio Ion, Erzetich Audio Perfidus, LG OLED 55E6V, Gallus Audio Technology Portato, Graff GM50B II, LG OLED 55E6V, Sonus faber Chameleon B, Triangle Esprit Comete EZ i Onkyo A-9010

Printed in Croatia - www.hifimedia.hr

30 KN

3.76 EUR

#101 / 2017.

UREDNIK / IZDAVAČ Andrija Ćurković - andrija@hifimedia.hr

TEHNIČKI UREDNIK Danko Šuvar - danko@hifimedia.hr

SURADNICI Dario Bojanjac, Tomislav Brezičević, Matko Brusač, Josip Crnički, Jagor Čakmak, SMS Deutsch, Ivan Dobranović, Emil Dobrijević, Gordan Gaži, Davor Hrvoj, Igor Jadan, Neven Kos, Denis Leskovar, Dubravko Majnarić, Mario Mlakar, Sven Popović, Dubravko Toplak, Juraj Vrdoljak,

ADRESA REDAKCIJE Slavonska avenija 2, 10000 Zagreb Tel. 01/6191 287 Fax: 01/244 55 27 e-mail: info@hifimedia.hr www.hifimedia.hr www.facebook.com/hifimedia https://twitter.com/hifimedia1 https://issuu.com/hifi

TISAK Grafički zavod Hrvatske d.o.o. Radnička cesta  210 10000 Zagreb tel. 01/2499 000 fax. 01/2407 166

NOVO I STARO Izgleda da se tradicionalni stereo hi-fi ne predaje pred naletom novih tehnologija modernog doba i modernog načina reprodukcije glazbenog audio zapisa. Ovakvo razmišljanje potkrepljuju, barem što se tiče našega podneblja, tri proizvođača iz Slovenije i Hrvatske čiji su proizvodi predmet našeg osvrta u ovom broju časopisa. Još za vrijeme prošlogodišnjeg sajma Zagreb AV Show u Sheraton Zagreb hotelu pobudili su naš interes svojim konceptom i kvalitetom reprodukcije. Riječ je o tvrtkama Erzetich Audio (SLO - pojačala za slušalice), Electron Audio (HR - hibridna pojačala) i Gallus Audio Technology (SLO - zvučnici). Međutim, napredak tehnologije se ne može izbjeći i često je u stvarnom životu vrlo poželjan. Najočigledniji primjer se može vidjeti u segmentu TV prijemnika koji su zadnjih godina dosegnuli svoj vrhunac s tehnologijom LED ekrana. Nužnost razvoja naprednijih TV ekrana dovela je do konačne komercijalizacije OLED (organic light-emiting diode) tehnologije u 2016. koja će sigurno obilježiti tržište UHD televizora u 2017. godini. U ovom broju vam donosimo prikaz OLED televizora jednog od vodećih zagovornika ove tehnologije – tvrtke LG Electronics. Imaginacija i pomicanje granica mogućeg je neophodna za napredak tehnologija kao i drugih kreativnih područja u koje svakako spada i filmska industrija. Upravo na pomicanju mogućeg je čileanski redatelj Alejandro Jodorowsky izgradio svoju karijeru koja bi bila sigurno planetarno uspješnija da je realizirao svoj projekt ekranizacije filma "Dina" prema knjizi slavnog američkog pisca znanstvene fantastike (SF) Franka Herberta. Nevjerojatnu priču o tom projektu možete pročitati na našim filmskim stranicama. Uočili ste da nam je naslovnica ovog broja ukrašena koncertnom fotografijom mlade zagrebačke kantautorice Sare Renar, koja doživljava zvjezdane glazbene trenutke nakon izdavanja svojeg trećeg albuma "Tišina" i s kojom smo imali ekskluzivni razgovor. Također, u glazbenom dijelu časopisa donosimo razgovor s jazz virtuozom Marcusom Millerom, utemeljiteljem britanske grupe ABC Martinom Fryjem, prikaz grupe Rolling Stones nakon objavljivanja njihovog zadnjeg album te mnoštvo glazbenih recenzija.

NAKLADNIK Audio centar d.o.o., Gajščak 33, 10000 Zagreb

Želim vam ugodno čitanje

Sva prava pridržana. Niti jedan dio ovog časopisa ne smije biti reproduciran u bilo kojem obliku ili zbog bilo koje namjene bez prethodne pismene suglasnosti izdavača.

Andrija Ćurković Urednik

Fotografija na naslovnici: Sara Renar kao predgrupa koncerta Macy Gray, Tvornica kulture, Zagreb, 09. ožujak 2017., fotograf: Goran Berović

hifimedia #101

SADRŽAJ TRIANGLE COMETE EZ Jednostavno drugačiji ONKYO A-9010 Neodoljivo dobar

32 34

MusicStyle

Prikaz: The Rolling Stones Strategija za besmrtnost

Razgovor: Sara Renar Arhitektura glazbe

Razgovor: Martin Fry ABC

Razgovor: Marcus Miller Moć glazbe

Rock recenzije

Jazz recenzije

Film Prikaz / Filmski projekti "Dina Jodorowskog" - film kao neobuzdana ambicija! DVD/BD recenzije

66 72

Vijesti

Audio / Video

iTEHNO

Testovi LG OLED55E6V OLED GRAAF GM50B II Jednostavno i muzikalno

10 16

DYNAUDIO CONTOUR 20 Drugačiji ali isti DNA

ERZETICH AUDIO PERFIDUS Perfidno poželjan

SONUS FABER CHAMELEON B Talijanski kameleon

GALLUS AUDIO TECHNOLOGY PORTATO Malo manje klasičan

ELECTRON AUDIO ION Prozor u cijev

hi-fimedia #101

36 16 24

b&o hifi media oglas final.pdf

07/11/16

16:24

Bang & Olufsen 90 godina savrĹĄenstva

Horizon

veÄ&#x2021; od 25.000,00 kn

VIJESTI

AUDIO TECHNICA IMA NOVI GRAMOFON I SERIJU ZVUČNICA PS AUDIO STELLAR Zvjezdanu ponudu u nešto pristupačnijoj kategoriji uređaja, PS Audio naziva Stellar. Od sredine ožujka u Hrvatskoj su dostupna tri modela ove serije: Stellar Gain Cell DAC (digitalno-analogni pretvarač + analogno pretpojačalo), S300 stereo pojačalo i mono blokovi oznake M700. Bez obzira na cijene koje su niže od onih uobičajenih na koje smo navikli kod PS Audia (Gain Cell DAC: 15.980 kn, Stereo 300: 14.390 kn, Mono 700: 28.780 kn), firma iz Colorada poznata je po usmjerenosti detaljima, kvaliteti izvedbe i dobrom zvuku. DAC Stellar Gain Cell sazdan je oko DAC čipa Sabre i njegove 32-bitne Hyperstream arhitekture, za koju dizajn potpisuje glavni inženjer tvrtke Bob Stadtherr (dizajner uređaja Digital Lens i Power Plant). Sekciju pretpojačala podržava višestruko napajanje, a potpuno simetrični analogni izlazni stpanj u A-klasi nema niti kondenzatore na putu signala. DAC podržava asinkroni USB, DSD i PCMaudio standardno sučelje, uz

hi-fimedia #101

I²S. Izlazni napon regulira se uz pomoć kontrolera koji je PS Audio izvorno razvio prije 15-ak godina, pod nazivom Analog Gain Cell, koji elegantno rješava temeljni problem u konstrukciji pretpojačala: regulaciju izlazog napona. Gotovo sva analogna pretpojačala koriste dodatne elemente za regulaciju napona koji loše utječu na zvuk, primjerice potenciometre, prigušnice, releje, preklopnike,… Gain Cell eliminira taj problem bez dodatnih sklopova na putu signala. Modeli S300 i M700 sadrže sličan ulazni stupanj, koriste Analog Cell tehnologiju, koja je u stvari svojevrsna kombinacija prednosti D-klase i muzikalnosti MOSFET-a u A-klasi. S300 isporučuje 300W po kanalu pri 4 Ohma, a M700 upravo 700W po kanalu pri 4 Ohma. Kako navodi PS Audio, najveći izazovi pri razvijanju nove serije su bili imperativi dostupne cijene bez zakidanja na kvaliteti zvuka. Media audio, tel. 021 323 550, www.mediaaudio.hr

Novi model gramofona u ponudi japanske tvrtke Audio Technica nosi oznaku AT-LP3. Ovaj remenom pogonjeni gramofona trebao bi predstavljati korak više u odnosu na početne modele ove kompanije poput AT-LP60. U odnosu na početne kategorije gramofona, tvrde iz kompanije, unaprijeđeni su svi segmenti - kućište, pogon, tanjur, a najznačajnije od svega ručica koja omogućuje podešavanje gazne sile i anti-skatinga. To je ravna ručica s vertikalnim i horizontalnim kugličnim ležajem i hidrauličnim liftom. Priložena je MM zvučnica AT91R s aluminijskim kantileverom, a nadogradnju zvučnice je

što i rezači ploča također imaju magnete u istom V rasporedu. Navode da je to optimalni položaj magneta u odnosu na zidove brazde koju rezač urezuje u matricu. Zvučnice VM serije time dobivaju bolju separaciju kanala, stereo sliku, frekvencijski raspon i praćenje brazde. Interno ožičenje u svim zvučnicama je bakar čistoće 6N-OFC. Devet modela u ovoj seriji koristi tri tipa tijela zvučnica te 7 različitih igala. Ponuda omogućava reprodukciju svih modernih stereo i mono, te vintage šelak ploča na 78 okretaja. Tijela su odvojena u serije s nazivima 700, 600 i 500, a svaka može koristiti jedan od sljedećih tipova igala

lako izvesti jer se montira na univerzalni "headshell" HS3. Ugrađeno gramofonsko pretpojačalo podržava MM i MC zvučnice. Najavljena cijena gramofona je 199 funti, a dolazi u crnoj i bijeloj boji. Tvrtka je predstavila i novu seriju MM zvučnica oznake VM i specifična je po tome što koristi dvostruke magnete u obliku slova V. Audio Technica navodi da je ovakvo rješenje proizašlo iz činjenice

- special line contact, eliptičnu i okruglu iglu. Predstavljanjem nove serije Audio Technica prestaje nuditi MM modele AT100, AT120EB, AT440MLb i AT150SA. Popularna zvučnica AT95 iz početnog ranga MM zvučnica, međutim, ostaje u ponudi. Više detalja i cijene zvučnica iz ove serije potražite kod domaćeg zastupnika. Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

MAGNAT MAGNASPHERE SERIJA ZVUČNIKA Njemački proizvođač zvučnika Magnat od nedavno ima u ponudi seriju bežičnih zvučnika oznake Magnasphere. Serija se sastoji od dva modela – 33 i 55, s pripadajućim transmiterom oznake TX-11. Oba modela dijele neke značajke poput stabilne i pouzdane veze između zvučnika i odašiljača putem 3 frekvencije – 2,4 GHz, 5,2 GHz i 5,8 GHz, među kojima je moguće odabrati onu koja u zadanom prostoru radi najbolje. Zvučnici su aktivnog ustroja, s ugrađenim pojačalima D-klase, DSP filterima, displejima i njihovim Quantum zvučničkim jedinicama. Osim digitalnih ulaza, odašiljač TX-11 nudi i 2 analogna ulaza, USB ulaz za direktno spajanje na računalo i 2 digitalna ulaza, kao i Bluetooth ulaz. Svi digitalni ulazi primaju signale do rezolucije

24bit/96kHz. Također, uređaj je moguće koristiti u tri zone i za koje je moguće izabrati zasebne izvore zvuka. Magnasphere sustav dolazi s daljinskim upravljačem, a ugrađeni DSP omogućava finu prilagodbu visokih i niskih tonova u rasponu +/-2 dB. Veći, samostojeći model Magnasphere 55 je 2,5 sistemski zvučnik s 6,5 inčnim bas jedinicom i bas/srednjotoncem te 1-inčnim visokotoncem, međusobno razdvojene aktivnom skretnicom pri 320 i 2.750 Hz. Sustav je u stanju reproducirati frekvencije u rasponu 24-50.000 Hz, bez navođenja tolerancija. Ugrađena su pojačala snage 100 W, a stanje sustava očitava se na sedmeroznamenkastom displeju. Dimenzije zvučnika su 196 x 955 x 330 mm,a masa 18,4 kg, a cijena 15.099 kn/par. Magnasphere 33 je

2 sistemski zvučnik namijenjen za smještaj na stalak ili policu, također koristi WiFi tehnologiju kao i veći model 55, bas jedinicu promjera 6,5 inča i 1-inčni visokotonac dok je ugrađeno pojačalo 65W snage. Dimenzije zvučnika su 196 x 325

x 285 mm,a masa 6,6 kg, a cijena 10.199 kn/par. Oba zvučnika su dostupna kod domaćeg distributera u njihovim prodajnim centrima ili preko web shopa. Chipoteka, tel. 01 233 8844, www.chipoteka.hr

hifimedia #101

VIJESTI

ELECTROCOMPANIET STREAMERI Iz ponude norveške tvrtke Electrocompaniet, dva su nova proizvoda iz njihove serije EC Living od ožujka 2017. dostupni na našem tržištu. Mrežni streamer RENA S1 objedinjuje 192kHz/24 bitni i DSD zapis do rezolucije DSD 128 (5,6 MHz), streaming: Airplaya, Spotifya, Tidala, Qobuza, WiMP-a, Internet radia, te mogućnost bežičnog spajanja sa zvučnicima TANA L1 kao i wireless upravljanje s pametnog telefona ili tableta, korištenjem aplikacije. Ovaj proizvod s kućištem izrađenim od aluminija dobro će se uklopiti u svako okruženje i

svaki već postojeći hi-fi sustav, pružajući korisniku fleksibilnost i mogućnost reprodukcije digitalne glazbe s lokalne mreže ili Internet glazbenih servisa. Cijena za RENA S1 je 4.499,00 kn Model RENA SA1 identičnih je mogućnosti i karakteristika kao i RENA S1 u pogledu streaminga glazbe i procesiranja zvuka, no u sebi objedinjuje i pojačalo snage 2 x 75 W tako da je za cjelokupni glazbeni doživljaj uz ovaj uređaj potrebno imati samo par zvučnika. Cijena za RENA SA1 5.999,00 kn. Intek Croatia, tel. 098 374 906, www.intek-croatia.hr

PRO-JECT ESSENTIAL III GRAMOFON

Pro-Ject Essential III je treća generacijia ovog popularnog modela gramofona i nudi cijeli niz poboljšanja u odnosu na model koji zamjenjuje (Essential II). Gramofon s tanjurom pogonjenim silikonskim remenom te tanjurom i kućištem od ne-rezonantnog medijapana, sada je još rafiniraniji, a tolerancije pri izradi ležaja, još su tješnje. Postavljanje gramofona je vrlo jednostavno, a u paket je uključen Phono RCA kabel Connect it E. Isporučena kvalitetna Ortofon OM10 zvučnica već je poznata kao

standard kvalitete, a montirana je na aluminisjku ručicu dužine 8,6". Pro-Ject Essential III dostupan je u tri boje – crnoj, crvenoj i bijeloj, po cijeni od 2.680 kn. Media audio, tel. 021 323 550, www.mediaaudio.hr

DYNAUDIO FOCUS XD AKTIVNI WiFi ZVUČNICI Danski Dynaudio je nedavno prikazao osvježenu seriju Focus XD aktivnih bežičnih, digitalnih zvučnika. Cijela je serija potpuno digitalizirana od ulaza do zvučničkih jedinica, sposobna prihvatiti i prenijeti glazbu rezolucije 24bit/192kHz, uz mogućnosti programiranja i dodatnog podešavanja zvuka, s obzirom na smještaj zvučnika u prostoru. Korištena su posebna namjenska pojačala za svaki pojedinačni driver, što je omogućilo dalju detaljnu optimizaciju veze pojačalo-zvučnik. Usavršene su i optimizacijske i kompenzacijske mreže, skretnice, algoritmi i drugi detalji, kojima se hvali serija iz 2017. godine. Novina ove generacije je kontrola svjetline

hi-fimedia #101

zvuka, koja sada utječe na cjelokupni frekvencijski spektar, a ne samo na visokotonsko područje kao do sada. Nove mogućnosti podešavanja donose, prema riječima odgovornih iz Dynaudia, "vidljivo, lako čujno poboljšanje". Izvrsna vijest za sadašnje vlasnike serije XD: unaprjeđenja je moguće implementirati i u njihove zvučnike, putem jednostavnog ažuriranja upravljačkog softvera! I to besplatno! Serija se sastoji od tri modela; Focus 20 XD po cijeni od €5.500/par, Focus 30 XD za €8.500/par i Focus 60 XD za €11.000/par. Uz doplatu je moguće naručiti i dodatne posebne finiše. Sonus art, tel. 01 4813 025, www.sonusart.hr

MERIDIAN AUDIO 857 STEREO POJAČALO SNAGE Meridian Audio je prikazao najnoviju prinovu paleti izlaznih pojačala – model Reference 857. Riječ je o dvokanalnom pojačalu izuzetne snage, Hi-Res tehnologije i fleksibilnog dizajna. U mosnom spoju pojačalo isporučuje više od kilovata i po snage, dok u dvokanalnom načinu rada u zvučnike je ovo pojačalo u stanju isporučiti 250 W pri 8 Ohma, odnosno cijelih 500 W po kanalu pri 4 Ohma. Kako se i očekuje od Meridiana, izrada je vrhunska, baš kao i upotrijebljene komponenete, što je dovelo do zvuka super niskih izobličenja i visoke transparencije. Unutarnji je ustroj balansiran, a posebni sklopovi sa "Superbal" tehnologijom pretvaraju nebalansirani signal u balansirani. Pojačalo koristi malu količinu povratne

NOVO U NAŠOJ DISTRIBUCIJI

veze, a kako bi ostalo hladno i prisebno, osim velikih hladnjaka brinu se i ventilatori varijabilne brzine vrtnje. Dimenzije pojačala su 480 x 195 x 445 mm (ŠxVxD), masa 32 kg, a cijena u Velikoj Britaniji je 5.995 funti. Media audio, tel. 021 323 550, www.mediaaudio.hr

ONKYO TX-8270 MREŽNI STEREO RECEIVER Novi Onkyo TX-8270 mrežni stereo receiver, snage 2x160W (6 Ohma), temeljen na Dynamic Audio Amplification tehnologiji, kojom je moguće značajnim protocima struje velikom preciznošću kontrolirati velike zvučničke jedinice. Digitalne signale u pojačalu obrađuje AKM DAC rezolucije 32bit/384kHz, unaprijeđen VLSC™ (Vector Linear Shaping Circuitry) filterima, kako bi se eliminirali šumovi u super visokim frekvencijama, nastali uslijed D/A pretvorbe. Uređaj je prilagođen i optimiziran za signale visoke rezolucije, što podrazumijeva DSD 5,6 MHz/2,8 MHz, PCM signale do 192kHz/24bit, zapakirane u FLAC, WAV, ALAC, AIFF i WMA formate. Povezivost i dizajn su prilagođeni modernim vremenima: 4 HDMI ulaza i jedan izlaz s mogućnosti povezivanja s Apple TV-om i strimanjem TV-audio signala. Straga je jedan USB ulaz podržava i vanjske HDMI uređaje

INTEK CROATIA j.d.o.o. hi-fi, hi-end & music company Tina Ujevića 75 | 48000 Koprivnica telefon 098 374 906 www.intek-croatia.hr

koji zahtijevaju napajanje. Ugrađen je i MM gramofonski ulaz, tri linijska ulaza, tri digitalna ulaza (dva optička i jedan koaksijalni), dva izlaza za zvučnike te pre/linijiski izlazi za Zonu 2, s odvojenim DAC-om zaokružuju povezivost ovog uređaja. Osim navedenog, moguće je putem recivera i bežične veze strimati glazbu s pametnih telefona i tableta. Next Generation Network Audio, baziran na 5 GHz/2,4 GHz Wi-Fi-u, podržava AirPlay i Spotify, te je spreman i za Chromecast i DTS Play-Fi. U receiver su integrirani i Spotify, TIDAL, Deezer i TuneIn servisi, a upravljanje je moguće putem Onkyo Controller aplikacije. Tuner prihvaća FM/RDS, DAB/DAB+ i internet radio stanice. Cijena ovog receiver je 650 eura a za dodatne informacije I dostupnost na našem tržištu potražite kod domaćeg distributera. Chipoteka, tel. 01 233 8844, www.chipoteka.hr

"Superb, class-leading CD player, preamplifier... Beautifully engineered... Surely the best sounding silver disc spinner at the price right now!"

"It has power, poise and precision in equal measure and is a joy to listen to. Highly recommended!"

www.audiolab.co.uk

hifimedia #101

TEST LG OLED55E6V

Fizička pojava pod nazivom elektroluminiscencija koristi se u OLED (Organic light-emitting diode) ekranima, koji imaju organski poluvodički materijal i u stanju je stvoriti navedeni efekt kad ga se pozicionira između anode i katode. Jednostavno rečeno, materijal emitira svjetlost zbog elektriciteta

OLED55E6V

p i š e : D u b r a v k o To p l a k

LED TV ekrani trebali bi u budućnosti zamijeniti postojeće LCD ekrane, a njihov komercijalni pohod na tržište krenuo je u 2014 godini. Za sada ih na tržištu prodaje jedino tvrtka LG i svakim danom cijena im je sve povoljnija, iako su još znatno skuplji od LCD ekrana u istim dimenzijama. Ideja za razvoj OLED ekrana proizašla je od promatranja krijesnica, jer ti kukci mogu stvarati svjetlo unatoč činjenici da na sebi očito nemaju nika-

hi-fimedia #101

kve električne uređaje koji proizvode svjetlost. Znanstvenici su zaključili da mora postojati organski materijal koji se stvara prirodnim putem i emitira svjetlost zbog elektriciteta, te je dokazano da su u pravu. Spomenuta fizička pojava pod nazivom elektroluminiscencija koristi se u OLED (Organic light-emitting diode) ekranima, koji imaju organski poluvodički materijal koji je u stanju stvoriti navedeni efekt kad ga se pozicionira između anode i katode. Jednostavno rečeno, materijal emitira svjetlost zbog elektriciteta. OLED ekrani imaju višestruko bolji omjer kontrasta i u

većini slučajeva bogatije i prirodnije boje nego LCD ekrani. Budući da kod OLED-a nema pozadinskog osvjetljenja pomoću LED-a ili lampi, kod njega nije moguće probijanje svijetla na slijedeći piksel. To u praksi znači kako je moguće da se svaki piksel može uključiti ili isključiti neovisno o susjednom pikselu, što je jednostavno nemoguće postići na uobičajenoj LCD tehnologiji, bez obzira na postojeću tehnologiju raspršivanja pozadinskog svjetla (difuzori, više zasebnih zona osvjetljenja, itd.). Nakon mnoštva TV s LCD ekranom konačno nam na test je

stigao i jedan OLED iz LG-a, dijagonale ekrana 140 cm (55 inča), oznake OLED55E6V (u ponudi je i 165 cm (65-inčna verzija) oznake OLED65E6V). Izgled LG OLED55E6V je zaista poseban. Prije svega se to odnosi na njegovu debljinu kada se TV pogleda s strane. OLED ekran je doslovno "zalijepljen" na tanku staklenu ploču koja u vrhu ima svega 6 mm, dok je tek na dnu njegova debljina 56.7 mm (tu je smještena potrebna elektronika za rad TV-a). Ispod OLED ekrana s prednje strane nalazi se "rebrasti" estetski dio koji dodatno nagla-

TEST LG OLED55E6V

Izgled ekrana s postavljenim paralelogramima aplikacija

šava dizajnersku posebnost TV-a, a u njemu je "skriven" Soundbar. Soundbar za LG OLED napravila je poznata tvrtka Harman Kardon, i to u konfiguraciji 2.2 kanala sa snagom od 40 W. Vrijedan je to dodatak, koji pristaje ovakvom TV-u, dajući mu dodatnu zvukovnu kvalitetu, u odnosu na uobičajene TV-e na tržištu. TV dolazi s malim ali elegantnim stalkom u boji brušenog metala, koji odlično drži TV u svojoj poziciji. Na lijevom boku, sa stražnje strane smještena su 4 HDMI i 3 USB priključka za lakše priključivanje vanjskih AV uređaja. Ostali priključci (antenski, mrežni, itd.) smješteni su na stražnjoj strani i gledaju prema zidu, a ne prema podu, što bi moglo stvoriti probleme kada se TV stavlja na zid. U tome slučaju, TV ipak ne može biti potpuno prislonjen na zid jer priključci to neće dopuštati pa na to treba svakako pripaziti kod odabira stalka za zid. Od naprednih mogućnosti, LG OLED55E6V podržava HDR i Dolby Vision standard, koji podižu realnost boja na sasvim jednu novu razinu. Podrška za Ultra HD Premium certifikat sadržava jasno propisane tehničke karakteristike od strane UHD saveza. To znači da LG OLED može isporučiti razinu crne niže od 0.0005 nits i vršnu svjetlinu od najmanje 540 nits (Nit je jedinica za osvjetljenje ekvivalent jednoj Candela po kvadratnom metru), koristeći 10 bitni OLED panel, te ima prirodan raspon boja koji je viši od 90 % DS-P3 standarda. Što se tiče drugih značajki, OLED55E6V uključuje još LG Perfect Mastering Engine, 3D Colour mapiranje, 4K upscaling, te podršku za pasivni prikaz 3D slike (u kompletu se nalaze dva para pasivnih naočala). Ne treba zaboraviti niti bežično povezivanje TV pomoću WiFi, WiFi Direct i Bluetooth.

hi-fimedia #101

Napredne slikovne postavke

Izbornik postavki parametara za sliku

room). Nevedeno može biti vrlo LG je poznat po vrlo dobrom dobra kombinacija u određeSmart TV sučelju pa niti na ovome modelu to nije izostalo. nim uvjetima pa će korisnik upoOLED55E6V nudi najnovije izdatrijebiti Bright Room za postavnje funkcionalnosti Smart TV kroz ljanje slike po danu kada ima WebOS 3.0. Novo sučelje dodatpuno svjetla u prostoriji, a drugi noću kad pozadinsko osvjetljenje no je nadograđeno u odnosu na ekrana treba biti slabije (Black starije verzije WebOS. Iako su room). Zavisno od izabrane zahvati na njemu više evolucija postavke, slika će biti tamnija ili nego revolucija, sve se i dalje vrti svjetlija, što će doprinijeti manjem oko mnoštva malih "paralelograzamaranju očiju korisnika. ma" poredanih u jednu liniju na Sve radnje na dnu ekrana. Svi ti "paralelogrami" su Soundbar za LG LG OLED55E6V bi bilo potpuu različitim bojaOLED napravila ne ma (možda izgleno funkcionalne je poznata tvrtka bez dobrog daljinda i pomalo previše šareno), a svaki Harman Kardon, i skog upravljača. LG sadrži određenu dolato u konfiguraciji OLED55E6V aplikaciju, kako bi zi s dva daljinska 2.2 kanala sa se korisnik lakše upravljača, jedsnašao. Aplikacije snagom od 40 W nim većim i drunude obilje sadrgim manjim. Većina korisnika vjerojatno će se najvižaja, a izdvojiti ćemo mogućnost gledanja 4K sadržaja preko serviše služiti većim upravljačem jer je na njemu i veći broj funkcijskih sa YouTube i Netflix. Podešavanje tipki, dok su na manjem daljinraznih slikovnih i audio mogućnosti u glavnom izborniku takoskom samo osnovne funkcijske tipke. Naravno i s jednim i druđer je raskošno, a najvažnije je da se korisnik vrlo brzo može gim moguće je upravljati svim snaći u svim parametrima, pa čak funkcijama TV-a. Daljinski upravi u onim za napredno podešavaljači su revidirani i dolaze s tzv. Magic funkcijom. Ova LG tehnolonje slike (npr. balans bijele boje). Postoje već i neke predefiniragija je već poznata od prije, a radi se o vrlo jednostavnoj mogućnosti ne postavke slike od kojih treba da se daljinski ponaša kao "zračizdvojiti npr. funkciju ISF Expert (Bright Room), ISF Expert (Black ni kist", odnosno, kako se pomi-

Snaga koja se uvlaci pod kožu.

TX-RZ3100 11.2-kanalni Mrežni AV receiver Za ultimativno kućno kino sa DTS:X™* i Dolby Atmos® sustavom s 7.2.4 kanala • 8 HDMI® ulaza, 2 izlaza, 200 W/kanal, HDR/HDCP2.2 • DTS Neural:X™ Upmixing standardnih zvučnih formata • THX® certifikat za zvuk referentne klase kao u kino dvoranama • Dinamična audio amplifikacija zvuka koji oduzima dah • AccuEQ sobna kalibracija s najnovijom AccuReflex tehnologijom • Bežični audio streaming putem Google Cast™*, AirPlay®, Wi-Fi® i Bluetooth® tehnologija • Podrška za glazbene servise poput Spotify, Deezer*, TIDAL* i TuneIn • FireConnect™ za reprodukciju zvuka u više prostorija istovremeno* • Zone2 HDMI izlaz za drugu prostoriju.

* Potreban firmware update

OVLAŠTENI UVOZNIK ZA REPUBLIKU HRVATSKU: Z-EL D.O.O.

www.chipoteka.hr

TEST LG OLED55E6V če daljinski upravljač u prostoru (gore, dolje, lijevo, desno) tako se na ekranu pokreče i "kursor" kojim se odabire određenu funkciju na ekranu. Oba daljinska upravljača izrađena su od plastike u kombinaciji srebrne i crne boje i vrlo dobro leže u ruci. Sa stražnje strane im je dodana rebrasta guma, što pomaže da se daljinski ne skližu, kako ne bi slučajno iskliznuli iz ruke. Na žalost, prilikom jačeg pritiska na veći daljinski upravljač u šaci dolazilo je do "pucketanja" plastike, što nam se baš nije nimalo sviđalo. Kako bi TV ispravno bio zvučno kalibriran obzirom na prostor u kojem je smješten, na daljinskom upravljaču postoji mikrofon koji se može iskoristiti za kalibraciju zvuka TV-a (mikrofon se može upotrijebiti i za glasovna pretraživanja). Sve što korisnik mora učiniti je usmjeriti daljinski upravljač prema TV-u i držati ga dok ne prođe automatska kalibracija. Nakon toga zvuk s TV-a dobiva prave obrise zvuka adekvatno prostoru u kojem je smješten. Za one koji nisu zadovoljni kontrolama s daljinskog upravljača, postoji na Internetu aplikacija za iOS i Android sustave, pa je omogućena i kontrola TVpomoću smartphona.

Slika i zvuk

Bili smo vrlo uzbuđeni kod pokretanja reprodukcije standardnih testova za sliku. LG OLED55E6V je u nekim segmentima pokazao superiornost u odnosu na bilo koji do sada testirani TV. Jaggies test, gdje se gleda nazubljenost i deformacija na rubovima slike kada je predmet u pokretu, pokazao je iznimno čiste i jasne linije i jedan je od najboljih koji smo do sada vidjeli. Filmski rezolutni test donio je neke višeznačne rezultate koje su reagirale na testni uzorak zavisno od glavnih postavki slike u izbornicima. Neki puta su vodoravne linije na uzorku treperile, a u drugom slučaju su one bili ispravno prikazane ali je tada na drugom segmentu okomitih linija bilo izvjesnih podrhtavanja. Ukupno gledajući, i ovdje je LG pokazao vrlo dobre rezultate, ali ne i savršene. Kod testa "šuma" (noise) na slici, nisu primijećene neke neuobičajene

hi-fimedia #101

Model A/V priključci

LG OLED55E6V

Komponentni (Pr, Pb,Y) ulaz HDMI ulaz Euro AV SCART Analogni stereo audio ulaz/izlaz Slušalice USB Optički/Koaksijalni digitalni izlaz Common interface Mrežni priključak Antenski priključak Satelitski priključak Ulaz za kartice

1 (pomoću adaptera) 4 • • 3 (USB 3.0 1 /USB 2.0 2) •/• • • -

Posebnosti

smetnje te se može reći da i ovdje LG vrlo dobro obrađuje video signal, bez smetnji. Pokretna rezolucija je bila odlična bez trzanja slike kao i kod većine modela više klase LCD TV-a. Jedino je uočeno zamućenje rubova predmeta kada je slika u pokretu, odnosno kod brzih filmskih scena. Posebno je to vidljivo na nižim rezolucijama videa (klasičan TV program), dok je na višim (HD), a posebno na 4K reprodukciji, manje uočljivo. Kod prikaza točnosti prikaza sivih tonova i boja, na standardnoj rezoluciji (npr. DVD) slika je izgledala iznenađujuće dobro. Kombinacija precizne slike, predivna crna boja i impresivan dinamičkim rasponom omogućuje da LG na OLED predstavi čudesnu razinu kvalitete slike. Ne treba posebno istaknuti da su 4K materijali izgledali stvarno čarobno, s nevjerojatnim kontrastom koje nije moguće dobiti na LED TV-u, što se i očekivalo od LG OLED55E6V. Ono što nas je dodatno ugodno razveselilo je prikaz 3D slike. Do sada ovakav 3D prikaz slike nije bio viđen na nijednom testiranom TV-u. Slika je bila bez preklapanja, odličnog kontrasta i s iznimno dobrom reprodukcijom boja. Iako je 3D sadržaja sve manje, poslije 3D prikaza LG OLED-a stvarno nam je žao što nema više sadržaja u 3D formatu. Da je kojim slučajem ovakav prikaz 3D standard na svim TV-ima, a ne samo na LG OLED55E6V, sigurno bi situacija s 3D sadržajem bila drugačija na tržištu. Za igrače igrica, LG OLED55E6V ponudio je sasvim "pristojne" brzinske rezultate od 34 i 42 ms, iako oni najzahtjevniji igrači neće biti baš previše oduševljeni time. I zvučno je LG OLED

2D-3D pretvorba / 3D prikaz slike sa Blu-ray Vidljiva dijagonala (cm) Vrsta ekrana Format ekrana Broj piksela (horizontalna x vertikalna) Vidljivi kut vertikalno/horizontalno Pseudo surround zvuk Snaga audio pojačala TV prijamnik Bežićni LAN Slika u slici Senzor ambijentalnog osvjetljenja

•/• 140 OLED 16:9 3.840 x 2.160 (4K Ultra HD) 176/176 OLED Surround 40 W + subwooofer 20W DVB-T2/DVB-C/DVB-S2 • •

Ostalo

Dimenzije (širina x visina x dubina) Sa posteljem Masa (kg) TV/sa postoljem Info

1237 x 767 x 56.7 1237 x 767 x 175 17,1 / 18,5 http://www.lg.com/hr

CIJENA

hifimedia

26.999,00 kn LG OLED55E6V

SLIKA 0

ZVUK 0

OPREMLJENOST 0

DALJINSKI UPRAVLJAČ 0

9 10

CIJENA/KVALITETA 0

19 20

UKUPNO 0

98 100

pokazao napredne zvučne karakteristike. Dobrom zvuku je svakako pridonio ugrađeni Harman Kardon soundbar. Visokotonski i srednjotonski spektar vrlo dobro je prezentiran za jedan tako tanki TV, dok su bas frekvencije sasvim pristojno naznačene i reproducirane. U svakom slučaju, slikovna prezentacija OLEDA odlično je zaokružena sa zvukom iz ugrađenog soundbara.

Zaključak

LG OLED55E6V je nešto s čime moraju ozbiljno računati svi proizvođači LCD TV (usporedivo s ostalim TV modelima drugih

LG OLED55E6V Super tanki dizajn 4K slika Odlična 3D slika Kontrast Prikaz crne boje Široki kut gledanja Podržava Dolby Vision WebOS 3 Dobar zvuk s integriranim soundbarom Bočni AV ulazi preblizu ruba TV Cijena Vidljivo zamućenje slike kod brzih pokreta na nižim rezolucijama

proizvođača: Panasonic DX900, Samsung KS9500 i Sony ZD9). LG je pokazao da OLED tehnologija ima znatne prednosti u slici u odnosu na LCD tehnologiju. Posebno se to odnosi na veliki kontrastni odnos, koji je nedostižan s LCD tehnologijom. Korisnici koji žele odmah uživati u neizostavnom napretku tehnologije OLED 4K TV panela, u LG OLED55E6V naći će odličnog partnera. LG daje odličan prikaz 2D i 3D slike, nevjerojatan kontrast, vrhunski dizajn i poprilično dobar zvučni doživljaj, što bi trebalo biti pravi putokaz za svakog ozbiljnijeg kupca vrhunskog novog TV.

New Reference. Future Legend.

Legendary Series PM10S1 & CD SA10S1

Šarengradska 1, 10 000 Zagreb www.sonusart.hr BTC, Kristalna palača, Ameriška ulica 8, 1533 Ljubljana www.sonusart.si

TEST GRAAF GM50B II

JEDNOSTAVNO I MUZIKALNO piše: Neven Kos

m je cijevno. Em je balansirano. Em je europsko. Što biste više željeli od integriranog pojačala? Više snage? Možda, ali 50-ak W dovoljno je za većinu zvučnika na svijetu. Ugrađeni DAC? Može, iako neke filozofije kažu kako je pojačala bolje što manje opterećivati ometajućim sklopovima. Dakle, pred sobom imamo cijevni integrirani uređaj, balansiran od ulaza do izlaza, kvalitetno izrađen, tih i pouzdan u radu, sa samo dvije očigledne mane, koje to i nisu: pojačalo je veliko i teško, i dosta se grije. Za one koji streme cijevnim pojačalima, navedene karakteristike podrazumijevaju se i u svijetu kupaca ove vrste uređaja masa i temperatura ne smatraju se nedostacima. Samo pojačalo smješteno

hi-fimedia #101

Kvalitetni izlazni transformatori omogućavaju reprodukciju širokog frekvencijskog spektra koji se proteže do 110 kHz, bez značajnije atenuacije je u poveću aluminijsku kutiju, krasno finiširanu, s velikim staklenim "ekranom“ ugrađenim u prednju ploču debljine 15mm, kroz koji je vidljiva unutrašnjost pojačala. Tu je i velik okretni potenciometar za glasnoću, i kao ustupak modernom dobu, majušni LCD displej s osnovnim informacijama o stupnju glasnoće i odabranim ulazom. Stražnja strana obiluje konektorima pa kako slika govori više od riječi, svaka je informacija ovdje suvišna. Pojačalo se isporučuje s daljinskim, kojim je moguće upravljati osnovnim funkcijama: glasnoćom, odabirom ulaza, mute funkcijom

i gašenjem uređaja. Na pojačalo je moguće spojiti 6 izvora zvuka, od kojih dva balansirana. Kako smo već naveli, pojačalo se u radu dosta grije i o tome treba voditi računa. Obilna ventilacija je ovdje svakako potrebna i dobrodošla, a o potrebi za istom govori i perforirana gornja i bočne ploče kućišta. Sklop u ulaznom stupnju koristi 4 ECC88, dvije 6H30 te 4 komada KT90 u izlaznom stupnju, što je dostatno za izlaznu snagu od 50 W po kanalu pri 8 Ohma, od čega jedan dobar dio u A klasi. Izlazna impedancija pojačala iznosi 2,6 Ohma, a zvučnički terminali imaju samo jedan

izvod, i to 6-omski, što bi trebalo pojačalu omogućiti kompatibilnost sa širokim spektrom 4-8 omskih zvučnika. Kvalitetni izlazni transformatori omogućavaju reprodukciju širokog frekvencijskog spektra koji se proteže do 110 kHz, bez značajnije atenuacije. Ulazna osjetljivost balansiranih ulaza ovog Graafa je 480 mV, a korištena je i relativno skromna količina negativne povratne veze (12 dB). Kao što smo već rekli, pojačalo je ogromno i potrebno mu je naći odgovarajući smještaj u povećoj polici, ne samo radi pozamašne širine od 455 mm, već i dubine od 440 mm i visine 150 mm, kojoj još treba pridodati i onu nevidljivu, od barem 250 mm radi hlađenja. Nadam se da nitko ne očekuje kako je ovo pojačalo nastrojeno štedljivosti pa računajte na oko 300 W iz mreže kad je pojačalo upaljeno. Plus potrošnja kad je u elementu…

Što se opisa zvuka tiče, ovo je jedno od naj(ne)zahvalnijih integriranih pojačala. Naprosto zato jer u njegovom zvuku ništa ne odskače. Nema genijalnih ispada u pojedinom parametru kojega inače opisujemo, niti je u nečemu posebno loše. Jednostavno GM50 sve radi jednako dobro. Čak i odlično, rekao bih. Nakon prvog dana uhodavanja i upoznavanja s novom igračkom u sobi, prestao sam slušati pojačalo i nastavio slušati glazbu. To, naravno, između ostalog, znači da se pojačalo odlično uklopilo u ostatak sustava, postigavši sinergiju s DAC-om (DACute 192, AD1865 non-os DAC) i zvučnicima (kratko sam uspio poslušati Dynaudio Contour 20 u kombinaciji s Graafom, uglavnom slušajući MG12SE Magneplanare), uz pripadajuće ožičenje. Kao što sam rekao, GM50 transparentno je i muzikalno, detaljno pojačalo, koje ne odaje dojam da je ustrojeno isključivo oko cijevi. Je li to loše? Naravno da ne, jer gornja rečenica opisuje samo dio karaktera ovog pojačala, i to onaj dio koji se odnosi na brzinu, čvrstinu i izvrsnu reprodukciju oba ekstrema čujnog spektra. Postoji i onaj drugi dio koji nam govori kako cijevni ustroj pojačala svakako doprinosi muzikalnosti i bogatstvu svakog odsviranog tona, što posebno dolazi do izražaja pri reprodukciji vokala ili pak žičanih instrumenata. Slušajući klasiku, osim sasvim zadovoljavajuće dinamike s obzirom na okolnosti, posebno

je lijepo slušati velike orkestre, na i nedostaci snage bili su očiti zbog razlučivosti i odvajanja sva- samo slušajući npr. Marcusa Millera ili Stanleya Clarka, ili pak kog instrumenta. Ali ne samo to. nekomprimirane snimke s ogroBogatstvo svakog tona, "meso“ oko instrumenta te uvjerljiv timmnim dinamičkim skokovima. Međutim, na sreću, ili na žalost, bar, objašnjavaju zašto sam brzo kako okrenete, velizaboravio na pojaGraff čalo i posvetio se ka većina dostuglazbi. Iako je urepne glazbe nema GM50B II je ekstremno raskošđaj kod mene na muzikalno, slušanju bio relativne dinamičke rasno kratko, bio sam precizno, jasno pone, tako da će više nego motiviran život ovom pojačalu i dinamički dugo i obilno slubiti uglavnom više snažno pojačalo nego lak. Posebno šati glazbu. Izredali je bilo zanimljisu se brojni žanrovi i pojačalo nikad nije razočavo i lijepo slušati neke, glazralo. Ako se pitate kako se pojabeno jednostavnije sadržačalo snage 50-ak vata snašlo sa je, primjerice obrade Bacha za zvučnicima niske osjetljivosti, ne 8-žičnu klasičnu gitaru u izvedbrinite. Sinergija je bila potpubi Paula Galbraitha. Osim kra-

sne svirke, izvrsnog zvuka gitare, posebnom dojmu doprinosi i pretjerano (uz)disanje samog Galbraitha, koje se proteže kroz cijelu snimku. Iako ponekad iritantno, doprinosi atmosferi, a razina čujnosti odličan je lakmus za ocjenu transparentnosti pojedinog uređaja. Mogao bih ovako u nedogled opisivati zvuk Graafa GM50B II, i tako upasti u klopku beskonačnog ponavljanja. Ovo je jednostavno pojačalo koje nije potrebno secirati niti naćuliti uši da bi se čule njegove karakteristike. Ono je muzikalno, precizno, jasno i dinamički snažno. I kao takvo, osim što, ukoliko baš inzistirate, može poslužiti kao lupa kojom promatrate glazbene zapise, prije svega je namijenjeno slušanju glazbe i uživanju u glazbi. Nakon što ga uključite, koga više zanimaju audiofilske fraze i kićeni opisi zvučnih mogućnosti. Ovo je pojačalo iznad toga. Izvrsno. GRAAF GM50B II Izlazna snaga 2 x 50 W / 8 ohma Povratna veza 12 dB Ulazna osjetljivost 480 mV Dimenzije (ŠxVxD) 450 x 160 x 500 mm Masa 30 kg Cijena 45.000 kuna INFO DB Audio, 01/2911 568, www.dbaudio.hr

Korištena glazba Paul Galbraith Bach: The Six Sonatas and Partitas, Delos De3232 • Ralph Towner / Gary Peacock – A Closer View, ECM Records – 531 623-2 • Doug MacLeod, There’s A Time, (RR-130HDCD) • The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, (Verve) • Pat Metheny Trio, Live, (Warner Bros 9362-47907-2) • Eric Clapton Unplugged (Reprise 45024-2) • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, (Heads Up HUCD 3155) • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, (Verve BOO10468-02) • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, (Dallas Records 570) • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, (21st Century Blues Records CD-2107) • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, (Verve 523 989-2) • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, (Warner Bros 265622) • Michael Hedges, Beyond Boundaries, (Windham Hill Records 01934 11612 2)

Sustav CD plejer: Exposure 3010s (transport), DAC EAR 192 DACute, WDTV LIVE, Pojačalo: monoblokovi Exposure 3010s2; Zvučnici: MG12SE; Interkonekcijski kabeli: Wireworld Eclipse 7, Kimber PBJ, Wireworld Atlantis III, Mundorf Silver/gold, Zvučnički kabeli: VdH CS122, Anticable, Strujni filter: PS Audio Quintet; Mrežni kabeli: Wireworld Electra 5-2, Aurora 5-2, Stratus 3, Rondo stalak.

hifimedia #101

TEST DYNAUDIO CONTOUR 20

DRUGAČIJI ALI ISTI DNA Nova Contour serija nije Mk III, to su sasvim iznova promišljeni, redizajnirani i rekonstruirani proizvodi koji doista nude kvalitetu dosad neviđenu u toj klasi piše: Neven Kos

a vidimo što kažu brošure i papiri. Kratak izvod s web stranica distribi-

tuera: "Na High-end showu u Munchenu Dynaudio je predstavio sasvim novu Contour seriju zvučnika, seriju koja možda i najviše definira ono što Dynaudio doista predstavlja. Dynaudio je želio napraviti "nešto drugačije", ali i zadržati "Dynaudio DNA". Nova serija nije Mk III, to su sasvim iznova promišljeni, redizajnirani i rekonstruirani proizvodi koji doista nude kvalitetu dosad neviđenu u toj klasi. Serija se sastoji od četiri modela visokih performansi, kompaktni 20, srednji samostojeći 40, veliki samostojeći 60 i centralni zvučnik 25C namijenjen Contour kompletima za kućno kino. Svi zvučnici su konstruirani i proizvedeni u Dynaudiovom novom i proširenom state-of-the-art razvojnom i

hi-fimedia #101

proizvodnom centru. U proizvodnji se primjenjuje vodeća tehnologija i proizvodne metode, ali ostaje i dosta prostora za tradicionalno majstorstvo u izradi nekih dijelova. U svakom slučaju, svrha svih inovacija koje novu generaciju Contoura vode u budućnost je evolucija ovog pravog klasika među zvučnicima. Novosti u seriji su: • Nove zvučničke jedinice s optimiziranim simetričnim ponašanjem u kretanju membrane putem metode konačnih elemenata kako bi se postigle vrhunske osobine. • Nove Dynaudio MSP membrane smanjene debljine i optimizirane geometrije koja poboljšava mehaničku stabilnost i način na koji jedinica širi zvuk u prostor. • Nove aluminijske zavojnice ekstra male mase koje zadržavaju mogućnost provođenja velikih struja i efikasno odvođenje topline. • Pomno izabrane nove komponente u skretnici i unaprijeđeno interno ožičenje.

• Opsežno ukrućenje kabineta koji je napravljen od višeslojnog zakrivljenog materijala spojenog s prednjom pločom od punog aluminija koja značajno smanjuje neželjene rezonantne vibracije. Rezultat je napredak u prikazivanju zvučne pozornice, s boljim konturama izvođača, definiranijim i dubljim basom, te znatno većim dinamičkim opsegom. Novi bas/srednjetonac je toliko dobar da za partnera treba vrhunski visokotonac. Na kraju je Dynaudio zaključio da ništa osim

najboljeg, famoznog Esotara2 nije dovoljno dobro za novi Contour. Novi Contour je tako dosad najpovoljniji zvučnik s doista vrhunskim Dynaudio visokotoncem, a to se itekako čuje. Estetski, Dynaudio nudi smireniji ali dalje moderan dizajn. Precizno izrađena aluminijska prednja ploča odlično se slaže s poznatom Dynaudiovom tradicijom izrade visokokvalitetnih kabineta. Novi Contour dolazi u tri elegantna finiša, mat bijeli, crni i orah, te po posebnoj narudž-

bi Rosewood i Bubinga u visokom sjaju. Michael Böwadt iz Dynaudia je o zvučnim osobinama novih Contoura rekao: "Teško je uprijeti prstom u jednu stvar i reći to je ono što je donijelo napredak, je li to zvučnička jedinica, ili kabinet? Svi elementi u ovoj kombinaciji su ono što je omogućilo ovako znatan skok. Vjerujem da smo postigli naš cilj, zadržali smo fantastično srednje i poboljšali visokotonsko područje, no u isto vrijeme dobili i taj dinamični bas odziv kakav smo tražili. Sve zajedno, to je značajno unaprijeđeni zvučnik koji podnosi osjetno više snage nego prethodna generacija Contoura." Navedenom je teško dodati koju dodatnu korisnu informaciju, ali ipak ćemo se koncentrirati na dvije-tri stvari koje smatramo osobito značajnima, jer predstavljaju novost u pristupu i filozofji Dynaudia, ali i zbog osobite minucioznosti u izradi zvučnika, kao demonstraciju posvećenosti detaljima koju u Dynaudiu neprikosnoveno njeguju. Osim već spomenutog vrhunskog Esotar 2 visokotonca, tihe patnje mnogih audiofila, do sada rezerviranog samo za najbolje i najskuplje modele u katalogu Dynaudia, vrijedan je spomena i novi bas/srednjetonac. Dynaudio ne mijenja zvučničke drivere svaki dan te je novi model u proizvodnom programu vrijedan pažnje. Oznake je 18W55, iz koje je, poznavajući nomenklaturu Dynaudia, moguće iščitati osnovno – promjer membrane od 18 cm i motorna zavojnica promjera 55 mm. "Ispod lima" kriju se neke značajne novine, sitne ali koje značajno doprinose zvuku. Prije svega, tu je do sada već desetljećima poznata MSP membrana, ali u ovom modelu debljine smanjene s 0,5 na 0,4 mm, čime se značajno smanjila njena masa, povećala brzina i omogućilo postizanje jednog od glavnih ciljeva primjene ovog drivera: dubok bas, uz zadržavanje poznate ljepote srednjetonskog područja koje Dynaudio zvučnici imaju. Novi driver ima 70% veću ekskurziju, 24% dulju motornu zavojnicu, 20% veću površinu membra-

Nova bas/srednjetonska jedinica oznake 18W55

ne, obrub visine 7,6 mm eliptična rada i obrade, 11 slojeva laka i 16 komada brusnog papira, kako nog oblika… Osim toga, radi pribi se dobio finiš koji će ukrasiti hvata veće snage ugrađena su vašu slušaonicu. dva magneta. Također, pazilo se i Novina i posebnost Contour na poboljšano centriranje motorserije je i prednja ploča koja ne (titrajne) zavojnice te je na nosi zvučničke jedinice, izrađecentratoru utisnut dodatni, manji asimetrični preklopni na od komada aluval, kojim se postiže Novi Dynaudio minija, debljine 14 upravo to – preciznimm. Jednostavnost, Countur 20 minimalizam i funkje vođenje zavojniimpresivna je cionalnost osnovce. Druga važna značajka vrijedna spo"mini-mrcina", ne su bile misli vodimena jest novi oblik lje pri osmišljavakoju ne treba nju prednje ploče, kabineta, do sad nepoznat kod zvuča kao rezultanta podcijeniti ovih smjernica jest nika iz Dynaudia. konačni proizvod - čvrst, stabiNaime, Contour serija ima zaobljene rubove kako bi se smanjilan, elegantan i prije svega dobro prigušen nosivi element zvučničla difrakcija, poboljšala disperzija izvan osi i unaprijedila reprokih jedinica. I aluminijska ploča prati oblik dukcija visokotonskog područja. prednje stranice kutije, zaobljeOsim toga, detaljima izrade kabineta posvećena je velika pažnja. na je i, osim dodatne čvrstoće, Osim što su stranice debele, izrakojoj značajno doprinosi, zbog svojih akustičkih svojstava znađene od višeslojnog medijapana, ukupne debljine stražnje stračajno unaprjeđuje odziv te smanice 38 mm, 26 mm prednje i 16 njuje difrakciju visokih tonomm debljine bočnih stranica, za va. Općenito, čvrstoća osnovsvaku su kutiju potrebna tri tjedne strukture kabineta značajno

doprinosi čistoći reprodukcije, ne samo u srednjetonskom području, već i u najnižim oktavama, jer prigušene i čvrste stranice kutije omogućavaju smiren i nesmetan rad zvučničkim jedinicama, umanjujući gubitke koje bi u lošije izvedenijim kutijama nastale. I posljednja novina koju bih ovdje spomenuo, tiče se značajno promijenjenog pristupa i smjera kojim Dynaudio kreće u pogledu zvučničkih skretnica. Ne, nisu uveli biwiring, u kojega religiozno ne vjeruju. Riječ je o korištenju skretnica drugog reda (12dB/okt), pri relativno niskoj susretnoj frekvenciji od 2200Hz, što predstavlja značajan odmak od skretnica po kojima je Dynaudio do sad bio poznat – skretnicama 1. reda.

Zvuk

U mojem audio životu Dynaudio i serija Contour zauzimaju posebno mjesto. Pomoću samogradnje s Dynaudio driverima ušao sam u high-end zvuk, ali saznao i naučio mnogo o zvučnicima. Model Contour 1.1 pak jedan je od najboljih i najljepše zvučećih super mini monitora koje sam imao priliku slušati. Na sreću, upravo taj zvučnik i dalje mi je dostupan i često pomoću njega pokušavam evaluirati ostale komponente koje se nađu na slušnim probama. Riječ je o malom, superkvalitetnom zvučniku, koji i dan danas može ravnopravno stajati uz najnovije modele. Novi Contour 20 impresivna je "mini-mrcina", koju ne treba podcijeniti. Sve gore napisano lijepo izgleda na papiru, ali potrebno je proniknuti u njegov zvuk kako bi se odvojila supstanca od marketinškog lamentiranja. Ubacivši Contour 20 u uobičajeni sustav koji se sastoji od EAR DACute 192 D/A pretvarača i Exposure 3010s2 monoblokova te RELT5i subwoofera i Wireworld Eclipse 7 kabela, pomalo sam se pribojavao kako će se zvučnik ovih dimenzija snaći u relativno velikoj slušaonici. Da vam odmah pokvarim gušt daljeg čitanja: riječ je o izuzetnom i izvanserijskom zvučniku, koji i bez pomoći subwoofera može sasvim zadovoljavajuće

hifimedia #101

TEST DYNAUDIO CONTOUR 20 napuniti ultra kvalitetnim zvukom i poveću slušaonicu. Bez potrebe da se dodatno poigravam sa smještajem u slušaonici, jer je inicijalna pozicija rezultirala usklađenim, uravnoteženim zvukom široke zvučne pozornice prionuo sam na zadatak… Može li detaljniji opis? Može. Slušajući odmah na početku Coplanda, zvučnik pokazuje izvrsnu razgovjetnost, pregršt detalja fino ukomponiranih u glazbeno slušljivu cjelinu. Dinamika je vrhunska, posebice uzevši u obzir veličinu kutije. Na super visokoj razini su i ekstenzija, naročito prema gore, što je odlično demonstrirano, primjerice na uvodnoj Fanfare For the Common Man, prilikom koje zvučnik izdržava masivne nalete udaraljki, održavajući visoku razinu čitljivosti glazbe. Impresivni instrumentalni dvoglasi pa čak i težina, ne toliko basa, koliko dinamičkih udara i eksplozivnost, očaravajući su. Da ne pričam o jasnoći reprodukcije, veličini zvučne pozornice i s albuma Beyond the Missouri uvjerljivosti, i to sve bez priključeSky, u interpretaciji Charliea nog subwoofera. Pri tome zvučnik Hadena i Pata Metheneya… uuaaau! Ogromna zvučna slika, zadržava mekoću, a međuprostor neposrednost reprodukcije i priglazbene scene popunjen je do zadnjeg reda. bližavanje stanja svijesti glazMalo bluesa: slušajubenika slušatelju, toliko je fasći Bottleneck Johna, razvidan je cinantna da sam, slušajući ovaj njegov grleni, impresivan vokal, album ostao paraliziran. Naime, a reprodukcija rezonatora obilucijeli je album slijed zanimljije harmonicima. vih glazbenih priča Struktura samog koje je zahtijevaDinamika je instrumenta odlično ju od slušatelja konvrhunska, je prikazana, i čini centraciju. U izvedse kao i da nikad bi Dynaudia, album posebice niste vidjeli navedepitak, njeuzevši u obzir postaje no glazbalo, da biste žan, muzikalan i veličinu kutije nekoliko puta dojlako pogodili kako je riječ o zanimljivoj mljiviji u usporedbi s kombinaciji metala i drva. reprodukcijom zvučnika manjeg Vokalna reprodukcija još je kapaciteta. jedna od jakih snaga ovog zvučSlušajući Douga Mcleoda, na površinu, osim iznimnog talennika. Skladba Sankofa, koju inače baš i ne volim pretjerano, u trota glazbenika izlazi i čista snaga, preciznost i čvrsto pozicioniglasnoj interpretaciji Cassandre Wilson, predstavlja izazov za svaki ran vokal, uz sva ostala čuda zvučnik, ovdje pokazuje iznimnu Dougovog vokala, sposobnosti sposobnost zvučnika da razdvosviranja gitare i duhovno obogaji pojedine vokalne dionice, koje ćene interpretacije. Da moram, je lako pratiti u svom bogatstvu mogao bih mjesec dana slušaCassandrinog glasa. ti samo albume Douga McLeoda, pod uvjetom da ih slušam kroz Harmonički komplicirana ovaj Dynaudio. skladba Our Spanih Love Song

hi-fimedia #101

Emotivna Eva Caassidy, zato tjera suze na oči, jer Dynaudio prepoznaje i ne ustručava se prenijeti dubinu doživljaja Evinog vokala. Bože, kakav zvučnik. Emotivan i čvrst, detaljan i jasan, talent za glazbu bez zadrške. Zanimalo me kako će se ponašati uz subwoofer. Ovaj spoj pokazao se izuzetno sretnom kombinacijom, jer je zvuk u onom malom segmentu postao još bolji i autoritativniji. Navedeno je i odličan kompliment malom i jeftinom REL-u, koji je čak i višestruko skuplji zvučnik uspio unaprijediti.

Zaključak

Dynaudio Contour 20 je jednostavno fenomenalan zvučnik. DYNAUDIO CONTOUR 20

Dobro, slušao bih i Erica Bibba. Eric Bibb? Oh, kakva reprodukcija gitare i emocija! Jedan je Bibb, a Dynaudio će vam lako pokazati i zašto. Emotivno nabijena glazba, zvuk gitare kao iz raja, naoko jednostavni, ali složeni aranžmani spojeni u doživljaj bluesa i kao takvi preneseni pred slušatelja, jasno dokazuju iznimne domete ovog zvučnika. U području u kojem bi Contour 20 trebao biti fizički osakaćen, naprosto zbog svojeg ustroja i dimenzija, npr. slušajući Marcusa Millera, Dynaudio pokazuje svoja ograničenja i vidljivo je kako se protiv fizike ne može (za to valjda postoje i veći modeli u seriji Contour). Međutim, i onaj dio spektra koji je odsviran, a to je od nekih 45 Hz naviše, barem u mojoj slušaonici, bas ostaje utegnut i čvrst, oslikavanje pozornice obilato i raskošno, a pozicioniranost zvučne slike postojana. Dinamika? Izvrsna. Nisam niti primijetio kako Live at Blues Alley Eve Cassidy sadrži greške u snimci i ti nedostaci i nesavršenosti jasno su čujni, ali ih nikad prije, slušajući druge zvučnike, nisam prepoznao.

Osjetljivost: 86 dB (2,83 V/1m) Snaga: 180 W Nominalna impedancija: 4 Ohma Frekvencijski raspon 39 Hz – 23 kHz (-3 dB) Princip rada kutije Basrefleks, otvor na stražnjoj strani Skretnica: 2 sistemska, 2.200 Hz, drugog reda Masa 15,5 kg Dimenzije 215 x 440 x 360 mm Cijena: 33.750 kn/par INFO: Sonus art, tel. 01/4813 025, www.sonusart.hr

Korištena glazba Ralph Towner / Gary Peacock – A Closer View, ECM Records – 531 623-2 • Doug MacLeod, There’s A Time, RR-130HDCD • The Kenny Burrell Trio, A Night at the Vanguard, Verve • Pat Metheny Trio, Live, Warner Bros 9362-47907-2 • Charlie HAden & Pat Metheny Beyond the Missouri Sky • Copland: Appalachian Spring Rodeo, Fanfare for the Common Man, Telarc cd-80078 • Eric Clapton Unplugged Reprise 45024-2 • Lars Erstrand Two Sides of Lars Erstrand (Opus 3, CD8302) • Stanley Clarke Trio with Hiromi and Lenny White, Jazz in the Garden, 2009, Heads Up, HUCD 3155 • Melody Gardot, My One and Only Thrill, 2009, Verve BOO12563-02; Worrisome Heart, 2008, Verve, BOO10468-02 • Matija Dedić, Jeff Ballard, Larry Grenadier, From the Beginning, 2009, Dallas Records, 570 • Chris Thomas King, The Roots, 2003. godina, 21st Century Blues Records, cd-2107 • Christian McBride, Gettin’to it, 1995, Verve 523 989-2 • Bela Fleck, Flight of the cosmic Hippo, WB, 265622 • Michael Hedges, Beyond Boundaries, Windham Hill Records, 01934 11612 2

DoĹživite svjetlost i pokret kao nikad do sad!

www.philips.hr

TEST ERZETICH AUDIO PERFIDUS

Perfidno poželjan

piše: Gordan Gaži

rzetich Audio je razmjerno mala audio manufaktura iz susjedne Slovenije sa izuzetno zanimljivim backgroundom i vrlo visokim standardima kada se radi o tehničkim i soničnim aspektima njihovih proizvoda. Srce tvrtke je Blaž Erzetič koji je već davno otkrio strast prema glazbi. U to doba audio sustavi koji su svirali u najvećem dijelu domova ondašnje države i nisi bili najsretnije rješenje za perfekcionista sa ogromnim apetitom za vrhunsku reprodukciju glazbe, ali svejedno su obavili inicijaciju i trasirali put kojim je Erzetić krenuo. U srednjoj školi aktivno se bavio glazbom svirajući gitaru, kasnije je objavio i 4 albuma. Dodajmo tome da je studirao elektroniku, a povezanost sa glazbom pružila mu je mogućnost rada u studijima i bezbrojna poznanstva. Uz sve to profesionalno se bavio dizajnom, ilustra-

hi-fimedia #101

Kad jedna osoba smatra glazbu fokusom svog života, a poznaje elektroniku i dizajn logičan je korak pokušati objediniti sva znanja u proizvodnju vlastitih uređaja i pokrenuti ozbiljan posao cijom i fotografijom. Ali kad jedna osoba smatra glazbu fokusom svog života, a poznaje elektroniku i dizajn logičan je korak pokušati objediniti sva znanja u proizvodnju vlastitih uređaja i pokrenuti ozbiljan posao. Zanimljivo je da Erzetich Audio u svom programu nudi isključivo pojačala za slušalice. Svjesni da se po logici stvari ista traže manje od druge amplifikacije ili zvučnika, svejedno su krenuli u tom smjeru i za vrlo kratko vrijeme uspjeli steći popriličan ugled. Dovoljno je samo na trenutak obratiti pažnju na spisak distributera po cijelom svijetu i količinu komentara i testova, pa posta-

je jasno da je poslovni put kojim Erzetich Audio korača obećavajući. U programu se ovoga trenutka nalazi 4 modela pojačala. Prvi je na scenu stupio "Bacillus", a nakon njega "Perfidus" koji je i tema testa. Slijedio je "Bacillus Tilla" i napokon "Deimos" koji predstavlja najbolji uređaj koji tvrtka nudi u ovom trenutku. Svi su izrađeni ručno, uz korištenje kvalitetnih dijelova i aluminijskih kućišta. Krasi ih izuzetno zanimljiv i jednostavan dizajn, intrigantna imena i finalno vrlo realna i kompetitivna cijena. "Perfidus" je u skladu s navedenim općim smjernicama nala-

zi u aluminijskom kućištu koje je u odnosu na "Bacillus" produženo. Model je također trebao posjedovati kockastu kutiju manjih dimenzija, no uz svo umijeće i želju da se takav dizajn ostvari pokazalo se nemogućim učinkovito spriječiti interferenciju napajanja i ostatka elektronike. Zbog toga se rješenje pronašlo u produženom kućištu i drugačijem rasporedu elektronike. Pojačalo je dizajnirano u A-klasi. U prvom stupnju nalazi se operaciono pojačalo OPA 627 dok su bipolarni tranzistori ST Microelectronics BD 139 i BD 140. Glavni tranzistori su fiksirani na bočnu oplatu koju koriste kao hladnjak, a konstrukcija koristi i dodatno operaciono pojačalo koje kontrolira DC komponentu na izlazu i tako dodatno osigurava slušalice. Napajanje je izvedeno preko toroidnog transformatora i 4 Rubycon kondenzatora ukupnog kapaciteta 40.000 uF. Tu je već legendarni Alps Blue Velvet potenciometar i kvalitetni Wima konden-

zatori. S "internističkog" stanovišta treba još napomenuti da je cijeli sklop izvanredno precizno i uredno sastavljen. Sa stražnje strane nalazi se par vrlo solidnih RCA ulaznih konektora, IEC priključak, te prekidač za paljenje i gašenje uređaja, dok je s prednje strane priključak za slušalice i potenciometar za određivanje glasnoće.

Način testiranja

"Perfidus" je na testu boravio poprilično dugo, tako da je bilo vremena za duže usviravanje, ali i eksperimente s napajačkim i interkonekcijskim kabelima te sa slušalicama. Trebalo je ponešto vremena da sve sjedne na svoje mjesto i treba reći da je uređaj manje reagirao na promjenu strujnih kabela, nego na one interkonekcijske. Izbor slušalica nakon isprobanih 10-ak pari sveo se na Beyerdynamic DT 990 PRO, Grado SR80 i SR325e, te Sennheiser HD 650. Ulogu strujnog kabela u toku testiranja imao je Wireworld Electra Gold, dok je interkonekt bio još uvijek odličan Nordost Quattro. U ovom testu naravno nije moguće detaljno opisati dojam reprodukcije prigodom slušanja više od 10 pari slušalica, pa sam odlučio odabrati one koje najbolje reflektiraju karakteristike pojačala i daju realan presjek soničnih dojmova. Izabrane slušalice su različitih cjenovnih kategorija, a sa svakim modelom korišteno je 8 testnih predložaka.

Slušni test

Erzetich Audio Perfidus je izvanredno brzo, dinamično i detaljno pojačalo. Već više od

PREPORUKA

dva desetljeća posjedujem budget model slušalica Grado SR80 kojeg sam imao prilike poslušati na desecima raznih izvora zvuka kao i "dedicated" pojačala za slušalice. Testiranje sam započeo baš tako da iz sentimentalnih razloga pokušam poslušati slušalice i na vrhunskom pojačalu. Niti izbliza nisam očekivao da iste mogu iznjeti toliko detalja, ali u isto vrijeme biti i ugodne bez artificijalne tvrdoće u višim dijelovima srednjetonskog registra. Zvučna slika je bila prisutna, neposredna i vrlo čista. Mikrodinamike je bilo dovoljno i na malim glasnoćama i tu sam polako isključio SR80. Svakako njihov labuđi pjev. Pokušao sam i s modelom Grado SR325e i dobio usporediv rezultat uz još čvršći i definiraniji bas, ali i naglašeniji prostor. Slijedeći su na redu bile Beyerdynamic DT990 PRO u verziji od 600 ohma koje su ostavile izvanredan dojam. Zvuk je i dalje bio snažan, dinamičan, fluidan i bogat, no u bas područje se uvuklo malo dobrodošle topline, a mikrodinamika je posebno u srednjetonskom području bila zavidna. Niti na većim (čitaj-velikim) glasnoćama zvuk nije gubio

finoću ili kontrolu. Moram pohvaliti i odličan timbar instrumenata, finu separaciju i dozu prozračnosti i prirodnosti koja je neprestano pratila glazbu, a napose je bila čujna u izvedbama velikih orkestara. Zvuk koji je kombinacija "Perfidus / Beyerdynamic" isporučivala gotovo da i nije imao prigovora. S potrebnom mjerom, izvanrednim uvidom u svaki detalj, ali i ugodan i slušljiv bez napora i na većim glasnoćama. Na kraju Sennheiser HD 650 su zanimljive slušalice kako i svojim pomalo specifičnim zvukom tako i tehničkim podacima koji govore o 300 ohma otpora u kombinaciji sa 103 dB osjetljivosti. Pojačalo je i ovdje nametnulo svoje kvalitete dinamike i brzine uz izvanredan dubok i kontroliran bas i imerziju u svaki sloj glazbe. U nekoliko trenutaka slušajući solo instrumente zvuk je znao tendirati prema analitičnosti, ali u isto vrijeme biti prirodan i potpuno discipliniran. Separacija, posebno vokalna bila je nepogrešiva, a detalja u slici bilo je na pretek. Teško bih se odlučio između zadnja 2 para slušalica. Dok Sennheiser gleda dublje u glazbeno tkivo i nešto je brži, Beyerdynamic je malo ugodniji i ponešto uglađenije definicije visokotonskih detalja. Razlike su bile čujne, ali ne i velike.

Zaključak

Ovaj zaključak bi mogao biti vrlo kratak. Ali kako to nije stil autora, ipak ću pokušati naći objašnjenje za slijedeću tvrdnju. Erzetich Audio Perfidus je najbolje pojačalo za slušalice koje sam

imao prigodu čuti u svom sustavu. Izabrane slušalice su bile različitog ustroja, otpora, osjetljivosti i konstrukcije i što je najvažnije zvuka kojeg solidno poznajem. Sa svakim od tih modela pojačalo je izvuklo maksimum i ne sjećam se bolje reprodukcije niti jednog testiranog modela. Kombinacija detaljnosti, prirodnosti, definicije, dinamike s izvanrednim timbrom i separacijom dovoljna je sonična preporuka. Kvalitetna izrada, petogodišnja garancija i serioznost koja se poklanja proizvodnji dodatan je razlog za takvu kvalifikaciju. Izbor odgovarajućih slušalica svakako znači i igru na sigurno i daje pretpostavke i prostor za izvlačenje maksimuma iz pojačala. U tom smislu je svakako preporuka probati.

ERZETICH AUDIO PERFIDUS Otpor slušalica: 8-600 Ohm Frekvencijski raspon: 4 Hz - 40 kHz, -1 dB Potrošnja: 15 W Dimenzije (Š x V x D): 110 mm x 64 mm x 285 mm Masa: 1.480 g Cijena: 999 eura INFO: Erzetich Audio, tel. +386 41 509 514, Slovenija www.erzetich-audio.com

Korištena glazba The Bad Plus: The Rite of Spring (Sony Masterworks -24/96) • Blue Coast Records DSD (Blue Coast - DSD) • Miles Davis: Kind Of Blue (Columbia Records – CD) • Gusch: The Marsh (Konvoj – CD) • Mahler: Symphony No. 2, Berlin Philharmoniker (Warner Classics) • Renee Fleming: Distant Light (Decca) • Góst Rock: Skyjelly (Eggs in Aspic - 16/44 FLAC) • Ian Anderson: Thick as a Brick 2 (Chrysalis/EMI Records – CD) • Peter Brotzman: I Am Here Where Are You (Trost) • Weather Report: The Legendary Live Tapes 1978-1981 (Sony Legacy) • David Gilmour: Rattle That Lock (Columbia) • Hilary Hahn: Violin Concertos (Deutsche Grammophon – SACD) • Joe McPhee, Ken Vandermark, Kent Kessler: A Meeting in Chicago (Eighth Day Music – CD) • John Coltrane: Ascension (Verve – CD) • Erzetić, 24 bit compilation 1, 2, 3

Sustav CD/SACD: EMM Labs CDSA-SE, Philips 963SA, High Res:M2Tech Young+Asus N53JF+J.River Media Centar 19, Logitech squeezebox 3i, Amplifikacija: Pre: EAR 868L,TVC Sowter, Power: Pass Os,EAR 890,ASV Šebart 300B, Zvučnici:Beta Systems C2, Kabeli zvučnički: Wire World Eclipse 3+, Interkonekcija: Wire World Eclipse XLR, Nordost Quattro Fil RCA, USB: Wireworld Starlight, USB samogradnja Strujni: Wire World Aurora,Wire World Electra 5-2,LAT AC2,Wire World ,Electra Gold 5-2, Oprema: RAM Tube dampers,strujni filter "Simetri AC” samogradnja

hifimedia #101

TEST SONUS FABER CHAMELEON B

TALIJANSKI KAMELEON

Naziv Chameleon je s razlogom jer korisnik može mijenjati boju pokrova bočnih stranica 24

hi-fimedia #101

piše: Jagor Čakmak

a domaćem tržištu rijetko koja kompanija uživa takav ugled kao Sonus faber. Talijanski proizvođač zvučnika godinama proizvodi zvučnike koji uglavnom zvuče i izgledaju jako dobro. Za rijetko koji proizvod Sonus fabera možemo reći da je podbacio i da zvuči loše. Naš časo-

pis je imao priliku često testirati njihove zvučnike, a nekoliko modela je prošlo i mojom slušaonicom. Prevladavajuća zajednička crta raznih modela je muzikalnost. Neovisno o cijeni, veličini i godini proizvodnje Sonus faber zvučnike ugodno je slušati čak i onda kada svaka pojedina komponenta zvučne slike možda i nije najbolja u odnosu na konkurenciju slične cijene. Sonus faber je

oduvijek davao posebnu pažnju malim zvučnicima na dnu cjenovnog raspona njihove ponude. Prisjetimo se samo originalnog Concertina koji i danas zvuči dobro. Zatim je slijedila serija Concerto Domus koja je modernizirala izgled i ponudila zakrivljene stranice zvučnika što i dalje vidimo kroz većinu serija Sonus fabera. Zatim kao novu najjeftiniju seriju Sonus faber predstav-

lja Toy seriju. Zvučnici su jednostavniji i vraćaju se osnovnim principima dizajna originalne Concerto serije zvučnika. Manji zvučnik iz serije Toy , koliko god bio dobar za svoju veličinu, ipak je bio premali za većinu slušaonica. Sonus faber je odučio zamijeniti najjeftiniju Toy seriju s novom serijom, Chameleon. Chameleon serija sadrži tri modela. Mali zvučnik Chameleon B, samostojeći Chameloen T i centralni zvučnik Chameleon C. Oblik je trapezoidni s paralelnim bočnim stranicama, kao što je bio i u originalnoj Concertino seriji. Naziv Chameleon je s razlogom, naime na svim modelima iz serije pokrov bočnih stranica se može mijenjati kako bi se boja mogla uskladiti s ostatkom prostora. Proizvođači uvijek žele napraviti kutije što otpornijim na vibracije, a pomični dijelovi uglavnom u tome ne pomažu, no čini se da je Sonus faber napravio dovoljno dobro rješenje. Zamjena stranica se vrši slično kao i stavljanje/skidanje mrežice na zvučnicima. Chameleon B je vrlo lijepo dizajniran zvučnik. Bočnih stranica ima na izbor cijela paleta boja, a prema Sonus faber običaju prednja, gornja i stražnja strana je izvedena u umjetnoj koži. Bas refleks se nalazi s donje strane zvučnika i zapravo zvučnik ima svoje malo ugrađeno postolje kako bi zajedno s površinom na kojoj se nalazi stvorio bas refleks tunel. Sa zvučnicima su došli i pripadajući Sonus faber stalci na koje se zvučnici mogu ušarafiti. Cijeli paket vizualno izgleda jako dobro i moderno, a opet dovoljno neutralno da se može prilagoditi većini interijera. Zvučničke jedinice ugrađene u ovaj model su bas/srednjotonac od 150 mm i visokotonac od 29 mm meke kupole napravljene od tkanine. Deklarirana impedancija je niskih 4 Ohma, a osjetljivost je također niskih 87 dB. Ukupne dimenzije zvučnika su 315,5 x 185 x 283 mm (švd), a masa 6,7 kg.

lu bas područja i nešto tvrđi viši dio spektra. Chameleon B s druge strane ima iznimno dobru povezanost kroz cijeli spektar i zapravo je jako muzikalan zvučnik koji vas navodi da jednostavno slušate glazbu bez seciranja pojedinih elemenata. Rock i elektronska glazba ne predstavljaju nikakav problem zvučniku, a u manjoj prostoriji bas područja ima sasvim dovoljno da ritmičnost glazbe dođe do izražaja.

Zaključak

Zvuk

Test je započet s vokalnim jazzom. Nekoliko CD-a Cassandre Wilson, Patricie Barber i Diane Krall dali su vrlo ugodne rezultate. Zvuk ovih zvučnika je ugodan, s jako prirodnim i detaljnim srednjim dijelom spektra koji dominira zvučnom slikom. Glas ima prirodnu boju i volumen. Donji dio spektra je ograničen volumenom zvučnika, ali kada se to uzme u obzir ide dovoljno duboko. Bas je dovoljno brz ali nije najčvršći u cjenovnoj kategoriji. Za razliku od testiranog Triangle Comete EZ zvučnika u ovom broju, bas nema tako naglo smanjenje volumena kada signal dođe u frekvencijsko područje koje je na donjem rubu koje zvučnik može reproducirati.

Pri slušanju simfonijskog orkestra pozornica se proteže sasvim dovoljno u širinu da bi se glazbenici dobro rasporedili po njoj. Svaka skupina glazbenika ima jasno mjesto na pozornici i slušatelj ih jasno može razlikovati u prostoru od druge skupine glazbenika. Pri uzletima orkestra pozornica drži svoje proporcije bez problema čak i sa 40 W snage iz pojačala. Visoki dio spektra je detaljan ali nikada agresivan čak i pri velikim glasnoćama što je česta karakteristika klasičnih visokotonaca napravljenih od tkanine. Zanimljiva je bila usporedba ovog zvučnika sa starijim modelom Sonus fabera slične cijene, Concertino Domus. Concertino Domus ima znatno širu pozornicu nego što to ima Chameleon, manje volumena u višem dije-

Chameleon je jako dobar naziv za ovaj zvučnik. Zvučnik se lagano prilagođava prostoru u kojem se nalazi kako dizajnom, tako i zvukom. Zahvaljujući bas refleks otvoru lagano ga je smjestiti u prostoru. Zvuk koji dolazi iz zvučnika je izvrsno povezan kroz cijeli spektar, premda svaka pojedina komponenta zvuka nije možda najbolja u klasi. Koju god glazbu da pustite Chameleon B će se snaći. Ovaj mali Sonus faber je proveo duže vrijeme u mojoj slušaoni i zaključak bi se sveo na rečenicu: Spoji, slušaj i zaboravi na audio sustav. SONUS FABER CHAMELEON B Frekvencijski raspon: 50Hz – 25kHz Osjetljivost: 87 dB (2,83V/ 1m) Snaga pojačala: 30 - 150 W Impedancija: 4 Ohma Tip zvučnika: dvostazni / basrefleks Masa: 6,7 kg Dimenzije (ŠxVxD): 185 x 315,5 x 283 mm Cijena: 5.990 kn / par INFO: Rotary audio, tel. 01 5512 705, www.rotaryaudio.com

Korištena glazba Sergei Rachmaninov, Symphonie No. 1, Deutsche Grammophon (2000.) • Samuel Yirga, Habasha Sessions, Society Of Sound (2011.) • Tord Gustavsen, The Ground, ECM Records (2005) • Peter Gabriel, Scratch My Back, Society Of Sound (2010.) • Gustav Mahler, Symphonie No. 2, Gilbert Kaplan, Deutsche Grammophon (2003.) • Patricia Barber, Verse, Koch Records (2004.)

Sustav Zvučnik: Sonus Faber Concertino Domus, Pojačalo: Prima Luna Prologue Two, CD player: Arcam CD72, DAC: Exposure 2010S2 DAC, Raspberry Pi3 + HiFiBerry Digi+, NuForce uDAC2, Kabeli: Wireworld Equinox 7 (zvučnički), Wireworld Stratus 7 (strujni), Cardas Microtwin (interkonekcijski) i Wireworld Chroma (digitalni).

hifimedia #101

TEST GALLUS AUDIO TECHNOLOGY PORTATO

Malo manje klasičan Suradnja dvojice dugogodišnjih audio djelatnika sa Slovenske i Hrvatske scene dovela je do uspješne realizacije brenda Gallus Audio Technology i više zanimljivih modela zvučnika od kojih jednog donosimo u ovom testu piše: Gordan Gaži

a ovaj broj naše tiskovine zapalo me testirati nekoliko uređaja manjih proizvođača iz Slovenije i Hrvatske koji su redom predstavili vrlo zanimljive i kvalitetne produkte. Na svima je bila vidljiva želja da tržištu ponude poneko malo drugačije rješenje, mogućnost ili da barem izgledom budu distinktivni i na taj način pronađu svoje mjesto. Bitka sa velikim kompanijama nije jednostavna, a tržište je pomalo nepredvidivo, nemilosrdno i sklono oscilacijama. Zbog toga mali proizvođači manufakturnog tipa uvijek uživaju simpatije i podršku recenzenta. Potrebno je smoći snage za korak sa proizvodom kojeg prvo treba zamisliti, zatim projektirati, proizvesti i napokon pokušati sa istim izaći na tržište. Dok velike tvrtke posjeduju timove inženjera, resurse, laboratorije, razvojne timove i u većini slučajeva etablirano ime male manufakture imaju entuzijazam, hrabrost, znanje i napokon nekoliko članova tima koji pomažu da projekt uspije. Zbog toga svaki uspjeh takvih proizvođača ima posebnu težinu i doista veseli što je cijeli niz uređaja ili u ovom slučaju zvučnika na visokoj razini. Tržište narav-

hi-fimedia #101

no funkcionira po svojim zakonitostima i principima, ali kako razina kvalitete raste čini se da se sve više otvara prema ovako strukturiranim produktima. U ovaj mali uvod odlično se uklapa i slovenska tvrtka Gallus Audio Technology koja je zapravo projekt gosp. Vojka Ignjića, vrlo prepoznatljive osobe na audio sceni Slovenije i Hrvatske. Njegovo iskustvo u zastupanju i distribuciji AV tvrtki, organizaciji HiFi sajmova i dugogodišnji audiofilski staž sigurno je pomogao sagledavanju tržišta i odluci da se krene u proizvodnju zvučnika. Važno je napomenuti da se projektu vrlo brzo priključuje i gosp. Branko Baričić jedan od najznačajnijih hrvatskih audio konstruktora u profesionalnom i kućnom segmentu kojeg šira publika možda najbolje pamti po ambicioznom i vrlo uspješnom modelu zvučnika "Black Master". Ovaj dvojac i danas čini osnovicu tima. Za ovaj test odabran je model "Portato" iz serije "Classic" koji cilja prema audiofilima željnim snažnog i detaljnog zvuka po razumnoj cijeni. U svojoj osnovici Portato je trosistemski sustav sa 4 zvučničke jedinice smješten u kompresijsku kutiju koja je odabrana prvenstveno zbog superiornijih osobina bas područja, posebno njegove definici-

je i samog tranzijetnog odgovora. Napomenimo da je bas jedinica unutar zvučnika odvojena od visokotonske, odnosno srednjetonske sekcije kako bi se umanjila negativna međudjelovanja. Jedinice koje su korištene u konstrukciji su proizvedene u Skandinaviji, nekomercijalne su i na slobodnom tržištu nedobavljive. Bas jedinica je promjera 22,5 cm i načinjena je od kevlara i polimera, dok su srednjetonske jedinice načinjene od papira, promjera 10 cm i napokon između njih u D’Appolito konfiguraciji nalazi se visokotonac meke kupole promjera 2,5 cm kojeg odlikuje neodimijski magnet u motoru. Skretnica je LinkwitzRiley i to 24 dB / oktavi. Kućište je izrađeno od medijapana debljine 19 mm s malo zakošenim bočnim stranicama zbog sprječavanja pojave stojnih valova, dok je prednja ploča debljine 25 mm. Očekivano unutrašnjost kutije je dampirana, a zgodan detalj su šiljci nejednake dužine koji malo podižu prednju stranu zvučnika i na taj način ostvaruju nagib s kojim se sve zvučničke jedince dovode u faznu ravninu bez vremenskog pomaka. Trakasti grill na zvučnicima izvanredno izgleda i na modelu u bijelom finišu djeluje apartno i znatno podiže vizualni dojam konstrukcije. Portato posjeduje mono-wiring priključke, a osjetljivost mu je 90 dB uz impedancu od 4 ohma.

Način testiranja

Zvučnici su u inicijalnoj fazi testiranja bili spregnuti sa nekoliko pojačala kako bih imao prigodu odabrati najbolju amplifikaciju s kojom Portato može surađivati. Razmjerno visoka osjetljivost na prvu sugerira da zvučnici mogu raditi i sa pojačalima manje snage, no kompresijski ustroj, sofisticiranost skretnice i impedancija od 4 ohma ipak pozivaju na oprez. Zbog toga je uz standarni EAR 890 i Pass 0s u sustav ušao i legendarni Cyrus One. Uz kućne modele želio sam isprobati zvučnike i sa snažnijom solidstate amplifikacijom i odlučio sam se za ovu prigodu posuditi poprilično potentan Rotel 1582 MkII. Njegovih 200 W po kanalu

uz impedancu od 8 ohma i solidne zalihe struje činile su mi se pravim odgovorom na zahtjeve testirane zvučničke konstrukcije. Nakon pažljivog slušanja odabranih uređaja možemo ustvrditi da je Portato u stanju raditi sa svim nabrojanim pojačalima, ali kako sam i pretpostavljao za optimalan

rad u kojem zvučnici mogu lakoćom prikazati svoje kvalitete kroz cijeli spektar potrebno je kvalitetno pojačalo sa solidnom zalihom struje i snagom preko 50W. U obrnutom slučaju (Cyrus One) zvučnici gube na svom koloritu, dinamici i definiciji bas područja, iako i u takvim slučajevima glazba ostaje fluidna, a zvučnik ostavlja dojam da radi s lakoćom. Smještaj zvučnika u prostoru uz poštivanje već odavno poznatih pravila vrlo je jednostavan. U slušaonici u kojoj je test obavljen dovoljno je bilo zvučnike odmaknuti od bočnih zidova 50 cm, a od stražnjeg zida 1m. Nakon svega test je obavljen sa cijevnim izlazom, iako treba reći da je Rotel izlaz odlično pogonio zvučnike i u smislu kontrole i definicije bio je čak i suprioran. Ipak, mali cijevni kolorit koji doista odgovara zvučniku pre-

vagnuo je i test je mogao napokon krenuti.

Slušni test

Nakon završnog postavljanja setupa trebalo je malo relaksacije i odmora. U tom smislu sam se odlučio počastiti sa rock albumom koji nisam slušao već godinama. „REO Speedwagon’s Hi Infidelity" na zavidnoj glasnoći vratio me u neka davna doba. Zvučnik je bio kontroliran, dinamičan, pomalo otvoren i fino definiranog bas područja. Nije mu nedostajalo snage, ali više od svega oduševio je kolorit davno snimljenog albuma s laganom kompresijom u ekstremima i pomalo zatvorenim srednjetonskim područjem. Sustav je sve to uredno oživotvorio i reproducirao lakoćom uz odmjerenu i pravu dozu atraktivnosti. Nakon još nekoliko sličnih predložaka, uz slične dojmove krenuo sam prema jazz glazbi i to uz snimke manjih sastava. U takvim okolnostima Portato se ponio sasvim drugačije i umjesto gomile dinamike zvuk su primarno proželi detalji kroz cijeli spektar, a primijetila se fina aeriranost zvučne slike i njezina povezanost. Veći jazz sastavi reproducirani su s očekivanim zamahom, brzinom i definicijom, no prilikom slušanja limenih instrumenata u zvuk se znala provući i koja grublje i peckavije odsvirana nota. Visokotonski spektar ne oskudijeva detaljima, no prilikom slušanja činela i udaraljki mikrodinamička struktura ima tendenciju biti malo mekanija i sramežljivija, iako se i dalje jasno primjećuje u zvučnoj slici. Klasična glazba i veliki orkestri odličan su prijatelj testiranog zvučnika. Što kompiciranija glazba i veći pritisak na jedinice to je Portato radio živahnije bez gubitka kolorita i tonskog balansa. Intrigantno je slušati tehnički zahtijevnu konstrukciju čije jedinice rade unisono, živahno, brzo, dinamično i sa lakoćom. Više detalja ili zubac više u kontroli bas područja uz možda samo malo manji gabariti solo instrumenata u ovom kontekstu jesu popis želja, ali gotovo su irelevantni u odnosu na kvalitete koje konstrukcija iskazala kroz trajanje

testa. Zvučnik je svoj posao odrađivao lakoćom, okretno, elastično, dinamično, snažno i prirodno.

Zaključak

Gallus Audio Technology Portato me zaintrigirao na posljednjem AV Showu u Zagrebu, no u miru vlastite slušaonice pružio je i mnogo više. Kad pogledamo zavidne gabarite konstrukcije i njeno ne baš jednostavno tehničko ustrojstvo, a s druge strane je rezultat zvučnik koji lakoćom odrađuje svaki zadatak uz gotovo bešavnu sliku i s najjednostavnijim mogućim namještanjem u slušaonici smatram da proizvođač mora biti zadovoljan postignutim. S naše strane ozbiljnijih prigovora nema. Dapače! GALLUS AUDIO TECHNOLOGY PORTATO Sustav: Trostazni Tip zvučnika: Kompresijski Snaga: 150/200 W Frekvencijski raspon: 45 Hz - 22.000 Hz Frekvencijski rez: 800/3000 Hz Osjetljivost: 90 dB/1W/1m Impedanca: 4 Ohma Dimenzije (VxŠxD): 960 x 320 x 390 mm Masa: 30 kg/komad Cijena: 3.200 eura/par INFO: Gallus Audio Technology, tel. +386 31 665 138, Slovenija www.gallus-audio.com

hifimedia #101

TEST ELECTRON AUDIO ION DUOBLOK

Prozor u cijev Hibridno pojačalo "ION" je destilat modernih amplifikacijskih modula i tradicionalne triode, no na pomalo drugačiji način piše: Gordan Gaži

vijek sam imao dojam da je hrvatska proizvodnja audio uređaja, i to posebno onih koji plediraju zainteresirati ozbiljnog audiofila, daleko ispod razine znanja i stručnog potencijala koji posjedujemo. Bilo je naravno i u prošlosti ozbiljnih proizvoda, odličnih ideja pa čak i uspjeha na stranim tržištima, iako sporadično, no gledajući nama susjedne i bogatstvom usporedive zemlje bili smo pomalo inferiorni. Možda u dugotrajnoj krizi nije bilo pravog poticaja, izglednog posla ili je samo nedostajalo malo poduzetničkog duha teško je reći, ali bilo je samo pitanje vremena kada će se netko

hi-fimedia #101

dosljednost koja ih je krasila znaodvažiti i krenuti u ozbiljnu avanturu sa proizvodima koji mogu čila je mnogo. Nadalje, tvrtka je biti zanimljivi domaćoj publiuvijek bila prisutna na sajmovici, ali i stranom tržištu. Jedan od ma, audio događajima svih vrsta, izglednijih kandidata za takav prezentacijama i u tom konstanpomak već nekolitnom druženju i inteko godina predstavECC 88 trioda rakciji sa potencijallja tvrtka "Subing" nim kupcima, audije krucijalna iz Križevaca koja je ofilima i ukupnom u definiranju vlasnik "Electron scenom svakako su Audio" branda. zvučnog potpisa profitirali. Za ovaZašto sam smakav projekt uz to pojačala treba i mnogo enertrao da su njihove šanse najveće gije, znanja, vremelako je objasniti. Od prvih uređana, kreativnosti i poslovnog duha. Danas znamo da vlasnik Nikola ja koje je tvrtka predstavila vidjeSubotičanec i njegov projektant lo se da su potpuni proizvodi Željko Nastašić svakako imaju te od izgleda preko tehničkih rjekvalitete i ne samo da konstanšenja pa sve do činjenice da su već na prvi pogled bili malo drutno rade na novim projektima već napreduju kvalitativno i poslovgačiji i prepoznatljivi. Nisu mi se svi i uvijek svidjeli, ali konstanta i no. Tome u prilog govori i inte-

res za njihove uređaje koji seže daleko izvan granica naše zemlje. Tema ovog testa je hibridno pojačalo "ION" koje je destilat modernih amplifikacijskih modula i tradicionalne triode, no na pomalo drugačiji način. Popularnost i šarm elektronskih cijevi često se koristi primarno u marketinške svrhe, tako da se trioda često na najjednostavniji način iskoristi u pretpojačivačkom stupnju i spregne sa modulom na izlazu. U ovom slučaju trioda "ECC 88" služi kao naponsko/strujni pretvarač, te pojačava osjetljivi audio signal direktnom strujnom pobudom modulatora izlaza u klasi D.Proizvođač objašnjava da takav sklop daje daje linearizirani ulaz u modulator, ali i da je trioda krucijalna u definiranju zvučnog potpisa pojačala. Moduli u D klasi za koje su se odlučili rješenje je tvrtke "Pascal", vrlo poznatog proizvođača koji svojom "UMAC" tehnologijom koja osigurava visoku audio razinu, ali i veliku snagu, apsolutno može zadovoljiti audiofilske, ali i profesionalne aplikacije. Tu je i odgovarajuće napajanje koje daje stabiliziran napon modulima, ali i elektronskoj cijevi. Napajanje se također automatski prilagođava bilo kojem naponu, a kompletna tehnologija pruža konstantnu zaštitu i kontrolu rada sklopa. Radi velike učinkovitosti rada modula i napajanja amplifikaciji nije potrebno dodatno hlađenje."ION" dolazi u dvije varijante. Prva je klasični monoblok koji daje 400W po kanalu na 4 ohma ili 200W na 8 ohma uz osjetljivost ulaza od 2V i impedancu od 47kOhma. Druga varijanta je duoblok koji posjeduje i dodatni audio kanal istog pojačanja i izlaznog napona, ali manje struje. Na taj način dobivamo pojačalo koje može raditi u više modusa. Ako želimo pogoniti pojačalo u bi-amping konfiguraciji tada izlaz A spajamo na bas sekciju, a izlaz B na visokotonku i na taj način uređaj može isporučiti čak 700W snage zahvaljujući činjenici da visokotonski segment zahtijeva znatno manje snage za svoj rad.U aktivnom modu kanal A koristimo kao niskofrekventno, a kanal B kao visokofrekventno pojačalo. Pojačalo je tada nužno

TEST ELECTRON AUDIO ION DUOBLOK

spregnuti sa aktivnom skretnicom koja uz kvalitetnu konfiguraciju može izvuči maksimalnu snagu iz pojačala. Treća opcija je rad u stereo modu gdje nam je na raspolaganju skoro 200W po kanalu za zvučnike od 8 ohma. Pojačalo ima indikaciju naponskog ili strujnog cllipinga pa je i kod zahtjevnijih i kompliciranijih zvučničkih konstrukcija moguće namjestiti granicu ispod maksimalnih mogućnosti limitiranijeg B kanala. Ipak, moduli koriste i benefite naprednog dinamičkog limitiranja zbog čega su u mogućnosti reproducirati vrlo visoke vršne razine signala i uz njihovo dulje trajanje. "ION" dolazi u razmjernom malom, ali fino izrađenom i teškom kućištu sa simpatičnim malenim "cijevnim" prozorčićem. Triodu nije moguće jednostavno mijenjati, no konstruktori svakako smatraju da provjerena trioda u kućištu koje nije sklono prevelikom grijanju, te sa dobro riješenim napajanjem bez pretjeranih oscilacija, i nije ozbiljniji kandidat za takvu vrstu ispada.

Način testiranja

Pojačalo koje je stiglo na test bilo je u duoblok varijanti i korišteno je u stereo modusu. Kao pretpojačalo u prvom je dijelu testiranja korišten "EAR 864", a kasnije pasivno transformatorsko pojačalo. Strujni kabel je kroz cijelo testriranje bio "Wireworld Electra", a interkonekt "Wireworld Polaris".

Slušni test

Već na malim glasnoćama "ION" je pokazao da posjeduje sposobnost finog slika-

hi-fimedia #101

namike. Srednjetonsko područje je izvanredno prirodno uz masu finih detalja, te prozračno i odlično uklopljeno u ostatak spektra. Globalno niti jedan dio zvučne slike nije isturen ili prominentan, a ukupno zvuk možemo opisati uspješnom kombinacijom preciznosti, brzine i fluidnog karaktera. Nakon ovih dojmova došlo je vrijeme i za zamjenu cijevnog pojačala sa pasivnim transformatorskim uređajem i malu reviziju nastalih promjena. Ukratko, razlike nisu bile dramatične, ali ih vrijedi ugrubo pobrojati. Zvuk nja prostora i zavidnu brzinu. je postao nešto tanji, no prostor Povećavanjem volumena pozorje ostao raskošan i čvrsto ocrtan. nica se nije znatnije mijenjala i Rubovi dvorane su malo posvijezadobila je pravilnu i samo malo konveksnu formu uz zavidne tlili i izgubili dio mirnoće, no sami gabarite i vidljivu vertikalnu perdetalji u srednjetonskom područspektivu. Dodatno treba pohvaju su postali vidljiviji unutar slojeliti vrlo uredan položaj instrumeva glazbe. Reprodukcija je općenata koji je bio vidljiv nito izgubila malo Zvuk možemo kolorita, ali se njezin bez ikakvih napokarakter pomaknuo ra prilikom slušanja opisati prema neutralnom. orkestara i manjih uspješnom Odlična je vijest da sastava. Bas bubanj je bio smješten bliže kombinacijom pojačalo izvanreddnu, dok su vokano reagira na propreciznosti, li i činele bili uredno mjene kabela ili drubrzine i fluidnog gih komponenata, pozicionirani znatno više i odlično sepaa kako predstavlja karaktera vrlo kvalitetnu bazu rirani. Na sam timi srce sustava jednostavno će biti bar instrumenata nema primjedudovoljiti u sitnim željama vlasnibi kao niti na gabarite instrumenata koji su uglavnom bili precika ili potrebama sustava. zni i prirodni, no prilikom slušanja intenzivnijeg sviranja po "Hi-Hat" Zaključak činelama viši tranzijenti su pred Gornji tekst je bilo jednostavsam kraj ostajali malo slijepljeno napisati, jer je "ION" stabini i donekle oštri. Sa druge stralan u pokazivanju svog soničnog potpisa i nakon urednog usvine na istritravanje i energiju istih nema niti najmanje zamjerravanja gotovo i da nema većih promjena, skrivenih iznenađeke. Bas područje je također vrlo snažno,dinamično i efektno, no nja ili dvosmislenosti. Kao i svaki sa malom restrikcijom mikrodiuređaj i svako tehničko rješe-

nje ima nedostataka o kojima je dosta rečeno u slušnom testu. Svaka odluka o klasi rada, svaka konstrukcija nosi u sebi određeni kompromis i baš zbog toga idealnog uređaja nema i nikad ga neće biti. Tako i "ION" nosi sa sobom zvuk i konstrukciju koja je podložna različitim mišljenjima i kritikama. No, u jedno sam siguran. Pojačalo odgovarajuće snage, kvalitete izrade i zvuka gotovo je nemoguće naći na tržištu za sličan novac. I da. Sa ovom ocjenom ima veze što je pred nama hrvatski proizvod. Još sam stroži, jer mi je na osobit način stalo da budemo još bolji i da više cijenimo sebe, svoje znanje i sposobnosti. Zbog toga mi je drago da sam imao prigodu testirati "ION", ali mi je još draže preporučiti nešto inovativno, hrvatsko i na razini platežnih mogućnosti većine. ELECTRON AUDIO ION DUOBLOK Izlazna snaga: 200 W / 8 Ohm 400 W / 4 Ohm Ugrađena cijev: 1x ECC88/6DJ8 Napajanje: 90 - 250 V Ulaz: 47 kOhm / 2 V Dimenzije (ŠxVxD) 219 x 50 x 219 mm Masa: 2,2 kg Cijena: 1.250 eura (ION duoblok) 1.875 eura (ION monoblok / par) INFO Elektron audio, tel. 048 681 289, www.electron-audio.com

www.audiocentar.hr

TEST TRIANGLE ESPRITE COMETE EZ

JEDNOSTAVNO DRUGAČIJI piše: Jagor Čakmak

apredak proizvodnih procesa i lakša dostupnost materijala dopustili su audio inženjerima da puste mašti na volju pri izradi zvučnika. Od novih i od starih tvrtki vidimo sve zanimljivije dizajne, više ili manje uspješne. Kako bi privukli pažnju kupca na tržištu koje je već prilično zasićeno proizvođači moraju ponuditi nešto drugačije. S druge strane, imamo audio kompanije koje su uvijek imali svoj drugačiji pogled na audio reprodukciju i zapravo guraju svoje principe već dugi niz godina bez da su ih zahvatili periodički trendovi audio-industrije. Jedna od takvih kompanija je svakako francuski Triangle. Zvuk njihovih uređaja je uvijek bio malo pomaknut od prosjeka audio scene. Već dugi niz godina Triangle se u svo-

hi-fimedia #101

Triangle ima vrlo jasnu viziju što želi postići od svojih uređaja budući da njihov zvuk ima specifičan potpis već godinama jim modelima oslanja na visokotonsku jedinicu smještenu u horni, a zvuk koji je rezultat tog dizajna je definitivno drugačiji. Za ovaj broj smo testirali veći od dva zvučnika namijenjena smještaju na stalke iz serije Espirt EZ, prva za koju možemo reći da primjenjuje gotovo sve Trianglove prepoznatljive tehnologije. Comete EZ je prilično veliki zvučnik u kategoriji onih koji se smještaju na stalke sa svojih 200x408x315 mm (švd). Zvučnici su došli obojeni u crnoj boji s piano završnom obradom koja je jedna od najboljih koju sam imao prili-

ku vidjeti u dugo vremena u toj cjenovnoj kategoriji. Zvučnik je bas refleks ustroja kao i većina današnjih zvučnika. S prednje strane se nalaze dva manja otvora, što se pokazalo kao vrlo dobro rješenje budući da zvučnici nisu pretjerano zahtjevni za smještaj u prostoru. Bas srednjetonska jedinica je u potpunosti napravljena od celuloze, odnosno papira. Promjer jedinice na Comete EZ je solidnih 16cm. Hod jedinice je relativno kratak kako bi se što više smanjila izobličenja. Visokotonska jedinica pravi razliku kod Trianglea u odnosu na ostale proizvođače. Radi

se pravoj trubi (horni). Promjer jedinice je 25mm i napravljena je od titana. Prednost takvog pristupa je iznimno velika efikasnost, a postoje dva osnovna problema: problemi koloracije i usmjerenost zvuka. Koloracije Triangle tvrdi da je riješio konstrukcijom i odabirom materijala, a disperziju zvuka s faznim nastavkom (prepoznatljive zlatne boje) koji stoji na putu zvučnih valova kako bi im poboljšao širenje u prostoru uz impresivnu osjetljivost od 90db. Triangle EZ je vrlo lijepo upakiran i tehnološki vrlo promišljen proizvod koji nudi nešto drugačije od konkurencije.

Zvuk

Triangle ima vrlo jasnu viziju što želi postići od svojih uređaja budući da njihov zvuk ima specifičan potpis već godinama. Test je započet s nekoliko vokalnih jazz albuma. Zvuk koji dolazi iz Cometea je vrlo

TRIANGLE ESPRITE COMETE EZ Frekvencijski raspon: 49 – 22.000 (Hz) Snaga 80 W Osjetljivost 90 dB Impedancija 4 Ohm Tip zvučnika dvostazni / bas refleks Dimenzije (ŠxVxD) 200 x 400 x 324 mm Masa 9,3 kg Cijena: 10.040 kn/par INFO: Intek Croatia, tel: 01/48 644 529, www.intek-croatia.hr

facebook

www.hifimedia.hr

web

HIFIMEDIA twitter twitter facebook Najbrži pristup informacijama koje vas zanimaju facebook

upečatljiv. Vokal je prezentiran nicima do sada koji su prošiznimno prirodno i pravilnog li kroz moju slušaonu skoro volumena na pozornici koja je pa nije bilo. Količina detalja je pomaknuta ispred linije zvučni- odlična kroz cijeli spektar i djeka s nevjerojatnom luje vrlo prirodlakoćom. Prateći no. Reprodukcijom Comete EZ je ostalih klasičnih instrumenti su vrlo dobro raspoređevrlo zanimljiv materijala jasno je kako Comete EZ ni u dubinu, ali ne zvučnik koji ima svoju interpretoliko dobro u širinudi nešto nu u kao kod nekih taciju boje zvuka konkurenata sličodređenih instrudrugačije na ne cijene. Bas podmenata koja je potaudio sceni ručje je vrlo čvrsto puno suprotna od i brzo ali ne toliko zvuka koji je dopiduboko kao što bi se očekivarao iz dva para Sonus Faber zvučnika koji su se u tom trelo od zvučnika tog volumena, što naravno ima veze s kratnutku zatekli na istom mjekim hodom bas/srednjetonske stu. Pristup nije krivi, nego jedjedinice. Glasnoća nije problem ovim zvučnicima čak i sa samo 40W snage koje dolazi iz pojačala. Dinamički i mikrodinamički rasponi su odlični što se najviše pokazalo u drugom dijelu testa kada su na red došle klasične skladbe. Najimpresivniji dio testa bio je pri reprodukciji klavira u skladbi Koncert za Klavir i orkestar br. 1 u izvedbi Ive Pogorelića i Londonskog orkestra. Comete EZ je jedini zvučnik do sada u ovoj cjenovnoj kategoriji koji je uspio reproducirati jedan uzlet orkestra i klavira bez narušavanja cjelokupne zvučne slike. Kompresija u dinamici koja je pristupna u većoj ili manjom mjeri na svim testiranim zvuč-

Comete EZ je vrlo zanimljiv zvučnik koji nudi nešto drugačije na audio sceni, što je sve teže postići. Dobro snimljen materijal zvuči odlično kada je zvučnik dobro uparen s ostatkom elektronike. Primjerice Prima Luna Prologue 2 se pokazala kao izvrstan partner. Općenito pojačalo bi trebalo biti nešto toplijeg karaktera kako bi se izvukao maksimum. Potrebna snaga je stvarno minimalna. Na kraju kada se sve zbroji cijevna pojačala se čine kao optimalni izbor za maksimalni rezultat.

twitter facebook web

Zaključak

twitter

nostavno drugačiji. Pri slušanju rock glazbe Comete EZ nije opraštao loše snimke gdje su otkriveni svi mogući nedostatci loše produkcije, ali na onim dobrima brzina i mogućnost ispunjavanja prostorije zvukom je među najboljima u klasi. Slično je s elektronskom glazbom koja je zvučala puno življe zbog cjelokupne pomaknutosti zvučne slike ka visokom dijelu spektra.

hifimedia #101

TEST ONKYO A-9010

NEODOLJIVO DOBAR

piše: Jagor Čakmak

ve rjeđe dobivamo na test uređaje koji su cijenom prihvatljivi cijenom krugu ljubitelja dobrog zvuka. Razlog tome nije što ih ne želimo testirati, već što se audio svijet drastično polarizirao zadnjih godina. Jeftine audio komponente klasičnog formata dobrim dijelom su zamijenjene mobitelima i prijenosnim zvučnicima, a tradicionalni audio proizvođači odmaknuli su se u kategorije gdje je potrebno prodati manji broj uređaja kako bi se ostvario profit zato što je zarada po uređaju puno veća. Čak i kada se uzme u obzir prosječna inflacija unazad zadnjih deset godina to često ne opravdava toliko povećanje cijena. Danas mali zvučnik namijenjen smještaju na stalke nerijetko prelazi cijenu od dvadeset ili trideset tisuća kuna, što je prije bila rijetka pojava. U svijetu pristupačnih hi-fi komponenti cijene su također porasle, odličan primjer je legendarno NAD C320 integrirano pojačalo čiju inicijalnu verziju smo testirali prije desetak godina pri cijeni od dvije tisuće i četiristo kuna, a cijena današnje verzije iznosi skoro pa četiri tisu-

hi-fimedia #101

će kuna. Inflacija nije dovoljna za porast cijene, a niti je sam uređaj postao toliko bolji da bi opravdao skoro pa duplu cijenu. Na kraju ,kada se sve zbroji, sve manje proizvođača nudi stvarno pristupačne (jeftine) uređaje. Stoga nam je vrlo drago predstaviti integrirano pojačalo Onkyo A-9010, vrlo pristupačan proizvod koji košta ispod dvije tisuće kuna. Integrirano pojačalo Onkyo A-9010 po vanjskom izgledu, ali i unutarnjoj izvedbi, spada u klasično konstruirana stereo pojačala. Ugrađeno pojačalo snage je izvedeno u AB klasi, koje i dalje nudi puno bolji zvuk za male novce nego sve popularnija pojačala D klase. Snaga je dovoljnih 44 W po kanalu pri 8 Ohma. Posjeduje 5 analognih ulaza, jedan analogni izlaz, a ugrađeno je i gramofonsko pretpojačalo (MM). S prednje strane nalazimo kontrolu glasnoće, tonske kontrole, prekidač za odabir ulaza, analogni ulaz (3,5 mm) i izlaz odvojenog pojačala za slušalice (6,3 mm). Kako bi ipak pojačalo bilo u skladu s današnjim zahtjevima kupaca, unutra nalazimo i digitalno analogni pretvarač. Ugrađeni digitalno-analogni pretvarač (DAC) je Wolfson WM8718 koji može obraditi audio signal fre-

kvencije do 192 kHz i rezolucije 24-bit. Digitalni signal se može spojiti pomoću koaksijalnog ili optičkog ulaza. Pojačalo se proizvodi u crnoj ili srebrnoj boji.

Zvuk

Test je započet s rock glazbom s kojom se Onkyo jako dobro snašao. Zvuk koji je dopirao iz zvučnika bio je vrlo brz i imao je veliku pozornicu. Bas područje ima sasvim dovoljno volumena i čvrstine za cijenu, a zapravo se po tome može uspoređivati i s nekim skupljim konkurentima. Srednje područje je ugodno i detaljno, a visoki dio spektra pruža dovoljno informacija bez da postane naporno. Ovi dojmovi su se dodatno potvrdili pri slušanju vokalnih jazz skladbi, gdje je glas izvođača bio dobro pozicioniran u prostoru. Zanimljiva je bila usporedba ovog pojačala s originalnim NAD C320. NAD je imao prednost u preciznosti pozicioniranja izvođača, ali je ukupno zvučao tamnije i s bitno manjom pozornicom. Onkyo A-9010, jednostavno rečeno, zvučalo je življe. Elektronska glazba Trickyja imala je bas dovoljne dubine i volumena da prenese mračnu atmosferu njegovih albuma i pri većim glasnoćama. Onkyo se na testu općenito pokazao kao vrlo svestrano pojačalo koje nema neke jako naglašene mane, te se sa svom glazbom nosio manje više podjednako dobro, pa tako i sa zahtjevnom klasičnom glazbom. Reprodukcija orkestra je obično najteži zada-

tak, a ovo malo pojačalo se s time nosilo sasvim dobro. Pozornica je velika, a preciznost pozicioniranja izvođača iznenađujuće dobra. Detalja ima dovoljno kroz cijeli spektar, a pri dinamičkim uzletima pozornica se održava dovoljno dobro da se može cijeli dan uživati u glazbi. Ugrađeni digitalno analogni konverter je zvučno usklađen s pojačalom i dovoljno kvalitetan da ne predstavlja usko grlo u sustavu. Za najbolji učinak treba isključiti tonske kontrole kako bi se skratio put signala, a samim time zvučna slika postaje malo bolje definirana, a detalji malo izraženiji.

Zaključak

Jako je lijepo napokon vidjeti pristupačan proizvod koji je napravljen s pažnjom. Očigledno je da je netko stvarno dobro poslušao Onkyo A-9010 integrirano pojačalo prije nego što je izašao iz tvornice, a to je danas prava rijetkost u ovom cjenovnom rangu. Ako trebate pristupačno pojačalo, pomoću kojega možete ugodno satima slušati glazbu, teško da čete na tržištu naći bolji izbor za ovu cijenu. Ugrađeni DAC omogućuje korisniku da sastavi vrlo jednostavan i pristupačan hi-fi sustav uz par osjetljivih zvučnika i računala kao izvora zvuka. Bez dvojbe, Onkyo A-9010 je Best Buy proizvod! ONKYO A-9010 Izlazna snaga: 44 W / 8 Ohm Analogni priključci 5 ulaza (4 otraga, 1 naprijed) Digitalni priključci 2 ulaza (koaksijalni i optički) Gramofonski priključak Da (MM) Izlaz za slušalice Da Daljinski upravljač Da Dimenzije (ŠxVxD) 435 x 123 x 333 mm Masa: 6,5 kg Cijena: 1.799 kuna INFO Chipoteka, tel. 01 233 88 44, www.chipoteka.hr

Razgovor:

SARA RENAR

Arhitektura glazbe

MARTIN FRY ABC

MARCUS MILLER MoÄ&#x2021; glazbe

Cloud Nothings, Sting, Rhiannon Giddens, Chuck Prophet, Crvi, Japandroids, The Menzingers, Laura Marling, Porto Morto, Son Volt, Ryan Adams, Ron Gallo, The Men, Howe Gelb

THE ROLLING STONES

Strategija za besmrtnost

PRIKAZ / THE ROLLING STONES

THE ROLLING STONES: Strategija za besmrtnost Novi album je snimljen onako kao što se tradicionalno snimaju blues ili jazz ploče, u samo nekoliko dana, otprve, produkcijski sirovo i s potpunim emotivnim angažmanom. 36

hi-fimedia #101

piše: Denis Leskovar

asvim iznenada u prosincu 2016. Rolling Stonesi su nakon više od deset godina objavili studijski album. I to ne bilo kakav, jer Blue and Lonesome funkcionira kao povratak ishodištima: riječ je o zbirci reinterpretacija (pažljivo odabranih) blues klasika starih šezdesetak ili više godina. Još je važnija činjenica da je sve zazvučalo potpuno svježe – vjerojatno zato jer je album snimljen onako kao što se tradicionalno snimaju blues ili jazz ploče, u samo nekoliko dana, otprve, produkcijski sirovo i s potpunim emotivnim angažmanom. Stonesi su pritom zahvatili u svoje omiljeno područje, čikaški blues, posegnuvši za glazbom imena kao što su Little Walter, Willie Dixon, Howlin’ Wolf i Jimmy Reed. No izbor skladbi manje je očekivan, a mjestimično i potpuno nepredvidiv. Najkraće: opus spomenutih autora motivirao ih je (i potaknuo njihovu karijeru) prije više od pedeset godina, dok su se kao devetnaestogodišnjaci probijali na londonskoj blues sceni, pa se taj potez čini kao sasvim logičan. "Odabirući pjesme za album Blue and Lonesome, razmišljao sam o tempu, o ugođaju, tonalitetu i o različitim emocijama," objasnio je Mick Jagger u intervjuu koji je tim povodom dao New York Timesu. No, emocija je uvijek primarni element, a nje-

zine mnogobrojne nijanse od presudne su važnosti u interpretaciji čikaškog bluesa. Na njegovim izvorima grupa je i počela izgrađivati vlastiti opus, najprije obradama, a poslije i vlastitim skladbama koje su nadograđivale, a katkada i ‘demontirale’ kompleksno sjevernoameričko korijensko nasljeđe. Više od pedeset godina su na sceni, a onda im je reputacija – valjda nekom kumulativnom metodom – porasla do točke kad su artefakte vlastite povijesti u projektu Exhibitionism – izložili u galeriju Saatchi, u Londonu. Bilo je to lani, u devet tematski podijeljenih područja. Od fotografija i bilježnica sa stihovima skladbi, preko fotografija, osobnih dnevnika i umjetničkih radova, pa sve do instrumenata i tehnoloških "elemenata" s pomoću kojih su preoblikovali moderni rock and roll, ali i modu, stil, mehaniku funkcioniranja na sceni... sve je na okupu. Tu sveobuhvatnu multimedijalnu izložbu u studenom je ugostio i njujorški Industria Superstudio, što iznova potkrepljuje tezu da je o Jaggeru, Richardsu, Woodu i Wattsu izlišno govoriti samo u kontekstu rock glazbe. Uostalom, treba li naglašavati da bi bez njih popkulturni pejzaž prošlog stoljeća bez njih izgledao posve drugačije, ili bi bio gotovo nezamisliv? Njihova čvrstina i postojanost – njihovo odbijanje da kolektivno "umru" – odavno je postala dio suvremene pop mitologije, i to u mjeri koja Stones-mrzitelje dovo-

hifimedia #101

PRIKAZ / THE ROLLING STONES di do ludila. No, riječ je o mentalno nesalomljivim "igračima", o neobičnoj kombinaciji glazbeničke strasti, poslovne dovitljivosti, čudnovate ležernosti i besprimjerne upornosti kojom su izgradili vlastitu strategiju opstanka i preživjeli sve, pa čak i najradikalnije trendovske mijene, društvene pomake i kulturne razvaline. U procesu kreiranja vrhunske rock glazbe tehnologija je, u skladu s postulatima autorskog tandema Jagger-Richards, najmanje važna. Iako su neprestano evoluirali i nisu zazirali od svakovrsnih (mahom stilskih i transžanrovskih) pokusa, od prašnjavoga bluesa do pseudoelektronike, velike pionirske zahvate prepuštali su drugima. Ako su njihovi slavni liverpulski takmaci bili vedri i uredno odjeveni istraživači novog "pop" zvuka, a Dylan poetski genij koji je uz pomoć nasljeđa Woodyja Guthrieja kasnije proširio rock-vokabular, glazba Stonesa do konca 1970-ih sadržavala je nepokolebljiv stav i anarhoidnu razbarušenost. Stiliziranu seksualnost pomiješali su s rhythm and bluesom kao temeljnim sastojkom, a kasnije i s country and westernom, soulom, gospelom, folkom, reggaeom, discom i ostalim idiomima potrebnim za održavanje potrebne tenzije. Važno je naglasiti da Mick Jagger, Keith Richards, Charlie Watts, Bill Wyman i Brian Jones (te poslije Mick Taylor i Ron Wood) nipošto nisu bili puki čuvari tradicije. Korijenske žanrove tumačili su i reinterpretirali na vlastiti način. Prilazili su im iz različitih kuteva (uzimajući samo neke njihove elemente), nadograđivali ih i nerijetko nadmašivali vlastitim autorskim rukopisom u skladbama čija je životnost izdržala sve provjere vremena i epoha: "Jumpin’ Jack Flash", "Gimme Shelter", "Wild Horses" ili "Tumbling Dice", da nabrojimo samo neke. Tu je i niz manje eksponiranih ali jednako važnih pjesama kao što su "Moonlight Mile", "All Down The Line", "Shine A Light", "Beast Of Burden" i druge. Teško se sjetiti benda sa savršenijim neprekinutim nizom studijskih albuma visoke kakvoće: u razdoblju od Beggar’s Banquet (iz 1968), preko Let It Bleed i

The Rolling Stones Blue & Lonesome (Polydor, 2016)

nepuna dva mjeseca dosegnuti milijun prodanih primjera novog albuma na prvi pogled čini se jedva mogućim, pogotovo u kontekstu strelovitog pada prodaje diskografskih proizvoda gotovo svih formata (osim vinilnog, čije razmjerno skromne brojke polako ali sigurno postaju sve ozbiljnije). injenica da to 2017. uspijeva vječno živućim ali i kontinuirano otpisivanim Rolling Stonesima (a ne nekom mnogo mlađem) djeluje tim impresivnije. Ili možda ne? No, to će iznenaditi samo one koji još nisu pažljivije provjerili o čemu je riječ. Ukratko: Blue & Lonesome zbirka je obrada, koncepcijski zasnovana na manje ili više opskurnim / poznatim klasicima čikaškoga bluesa, dakle na istoj glazbi koja ih je prije pola stoljeća prvotno nadahnula. Priča je manje-više poznata: album je nastao skoro "slučajno", iniciran je spontano u studiju tijekom procesa nastanka ‘pravog’ autorskog albuma, kao svojevrsni poticaj za dalje. zaseban projekt pretvorio se (uz podršku producenta Dona Wasa) zahvaljujući "šokantno svježoj" energiji ugrađenoj u svaku izvedbu bez obzira je li riječ o skladbi "Just Your Foor" Buddyja Johnsona (odnosno

Poslije albuma Exile On Main Street kakvoća autorskog rukopisa i koncertnih izvedbi nužno je opala, iako ne onoliko koliko sugeriraju površniji promatrači – albumi poput Goat’s Head Soup (1973), Some Girls (1978), It’s Only Rock ‘N’ Roll (1974), Black and Blue (1976) i Tattoo You (1981) imali su iznimnih trenutaka, a posljednje studijsko izdanje A Bigger Bang iz rujna 2005. naj-

U procesu kreiranja vrhunske rock glazbe tehnologija je, u skladu s postulatima autorskog tandema Jagger-Richards, najmanje važna. Sticky Fingers do epohalnog Exile On Main Street (najbolji dvostruki studijski rock and roll LP svih vremena), Stonesi su, prema najvišim kriterijima funkcionirali besprijekorno, unatoč nepovoljnim financijskim i drugim okolnostima.

hi-fimedia #101

bolji je autorski album grupe u zadnjih trideset godina. No to je ionako bilo svejedno: trajan učinak odavno je postignut, i on se nije umanjivao niti u razdobljima medijski razglašenih sukoba između Jaggera i Richardsa, u godinama kada se činilo kako

je sve izgubilo smisao. Mehanika neobičnog prijateljstva prividno ili stvarno suprotstavljenih osobnosti Jaggera (u skladu sa stereotipom: "hladnog biznismena") i Richardsa (stereotip broj dva: "duše sastava") osnova je za razumijevanje njihove neograničene trajnosti. Pretpovijest benda zapravo je počela 1961. njihovim susretom na željezničkoj postaji u Dartfordu, gdje je mladi pjevač fascinirao gitarista pločama Chucka Berryja i Muddyja Watersa koje je toga dana nosio pod rukom. Uživo su prvi puta nastupili u srpnju 1962. u londonskom Oxford Streetu u Marquee klubu, a da sve bude u duhu električnog i naelektriziranog bluesa, naziv grupe preuzet je iz pjesme Muddyja Watersa "Rollin’ Stone" što u prijevodu znači "skitnica." Ako je netko uspio crnačku američku muziku prevesti na sleng (post)tinejdžerskog britanskog tržišta, to su bili oni.

Little Waltera, prema čijem predlošku je snimljena verzija Stonesa), ili pak o nekom drugom izvorniku: primjerice, "Commit A Crime" nemjerljivo utjecajnog Howlin’ Wolfa, ili pak zaključne "I Can’t Quit You Baby" s gostujućim Ericom Claptonom – jedne od dvije pjesme iz repertoara jednako nenadmašnog Willieja Dixona. Little Walter napisao je i pjesmu "Hate To See You Go" koja je ovdje doživjela možda najenergičniji tretman. Jaggerova izvedba posebno je ovdje impresivna: njegov vokal, baratanje usnom harmonikom i emotivni angažman rijetko su u posljednje vrijeme dosezali takve visine. o, cijeli sastav, uključujući Richardsa, njegovog sparing partnera Woodyja i Charlieja Wattsa kao najubojitije i najtiše tajno oružje grupe – funkcionira poput dobro podmazanog blues-rock stroja. Estetika Stonesa uvijek se zasnvala na bluesu, a posebno električnom čikaškom bluesu – njihovi rani, prvi albumi bili su nakrcani blues i soul standardima, oni su bili najbolji brit učenici čikaške škole bluesa – pa je ovo sve prije nego stilska vježba. Upravo suprotno, na Blue & Lonesome Rolling Stonesi su napokon postali ono što su po mnogima u ovoj poznoj fazi karijere trebali i biti. Grupa koja se bavi onime što najbolje zna: reinterpretiranjem i vlastitim tumačenjem "odrasle" crnačke glazbe bez kojih ne bi bilo niti njih, a ni pola nasljeđa rock and rolla kasnog dvadesrtog stoljeća. ekad najbolji učenici čikaškoga bluesa danas su njegovi najbolji bijeli britanski profesori i to je najkraća i najpreciznija odrednica sadržaja koja se (starinskim rječnikom kazano) krije u brazdama naoko obične ploče.

Denis Leskovar

U analizi ranog uspjeha Stonesa ne smijemo previdjeti Briana Jonesa, vizualno dojmljivog multiinstrumentalista s neporecivim instinktom za čikaški blues. Brian je, kako je netko sročio, za života bio simbol uklete, buntovne mladosti, a ostao je upamćen i kao prva žrtva rokerskih šezdesetih, jer je sa svega 27 godina – ubrzo nakon što su je otpušten iz postave grupe koju je sam osnovao – završio kao žrtva utapljanja. Jagger i ostali odmah su kontaktirali Johna Mayalla (autoriteta za britanski blues i osnivača Bluesbreakersa, dakako), te nakon njegove preporuke angažirali Johnovog bivšeg suradnika, introvertnog gitarističkog virtuoza Micka Taylora. Njegova melodjjska sofisticiranost na rubu jazza bila je od ključne važnosti za zvuk benda u zlatnom razdoblju kraja šezdesetih i prve polovice idućeg desetljeća. Kad je Taylora zamijenio tehnički inferiorniji ali mentalno kompatibilniji (i socijal-

no elastičniji) Ronn Wood, dovršena je njihova transformacija u hodajuće simbole svjetske rock aristokracije. Priklonili su se istom onom establišmentu kojemu su šezdesetih priređivali subverzivne provokacije. Vremena su se promijenila, a s njima se mijenjaju i oni: jedan od brojnih ključeva njihova opstanka valja tražiti i u toj činjenici. "Oni su personificirali uzvišeni status rock glazbenika kao trubadura novoga doba, sačuvavši (nesvjesno i na svoj nezgrapan način) drevnu popularnu tradiciju Zapada", tvrdi njihov biograf Stephen Davis, autor preporučljive knjige Old Gods Almost Dead. "Najbolji rock koncerti imaju obilježja kriptoreligijskih obreda koji su iznjedrili najmasovniju publiku u povijesti. Ozvučena snaga glazbe, njezine vizionarske teme i ritmovi nalik onima iz džungle otvaraju široke spiritualne perspektive koje nadilaze rutinu svakodnevice."

U takvom kontekstu, bilo je lako (govorimo li o pionirskim dosezima poput onih Rolling Stonesa) dosegnuti razinu mita. Ako takvi procesi uistinu pripadaju nekom prošlom dobu i ako je novo doba, kako zaključuje Davis, "doba digitalnih krhotina" koje umanjuju mitološke značajke klasičnog rocka, Stonesi se unatoč formalnim biološkim zaprekama još uvijek dobro drže. Transformirati se od klupskih rhythm and blues zanesenjaka do ikona suvremene kulture i pritom zadržati razinu relevantne pojave, mogu samo oni koji su (instinktivno, racionalno ili u kombinaciji) uspjeli proniknuti u sve bitne elemente kulturnog konteksta unutar kojeg su se oblikovali, te ih redefinirati. Kako? Naravno, u vlastitu korist. Njihova pogana, stilizirana seksualnost, prenesena i u logotip s isplaženim jezikom, očito će nestati sa scene tek onda kad im grobar pokuca na vrata.

RAZGOVOR / SARA RENAR

ARHITEKTURA GLAZBE "...trebalo mi je mnogo vremena ne samo da istražim svoj zvuk i umjetnički sazrem, nego da u cijelom tom procesu steknem dovoljno samopouzdanja da kažem "Ne, ne, ne, ovo treba ovako zvučati…" razgovarao: Sven Popović

obro je živjeti mlad i okružen čudesima", pisao je Antun Šoljan. Taj je stih primjenjiv za mnoge mlade ljude. Možda jedino taj pasiv, okružen, ne šljaka najbolje. "Dobro je živjeti mlad i okružiti se čudesima", e, to je već druga stvar. Proteklih nekoliko godina regionalna scena, ne samo glazbena, pružila nam je mnogo kvalitetnih uradaka, dakle albuma, nastupa, izložbi, tekstova et cetera. Publika i izvođači su, osim u tim trenucima izvedbe, gotovo pa isprepleteni, a 2016. ćemo zasigurno pamtiti po brojnim sjajnim naslovima. "Tišina" mlade, ali iznimno hvaljene glazbenice Sare Renar jedan je od albuma koji je svakako ostavio svoj ožiljak na godini. Saru sam, ako je fotografijama na Facebooku za vjerovati, upoznao na Terraneu 2012. Ni ona, ni ja se toga ne sjećamo. Počeli smo se ozbiljnije družiti koncem 2014., to jest početkom 2015. Ona je objavila album "Jesen", zatim osvojila Porin, nastupala posvuda, a eto, nedavno je izašao i album "Tišina" koji se već u ovom trenutku nalazi na gotovo svakoj regionalnoj top listi, redovito pri samom vrhu. Prošlo je tek godinu dana, a čini se kao da je u njoj zgusnuto barem njih pet. Zato nešto intimniji ton, zato ovaj razgovor. Nota bene: u trenutku kad smo vodili ovaj razgovor nisu se znale nominacije za Porin. Sada znamo da je nominirana za album godine i za najbolji album alternativne i klupske glazbe. Album "Tišina", osim što je pokupio laude kritičara, nominiran je i za nagradu IMPALA koja

hi-fimedia #101

se dodjeljuje najboljem europskom nezavisnom izdanju. Zdravo, ajmo početi s nekim površnim stvarima. Zanima me priča oko omota albuma. Zašto toliko inzistiraš da i ti budeš involvirana u taj proces? Koja je priča iza zadnjeg omota albuma ("Jesen") i ovog omota albuma ("Tišina")? Tko je radio sve na njima i zašto su albumi toliko zeznuti za otvoriti i zatvoriti? Ili sam ja jednostavno glup?

Štajaznam, mislim da je logično jer ako sam se za nešto školovala onda je to ova varijanta vizualnih umjetnosti, a nekako mi se čini ako se već ide na fizičko izdanje da onda treba ponuditi i neku dimenziju koje to izdanje može nositi sa sobom. Ili je album u nekom nematerijalnom-hard disk-320 kbps- mp3/wav formatu ili, ako ga već nudiš u tom fizičkom obliku, mu dizajnom daješ novu dimenziju. Za "Jesen" sam, paralelno s nekim demo snimkama i skicama, već razmišljala o vizualu. Zapravo, i za "Jesen" i za "Tišinu" sam odmah u glavi već imala ideju. Za "Jesen" je očit motiv godišnjeg doba, dakle lišća, ali ne banaliziranog, nego na prljavom asfaltu jer je to u krajnjoj liniji ipak okruženje u kojem su te stvari nastale, a ima nečega u tome kad se na u tu sliku zoomira, u toj teksturi granulata afalta. Tu valjda opet taj moj nesretni faks (arhitektura, op.a.) dolazi do izražaja. Na albumu "Tišina" sam znala da to mora biti netom napadali snijeg. To je jedini trenutak kad je grad u potpunosti u tiši-

ni. Zamisliš nedjelju ujutro nakon što je cijelu noć padao snijeg. Nevjerojatno je koliko to sve zdemfa. Lijepa priča, inače, što se naslovnice "Tišine" tiče. Surađivala sam s Markom Mihaljevićem koji je sa mnom i studirao. Ni on se ne bavi arhitekturom nego eto, fotografijom i dizajnom. Prvo je marljivo fotografirao komade asfalta za "Jesen", a za "Tišinu" je tako lani fotografirao snijeg. Odlučili smo se isprve za tu fotografiju gdje se vidi trag gume i gdje je snijeg friško napadao i, iako nije isto mjesto gdje je ufotkana naslovnica "Jeseni", kao da je lijep nastavak priče i ta mi cijela slika naslovnice asocijativno, a vidim i drugima, budi slike tišine. A čija je ideja bila utisnuti slova na omot?

Markova. Naime, album sam pisala na pisaćoj mašini i to mu se dopalo kad sam mu slala tekstove pjesama. Nisam pisala na mašini iz nekakvih hipsterskih pobuda, nego sam skužila da kako vrijeme ide da mi je sve teže naći neki fokus. Sad mi je muzika jedina profesija, a to sa sobom nosim niz distrakcija. Dakle, možeš birati raditi na kompu i ignorirati silne tabove, skinut se s neta i to, ali ja sam skužila da sam koncentriranija kad imam samo komad papira i olovku, a dotjeranije verzija iskucam na pisaćoj mašini. Uostalom, kad pišeš na njoj to sporije ide, a čak i te greške dobro izgledaju. Da, tako sam i ja roman počeo na pisaćoj tipkati.

hifimedia #101

RAZGOVOR / SARA RENAR Eto vidiš. "Tišinu" je obilježila i promjena članstva. Nismo tabloid pa me ne zanima neka osobna priča, nego kako se njihov odlazak odrazio na glazbeni krajolik albuma.

u bendu koja je to mogla pjevati. Surka se u to vrijeme bavio beatboxom pa je to često koristio, pa sam tako kod njega u studiju to vidjela, isprobala i skužila da bi to moglo funkcionirati. Imala sam novaca, otišla sam u dućan i kupila ga.

Već sam u startu znala da će biti veći naglasak na atmosferi nego ne beatu ili rifu. Na pjesmi "Jesen" prizivaš i Pipse (pjeNajviše sam radisma "Vjetar") i Haustor la s Konradom i Edijem (pjesma "Šal od svile")... Autorica o albumima Cukerićem, dakle pro... i još jednu stvar, Laufer, "Govorim u snu". ducent i ja smo se zapravo najviše baviIma smisla. Zašto ta li s materijalom i zatim bi tri benda? Djeluje kao zvali ovisno kada bi tko mali glazbeni vremetrebao nešto odsvirati, s plov. iznimkom pjesme "Gdje Mislim, sve što u živopovlačiš crtu" koja je tu slušaš uđe ti u podsviDjeca (2013.) nastala praktički iz jama. jest. Mislim da je mit da Sigurno je ploču obiljeljudi stvaraju... Imam osjećaj da većina kritičara žilo što je gitara manje ... iz vakuma? u osvrtu na zadnja dva albuma i što joj se pristupa više Da, mislim da je konpodsjećaju kako je "Djeca" bio kao atmosferskoj podlocept apsolutne originalsrednjestrujaški pop rock album, zi jer su provučene kroz nosti i apsolutnog autorgotovo kao da se trebam ispričavati sto efekata i to isto vrijestva potpuna izmišljotina. što sva moja muzika od početka de za perkusije. Možemo zahvali-

karijere nije imala najoštriju avangardnu notu. E pa ne pada mi napamet opravdavati se - "Djeca" je album iza kojeg i dalje 100% stojim. Da, naravno da sam u međuvremenu još sazrela, ali ovo je album koji je podario pjesme "U velikom stilu", "Termopil", "Bok" i "Djeca" - pjesme koje ću još godinama svirati na koncertima i nisu baš najlakše note.

Jednostavno sam naučila više stvari. Vrlo brzo sam ušla u ozbiljnu diskografsku priču, i to redom s muzičarima koji su imali više iskustva od mene, tako da mi je trebalo mnogo vremena ne samo da istražim svoj zvuk i umjetnički sazrem, nego da u cijelom tom procesu steknem dovoljno samopouzdanja da kažem "Ne, ne, ne, ovo treba ovako zvučati...", a trebaš imati stanovitu kilometražu iza sebe, neku podlogu. Ja nisam lik koji će to raditi bez pokrića, biti diktator među suradnicima. Tako da, s odmakom od koliko ono? Tri godine otkako je izašao album "Djeca", a imam osjećaj da je više, mi se iskristaliziralo dosta toga. Što mogu raditi, a što ne. S kojim ljudima mogu raditi... Jesu li "Djeca" mogla ikako drugačije zvučati? Recimo da si bila kreativni i idejni diktator. U zadnje smo vrijeme imali priliku čuti te pjesme u komornijim aranžmanima.

Teško mi je odvajati te stvari iz konteksta nastajanja. Tad jednostavno nisam znala bolje. Govorimo o 2012. kad još nisam ni nabavila looper. Što te uopće nagnalo da ga kupiš?

Kad sam napisala "Jesen" sam htjela imati to slaganje vokala, a nisam imala nijednu ženu

hi-fimedia #101

ti postmoderni na ubojstvu te ideje.

E pa da, ali i dalje imaš pacijente koji se i dalje hvataju za te pojmove. Mislim da je stvar u tome da koristiš neke postojeće elemente i presložiš ih unutar nekog novog konteksta. To rade i Ivaniš i Rundek, to rade apsolutno svi koje ja "citiram". Mislim da je to lijepo, da je pametan citat i dalje citat, a glup citat je plagijat. Koliko je jezivo bilo "Jesen" izvoditi sama samcata na Porinu?

Ma, znaš što? Zapravo sam najveću tremu imala kad sam tu pjesmu izvodila kod Danijele Trbović na "Osmom katu", premda ta emisija ne ide uživo i imali smo pravo na više pokušaja. Nisam si dala početnu intonaciju pa je na kraju bilo pola tona niže nego što sam to kasnije snimila. Prestravljena sam bila tad, prvi put sam radila s looperom. Nitko to nije očekivao, svi su bili šokirani i fino je odjeknulo. Na Porinu je to bilo jezivo jer je bilo live, ali sam imala pripremu. Ipak, kad je live prijenos tako neke manifestacije imaš mnogo vremena za pripremu. S tehničke i produkcijske strane mi je to bilo zanimljivo gledati. Naravno, totalno je drugi osjećaj kad se taj prostor ispuni ljudima, kad to sve ide live, a ti si u večernjoj haljini, znaš, sve skupa je potpuno nadrealno. Najbolje je bilo kad sam u pol’ stvari skužila... Čekaj, znači Grobenski (Ivan, frontmen

Foto: Anastazija Vržina

Već je na "Jeseni" primjetan bio odmak od pop rocka ili barem klasične pop konstrukcije pjesama kakav je bio na albumu "Djeca", pa ajde nam opiši tu kreativnu glazbenu odiseju.

benda Moskau, op.a.) šalje poruku i pita imam li rakije. I do njega ćemo doći kasnije.

Super, samo da dovršim priču. Na onom zadnjem šusu stvari, prije nego sve padne u lagani fadeout, kad sam skužila da je sve dobro prošlo, da nije nestalo struje i kad su ljudi ustali i počeli pljeskati, a nekoliko minuta kasnije me zovu nazad na pozornicu da dobijem nagradu, ne znam ni tko mi ju je uručio, ne znam ni što sam uopće rekla kad sam dobila nagradu. Uopće ne znaš što se događa. Dolazimo do pitanja izdavača. Kakvo ti je iskustvo s Aquarius Records?

Dakle, izdavaštvo se, i tu govorim vrlo općenito o cijeloj situaciji kod nas, mora revidirati jer se ne mogu više ponašati kao da je ‘98., kao se CD-i dobro prodaju i kao da internet ne postoji. Svi naši diskografi po tom pitanju kaskaju. Moment potencijalnog konflikta dolazi zbog toga što su svi diskografi ipak firme

koje svojim zaposlenicima svaki mjesec trebaju osigurati plaću, a ja i bend i booking management funkcioniramo po mafijaškom principu u najboljem smislu. Što to znači?

Pa ono, pali nas rast cijele priče, ekipa smo i idemo u puno veće rizike nego što bi itko racionalan to išao raditi. Naprosto baratamo drugim vrijednostima i nije mi lova jedina na pameti. Nema te love, nema tih para koje mogu zamijeniti osjećaj kad napišem tj. napravim neku novu stvar. Ja nisam sigurna zapravo možeš li s bilo kojim diskografom u klasičnoj varijanti biti u potpunosti na zelenoj grani. Jasno mi je da će zarađivati od mainstream izvođača što ja apsolutno nisam... ... ali si nastupala na Porinu.

Da, da, jesam, ali pogledaj koliko se moje pjesme puštaju na radiju, a koliko, recimo, Oliverove ili Massimove i nemamo o čemu pričati. Raditi promociju izvođača je ozbiljan

posao, u mom slučaju promociju radimo najviše ja i Šime (Barbarić, manager, op.a.) i dijelomično Aquarius Records. Stvar je u tome što si oni ne mogu priuštiti osobu koja bi se isključivo samnom bavila. A kako onda njihov angažman uopće izgleda? Oko promocije, ne?

A uskaču koliko mogu. Okej, dakle cijeli tvoj životni stil. Konstantni koncerti i to. Zapravo, koliko si koncerata odradila ove godine?

Sedamdeset golih koncerata, plus desetak nekih radio varijanti i slično. De facto svaki treći dan sviram. Dakle koncerti, intervjui, snimanje, revije itd. Kako uspijevaš živjeti? Kako ne ispališ na živce? Kako, zaboga, to sve uspiješ balansirati?

Pa mnogo plačem. Haha. Kad sam nastupala na RockOffu 2014. je Josipa Lisac bila u žiriju. Rekla je jednu lijepu stvar. Rekla je: "ova

cura je jako posebna, svoja je i bit će joj jako teško". U jednom je intervjuu, ovaj put vezano za vlastiti rad, rekla da je to na pozornici, pogotovo u varijanti solo izvođača, strahovito mnogo davanja, tako da ti je potrebno mnogo vremena za sebe i to sam zaista počela osjećati. Primjećujem da je taj cijeli socijalni moment oko svirki prekrasan, ali to je nevjerojatan intenzitet i zaista mi jako paše probuditi se u ponedjeljak ujutro, inače moj vikend, i nasipom prošetati psa ili, ne znam, čitati Mešu Selimovića. Sad je to malo teže s obzirom na to da je album nedavno izašao i da moram biti meidjski prisutna. Ali ti trenuci samoće su mi nevjerojatno važni. Kao frontmen si konstantno u centru pažnje, nikad nisi sam sa sobom. I konstantno si usamljen.

Da, a to je dosta schizorfeno jer dobiješ dojam da se cijeli svijet bavi tobom. A ne bavi se. Nisi bitan. Zadržati tu dozu poleta entuzijazma za ići dalje, a s druge strane neka-

hifimedia #101

kve skromnosti, to je zaista pitanje balansa. Moram priznati da mi je drago što sam u cijelu ovu priču uletjela s dvadeset i pet, a ne ranije. Okej, da, tko zna kako bi to ranije ispalo. Dobro, stih "Samo je vjetar usamljeniji od nas" direktan je citat Zvonka Karanovića. Zašto taj stih? Što se sve čitalo dok je nastajala "Tišina"? Što je na ovaj ili onaj način ušlo u tkivo albuma?

... i "Razmak"...

... da, možda. Na "Tišini" je to potpuno razbijeno i sve je bazirano na tom asocijativnom nizu i zvučnosti. Nadam se da sam izbjegla i banalnost i pretencioznost. Radni naslov "Samo je vjetar" bio je "Bol" i mislim da se to očajanje može iščitati. Dobro, a što se čitalo?

Aha, da. Čitao se očito Ujević. Kako svake godine ide program sjećanja na Tina Ujevića Jedan moj dragi prijatelj posudio mi je me voditelj programa pitao bi li uglazbila nešto Karanovićevu zbirku. Neću reći tko, samo ću od Tina. Tad sam imala ga značajno pogledati. više vremena u životu pa To je bila zima 2014./15. Autorica o albumima sam ga dosta iščitavala, Jako mi je lijepo sjela mozgala i na kraju skuta Karanovićeva gotovo pa rokerska suvrežila da trebam tu pjesmu uglazbiti. Ta je pjesma mena poezija. Stvari ipak u četrdeset i pet minuta ne nastaju slučajno i tek iscurila i na neki je način u pola procesa pisanja bila proročanska jer u albuma "Tišina" osvijestite četiri kitice sublimira la svo to bavljenje mračJesen (2014.) cijeli album. nom i ozbiljnijom tematiPjesme s albuma "Jesen" nastajale kom jer mi je smrt odjedSuper, ajmo se poenom jako bliska, što zije na glazbu. Neću te su u relativno kratkom vremenskom nije bio slučaj dotad. o utjecajima ispitivati... razdoblju. Za oblikovanje novog Isto tako sam se uhvati... hvala ti na tome! zvuka presudno je bilo nekoliko la za taj Karanovićev stih ... ipak, vjerujem da faktora: odluka da klavijature dođu zbog te samoće koja je se u tom određenom u bend, igranje sa loopovima te bila lajtmotiv za cijeli ovaj vremenskom fragmenalbum. Iznimno je jak tu, od početka stvararad na predstavi "Mali čovjek želi stih, čak i odvojen sam nja albuma do zadnje preko crte" - na tom sam projektu za sebe, a kako sam iznitakea, glazba koju slunaime surađivala sa producentom mno asocijativno radila šaš ipak na neki način Konradom Mulvajem i sa njim glazbu, mislim da nijedna uvuče u ploču. surađujem do danas. Mini album/ pjesma na "Tišini" nema Da, itekako. E, ali refren... samo da se još vratim EP neočekivano je odjeknuo i na književnost. Naime, ... pa gotovo da na doveo me do nekih nagrada koje čitala sam knjigu koja je "Jeseni" nema... su presudile odluci da mi glazba jako utjecala na konačan ... recimo da za postane primarna profesija. dojam albuma... "Ljubav" možeš reći da ima... ... "Nebo u kaljuži"?

hi-fimedia #101

Foto: Goran Berović

Foto: Anastazija Vržina

RAZGOVOR / SARA RENAR

... da, naravno, "Nebo u kaljuži", ali i "Tišine" od Meše Selimovića. Ne samo zbog naslova, jednostavno mi je ta varijanta introspekcije, ta činjenica da nisi usamljen i da se desetljećima ljudi nose istim problemima i pitanjima, e, to je jako utješno. A i taj jezik Meše Selimovića je prekrasan. Aha, a što si slušala?

Mnogo Cavea, FKA Twigs, Porto Morto, Bitipatibi, a Radiohead se uvijek vrti. To je velika ljubav. A možeš li se sjetiti što si slušala dok si snimala "Djecu" i "Jesen"?

Dok sam "Jesen" radila sam bila sam zakačena za "Drveće i rijeke" (Pips, Chips & Videoclips, op.a.), mnogo Becka, Gorillaz, TV on the Radio... E, znaš što još? Marka Lannegana i to "Blues Funeral". To je nepravedno podcijenjen album. A prilikom "Djece"?

Dok sam "Djecu" radila... ovo dosta nezgodno zvuči. Ne mogu se sjetiti. Iskreno se ne mogu sjetiti. Brzo i intenzivno živim, tako da mi se nešto što je bilo prije tri godine čini kao da je bilo davno. Uvjerljivo najbolji stih na "Tišini" je: "Ja se ni ne sjećam kad smo prestali osjećat".

Stvarno? Ma daj? Stvarno, da. Zvučno je dobro, značenjski šljaka.

E, hvala ti, znaš koliko sam se pitala jel’ to prebanalno, jel’ funkcionira? Po meni su tu nastavlja isti sentiment kao u pjesmi "Djeca". Hvala, sve si nas ubila u pojam s cinizmom i rezignacijom.

da taman stanemo Zde (klavijaturist, op.a.) i ja. Meni je s Moskau sjajno. Moja je uloga proizvoditi nasumičnu buku na gitari i inim drugim instrumentima te povremeno pjevati sulude bek vokale koji to nisu, koji su nekad smetnja, nekad šumovi, a sad kad smo snimali "My Body, My Way" je Ivan Grobenski skužio da on i ja imamo identičnu boju glasa. To sam taman htio reći...

... totalno je suludo, ima neki .wav otvoren i ne zna tko je to pjevao i ne znam što to govori o meni i njemu. Meni je to sjajan kolektiv i jedan od rijetkih sastava koji funkcionira dobro na engleskom jeziku. Konceptualno mi drže vodu iako imaju sve predispozicije da ih nazoveš pretencioznima, a nisu. Jako, jako zanimljiv je to projekt. Mislim, da spada u kategoriju onih priča kako je bend slušalo deset ljudi, ali o kojima će se pisati i nakon, ne znam, sto godina. Za kraj, s kim bi još voljela surađivati iz regije?

Teško mi je to reći. Jako se veselim recimo izlasku novog albuma benda Bitipatibi. Dobro, ja bacim neki prijedlog ti reci da ili ne. Porto Morto?

Da, da. Bitipatibi? Gube li se ideali, aktivistički to jest revolucionarni potencijal?

Mislim da se ne gubi. Svatko se bori na drugačijoj fronti i na drugačiji način. Ja više nisam toliko aktivna barem što se prosvjeda tiče. Iako sam bila, na primjer, zatvorena s tvojim starim za vrijeme prosvjeda u Varšavskoj. Posvađala sam se s pola svog faksa i razočarala mnoge ljude iz vlastite struke za vrijeme blokade nastave 2009. Kad se približavaš tridesetoj vidiš da tvoji vršnjaci, pritom ne mislim na tebe, mene ili ljude s kojima se intenzivnije družimo, mi na neki način živimo u balonu... ... ne bih rekao da smo u balonu, vjerujem da smo poprilično involvirani...

... ma ne, ne, govorim o balonu u smislu životnih odluka jer, na primjer, družim s dvadeset i pet ljudi koji izlaze u Limb i samim time je moja vizija svijeta mnogo ružičastija od one kad upališ "Dnevnik". Na faksu imaš tu fazu produženog djetinjstva gdje emotivno sazrijevaš, ali kad to razdoblje institucionalnog obrazovanja završi, kad zaista upravljaš vlastitim životom, tek onda skužiš koliko te cijeli sustav zaista priprema da se živi, ali zaista živi programirano. Možda će zvučati kao neko new age sranje, ali vidim koliko mojih vršnjaka živi u konstantnom strahu.

ako mislim dalje skladati i pisati suvisle stvari, Da. Sad ću cijelo vrijeme govoriti da, pa ćeš moram čitati, moram slušati glazbu, ne mogu reći Toni Cetinski pa ću morati reći ne. to raditi nakon osam sati rada u uredu. Isto M.O.R.T.? to vrijedi za struku, ne Znaš šta? Možda i da. mogu ja rast kao arhitekt Mislim, dobro si Autorica o albumima ako ja na posao dolazim funkcionirala s Markom u potpunosti iscrpljena. i Darkom pa eto... Psihički je naporno šal... e, pa hvala ti. Surađivala sam i s Plastic tati se iz jednog filma u Knives. Sve te suraddrugi. Čak ni da nisam nje su kul, ne bježim od dobila Porin dala bi njih, ali toliko se u zadnje otkaz, on je bio samo vrijeme bavim samom Tišina (2016.) katalizator. Lako mi je sobom da bi me netko "Tišina" je najteži album i bilo donijeti tu odluku morao zvati da se to ne samo zbog nekakve ostvari. prvi album koji izdajem kao materijalne sigurnosti, Valentino Bošković? profesionalni glazbenik. nego zamisli taj horor da Bojim se da tu ne bih Od skica i demo snimki do s četiri banke probudiš i imala ništa za dodati, pa konačnog masteringa, album misliš "a mogla sam". bolje ne.

Koliko ti je onda zapravo bilo teško dati otkaz u struci? Imala si sreće zaposliti se unutar struke.

Nedavno si surađivala, zapravo, nastavljaš suradnju s glazbenim kolektivom Moskau. Dojmovi? Iskustva? Skupa ste nastupali u Vintage Industrial baru, nedavno si im snimala neke vokale za "My Body, My Way", govorka se o zajedničkoj turneji...

Paralelno ozbiljno furati dvije struke, raditi umjetnost kako bog zapovijeda i probijati vlastite granice s jednom probom u dva tjedna je sranje. Potrošilo me to baš svjetski. Nadalje,

Da, moguća je zajendička turneja na proljeće. Imaju taman dva mjesta u kombiju, tako

radim u strahovito intenzivnom životnom razdoblju. Prešla sam 30,000 kilometara, odradila sam sedamdeset koncerata, oprostila se na više razina od nekih najbližih ljudi i na pragu tridesete konačno stekla samopouzdanje kao umjetnik. Sve to pokušala beskompromisno unijeti u tih devet pjesama. Dala sam se u to potpuno - sada sam prvi put u situaciji da nemam gotove skice za idući materijal. Prvi puta stojim pred ponorom. I nije me strah.

Razgovor i boca vina bili su pri kraju. Uskoro nam se pridružuju maloprije spomenuti Grobenski, te Denis Katanec i Tena Rak (bubnjarka prerano upokojenog benda Vlasta Popić). Otvara se ona rakija. Bila je to dobra noć. Mislim da smo završili u Limbu, znate, ona birtija prekoputa FER-a. Konobarica nas je na kraju mmorala otjerati.

hifimedia #101

RAZGOVOR / MARTIN FRY

hi-fimedia #101

razgovarao: SMS Deutsch

Nakon velikog povratka britanske grupe ABC na glazbenu scenu, njihovog prošlogodišnjeg povratničkog albuma "Lexicon of Love II" i odličnog zagrebačkog koncertnog nastupa u Laubi, prenosimo razgovor s njihovim pjevačem Martinom Fryjem kojeg je prošle godine vodio SMS Deutsch za potrebe radio stanice Yammat FM i emisiju "Drive"

itanje koje se logično nameće na početku razgovora je o izdavanju svojevrsnog nastavka kultnog "Lexicon of Love", riječ o ovogodišnjem albumu kultne britanske new wave grupe ABC, "Lexicon of Love II": "U životu je bitno riskirati, u ABC-u sam od 1981. i uvijek je bilo je mnogo uspona i padova. 2009. Odsvirao sam cijeli "Lexicon of Love" u Royal Albert Hall, dirigirala je Ann Dudley. Pomislio sam kako bi zgodno bilo napraviti nastavak tog albuma nakon toliko mnogo godina. Poput Star Wars i tih raznih tv serija koje gledam na Netflixu, epizodu za epizodom. Htio sam dati novu epizodu ABC-u i "Lexicon of Love", dati pogled na ljubav iz očiju sad iskusnog muškarca, a to sam ja. Počeo sam pisati pjesme, dovršavati neke starije i učinilo mi se prikladnim to sada podariti publici koja je sa mnom odrastala". O pritisku albuma "Lexicon of Love" tijekom čitave karijere, o konstantnom uspoređivanju svega što napravi s tim albumom kaže sljedeće: "Album "Lexicon of Love" snimili smo 1982., a onda smo krenuli totalno drugačijim putem. Imali smo mnogo uspjeha, bio je to sasvim drugačiji umjetnički izričaj. Bio je dobar osjećaj vratiti se tim nekim starim temama. Album "Lexicon of Love II" ima mnogo aranžmana Anne Dudley. Ova ploča ima fin orkestralni zvuk, ova ploča trebala je biti sjajna ne bi li mogla imati taj naslov. Ona to i je".

Na pitanje je li "Lexicon of Love" sniman analogno ili digitalno, tj. organski ili elektronski odgovorio je ovako: "Odrastao sam s elektronskom opremom u ranim danima ABC-a. Tada ste trebali paziti da sve dobro sinkronizirate ako želite da ispadne dobro. Zvuk syntha konstantno se mijenjao, nisi to mogao unaprijed programirati. Sada je sve mnogo drugačije, no album koji smo snimali veoma je živ. Na nekim sam pjesmama surađivao s Robom Fusarijem, on živi u New Yorku i surađivao je s Lady Gagom i Beyonce. Skupa smo snimili nekoliko pjesama. U njima je polazišna točka elektronika. Ali ova je ploča morala biti spoj organskog, živih instrumenata i elektronike ne bi li postala "Lexicon of Love II". Kad ga se upita je li "Lexicon of Love II" ploča koja vraća u osamdesete unatoč tome što je izašla 2016. kaže ovo: "Zanimljivo je što je to album o 2016. godini, o meni, o svijetu, o mom pogledu na ljubav nakon navršene pedesete godine. To su raskošne, epske pjesme, poput prvog "Lexicon of Love" na steroidima. Pjesme su nešto vedrije jer je ovo doba u kojem živimo mnogo drugačije. 2016. je očito nešto potpuno drugačije od osamdesetih, ali nikada ne bih pipnuo taj naslov da nisam imao ploču koja opravdava taj naslov. Zapravo je to provokativan potez, mogao sam je nazvati bilo kako drugačije, ali morao sam je nazvati "Lexicon of Love II". Svojevrsno iznenađenje je kako producent albuma nije Trevor Horn, čovjek koji je izumio osamdeseta. O tome kaže sljedeće: "Nema tu

hifimedia #101

RAZGOVOR / MARTIN FRY

Novi album grupe ABC koji je svojevrsni nastavak kultnog "Lexicon of Love" iz 1982. godine.

hi-fimedia #101

zle krvi, on je sjajan producent. Uloga producenta je danas ipak bitno drugačija, kao i cijeli proces nastanka ploče. Sreo sam Trevora prije dvije-tri godine u Londonu, povremeno ga srećem. Ann Dudley je članica Trevorovog benda, sve je to povezano. Znate, Star Wars je režirao J.J. Abrams nije ih režirao George Lucas. Franšiza mora napredovati". Na albumu nije bio ni J.J. Jeczalik iz Art of Noise: "J.J. sam vidio kad nam je došao na koncert u Birminghamu. Baš mi ga je bilo drago vidjeti. Ali nema više potrebe za njegovim programiranjem, vremena su se promijenila. Imali smo pripremljene dionice za orkestar pa smo ih izvodili uživo. Zbog toga djeluje besprijekorno, odande smo dalje razvijali ideju".

Album je napisan u suradnji s Marcusom Vereom iz benda Living In the Box, zanimalo nas je kako je došlo do suradnje: "Marcusa poznajem jer je iz Sheffielda, odakle sam i ja. Družili smo se i glazbeno improvizirali. Prije godinu dana bio sam hospitaliziran, hodao sam na štakama i pustio sam si stare demo snimke. Tako sam naišao na dvije pjesme koje sam skladao s Marcusom i shvatio sam da su odlične za ovu novu ploču. Za tu novu ploču imali smo četrdesetak pjesama, a kasnije smo suzili izbor na desetak". O odnosu sa šefildskim bendovima iz osamdesetih poput Human League i Cabaret Voltaire: "Sjajno je bilo živjeti u Sheffieldu. Sjajan grad za umjetnike i boeme,

Izuzetno posjećen prošlogodišnji koncert grupe ABC u zagrebačkoj Laubi u organizaciji radio stanice Yammat FM

znate, one bez para. I Arctic Monkeys i Richard Hawley su iz Sheffielda. I Joe Cocker i Jarvis Cocker. U Sheffieldu je uvijek bilo sjajnih glazbenika. Viđam mnoge pripadnike šefildske glazbene scene, i starije i mlađe. Malen je to grad". Jedini je član ABC-a danas, kad ga se upita je li to one man show kaže: "Ja sam kapetan Kirk, a ovo je Enterprise iz Star Treka. Ali nije skroz tako, ipak je riječ o suradnji s mnogo različitih ljudi. Nikad to nisam samo ja". Ako ga se upita o kontaktu članovima originalne postave, one koja je snimali prvi "Lexicon of Love" kaže: "Oni žive iza zatvorenih vrata. Facebook i Instagram su divne stvari",

zatim nastavlja i govori kako je sa svima u kontaktu, osim sa Stephenom Singletonom kojeg nije vidio od osamdesetih. Za planove u vezi nastupa odgovara da će biti koncerata i s orkestrima i samo s bendom, a dodaje kako bi volio nastupati u Zagrebu i to istog časa. Dodaje kako bi Zagreb volio posjetiti s orkestrom i Ann Dudley. Logično se nameće pitanje albuma "Lexicon of Love" kao trilogije poput, recimo, trilogije "Kum". On kaže kako je drugi "Kum" bolji od prvog, ali da su oba briljantna. Sviđa mu se što je Bowie napravio sa svojom berlinskom trilogijom i kaže kako su prognoze za novi album ABC-a dobre.

O pritisku koji je diskografska kuća vršila zbog očekivanja drugog "Lexicon of Love" kaže kako se prvi "Lexicon of Love" nije baš dobro prodavao u odnosu na recimo "Thriller" ili "Purple Rain", ali kako zasad nema pritiska. ABC je obradio "High and Dry" Radioheada: "Oduvijek volim tu pjesmu, to je sjajna pjesma i podsjeća ma na neke prijatelje koje sam putem izgubio. Iste one koji su češće bili high nego dry, ako se razumijemo. Mnogo mi je značila obrane te pjesme i jako volim Radiohead. Mislio sam da će ispasti drsko jer znam koliko ljudi obožava taj bend. Nije me kontaktirao nitko iz Radioheada, tako da ne znam sviđa li im se".

hifimedia #101

ROCK / RECENZIJE Cloud Nothings Life Without Sound [Carpark Records; 2017.]

Dvadeset i šesti lipnja prije četrnaest godina. Madison Square Garden, New York. Najočekivaniji draft NBA lige otkako su Jordan, Olajuwon, Barkley i Stockton ušli u ligu davne 1984. Te, 2003., u ligu ulazi Lebron James kojeg draftaju Cleveland Cavaliersi. Više od desetljeća poslije, nakon napuštanja i povratka u klub, Lebron ispunjava svoje obećanje i devetnaestog lipnja 2016. Cavaliersima donosi prvu NBA titulu. To je ujedno i prva veća sportska titula u gradu još od Brownsa 1964. Cleveland, grad u američkom Rust Beltu, jedna je od žrtvi radikalne promjene paradigme u američkoj ekonomiji čiju postindustrijsku pustoš Jim Jarmusch jako dobro prikazuje u filmu "Stranger Than Paradise". Sve u svemu, grad se nije imao mnogočemu veseliti. Najčešće asocijacije uz grad su napuštene tvornice, snježne oluje i ciglene kuće na vjetrometini. Glazba bendova poput Pere Ubu, The Pagans, Nox Arcana, a naposljetku i relativno novih, iznimno mladih Cloud Nothings, to i reflektira. Cloud Nothings jedni su od stjegonoša novog vala indie rocka i svoju inspiraciju ponajviše crpe iz punka, noisea, grungea i zapravo bilo čega vezanog uz adolescentski i postadolescentski bijes te angst. Nakon prva dva krajnje neupečatljiva albuma ("Turning On" iz 2009. te eponimni iz 2011.) Dylan Baldi konačno dolazi na svoje kao muzičar i tekstopisac. Album "Attack on Memory" (2012.) predstavlja zaokret u odnosu na anemični pop punk koji je krasio prethodna dva albuma. Siroviji noise zvuk, pomaknuti aranžmani, objava rata nostalgiji, budućnosti i prošlosti, sve to pod producentskom Stevea Albinija, osiguralo je momcima iz Cloud Nothings planetarnu popularnost u indie rock krugovima. S "Here and Nowhere Else" (2014.) nastavljaju kultivirati image nihilističnih punk rockera, ujedno i skladaju svoju najbolju pjesmu, nevjerojatno pitku, ali pametnu "I’m Not Part of Me". Ukratko, uz Japandroids, Cloud Nothings postaju prvoborci mladenačkog, žestokog indie rocka čiji tekstovi imaju izrazito istaknutu generacijsku komponetnu. Novi album, "Life Without Sound", možda ne nudi značajan odmak što se bendove filozofije tiče, ali sramežljivo tapka po novim zvučnim krajolicima. Album otvaraju s midtempo "Up to the Surface" koja počinje klavirom, a završava natruhama sludgea. "Things Are Right With You" ima najbolji refrenski hook na albumu koji nećete prestati pjevušiti (feel

hi-fimedia #101

right/feel right/feel lighter). Gotovo da povjerujete Baldiju da će stvari biti bolje. Pjesme su uglavnom introspektivnije, melankoličnije, teže. Progovaraju o osjećaju odcjepljenosti, usamljenosti i srcobolji, ali ostavljaju nekoliko centimetara za nadu i svjetlost. "Internal World" nešto je klasičnija kompozicija koju nosi refren, "Darkened Rings" prvu minutu zvuči kao pjesma koja bi komotno mogla biti na "Attack on Memory" ali brzo prelazi u reski, inteligentno aranžiran post-punk s režećim vokalima. Završna pjesma, "Realize My Fate", repetitivna je, monumentalna i očajnička pjesma koja postepeno raste i nosi sve pred sobom. Katarzični crescendo fenomenalno sublimira sentiment cijele ploče. Cloud Nothings su ozbiljan bend. "Life Without Sound" to nanovo dokazuje. Slušati jako glasno i urlati iz petnih žila. Sven Popović

Sting 57th & 9th

[AM Records 2016]

Dugo se u Stingovom umjetničkom opusu nije pojavio sličan album. Nakon izleta u jazz, klasiku, istraživanja po najrazličitijim žanrovima i tradicijama ovaj album je očigledno mali "hommage" starom Stingu. Album otvara "I Cant Stop Thinking About You" koja vraća u "Police" doba i svojom strukturom neodoljivo podsjeća na skladbe s "Ghost in the Machine" albuma. Stingov vokal je možda malo tamniji i hrapaviji, no potpuno prepoznatljiv već nekoliko desetljeća uz istu glazbenu energiju koja ga je krasila na samom početku. Iako materijal na albumu izgleda jednostavan, posebno ako ga pokušamo komparirati s albumima čiji su fundamenti bili daleko od rock glazbe, Stingu i suradnicima je trebalo tri mjeseca da album u potpunosti završe. Ime albuma je izabrano kao podsjećanje na raskrižje u blizini studija u kojem je album sniman, ali svakako nije niti bez malog pogleda prema legendarnim Ramonesima koji su također u svojim pjesmama spominjali raskrižja njujorških ulica, doduše u drugačijem kontekstu. Pjesma "50 000" izravno govori o nedavnoj smrti mnogih velikih glazbenika i jedna je od najupečatljivijih na albumu. Gledajući Stingovu karijeru od samih početaka jasno je da materijal koji je ovom prigodom predstavio zatvara jednu cjelinu glazbenog istraživanja, ali i malu reminiscenciju na vlastite početke. Zanimljivo će biti pratiti smjer u kojem će se Sting glazbeno krenuti dalje. U svakom slučaju, ogroman skladateljski i svirački talent dozvoljava mu izbor

Rhiannon Giddens Freedom Highway [Nonesuch, 2017]

eško da je netko pozvaniji od reinterpretiranja korijenske arhive od Rhiannon Giddens - pjevačice i violinistice koja se savršeno snalazi na bendžu i piše evokativne skladbe podjednako ukorijenjene u povijesti i sadašnjosti. ođena prije 39 godina u Sjevernoj Karolini, Giddens je studirala operu na konzervatoriju u Oberlinu, u saveznoj državi Ohio, a karijeru je izgradila u okviru postave Carolina Chocolate Drops. Kombinacija bluesgrassa, bluesa, jazza i gospela, koja je tom tročlanom kolektivu osigurala reputaciju ustrajnih čuvara američke korijenske tradicije, lako se - premda u drugačijim omjeri-

i igru sa žanrovima, suradnjama i osigurava razinu pitkosti i svježine u gotovo svakom smjeru u kojem se dosad uputio. Gordan Gaži

Chuck Prophet Bobby Fuller Died For Your Sins [YepRoc, 2017.]

Dvanaesti samostalni album Chucka Propheta "Bobby Fuller Died For Your Sins" još je jedan u nizu svojevrsnih zvučnih leksikona onoga što se nekad zvalo masovnom kulturom, tip ploče kakav ovaj americana/indie-rock veteran u posljednjih pet godina uredno objavljuje. Tako ovaj album dobro naliježe na prethodna dva odlična i pametna Prophetova albuma ("Temple Beatiful", "Night Surfer"), iako je u usporedbi s njima tematski nešto labaviji. Ovoga puta Prophet materijal crpi iz povijesti rocka (naslovna pjesma, "Bad Year For Rock and Roll"), popularne kulture ("If I Was Connie Britton") i patologije suvremenog kalifornijskog života ("Killing Machine", "Alex Nieto"), a za dobru mjeru na album je, naravno, ubačeno i par ljubavnih stvari ("Your Skin", "Open Up Your Heart"). Zanimljivo je – što posljednja tri albuma i potvrđuju – kako Prophetu očito puno više pristaje imidž inteligentnog gradskog kroničara

važnosti i aktualnosti - od rasizma i ljudskih prava do intimnijih preokupacija. Naravno, ona se više od svojih suvremenika i suvremenica oslanja na arhivu, pogotovo u odabiru stilova i žanrovskom smislu. A oni se žanrovski obrasci - kreću od country-bluesa do folka i neiscrpnog glazbenog nasljeđa New Orleansa, pa sve do ukusno ugrađenih hip hop dionica u pjesmi "Better Get It Right the First Time." aslovna tema posuđena je od rodonačelnika protestnog gospel-soula Staples Singersa, a "The Angels Laid Him Away" iz opusa bluesmana Mississippi Johna Hurta, velikog uzora svih akustičnih folk-blues glazbenika koji drže do sebe. pak, većinu pjesama - za razliku od prvijenca - skladala je sama, pokazujući dostojnu razinu umijeća i posvećenosti. Giddens je podjednako aktivistica za ljudska prava kao i glazbenica; osim toga, ovdje imamo posla i s muzikološki osviještenom autoricom koja dubinski razumije ne samo žanrovski spektar afroameričke glazbe prošlog stoljeća, nego i zna pronaći način da njome poveže prošlost, sadašnjost i budućnost. Denis Leskovar

N I N

ma - prepoznaje i na albumima Rhiannon Giddens. I to već na solo izdanju koje je prije dvije godine objavljeno pod nazivom Tomorrow Is My Turn u sklopu renomirane etikete Nonesuch Records.

jezin novi album, Freedom Highway odlazi korak dalje. Poput najboljih americana izvođača Giddens tradiciju postavlja u suvremeni kontekst, tematizirajući ključne probleme koji ne gube na

od poze ljubavnog metafizičara kakvu je zauzimao u većem dijelu svoje samostalne karijere, a o odmetničkoj melodramatici njegova matičnog sastava Green On Red da i ne govorimo. Naravno, Prophet je i dalje uglavnom privržen tradiciji i trinaest pjesama koje čine ovaj album žanrovski je moguće etiketirati kao klasični rock, u najširem i najboljem smislu riječi. Prateći bend mu je sjajan, a Prophet nikada nije pisao bolje i ovo što sada radi mogao bi biti vrhunac jedne ionako bogate karijere.

su Ilija i Trajče po nacionalnosti Makedonci, ali bend nastaje u Beogradu) i Artan Lili od novijih uzdanica, beogradski su bendovi uvijek dobro prolazili u Zagrebu i manje ili više u cijeloj Hrvatskoj. Crvi su najnovija uzdanica iako de facto postoje od konca 2007. Učestale izmjene članova benda (u jednom trenutku je Boris Vlastelica iz Repetitora svirao u Crvima) zasigurno nisu pridonosile stabilizaciji, konsolidaciji zvuka i, dakako, izbacivanju albuma. Nešto manje od deset godina od osnutka konačno dolazi i do toga. Crvi izdaju svoj, odmah ću to reći, i više nego solidan prvijenac na mladom hrvatskom labelu više manje zauvijek i američkom Gezellig Records. Crve sam imao prilike čuti prošle godine u zagrebačkom Klubu. Mračni, trzavi, američki zvuk nadahnutom alt i noise rockom devedesetih ostavio je pozitivan utisak na malobrojnu publiku i otvorio mogućnost rađanja nove ljubavi. Album "Piše nam se dobro" fenomenalno opisuje mentalno stanje mlade osobe ili osobe na pragu odraslosti u ovo doba, u ovom danom prostoru. Anksioznost, panika, opći pesimizam, izgubljenost, razočaranost i stremljenje kakvoj-takvoj stabilnosti neke su od temeljnih tematskih preokupacija ovog albuma i na lirskom planu zaista sve šljaka. Na razini zvuka stvar je mnogo bolja. U redu, za svaku pjesmu možete točno reći koji su im bili utjecaji, ali iskreno ne vidim ništa loše u tome. Nije riječ o derivativnosti ili epigonstvu nego o čistom oduševljenju određenim soničnim krajolicima. Crvi jed-

Matko Brusač

Crvi Piše nam se dobro

[više manje zauvijek, Gezellig Records; 2017.]

Nije tajna da se klupska i (sup)kulturna scena Zagreba i Beograda vole. Tome svjedoče neprestana gostovanja, zajednički koncerti i čitanja, kolaboracije, konstantna podrška i, najbitnije, kritika. Možda je u pitanju romantiziranje, ali s obzirom na to da iz prve ruke promatram novu regionalnu scenu tj. trenutnu mladenačku življenu kulturu, rekao bih da stvari zaista tako stoje. Od Šarla Akrobate, Idola, EKV-a, Partibrejkersa, Električnog Orgazma, Koje i njegove Discipline Kičme te Jarbola od starijih, do Repetitora, Petrola, Ti (iako

nostavno ne bi mogli nikako drugačije zvučati, a da cijela priča nekako ima smisla. Od pjesme "Propast" (uvjerljivo najjača na albumu) koja neodoljivo podsjeća na otkačenost i šlamperaj Pavementa i čija mi je strofa i refren postao novi credo, do trzavosti, nervoze i pamtljivih gitarističkih hookova i feelova a la Sonic Youth na pjesmi "Mesec i more", album nema nijednu slabu točku. Zlokobnost pjesme "Sestra, majka, ja" završava kakofonijom i iskonskim urlikom, a "Lažem i kradem" je snažno čekićanje i najbliža je hitu( uz "Propast"). Sedam (osma je bonus live verzija pjesme "Sestra, majka, ja") dobro aranžiranih, čvrstih i pametnih pjesama. Novoj se glazbenoj sceni i dalje dobro piše. Sven popović

Japandroids Near to the Wild Heart of Life [Anti, 2017.]

Kanadski gitarabubanj, punk-klasični rock duo Japandroids (Brian King, David Prowse) uzeli su petogodišnju diskografsku pauzu nakon objavljivanja veoma solidnog i veoma hvaljenog albuma "Celebration Rock", vitalnog i ekstatičnog paketa od osam pjesama koji je unatoč svojim unutrašnjim ograničenjima i proturječjima kao cjelina svejedno funk-

hifimedia #101

ROCK / RECENZIJE

The Menzingers After the Party

[Epitaph Records, 2017.]

he Menzingers, punkrock četvorka iz Scrantona u Pennsylvaniji već su itekako etablirano ime u vodama melodičnog punk rocka novije generacije. Peti album u deset godina, nazvan "After the Party" najavili su putem singla "Lookers", izdanog još sredinom kolovoza prošle godine. "Lookers" je već dao sliku u kojoj će Menzingersi krenuti na ovom izdanju, uvelike nalik onom radiofoničnom, ali nimalo prostituiranom zvuku koji je primjerice punk-rock heroje Gaslight Anthem vinuo u slavu na albumu "The’ 59 Sound". Riječ je o emocijama nabijenom žanrovskom okviru koji gravitira između punopravnog melodičnog hardcorea, ali koji se s godinama i - nećemo reći glazbenim "sazrijevanjem" kao da melodični hardcore nije legitiman žanr - zaokretanjem ka široj publici odlično prometne i u rokenrol vode. "After the Party" je upravo jedno takvo, izrazito dobro balansirano izdanje. jihov je zvuk pratio mnoge slične kolektive i autore u spomenutom žanrovskom koketiranju, a ovdje i dalje održavaju zvuk koji će razveseliti one starije, "pravovjernije" obožavatelje, ali i sigurno privući neke nove. Jer pogrešno je shvaćati da je njihova glazba pisana isključivo za ovu "izgubljenu" generaciju koja je sad negdje u dvadesetima, pošto Menzingersi u tekstopisačkom, baš kao i u aranžerskom smislu, sjajno rukuju materijom. Od britke ironije na "Bad Catholics" do himničke "After

hi-fimedia #101

the Party", Menzingersi nude univerzalni prikaz svijeta iz perspektive ulične škole, običnog čovjeka koji se bori s emotivnim i egzistencijalnim problemima na svakodnevnoj razini; ali pritom ne obrađuju sve kroz prizmu beznađa, već nakon mraka nude i dozu optimizma. Sigurno da imaju svoju ciljanu publiku koja je općenito okupljena oko takvog žanra i takvog zvuka, ali reći da ekskluzivno slušateljsko i kritičko pravo na njih polažu isključivo adolescenti i post-adolescenti bilo bi potpuno pogrešno; nešto u domeni teze da su Craig Finn i njegovi The Hold Steady bend koji pjeva o drogiranju u festivalskim šatorima, kao da nije u pitanju jedan od najboljih poeta novovjekovnog indie-rocka. he Menzingersi čine njihovu glazbu lakom za poistovjećivanje jer se vidi istančana crta osobnog u njihovim pjesmama. Bijeg iz Scrantona bliže okrilju epicentra melodične punk-rock scene američke istočne obale jasno se ocrtava u "Midwestern States", pjesmi koja nosi nostalgičnu crtu kao i u "Lookers", o konstantnoj želji za bijegom opisanoj primjerice u Kerouacovim romanima (s izravnom referencom na "Na cesti" u "Lookers"). Za one starije fanove, "After the Party" možda ne obiluje s toliko sjajnih singlova kao primjerice "Rented World" ili "On the Impossible Past", ali je s druge strane vrlo balansiran album. Privremenim hiatusom Gaslight Anthema Menzingersi imaju vrlo dobru prigodu dodatno se etablirati na najvišoj razini globalnih punk-rock imena, što su svakako i zaslužili. er kao što rekoh, možda oni jesu generacijski bend, ali i stariji slušatelji će kako glasi stih - uz njih rado izvući iz naftalina staru jeans jaknu, s toliko "kilometara" na sebi.

Juraj Vrdoljak

cionirao neočekivano dorečeno i korektno. I evo ih sada natrag s novim albumom "Near to the Wild Heart of Life, u sada za ovaj bend već standardnom formatu od osam pjesama, koji, međutim, ne predstavlja uvjerljivo estetsko opravdanje mirovanja koje je trajalo pola desetljeća. Jer, u odnosu na prije pet godina, Japandroids su danas konceptualno i poetički samo nominalno pismeniji bend, kompozicijski su nešto kompleksniji, zvučno ambiciozniji i svjetonazorski podjednako bedasti i smušeni. Naslov albuma ( i prve pjesme) pokupljen je iz četvrtog poglavlja Joyceovog "Portreta umjetnika u mladosti" i cijela stvar doista počinje barem donekle džojsovski. Uvodna "Near to the Wild Heart of Life" uvjerljiv je punk komad čijem specifično modernom motivu bijega sa sela u grad i pripadajućoj egzistencijalnoj okladi na sve ili ništa, doduše, ne bi škodila doza tematske i kontekstualne adaptacije na suvremenost, dok je iduća "North East South West" sasvim prihvatljiva autobiografska oda transformativnim učincima prakse putovanja. Međutim, iduću su pjesmu, i to mrtvi-ozbiljni, naslovili "True Love and Free Life of Free Will", što je podjednako ozbiljno upozorenje kako je od ostatka albuma bolje ne očekivati previše. Stilski, slobodan pad koji slijedi obilježen je stidljivim približavanjem Japandroidsa zvučnoj širokokutnosti jednog Brucea Springsteena ili Toma Pettyja, kao i formalno slabo motiviranim brušenjem rubova zvučne slike uz pomoć sintesajzera ("Arc of a Bar), dok je njihov siromašni tematski repertoar metafizičkih rokerskih motiva "produžen" s mjestimičnim izljevima žudnje za mirnijim i sređenijim načinima života ("Midnight to Morning", "No Known Drink or Drug"). U posljednjoj stvari na albumu "In a Body Like a Grave", pak, imaju stih "school will deepen debt" kojeg još u istoj strofi uspiju poklopiti s "just the way it is/and way it’s always been". A to je samo jedna u nizu zgodnih ilustracija kako ćemo u periodu produženih adolescencija i proliferacije bendova čiji članovi takve adolescencije žive i o njima pjevaju, na pravu stvar očito trebati pričekati još neko vrijeme. Matko Brusač

Laura Marling Semper Femina

[More Alarming, 2017]

S glazbom koja je istovremeno introspektivna, rafinirana i "promišljajuća", Laura Marling je u posljednjih desetak godina pomogla definirati žensko kantautorsko pismo. Počelo je u veljači

2008., s debijem Alas I Cannot Swim, hiperemocionalnim djelcem lišenim patetike koje je nominirano za prestižnu Mercury Music Prize, a dočekano s dužnom pažnjom kritike i neo-folk publike, željne modernih nasljednica Leonarda Cohena, Joni Mitchell i drugih začetnica i začetnica ispovjedne autorske akustike. Od tada do danas snimila je još pet albuma, uključujući novi, Semper Femina koji se – lako je naslutiti iz latinskog naslova ("Uvijek žena") – bavi specifičnim osjećajima i specifičnim ženskim pitanjem, iz posve intimnog autoričinog kuta. Dulji boravak u Sjedinjenim Državama i brojni nastupi učinili su je ambicioznijom i čvršćom, ali – u autorskom smislu – ne i manje delikatnom. Album Semper Femina zadržao je sve njezine ranije odlike, a konceptualni dizajn učvrstio je njezin tematski fokus. Većina pjesama upućuje na autorefleksivne postupke utisnute u brazdama ranih albuma Joni Mitchell poput Blue ili Ladies of The Canyon – dakako, uz nužni update u smislu novog vremena i specifičnog mjesta (bez obzira o kojoj strani Oceana je riječ). Prema njezinim riječima, početna ideja bila je pisati o ženi iz perspektive muškarca, ali je postupno odustala i kreirala niz opservacija iz ženskog kuta gledanja. Rezultat je zbirka od devet skladbi koje su učvrstile njezin ionako velik i postojan ugled među publikom i kritikom. Pjesme poput "Nex Time" (suptilno obogaćene gudačima) ili pak elektrizirane balade "Nothing, Not "Really" plod su velikih ideja i znanja o tome kako ih provesti u život. Zapetljane emotivne životne spone teško je razmrsiti, ali Marling je, poput većine njezinih uzora i heroina, sigurna barem u jednu stvar: kako svoje dvojbe i nedoumice artikulirati u vrhunsku, zanimljivu ili barem pristojnu kantautorsku glazbu.

Son Volt Notes of Blue

[Thirty Tigers, 2017.]

oš od čuvenog raskola između Jeffa Tweedyja i Jaya Farrara na albumu "March 16-20, 1992" pionirskog alt-country sastava Uncle Tupelo pa do danas, Farrar je ostao tvrdoglavo vjeran formi klasične country pjesme koju mjestimično zna provjetriti pankerskom energijom svoje izgubljene mladosti, bilo da albume snima sam ili u pratnji benda Son Volt. A kako Farrar nije lijenčina, u posljednjih dvadesetak godina uspio je izgraditi jedan ozbiljan arhiv albuma koji jedan drugome nalikuju kao jaje jajetu. Osmi album Son Volta "Notes Of Blue" u tom smislu predstavlja svojevrsno odstupanje od norme, ali jedino zbog toga što se, kako mu i sam naslov sugerira, žanrovski otvara prema klasičnim blues stilemima iz dvadesetih i tridese-

tih - naravno, u kontroliranim uvjetima, pa je polovina albuma, koji ima deset pjesama i koji traje kraće od pola sata, svejedno odsvirana u standardnom farrarovskom countryfolk ključu. Pve dvije pjesme - "Promise the World", "Back Against the Wall" - navodno bi trebale biti o ekonomskoj krizi. "There will be danger/there will be hell to pay/light after darknes/that is the way" pjeva, recimo, Farrar u prvoj i "All will soon be revealed" u drugoj. Uglavnom, na cijelom albumu, koji je leksički prepun "pakla", svjetlosti","duha" i "otkrivenja", Farrarovo je pisanje toliko općenito da ove pjesme, zapravo, uglavnom ne govore ni o čemu. Son Volt ovim povodom čine Mark Bass (bas, slide-gitara, klavir), Gary Hunt (violina), Jason Kardong (pedal-steel gitara) i Jacob Edwards (bubanj) i njihova je svirka više nego korektna, dok je Farrarov glas predvidljiv u pozitivnom značenju riječi. Stoga je jedina zanimljiva stvar s ovim albumom ta priča oko bluesa, koliko već takva priča zanimljiva može biti. I to bi moglo biti dovoljno onima koji po navici prate Farrarov rad, bilo kome drugome jako teško. Matko Brusač

Denis Leskovar

Porto Morto Porto Morto [Samizdat; 2016.]

Prvoga decembra ljeta gospodnjeg 2016., Porto Morto konačno objavljuje dugo iščekivani album-prvijenac. Eponimni album plod je višegodišnjeg truda, očito i talenta, ali i predivne, gotovo pa dječje (dakle nepatvorene) zaigranosti i kreativne znatiželje momaka iz JeboTon kolektiva. Svako malo kapnula bi nova pjesma, novi spot, publika na koncertima im je rasla, a nedavno je Darko Rundek prilikom tribine u Gavelli rekao

kako su momci ozbiljni brijači (iako je iskoristio drugi, nešto vulgarniji izraz). Porto Morto, nastavljači bogate zagrebačke bendovske tradicije, ne one štulićevske ili stublićevske, više rundekovske i pipsoidne (sad se u taj niz svrstava i Sara Renar), uspješno kombiniraju niz naizgled disparatnih elemenata: klasično glazbeno obrazovanje i istančan pop senzibilitet, gudače te limene puhače i meku elektroniku, ozbiljnu, promišljenu muziku i onu istu, maloprije spomenutu zaigranost. Zagrebu je dugo nedostajao bend poput Porta Morta

(nesretne li deklinacije). Samim time potpuno bi blesavo bilo pokušati ih smjestiti unutar nekakvih jasno definiranih žanrovskih okvira. Nesumnjivo je riječ o pametnoj i slojevitoj glazbi koja je istovremeno i nevjerojatno prijemčiva, ali nazvati ih art pop ili indie pop kolektivom jednostavno nije dovoljno deskriptivno. Od hitoidnosti pjesme "Hrast" koju nose puhači i vokali, preko otkačenosti pjesme "Ručak u podne", pa do psihodelije a la Morricone pjesme "Ne tko, ni tko" i plesnosti electro pop hita "Zadnji dan zime" ili pak nevjero-

hifimedia #101

ROCK / RECENZIJE Ryan Adams Prisoner

[Blue Note Records, 2017.]

merička altcountry grupa American Aquarium napisala je na svom vrlo dobrom albumu "Burn.Flicker. Die" iz 2012. pjesmu "Jacksonville". Pjesma je to o gradu u Sjevernoj Karolini, koja o njemu priča priču karakterističnu i za mnoge manje slične gradove diljem Sjedinjenih Država. Grad iz kojeg stanovnici žele pobjeći, ali više kao da bi htjeli tako pobjeći od samih sebe. "I think I’ll spend the rest of my days with poison in my veins And keep living the lie that Rock n Roll is alive That things are gonna change"

pravo u Jacksonvilleu rođen je i Ryan Adams, jedan od najpoznatijih rock and roll trubadura moderne ere. On možda je s vremenom napustio Jacksonville i krenuo istočno, vraćajući se povremeno suočiti s demonima. Stvari se ipak za njega, kao i u pjesmi, nisu promijenile. Adams se nakon osam godina veze i naknadnog braka rastao od glumice Mandy Moore, a razlaz je bio proces koji ga je ponov-

jatne melankolije ponajbolje "Previše kraljeva", Porto Morto konstantno vijuga, transformira se i raste iz pjesme u pjesmu, a unatoč raznorodnosti i eklekticizmu uspijevaju složiti čvrstu i smislenu cjelinu. "Porto Morto" je ekstrovertirani mlađi brat albuma "Drveće i rijeke" grupe Pips, Chips & Videoclips, a to znači da se radi o zaista sjajnom albumu. Obavezno ih upratiti. I album i svirke. Sven Popović

Ron Gallo Heavy Meta

[New West, 2017.]

Ron Gallo trenutno živi i radi u Nashvilleu, iako u svojim pjesmama dosta uvjerljivo priziva duhove većine najvažnijih velegradskih pametnjakovića iz povijesti popa. Osam godina predvodio je filadelfijski sastav

hi-fimedia #101

no natjerao da skine masku naizgled napokon umirenog čovjeka koju je nosio proteklih par godina. Rezultat tog "užasnog i ponižavajućeg" razlaza je "Prisoner", njegov prvi autorski materijal još od onog EP-a "1984" iz 2014. aslov simptomatičnog imena sugerira sve ono što bi i letimični poznavatelj Adamsovog opusa očekivao od njegovog albuma napisanog povodom ovakvog događaja. Adams je ponovno zatvorenik, robijaš svog defetizma, usamljenosti i beznađa, katarzično prikazanog na ovih dvanaest stvari. Međutim, dok je shvatljivo da je tuga i potisnuti razočaravajući bijes Adamsovo najjače kreativno oružje, postavlja se pitanje kada autor dolazi u opasnost od gubitka autentičnosti. U prijevodu, "Prisoner" opasno tematski preslikava identičnu atmosferu koju je otprilike imao na "29" ili "Love is Hell", dok slične komponente i odrednice - pogotovo u stihoklepstvu, nešto manje u aranžerskom smislu - primjećujemo i na kultnom "Heartbreakeru". U prijevodu, Adams ne samo da bi mogao postati zatvorenik svog očito uzdrmanog emotivnog stanja, već pleše na rubu repeticije i u određenoj mjeri karikaturalnosti samog sebe. Ipak, "Prisoner" još drži decentnu razinu, dovoljnu da ga drži na onoj strani ruba na kojoj i ako padne, može se dočekati sigurno. A pad ga nesumnjivo čeka, u privatnom životu; to je uostalom i cijela poanta albuma. d otvarajuće "Do You Still Love Me?" do posljednje "We Dissapear" lajtmotiv

Toy Soldiers koji je svirao mješavinu bluesa, countryja i klasičnog rocka, a sada je izbacio svoj drugi samostalni album kojemu su, baš kao i prvom ("Ronny"), dodirne točke s njegovom autorskom pretprošlošću rijetke. Nemojte da vas naslov albuma obeshrabri – "Heavy Meta" je elementarna, zategnuta i kompaktna punk/garage-rock kolekcija od jedanaest pjesama u kojima Gallo zauzima pozu nametljivog hiperinteligentnog/hiperaktivnog komentatora koji udara po svemu i svačemu – djevojkama, roditeljima, ljekarima itd. – gdjegod i kadgod stigne. Naravno, uglavnom promašuje, i nekako ne bih rekao da to čini namjerno. Međutim, to nadoknađuje energijom, svježim popističkim melodijama, aranžiranjem pa i samom brbljavošću, na kraju krajeva. Stvari su ovdje jednostavne – Gallo svira gitaru, Joe Bissiri bas i Dylan Sevey bubanj, a "Heavy Meta" istovremeno zvuči i dovoljno suvremeno i kao album koji je mogao nastati južno od 14. ulice prije nego što je Giuliani postao gradonačelnik. Da album ne završava zlatnodobaškom baladom "All the Punks are Domesticated" dobio bi i pola ocjena više. U svakom slučaju, poslušati. Matko Brusač

The Men Devil Music

[Sacred Bones Records; 2016.]

Bruklinski noise/ punk sastav The Men od 2010. (od albuma "Immaculada") izbace jedan album godišnje. 2015. nisu. Fanove je uhvatila panika. Je li zbog toga što su se na "Open Your Heart" iz 2012. i "New Moon" iz 2013. zaigrali s country, americana i folk utjecajima, ili zbog toga što su se na "Tomorrow’s Hits" iz 2014. pak pomamili za Springsteenom i Stonesima (iako se mogu čuti i natruhe Stoogesa u "Fun House" fazi")? Možda je u pitanju jednostavno bila iscrpljenost? Nebitno. U septembru 2016. najavili su da će im uskoro, točnije za dva mjeseca, izaći novi album pomalo simptomatičnog naslova, "Devil Music". Što je, dakle, đavolja glazba? Hoće li album biti ogoljeni delta bluz, dekadentni i rapsodični stadionski rokenrol u koji se vaš stric i dalje kune, ili možda britki i mrač-

je jedan i samo jedan: propala ljubav. U klasičnim aranžmanima Ryan Adams preispituje gdje je zapravo pošlo po zlu, s dijapazonom razmišljanja koji kreću od samokritike ("I swear I wasn’t lonely when I met you, girl /But I was so bored, I was so bored) pa do otvorenog koketiranja s ponovnim raspadom sistema, još jednim u njegovom životu. Zanimljivo, iako nema dokaza o jasnoj paraleli, njegova "Outbound Train" ne asocira samo naslovom na Springsteenovu "Downbound Train", ali Adams ipak na emotivnoj i ekspresivnoj razini funkcionira na potpuno drugačijem načinu od Bossa - iako je tema ista. Također nije slučajno da na uvodnoj "Do You Still Love Me" postavlja isto pitanje kao i u "Amy", napisanoj prije više od sedamnaest godina. risoner" je album koji neće razočarati njegove dugogodišnje pobornike, te je ujedno i dobar materijal za privlačenje neke nove generacije fanova, željnih tribute albuma i soundtrackova vlastitim emotivnim previranjima i razilaženjima. "Prisoner" je tu kudikamo bolji od primjerice "Rock n Rolla", ali upravo tu dolazimo i do poante: s kultnim albumima poput "Heartbreaker", sve ostalo zvuči kao reciklaža samog sebe. Naravno, u pjesničku i autorsku slobodu nemamo pravo zadiranja, pogotovo u ovako iskrenim okvirima kakve raspisuje Adams, ali snažan je dojam da je ovo već sve poslušano, kao i da su sve suze već isplakane u samoći praznih zidova kuće. Juraj Vrdoljak

ni post-punk na čijem su tragu, barem ovih dana, Savages? Ništa od toga, nula bodova. "Devil Music" predstavlja još jedan okret za 180 stupnjeva, povratak bučnim, rastrzanim korijenima kakve smo zadnji put čuli na "Leave Home" (2011.). I dok su za vrijeme njihovim ranih jadi najviše otkidali na njujoršku avangardu i punk rock, na "Devil Music" oduševljavaju se pravom đavoljom glazbom: Motörheadom i Black Sabbathom, a bome i proto-punkom Stoogesa i MC5. To znači da je produkcija prljava, neisproducirana, da je ploča mjestimice nekoherentna, kakofonična i nimalo prijemčiva, da vokali uglavnom nisu razumljivi, i da glavnu riječ vode rif i distorzija. Neke će razočarati povratak ogoljenim korijenima, ali opet, albumu "Devil Music" nedostaje art dimenzija koju su, primjerice, imali na maloprije spomenutom "Leave Home". Album traje nešto manje od trideset i pet minuta i ostavlja dojam da je nastao u dva-tri dana. Mislim to na najbolji mogući način. Pjesme poput "Hit the Ground" zbog saksofona i rastrzanosti zazivaju Iggyja i Stoogese dok a Perro, jedan od vokala, urla kako ne traži spasenje i kako on nije ta vrsta čovjeka. Prve tri pjesme, doduše, direktnije su, fuzzom obilježene

garage rock kompozicije koje evociraju svirku u zapišanom, pivom natopljenom podrumu. "Violate" ne bježi od zazivanja Sabbatha, dapače, zbog monotilnog rifa i frenetičnosti inzistira na tome. Predzadnja pjesma, "Gun", nudi nam kratki predah, a završnu, "Fire", lansira još jedan snažan rif a la Iommi, a cijela priča završava u paklenom, devastiranom krajoliku iako vokal očajnički zaziva Isusa Krista. Đavolja muzika, uistinu. Dodati pola zvjezdice ako ste ljubitelj kaotičnih i glasnih albuma. Ja, recimo, jesam. Slava Sotoni. Sven Popović

Howe Gelb Future Standards [Fire Records, 2016]

Gelb neumorno radi i objavljuje albume desetljećima, još od 1980-ih, bez obzira je li riječ o bendu Giant Sand, koji je i osnovao – pa nedavno i raspustio -

ili o solo projektima. Novi album, Future Standards, posve je drugačiji od svega što je dosad napravio, prije svega zato jer ga definira kasnonoćni ugođaj nalik onome što je obilježavalo i jazz standarde iz sredine prošlog stoljeća. Dakako, i sam naslov duhovito aludira na tu priču, na razdoblje u kojemu su dominirali Frank Sinatra i ostali protagonisti onoga što se obično naziva "Velikom američkom pjesmaricom." Dakle, Great American Songbook preveden na jezik veterana pustinjske americane, to je u najkraćim crtama novi Gelbov stil na albumu koji je objavljen prošlog studenog, a snimljen kod kuće u Arizoni, a djelomično i u New Yorku, te u amsterdamskom studiju Fireball. Njegovo vokalno fraziranje više podsjeća na Loua Reeda nego na opus Ol’ Blue Eyesa, ali u njegovu slučaju to može biti samo kompliment. Kasnonoćni džezirani ugođaj dekoriran je dodatnim vokalima Lonne Kelley, što upotpunjuje sliku fine, koherentne bubanj-kontrabas-klavir-vokalmartini cjeline, pogodne za konzumiranje od početka do kraja bez ijedne upadljivo slabe točke. Denis Leskovar

hifimedia #101

hi-fimedia #101

Marcus Miller; snimio Davor Hrvoj

RAZGOVOR / MARCUS MILLER

Moć glazbe "Moja nadarenost je moja širina, odraz onoga što jesam"

Prije koncerta sjedio je u garderobi uz bas klarinet i kutijicu s alatom i brižno dotjerivao svoje glazbalo, a kad me ugledao spremno je zasvirao.

razgovarao: Davor Hrvoj

gledni američki jazz časopis DownBeat dva puta godišnje objavljuje listu najboljih jazz glazbenika. Za kolovoški broj glasuju kritičari, a za prosinački čitatelji. U oba glasovanja u 2016. u kategoriji bas gitarista na prvom mjestu našao se Marcus Miller, glazbenik koji je slavu stekao surađujući s velikim Milesom Davisom, posebice na kultnom albumu "Tutu", a poslije je ostvario zapaženu samostalnu karijeru. Jedan je od najtraženijih basista - sjajno svira i bas klarinet - koji je ostvario suradnje s najpoznatijim glazbenicima raznih žanrova, među ostalima s Michaelom Jacksonom, Herbiem Hancockom, Frankom Sinatrom, Ericom Claptonom, Wayneom Shorterom, Georgeom Bensonom, Arethom Franklin, Eltonom Johnom i McCoyem Tynerom. Višestruki je dobitnik nagrade Grammy.

Budući da ste za me svirali bas klarinet najprije ću vas pitati zašto volite glazbu Dukea Ellingtona čije skladbe često izvodite upravo na tom glazbalu?

- Zato jer su predivne, čovječe. Taaako su divne! "In A Sentimental Mood", "Sophisticated Lady"... To je predivna glazba! Njegove skladbe imaju lijepu melodiju, prekrasne harmonije, ritam je uvijek divan. To je lijepa povezanost. Osim toga, želim mlade ljude upoznati s njegovom glazbom. To je moja misija. Mladi se pitaju: "Tko je Charlie Mingus?", "Tko je Duke Ellington?", "Tko je Paul Chambers?". Važno je da se upoznaju sa stvaralaštvom tih glazbenika. Spomenuli ste Charlesa Mingusa. Zašto volite svirati njegove skladbe?

- Iznimno ga poštujem. Svi basisti koji su sposobni postati više od basista, postati poznati i snimati vlastite ploče, ostvaruju to zato što su i skladatelji, primjerice Mingus koji je bio skladatelj, Jaco Pastorius koji je bio skladatelj, Stanley Clarke također. Morate skladati za sebe i svoje glazbalo, primjerice bas, jer nitko drugi neće to činiti za vas.

Spomenuli ste Jaca Pastorusa kojem ste posvetili jednu svoju skladbu. Zašto je važan za vas?

- Iznimno je važan. Otvorio je prostor za bas - za bas gitaru. Pokazao nam je velike mogućnosti tog glazbala. To je najvredniji dar koji smo primili od njega. Također nam je ukazao na načine na koje možemo skladati za električni bas. Mnogi današnji električni basisti pate jer se ne usredotočuju dovoljno na skladanje. Moraju se posvetiti tom segmentu djelovanja jer nema svrhe svirati, bez obzira koliko dobro to činili, ako nemate što svirati.

Kako biti poseban Zašto vam je važno svirati nekoliko glazbala i različite stilove ili spajati razne stilove u pojedine skladbe?

- Ne gledam na to kao na nešto što mi je važno - jednostavno, to sam ja. Neki su se našli samo u sviranju jednog glazbala ili jednom stilu. Divim se nekima od njih, ali moram biti iskren prema sebi. Moja nadarenost je moja širina, odraz onoga što jesam. Godinama sam bio studijski glazbenik, znam svirati puno stilova, sudjelovao sam u snimanjima mnogih ploča, ali moj cilj nije svirati puno stilova. Većina glazbenika koji sviraju puno stilova zna sve klišee u

hifimedia #101

RAZGOVOR / MARCUS MILLER svakom od njih, ali ne zna kako u različitim stilovima reći nešto osebujno. Za mene je iznimno važno prodrijeti u dubinu svih tih stilova. Ne svirati, primjerice funk klišee nego doista upoznati suštinu funk glazbe, ne svirati jazz klišee nego proniknuti u dubinu te glazbe i biti sposoban izraziti svoju osobnost govoreći tim jezikom. Mnogi glazbenici koji odlaze na turneje znaju samo reći: "Hallo!" i "Good Bye!" i to na četrnaest različitih jezika. Isprva se to doima impresivnim, no ubrzo shvatite da nisu proniknuli u dubinu, da ne mogu voditi pravi razgovor. Želim ići u širinu, ali i dubinu. Možemo li taj način razmišljanja usporediti s Mingusovim?

- Da. Mislim da je on po prirodi bio takav. Imao je sposobnost uključivati u svoju glazbu sve, primjerice gospel. Nije se bojao raditi na takav način. Nije mario što drugi misle. Koristiš li mnogo utjecaja, ljudi to ponekad ne razumiju. Ponekad ljudi razumiju onaj jazz, ali ne i onaj gospel dio ili razumiju gospel, ali ne i jazz dio. Uvijek se netko žali na nešto. No, Mingus nije mario. Ja ne marim. - S glazbom sam se upoznao jer je moj otac svirao glasovir. Moj rođak Wynton Kelly... Jesi li čuo za Wyntona Kellyja? Šalite li se, osim ako ne mislite na onog slavnog pijanista koji je u 1950-ima svirao s "Lady Day", Dizzyjem, Cannonballom, Rollinsom, Coltraneom, Milesom...?

- Da, on je moj rođak - "Someday My Prince Will Come". Dakle, glazba je uvijek bila prisutna u mojoj obitelji. Jazz sam otkrio kao trinaestogodišnjak. Prije toga svirao sam R&B, ali kao trinaestogodišnjak sam u srednjoj školi upoznao bubnjara Kennyja Washingtona. Bio je mojih godina, ali bio je "starac" u duši. Već kao srednjoškolac bio je "stari" jazz glazbenik. Rekao mi je: "Ti si nadaren, moraš naučiti svirati jazz. Dođi k meni doma." Svake sam subote dolazio u njegovu kuću gdje me upoznavao s tajnama jazz glazbe. Jednom sam mu rekao:

Marcus Miller; snimio Davor Hrvoj

Kako ste se upoznali s jazz glazbom, glazbom općenito?

mi je cjelokupnu povijest jazza. Slušali bismo ploče i otpravio bi me s hrpom kaseta koje sam poslije sam slušao. U to doba, kao petnestogodišnjak, bio sam R&B i jazz glazbenik. Još uvijek sviram tu glazbu i električnu bas gitaru, jer

Većina glazbenika koji sviraju puno stilova zna sve klišee u svakom od njih, ali ne zna kako u različitim stilovima reći nešto osebujno. Za mene je iznimno važno prodrijeti u dubinu svih tih stilova. "Moj rođak Wynton Kelly svira jazz. Poznaješ li ga možda?" Samo je otvorio usta. Iz njegove smo kolekcije zajedno slušali Kellyjeve, ali i ploče Louisa Armstronga, Dukea Ellingtona, Charliea Parkera, Milesa Davisa, Sonnyja Rollinsa, Leea Morgana, Freddiea Hubbarda, Herbiea Hancocka, potom ponovno Milesa Davisa. Često smo slušali Milesov album "On the Corner" zato jer je snimljen u 1970-ima. Drugim riječima, kroz slušanje ploča predstavio

hi-fimedia #101

još uvijek obožavam to glazbalo, ali svojski sam se trudio naučiti čim više o jazzu. Što vam je tada bio prioritet u karijeri?

- Kad sam bio mlad samo sam želi pobuditi pažnju drugih. Kad si mlad samo želiš pronači način kako biti poseban.

Torba puna alata Sviraš kako bi zadivio djevojke!?

- Da, kako bi zadivio djevojke. Kao tinejdže-

ru to ti je jedini cilj, ali nakon nekog vremena postaneš svjestan koliko je glazba važna, koliko je snažna. Tada počneš svirati iz drugih razloga. Sviraš kako bi pomogao ljudima, počinješ sretati ljude koji ti kažu da im je tvoja glazba pomogla u životu. Tada glazba postaje nešto doista moćno i neki drugi razlozi za sviranje postaju prioritetniji. Vjerujete li da glazba može imati iscjeliteljsku moć?

- Naravno. Ljudi su mi govorili da su im moje skladbe pomogle da prebrode iznimno teška razdoblja u životu. Jednom mi je jedna osoba rekla: "Marcuse, kad je moj otac bio na samrti, tri dana prije nego je umro neprestano smo slušali tvoju glazbu, iznova i iznova, zato jer je on tako tražio." Kad čuješ takve priče, to počinje mijenjati tvoj pogled na glazbu. Počinješ shvaćati da tvoja glazba ima određene moći. Glazba na snažan način prenosi poruke, posebice ona bez tekstova jer, slušajući ju, možeš zamisliti svoje tekstove, one koje trebaš. To je povezano s komunikacijom. Kako

vas nadahnjuje komunikacija sa suradnicima na pozornici i publikom koja sluša koncert, kako to utječe na stvaranje glazbe u trenutku izvedbe, jer jazz je glazba trenutka?

ALBUMI KOJE BI TREBALI IMATI:

- Da, apsolutno. Ne znam je li publika svjesna koliko sudjeluje u stvaranju glazbe, jer ona je drukčija na svakom koncertu. Što glazbu čini drukčijom iako ju uvijek sviraju isti glazbenici? Drukčijom ju čine osobe koje se u tom trenutku nađu u publici. Publika postaje organizam koji nas fila energijom. Ponekad je to ova a ponekad ona vrsta energije. Zadatak nas glazbenika je da djelujemo na osnovu toga. Stvaramo nadahnuti tom energijom i sviramo ono što osjećamo da je prikladno u tom trenutku. Takva je komunikacija nevjerojatna. Ako to napravimo na pravi način publika će razumjeti što radimo. Oni su svakako odgovorni, na neki način. To je predivan osjećaj.

Miles Davis: Tutu (1986.)

Miles Davis & Marcus Miller: Siesta (1987.)

Potiče li vas to na upuštanje u avanture, na spontanost u izvedbama?

- Naravno. Ovog sam ljeta s Herbiem Hancockom i Wayneom Shorterom svirao program posvećen Milesu Davisu. Tijekom turneje svake smo se večeri pitali: "Što ćemo večeras svirati?" - "Ne znam." Imali smo pet ili šest skladbi za koje smo znali da s njima možemo započeti koncert, ali nakon toga sve je bilo otvoreno. Čovječe, bilo je predivno! Moraš imati povjerenje, hrabrost... Svirali smo ispred pet tisuća ljudi i morali smo izvesti nešto što je sigurno, a neprestano smo pokušavali svirati nešto novo. Moraš imati torbu punu alata, kao što je ova moja za održavanje bas klarineta. Moraš imati svaki komad alata jer nikad ne znaš koji ćeš u kojem trenutku, ovisno o situaciji, upotrijebiti. Nemate li onaj pravi, naći ćete se u problemu.

Marcus Miller: M2 (2001.)

Marcus Miller: Renaissance (2012.)

Koji vam je glazbeni trenutak bio najuzbudljiviji?

- Bilo ih je puno, ali istinski sam uživao kad bi Miles imao dobru večer. Tada bi bilo doista uzbudljivo. Kad se Miles dobro osjećao i kad je bio nadahnut, bilo je predivno. Uživao sam svirati s Robertom Flack, slavnom američkom pjevačicom koja izvodi najpopularnije pjesme. Glazba koju smo izvodili bila je jednostavna (pjeva: First time... ever I saw your face...) - no njom je pokretala publiku.

Ogorčeni fanovi Je li tako bilo i na snimanju s Frankom Sinatrom?

- Bilo je. Nemam iskustvo nastupa s njim pred publikom, ali osjećaj je bio isti. Bilo je tako i s Lutherom Vandrossom, jednim od važnih R&B pjevača s kojima sam svirao. Uživam svirati s Davidom Sanbornom s kojim sam proveo divne glazbene trenutke. Sjajno smo se zabavljali svirajući sa sastavom Legende. Bilo je jako zabavno, ha, ha, ha.

Marcus Miller: Afrodeezia (2015.)

Čak i ranije, krajem 1940-tih, mijenjao je glazbu, primjerice albumom "Birth of the Cool".

- Da, "Birth of the Cool". Taj je album donio prvi zaokret u njegovm glazbenom pristupu. Potom, sredinom 1950-ih, hard bop - albumi "Workin’...", "Steamin’...", "Relaxin’...". Najbolja izvedba skladbe "‘Round Midnight" koju sam ikad čuo ona je što ju je Miles snimio s istim kvintetom - s Johnom Coltraneom, Redom Garlandom, Paulom Chambersom i Phillyjem Joeom Jonesom - za ploču "‘Round About Midnight". Briljantno!

- Oooo da. Volim tu izvedbu - pa pu du du du pu pu du du, pu dupudu du, pududu du du du dudududuru du puduru diii putiii - s albuma "‘Round Midnight". Bio je slavan, čovječe. Bio je na vrhu u jazz glazbi. Nakon snimanja filmova Frank Sinatra bi ga odlazio slušati u klubove. Iako je postignuo slavu, rekao je: "Ne, moram se mijenjati!" I mijenjao se. Krajem 1950-tih i početkom 1960-ih donio je nove promjene. U 1960-ima imao je novi sastav, potpuno drukčiji. Herbie Hancock je nastojao svirao poput Wyntona Kellyja, ali Miles mu je reko: "Ne, sviraj sebe!" Herbie je pitao: "Jesi li siguran?" - "Naravno, jebote, siguran sam!" No, tada je Miles rekao: "Oh sranje, što ću sad?" Bio je prisiljen mijenjati svoj pristup - ti da dibabidada dabadaba. Izmislio je novi pristup kako bi uskladio svoje sviranje s onim Herbiea Hancocka, Waynea Shortera i Tonyja Williamsa. Sedam godina poslije, slušao je Jimija Hendrixa, Erica Claptona, Sly & the Family Stone i rekao: "Čovječe, to želim svirati!" Chicku Coreai i Herbieu Hancocku rekao je: "Želim da svirate električni klavir". Rekao je da želi u sastavu svirača električnog basa. Milesovi fanovi, koji su obožavali ono što je svirao u 1960-ima, bili su ogorčeni. Pitali su se što on to radi. Govorili su da zvuči užasno i da ne žele to slušati. No, on je stvorio novu glazbu.

S više snage Kako ste stvarali novu glazbu zajedno s njim?

Zašto se divite Milesu Davisu?

- Kod njega mi se sviđa to što je želio biti svoj. Svi su ostali svirali kao Fats Navarro ili Dizzy Gillespie. I Miles je to na početku pokušavao. U 1940-ima je želio svirati poput Fatsa Navarra i Dizzyja Gillespiea, ali tada je, početkom 1950-ih, odlučio svirati sebe. Možda je to bilo s tom namjerom a možda i nije, ali njegov srednji registar, melodičnost, predivne teme... Osjećajnost.

- Osjećajnost. Nije svirao sve, samo ono neophodno potrebno, ono pravo. Promijenio je svijet! Bilo je to u 1950-ima, a promjenu je donio i u 1960-ima. Godine 1959. bio je najpopularniji jazzist.

-Tada, u 1980-ima, vratio se, obukao drukčiju odjeću, promijenio frizuru... To me ponukalo da napišem nešto za njega, upravo zato što je uvijek bio za promjene. Skladao sam glazbu za 1980-e: tehno, drum machine, vokali preko sintisajzera: aaaaa aaaaa. Miles je rekao (oponaša Milesov šaptajući glas): "Sranje! Što je to?" Rekao sam: "To je sampler." - "Sampler!? U redu, nastavi s tim!" Nije se bojao. Pokazao sam mu glazbu i rekao kako sam zamislio izvedbu. Gledao je u note i nije ništa pitao iako je glazba bila potpuno drukčija, suvremena. Nije postavio niti jedno pitanje. Prije dvije godine ponovno sam izvodio tu glazbu koju sam s Milesom snimio za album "Tutu".

hifimedia #101

Marcus Miller; snimio Davor Hrvoj

RAZGOVOR / MARCUS MILLER

Zašto ste odlučili svoj novi album posvetiti glazbi s albuma "Tutu"?

- Tražili su me da to napravim. Priredili su izložbu posvećenu Milesu Davisu. Nije li to bilo logično - da rekonstruirate upravo glazbu s tog albuma?

- Logično je, ali i opasno. Tu smo glazbu svirali na nov način. U sastavu su bili mladi glazbenici koji u doba kad smo snimali album "Tutu" još nisu bili rođeni. S njima sam unio puno promjena u tu glazbu. Kako ste skladali glazbu za album "Tutu"?

- Kad je Miles rekao Warner Bros.-u da želi snimiti album, nazvali su me iz te diskografske kuće i rekli da želi napraviti nešto novo. Kako je Miles prihvatio vašu zamisao?

- Svidjela mu se. Rekao je: "Da, to je sjajano! Napravi još nešto! Nastavi!" To je rekao: "Nastavi!" Divno!

radio. Znao sam da sam napravio nešto drukčije, nešto što ljudi nisu očekivali. To je bilo dobro. Kako ste s Milesom skladali glazbu za film "Siesta"?

- Miles je redateljici Mary Lambert dao moj broj telefona a ona mi je poslala film. Istodobno Miles me nazvao i rekao: "Napiši glazbu i označi dijelove u kojima trebaš trubu." Napisao sam glazbu, otišao do njega i rekao mu da ga trebam. Došao je, stavio svoje naočale, odsvirao i pitao: "Kako je bilo?" - "Predivno! Idemo na sljedeću!" To je važno jer, kako je postajao zreliji svirao je sve manje i manje. Tako je i Wayne Shorter radio.

- Tako je bolje, nije li? To je zato jer znaju prave note i ne moraju tratiti vrijeme na krive, ili suvišne. Razumiju što je važno. Tko voli svirati brzo? Mladi glazbenici sviraju digidi digidi

Istinski sam uživao kad bi Miles imao dobru večer. Tada bi bilo doista uzbudljivo. Kad se Miles dobro osjećao i kad je bio nadahnut, bilo je predivno. Jeste li, kad ste pisali tu glazbu, mislili da bi to mogao biti hit album?

- Ne, mislio sam da to ne treba biti novi "Kind of Blue", jer Miles je tada imao šezdeset godina. Trudio sam se napraviti zanimljiv album s iskrenom glazbom. To sam i napravio. Bio sam iznenađen reakcijom glazbene javnosti. Čudno, ali prva osoba koja me nazvala rekla je da joj se taj album ne sviđa. Dvije su mi osobe rekle da im se album ne sviđa. Pomislio sam da je to dobar znak jer do tad me nitko nije nazvao da mi kaže da mu se ne sviđa nešto što sam

hi-fimedia #101

digidi digidi digidi. Umjesto toga Wayne odsvira vaaap, a Miles pričeka i odsvira tuduuu - s puno više snage.

Svijet je manji Kako ste i zašto napisali skladbu "The King Is Gone (For Miles)"?

- Miles je umro šest mjeseci prije i želio sam mu posvetiti skladbu. Nazvao sam Waynea Shortera i pitao ga želi li svirati u izvedbi jedne moje skladbe. Nisam mu rekao o čemu se radi. Rekao je da će svirati. Nakon toga nazvao sam Tonyja Williamsa

iako nikad prije nisam svirao s njim. Potom je Tony nazvao Waynea i pitao ga: "Tko je taj dečko - Marcus?" Wayne je odgovorio: "On je cool! Trebao bi pristati na tu suradnju." Wayne i Tony su se pojavili na snimanju i odsvirali smo tu skladbu. Prvi solo bio je za bas. Ponavljam, Tony nije znao kako sviram. Počeo sam: pu tu du du du, pu tu tu, tu du, tu tu du tsss, tu tu tu tu. Tony me promatrao preko činele i mogao sam čuti kako se aktivno uključuje u izvedbu. Svirao je i uživao. To se može čuti na ploči. Čuje se kako polako počinje: tin ti tin ti, i vidio mu u očima da se pita: "Tko je taj momak?" U trenutku kad sam odsvirao svoj solo - ludnica. Potom je uslijedio Wayneov solo i tada smo već potpuno uživali. Poslušaš li pažljivije osjetit ćeš to. Predivno! Kad smo snimili tu izvedbu rekao sam im: "To je za Milesa." Reakcija je bila: "Oh, sranje, odsvirajmo ju ponovno!" Ponovili smo, ali nije bilo tako dobro i odabrao sam prvu snimku jer je bila emotivnija, spontanija. To volim. Miles je mogao prepoznati mlade nadarene instrumentaliste koji su nakon suradnje s njim postali važni kreativni glazbenici. Vi ste jedan od njih. U autobiografiji koju je napisao s Quincyjem Troupeom izjavio je da ste upravo vi bili najbolji i to kao inovativan glazbenik. Kako, s tom kompetencijom, gledate na budućnost kreativne glazbe?

- Jako sam uzbuđen glede toga, više nego sam bio prije deset godina. No, stvari se mijenjaju. Toliko je promjena. Diskografske kuće više ne upravljaju glazbom jer posao sa snimanjem ploča nije više onako dobar kako je bio. Ludo, ha, ha posao s pločama nije kao što je bio i diskografske kuće ne mogu više određivati glazbenicima kako će raditi. Prije su im zaposlenici diskografskih kuća nametali na koji će način raditi. Danas glazbenici rade onako kako žele što je dobro i loše. Naime, usmjeravanje im ponekad može pomoći, no sad će neki sjajni glazbenici imati priliku stvarati divnu glazbu. Više ne trebaju brinuti. Nekad su mi ljudi iz diskografske kuće govorili: "Marcuse, snimi mi jednu skladbu za radio!" Danas ne moram snimiti skladbu za radio jer nikoga nije briga za radio, pa ni mene. Radim ono što želim raditi. S uzbuđenjem pratim što rade mladi glazbenici koji su upoznati s poviješću a ne boje se budućnosti. To je uzbudljivo. Stilovi će se sve više miješati. Prije si mogao reći koji glazbenik dolazi iz St. Louisa, a koji iz New Orleansa, New Yorka, Philadelphije, Detroita ili Kansas Cityja, no danas je teže odrediti otkuda dolazi koji glazbenik. Svijet je puno manji i istu glazbu mogu slušati oni koji žive u Europi, Australiji... Mogu slušati i učiti. Za rastanak ponovno mi je zasvirao jedan standard na bas klarinetu.

â&#x20AC;¦ Z U A L P A

A V O N I A! D N RU

Cockta

JAZZ / RECENZIJE Miro Kadoić Endless Summer Aquarius Records

Miro Kadoić je već godinama konstantno prisutan na domaćoj jazz sceni i osim zavidne diskografske aktivnosti nametnuo se izvanrednim sviračkim i skladateljskim umijećem. Uvijek raspoložen za zanimljive suradnje i projekte polako je stekao velik ugled kao pomalo nepredvidiv i stoga konstantno zanimljiv instrumentalist i skladatelj. Stoga sam se i prije slušanja materijala zabilježenog na "Endless Summer" bio potpuno otvoren za poneku novu ideju ili skladateljski pristup temi. No, ovoga puta materijal je doista potpuno drugačiji i ostavlja dojam da je Kadoić zagrabio duboko u najrazličitije glazbene tradicije, ali i svoja osobna razmišljanja. Glazba je tako popriličan odmak od "Ten Directions" faze, ali miješanjem elementa istočnjačke glazbe, etno tradicije i klasičnijih jazz segmenata nastao je potpuno nov obrazac koji imponira snagom u emocionalnom smislu. Kompletan materijal je nešto sporijeg tempa, iako na albumu nema klasičnih balada što dodatno smaži krucijalne sastavnice albuma. Može se učiniti i da je "Endless Summer" na trenutke i pomalo turoban i težak, no svakako je najkompleksnije djelo umjetnika i svakako pokazuje smjer u kojem će se ubuduće Kadoić kretati. Ako je potrebno izdvojiti skladbu na albumu koja reprezentira ideje i način spajanja svih elemenata u ukupnu sliku to je svakako "Simplon Ekspres", no materijal u cjelini je poprilično ujednačen, ali i raznovrstan.

hi-fimedia #101

Kadoića na ovom projektu prate već etablirani i kvalitetni glazbenici koji lakoćom ostvaruju ideje i djeluju kompaktno i u najnježnijim dionicama. Spomenimo još da je sama snimka fino odrađena i stavlja posljednju točku na zanimljiv album uvijek inovativnog glazbenika koji je ovoga puta odlučio predstaviti glazbom, ali i otkriti jedan dio sebe i svojih promišljanja. Gordan Gaži

Nils Petter Molvoer Bouyancy

OKeh / Sony Music / Menart

Iznimno produktivan norveški glazbenik - trubač, skladatelj i producent Nils Petter Molvoer je nakon dvadesetak godina samostalne diskografske karijere objavio svoj sedamnaesti album. Radi se o kontinuitetu glazbenog djelovanja, nastavku razvijanja pristupa što ga je 1980-ih započeo ostvarivati kao član sastava Masquarelo s kojim je snimao za kultnu diskografsku kuću ECM. Ona je pratila i početak njegove samostalne karijere i to ne bez razloga. "ECM je odigrao važnu ulogu pokazujući put, kreirajući formu improvizirane glazbe koja nije zasnovana na tradicionalnoj afro-američkoj glazbi ili tradiciji općenito" rekao je Molvoer prigodom jednog od naših susreta. "Radi se o drukčijem načinu improviziranja. ECM je ostvario velik utjecaj u Norveškoj." Na početku tog, ECM razdoblja posebice je važan bio Molvoerov album "Khmer" koji ga je izbacio u orbitu. Otada štanca sjajne albume u tom žanru zadržavajući se u stilu koji se zasniva na spoju jazza, ambi-

Miles Davis Quintet Freedom Jazz Dance - The Bootleg Series, Vol. 5 Columbia / Sony Music / Menart

reedom Jazz Dance" savršen naziv za glazbu Milesova kvinteta iz sredine i druge polovice 1960-ih. Naime, njihove su izvedbe lepršave, rasplesane, spontane i slobodne te donose suštinu jazz glazbe. No, što se krije na trostrukom CD-u tog naziva? Nakon albuma "Live in Europe 1967: The Bootleg Series Vol. 1", "Live in Europe 1969: The Bootleg Series Vol. 2", "Miles at the Fillmore – Miles Davis 1970: The Bootleg Series Vol. 3" i "Miles Davis at Newport 1955-1975: The Bootleg Series Vol. 4", diskografska kuća Sony objavila je još jedno izdanje s nepoznatim snimkama Milesa Davisa. Na tri CD-a uvrštene su sve sačuvane izvedbe ostvarene u iznimno kreativnom razdoblju, 1966. prigodom snimanja albuma "Miles Smiles", kao i neke sa snimanja ostalih albuma što ih je ovaj trubač i skladatelj ostvario u drugoj polovici 1960-ih. Pod sve mislim na razne inačice istih skladbi, tek kratke pokušaje ili uvjažbavanja na licu mjesta, ali i razgovore glazbenika između tih pokušaja. A glazbenici su, osim Milesa, tenor saksofonist

jentalne glazbe, fusiona, elektronike, klupskih ritmova... "Elektroničku glazbu povezujemo sa zvukovnim svijetom", rekao je objasnivši razloge korištenja elektronike u kreiranju glazbe. "Neke stvari nije moguće ostvariti pomoću akustičnih glazbala. Morate manipulirati zvukom. Za mene je uvijek bio zanimljiv taj kontrast jer pobuđuje znatiželju. Pokušavam pronaći balans, organsku ravnotežu pri čemu se ne zna odakle što dolazi, ali donosi zaokruženu sliku." Na tom tragu je i novi album za koji je on osmislio sve skladbe, neke u suradnji s članovima banda. Radi se o djelima različita karaktera, ali koherentnima, što cijeli album čini zanimljivim i uzbudljivim. Budući da je, kao i uvijek, veliku pažnju posvetio zvuku i bojama, za snimanje je odabrao multiinstrumentaliste, ali i stare suradnike koji su, većim dijelom, sudjelovali i u snimanju njegova prethodnog albuma "Switch". Osim što svira trubu i koristi efekte Molvoer koristi sve blagodati elektronike, lupove, modificirane vokale i pljeskanje, a asistirali su mu Geir Sundstöl koji svira razne vrste električnih gitara i gitarski bendžo,

Wayne Shorter, pijanist Herbie Hancock, kontrabasist Ron Carter i bubnjar Tony Williams. Bio je to drugi Milesov legendarni kvintet, a prema mišljenju mnogih najbolji sastav u povijesti jazza i naravno da zato svakog ljubitelja jazza, ali i jazz glazbenika zanima sve što se

događalo s kvintetom, između ostalog i kako su radili, što se događalo na snimanjima, o čemu su pričali... Naime, strpljiv i pažljiv slušatelj tako će produbiti svoje spoznaje o tome

Erland Dahlen koji svira bubnjeve, svu silu udaraljki, ksilafon i klavir te Jo Berger Myhre koji svira kontrabas, bas gitaru, klavijature, sintisajzere, pljesak i razne gitare. Uz njih, kroz izvedbe koje odlikuje zanimljiva dinamika, postepeno razvija svoje priče. Iako se radi o suvremenoj glazbi, u njoj se ponekad osjećaju snažni utjecaji tradicije. Na ovom albumu to se posebice osjeća u izvedbi skladbe "Lamna Reef" koja se zasniva na kontrastu - spoju elektronike s čvrstim, sirovim, teškim, jednostavnim ritmom što podsjeća na radne pjesme američkih robova koje su bile jedan od konstitutivnih elemenata u razvoju afroameričke glazbe. Često uspoređivan s Milesom Davisom, posebice djelovanju u zadnjem razdoblju velikanove karijere, što nije bez osnova, Molvoer je ipak razvio vlastiti pristup, s puno više intenziteta i neameričkih utjecaja. Naravno, ta silina i dinamika osjećaju se tek u pojedinim dijelovima, kad se izvođači razmašu, kad više ne mogu izdržati i moraju osloboditi nagomilani naboj. Uostalom, upravo je zato odabrao prije spomenute glazbenike.

Marko Ramljak Band

Davor Hrvoj

Mindset Live Aquarius Records

"Mindset Live" je još jedan predstavnik novijih stremljenja na domaćoj jazz sceni koja je u ovom trenutku doista živa i snažnija nego ikad. Na recenziranom izdanju violinista Marko Ramljak postavio je glazbenu priču istražujući po dalmatinskim etno motivima uz fusion i jazz rock glazbu kao čvrste sviračke temelje. Iskusnom violinistu koji je najpoznatiji po suradnji s Gibonijem nije trebalo mnogo da svoj instrument savršeno uklopi u cijelu sliku i dobije snažnu, zanimljivu, ali i na momente sjetnu glazbe kojoj nimalo ne nedostaje energije, inventivnosti, nepredvidivosti i zanimljivosti. Sastav koji je umjetnik okupio oko sebe izvanredno osjeća potrebe skladbe i goto-

što je važno u djelovanju jazz banda, na koje detalje treba obratiti pozornost, kako je Miles razmišljao, iako u stvari nije puno objašnjavao. Osim toga, kao i uvijek, njegova je spika tiha i diskretna (uz neke je snimke uvrštena napomena da se kristi esplicitan način izražavanja!), ali oni koji imaju dobru hi-fi opremu, ili barem kvalitetne sluške, neće imati problema s osluškivanjem i otkrivanjem detalja. Svakako, zanimljivo je čuti kako su nastajale skladbe koje su nakon tih snimanja postale kultnim ostvarenjima jazz diskografije: "Freedom Jazz Dance" Eddiea Harrisa, "Gingerbread Boy" Jimmyja Heatha, "Circle" Milesa Davisa, "Dolores", "Footprints" i "Orbits" Waynea Shortera objavljenih na albumu "Miles Smiles" iz 1967., "Masqualero" Waynea Shortera s albuma "Sorcerer" iz iste godine, "Nefertiti" i "Fall" Waynea Shortera s albuma "Nefertiti" iz 1968., "Country Son" Milesa Davisa s albuma "Miles in the Sky" iz iste godine, te "Water Babies" Waynea Shortera koja je objavljena na istoimenom albumu iz 1976., devet godina nakon što je snimljena. Uvrštena je i snimka Milesova sviranja klavira u svrhu stvaranja nove glazbe, poslije nazvana "Blues In F (My Ding)". Ovo izdanje sadrži i bogato opremljenu knjižicu koja na trideset stranica donosi podatke o snimanjima, fotografije te poduži tekst grammyjem nagrađenog povjesničara, novinara i producenta Ashleya Kahna. Davor Hrvoj

vo da nema trenutka u kojem je neki od instrumenata dominantan ili previše isturen. Ta fina i uigrana sviračka vještina izvanredno je zaslužna da album ima svoju dinamiku i da od početka do kraja bude zanimljiv, pitak i lako slušljiv. Sve skladbe je napisao Marko Ramljak koji je ovim albumom svakako doživio vrhunac karijere. Od ostalih glazbenika koji su dali ogroman obol projektu treba izdvojiti izvanredan saksofon Lenarta Krečića i uvijek prisutan, a nikad pretežak bas kojeg je odsvirao Luka Veselinović. Čak niti violina Marka Ramljaka, iako vizualno pomaknuta naprijed nije u svakom trenutku prominentna i s mjerom daje prostor i drugima. Sve ovo je lako vidljivo na svim skladbama, no atmosferom i dozom dopadljivosti ističu se "Mindset" i "Bungie Jump". Jazz je sve snažnije prisutan u domaćoj glazbenoj ponudi. Umjetnici kao Marko Ramljak sa svojim širokim glazbenim pogledima i beskrajnom voljom za kombiniranjem malenih glazbenih segmenata i ukrasa i njihovo komponiranje u specifičan glazbeni idiom ovakvom trendu daju snažan vjetar u leđa. Samo neka se nastavi. Gordan Gaži

hifimedia #101

JAZZ / RECENZIJE proučavanju i sviranju različitih tipova zvukova, a s moje strane glasovir je najvažniji element mojeg identiteta. Osim toga obožavam stjecati iskustvo spajajući razne kulture, a Minino dolazi iz argentinske kulture bogate zanimljivim ritmovima što je posve drukčije od mojeg europskog nasljeđa." Drukčije i isto - zajedništvo u različitosti! Davor Hrvoj

Amira Medunjanin Damar

Aquarius Records

Baptiste Trotignon - Minino Garay Chimichurri

OKeh / Sony Music / Menart

Razigranost, pozitivnu energiju, visoke instrumentalističe dosege i uigranost što ih ispoljavaju francuski pijanist Baptiste Trotignon i argentinski udaraljkaš koji već četvrt stoljeća živi u Parizu, Minino Garay, hrvatsku su publiku osvojili na nastupu što su ga održali 25. listopada 2014. u maloj dvorani "Lisinski" na festivalu Jazz.hr/jesen. Nakon pet godina suradnje i koncertiranja - zajedno sviraju od 2011. - tijekom kojih oduševljava publiku diljem svijeta, ovaj je duo odlučio svoja glazbena postignuća dokumentirati na diskografskom izdanju. Album "Chimichurri", koji su snimili u svibnju 2015. u Buenos Airesu, prvi što su ga ostvarili kao duo, osmišljen je kao glazbeno putovanje između svjetova koje predstavljaju i obožavaju. Naime, Trotignon je duboko uronjen u europsku kulturu, a Garayev je DNK određen naslijeđem južnoameričke i afroameričke tradicije. O tome je Trotignon govorio prigodom spomenutog gostovanja u Zagrebu: "Moja ljubav prema europskim skladateljima vjerojatno utječe na moj glazbeni pristup. Boje, harmonije i određen način pristupanja prostoru i zvuku. U mojem je životu europska klasična glazba jednako važna kao i jazz." No, klasika je tek jedan od glazbenih elemenata koji se provlače kroz njihovu glazbu, čak štoviše, album je pun kontrasta. Naime, radi se o divnoj ravnoteži između klasike, jazza i etna, melodijskog glasovira i ritmički šarolikih,

hi-fimedia #101

razigranih udaraljki, ali i između drva i željeza te drva i kože, nježnosti i siline, nostalgije i euforije, sirove energije i blagosti... Sasvim primjeren i znakovit naziv je CD-a, "Chimichurri", što je u latinoameričkoj kulturi naziv za marinadu sastavljenu od niza začina. Njihova je umjetnost zasnovana na spoju najfinijih glazbenih začina iz sva tri spomenuta svijeta. Vidljivo je to i iz repertoara koji zasnivaju na stilskoj raznolikosti. Osim vlastitih skladbi oni su kao predloške za svoje improvizacije odabrali djela autora različitih glazbenih svjetonazora, ali čak i unutar nekog određenog svjetonazora posve drukčijih glazbenih stavova. To su, među ostalima, latinoamerički autori ("La Cambiada" Gerarda di Giusta, "Chorinho Pra Ele" Hermeta Pascoala), jazz autori ("Trinkle Tinkle" Theloniousa Monka i "Passport" Charliea Parkera"), pop-rock autori ("Jenny Wren" Paula McCartneya")... No, najsnažnije nadahnuće pronašli su u glazbi velikog Leonarda Bernsteina i to iz njegova mjuzikla "West Side Story", na osebujan način obradivši pjesme "Maria", "I Feel Pretty", "Somewhere", "Tonight" i "America". Posebnost njihovih izvedbi očituje se u virtuoznosti, ali i maštovitosti, zajedništvu, spremnosti za dijaloge i iznenadne promjene. O tome kako to ostvarujuje Trotignon je rekao: "Obožavam svirati u formi dua zato jer tako dolazi do izravne komunikacije i tečnosti. Važno je načuliti uši čim više je moguće. Glazba se zasniva na zvukovima i moramo biti sposobni svirati zatvorenih očiju. Nastojimo ostvariti ravnotežu između spontanosti i profinjenosti. Kontrola i improvizacija! Budući da možemo svirati akustično čujemo pravi zvuk glazbala, bez petljanja s ozvučenjem. Iako ponekad sviramo ozvučeni, vibracija naše glazbe je uglavnom akustična i tako jedan drugoga možemo bolje "osjetiti". Kao i mnogi drugi udaraljkaši, Minino je posvećen

Postoje albumi koji svoje adute otkriju odmah. No, postoje i albumi kao "Damar" koji i nakon nekoliko slušanja diskretno poručuju da u zabilježenom postoji još nešto. Doista, recenzija ovog albuma bila mi je jedna od najtežih posljednjih nekoliko godina. Ne samo zato što doista izuzetno rijetko slušam glazbu s balakanskih prostora čija je tradicija kamen temeljac skladbi koje izvodi Amira Medunjanin, već i zbog kvaliteta koje su u njezinoj glazbi neosporne. U prvom redu tu je glas koji posjeduje snagu, boju i neoborivu emociju, ali i neobično definiranu kontrolu, mjeru i finoću. Želio sam izbjeći nabrajanje već izlizanih izjavi o balkanskoj estetici i drugim frazama kad se radi o umjetnici, no objektivno "Damar" je album pun kontroverzi koji intenzivno reflektira i podneblje iz kojeg skladbe dolaze, ali s druge strane gotovo prirodno i bez napora utjelovljuje "world" glazbu uz jasne utjecaje jazz tradicije, Sve to bez napora i vidljivih šavova. To je točka od koje zapravo počinje i prava priča o sposobnosti da se nakon miješanja svega spomenutog dobije gotovo jedinstven izričaj kojeg Amira Medunjanin svojim glasom uspijeva podignuti na višu razinu. Iako je temelj i supstrat albuma zapravo tradicijska glazba, "Damar" zvuči vrlo suvremeno u izričaju, ali u isto vrijeme pomalo sjetno i arhaično u svojoj atmosferi. To je još jedna pomalo zanimljiva točka koja u isto vrijeme materijal odvaja od tradicije, ali je na svoj način i podcrtava. Veličina albuma je pomalo skrivena iza svih suprotsavljenih kvaliteta koje tek svojom kolizijom daju onu boju i atmosferu koja ovaj repertoar očigledno zahtijeva. S te strane album je odrađen savršeno posebno u produkcijskom smislu. "Dahmar" je doista prepun momenata koji intrigiraju i u kojem znatiželjni slušatelj može uživati danima. No, isto tako zanimati će i malo manje analitički nastrojenog slušatelja koji može uživati u repertoaru i vrhunskom glasu Amire Medunjanin. Gordan Gaži

JODOROWSKY

DINA

NAJVAÅ½NIJI SF FILM KOJI NIKAD NIJE SNIMLJEN

Ilustracija: Christopher F. Foss

FILM

PRIKAZ / FILMSKI PROJEKTI

"DINA JODOROWSKOG" - FILM KAO NEOBUZDANA AMBICIJA!

piše: Luka Kostić

ALEJANDRO JODOROWSKY Nakon rada u kazalištu u rodnom Čileu, Alejandro Jodorowsky se ubrzo prometnuo u jednog od najzanimljivijih južnoameričkih ekperimentalnih režisera. Njegovi najpoznatiji filmovi - "El topo" i "La montana sagrada" ("Sveta planina") - dovodili su do granica filmski jezik

hi-fimedia #101

osljednjih par mjeseci po konvencijama obožavatelja, zadimljenim podrumima, prodavaonicama stripova, i ostalim mjestima koji sačinjavaju zajednicu fanova znanstvene fantastike, govorilo se, između ostaloga, pretežno o najnovijoj vijesti iz Hollywooda. Dennis Villeneuve, kanadski filmaš koji je u posljednjih par godina napravio iskorak iz autora art-drama prema nešto široj publici, bit će sljedeći režiser koji će pokušati adaptirati "Dinu", remek djelo Franka Herberta i jedan od najutjecajnijih SF romana svih vremena. Nakon ovogodišnjeg introspektivnog indie hita "Arrival", Villeneuve se ponovno ujedinio sa

Ilustracija: Christopher F. Foss

Foss je za Jodorowskog dizajnirao svemirske brodove, a kasnije Ä&#x2021;e sudjelovati na produkciji prvog filma o Supermanu

hifimedia #101

PRIKAZ / FILMSKI PROJEKTI

Rogerom Deakinsom, fotografom s kojim je surađivao na njegova prva dva američka filma: "Prisoners" i "Sicario", te trenutno radi na post-produkciji nastavka još jednog SF klasika - "Blade Runner". Čak i u današnjem ciničnom kontekstu neprestane eksploatacije postojećih intelektualnih ideja i franšiza (u koji se nastavak i još jedan remake dvaju od najcjenjenijih SF tekstova svih vremena, kako u filmu tako i van njega, svakako uklapaju), teško je ne osjetiti makar oprezan entuzijazam prema ideji da je Hollywood, čini se, konačno odabrao ispravnog čovjeka. VIlleneuve je, barem na papiru, idealan izbor: istančan stilist, pedantan, s gotovo perfektnom filmografijom, samopriznati SF fan te režiser sa iskustvom u oba svijeta filma: nezavisnim i visokobudžetnim. Međutim, na Herbertovom romanu su zube polomila dva režisera koja su ispunjavala slične uvjete. Prije nego je David Lynch uperio kameru u Stinga i navukao bijes fanova predloška kao i njegovih prijašnjih filmova sa svojim kritičkim i komercijalnim promašajem iz 1984., "Dina" je trebala biti adaptirana pod palicom kultnog čileanskog režisera Alejandra Jodorowskog. Lynchova verzija "Dine" sadržavala je fascinantnu popratnu priču o utjecaju studija i režiserovim nezadovoljstvom oko kompromitacije njegove vizije ali će zauvijek ostati u sjeni pripovijesti vezane za propalu ideju Alejandra Jodorowskog. Prije 4 godine, američki dokumentarist Frank Pavich (inače autor filma o njujorškoj hardcore punk sceni: "N.Y.H.C") odlučio je priče i glasine povezati u koherentnu pripovijest. "Jodorowsky’s Dune" istovremeno je fascinantan film o rođenju i smrti jedne ideje (Jodorowky bi ovdje iskoristio riječ san, u svom tipičnom romantičarskom izričaju), beskompromisnom umjetničkom zanosu i bolnom logističkom procesu proizvodnje filmova u holivudskoj industriji. Nakon rada u kazalištu u rodnom Čileu, Alejandro Jodorowsky se ubrzo prometnuo u jednog od najzanimljivijih južnoameričkih ekperimentalnih režisera. Njegovi najpoznatiji filmovi - "El topo" i "La montana sagrada" ("Sveta planina") - dovodili su do granica filmski jezik, ekperimentirajući kako formom tako i sadržajem i prestavljajući, prije svega, beskompromisnu viziju režisera nesputanog budžetom, demografskim strategijama i pritiscima studija. Nakon uspjeha "Svete planine" u Europi, francuski produ-

hi-fimedia #101

H.R. Giger u svojem ateljeu

Dan O’Bannon i H.R. Giger, dizajneri i gurui vizualnih efekata koje je Jodorowsky prvotno regrutirao da rade na "Dune", surađivali su na "Osmom Putniku" (O’Bannon je radio i na efektima za "Ratove zvijezda" te je kasnije sa Paulom Verhoevenom surađivao na još jednom SF klasiku "Totalni opoziv").

cent Michel Seydoux pitao je Čileanca što želi kao svoj sljedeći projekt. "Dina", rekao je Jodorowsky. Tako je rođen najambiciozniji neuspjeh u povijesti SF-a. Pavich ne odudara pretjerano od klasične dokumentarističke filmske gramatike, bazirajući filmov centralni fokus na kadrovima Jodorowskovljeve ekscentrične reminiscencije o procesu ideje i provedbe samog filma. Potrebe za pretjeranom formalnom stilizacijom, uostalom, nema kada je sam sadržaj dokumentarističke fabule ovako fascinantan. "Što je cilj svakog života?", pita se Jodorowsky tijekom prvog kadra. "To je stvaranje duše. Filmovi su više od industrije, oni stvaraju dušu". Ono što Pavicheva kamera snima sljedećih sat i pol vremena upravo je pokušaj realizacije

te ideje. Jodorowskovljeve ideje za adaptaciju Herbertovog romana bile su sukus njegovih osobina i senzibiliteta kao filmaša: grandiozne, ambiciozne i, prije svega, beskompromisne. Glumci koje je okupio bili su, između ostalih, Orson Welles (kojemu je režiser obećao usluge njegovog omiljenog pariškog kuhara na svakom danu snimanja), Mick Jagger, Salvador Dali (kojemu je obećana plaća od 100 000 dolara po minuti snimanja jer je Jodorowsky bio uvjeren da niti jedna druga osoba na svijetu ne može glumiti ulogu galaktičkog cara Shaddama) i režiserov vlastiti sin (bez prethodnog glumačkog iskustva u ulozi protagonista Paula Atreidesa). Pink Floyd i Magma, prog rock giganti svog doba, bili su režiserov odabir za kompozitore filmske glaz-

hifimedia #101

PRIKAZ / FILMSKI PROJEKTI

Poznati francuski strip-crtać Jean Giraud, SF-fanovima poznatiji kao Moebius, sudjelovao je u konceptualnom dizajnu te će kasnije sa samim Jodorowskim kreirati kultni strip "Incal".

be. Budžet se svakim tjednom pred-produkcije povećavao ne bi li (konzervativna) procjena Seydouxa pred početak snimanja glasila 15 milijuna dolara (astronomski iznos za sedamdesete). Jodorowsky je svoju "Dinu" zamislio kao film koji će promijeniti svijest filmske publike. Nakon što su ga, nakon još jednog neuspješnog intervjua sa američkim studijima oko financiranja, direktori upozorili da film ne bi smio biti duži od 90 minuta, režiser je, vlastitim riječima, odbrusio: "Zašto stavljate ograničenja na moj san? Bit će dug 15 sati, možda čak i 20!". Malo pomalo, granica između ambiciozne filmske vizije i neostvarivog sna počela se smanjivati. Jodorowskovljev

hi-fimedia #101

san da će "Dina" u gledateljima simulirati efekte LSD-a kolabirao je, malo po malo, pod težinom vlastite ambicije i surove logike profitabilnosti američkog studijskog sistema. Čak i u sedamdesetima Novog Hollywooda, kada su veliki studiji odvajali još veće novce za financiranje ambicioznih filmova Martina Scorsesea, Roberta Altmana i njihovih suputnika, nitko iz filmske industrije nije bio dovoljno odvažan financirati projekt takvih razmjera. Njegovi "Ratovi zvjezda" na steroidima nikada nisu zaživjeli van bezbrojnih stranica dijaloga i crteža. I doista, teško je, zavirivši pod poklopac Herbertovog romana, i imajući na umu Jodorowskovljeve senzibilitete i utjeca-

je, ne biti istinski zaintrigiran ovim kreativnim susretom. Herbertova "Dina" navigirala je na žanrovskom teritoriju SF-a i epske fantastike, povlačeći teme uspona i pada carstava, prirode mesijanstva, političko-klasnih društvenih odnosa i zen misticizma, između ostalih. Nije teško vidjeti što je Alejandra Jodorowskog, eksperimentalnog režisera, sanjara razgoračenih očiju, beskonačne mašte i nepostojeće tolerancije prema kompromisu umjetničke vizije, privuklo u pripovjesti o mladom Paulu Atreidesu koji, kroz manipulaciju halucinogenog "začina", ujedinjuje nomadska plemena pješćane planete i vodi borbu protiv despotskog svemirskog carstva.

"Dinu", napraviti ću nešto drugo. Ne postoji ambicija koja je prevelika." Lako bi bilo gledati "Jodorowsky’s Dune" kao film o ambicioznom ali, u konačnici, neostvarenom snu. Jednako lako bi ga bilo gledati kao zapis o kreativnim klicama koje su kasnije zaživjele pred lećama i kamerama SF velikana poput Ridleyja Scotta, Jamesa Camerona i Georgea Lucasa. Pa ipak, teško je oteti se dojmu da je riječ o dokumentarnom filmu koji ne samo da slavi personu, karizmu i neobuzdanu maštu jednog umjetnika nego i samu ideju filma - filma kao neobuzadnog, autonomnog i suludo ambicioznog medija. U vremenu kada se film kao umjetnost sve više i više povodi isključivo komercijalnim kriterijima poput profita i demografske isplativosti, ta ideja možda i ne zvuči tako otrcano i sentimentalno kao što se čini na prvi pogled. Međutim, koliko god je teško kvantitativno mjeriti parametre poput estetskog i umjetničkog utjecaja, Jodorowskovljev neostvareni san zaživio je, indirektno, kroz čitavu generaciju SF filmova u osamdesetima, devedesetima i nakon njih. Dan O’Bannon i H.R. Giger, dizajneri i gurui vizualnih efekata koje je Jodorowsky prvotno regrutirao da rade na "Dune", surađivali su na "Osmom Putniku" (O’Bannon je radio i na efektima za "Ratove zvijezda" te je kasnije sa Paulom Verhoevenom surađivao na još jednom SF klasiku - "Totalni opoziv"). "Ratovi zvijezda", "Blade Runner", "Alien" franšiza, "Flash Gordon" - sve su to SF klasici koji su, na ovaj ili onaj način posuđivali od Jodorowskovljeve unikatne vizije. Čak i "Kontakt" Carla Sagana počinje poznatim dugim kadrom kroz galak-

siju kojeg je Jodorowsky koncipirao kao prvi kadar za svoj film. Chris Foss, koji je dizajnirao svemirske brodove, kasnije će sudjelovati na produkciji prvog filma o Supermanu. Poznati francuski stripcrtać Jean Giraud, SF-fanovima poznatiji kao Moebius, sudjelovao je u konceptualnom dizajnu te će kasnije sa samim Jodorowskim kreirati poznati strip "Incal". Kreativna kohorta koju je Jodorowsky okupio oko "Dine", na ovaj ili onaj način, će formirati budući razvoj znanstvene fantastike na filmu, pa i van njega. Pa ipak, najfascinantniji element Pavichevog filma možda ne leži u stvaranju koncizne pripovijesti temeljene na životnom projektu Alejandra Jodorowskog. Kao što meksički režiser sam kaže za Pavichevu kameru: "Ukoliko nisam mogao napraviti

Galerija idejnih rješenja za naslovne uloge u filmu "Dina"

hifimedia #101

Ocjena kvalitete fima (od 1 do 10) srednja je vrijednost dobivena izračunom ocjena iz uglednih časopisa koji se bave (i) filmom: Hollywood Reporter, Variety, Entertainment Weekly, Empire, Chicago Sun-Times, Premiere, Rolling Stone, The Washington Post...

FILM / DVD RECENZIJE Closet Monster (Closet Monster, 2016.) Elevation Pictures, 90 minuta režija: Stephen Dunn igraju: Connor Jessup, Joanne Kelly, Aaron Abrams, Isabella Rossellini, Mary Walsh, jack Fulton žanr: drama, misterij

7/10 Hvaljena drama kanadskog redatelja Stephena Dunna svoju je svjetsku premijeru doživjela još 2015., na Toronto International Film festivalu, gdje joj je i dodijeljena nagrada za najbolji kanadski film te godine. Ova drama o odrastanju kreativnog i povučenog tinejdžera sada je napokon dostupna i u Blu-ray formatu.

hi-fimedia #101

Oscar Madly (Jack Fulton) je sedmogodišnjak čiji se roditelji (Aaron Abrams, Joanne Kelly) rastaju. Kako bi ga utješili roditelji Oscaru poklanjaju hrčka kojeg on naziva Buffy (glas mu je posudila Isabella Rossellini), a hrčak mu ubrzo priraste srcu. Uz pomoć hrčka Oscar se nekako nosi sa razlazom svojih roditelja, ali ključna stvar za njegov razvitak događa se jednog dana kada svjedoči premlaćivanju homoseksualca na groblju kraj škole od strane lokalnih nasilnika. Dodatno potaknut očevomo homofobijom, Oscar odluči poduzeti sve što je potrebno kako ga ne bi zadesila neka slična sudbina. Međutim, desetljeće kasnije, Oscar (Connor Jessup) je nesiguran oko vlastitog seksualnog identiteta, a homofobni zločin kojemu je svjedočio u djetinjstvu neprestano ga progoni. ‘Closet Monster’ je film koji se odlikuje sjajnom glumačkom postavom, a posebno je impresivna Jessupova izvedba kojom se dokazao kao talent na kojeg će u budućnosti redatelji moći računati. Elementi magičnog realizma daju ovoj relativno konvencionalnoj priči o odrastanju dodatnu dimenziju, dok je Dunnova režija na sada već poslovično visokom nivou. Stephen Dunn postiže delikatnu ravnotežu u filmu ‘Closet Monster’ zahvaljujući fantastičnoj obradi piče o odrastanju koja spaja klasično pripovijedanje, prepoznatljivu osjećajnost i kreativne impulse. Kate Erbland, Indiewire

Pakao na horizontu (Deepwater Horizon, 2016.) Summit Entertainment, 107 minuta režija: Peter Berg igraju: Mark Wahlberg, Kurt Russell, John Malkovich, Gina Rodriguez, Dylan O’Brien, Kate Hudson žanr: drama, triler, film katastrofe

6/10 Posljednje ostvarenje redatelja Petera Berga filmska je dramatizacija strašnih događaja koji su se u travnju 2010. godine događali u Meksičkom zaljevu. Naime, tada je došlo do eksplozije naftne platforme Deepwater Horizon koja je bila uzrokovana curenjem nafte s morskog dna. Platforma kojom se nije upravljalo u skladu s regulativama prouzročila je jednu od najvećih ekoloških katastrofa u američkoj povijesti. Spomenimo i kako je kao scenaristički predložak za film poslužio članak ‘Deepwater Horizon’s Filan Hours’ koji je 2010. godine objavljen u New York Timesu. Datum je 20. travnja 2010. godine, a mjesto radnje naftna platforma Deepwater Horizon u vlasništvu privatne kompanije Transocean. Tim na platformi upravo se sprema započeti bušenje na mjestu koje se nalazi u Meksičkom zaljevu nedaleko od New Orleansa. Inženjer Michael ‘Mike’ Williams (Mark Wahlberg) i nadzornik James ‘Jimmy’ Harrell (Kurt Russell), međutim, saznaju kako je ekipa radnika koja je bila zadužena za postavljanje temeljnih betonskih blokova oko bušotine puštena ranije s posla bez da je obavila provjere razine tlaka. I to na inzistiranje Donalda Vidrinea iz kompanije BP (British Petroleum) kojeg igra John Malkovich. Harrell se sastaje s Vidrineom kako bi ga nagovorio da se testiranja ipak provode, no ta testiranja samo dodatno oslabe ionako nestabilna temelje. Vidrine naređuje početak operacije prije dobivanja rezultata testiranja. U početku, sve se odvija prema planu, no uskoro dolazi do eksplozije, a ljudi na platformi prepušteni su borbi goli život... Film ‘Deepwater Horizon’ filmska je kritika u većini slučajeva dočekala prilično blagonaklo-

no. Mnogi kritičari istaknuli su tehničku umješnost na vizualnoj razini, kao i ozbiljan autorski pristup temi koji je uspješno pomiren s uzbudljivim žanrovskim karakteristikama akcijskih trilera. Dodajmo i kako je film nominiran na nagradu Oscar u kategorijama najbolje montaže zvuka i najboljeg korištenja specijalnih efekata. ‘Deepwater Horizon’ je brz i napet film, prepun buke, nereda, opasnosti i vatre. A.O.Scott, New York Times

Denial (Denial, 2016.) Bleecker Street, Entertainment One, 110 minuta režija: Mick Jackson igraju: Rachel Weisz, Tom Wilkinson, Timothy Spall, Andrew Scott, Jack Lowden, Caren Pistorius, Alex Jennings žanr: drama, biografski

Čudo s Hudsona (Sully, 2016.) Warner Bros. Pictures, 96 minuta režija: Clint Eastwood igraju: Tom Hanks, Aaron Eckhart, Laura Linney, Anna Gunn, Autumn Reeser, Holt McCallany, Jamey Sheridan, Jerry Ferrara žanr: drama, biografski

6/10 ‘Denial’ je povijesna drama u režiji Micka Jacksona nastala prema knjizi ‘History on Trial: My Day in Court with a Holocaust Denier’ američke povjesničarke Deborah Lipstadt. U spomenutoj knjizi Lipstadt je opisala svoje iskustvo sudskog procesa u kojemu je bila optužena za klevetu od strane engleskog povjesničara Davida Irvinga. Deborah Lipstadt američka je povjesničarka koja se bavi proučavanjem povijesti holokausta. Jedno njezino predavanje prekida David Irving, engleski povjesničar čije je polje specijalizacije pak povijest nacističke Njemačke. Riječ je o čovjeku koji je u Velikoj Britaniji tužio Lipstadt i njezinog britanskog izdavača za klevetu zbog toga što ga je ona u svojim knjigama prozivala kao čovjeka koji negira holokaust. Zbog specifičnosti britanskog pravnog sustava, zadaća prikupljanja dokaza pada na optuženicu pa Lipstadt formira - zajedno s Anthonyjem Juliusom (Andrew Scott) i Richardom Ramptonom (Tom Wilkinson) - stručni tim čiji je cilj sudu dokazati da je Irving znao kako laže u svojim argumentacijama prema kojima se holokaust nikada

7/10

osljednji film Clinta Eastwooda ‘Čudo s Hudsona’ snimljen je prema autobiografiji ‘Highest Duty’ koju su napisali Chesley Sullenberger i Jeffrey Zaslow. (Sullenberger je američki pilot koji je izveo jedno od najimpresivnijih slijetanja u novijoj američkoj povijesti, Zaslow novinar.) U glavnoj ulozi, kao Sullenberger, je Tom Hanks, dok je Eastwood na jednom mjestu uspio okupiti i veoma dobru ekipu koja se pobrinula o sporednim ulogama. 15. siječnja 2009. godine iz njujorške zračne luke polijeće avion US Airwaysa za grad Charlotte

u Sjevernoj Karolini kojim upravlja pilot Chesley ‘Sully’ Sullenberger. Međutim, nakon svega tri minute leta avion se sudara s jatom gusaka nakon čega avionu otkazuju oba motora. Procijenivši da avion nema dovoljno snage da dođe do najbližeg aerodroma, Sully odlučuje sletjeti na površinu rijeke Hudson. To mu polazi za rukom i Sully tako spašava živote svih 155 putnika, dok ga javnost i mediji počinju doživljavati kao heroja. Međutim, vlasti pokreću istragu u kojoj se sumnja kako je avion kojim je upravljao Sully ipak imao dovoljno snage za sigurno slijetanje na najbliži aerodroma (ili povratak na početni) te da se Sally za jednu takvu neobičnu odluku odlučio iz vlastitog hira. Sully iskreno ustraje na suprotnom, inzistirajući da je izgubio oba motora, svjestan daće se, ako odluku o slijetanju na rijeci vlasti proglase krivom, njegov posao i reputacija naći pod znakom pitanja... udo s Hudsona’ je film klasične strukture kojem polazi za rukom izbjegavanje klišeja u kojima režiranje sličnih priča često zna završiti. Također, Tom Hanks uspio je izvanredno utjeloviti skromnog i dosljednog čovjeka sigurnog u svoje odluke koji sam sebe nikada nije niti doživljavao kao heroja. Ukratko, jedan od najboljih filmova koji je protekle godine nastao u radionicama najbogatijih holivudskih studija.

‘Č

Impresivan film nastao prema istinitoj priči koja će samopouzdanjem napuniti ne samo ljude na pozicijama moći, već i iskrene vrijedne Amerikance u cijeloj državi. Peter Debruge, Variety

hifimedia #101

FILM / DVD RECENZIJE nije niti dogodio. Kako bi što bolje pripremili obranu, tim odlazi na terensko istraživanje u Auschwitz... ‘Denial’ se odlikuje klasičnim, dobro tempiranim pripovijedanjem i vrlo solidnom glumom, što prvenstveno vrijedi za još jednu sjajnu izvedbu glavne glumice Rachel Weisz. Osim toga, valja istaknuti i ‘poruku’ filma, odnosno njegovu privrženost istini i činjenicama, kao nešto što u današnje vrijeme, čini se, postaje sve manje na cijeni. Film je školski režiran, čak u tolikoj mjeri da na trenutke može djelovati i dosadno. Ali tu i tamo on ima svojih trenutaka, koji na koncu kulminiraju s profinjenim pravednim završetkom. Stephanie Zacharek, Time

In a Valley of Violence (In a Valley of Violence, 2016.) Focus World, 104 minute režija: Ti West igraju: Ethan Hawke, Taissa Farmiga, James Ransone, Karen Gillan, John Travolta, Burn Gorman žanr: vestern, kriminalisticˇki, drama, akcijski

American Honey (American Honey, 2016.) A24, Focus Features, 163 minute režija: Andrea Arnold igraju: Sasha Lane, Shia LaBeouf, Riley Keough, Raymond Coalson, Chad McKenzie Cox, Verronikah Ezell, Arielle Holmes, Garry Howell žanr: drama, film ceste

6/10 Američki redatelj Timon ‘Ti’ West u svojoj se dosadašnjoj karijeri profilirao prije svega kao redatelj horora. West je, naime, svoj redateljski potpis stavljao na naslove kao što su ‘The Roost’ (2005.), ‘The House of the Devil’ (2009.), ‘The Inkeepers’ (2011.), ‘The Sacrament (2013.), a prošle je godine svoje redateljske sposobnosti odlučio iskušati i u jednom (za njega) novom žanru – vesternu. Film ‘In a Valley of Violence’ prati odmetnika Paula (Ethan Hawk) koji zajedno sa svojim psom Abbiejem pokušava doći do Meksika potucajući se po pustinji smještenoj na starom američkom Divljem zapadu. Tijekom tog svog potucanja nailaze na pijanog irskog svećenika kojeg igra Burn Gorman. Paul i svećenik ulaze u sukob svećenik pištoljem zaprijeti Paulu kako bi

hi-fimedia #101

7/10

valjeni i nagrađivani film ‘American Honey’ prvi je film britanske redateljice Andree Arnold čija je radnja smještena izvan Velike Britanije. Riječ je o filmu cestu koji na zanimljiv način otvara i razmatra, prije svega, pitanje načina života suvremene američke omladine, kao i pitanja problematičnog stanja u kojemu se ona kao neka vrsta kolektivnog subjekta danas nalazi. središnji fokus filma, naime, postavljen je život djevojke Star (Sasha Lane), tinejdžerice koja živi u gradu Muskogee u saveznoj državi Oklahomi. Star povodi svoje

dane čuvajući mlađu sestru i brata, lutajući po okolici u neprestanoj potrazi za hranom i izbjegavajući svog oca i njegovo zlostavljanje. Jednog dana, pokušavajući pronaći prijevoz kući, Star uoči kombi prepun tinejdžera i zatim ga nastavi pratiti do lokalne trgovine. Riječ je o grupi odbačenih i prezrenih tinejdžera koji lutaju Amerikom i prodaju časopise od vrata do vrata. Star se poveže s jednim od momaka iz grupe, Jakeom (Shia LaBeouf), i odluči se pridružiti ovoj neobičnoj grupi adolescenata. Star pakira svoje stvari, odvodi djecu za koju se brinula u striptiz klub u kojem radi njihova majka i govori joj kako je sada na njoj red da se za djecu pobrine. Tako se Star upušta u životnu avanturu, odnosno odlazi na nevjerojatno putovanja tijekom kojeg će joj se dogoditi kako gomila lijepih tako i gomila ružnih stvari. ada je riječ o filmu ‘American Honey’ u prvom redu valja istaknuti nevjerojatnu glumu debitantice Sashe Lane te scenarij koji, iako se ne odlikuje čvrstim fabularnim linijama, funkcionira besprijekorno. Tu karakteristiku pak valja pripisati impresivnoj režiji Andree Arnold koja je vjerojatno uspjela snimiti najbolji film u svojoj već ionako impresivnoj karijeri. Dužina trajanja filma nekima bi mogla predstavljati određeni problem, ali riječ je o formalnoj osobini koja je, tvrdi kritika, sasvim opravdana s obzirom na temu koju film obrađuje.

Film ‘American Honey’ predstavlja dugačko gledateljsko putovanje na koje se isplati poći. Riječ je o jedinstvenom čarobnom iskustvu koje mjesecima ostaje u glavama gledatelja, neovisno o tome što mislili o samom filmu. David Sims, The Atlantic

FILM / DVD RECENZIJE ukrao njegova konja, ali to uspijeva spriječiti pas Abbie koji napada svećenika. Nakon toga, Paul svećeniku oduzima metke i njegov spremnik vode pa on i njegov pas nastavljaju s putovanjem. Razmišljajući o tome kojom rutom krenuti, Paul se odlučuje za prolazak kroz obližnji gradić Denton, kako bi obnovili svoje zalihe vode i uštedjeli na vremenu, ali ondje će mu se početi događati stvari koje nikako nije mogao predvidjeti... ‘In a Valley of Violence’ predstavlja hommage klasičnom američkom vesternu koji je izveden s puno ljubavi i poštovanja, ali se istovremeno odlikuje i dozom svježine, prije svega zbog originalnog humora i nekoliko vrhunskih glumačkih izvedbi. U tom smislu, posebno se ističu Ethan Hawk u glavnoj ulozi, kao i John Travolta u ulozi umirovljenog pukovnika Clydea Martina. West, koji je izvrstan redatelj horora, prilagodio je svoje redateljske kvalitete žanru vesterna, što je na koncu rezultiralo sa jednostavnim filmom o osveti koji je, međutim, obilježen njegovim originalnim stilom i koji je prepun zabavnih i sjajnih trenutaka. Jeffrey M. Anderson, Common Sense Media

The Birth of a Nation (The Birth of a Nation, 2016.) Fox Searchlight Pictures, 120 minuta režija: Nate Parker igraju: Nate Parker, Armie Hammer, Colman Domingo, Aja Naomi King, Jackie Earle Haley, Penelope Ann Miller, Gabrielle Union žanr: drama, biografski, povijesni

plantaži Samuela Turnera (Armie Hammer) kojemu u posljednje vrijeme na financijskom planu ne cvjetaju ruže. Turner u jednom trenutku odluči iskoristiti Turnerov utjecaj kao svećenika s namjerom da pacificira nezadovoljne robove na brojnim južnjačkim plantažama i na taj način ponovno počne ostvarivati profite. Međutim, Turner tako iz prve ruke doživi bezbrojna poniženja i nasilje kojima su robovi na plantažama neprestano izloženi. Uskoro Turner oko sebe počne okupljati vjerne istomišljenike. Vjerujući kako je Bog izabrao upravo njega kao čovjeka koji će svojoj rasi podariti slobodu, Turner započinje s organizacijom pobune robova... Kritika je film ‘The Birth of a Nation’ dočekala s podijeljenim reakcijama. Mnogi su pohvalili (neki, doduše, i zamjerili) Parkerovu klasičnu režiju i pripovijedanje, dok su mu, s druge strane, zamjerili i neke manjkavosti u glumačkoj izvedbi. Također, s obzirom na aktualni kontekst mnogi su film pozdravili i kao metaforički komentar suvremenosti. Film na trenutke djeluje odviše ziheraški, u drugim trenucima djeluje zbrkano, dok u trećim zna pak djelovati i efektno. Sve to postiže, međutim, unutar odavno ustaljenog okvira koji je karakterističan za pripovijedanje u mainstream filmovima. A.O.Scott, New York Times

Under the Shadow (Under the Shadow, 2016.) Vertival Entertainment, 84 minute režija: Babak Anvari igraju: Narges Rashidi, Avin Manshadi, Bobby Naderi, Ray Haratian, Arash Marand žanr: horor, triler

5/10 Redateljski debi Natea Parkera ‘The Birth of a Nation’ (naslov je, naravno, ironična referenca na čuveni Griffithov film istog imena) rađen je prema istinitoj priči i prati život Nata Turnera (Parker), roba koji je 1831. godine organizirao pobunu robova u okrugu Southampton u saveznoj državi Virginia. Nat Turner pismeni je svećenik i rob na

hi-fimedia #101

7/10 ‘Under the Shadow’ debitantski je film iranskog redatelja Babaka Anvarija. Radnja je smještena u Teheranu krajem 1980-ih, u vrijeme kada bjesni rat između Iraka i Irana. Shideh (Narges

Rashidi ) je bivša studentica medicine kojoj je zbog angažmana u ljevičarskom studentskom pokretu zabranjen nastavak studija. Shideh se vraća kući, a rat ulazi u svoju posljednju i najbrutalniju fazu. Međutim, Shideh odbija napustiti grad. Ostaje u svom domu zajedno sa svojom kćeri Dorsom (Avin Manshadi), unatoč inzistiranju njezinog muža Iraja, doktora koji je mobiliziran i poslan na bojišnicu. Naime, Iraj želi da se Shideh zajedno sa kćeri preseli kod njegovih roditelja koji žive u sigurnijem dijelu zemlje. Shideh, inzistirajući na vlastitoj neovisnosti, to odbija učiniti i ostaje s Dorsom u vlastitom domu. No, njihov će dom uskoro zaposjesti neko misteriozno zlo... ‘Under the Shadow’ bio je jedan od najhvaljenijih stranih filmova prošle godine. Mnogi kritičari istaknuli su redateljske talente Babaka Anvarija, posebno njegovu sposobnost da između stvarnosti i fantazije povuče propusne granice koje gledatelje često ostavljaju u nedoumici oko toga gledaju li realističan prikaz života u ratnom stanju ili prikaz posljedica psihičke iscrpljenosti. Također, izvanredna glumačka izvedba Natges Rashidi i Avin Manshadi, odnosno način na koji na platnu ostvaruju odnos između majke i kćeri, nešto je na što bi gledatelji trebali obratiti posebnu pozornost. Iznimno uspješan, napet i ambijentalan triler koji se odvija u jednom teheranskom stanu tijekom posljednje faze iransko-iračkog rata. Justin Chang, Variety

savrseni u svakom detalju

CUBOT RAINBOW 2 DUAL SIM + VIPME BROJ 5” ekran 1280×720 px, OS Android 7.0, CPU 1, 3 GHz Quad Core, 16 GB memorije, 1 GB RAM, prihvaća microSD kartice do 256 GB, stražnja kamera 13 MPix + 2.0 MPix, integrirana LED dioda 1A, prednja kamera 5 MPix s 50mA LED bljeskalicom, baterija 2350 mAh, kućište: metal

799

CUBOT MANITO DUAL SIM 4G LTE + 1 godina Merkur osiguranje uređaja + VIPME BROJ 5” ekran 1280×720 px, OS Android 6.0, CPU 1, 3 GHz Quad Core, 16 GB memorije, 3 GB RAM, stražnja kamera 13 MPix, prednja kamera 5 MPix, podržana SD kartica do 256GB, baterija 2350 mAh

1049

CUBOT CHEETAH 2 DUAL SIM 4G LTE + VIPME BROJ 5,5” ekran 1080×1920 px, OS Android 6.0, CPU 1, 3 GHz Octa Core, 32 GB memorije, 3 GB RAM, prihvaća microSD kartice do 256 GB, stražnja kamera 13 MPix, prednja kamera 8 MPix, baterija 3000 mAh, kućište: metal

1799

SE-MARK PRODAJNA MJESTA: DUGO SELO Josipa Zorića 19, tel: 01/2752-216, IVANEC Trg hrvatskih Ivanovaca 1, tel: 042/ 562 444 (uskoro) KARLOVAC Trg Josipa Broza 2, tel: 047/550 000 (uskoro) NOVI MAROF Zagorska 6, tel: 042/ 562 888 (uskoro) OSIJEK Sv. Leopolda B. Mandića 50a (Avenue Mall), 031/298-009, VARAŽDIN Gustava Krkleca 1a, (Konzum), tel: 042/303-089, ZAGREB Rudeška 169a (Shopping centar Point), tel: 01/5515-655, Avenija Dubrovnik 16, (Avenue Mall), tel: 01/5621111, Maksimirska 45, tel: 01/2444-000,Radnička 49, (SuperKonzum), tel: 01/6040-404, Slavonska av. 11d, (City Centar One Žitnjak), tel: 01/2404-600, Savska 58, tel: 01/6556-456, Avenija Dubrava 31, 01/5628-555 SESVETE Bjelovarska 36a, tel: 01/2009-060

Ugovorite u Merkur osiguranju policu osiguranja stana, kuće i stvari kućanstva uz popust od 10% i dodatni popust od 15% na SmartHome VEĆ OD

Povežite se fiksnom linijom, internetom ili mobilnim internetom. Zaštitite se, nadzirite i upravljajte sustavom koji može imati 50 različitih komponenti i 4 kamere, pomoću 8 mobitela ili tableta (Android i iOS). SIGURAN SUSTAV

DECT POVEZIVOST

BEZ MJESEČNE PRETPLATE

JEDNOSTAVNO POSTAVLJANJE

1099 kn za set KX-HN6010 (hub, senzor pokreta i senzor za vrata)

i TEHNO

SAMSUNG QLED SERIJA TELEVIZORA Novo predstavljeni Samsung QLED TV prijemnici na svjetskom tržištu podižu quantum dot tehnologiju na novu razinu zahvaljujući poboljšanjima u učinkovitosti osvjetljenja, stabilnosti i širem spektru boja. Također, Samsung navodi da uz nove metalne kvantne točke (quantum dot), QLED TV prijemnik poboljšava najvažnije aspekte kvalitete slike, uključujući kut gledanja, volumen boje, osvjetljenje i kontrast. QLED TV prijemnik može prikazati precizne boje i postiže 100 postotni volumen boje, za kojega navodi da je najviši trenutno dostupan na tržištu, a potvrđen certifikatom jednog od najvećih europskih znanstveno-tehničkih udruženja Verband Deutscher Elektrotechnik (VDE). Dodatno, bogate, duboke razine crne i snažni kontrasti QLED TV prijemnika omogućavaju dosljedno iskustvo gledanja, neovisno o osvjetljenju sobe. Napredna HDR 1500 funkcionalnost prijemnika omogućava korisnicima da vide i najmanji skriveni detalj, upravo onako kako je zamišljen, bez gubitka ili narušavanja boje.

Smart Hub tvrtke Samsung je proširen kako bi ponudio još intuitivnije i ujednačenije iskustvo, izravno putem QLED TV prijemnika. Poboljšani Samsung One Remote Control daljinski upravljač sada podržava još više uređaja i nudi mogućnost glasovnog upravljanja pomoću Smart TV značajke. U paru s najnovijom Smart View aplikacijom, koja je dostupna na Android i iOS mobilnim uređajima, korisnici će moći dodatno uživati u personaliziranom Smart Hubu. Dodatno, TV Plus usluga nudi najjednostavniji i najbrži način za pronalaženje, kupovinu i gledanje najnovijih 4K naslova i zabavnog sadržaja. Nova Music usluga također omogućava jednostavno pretraživanje i prepoznavanje pjesama koje se mogu čuti u pozadini TV emisija i filmova. Nove premium linije QLED TV prijemnika Samsung će predstaviti na našem tržištu u travnju 2017. i s njom namjerava dodatno učvrstiti vodeću poziciju kućne zabave zahvaljujući ovoj naprednoj tehnologiji. www.samsung.com

CUBOT RAINBOW 2 SE-MARK, domaći zastupnik kineskog proizvođača pametnih telefona CUBOT, uvrstio je u svoju ponudu novi model Rainbow 2. Kao i sve druge modele ovog proizvođača, Rainbow 2 pokreće Mediatek procesor, a ovaj put radi se o četverojezgrenom Mediatek MT6580A takta 1,3 GHz. Tu su i 1 GB RAM-a, 16 GB interne memorije i Android 7.0 (Nougat) operativni sustav. Zaslon je IPS dijagonale 5 inča i HD razlučivosti (720x1280). Prednja kamera ima 5 megapiksela s 50mA LED bljeskalicom, a dvostruka stražnja 13 megpiksela + 2 megapiksela s integriranom LED diodom od 1A. Kao što je već uobičajeno kod većine kineskih proizvođača, Rainbow 2 podržava DUAL SIM, a memorija uređaja proširiva je do 256 GB putem memorijske kartice. Baterija ima kapacitet 2350 mAh. Kućište uređaja izrađeno je od metala, a Rainbow 2 dostupan je u crnoj, bijeloj zlatnoj, crvenoj i plavoj boji po cijeni od 799 kn. SE-MARK, tel. 01 2404 600, www.se-mark.hr

FACEBOOK ULAZI NA TRŽIŠTE GLAZBENIH STREAMING SERVISA? U posljednje vrijeme čini se kako Facebook radi na razvijanju glazbenog streaming servisa - kompanija je, naime, počela zapošljavati ljude koji na različite načine imaju veze s glazbenim svijetom. Kako doznaju američkim mediji, njihova bi uloga trebala biti razvoj strategije i pregovaranje s izdavačkim kućama diljem svijeta. Preciznije, novi zaposlenici "radit će s Facebookovim proizvodima i partnerskim timovima u izradi sveoubuhvatne

hi-fimedia #101

glazbene strategije čiji je cilj svijet učinit još više povezanim na Facebooku." Prošloga mjeseca, Facebook je objavio i oglas za

glavnog direktora u polju dobivanja autorskih (glazbenih) prava. Osim toga, nedavno su zaposlili i Tamaru Hrivnak - mendažericu koja je radila za Youtube i Warner Music Group - kao ključnu osobu u razvijanju globalne glazbene strategije. Iako Facebook još uvijek nije otkrio svoje glazbene planove, vrlo je izvjesno kako će Spotify i Tidal uskoro dobiti novog konkurenta... www.facebook.com

BANG & OLUFSEN BEOPLAY SERIJA GADGET PROIZVODA Danska tvrtka Bang & Olufsen je uvijek bila sinonim za audio/video proizvode visokih tehnoloških dostignuća, dizajna, kvalitete izrade i cijene. Da bi pratila nove trendove na ovom sve zahtjevnijem tržištu, tvrtka je u svoju ponudu uvrstila liniju svojih gadget uređaja koji su zadržali sva navedena obilježja tvrtke osim visoke cijene. Beoplay serija je postala dostupna i širem krugu potrošača. Iz njihove ponude predstavljamo vam četiri nova i tipski karakteristična uređaja unutar određene kategorije, a to su: Play M5, Beolit 17, Beoplay A1 i Beoplay H4. Multiroom bežični zvučnik B&O Play M5 ističe se dizajnom gornjeg diska izrađenog od pjeskarenog i anodiziranog aluminija te vunene tkanine u koju je omotan samo kućište zvučnika. Unutar kućišta smješten je True360 omnidirekcijski zvučnik s tri podjednako postavljena visokotonca, sprijeda postavljen srednjotonac punog opsega te snažan niskotonac dugog hoda promjera 5 inča s neodimijskim magnetom. Za lakše podešavanje, Play M5 dolazi s tri pretpodešena zvučna moda za optimizaciju akustičke izvedbe uređaja ovisno o njegovom položaju u prostoriji. Korisnik može odabrati samostojeći položaj, smještaj u kutu ili na zidu pomoću aplikacije Beoplay App, a poveziv je putem ChromeCasta, Bluetootha i Apple Airplaya. Dostupan je u crnoj i natural boji, a cijena iznosi 599 eura.

Beolit 17 je nasljednik Beolit 15 bežičnog zvučnika. Dizajn je ostao isti pa i dalje podsjeća na košaru za piknik, a sva poboljšanja su tehničke prirode. Unutar kućišta dimenzija 23 x 18,9 x 13,5 cm smještena su 2x35 W pojačala D klase za bas i visokotonske jedinice, jedan 5,5 inčni širokopojasni zvučnik dugog hoda, dvije pasivne bas membrane promjera 4 inčna i tri srednjotonca promjera 1,5 inča. Za povezivanje s uređajima tu su Bluetooth 4.2 ADK 4.0 i 3,5 mm audio port, a ugrađen je i USB-C za punjenje mobitela. Baterija je poboljšana u odnosu na svog prethodnika pa je kapacitet baterija 2200mAh što omogućava do 24 sata slušanja pri srednjoj glasnoći. Zvučnik je moguće upariti s drugim Beolit 17 zvučnikom kako bi se dobio stereo zvuk, a kao i drugi Beoplay uređaji, kompatibilan je s Beoplay aplikacijom. Dostupan je u natural i kameno-sivoj boji, a cijena iznosi 499 eura.

Beoplay A1 je mali, okrugli prijenosni Bluetooth zvučnik dimenzija 4,8 x 13 x 3 cm, ali poprilično jak za svoje dimenzije. U aluminijsko kućište, dostupno u prirodnoj i boji mahovine, B&O smjestio je 2x30W pojačala D klase, dvije 3,5 inčne zvučničke

jedinice za niske i srednje tonove i jedan 3/4-inch visokotonac meke kupole. Kao i u Beolit 17, ugrađena je baterija kapaciteta 2200mAh, što također omogućava slušanje do 24 sata. Za povezivanje je ugrađen Bluetooth 4.2 ADK 4.0 i 3,5 mm audio port, kao i USB-C za punjenje zvučnika. A1 ima ugrađen i omnidirekcijski mikrofon, a tu je i podrška za Apple Siri i Google Now glasovne naredbe. Moguće je povezivanje dva A1 zvučnika za stereo zvuk, uz naravno podršku za Beoplay App. Cijena iznosi 249 eura.

Beoplay H4 je novi ulazni model over-ear Bluetooth slušalica, a dostupne su u bež, tamno sivoj i boji marelice. Izrađene su od aluminija, janjeće kože i nehrđajućeg čelika, a dolaze sa zvučničkim jedinicama promjera 40 mm, omnidirekcijskim mikrofonom i baterijom kapaciteta 600mAh što omogućava do 19 sati reprodukcije. Tu je naravno i pleteni 3,5 mm kabel dužine 1,2 metra, kao i USB kabel za punjenje baterije. Kontrole za povezivanje, kontrolu glazbe i razgovora nalaze se na desnoj strani, a sastoje se od tri tipke. Također, Beoplay H4 imaju podršku za Beoplay App. Cijena slušalica iznosi 299 eura. Dostupnost navedenih uređaja i cijene na našem tržištu potražite kod domaćeg distributera. Bang & Olufsen Croatia, tel. 01 4872 978, www.bang-olufsen.hr hifimedia #101

i TEHNO

JBL FLIP 4 Novi Bluetooth zvučnik u ponudi tvrtke JBL nosi oznaku Flip 4 i predstavlja novu generaciju nagrađivane Flip serije. Kao i kod dosadašnjih modela, riječ je o prijenosnom Bluetooth zvučniku predviđenom za sve uvjete. Flip 4 je otporan na vodu i vlagu, a unutar kućišta smješteni su baterija kapaciteta 3000 mAh koja može izdržati do 12 sati slušanja i dvije zvučničke jedinice od 40 mm snage 2x8 W. U odnosu na prošli model Flip 4 je izgubio 3,5 mm ulaz, ali dolazi s

novim 4.2 Blutooth standardom, kao i zvučnikom koji podržava eliminaciju šuma. Od noviteta tu su još i Connect+ tehnologija koja omogućava povezivanje preko 100 Connect+ zvučnika u seriju i integracija glasovnog asistenta Siri i Google Now koje je sad moguće aktivirati pritiskom tipke na zvučniku, bez potrebe za traženjem pametnog telefona. JBL Flip 4 dostupan je u crnoj, bijeloj, sivoj, plavoj i tirkiznoj boji, a cijena zvučnika je 1.099 kn. INFO: www.mediaaudio.hr

PREDSTAVLJENI SAMSUNG GALAXY S8 I S8+ Samsung Electronics predstavio je nove flagship pametne telefone za 2017. godinu, Galaxy S8 i Galaxy S8+. Novi uređaji dostupni su u 5,8-inčnoj Galaxy S8 verziji i 6,2-inčnoj Galaxy S8+ verziji, a oba uređaja imaju aluminijsko kućište, Gorilla Glass 5 staklo i otporni su na vodu i prašinu (IP68 certifikat). Osim baterije, oba uređaja unutar kućišta su identična, a pokreće ih osmojezgreni (četverojezgreni 2.3GHz + četverojezgreni 1.7GHz) ili, ovisno o tržištu, osmojezgreni (četverojezgreni 2.35GHz + četverojezgreni 1.9GHz) procesor, 4 GB RAM-a, 64 GB interne memorije i Android 7.0 (Nougat). Stražnja dvostruka kamera ima 12 megapiksela, otvor blende f/1.7 i optičku stabilizaciju, a prednja 8 megapiksela, otvor blende f/1.7 i autofokus. S8 dolazi s baterijom kapaciteta 3000 mAh, a S8+ s baterijom kapaciteta 3500 mAh. Novost je i inteligentno sučelje Bixby. Uz novu Bixby tipku, korisnici će moći pristupiti

hi-fimedia #101

Bixbyju i upravljati uslugama i aplikacijama jednostavnim glasovnim, dodirnim i tekstualnim naredbama. Također, uz Bixbyjevu tehnologiju prepoznavanja slika, korisnici mogu kupovati, pretraživati slike i saznati detalje o mjestima u blizini. Kako njegov ekosustav raste, Bixby će se povezivati diljem uređaja, aplikacija i usluga kao sveprisutno sučelje. Predstavljen je i Samsung Connect koji pojednostavljuje upravljanje pametnim uređajima pa korisnici mogu jednostavno pokrenuti svoje IoT uređaje kroz brzi konfiguracijski proces u tri

koraka i upravljati svim povezanim uređajima pomoću jedne integrirane aplikacije. Galaxy S8 i S8+ će se na europskom tržištu naći u slobodnoj prodaji od 28. travnja, u bogatoj paleti boja koje uključuju ponoćno crnu, orhideja sivu i arktičko srebrnu. Prednarudžbe za Galaxy S8 i S8+ u Hrvatskoj se mogu napraviti od 29. ožujka, a korisnici koji izvrše prednarudžbu do 19. travnja imat će pogodnost isporuke uređaja do 8 dana prije njegove dostupnosti u trgovinama, ovisno o dostupnosti zaliha. www.samsung.hr

SOUNDCLOUD ULAZI U NOVI KREDIT Budućnost je neizvjesna za SoundCloud. Naime, kako izvještava Business Insider, uprava Sound Clouda morala je od različith stranaka pozajmiti 70 milijuna dolara kako bi ostala iznad vode. Novac je posuđen od sljedećih kompanija - Ares Capital, Kreos Capital i Davidson Technology Growth Debt Fund 10. ožujka ove godine. Službeno priopćenje kompanije bilo je kratko: "Drago nam je da smo dobili fleksibilni kredit od 70 milijuna dolara koji je idealan za kompaniju poput naše, imamo jak kreditini rejting i nastavljamo rasti. Ovaj kredit omogućit će SoundCloudu strateški rast i razvoj naše tehnologije i kadra u pokušaji da ostvarimo 2.5 puta veći rast u 2017. godini. Također, pomoći će nam i u izgradnji stabilne financijske platforme na kojoj se naši kreatori, slušatelji i kuratori mogu razvijati u budućnosti." Podsjetimo, ovo nije prvi put da SoundCloud poseže za kreditima - isto su činili dvaput i u 2016. godini.

i TEHNO

PIONEER PREDSTAVIO NOVI AUDIO PLAYER XDP-30R Pioneer je predstavio svoj najnoviji i cjenovno najprihvatljiviji - prenosivi digitalni glazbeni player. Radi se o modelu XDP-30R. U pitanju je uređaj koji ima ekran na dodir i koji je izrađen od aluminija. Unutar uređaja nalaze se dva Sabre ES9018C2M DAC-a koja imaju mogućnost reprodukcije Hi-Res audio datoteka koje uključuju DSD 5.6MHz i 192kHz/32bit standarde. Također, u dogledno vrijeme očekuje se i podrška za MQA. Ulaz za slušalice ja klasičan 3,5 milimetarski nebalansirani, ali je korisnicima na raspolaganju i nešto rjeđa 2,5 mm balansirana alternativa. Pionner tvrdi kako baterija traje 15 sati, dok se interna memoraija od 16 gigabajta može proširiti umetanjem dvije MicroSD kartice.

U tom slučaju, konačan kapacitet može iznositi 416 gigabajta. Dimenzije uređaja su 94 x 63 x 15 mm (VxŠxD), masa 120 g, a cijena kod nas će biti 2.990 kuna.

hi-fimedia #101

Poznato je kako je Sonyjev PS4 Pro ima čudan odnos prema 4K formatu, ali ova igraća konzola sada napokon može reproducirati 4K zapise. Naime, Sony je objavio ažuriranje za svoju Media Player aplikaciju pa će korisnici sada moći gledati 4K video zapisa s USB-a ili medijskog servera. Mnogi su bili iznenađeni kada se posljednja inačica čuvene Sonyjeve konzole na tržištu pojavila bez potpore za 4K. Dosad, u tom pogledu Microsoftov Xbox OneS predstavljao je bolju opciju među korisnicima koji su ljubitelji 4K sadržaja. Podsjetimo, PS4 Pro dosad je bio ograničen samo na streamanje 4K sadržaja putem servisa kao što su Amazon Prime Video, Netflix i YouTube. Sada to više nije slučaj. Dodajmo za kraj kako ovo ažuriranje donosi i podršku za 4K PlayStationu VR-u. www.playstation.com

INFO: Helikop, tel. 01 2314 555, www.helikop.hr

SAMSUNG POVEĆAVA PROIZVODNJU ZAKRIVLJENIH TELEVIZORA Prema svemu sudeći, Samsung ostaje vjeran ideji zakrivljenih televizora. Dok LG i Sony prestaju s proizvodnjom zakrivljenih TV-a, Samsung je povećeva. Ni manje ni više Samsung će do kraja godine na svjetskom tržištu imati 22 modela zakrivljenih TV-a. Prošle godine

PS4 PRO OD SADA PODRŽAVA 4K IZVORE

imali su ih deset. Novi modeli imat će ekrane koji će biti veći od 65 inča. Drugim riječima, Samsung će ih na tržište plasirati u kategoriji prvorazrednih proizvoda. Također, Samsung će imati jedan zakrivljeni televizor i u svojoj QLED liniji. S druge strane, i Sony i LG objavili su prošlog mjeseca kako prestaju s proizvodnjom zakrivljenih TV-a - Sony nije naveo nikakav razlog takve odluke, dok su se u LG-u pozivali na manjak interesa među potrošačima. Podsjetimo, zakrivljeni televizori često su bili kritizrani zbog užeg kuta gledanja. Ali popularni su u Kini. I budući da je riječ o premium proizvodima Samsung se nada kako se dodatni profit u tom polju još uvijek može ostvariti. www.samsung.com

NOVA APLIKACIJA WUU POSTAJE HIT NA DRUŠTVENIM MREŽAMA Predstavljena je aplikacija Wuu, messenger koji igra na kartu privatnosti - nema pratitelja, lajkove, reklama, samo ugodan razgovor s prijateljima. Također, aplikacija sve poruke i razgovore iz vašeg feeda i glavnog servera briše nakon 24 sata. "Moj se društevni život pretvorio u utrku za lajkovima i pratiteljima. Objavljivanje sam počeo doživljavati kao obavezu", rekao je ovim povodom Paul Budnitz, osnivač aplikacije koju financira investitor Founders Fund. "Izradio sam Wuu kao bijeg u sreću. Aplikacija je jednostavna, lijepa i privatna. Radi se o tome da vi i vaši prijatelji komunicirate na nov i posve intiman način", dodao je. Dodajmo i kako u svijet Wuu aplikacije možete ući samo s pozivnicom. Netko vas mora pozvati. "Posrijedi su samo prijatelji, i prijatelji prijatelja - zbog toga je Wuu popularan. Potrebna vam je pozivnica kako bi se pridružili ovoj zajednici jer je dopisivanje zabavno jedino ako imate prijatelje s kojima možete razgovarati", rekao je Budnitz. Jednostavan dizajn i šarene boje aplikacije obogaćene su i nekim posebnim funkcijama, a aplikacija je dostupna na App Storeu. https://wuu.co/