aralica - matica - preview by Hrvatski insititut za povijest

Višeslav Aralica

MATICA HRVATSKA U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST

ZAGREB, 2009.

Matica hrvatska u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

SA DR ŽAJ

UVODNE NAPOMENE ...........................................................................................

PRVI DIO MATICA HRVATSKA OD 1935. DO 11. TRAVNJA 1941.

1. Komesarijat u Matici hrvatskoj (11. siječnja - 11. travnja 1941.) ............. 2. Ideologije: jedna, dvije, tri? ................................................................................ 2.1. Korijeni razdora ........................................................................................ 2.2. «Seljačka» ideologija ................................................................................ 2.3. Međuratni nacionalizam .......................................................................... 2.4. Sličnosti i razlike sukobljenih ideologija .................................................. 3. Razvoj sukoba između Matice hrvatske i HSS-a od 1935. do 1941. godine ......................................................................................................... 3.1. Počeci sukoba (1935.-1937.) ...................................................................... 3.2. Rascjep............................................................................................................ 3.3. Mile Budak i Matica hrvatska .................................................................... 3.4. Na suprotnim stranama (1938.-1940.) .....................................................

13 24 24 29 34 56 61 61 73 78 86

DRUGI DIO MATICA HRVATSKA OD 11. TRAVNJA 1941. DO 1945. GODINE Matica hrvatska kao izvor kadrova i ideološki putokaz ........................................... Matica hrvatska kao državna institucija ...................................................................... Matica hrvatska i «Tipografija» ..................................................................................... Nakladnička djelatnost u Matici hrvatskoj 1941. i 1942. godine . .......................... Časopisi Matice hrvatske u 1941. i 1942. godini ....................................................... Prosvjetno-politička knjižnica ...................................................................................... Ured za prijevode ............................................................................................................

109 119 125 130 132 136 147

Višeslav Aralica

Članovi, odbornici, recenzenti Matice hrvatske 1941. i 1942. godine .................. Iz zadovoljstva u razočaranje ........................................................................................ Ponovno organiziranje pododbora Matice hrvatske i njihovo djelovanje . .......... Časopisi Matice hrvatske 1943. i 1944. godine . ........................................................ Jubilarna godišnjica Matice hrvatske ........................................................................... Nakladnička djelatnost i poslovanje Matice hrvatske . ............................................. Odbornici, urednici i recenzenti Matice hrvatske 1943. i 1944. godine ............... Pokušaj ideološkoga zaokreta pred slom NDH ..................................................... Djelovanje Matice hrvatske do sloma NDH ............................................................. Sudbine Matičinih suradnika ....................................................................................... Novi odbor i stari djelatnici ......................................................................................... Zaključak .......................................................................................................................... Izvori i literatura .............................................................................................................. Sažetak .......................................................................................................................... Summary .......................................................................................................................... Kazalo imena..................................................................................................................... Životopis ..........................................................................................................................

150 152 160 167 172 178 181 182 186 187 189 191 197 205 207 211 223

Matica hrvatska u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

UVODNE NAPOMENE Premda naslov ovoga rada upućuje na vremensko razdoblje postojanja Nezavisne Države Hrvatske, dakle od 10. travnja 1941. do 8. svibnja 1945., raspravu o značenju i ulozi Matice hrvatske u ustaškom pokretu i NDH trebalo je proširiti na otprilike jedno desetljeće, od vremena propadanja diktature u Kraljevini Jugoslaviji nakon pogibije kralja Aleksandra Karađorđevića do sloma NDH. Na takav nas postupak, iz više razloga, navodi sam povijesni problem kojim ćemo se baviti. Prije svega, povijest Matice hrvatske u NDH započinje ukidanjem prisilne uprave koju je Matici nametnula vlast Banovine Hrvatske. Tromjesečni komesarijat u Matici hrvatskoj zbog brojnih sačuvanih izvornih dokumenata te još brojnijih svjedočenja koja su o tome događaju ostavili sudionici tih zbivanja,1 kao i zbog detaljne historiografske obrade Filipa Hameršaka,2 predstavlja svojevrsnu iznimku u sklopu povijesti Matice hrvatske u razdoblju od 1935. do 1945. godine. Usprkos tome, ili možda upravo zbog toga, razlozi, uzroci i pozadina toga događaja nam izmiču. Bilo je potrebno stoga zaći dublje u prošlost te pronaći vrijeme u kojemu možemo primijetiti zametke sukoba koji će kulminirati početkom 1941. godine. Sam je povijesni problem, može se reći, progovorio: brojna su mišljenja sudionika i istraživača toga razdoblja rasuta po povijesnim knjigama, memoarima i svjedočenjima ukazivala na 1935. godinu kao presudni trenutak u kojemu možemo nazrijeti početak sukoba, lagano tinjanje napetosti na političkoj sceni Hrvatske. Za odnos Matice hrvatske i budućih nositelja vlasti Banovine Hrvatske ta je godina posebno simbolična jer iz toga razdoblja potječe javna Mačekova pohvala kulturnom, a posredno i političkom, djelovanju Matice. Upravo, dakle, u razdoblje od ljeta 1935. do početka 1941. godine moramo usredotočiti našu pozornost kako bismo pronašli prave uzroke onoga zbivanja kojim započinje povijest Matice hrvatske u NDH. Drugi je razlog tako dubokog zahvaćanja u prošlost povezan s obradom problema Matice hrvatske u NDH u dosadašnjoj historiografiji. Počnimo s konstatacijom da 1 Svi su službeni dokumenti vezani uz taj događaj tiskani u prilogu “Raspuštanje odbora Matice Hrvatske uoči 100-godišnjice: Komesarijat 11. siječnja 1941. do 11. travnja 1941.”, Izvještaj Matice Hrvatske za godine 1940. i 1941., Zagreb, 1942., 73.-102. Dnevnik koji je vodio istaknuti odbornik Matice hrvatske Blaž Jurišić iscrpno prati zbivanja vezana uz komesarijat i izvrstan je izvor (Dnevnik Blaža Jurišića, (ur. Biserka RAKO), Zagreb, 1994., 292.-326.). Na žalost, dnevnik se prekida kod datuma 9. veljače 1941. (o tome v. Filip HAMERŠAK, “Komesarijat u Matici hrvatskoj”, ČSP, 35./2003., br. 3., 854., bilj. 90.). Brojna sjećanja i drugi izvori o tome događaju navedeni su u radu. 2 F. HAMERŠAK, “Komesarijat u Matici hrvatskoj”, ČSP, 35./2003., br. 3., 835.-859.

Višeslav Aralica

je historiografski ta tema vrlo slabo obrađena, u kvantitativnome, a na žalost u većini slučajeva i kvalitativnome smislu. Povijest Matice u razdoblju koje neposredno prethodi NDH i zbivanjima za vrijeme NDH prvi je obradio Jakša Ravlić 1963. godine u svojoj «Povijesti Matice hrvatske», tiskanoj u zborniku «Matica hrvatska 1842-1962».3 Djelatnost Matice hrvatske za vrijeme NDH obrađena je na nepunih pet stranica (pogl. V. «Matica hrvatska 1941-1945», 194.-198.), a razdoblje od otprilike 1935. godine do NDH obrađeno je na deset stranica (184.-194.). Očita je namjera autora, u to vrijeme predsjednika Matice hrvatske, da djelatnost Matice i njezina vodstva u tome razdoblju ocrta u što gorem svjetlu. Pogotovo je to zamjetno u petome poglavlju koje obrađuje razdoblje NDH, u kojem dragocjen prostor zauzimaju za problem Matice nevažni podaci o razvoju NOP-a (194., 195., 197.) ili anegdotalna primjedba o Vladimiru Bakariću (195.). Izvori koje je Ravlić pri pisanju toga djela koristio bili su mahom različite publikacije, listovi, novine, časopisi iz razdoblja neposredno pred osnivanje NDH, Matičini ili oni u kojima se Matica i njezina djelatnost spominju, te arhivsko gradivo. Upravo u pitanju korištenja arhivskog gradiva Ravlićevo je djelo izuzetak među svim ostalim historiografskim djelima koja spominju Maticu hrvatsku u razdoblju neposredno prije ili za vrijeme NDH. Arhivsko gradivo, o kojemu će još biti riječi u ovome uvodu, u to je vrijeme bilo čuvano u prostorijama Matice hrvatske i Ravliću lako dostupno, no on se njime koristio, dojam je, na prilično selektivan način u skladu s namjerom da ocrni vodstvo Matice hrvatske u razdoblju koje nas zanima. Takav prikaz Matice preuzet će i autori koji će obrađivati politička i kulturna zbivanja u tom razdoblju. Među njima treba izdvojiti Fikretu Jelić Butić i njezine radove o ustaškom pokretu i NDH.4 Matica se u njezinoj monografiji «Ustaše i NDH» spominje na dva odvojena mjesta, koja se odnose na političku djelatnost ustaša u Hrvatskoj prije NDH (44.) te na mjesto i ulogu Matice u NDH (209.). Na prvome se mjestu govori kako su «desničarski orijentirani intelektualci» od 1933. godine postupno «osvajali» Maticu hrvatsku i njezinu «Hrvatsku reviju».5 Ističe se da će Matica kasnije objaviti djela «nekih ustaških ideologa». U razdoblju NDH naglašava se nastavak takve djelatnosti Matice, nastojanje vlasti da ojača njezino djelovanje i proustaški ton «Hrvatske revije». Izvori na koje se oslanjala Jelić Butić bio je spomenuti rad Jakše Ravlića te novine, časopisi, knjige i službene publikacije iz toga doba. Jakša RAVLIĆ, “Povijest Matice hrvatske”, Matica hrvatska 1842-1962, (ur. Jakša RAVLIĆ), Zagreb, 1963., 9.-254. 4 Fikreta JELIĆ BUTIĆ, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945, Zagreb 1977., i ISTA, “Prilog proučavanju djelatnosti ustaša do 1941.», ČSP, 1.-2./1969., 55.-91. 5 Godina 1933. označena je ključnom jer tada dolazi do javnog odmaka Matičina vodstva od marksizma, koje započinje s Lukasovim člankom “Ruski komunizam spram nacionalnog principa” (HR, Zagreb, 7/1933, 377.-386.; F. LUKAS, Hrvatski narod i hrvatska državna misao, Zagreb, 1944., 263.-275.). Poticaj za polemiku bio je Miroslav Krleža i zbivanja u vezi tzv. «afere s plakatima» (V. Ivan KRTALIĆ, Sukob s desnicom, Zagreb, 1989., 57.-111.). Ako se ideološka usmjerenost mjeri u odnosu prema komunizmu/marksizmu, onda je jasno naglašavanje toga događaja u historiografiji nastaloj u ideološkom okviru koji je u Hrvatskoj dominirao do kraja osamdesetih. 3

Matica hrvatska u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Političkim promjenama u Hrvatskoj od 1990. godine mijenja se i historiografska paradigma u prikazivanju povijesti Matice hrvatske u razdoblju prije i za vrijeme NDH. Glasnogovornik i začetnik te struje jest povjesničar književnosti akademik Dubravko Jelčić, a nova slika Matičina djelovanja prikazana je prvi put 1992. godine u članku «Sto pedeset godina Matice hrvatske».6 Ta slika ustvari predstavlja obračun s dotadašnjim opisom Matice. Stoga će se u tome prikazu Jelčić tek neznatno služiti Ravlićevim djelom, a naglasak će staviti na izvore koji potječu iz kruga ondašnjih Matičinih istaknutih djelatnika, prije svih njezina tadašnjeg predsjednika Filipa Lukasa. Tome će pridonijeti i revalorizacija djela Filipa Lukasa, vidljiva u «Zborniku prof. Filip Lukas. Predsjednik Matice Hrvatske 1928-1945.» iz 1995. te u ponovnu tiskanju njegovih djela, naslovljenih prema jednom od njegovih eseja «Hrvatska narodna samobitnost» iz 1997. godine.7 Dostupnost svjedočenja osoba iz krila Matice hrvatske iz razdoblja 1935.-1945. koja su objavljivana u emigrantskim publikacijama, kao i objavljivanje svjedočanstava dotada nepoznatih javnosti, poput Jurišićeva dnevnika ili njegova pisma Ravliću iz 1963. godine,8 omogućila su novi uvid u djelatnost Matice hrvatske. Na žalost, čini se da se većina autora koji su tijekom devedesetih obrađivali povijest Matice, najčešće usputno u sklopu političkih zbivanja vezanih uz slom Kraljevine Jugoslavije, djelovanje ustaškoga pokreta i postojanje NDH, zadovoljavala tek sumarnim prikazom, krokijem Matice hrvatske kakav je početkom devedesetih nabacio Jelčić. Količina i kvaliteta izvora koji su postali dostupni tijekom devedesetih nisu dolazili do izražaja u historiografskim obradama Matice i njezina mjesta i značenja u dotičnome razdoblju. Drugim riječima, slika je bila promijenjena, ali ne i obogaćena. Tako se Hrvoje Matković u svojoj kratkoj monografiji o NDH dotiče Matice hrvatske, oslanjajući se na misli Fikrete Jelić Butić, uz dopunu novim interpretacijama kakve je ponudio Jelčić, bez iznošenja ikakvih novih podataka.9 U monografiji o Matici hrvatskoj izdanoj 2004. godine, koju su napisali Ive Mažuran i Josip Bratulić, opis razdoblja o kojem ćemo u ovome radu raspravljati još je škrtiji. Tako Ive Mažuran u opisivanju Matičina djelovanja u drugoj polovici tridesetih, koje obuhvaća dvije stranice (47., 48.), navodi općenito da se Matica «u tom zlokobnom vremenu drži dalje od dnevne i stranačke politike».10 Komesarijat se objašnjava «sumnjičavošću» banske vlasti prema djelovanju Matičine uprave, navodeći tek službeno objašnjenje kojim je komesar raspustio staru upravu. U poglavlju naslovljenom «Drugi svjetski rat i Matica hrvatska 1941-1945.» na dvije se stranice isti autor, uz kratak opis povijesne pozadine Dubravko JELČIĆ, “Sto pedeset godina Matice hrvatske”, Radovi Leksikografskoga zavoda “Miroslav Krleža”, Zagreb, 2./1992, br. 2., 81.-96. 7 Zbornik prof. Filip Lukas. Predsjednik Matice Hrvatske 1928-1945., Kaštela, 1995., i Filip LUKAS, Hrvatska narodna samobitnost, Zagreb, 1997. 8 Blaž JURIŠIĆ, “Nad knjigom Jakše Ravlića: Matica hrvatska 1842.-1962., Zagreb, 1963.”, Zadarska smotra, Zadar, 3./1992., 103.-133. 9 Hrvoje MATKOVIĆ, Nezavisna Država Hrvatska, Zagreb, 1997. 10 Ive MAŽURAN, “Politička stvarnost hrvatskoga naroda u novijoj i suvremenoj povijesti i Matica hrvatska”, Matica hrvatska 1842-2002., (ur. Ive MAŽURAN i Josip BRATULIĆ), Zagreb, 2004., 48. 6

Višeslav Aralica

te nabrajanje izdanih djela, zadovoljava tvrdnjom da je predsjednik Matice Filip Lukas «zatvarao oči pred stvarnošću» te «nasuprot svome osobnom shvaćanju i promišljanju objektivno /.../ vodio Maticu vrlo pogibeljnim stazama».11 Navedene procjene kao da objašnjavaju spomenutu škrtost, tako napadnu imajući na umu da je jedno burno desetljeće obrađeno na četiri stranice od ukupno osamdeset; ona se ima objasniti nastojanjem uravnoteženja dviju dotadašnjih dominantnih historiografskih paradigmatičkih prikaza Matice hrvatske u dotičnom razdoblju. Nešto je detaljnije razrađena nakladna djelanost Matice hrvatske u prilogu Josipa Bratulića «Matica hrvatska i hrvatska književnost i kultura knjige u 19. i 20. stoljeću» u istome zborniku (89.-219.). Razdoblje NDH obrađeno je na pet stranica (151.-156.), kojima možemo pridružiti još četiri stranice koje obrađuju razdoblje od 1935. do 1941. godine (147.-150.). Ovdje vrijedi spomenuti još jednog povjesničara koji razmjerno dosta pažnje pridaje Matici hrvatskoj u kontekstu političkih zbivanja u Hrvatskoj prije uspostave NDH. To je Mario Jareb i njegovo djelo «Ustaško-domobranski pokret od nastanka od travnja 1941. godine».12 Autor spominje Maticu hrvatsku u poglavlju «Nacionalističko i proustaško djelovanje izvan Zagrebačkog sveučilišta» na nepune četiri strane (495.-498.), uz spomen časopisa «Hrvatska revija» i Lorkovićeve knjige «Narod i zemlja Hrvata» koju je 1939. godine objavila Matice hrvatska (538.). U prvome se spomenu autor ne slaže s tvrdnjom «o navodnoj ustaškoj djelatnosti» vodstva Matice koja se «provlačila u literaturi nakon Drugoga svjetskog rata».13 Napominje pri tome da su neki članovi ustaškoga pokreta i ustaški simpatizeri djelovali u Matici, ali kako se zbog toga djelovanje Matice prije travnja 1941. ne može označiti ustaškim. Na drugome će mjestu, pak, Matičin časopis «Hrvatsku reviju» svrstati uz tjednik «Hrvatski narod» i mjesečnik «Hrvatsku smotru» među «legalne proustaške publikacije», a spomenutu Lorkovićevu knjigu naziva «najvažnijom proustaškom knjigom u razdoblju (Banovine Hrvatske)».14 U svome prikazu Matičina djelovanja Jareb se ne oslanja niti na Ravlića i Jelić Butić niti na Jelčića, premda ga Jelčiću približava izričito ograđivanje od opisa Matice i njezina vodstva uobičajenog u historiografiji prije 1990. godine, te gotovo isključivo oslanjanje na Lukasova djela. Dosad najbolja historiografska obrada djelovanja Matice hrvatske u prijeratnome vremenu jest spomenuti članak o komesarijatu Filipa Hameršaka. Ipak, on se odnosi samo na tromjesječno razdoblje prisilne uprave. Činjenica da je djelatnost Matice hrvatske u navedenom razdoblju u historiografiji i publicistici razmatrana isključivo u kontekstu političkih događaja, preciznije u njezinoj vezi s nacionalističkim i ustaškim pokretom, kao i u ideološkim sporenjima u tadašnjoj Hrvatskoj, sili nas da u pregledu povijesti Matice hrvatske naglasak stavimo upravo na njezino značenje u stvaranju svjetonazorskog okvira unutar kojeg se odvijaju politička zbivanja. Ovaj rad upravo tome i teži - prikazu utjecaja književnika, 13 14 11 12

Isto, 49., 50. Mario JAREB, Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941. godine, Zagreb, 2006. Isto, 496. Isto, 538.

Matica hrvatska u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

znanstvenika, publicista okupljenih oko Matice hrvatske u stvaranju ozračja - Zeitgeista – koje je prethodilo, omogućilo te opisivalo postojanje jedne totalitarne države poput NDH. U tim je mislima prisutna pretpostavka da je upravo ideološko okruženje bilo uzrokom političkih zbivanja. Ta će pretpostavka biti razrađena u prvome dijelu, koji govori o razdoblju prije NDH, dok će se u drugome dijelu nastojati pokazati da je slika Matice kakva je dominirala za vrijeme NDH (ali i nakon njezina sloma do 1990. godine) zapravo tek nastavak međuratnih ideoloških sukoba u kojima je Matica imala iznimno značenje. Upravo takav metodološki pristup povezuje ta dva dijela u nerazdvojnu cjelinu. Naravno, taj nas pristup usmjerava k izvorima na osnovi kojih ćemo stvarati prikaz Matice. Tako ćemo, primjerice, zanemariti ekonomske podatke koji se odnose na djelovanje Matice u tome razdoblju, spominjući ih tek uzgred i tek ako nam razjašnjavaju sliku ideološkog okružja. Neće biti spomenuta Pramatica, afera u vezi s Jelačićevim dvorima, odnos prema Hrvatskom profesorskom društvu i sl. Neće biti nabrajanja Matičinih knjiga izdanih tijekom dotičnoga desetljeća, niti će biti navođeni datumi održavanja sjednica odbora i njihovi dnevni redovi. No zato ćemo obraditi one knjige, časopise, članke i eseje vezane uz Maticu hrvatsku kojim je spomenuti svjetonazorski okvir oslikavan i stvaran, knjige i članke koje je Matica izdavala, ili one koje je odbijala izdavati. Naravno, uz to, kao izvori će nam poslužiti i arhivska građa, izjave i sjećanja sudionika povijesnih zbivanja koje promatramo. Arhivsko gradivo fonda Matice hrvatske uređeno je, pohranjeno i dostupno u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Na žalost, gradivo je manjkavo iz onoga razdoblja koje nas zanima. Ravlićeva «Povijest Matice hrvatske» pokazuje nam da je ta građa nekad bila dijelom arhiva Matice hrvatske koji je čuvan u Matičinim prostorijama. Iz istoga je djela vidljivo i da određeni dijelovi koji se odnose na razdoblje 1935.1945. nedostaju. Neka su godišta razmjerno dobro sačuvana, primjerice godina 1941., iz koje su dobrim dijelom sačuvani zapisnici sjednica Književno-umjetničkog odbora i redovnih sjednica obaju odbora. Donekle se taj manjak može nadomjestiti «Izvještajima Matice hrvatske», u kojima su tiskani zapisnici glavnih godišnjih skupština, i «Glasom Matice hrvatske» izdavanom tijekom 1940. godine, u kojima nalazimo podatke o radu Matičinih pododbora. Na žalost, nedostatak podataka koji su se nalazili u zapisnicima brojnih sjednica Matičinih odbora održavanih tijekom godine znatno nam otežava rekonstruiranje Matičine djelatnosti. U sklopu fonda Matice hrvatske čuvaju se i recenzije i rukopisi djela poslanih Matici hrvatskoj, između ostalih i neki od rukopisa djela i zapisa Mile Budaka, dijelom pisanih u emigraciji od 1933. do 1938. godine. Neki rukopisi koji bi se u fondu trebali nalaziti, poput prijevoda priređenih za Prosvjeto-političku knjižnicu pred kraj NDH, nedostaju. Ostali fondovi, poput fonda Odjela za prosvjetu Banovine Hrvatske, Ministarstva narodne prosvjete NDH ili Glavnoga ravnateljstva za promičbu tek sporadično sadrže neke podatke koji se izravno tiču Matice hrvatske. Sadržaj tih fondova ipak je od iznimne važnosti želimo li upotpuniti prikaz ideološkoga sukoba koji nas zanima.

Višeslav Aralica

Arhivsko gradivo mora biti nadopunjeno sjećanjima - od kojih smo neka već spomenuli, a ostala ćemo spomenuti u radu - zatim novinskim člancima, izjavama i sl. Naglasimo ovdje bitnu razliku u izvorima iz javnoga tiska i publikacija iz razdoblja prije NDH i iz vremena NDH. Prije NDH vlada pluralitet mišljenja i ideja pa su vrlo brojne i raznolike polemičke rasprave koje vode predstavnici Matice s jedne strane i njihovi ideološi suparnici s druge. Stoga su za povijest Matice hrvatske izvori iz tiska toga razdoblja znatno bogatiji i važniji od onih iz razdoblja NDH, kada su novinski članci o Matici isključivo prigodničarski, slavljenički, pohvalni i jednoobrazni. Takva idejna «prigušenost», jednoličnost, karakteristika je totalitarnoga režima, koja više skriva nego li otkriva stvarna ideološka previranja ispod površine. Nakon svega rečenoga trebalo bi biti jasno zašto je prvi dio rada opsežniji od drugoga, premda drugi obrađuje razdoblje NDH. Koliko bi manjkav bio prikaz povijesti Matice hrvatske bez detaljnijeg osvrta na prijeratno razdoblje pokazat ćemo na primjeru nakladne djelatnosti Matice za vrijeme NDH. Vidljivo je, naime, da uređivačku politiku Matice u tome razdoblju usmjeravaju Matičini suradnici koji ili nisu sudjelovali ili su stajali u pozadini ideoloških i političkih sukoba u vrijeme koje prethodi NDH. S druge strane, iznimno značajne osobe, one koje će svojim radom stvoriti sliku Matice kao izrazitog nositelja nacionalističkih ideja i koje će biti povezane s ustaškim pokretom, u djelovanju Matice za vrijeme NDH bit će jedva primjetne. Najbolji je primjer Mile Starčević; od 1935. uz Filipa Lukasa najvažniji djelatnik Matice, organizator pododborâ, urednik vrlo važnih glasila i edicija («Omladina», Mala knjižnica), u vrijeme NDH njegova djelatnost u Matici postaje neprimjetna, svedena na ispomoć koju on nudi kao važan djelatnik, poslije i ministar u Ministarstvu narodne prosvjete NDH. Važnije od njega, prema dužnostima koje obavljaju u Matici hrvatskoj tijekom NDH, bit će osobe koje su prije NDH bile na margini Matičine djelatnosti poput Mirka Jurkića, Slavka Ježića, Zlatka Gašparovića, u jednakoj mjeri u kojoj su te osobe bile na margini sveukupne političke i ideološke djelatnosti unutar struktura vlasti NDH. Slika koju bismo o Matici hrvatskoj, njezinu djelovanju i njezinu značenju na taj način dobili bila bi posve promašena. Na koncu, još neke napomene. Velika većina osoba koje će se spominjati u ovome radu obrađena je u leksikonima dostupnima čitateljstvu, poput «Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941.-1945.» ili «Hrvatskog leksikona» iz 1997. godine. Ako se podaci o određenoj osobi ne nalaze u spomenutim leksikonima, ukoliko su posve nepoznati te ako su bolje obrađeni u nekom drugom djelu, to je u bilješci posebno naznačeno. Zadnja se primjedba tiče pravopisa; u razdoblju o kojemu ovdje raspravljamo ime ustanove pisano je «Matica Hrvatska», dok je prema danas važećem pravopisu uobičajeno pisati «Matica hrvatska». U citatima i naslovima iz toga doba koristit ćemo tadašnji način pisanja, a u ostatku će teksta stajati «Matica hrvatska».

Matica hrvatska u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

191

ZAKLJUČAK Povijest Matice hrvatske za vrijeme NDH započinje okončanjem prisilne uprave koju je početkom 1941. godine Matici hrvatskoj nametnula vlast Banovine Hrvatske. Ta nas činjenica upućuje k razmatranju prirode i uzroka sukoba između Matičine uprave na čelu s dugogodišnjim predsjednikom Filipom Lukasom, s jedne strane, te vodstva HSS-a i, kasnije, vodećih osoba Banovine Hrvatske, s druge strane. Korijene sukoba koji će rezultirati uvođenjem komesarijata u Matici hrvatskoj, nametnutog od banske vlasti Banovine Hrvatske, treba tražiti u ideološkom razdoru koji se u hrvatskom društvu razvijao tijekom druge polovice tridesetih. Taj razdor vezan je uz općeeuropska politička i ideološka gibanja tijekom tridesetih godina. Na početku lomljenja diktature i ponovnog oživljavanja političkoga života, u vrijeme kad je cjelokupna hrvatska nacionalna politička struja na području Kraljevine Jugoslavije koncentrirana pod vodstvom hrvatskoga seljačkoga pokreta na čelu s Vladkom Mačekom, taj je sukob bio prikriven. To se reflektira i u odnosu Matičinih predstavnika i vodstva HSS-a: potvrde dobrih odnosa nalazimo u Mačekovu pismu potpore u listopadu 1935. godine, u priznanju Mačeka kao «vođe» Hrvata, koje vodstvo Matice na nizu mjesta ističe tijekom 1935., a dijelom i u prvoj polovici sljedeće godine. Ideološki se sukob ipak nazire; u publikacijama Matice hrvatske od konca 1935., a pogotovo tijekom 1936. godine, i to prije svega u krugu mladih nacionalista na sveučilištu, izbijaju vidljivi znaci zastupanja nacionalizma srodnog nacionalističkim totalitarnim pokretima i ideologijama međuratne Europe, za koje smo prihvatili skupni naziv «fašizam», uobičajen u dosadašnjoj historiografskoj tradiciji. S druge strane, hrvatski seljački pokret, čvrsto organiziran u HSS-u, počinje naglašavati svoju «seljačku» ideologiju sve jače od konca 1935. godine, usporedno sa svojim jačanjem nakon političkog uspjeha na izborima u svibnju 1935. Nesklopivost tih dvaju političkih svjetonazora dovest će vrlo brzo do prekida dotada složne sveze Matice hrvatske i njezinih predstavnika s vodstvom HSS-a i njezinim ideolozima. Tijekom razdoblja od 1936. do kraja 1938. godine sukob je izražen prije svega ideološki a vidljiv je u međusobnim optužbama i prepiranjima u publikacijama koje su izdavale dvije sukobljene strane. Premda je sukob 1937. godine postao osobito izražen i neupitan u nizu međusobno optužujućih članaka objavljivanih u glasilima Matice hrvatske i HSS-a, možemo ustvrditi da tek dolaskom povratnika iz ustaškoga pokreta u emigraciji, prije svega Mile Budaka, i njihova djelovanja u sklopu Matice hrvatske taj raskol počinje dobivati političku formu u kojoj se prepoznaju dvije glavne političke struje hrvatske politike konca tridesetih i početka četrdesetih godina

192

Višeslav Aralica

20. stoljeća. Matica hrvatska, treba dodati, pri tome nije bila jedino središte političke djelatnosti oporbene hrvatskom seljačkom pokretu, ali svakako je bila jedno od najvažnijih takvih središta. Matica je hrvatska u to vrijeme toliko pojačala svoju kulturnu djelatnost da se može govoriti o njezinu svojevrsnom preporodu. Znatno je ojačala izdavalačka djelatnost, što je rezultiralo i ekonomskim jačanjem, a snaženje je utjecaja Matice hrvatske na kulturni i politički život Hrvatske osobito vidljivo u osnivanju pododbora, djelovanje kojih je zamrlo tijekom razdoblja diktature. Za njihovu ponovnu uspostavu najzaslužniji je Mile Starčević, čovjek koji će, uz Lukasa i, od konca 1938. godine, Milu Budaka, igrati najvažniju ulogu u svekolikom djelovanju Matice koncem tridesetih i početkom četrdesetih godina. Uloga pododbora s vremenom će postati izrazito politička, a njihova će kulturna djelatnost, poput prodaje Matičinih izdanja, organiziranja Dana hrvatske knjige po hrvatskim gradovima, publicističke i izdavalačke djelatnosti, biti od sekundarne važnosti. Do uspostave Banovine Hrvatske pododbori će postati čvrsta središta okupljanja nacionalista povezanih s ustaškim pokretom, pri čemu se svojim značenjem i svojom izravnošću ističe sveučilišni pododbor u Zagrebu. Uspostavom Banovine Hrvatske sukob će se intenzivirati. U razdoblju kratkotrajnog postojanja Banovine Hrvatske njegovo ideološko obilježje ustupa mjesto političkom. Štoviše, čini se da je u Banovini Hrvatskoj ideološki raskol vrlo nejasnih rubova; iz Matice se povremeno čuju glasovi koji zastupaju i liberalne stavove, a interpreti seljačke ideologije počinju se diskurzivno približavati modernim nacionalističkim totalitarizmima i udaljavati od liberalnih postavki, koje su bez sumnje bile utkane u političku tradiciju hrvatskoga seljačkoga pokreta. To približavanje nije samo diskurzivno, nego je vidljivo i u sustavu vladavine koji se razvijao u Banovini Hrvatskoj. Gušenje političke oporbe koju je banska vlast provodila od početka uspostave Banovine postala je uobičajena praksa, koja, premda se može objasniti političkim okruženjem, užem – jugoslavenskom - i širem – europskom - u kojem se Banovina Hrvatska tada nalazila, kao i agresivnošću i totalitarnom naravi nacionalističke oporbe, ipak mora biti konstatirana. Upravo se time da objasniti uvođenje komesarijata u Maticu hrvatsku, potez banske vlasti koji je u to vrijeme uistinu morao djelovati skandalozno. Početkom 1941. godine, kada postaje jasno da se prevrat u vodstvu Matice hrvatske ne može izvesti legalnim putem, iznutra od samih Matičinih odbornika i članova, banska vlast ukida staru upravu na čelu s Filipom Lukasom i nadomješta je prisilnom upravom na čelu s Antom Martinovićem, dotada slabo poznatim djelatnikom Seljačke sloge. Ali taj pokušaj lomljenja posljednjeg uporišta nacionalističke oporbe preostalog u Banovini nailazi na prepreku – na bojkot gotovo svih članova i pododbora Matice hrvatske. Rad Matice time posve zamire, što ne ide na ruku banskoj vlasti i novome Matičinu upravitelju. Nemogućnošću sastavljanja nove uprave, nesposobnošću pokretanja kulturne djelatnosti tako cijenjene, utjecajne i snažne kulturne institucije kakva je bila Matica hrvatska, banska je vlast, a posredno i vodstvo HSS-a, pokazalo svoju nemoć u mobilizaciji intelektualnog sloja onodobne Hrvatske.

Matica hrvatska u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

193

Upravo to predratno razdoblje, u kojemu se Matica profilirala kao nacionalističko središte, kako u ideološkom smislu, tako i u njezinoj ulozi u konstruiranju mreže političke oporbe HSS-u, označit će Maticu i njezine djelatnike kao bliske suradnike ustaškoga pokreta nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske. Brojni će Matičini suradnici, dio kojih je već i prije uspostave NDH pripadao ustaškom pokretu, biti uklopljeni u državne strukture nove države, ponajprije u institucije kojima je zadaća trebala biti usmjeravanje kulturne politike, poput Ministarstva narodne prosvjete ili odsjeka za kulturne veze Ministarstva vanjskih poslova. Štoviše, nizom mjera koje propisuju Matičini djelatnici u sklopu Ministarstva prosvjete i bogoštovlja u prvoj vladi NDH, ministar Mile Budak, tajnik Marko Čović i pročelnik Odsjeka za promicanje prosvjete Mile Starčević, Matica hrvatska uzdiže se na rang državne institucije, kojoj je zadatak nadziranje prosvjetne djelatnosti u školama i nadziranje izdavačke djelatnosti za djela stranih autora. Djelovanje Matičina ureda za prijevode pogotovo je važno jer je Matica na taj način praktično uzdignuta na rang jedne od cenzorskih ustanova u državi. Takva sveza nove vlasti i Matice hrvatske vidljiva je i u Matičinu preuzimanju najjače tiskare u Hrvatskoj – «Tipografije d.d.». Okoristivši se uvođenjem rasnih zakona u NDH, kojim su dotadašnji vlasnici, obitelj Schulhof, bili razvlašteni, Matica uspijeva uz pomoć spomenutih osoba uključenih u vladu NDH preuzeti «Tipografiju» te tako ojačati svoju izdavačku djelatnost. Zbog svega toga, Matica će tijekom postojanja NDH biti, uz HIBZ, najjače nakladničko poduzeće u državi. Uspon koji je karakterizirao Matičinu djelatnost koncem tridesetih nastavljen je i u novoj državi. U četiri ratne godine Matica će izdavati više od dvadeset naslova godišnje, najviše u 1944. godini. Pokrenute su i neke nove edicije, čije je osnivanje zamišljeno neposredno pred uspostavu NDH, poput Knjižnice za hrvatsku mladež (Omladinske knjižnice), Knjižnice stranih pisaca (Prijevodne knjižnice) i Prosvjetno-političke knjižnice. Ali sveza će Matice i novog režima imati i drugu, vrlo važnu posljedicu za djelovanje Matice hrvatske. Uključivanje intelektualaca okupljenih koncem tridesetih godina oko Matice hrvatske u strukture državne vlasti NDH, u već spomenuta ministarstva, na mjesta urednika glavnih režimskih glasila, na mjesta ravnatelja državnih kulturnih ustanova ili cenzorskih institucija, rezultiralo je snaženjem utjecaja na nakladničku djelatnost Matice hrvatske tijekom postojanja NDH onih osoba koje dotada nisu igrale važniju ulogu. Tako će se u osobi Mirka Jurkića, čija je važnost u predratnoj Matici bila zanemariva, u četiri ratne godine sliti zadaće glavnog tajnika, urednika (zajedno s Branimirom Livadićem) «Hrvatskog kola» i urednika edicija Male knjižnice i Knjižnice hrvatske mladeži (Omladinske knjižnice). Uz njega, važni djelatnici bit će i Slavko Ježić, koji će uređivati Knjižnicu svjetskih pisaca (Prijevodnu knjižnicu) i voditi ured za prijevode, i Zlatko Gašparović, urednik Prosvjetno-političke knjižnice. Upravo je na primjeru zadnje spomenute edicije vidljivo kako će se nakladnička djelatnost Matice u NDH ipak odmicati od poželjnog ideološkog smjera za ustaški režim, u kojemu su sudjelovali i neki od nekadašnjih istaknutih Matičinih suradnika. PPK je, prema riječima njezinih pokretača, prije svih Mile Starčevića i Dušana Žanka, trebala biti glavno sred-

194

Višeslav Aralica

stvo ideološke izobrazbe hrvatske nacionalističke inteligencije. Odlaskom Starčevića na važnu dužnost unutar Ministarstva nastave a zatim i preuzimanjem čelnoga mjesta u tom ministarstvu, te postavljanjem Žanka na mjesto glavnog intendanta Hrvatskoga državnoga (narodnoga) kazališta u Zagrebu, sav je urednički posao prepušten mladim Matičinim suradnicima Zlatku Gašparoviću i Vladimiru Filipoviću. Zamisao izdavanja politoloških djela hrvatskih autora koje su nacionalisti smatrali svojim prethodnicima i učiteljima, poput Ante Starčevića, Mihovila Pavlinovića, Ante Trumbića i drugih, bit će posve izmijenjena u izdavanje djela stranih autora. I premda će neke od prvih izdanih knjiga predstavljati misli vodećih europskih predstavnika nacionalističke politčke struje, ubrzo će se početi izdavati ideološki neutralni, pa čak i ona djela i pisci koji su naginjali kritici nacionalističkih totalitarnih ideologija i pokreta. Na koncu će to dovesti do zabrane dviju knjiga iz te edicije, «Razgovora o Europi» grupe francuskih autora, koju je uredio Ivo Hergešić, i «Problema novca između dva rata», znamenitoga engleskog ekonomista Johna Maynarda Keynesa u prijevodu Milana Fištera. Suradnici će edicije PPK, uz spomenutu dvojicu, biti i Mirko Kus Nikolajev i Josip Horvat, dva čovjeka koji su u prijeratnome vremenu bili na udaru istaknutih Matičinih djelatnika, prvi kao socijalist i ljevičar, a drugi kao liberal i mason. To nas ne treba iznenaditi jer je nasilno gašenje nekih nakladnih poduzeća, preciznije onih označenih kao liberalna, masonska i židovska, ostavilo izvan posla znatan broj osoba iskusnih u nakladničkom, uredničkom ili spisateljskom poslu, koji su popunili praznine u Matici nastale odljevom istaknutih nacionalističkih intelektualaca. Tome, naravno, treba pridodati i političko okruženje u kojemu su spomenuti Matičini suradnici djelovali. U tom je smislu lako objasniti postupno odstupanje od nacionalističke totalitarne ideologije zamjetno u djelovanju Matice hrvatske tijekom 1943. godine pa do sloma NDH. Vidljiv preokret ratne sreće na europskim i svjetskim bojištima, kolaps NDH tijekom 1942. godine, opće razočaranje prema ustaškom režimu zamjetno u hrvatskih intelektualaca nakon početnog oduševljenja, sve to moramo imati na umu želimo li objasniti pomake vidljive u djelatnosti Matičinih glavnih djelatnika toga vremena. To će se naposlijetku odraziti i na odnos vlasti NDH prema Matici hrvatskoj. Razočaranje će biti obostrano. Od «mezimca» vlasti, kako je položaj Matice hrvatske u NDH opisao Mile Starčević, Matica će se u drugoj polovici rata pretvoriti u cijenjenu, ali i pomalo svojeglavu kulturnu ustanovu, koja će pokatkad prkositi državnoj cenzuri. Predsjednik Matice, Filip Lukas, slovit će za glasnoga kritičara politike državnog vrha, prije svega u odnosu prema fašističkoj Italiji, a također i u pitanju odnosa vlasti NDH prema zapadnim saveznicima. Proslava 100-godišnjice Matice hrvatske, koja je sa zakašnjenjem od godine dana održana polovicom 1943. godine, jasno ilustrira taj pomak; održana je skromno, bez nazočnosti poglavnika Pavelića, popraćena tek ujednačenim hvalospjevima koje su joj preko glavnih režimskih glasila uputili njezini nekad istaknuti suradnici. Kritika ustaškog režima za intelektualce povezane s Maticom, pogotovo za one koji su se istaknuli svojim djelovanjem u predratnom razdoblju, nije značila i presta-

Matica hrvatska u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

195

nak podrške državi, i to nacionalističkoj državi poistovjećenoj s nacijom. Ta osnova nacionalističke ideologije međuraća, s kojom je sav razdor na političkoj sceni Hrvatske i započeo, ostala je bitnim stavom hrvatske nacionalističke inteligencije, bez obzira bila ona uključena u ustaški pokret i režim NDH, bila ona tihi ili glasni kritičar države i režima. To je jasno vidljivo u zadnjem govoru Filipa Lukasa koncem 1944. godine, kad je skori slom nositelja spomenute nacionalističke ideologije u Europi posve izgledan, a zajedno s njim i kraj hrvatske inačice nacionalističke države. To povezivanje sudbine nacije sa sudbinom nacionalističke države kao istoznačnice s nacijom odvelo je, uz strah za vlastiti život, brojne Matičine djelatnike u izbjeglištvo. Njihov je skupni bijeg iz Zagreba organiziran 6. svibnja 1945. Nakon kraćeg boravka u izbjegličkim logorima u Austriji i Italiji, većina će se tih starih, predratnih Matičinih djelatnika naći u Argentini, gdje će s vremenom organizirati snažnu kulturnu i publicističku aktivnost. Gotovo će svi na koncu završiti kao kritičari političkog vrha propale države. Glavno glasilo tih intelektualaca – «Hrvatska revija» - u svome će imenu nositi uspomenu na Maticu hrvatsku i njezinu ulogu u njihovu intelektualnom i političkom formiranju. Većina će Matičinih suradnika ipak dočekati uspostavu nove, partizanske vlasti u Zagrebu. To pogotovo vrijedi za one njezine djelatnike u čijim je rukama bila urednička djelatnost za vrijeme NDH, poput Slavka Ježića, Mirka Jurkića, Zlatka Gašparevića, Vladimira Filipovića, Branimira Livadića. Na početku oslonac nove uprave Matice hrvatske činit će oni intelektualci koji su u doba ideoloških i političkih sporenja tijekom tridesetih godina bili mahom na suprotnim stranama od Filipa Lukasa, Mile Starčevića i Mile Budaka. No s vremenom će se u njezinu djelatnost do polovice pedesetih uključiti i dio Matičinih suradnika iz razdoblja NDH.