GEIGER-bleiburg.folksdojceri

Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i u poraću, koje su prouzročili Narodnooslobodilačka vojska i Partizanski odredi Jugoslavije/Jugoslavenska armija i komunistička vlast Brojidbeni pokazatelji (procjene, izračuni, popisi) Case study: Bleiburg i folksdojčeri VLADIMIR GEIGER Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Raspravljati o ljudskim gubicima Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu i poraću, i o demografski gubicima 1 , i o stvarnim gubicima 2 , posebice o broju i strukturi žrtava 3 i stradalih 4 te stradalnika 5 i danas je nezahvalan zadatak. Naime, ljudski gubici Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu i poraću, unatoč mnogobrojnim procjenama 6 , izračunima 7 i popisima 8 , jedna je od najkontroverznijih istraživačkih i štoviše najosjetljivijih političkih tema. * U Jugoslaviji je poslije Drugoga svjetskog rata namjerno preuveličavan broj i prešućivano i zamagljivano porijeklo i struktura žrtava i stradalih te stradalnika, što je olakšavalo manipulaciju ljudskim gubicima.

U Jugoslaviji su obavljena tri popisa ljudskih gubitaka Drugoga svjetskog rata, 1944. do 1946./1947., 1950. i 1964. Navedeni su se popisi odnosili na one stradale i žrtve koje su uzrokovale u prvom redu okupacijske snage i njihovi suradnici te nisu bili obuhvaćeni stradali i žrtve koji su u ratu izgubili život od Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije/Jugoslavenske armije ili snaga protuosovinske koalicije. Rezultati navedenih popisa, kako nisu iskazali službeni i očekivani broj stradalih i žrtava od 1,706.000, nego znatno manji broj, nisu bili objavljeni. Posljedice toga bile su ekstremno umnožavanje ljudskih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu, a posebice srpskih žrtava u NDH i žrtava logora Jasenovac.

Pitanje ljudskih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu postalo je već 1945. prvorazredno političko pitanje i ostalo takvo do danas. Naime, najveći broj rasprava o ljudskim gubicima Hrvatske, i Jugoslavije, tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća, nije znanstveno utemeljen i ima prepoznatljivu ideološko-promidžbenu podlogu. 9 Posebno je o logoru Jasenovac

1

Demografski gubici podrazumijevaju poginule, ubijene i umrle tijekom rata, pad nataliteta zbog ratnih neprilika i migracijski saldo.

2 Stvarni gubici podrazumijevaju poginule, ubijene i umrle tijekom rata.

3 Žrtvama se podrazumijevaju ponajprije civili ubijeni, poginuli i od posljedica rata preminuli, ali i vojnici ratni zarobljenici koji su ubijeni ili umrli.

4 Stradalima se podrazumijevaju vojnici poginuli u ratu.

5 Stradalnicima se podrazumijevaju rat preživjele, ali na različite načine ratom oštećene osobe, ranjeni, oboljeli te izbjegli i prognani.

6 Procjenama se podrazumijevaju navodi, manje ili više utemeljeni, o broju ljudskih gubitaka, i za pojedina razdoblja i za pojedina područja i za pojedine kategorije stradalih i(li) žrtava.

7 Izračunima se podrazumijevaju matematičko-statistički izračuni, manje ili više utemeljeni, o broju ljudskih gubitaka, i za pojedina razdoblja i za pojedina područja i za pojedine kategorije stradalih i(li) žrtava.

8 Popisima se podrazumijevaju poimenični popisi stradalih i(li) žrtava, manje ili više utemeljeni, i za pojedina razdoblja i za pojedina područja i za pojedine kategorije ljudskih gubitaka.

9 Vladimir Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1992.; Mihael Sobolevski, Između Jasenovca i Bleiburga, Erasmvs, br. 4, Zagreb, 1993., 42.-47.; Bogoljub Kočović, Nauka, nacionalizam i propaganda (Između gubitaka i žrtava Drugoga svetskog rata u Jugoslaviji), Paris, 1999.

1

i slučaju Bleiburg mnogobrojna literatura 10 , koja često spominje različite neutemeljene i štoviše izmišljene brojke, što je dovelo do stvaranja “jasenovačkog mita” s jedne i “bleiburškog mita” s druge strane. 11 * Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske prikupljala je, od 1992. do 1999., podatke o ljudskim gubicima Hrvatske u Drugome svjetskom ratu i poraću i u popisivanju stradalih i žrtava posvetila je pozornost ponajprije Hrvatima i to uglavnom onima koje raniji popisi nisu iskazivali, a tek usput popisivani su i drugi. Takvim selektivnim pristupom Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava RH popisala je 153.700 osoba s područja Hrvatske i 99.228 s područja Bosne i Hercegovine, uglavnom Hrvata, koje su život izgubile tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću. U Hrvatskoj je tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, prema tim podacima, najviše osoba, pretežito Hrvata, život izgubilo kao pripadnici Oružanih snaga NDH: 43.855, kao pripadnici NOV i PO Hrvatske/Jugoslavije odnosno Jugoslavenske armije: 38.732 te kao civilno stanovništvo: 38.000. 12 Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske ukinuta je 2002. te popisivanje ljudskih gubitaka Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću nije dovršeno. 13 * Na temelju jugoslavenskih popisa ljudskih gubitaka Drugoga svjetskog rata, iz 1945. odnosno 1946./1947., 1950. i 1964., jugoslavenskih popisa stanovništva, iz 1931. i 1948. te pretpostavkama o ratnim i neposrednim poslijeratnim migracijama izvan Jugoslavije i Jugoslavenima koji su život izgubili na neprijateljskoj strani, dobiva se okvirni broj demografskih i stvarnih gubitaka. No izračuni demografskih i stvarnih gubitaka Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu poprilično su različiti, pa i oprečni. 14 Uvažavajući sve pokazatelje i pretpostavke nezaobilazne u izračunavanju ljudskih gubitaka Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, demografski gubici mogu iznositi oko 2 milijuna a stvarni gubici oko 1 milijun. Znatnija povećanja demografskih i stvarnih gubitaka Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu najčešće su prilagođavanje metodologije izračunavanja za potrebe prihvatljivih demografskih i stvarnih gubitaka pojedine nacionalne/etničke skupine.

Otvorena i sustavna javna preispitivanja ljudskih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu javljaju se tek osamdesetih godina 20. stoljeća kada su jugoslavenska vlast i komunistička ideologija počele nezaustavljivo gubiti uvjerljivost. Najsustavniji, i najprihvatljiviji, statistički izračuni ljudskih gubitaka Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, B. Kočovića iz 1985. 15 i V. Žerjavića iz 1989. 16 , neznatno se razlikuju u nacionalnoj/etničkoj i regionalnoj strukturi, ali ne i u ukupnom broju stradalih i žrtava.

10

Usp. Jovan Mirković, Objavljeni izvori i literatura o jasenovačkim logorima, Banja Luka - Beograd, 2000.; Martina Grahek Ravančić, Bleiburg i Križni put 1945. Historiografija, publicistika i memoarska literatura, Zagrebu, 2009.

11 Usp. Franjo Tuđman, Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Zagreb, 1989.; Vladimir Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1992.

12 Izvješće o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava od osnutka (11. veljače 1992.) do rujna 1999. godine, Zagreb, rujan 1999., 15.-16.

13 Josip Kolanović, Milan Pojić, Popis žrtava Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata. Rezultati i perspektive, u: Nada Kisić Kolanović, Mario Jareb, Katarina Spehnjak (ur.), 1945. – razdjelnica hrvatske povijesti, Zagreb, 2006., 465.

14 Usp. primjerice: Dragoljub Tasić, Uvod, u: Konačni rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948. godine, Knjiga I, Stanovništvo po polu i domaćinstvima, Beograd, 1951., XLVIII-XLIX.; Dolfe Vogelnik, Demografski gubici Jugoslavije u Drugom svetskom ratu, Statistička revija, god. II, br. 1, Beograd, 1952., 15.-34. Ivo Lah, Istinski demografski gubici Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, Statistička revija, god. II, br. 2-3, Beograd, 1952., 214.-224.; Bogoljub Kočović, Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, London, 1985., Sarajevo, 1990.; Vladimir Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1989.; Životije Đorđević, Gubici stanovništva Jugoslavije u Drugom svetskom ratu, Beograd, 1997.

15 Bogoljub Kočović, Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, London, 1985., Sarajevo, 1990.

16 Vladimir Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1989.

2

No postoje i noviji opsežni kritički osvrti na Kočovićeve i Žerjavićeve izračune demografskih i stvarnih gubitaka Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, kao primjerice K. Katalinića 17 , J. Jurčevića 18 , Ž. Đorđevića 19 i D. Vrućinića 20 , manje ili više utemeljeni i održivi. * Poslijeratni jugoslavenski sustav i društvo pokazali su neuljuđenost i krajnju ideološku pristranost dijeleći ljudske gubitke na podobne i nepodobne odnosno na poželjne i nepoželjne. U Jugoslaviji je u navođenju velikog broja ljudskih gubitaka u Drugom svjetskom ratu zanemarena činjenica da je jedan broj njih život izgubio na neprijateljskoj strani, ili poginuo u borbi protiv Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije/Jugoslavenske armije ili, pak, bio njihovim žrtvama tijekom rata ili u poraću.

Po broju ljudskih gubitaka, slučaj Bleiburg i sudbina folksdojčera ogledni su primjeri partizanske i komunističke represije i zločina odnosno “obračuna s narodnim neprijateljem” u Jugoslaviji, i Hrvatskoj, potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću.

Bleiburg i “križni put” Pod pojmom Bleiburg i “križni put” historiografija podrazumijeva događaje krajem Drugoga svjetskog rata na jugoslavensko (slovensko) - austrijskoj granici, u svibnju 1945., posebno događaje vezane uz završne borbe, odnosno djelovanje Jugoslavenske armije koja je opkolila i zarobila vojne postrojbe Trećega Reicha i Nezavisne Države Hrvatske koje su se povlačile na liniji Celje - Slovenj Gradec - Dravograd - Bleiburg, zatim uz britansko izručivanje zarobljenika iz Austrije Jugoslavenskoj armiji, kada je neutvrđen broj pripadnika oružanih snaga, ponajprije NDH i Trećeg Reicha, ali i slovenskih domobrana, crnogorskih i srpskih četnika, kao i civila koji su bili u zbjegu, pogubljen kraj Dravograda i Maribora, u Kočevskom Rogu i u nekim drugim slovenskim mjestima te uz tzv. “marševe smrti” odnosno “križne putove”, kojima su zarobljenici vraćani u logore u Jugoslaviji. 21 * U publicistici i historiografiji su objavljeni mnogobrojni navodi, podaci i dokumenti o tome kako su postrojbe NOV i POJ/Jugoslavenske armije djelovale i odnosile se prema zarobljenim neprijateljskim vojnicima i civilnom stanovništvu, tijekom i posebice potkraj Drugoga svjetskog rata, a i u neposrednom poraću. 22 17

Usp. Kazimir Katalinić, Hrvatsko-srpski sukob u svjetlu brojaka, Republika Hrvatska, god. XXXVI, br. 153, Buenos Aires, 1986., 17.-58.; Kazimir Katalinić, Hrvatske i srpske žrtve 1941.-1945., Republika Hrvatska, god.

XXXVIII, br. 160, Buenos Aires, 1988., 15.-63.; Kazimir Katalinić, Argumenti. NDH, BiH, Bleiburg i genocid, Buenos Aires - Zagreb, 1993.

18 Usp. Josip Jurčević, Nastanak jasenovačkog mita. Problemi proučavanja žrtava Drugog svjetskog rata na području Hrvatske, Zagreb, 1998.

19 Usp. Životije Đorđević, Gubici stanovništva Jugoslavije u Drugom svetskom ratu, Beograd, 1997.

20 Usp. Dušan Vrućinić, Demografski gubici Srbije prouzrokovani ratovima u XX veku, Beograd, 2007.

21 Usp. Martina Grahek Ravančić, Bleiburg i Križni put 1945. Historiografija, publicistika i memoarska literatura, Zagrebu, 2009. I tamo navedeni izvori i literatura.

22 Usp. primjerice: Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima života Hrvatske Narodne Države, Zagreb, 1942., Zagreb, 1991.; Črne bukve. O delu komunistične osvobodilne fronte proti slovenskemu narodu, Ljubljana, 1944., Ljubljana, 1990.; Jera Vodušek Starič, Prevzem oblasti 1944 - 1946, Ljubljana, 1992. ili hrvatsko izdanje: Jera Vodušek Starič, Kako su komunisti osvojili vlast 1944. - 1946., Zagreb, 2006.; Lovro Šturm (ur.), Brez milosti. Ranjeni, invalidni in bolni povojni ujetniki na Slovenskem, Ljubljana, 2000.; Juraj Batelja (prir.), Crna knjiga o grozovitostima komunističke vladavine u Hrvatskoj, Zagreb, 2000.; Tonči Erjavec, Španovica. Kronika nastanka i nestanka, Zagreb, 1992.; Josip Jurjević, Pogrom u Krnjeuši 9. i 10. kolovoza 1941., Zagreb-Banja Luka, 1999.; Joško Radica, Sve naše Dakse. Hrvatski jug u vrtlogu Drugog svjetskog rata i jugokomunističke strahovlade, Dubrovnik, 2003.; Milan Marušić, Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu svibanj 1945. i sljemenskim stratištima bolnica Brestovac i Gračani, Zagreb, 2001.; Branko Kranjčev, Crni potok. Najveće poratno stratište i grobište pripadnika Oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske u našičkom kraju, Našice, 2009.; Srđan Cvetković, Između srpa i čekića. Represija u Srbiji 1944-1953., Beograd, 2006.; Michael Portmann, Die kommunistische Revolution in der Vojvodina 1944 - 1952. Politik, Gesellschaft, Wirtschaft, Kultur, Wien, 2008.; Josip Jurčević, Bleiburg. Jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima, Zagreb, 2005.; Martina Grahek Ravančić, Bleiburg i Križni put 1945. Historiografija, publicistika i memoarska literatura, Zagrebu, 2009.; Želimir Žanko, Nikola Šolić (ur.), Jazovka, Zagreb, 1990.; Mitja Ferenc, Prikrito in očem zakrito. Prikrita grobišča 60 let po koncu

3

Poimenične, pak, podatke o ljudskim gubicima Hrvata, ali i drugih, tijekom i posebice potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću, koje su prouzročili NOV i POJ/JA i komunistička vlast, donose mnogobrojni žrtvoslovi, koji popisuju stradale i žrtve iz različitih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.23 Naglasak je većine žrtvoslova na ratnim i poslijeratnim žrtvama i stradanju Hrvata. Uz nepotpunosti i pogreške, navode koje ovi prilozi donose o poginulim, ubijenim i od posljedica ranjavanja i bolesti umrlim osobama, o tisućama odnosno desecima tisuća onih koji su život izgubili, posebice na “križnom putu” i u poslijeratnim zarobljeničkim, internacijskim i kažnjeničkim logorima teško je osporavati. 24 * U mnogobrojnoj literaturi o Bleiburgu i “križnom putu”, koja donosi različite procjene, izračune i navode, broj stradalih i žrtava kreće se u rasponu od oko 50.000 do, posebice kod hrvatskih, a i srpskih emigrantskih autora, najčešće 200.000, 250.000, ali i do 500.000 i 600.000 te i druge svetovne vojne, Celje, 2005. ili hrvatsko izdanje: Mitja Ferenc, Želimir Kužatko, Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji/Prikrita grobišča Hrvatov v Republiki Sloveniji/Hidden Croatian Mass Graves in the Republic of Slovenia, Zagreb, 2007.; Poročilo Komisije Vlade Republike Slovenije za reševanje vprašanj prikritih grobišč 20052008, Ljubljana, 2008., Ljubljana, 2009. ili hrvatsko izdanje: Prikrita grobišča. Izvješće komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobišta 2005.-2008., Sarajevo, 2010.; Savo Gregović, Pucaj, rat je završen. Zlim putem bratoubilaštva: slovenačko krvavo proljeće 1945., Budva, 2009.; Zdravko Dizdar, Vladimir Geiger, Milan Pojić, Mate Rupić (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. - 1946.

Dokumenti, Slavonski Brod, 2005., Zagreb, 2009.; Vladimir Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti. Slavonija, Srijem i Baranja, Slavonski Brod, 2006.; Vladimir Geiger, Mate Rupić, Mario Kevo, Egon Kraljević, Zvonimir Despot (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti. Zagreb i središnja Hrvatska, Slavonski Brod - Zagreb, 2008. I tamo navedeni izvori i literatura.

23 Usp. primjerice: Ivan Čičak, Andrija Zirdum, Stradanje Hrvata plehanskog kraja 1941-1947, Derventa, 1991.; Vladimir Krpan, Ivan Rizmaul, Davor Salopek, Petrinjski žrtvoslov, Petrinja, 1995.; Luka Pavičić, Kronika stradanja Hrvata Južne Like, Zagreb, 1996.; Luka Pavičić, Kronika stradanja Hrvata Južne Like. Dopuna i ispravci, Zagreb, 1997.; Damjan Raguž, Jozo Čirko, Milan Lauc (ur.), Poginuli iz župe Studenci za vrijeme Drugoga svjetskog rata, Studenci, 1997.; Zvonko Farago, Ruža Lenac-Brleković, Zlatko Verhaz, Alojz Vragolović, Garešnički žrtvoslov, Garešnica, 1997.; Florijan Boras (prir.), Spomenica ljubuškim žrtvama, Ljubuški, 1998.; Josip Jozo Suton, Posuški žrtvoslov. Ljetopis stradanja ljudi iz posuškog kraja u Drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1998.; Karlo Rotim, Žrtvoslov Širokog Brijega u Drugom svjetskom ratu i poraću, Mostar, 2000.; Gordana Turić, U temelju kamen. Spomenica žrtvama idealu hrvatske države. Imotska krajina (od 1941. do 1990.), I. knjiga, Zagreb, 2000.; Željko Ceboci, Vlado Hajnić, Kazimir Sviben, Josip Škof, Franjo Škrlec, Stjepan Turk (prir.), Žrtve zlatarskog kraja u temeljima hrvatske slobode, Zlatar, 2000.; Ivica Puljić, Stanislav Vukorep, Đuro Bender (prir.), Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u Istočnoj Hercegovini, Zagreb, 2001.; Amleto Ballarini, Mihael Sobolevski (ur.), Le vittime di nazionalità italiana a Fiume e dintorni (1939-1947)/Žrtve talijanske nacionalnosti u Rijeci i okolici (1939.-1947.), Roma - Zagreb, 2002.; Mira Pelikan, Miroslav Gazda, Spomenar hrvatskim žrtvama Virovitičko-podravske županije stradalim 1941.-1945. i 1991.-1995. godine, Osijek, 2003.; Vinko Šepić Čiškin, Gubici liburnijskog kraja u Drugom svjetskom ratu. Pregled gubitaka ljudstva, stambenih i privrednih zgrada, škola i crkava na području Liburnije i Opatijskog Krasa u Drugom svjetskom ratu 1941.-1945. godine, Rijeka - Opatija, 2003.; Mirko Kovačić, U potrazi za istinom. Martirij Hrvata u Vukovaru 1941.-1945., Vukovar, 2004.; Ante JurićArambašić, Kijevski žrtvoslov ratova dvadesetog stoljeća, Kijevo, 2005.; Marijan Karaula, Knjiga bola. Stradanje Hrvata livanjskog kraja u dva posljednja rata, Sarajevo - Zagreb, 2005.; Ivan Strižić, Žrtvoslov slunjskog kotara.

Hrvatske vojne i civilne žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća, Slunj - Zagreb, 2005.; Alojz Buljan, Franjo Horvat, Žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća na području bivšeg kotara/općine Novska (Grad Novska, općine Jasenovac i Lipovljani, Grad Kutina - dio i Grad Sisak - dio), Novska, 2006.; Adam Zahirović, Sisački žrtvoslov, Sisak, 2006.; Đuro Mikašek, Našička spomenica žrtvama komunizma, Našice, 2007.; Mladen Šomek, Nikola Katić, Božidar Kovačević, Davorin Derda, Ivan Prekratić (prir.), Zatajena grobišta i prešućene žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća u Karlovačkoj županiji, Karlovac, 2007.; Mladen Lukačević, Mladen Đaković, Stjepan Jakab, Ivo Tubanović (prir.), Prešućene žrtve Đakova i Đakovštine u Drugom svjetskom ratu i poraću, Đakovo, 2007.; Zdravko Brnjarski, Antun Potnar, Mato Lukačević, Mladen Đaković, Stjepan Jakab, Ivo Tubanović, Pero Šola (prir.), Žrtvoslov Ruševa, Djedine Rijeke, Sovskog Dola, Pake i Imrijevaca. Žrtve partizanskog pokreta i komunističkog režima. Drugi svjetski rat i poraće, Đakovo, 2007.; Vinko Juzbašić, Bošnjačani u Drugom svjetskom ratu. Vojno - politički zapisi i sjećanja, Bošnjaci, 2008.; Đuro Škvorc, Križevački žrtvoslov, Križevci, 2008.; Ivo Tubanović, Stipo Pilić, Ivo Ašćić, Mirko Blažević, Mara Crnoja, Zdravko Žunić, Branko Bungić (prir.), Žrtve Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata na području župa Dobretići, Jajce, Korićani, Ključ, Liskovica, Podmilačje i Varcar Vakuf Mrkonjić Grad, Nova Bila, 2009. I tamo navedeni izvori i literatura.

24 Usp. Vladimir Geiger, Osvrt na važnije žrtvoslove o Drugom svjetskom ratu i poraću objavljene u Republici Hrvatskoj 1991.-2004. godine, Dijalog povjesničara - istoričara, 9, Zagreb, 2005., 621.- 639.

4

nevjerojatnih više od 1 milijun poginulih i ubijenih zarobljenih ustaša, domobrana i civilnog stanovništva NDH. 25 Ukupni stvarni gubici vezani uz slučaj Bleiburg mogli bi, prema uglavnom prihvaćenim i mogućim statističkim izračunima, iznositi najmanje oko 70.000 do 80.000, a gubici Hrvata oko 50.000 do 55.000. 26 Prema Žerjaviću na Bleiburgu i “križnom putu” život je izgubilo najviše Hrvata 45.000 i Muslimana 4.000 odnosno Hrvata i Muslimana 45.000 do 55.000, zatim Slovenaca 8.000 do 10.000 i Srba i Crnogoraca oko 2.000. 27 Najnovija istraživanja arhivskog gradiva i stratišta odnosno masovnih grobnica u Sloveniji upućuju da bi konačne brojke stvarnih gubitaka vezanih uz slučaj Bleiburg mogle biti i veće od navedenih izračuna ili, prema svemu sudeći, da bi brojke stvarnih gubitaka nekih nacionalnih skupina, ponajprije Slovenaca i Crnogoraca, mogle biti i znatno veće od navedenih izračuna. 28 Prema nekim statističkim izračunima, primjerice K. Katalinića, stvarni gubici Hrvata (uključujći i Muslimane) vezani uz Bleiburg i “križni put” iznose minimalno 85.000, vjerojatno 135.500 i maksimalno 198.500 osoba. 29 Poimenični popisi onih koji su život izgubili na Bleiburgu i “križnom putu” su nesustavni i nepotpuni. Najopsežniji popis Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske iz 1999., donosi podatke za 13.300 osoba koje su na Bleiburgu i “križnom putu” izgubile život. 30 No M. Šimundić procjenjuje da bi ukupni stvarni gubici Hrvata na Bleiburgu i i “križnom putu” mogli iznositi oko 125.000. 31 Prema sustavnoj usporedbi procjena, izračuna i popisa ljudskih gubitaka koje su prouzročili partizani i komunisti u Jugoslaviji tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, M. Portmanna, na Bleiburgu i “križnom putu” život je izgubilo oko 80.000 ratnih zarobljenika Hrvata, Bošnjaka, Srba, Crnogoraca, Slovenaca, Nijemaca, uglavnom vojnika, ali i civilnog stanovništva.32 Z. Dizdar, pak, pozivajući se na mnogobrojne žrtvoslove, navodi da hrvatske žrtave Bleiburga i “križnog puta” premašuju 50.000, a zatim navodi kako je žrtvoslovima “osobnom identifikacijom” utvrđeno oko 62.000 poslijeratnih hrvatskih žrtava, uglavnom Bleiburga i “križnog puta”. No navedene brojke, iako statistički moguće, očito su “odoka”, jer nije pojašnjeno koji žrtvoslovi i slična izdanja su

25

Usp. primjerice: George J. Prpic, Tragedies and Migrations in Croatian History, Toronto, 1975.; Oton Knezović, Pokolj hrvatske vojske 1945. Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima, Chicago, 1960.; John Ivan Prcela, Stanko Guldescu, Operation Slaughterhouse. Eyewitness Accounts of Postwar Massacres in Yugoslavia, Philadelphia, 1970., Pittsburgh, 1995.; Danijel Crljen, Bleiburg, Hrvatska revija, god. XVI, sv. 2-4, Paris, 1966., 263.-296.; Borivoje M. Karapandžić, Jugoslovensko krvavo proleće 1945. Titovi Katini i Gulazi, Cleveland, 1976., Beograd, 1990.; Ivo Bogdan (ed.), La Tragedia de Bleiburg. Documentos sobre las matanzas en masa de los croatas en Yugoeslavia comunista en 1945, Buenos Aires, 1963.; Vinko Nikolić, Frano Nevistić, Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, Barcelona, 1976, Barcelona, 1977., Zagreb, 1993.

26 Usp. Martina Grahek Ravančić, Razmišljanja o broju pogubljenih i stradalih na Bleiburgu i križnom putu, Časopis za suvremenu povijest, god. 40, br. 3, Zagreb, 2008., 851.-868.; M. Grahek Ravančić, Bleiburg i Križni put 1945.

Historiografija, publicistika i memoarska literatura, 317.-333. I tamo navedeni izvori i literatura.

27 V. Žerjavić, Manipulacije žrtvama drugoga svjetskog rata 1941.-1945., Časopis za suvremenu povijest, god. 24, br. 3, Zagreb, 1992., 161.; V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 75.-79.; V. Žerjavić, Population losses in Yugoslavia 1941 - 1945, Zagreb, 1997., 95.

28 Usp. Mitja Ferenc, Prikrito in očem zakrito. Prikrita grobišča 60 let po koncu druge svetovne vojne, Celje, 2005.; Poročilo Komisije Vlade Republike Slovenije za reševanje vprašanj prikritih grobišč 2005-2008, Ljubljana, 2008., Ljubljana, 2009.; Prikrita grobišča. Izvješće komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobišta 2005.-2008., Sarajevo, 2010.; Savo Gregović, Pucaj, rat je završen. Zlim putem bratoubilaštva: slovenačko krvavo proljeće 1945., Budva, 2009.

29 Kazimir Katalinić, Hrvatske i srpske žrtve 1941.-1945., Republika Hrvatska, god. XXXVIII, br. 160, Buenos Aires, 1988., 15.-63.; Kazimir Katalinić, Broj bleiburških žrtava, u: Jozo Marević (ur.), 50 godina Bleiburga, Zagreb, 1995., 49.-61.

30 Izvješće o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava od osnutka (11. veljače 1992.) do rujna 1999. godine, 20.

31 Mate Šimundić, Hrvatski smrtni put (Prilog novijoj hrvatskoj poviesti), Split, 2001.

32 Usp. Michael Portmann, Kommunistische Abrechnung mit Kriegsverbrechern, Kollaborateuren, “Volksfeinden” und “Verrätern” in Jugoslawien während des Zweiten Weltkriegs und unmittelbar danach, Magisterarbeit, Wien, 2002.; Michael Portmann, Comunist Retaliation and Persecution on Yugoslav Territory during and after WWII (1943 - 1950), Tokovi istorije, 1-2, Beograd, 2004., 45.-74.

5

razmatrani, koliko žrtava iskazuje pojedini popis i je li i kako izvršena provjera i revizija podataka. 33 (Tablica 1) Prema navodima jugoslavenske vojne historiografije u završnim borbama i ranijim operacijama tijekom završne ofenzive 1945., Jugoslavenska armija je nanijela njemačkim i raznim “domaćim” protukomunističkim snagama velike gubitke od preko 100.000 mrtvih i oko 340.000 zarobljenih, što znači da se u Austriju uspjelo probiti nešto više od 240.000 njemačkih i drugih vojnika. U nanošenju gubitaka neprijatelju najdjelotvornija je bila Treća armija (25.000 mrtvih i preko 100.000 zarobljenih) i Četvrta armija (25.664 mrtvih i 52.260 zarobljenih) koje su djelovale na krilima bojišta. Od oko 340.000 zarobljenih, 221.287 bili su njemački vojnici, a oko 120.000 pripadnici Oružanih snaga NDH (ustaše i domobrani), srpski i crnogorski četnici i drugi. 34 No neki hrvatski povjesničari zastupaju staru emigrantsku tezu da su na Bleiburgu i i “križnom putu” stradali samo ili uglavnom Hrvati, te da se u svibnju 1945. dogodio “genocid” nad Hrvatima odnosno površno i shematski sve prikazuju kao mržnju na hrvatstvo. Takva stajališta i danas su prisutna, pa i gotovo prevladavajuća, u najvećem dijelu hrvatske javnosti. Iako se može prihvatiti da je među stradalima bilo najviše Hrvata, ne smije se zaboraviti činjenica da su među zarobljenima te zatim ubijenima bili i mnogobrojni Nijemci, Slovenci, Srbi, Crnogorci, Bošnjaci i drugi, vojnici, ali i civili. Današnji, pak, “hrvatski antifašisti”, iako bi se moglo reći da je često puta riječ o osobama koje se nisu odrekle propalog komunističkog svjetonazora, upinju se i dalje, unatoč i njihovim deklarativnim izjavama da osuđuju svaki zločin, prešutjeti i omalovažiti svako istraživanje Bleiburga i “križnoga puta” koje ne podržava “antifašističku” sliku prošlosti.

Ujedno, događaje i zločine koji su postali javni i neupitni, nastoje minimalizirati i iznositi njima svojstvena obrazloženja. 35 Problematika Bleiburga zasigurno je jedna od najzamršenijih tema hrvatske historiografije i ujedno puna emocionalnog naboja koji otežava prosudbu. Iako o svibanjskim događajima 1945. i onima koji su slijedili postoji brojna povijesna, publicistička i memoarska literatura, pred historiografijom je niz otvorenih pitanja i protupitanja. * Zarobljeničke logore i logore za prisilni rad na području Hrvatske NOV i PO Jugoslavije/Hrvatske osnivaju odmah nakon uspostavljanja svoje vlasti na pojedinom području, već tijekom ljeta i jeseni 1944., što će i kasnije, do kraja Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću, biti učestalo i uobičajeno. 36 Nakon predaje i zarobljavanja u završnim borbama i izručenja na Bleiburgu, kolone ratnih zarobljenih vojnika i civila krenule su, u oružanoj pratnji pripadnika JA, na iscrpljujući povratak kroz Sloveniju, prema Hrvatskoj, i dalje u zarobljeničke logore. 37 Koliko je, pak, provođenje

33

Zdravko Dizdar, Stradanja Hrvata u II. svjetskom ratu i neposredno nakon njega, u: Vicko Kapitanović (prir.), Crkva i društvo uz Jadran. Vrela i rezultati istraživanja. Zbornik, Split, 2001., 179.; Zdravko Dizdar, Prilog istraživanju problema Bleiburga i križnih putova (u povodu 60. obljetnice), Senjski zbornik, god. 32, br. 32, Senj, 2005., 188.

34 Mladenko Colić, Pregled operacija na jugoslovenskom ratištu, Beograd, 1988., 401.

35 Vladimir Geiger, Osvrt na istraživanja i odjeke problematike Bleiburga i Križnog puta 1945. u Republici Hrvatskoj, Dijalog povjesničara - istoričara, 8, Zagreb, 2004., 409.-428.; Vladimir Geiger, Josip Broz Tito i Bleiburg, u: Tomislav Jonjić, Zlatko Matijević (ur.), Hrvatska između slobode i jugoslavenstva. Zbornik, Zagreb, 2009., 339.-366. ili Vladimir Geiger, Tito i likvidacija hrvatskih zarobljenika u Blajburgu 1945, Istorija 20. veka, god. XXVIII, br. 2, Beograd, 2010., 29.-52.

36 V. Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Slavonija, Srijem i Baranja, 51.; V. Geiger, M. Rupić, M. Kevo, E. Kraljević, Z. Despot (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Zagreb i središnja Hrvatska, 74.

37 Z. Dizdar, V. Geiger, M. Pojić, M. Rupić (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.1946. Dokumenti, 117.-118.; Martina Grahek Ravančić, V kolonah po štirje skozi Slovenijo, Prispevki za novejšo zgodovino, letnik XLVIII, št. 2, Ljubljana, 2008., 95.-116.; M. Grahek Ravančić, Bleiburg i Križni put 1945.

Historiografija, publicistika i memoarska literatura, 203.-316. I tamo navedeni izvori i literatura.

6

zarobljenika bilo bezuvjetno i nespoštedno, svjedoče mnogobrojne masovne grobnice u Sloveniji. 38 Potkraj 1945. bilo je u zarobljeničkim logorima u Jugoslaviji ukupno 355.785 ratnih zarobljenika, od toga 114.000 “Jugoslavena”, očito najviše Hrvata i 7.797 jugoslavenskih Nijemaca (folksdojčera). Predsjednik NKOJ-a i vrhovni zapovjednik Jugoslavenske armije, Josip Broz Tito, naredio je 8. rujna 1945. puštanje na slobodu hrvatskih i slovenskih domobrana, a zatim 2. ožujka 1946. i otpuštanje iz logora osoba “jugoslovenske narodnosti - pripadnici neprijateljskih vojnih formacija”, osim onih protiv kojih je proveden krivični postupak. 39 U međuvremenu, od završetka ratnih djelovanja u svibnju 1945. u zarobljeničkim kolonama, prolaznim logorima i zarobljeničkim logorima te na prisilnom radu, ubijene su ili umrle tisuće vojnika, ratnih zarobljenika. 40 Prema nekim procjenama, među ratnim zarobljenicima u Jugoslaviji bilo je najviše njemačkih vojnika, oko 194.000, od kojih je u zarobljeničkim logorima i na prisilnom radu, od 1945. do 1953., umrlo ili, pak, ubijeno oko 80.000 do 100.000 Nijemaca i Austrijanaca. 41 No prema jugoslavenskim službenim navodima u Jugoslaviji je u zarobljeništvu umrlo 15.028 odnosno 10.621 svih ratnih zarobljenika. 42 (Tablica 2) Folksdojčeri Do potkraj Drugoga svjetskog rata jugoslavenski folksdojčeri muškarci uglavnom su bili, dragovoljno ili prisilno, mobilizirani u njemačke, hrvatske i mađarske vojne i poluvojne postrojbe i u kućama su ostali pretežno starije osobe, žene i djeca. Njemačko stanovništvo, koje nije izbjeglo ili do tada protjerano, bilo je tijekom i nakon ratnih djelovanja prepušteno samovolji pobjednika. 43 Naime, odnos NOV i POJ/JA i “narodnih” vlasti prema jugoslavenskim 38

Mitja Ferenc, Prikrito in očem zakrito. Prikrita grobišča 60 let po koncu druge svetovne vojne, Celje, 2005.; Mitja Ferenc, Želimir Kužatko, Prikrivena grobišta Hrvata u Republici Sloveniji/Prikrita grobišča Hrvatov v Republiki Sloveniji/Hidden Croatian Mass Graves in the Republic of Slovenia, Zagreb, 2007.; Poročilo Komisije Vlade Republike Slovenije za reševanje vprašanj prikritih grobišč 2005-2008, Ljubljana, 2008., Ljubljana, 2009.; Prikrita grobišča. Izvješće komisije Vlade Republike Slovenije za rješavanje pitanja skrivenih grobišta 2005.-2008., Sarajevo, 2010.

39 Antun Miletić (prir.), Prilog proučavanju istorije Jugoslovenske narodne armije kroz izabrana dokumenta maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita u svojstvu ministra narodne odbrane i vrhovnog komandanta Oružanih snaga FNRJ u periodu 1945-1956. godine, Vojnoistorijski glasnik, god. XXXVIII, br. 1, Beograd, 1987., 327., 350.-351, 357.-358.; Jere Jareb, Titove naredbe o hrvatskim ratnim zarobljenicima i uništavanju hrvatskih domovinskih pobunjenika od 30. lipnja 1945. do 2. ožujka 1946., Hrvatska revija, god. XXXIX, sv. 3, München - Barcelona, 1989., 609.-610., 617.-618.

40 Usp. Boris Vlašić, Aleksandar Vojinović, Križni put - povijest, svjedočanstva, dokumenti, Zagreb, 1991.; M. Grahek Ravančić, Bleiburg i Križni put 1945. Historiografija, publicistika i memoarska literatura, 203.-314. I tamo navedeni izvori i literatura.

41 Kurt W. Böhme, Die deutschen Kriegsgefangenen in Jugoslawien 1941-1949, Band I/1, Bielefeld, 1976., 42., 254.; Heinz Navratil, Die deutschen Nachkriegsverluste unter Vertreibenen, Gefangenen und Verschleppten, München - Berlin, 1988., 38.; Roland Kaltenegger, Titos Kriegsgefangene. Folterlager, Hungermärsche und Schauprozesse, Graz - Stuttgart, 2001., 6.

42 A. Miletić (prir.), Prilog proučavanju istorije Jugoslovenske narodne armije kroz izabrana dokumenta maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita u svojstvu ministra narodne odbrane i vrhovnog komandanta Oružanih snaga FNRJ u periodu 1945-1956. godine, 327.; J. Jareb, Titove naredbe o hrvatskim ratnim zarobljenicima i uništavanju hrvatskih domovinskih pobunjenika od 30. lipnja 1945. do 2. ožujka 1946., 609.-610.

43 Usp. Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Band V, Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, Düsseldorf, 1961., München, 1984., Augsburg, 1994., München, 2004.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band I, Ortsberichte über die Verbrechen an den Deutschen durch das TitoRegime in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1991. ili Weißbuch der Deutschen aus Jugoslawien.

Ortsberichte 1944-1948, München, 1991.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band II, Erlebnisberichte uber die Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1993. ili Weißbuch der Deutschen aus Jugoslawien. Erlebnisberichte 1944-1948, München, 1993.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, Erschießungen Vernichtungslager - Kinderschicksale in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1995. ili Weißbuch der Deutschen aus Jugoslawien. Erschießungen - Vernichtungslager - Kinderschicksale in der Zeit von 1944-1948, München, 1995.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München Sindelfingen, 1994. ili www.totenbuch-donauschwaben.at; Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-

7

Nijemcima, kojima je pripisana i ozakonjena kolektivna krivnja, ogledni je primjer etničkoga čišćenja u Jugoslaviji, i Hrvatskoj, potkraj Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću. 44 * Poimenične popise pripadnika Njemačke narodne skupine u NDH, poginulih u vojnim i(li) poluvojnim i policijskim postrojbama NDH ili Trećega Reicha, kao i civila pripadnika Njemačke narodne skupine u NDH, ubijenih od Narodno oslobodilačke vojske i Partizanski odreda Jugoslavije/Jugoslavenske armije, objavljivalo je vodstvo Njemačke narodne skupine u NDH već tijekom rata. 45 Nezaobilazne podatke o sudbini Nijemaca u Jugoslaviji, te poimenične pokazatelje o nestalim osobama, i o hrvatskim Nijemcima, vojnicima i civilima, tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, donose poslijeratni popisi - liste traženja njemačkog Crvenog križa. 46 Mnogobrojne podatke o sudbini, i poimenične pokazatelje, o hrvatskim Nijemcima, vojnicima i civilima, stradalim i žrtvama, tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, donose podunavskošvapske “zavičajne knjige”, monografije/zbornici o pojedinim mjestima. 47 1948. Die Stationen eines Völkermords, München, 1998.; Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 19441948, München, 2003.; Genocid nad nemačkom manjinom u Jugoslaviji 1944-1948, Beograd, 2004. I tamo navedeni izvori i literatura.

44 Zoran Janjetović, Beetwen Hitler and Tito. The disappearance of the Vojvodina Germans, Beograd, 2000., Beograd, 2005.; Vladimir Geiger, Folksdojčeri u Hrvatskoj 1945., u: Nada Kisić Kolanović, Mario Jareb, Katarina Spehnjak (ur.), 1945. – razdjelnica hrvatske povijesti, Zagreb, 2006., 271.-287.; Vladimir Geiger, Josip Broz Tito i sudbina jugoslavenskih Nijemaca, Časopis za suvremenu povijest, god. 40, br. 3, Zagreb, 2008., 801.-818. I tamo navedeni izvori i literatura.

45 Usp. Die Todesopfer der Deutschen Volksgruppe in Kroatien, Jahrbuch der Deutschen Volksgruppe im Unabhängigen Staate Kroatien 1943, Essegg [Osijek], s.a. [1942.], s.p.; Ihr Leben hiess Treue, Essegg-Osijek, s.a.

[1943.]; Die Todesopfer der Deutschen Volksgruppe in Kroatien, Jahrbuch der Deutschen Volksgruppe im Unabhängigen Staate Kroatien 1944, Essegg [Osijek], s.a. [1943.], s.p.

46 Usp. Deutsches Rotes Kreuz. Suchdienst. Zivilverschollenenliste. Namenverzeichnis von in fremden Gewahrsam geratenen und verschollenen Zivilpersonen nach Heimatkreisen alphabetisch geordnet. C Jugoslawien N – Kl, Hamburg, 1962/63; Deutsches Rotes Kreuz. Suchdienst. Zivilverschollenenliste. Namenverzeichnis von in fremden Gewahrsam geratenen und verschollenen Zivilpersonen nach Lagerbereichen alphabetisch geordnet. D Jugoslawien N – Lgl, Hamburg, 1962/63.

47 Usp. Jakob Weber, Erwin Englert, Hrastovac - Eichendorf, eine deutsche Siedlung in Slavonien, Ried/Innkreis, 1955., Ried/Innkreis, 1985.; Josef Neck, Sarwasch-Hirschfeld. Vom Werden, Leben und Ende einer slawoniendeutschen Siedlung, Graz, 1961.; Adolf Kirschig, Kula - Poretsch. Die Deutschen im Poschegaer Kessel, Freilassing, 1962.; Stefan Stader, Heimatbuch Satnitz - Djakovačka Satnica. Eine gemischtprachige Gemeinde in Slawonien/Jugoslawien, Kaiserslautern, 1972.; Josef Werni, Konrad Reiber, Josef Eder, Heimatbuch Tomaschanzi Gorjani. Zur Erinnerung an unsere einstige Heimat in Slawonien, Ruit bei Stuttgart, 1974.; Valentin Oberkersch (Red.), Heimatbuch der Deutschen aus Vinkovci und Umgebung, Biberach, 1975.; Philipp Grumbach, Schidski Banovci. Geschichte einer deutschen Tochtersiedlungen in Syrmien, Stuttgart, 1975., Stuttgart, 1986.; Mathias Volk, Unvergessene Heimat. Branjina-Kisfalud. 1750-1944/45, Karlsruhe-Neureut, 1976.; Johann Herzog, Stefan Klemm, Heimatbuch der Donauschwaben aus Jarmina - Jahrmein, Wien - Bad Wurzbach, 1976.; Friedrich Kühbauch, Unvergessene Heimat Lowas (Lewa, Lovász, Lovas). Aus der Geschichte einer donauschwäbischen Dorfgemeinschaft in Syrmien, Tübingen, 1983.; Heimatbuch Čačinci und seine Donauschwaben - von uns - über uns. Ortsbiographie der deutschen Minderheit eines Dorfes in Slawonien, Tübingen, 1983.; Jakob Bentz (Hrsg.), Groß Mlinska. Die Geschichte eines hessischen Dorfes in Kroatien. Die Geschichte der Deutschen von Groß Mlinska mit seiner Verbindung zu den Nachbardörfern Groß und Klein Pašijan und den anderen hessischen Dörfern dieseits und jenseits der Ilowa, Ehringshausen, s.a. [1984.]; Leopold Karl Barwich, Menschen zwischen Welten. Heimatbuch Welimirowatz. Zur Erinnerung an unser deutsches Dorf in Slawonien, Reutlingen, 1985.; Franz Roth (Red.), Laschkafeld 1720-1945. Deutsches Dorf in der Schwäbischen Türkei, Freilassing, 1986.; Johann Bader, Josef Jakober, Familien- und Sippenbuch Neudorf bei Vinkovci. Ortssipenbuch 1819-1944-1986, Hörsching, 1986.; Florian Neller, Illatsch(a) (Ilacs, Ilaća). Der syrmische Wallfahrtsort. Das Leben der deutschen Ortsbewohner im Zeitraum von 120 Jahren 1864 - 1984, Graz, 1987.; Matthias Stolz, Krndija Heimatbuch. Slawoniendeutsches Dorf ausgelöscht, Graz, 1987.; Johann Possert, Viškovci Heimatbuch. Zur Erinnerung an ein kleines Bauerndorf, Lieboch, 1989.; Chronik der donauschwäbischen Siedlung Georgshof (Brezik) in Westslawonien 1912 - 1944, Reutlingen, 1990.; Friedrich Hoffmann, Heinrich Heppenheimer, Anton Kraehling, Klein – Bastei. Heimatbuch eines deutschen Dorfes in Slawonien – Kroatien, Sersheim, 1990.; Hans Schreckeis, Wukowar. Alte Hauptstadt Syrmiens. Die Donauschwaben in Stadt und Umgebung, Salzburg, 1990.; Johann Platz, Ortssippenbuch Sarwasch – Hirschfeld, Slawonien 1770-1944, Karlsruhe, 1991., Karlsruhe, 1994.; Anton Utri, Johann Schnapper, Heimatbuch Semelzi und Keschinzi. Zur Erinnerung an unsere einstigen Heimatdörfer, Graz - Linz, 1992.; Karl Schumm, Josef Zlatko Stürmer, Michael Jung, Heimatbuch Essegg – Osijek, Sindelfingen, 1993.; Stefan Sehl (Red.), Unvergessene Heimat der Donauschwaben. Großgemeinde Drenje, Slatinik – Manditschevac - Pridvorje in Slawonien, Reutlingen,

8

Najopsežniji, pak, poimenični popis/žrtvoslov hrvatskih, i jugoslavenskih, Nijemaca, vojnika i civila, stradalih i žrtava, tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, nastao je na temelju navedenih izvora i drugih mnogobrojnih njemačkih (podunavskošvapskih) istraživanja i izdanja. 48 * Prema jednim izračunima, do listopada 1944., kada su NOV i PO Jugoslavije i Crvena armija zauzele Vojvodinu živote je izgubilo više od 28.000 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom vojnika, ali i civilnog stanovništva. Poslije toga, u pojedinačnim i masovnim je odmazdama i u logorima živote izgubilo oko 67.000 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom civilnog stanovništva.

Prema drugim izračunima oko 13.000 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom vojnika, poginulo je tijekom Drugoga svjetskog rata, a 10.000, uglavnom civilnog stanovništva, pobijeno je u masovnim odmazdama potkraj 1944., te oko 60.000 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom civilnog stanovništva, pretežito žena, djece i starijih osoba, izgubilo je od potkraj 1944. do početka 1948. život u logorima. Pribrojimo li navedenim izračunima i oko 10.000 slovenskih Nijemaca, vojnika i civilnog stanovništva, koji su tijekom Drugog svjetskog rata i u poraću izgubili život, a koji nisu iskazani, proizlazi da broj stvarnih gubitaka jugoslavenskih Nijemaca iznosi oko 95.000, a moguće je i 100.000 osoba. 49 Prema procjenama, utemeljenim na dosadašnjim spoznajama, izračunima i poimeničnim popisima, tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću bilo je najmanje oko 64.000 žrtava jugoslavenskih Nijemaca, civilnog stanovništva, koje su prouzročili NOV i POJ/JA odnosno jugoslavenska komunistička vlast. Od ljeta 1941. do listopada 1944. ubijeno je oko 1.500 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom civilnog stanovništva, u partizanskim napadima na njemačka naselja. Od listopada 1944. do ljeta 1945. ubijeno je oko 9.500 jugoslavenskih Nijemaca, uglavnom civilnog stanovništva, u pojedinačnim i masovnim odmazdama. Nakon listopada 1944. na prisilnom radu u SSSR-u umrlo je najmanje oko 2.000 osoba, uglavnom žena.

Od listopada 1944. do ožujka 1948. umrlo je, pretežito od tifusa pjegavca i gladi, u jugoslavenskim logorima oko 51.000 osoba, uglavnom djece, žena i starijih osoba. 50 (Tablica 3) 1994.; Franz Buch, Sarwasch - Hirschfeld. Ein Dorf im Bewegung, Karlsruhe, 1995.; Mathias Volk, Familienbuch der katholischen Pfarrgemeinde Kisfalud - Branjina in der Baranya/Branau 1874-1944, Karlsruhe, 1995.; Johann Zeiler, Familienbuch Popovac (Ban), Schwäbische Türkei 1750-1945 mit den Filialgemeinden Branjina - Kisfalud, Knezevo - Lak, Podolje - Bodollya und Sarok, Winnenden, 1998.; Wilhelm Andreas Zimmermann, Dorfchronik Wutschewzi 1850 - 1945, Grünstadt, 2001.; Philipp Jung, Walter Nehlich, Darkowatz, Merkmale der Existenz einer donauschwäbischen Dorfgemeinde, Hilbach, 2002. [DVD]; Rosina T. Schmidt, Hrastovac - Eichendorf Families 1865 - 1900. A Registry of Families of the German Lutheran Mother Church in a Village in Slavonia, s.l. [Canada], 2003.; Michael Mutlitz, Rosa Selinsek-Mutlitz, Familienbuch Djakovački - Selci Kr. Djakovo - Đakovo Slawonien Croatien, Mainz - Bretzenheim, 2005.

48 Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München Sindelfingen, 1994.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, Erschießungen Vernichtungslager - Kinderschicksale in der Zeit von 1944 bis 1948, 991.-992. ili www.totenbuchdonauschwaben.at.

49 Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mitteleuropa, Band V, Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien, Düsseldorf, 1961., München, 1984., Augsburg, 1994., München, 2004.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band I, Ortsberichte über die Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1991. ili Weißbuch der Deutschen aus Jugoslawien.

Ortsberichte 1944-1948, München, 1991.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band II, Erlebnisberichte uber die Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1993. ili Weißbuch der Deutschen aus Jugoslawien. Erlebnisberichte 1944-1948, München, 1993.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, Erschießungen Vernichtungslager - Kinderschicksale in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1995. ili Weißbuch der Deutschen aus Jugoslawien. Erschießungen - Vernichtungslager - Kinderschicksale in der Zeit von 1944-1948, München, 1995.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München Sindelfingen, 1994. ili www.totenbuch-donauschwaben.at; Usp. Zoran D. Janjetović, Izračunavanje broja žrtava Drugog svetskog rata u Jugoslaviji – jedno iskustvo, Dijalog povjesničara - istoričara, 5, Zagreb, 2002., 503.-515.

50 Usp. Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München -

9

Među stradalim folksdojčerima u logorima znatan je i broj žena i djece. 51 Prema najmanjim brojkama, oko 26.000 Njemica stradalo je u jugoslavenskim logorima za folksdojčere. Do sada je poimenično utvrđeno 25.987 Njemica stradalih u logorima. Prema najmanjim brojkama, od 5.600 do 6.000 djece mlađe od 14 godina stradalo je u jugoslavenskim logorima. Do sada su poimenično utvrđena 5.582 stradala djeteta u logorima. Prema poimeničnim pokazateljima, od potkraj 1944. do početka 1948., na razne načine i pod različitim okolnostima u jugoslavenskim logorima za folksdojčere stradalo je 357 slavonske djece, 268 srijemske djece i 133 baranjske djece. 52 Većina i žena i djece umrla je u logorima od gladi i tifusa. 53 Najnovija istraživanja ove brojke utemeljeno povećavaju. 54 Prema utemeljenim pokazateljima, od travnja 1941. do ožujka 1948. život je izgubilo oko 9.000 do 10.000 hrvatskih Nijemaca. Od travnja 1941. do ljeta 1945. oko 4.500 hrvatskih Nijemaca poginulo je kao pripadnici oružanih snaga NDH, Trećeg Reicha i Mađarske, ali i kao civilno stanovništvo u partizanskim napadima na njemačka naselja tijekom rata te u pojedinačnim i masovnim odmazdama u neposrednom poraću. Uz to, od ljeta 1941. do svibnja 1945. poginulo je kao pripadnici NOV i PO Jugoslavije/JA ili, pak kao civilno stanovništvo suradnici partizanskg pokreta i kao žrtve nacističkog i ustaškog terora oko 500 do 1.000 hrvatskih Nijemaca. Do potkraj Drugoga svjetskog rata većina hrvatskih Nijemaca, uslijed ratnih događanja, izbjegla je Sindelfingen, 1994.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, Erschießungen Vernichtungslager - Kinderschicksale in der Zeit von 1944 bis 1948, 991.-992. ili www.totenbuchdonauschwaben.at; Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Stationen eines Völkermords, München, 1998.; Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944-1948, München, 2003.; Genocid nad nemačkom manjinom u Jugoslaviji 1944-1948, Beograd, 2004.; Leitfaden zur Dokumentationsreihe über die Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Gesamtübersicht mit thematischen Ergänzungen und Register, München, 2005. I tamo navedeni izvori i literatura.

51 Usp. Vladimir Geiger, Udio djece među stradalim Folksdojčerima u jugoslavenskim logorima (1944.-1948.), Dijalog povjesničara-istoričara, 4, Zagreb, 2001., 525.-538.; Zoran Janjetović, Nemice u logorima za folksdojčere u Vojvodini 1944-1948., u: Latinka Perović (ur.), Srbija u modernizacijskim procesima 19. i 20. veka, 2, Položaj žena kao merilo modernizacije, Beograd, 1998., 496.-504.; Vladimir Geiger, Logorska sudbina Njemica u Hrvatskoj (i Jugoslaviji) nakon Drugoga svjetskog rata, u: Damir Agičić (prir.), Zbornik Mire Kolar-Dimitrijević, Zagreb, 2003., 441.-448. I tamo navedeni izvori i literatura.

52 Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, Erschießungen-VernichtungslagerKinderschicksale in der Zeit von 1944-1948, 945. ili Weißbuch der Deutschen aus Jugoslawien. Erschießungen Vernichtungslager - Kinderschicksale in der Zeit von 1944-1948, 945.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, 1015., 1019., 1029.; Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 19441948. Die Station eines Völkermords, 243., 313.; Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944-1948, 135.; Genocid nad nemačkom manjinom u Jugoslaviji 1944-1948, 171.; V. Geiger, Udio djece među stradalim Folksdojčerima u jugoslavenskim logorima (1944.-1948.), 530.-531.

53 Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, Erschießungen-VernichtungslagerKinderschicksale in der Zeit von 1944-1948, 945. ili Weißbuch der Deutschen aus Jugoslawien. Erschießungen Vernichtungslager - Kinderschicksale in der Zeit von 1944-1948, 945.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, 1015.; Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948.

Die Stationen eines Völkermords, 243., 313.

54 Usp. Vladimir Geiger (prir.), Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, Osijek, 1999.; Vladimir Geiger, Logor Krndija 1945.-1946., Zagreb - Slavonski Brod, 2008.; Stevan Mačković, Logor za Nemce u Sekiću (1944-1946), Ex Panonia, 8, Subotica, 2004., str. 16.-26.; Branislav Danilović, Gakovo i Kruševlje logori za podunavske Švabe u Bačkoj 1945 - 1947, Sombor, 2008.; Imenik stradalih osoba AP Vojvodine 1941.-1948. Nemačke nacionalnosti, Tom VI, Novi Sad, 2008.; Milko Mikola (zbral in uredil), Dokumenti in pričevanja o povojnih koncentracijskih taboriščih v Sloveniji. Koncentracijska taborišča Strnišče, Hrastovec, Brestrnica in Filovci, Ljubljana, 2007.; Vladimir Geiger, Žrtvoslov vukovarskih Nijemaca (Drugi svjetski rat i poraće), u: Dražen Živić, Ivana Žebec (ur.), Vukovar – hrvatska baština i perspektive razvoja, Zagreb - Vukovar, 2007., 183.-212.; Vladimir Geiger, Nijemci grada i kotara Našice, vojnici i civili, stradali i žrtve, tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća, Našički zbornik, 8, Našice, 2007., 387.-418.; Vladimir Geiger, Žrtvoslov Nijemaca Požege i Požeške kotline. Drugi svjetski rat i poraće, Scrinia slavonica, 7, Slavonski Brod, 2007., 429.-457.; Vladimir Geiger, Žrtvoslov Nijemaca Slavonskog Broda i Brodskog Posavlja. Drugi svjetski rat i poraće, Scrinia slavonica, 8, Slavonski Brod, 2008., 440.-461.; Vladimir Geiger, Žrtvoslovi/poimenični popisi hrvatskih Nijemaca, vojnika i civila, stradalih i žrtava, tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, u: Sulejman Bosto, Tihomir Cipek (ur.), Kultura sjećanja: 1945. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, Zagreb, 2009., 195.-208. I tamo navedeni izvori i literatura.

10

ili je prognana, pretežito u Austriju i Njemačku. Najmanje 10.000, a moguće je i većina od 20.000 hrvatskih Nijemaca preostalih u zavičaju, internirano je u poraću u logore. Od svibnja 1945. do siječnja 1947. u logorima u Hrvatskoj, odnosno do ožujka 1948. u logorima u Vojvodini, život je izgubilo oko 4.000 do 4.500 hrvatskih Nijemaca, pretežito djece, žena i starijih osoba. 55 (Tablica 4) Prema svim procjenama, izračunima i popisima, proizlazi da su u poraću i u Jugoslaviji, i u Hrvatskoj, najveće stvarne gubitke uz Hrvate imali jugoslavenski odnosno hrvatski Nijemci.

Egzodus jugoslavenskih Nijemaca po obimu i dalekosežnostima posljedica premašio je sve što se u novijoj povijesti zbivalo na južnoslavenskim prostorima. Najveće demografske gubitke u Jugoslaviji imali su upravo folksdojčeri. No, poslijeratna je jugoslavenska komunistička vlast, diplomacija i historiografija uporno, i bez skrupula, ubrajala folksdojčerska stradanja u žrtve fašizma i nacizma. 56 Ratni zločini koje je dio jugoslavenskih folksdojčera počinio, te njihovo nelojalno držanje tijekom okupacije, poslužili su i kao razlog i kao opravdanje za neljudsko postupanje sa njemačkom manjinom potkraj i nakon Drugoga svjetskog rata. 57 * Revolucija je podrazumijevala, i tražila žrtve. Na svim područjima nakon uspostave komunističke vlasti u Hrvatskoj, i drugdje u Jugoslaviji, uslijedio je val uhićenja i likvidacija.

Protivnici ili pretpostavljeni protivnici komunističke vlasti, bez obzira na nacionalnu/etničku pripadnost, uklanjani su po kratkom postupku ili nakon sudskih procesa, često montiranih.

Preširoko definirana, stvarna ili izmišljena, suradnja s okupatorom bila je izvanredan instrument za uklanjanje klasnih i političkih neprijatelja. 58 Neprijatelje ili pretpostavljene neprijatelje trebalo je ukloniti. Primjerice, izvješćujući o razlozima likvidacije domobranskih časnika i vojnika koji su se odazvali “Posljednjem pozivu” odnosno amnestiji J. Broza Tita od 30. kolovoza 1944., Treći odsjek Odjeljenja za zaštitu naroda VI. korpusa NOV i PO Jugoslavije iznosi, 15. siječnja 1945., stajalište da “Bez mnogo skrupula treba likvidirati sve one za koje znamo da su nam neprijatelji i koji će sutra biti protiv nas”. 59 Prema Uredbi o vojnim sudovima, “Kod ustanovljenja istine o delu i krivnji optuženog sud nije formalno vezan ni za kakva dokazna sredstva, već donosi svoju odluku po slobodnoj oceni.”

Rukovodeći se istim ciljem izraženim u krilatici “Smrt fašizmu - sloboda narodu!” vojni su

55

Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1994.; Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, Erschießungen - Vernichtungslager Kinderschicksale in der Zeit von 1944 bis 1948, 991.-992. ili www.totenbuch-donauschwaben.at; Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Stationen eines Völkermords, München, 1998.; Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944-1948, München, 2003.; Genocid nad nemačkom manjinom u Jugoslaviji 1944-1948, Beograd, 2004.; Leitfaden zur Dokumentationsreihe über die Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 19441948. Gesamtübersicht mit thematischen Ergänzungen und Register, München, 2005.; Vladimir Geiger (prir.), Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, Osijek, 1999.; Vladimir Geiger, Logor Krndija 1945.-1946., Zagreb Slavonski Brod, 2008.; Vladimir Geiger, Logori za folksdojčere u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata 1945.1947., Časopis za suvremenu povijest, god. 38, br. 3, Zagreb, 2006., 1081.-1100.; Vladimir Geiger, Epidemija tifusa u logorima za folksdojčere u Slavoniji 1945./1946. i posljedice, Časopis za suvremenu povijest, god. 39, br. 2, Zagreb, 2007., 367.-383.; Vladimir Geiger, Žrtvoslovi/poimenični popisi hrvatskih Nijemaca, vojnika i civila, stradalih i žrtava, tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, u: Sulejman Bosto, Tihomir Cipek (ur.), Kultura sjećanja: 1945. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, Zagreb, 2009., 195.-208. I tamo navedeni izvori i literatura.

56 B. Kočović, Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, London, 1985., 120., Sarajevo, 1990., 105. - 106.

57 Zoran Janjetović, Da li su Srbi počinili genocid nad Podunavskim Švabama?, u: Jovan Mirković (ur.), Genocid u 20. veku na prostorima jugoslovenskih zemalja, Beograd, 2005., 233.

58 Ekkehard Völkl, Abrechnungsfuror in Kroatien, u: Klaus Dietmar Henke und Hans Woller (Hrsg.), Politische Säuberung in Europa. Die Abrechnung mit Faschismus und Kolaboration nach dem Zweiten Weltkrieg, München, 1991., 366.-394.; Jerca Vodušek Starič, Kako se čistila Jugoslavija, Gordogan, god. II (XXI), br. 4-5 (48-49), Zagreb, 2004., 36.-49. I tamo navedeni izvori i literatura.

59 Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 1491, 2.25.; J. Jurčević, Bleiburg. Jugoslavenski poratni zločini nad Hrvatima, 333.; Z. Dizdar, V. Geiger, M. Pojić, M. Rupić (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. - 1946. Dokumenti, 54.; V. Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. 1946. Dokumenti. Slavonija, Srijem i Baranja, 103.

11

sudovi kao revolucionarni organi jedinstveno ostvarivali svoju namjenu, smatrajući da treba osuditi sve ono što nanosi štetu interesima naroda i narodno-oslobodilačke borbe. 60 Posebnu ulogu od potkraj 1944. i prvih mjeseci poraća 1945. u Jugoslaviji, i Hrvatskoj, imali su vojni sudovi, koji su bili nadležni za najvažnija krivična djela bez obzira je li počinitelj bio vojna ili civilna osoba, naime za ratne zločine, djela narodnih neprijatelja i krivična djela vojnih lica i ratnih zarobljenika. 61 Prema službenim jugoslavenskim navodima, vojni su sudovi u Jugoslaviji 1945. izrekli 5.484 smrtnih kazni, od čega 4.864 civilnim osobama. 62 Poslijeratni kažnjenički logori za prisilni rad u Jugoslaviji osnivani su u vrijeme najintenzivnije represije komunističke vlasti, od 1945. do 1951. Kažnjeničke logore za prisilni rad osiguravala je Jugoslavenska armija odnosno KNOJ (Korpus narodne obrane Jugoslavije). Osnovani su i posebni kažnjenički logori za prisilni rad koji su bili pod isključivom upravom OZN-e (Odjeljenje za zaštitu naroda). Tek potkraj ljeta 1945. nadležnost nad kažnjeničkim logorima za prisilni rad od vojnih su vlasti preuzeli unutarnji poslovi. 63 Radni logori u Hrvatskoj osnovani su u ljeto 1945. za one koji su bili osuđeni na lišenje slobode s prisilnim radom. Nazivani su najprije “kažnjenički logori”, a od početka 1946. “zavodi za prisilni rad”. Nakon što su logori/zavodi za prisilni rad ukinuti u ljeto/jesen 1946., osuđenici su kaznu izdržavali u kazneno-popravnim domovima (Stara Gradiška, Lepoglava, Slavonska Požega, Glina, i dr.). 64 Na kaznu lišenja slobode s prisilnim radom osuđeni su od vojnih sudova, sudova za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj i “narodnih” sudova u Hrvatskoj u razdoblju “narodne demokracije”, od 1945. do 1951., desetci tisuća osoba, muškaraca, ali i žena.

Radove koje su osuđenici obavljali bili su u pravilu najteži fizički radovi te su mnogi na izdržavanju kazne lišenja slobode s prisilnim radom zbog izrazito teških uvjeta izgubili zdravlje, pa i život. * Utemeljene procjene o broju onih koji su izgubili život na području Jugoslavije od NOV i PO Jugoslavije/JA i komunističkih vlasti tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću u rasponu su od oko 180.000 do 250.000, ovisno o različitim izračunima i(li) procjenama.

Prema Žerjaviću, tijekom Drugoga svjetskog rata, ukupno je na neprijateljskoj strani život izgubilo 209.000 Jugoslavena, najviše iz Bosne i Hercegovine oko 70.000, zatim iz Srbije ukupno oko 69.000 (iz Vojvodine oko 27.000, iz Kosova oko 7.000), Hrvatske oko 52.000, iz Slovenije oko 10.000, iz Crne Gore oko 7.000 i Makedonije oko 1.000 osoba. 65 (Tablica 5) Prema novijim procjenama M. Portmanna, utemeljenim na dosadašnjim spoznajama, potkraj Drugoga svjetskog rata i u poraću na području Jugoslavije bilo je najmanje oko 180.000 žrtava koje su prouzročili NOV i POJ/JA odnosno komunistička vlast. Na području Dalmacije, Istre i 60

Marko Kalođera, Vojni pravosudni organi i pravne službe JNA, Beograd, 1986., 13.-14.; Miloš Gojković, Istorija jugoslovenskog vojnog pravosuđa, Beograd, 1999., 127.-128.

61 M. Kalođera, Vojni pravosudni organi i pravne službe JNA, 13.-25., 34.-35.; Josip Jurčević, Katica Ivanda, Ustrojavanje sustava jugoslavenskih komunističkih vojnih sudova tijekom Drugog svjetskog rata i poraća, Društvena istraživanja, god. 15, br. 4-5, Zagreb, 2006., 891.-914.; Tatjana Šarić, Osuđeni po hitnom postupku: uloga represivnih tijela komunističke vlasti u odnosu na smrtne osude u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu i poraću, na primjeru fonda Uprava za suzbijanje kriminaliteta Sekretarijata ua unutrašnje poslove SRH, Arhivski vjesnik, god. 51, Zagreb, 2008., 341.-361. I tamo navedeni izvori i literatura.

62 M. Kalođera, Vojni pravosudni organi i pravne službe JNA, 256.-257.

63 J. Vodušek Starič, Prevzem oblasti 1944 - 1946, 192.-194., 269.-271. ili J. Vodušek Starič, Kako su komunisti osvojili vlast 1944.-1946., 216.-217., 302.-304.

64 Usp. Augustin Franić, KPD Lepoglava mučilište i gubilište hrvatskih političkih osuđenika, Zagreb, 2000.; Augustin Franić, KPD Stara Gradiška mučilište i gubilište hrvatskih političkih osuđenika, Dubrovnik, 2009.; Kazneno popravni dom - Dom za preodgoj maloljetnica Slavonska Požega 1946 - 1986, Slavonska Požega, 1986.; Kaja Pereković, Naše robijanje. Hrvatske žene u komunističkim zatvorima, Rijeka - Zagreb, 2004. I tamo navedeni izvori i literatura.

65 V. Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 116.; V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 214.; V. Žerjavić, Manipulacije žrtvama drugoga svjetskog rata 1941.-1945., 160.; Vladimir Žerjavić, Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću, Časopis za suvremenu povijest, god. 27, br. 3, Zagreb, 1995., 554.; V. Žerjavić, Population losses in Yugoslavia 1941 - 1945, 186.

12

Hrvatskog Primorja ubijeno je od 1943. do 1945. oko 10.000 Talijana, uglavnom civilnog stanovništva, ali i vojnika, ratnih zarobljenika Talijana i Nijemaca i drugih, kolaboranata, “narodnih neprijatelja” i političkih neistomišljenika. Potkraj 1944. ubijeno je u Beogradu oko 10.000 Srba te u Srbiji i Vojvodini oko 10.000 Srba kvislinga, kolaboranata, “narodnih neprijatelja” i političkih neistomišljenika. Potkraj 1944. ubijeno je u Vojvodini oko 5.000 Mađara, uglavnom civilnog stanovništva. Od potkraj 1944. do početka 1948. ubijeno je odnosno uglavnom život izgubilo u logorima u Banatu, Bačkoj, Baranji, Srijemu, Slavoniji i Sloveniji oko 50.000 Nijemaca civilnog stanovništva. Početkom 1945. ubijeno je na Kosovu oko 2.000 Albanaca, uglavnom civilnog stanovništva. Od svibnja do kolovoza 1945. ubijeno je u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Vojvodini oko 80.000 ratnih zarobljenika Hrvata, Bošnjaka, Srba, Crnogoraca, Slovenaca, Nijemaca, uglavnom vojnika, ali i civilnog stanovništva. U svibnju 1945. ubijeno je u Bosni i Hercegovini oko 10.000 srpskih i crnogorskih četnika, ratnih zarobljenika. Od svibnja 1945. do 1948. ubijeno je u Jugoslaviji oko 3.000 kvislinga, kolaboranata, “narodnih neprijatelja” i političkih neistomišljenika. 66 (Tablica 6) Posljedice Drugoga svjetskog rata na području Jugoslavije, i Hrvatske, bila su velika materijalna razaranja, a i ljudski gubici bili su izrazito veliki. Dugotrajnost i intenzitet rata na području Hrvatske i prisutnost znatnih okupacijskih snaga Trećeg Reicha, Italije i Mađarske te djelovanje Oružanih snaga NDH, četničkog i partizanskog pokreta imalo je za posljedicu izravne sukobe zaraćenih strana, što je dovelo i do velikih ljudskih gubitaka i među vojnicima i među stanovništvom. Nepomirljive ideologije i politički i vojni interesi suprotstavljenih strana u ratnom sukobu i građanskom ratu umnožili su ljudske gubitke. * Rat je uzrokovao i velike migracije stanovništva izvan Jugoslavije. Najviše je migranata iz Srbije, posebno Vojvodine, i Hrvatske. Ukupan broj migriralih iz Jugoslavije od 1939. do 1948. iznosi prema Kočoviću 638.000 odnosno 654.000, prema Žerjaviću 669.000 osoba. Najviše je migriralih iz Jugoslavije bilo Nijemaca, prema Kočoviću 396.000, a prema Žerjaviću 425.000, zatim Talijana (Kočović iskazuje 4.000, naime podatke za predratnu Kraljevinu Jugoslaviju), prema Žerjaviću 163.000, Srba prema Kočoviću 60.000 (uključujući i Crnogorce), prema Žerjaviću 80.000, Hrvata prema Kočoviću 57.000, prema Žerjaviću 39.000 i Mađara prema Kočoviću 33.000, prema Žerjaviću 11.000 odnosno 32.000. 67 (Tablica 7) Prema Žerjaviću ukupan broj migriralih iz Hrvatske od 1939. do 1948. iznosi 157.000 osoba. 68 No postoje i procjene i izračuni o većem broju migriralih, i kod Hrvata i kod Srba, kao i procjene i izračuni o većem broju migriralih iz Hrvatske 69 , a napose je dvojben broj migriralih Talijana, koji je 100.000 do 150.000 prema jugoslavenskoj i hrvatskoj historiografiji, pa i oko 300.000 do 350.000 prema talijanskoj historiografiji. Na istraživanjima utemeljene, i talijanske i hrvatske, procjene iseljenih Talijana iznose od 200.000 do 250.000. 70 66

Usp. Michael Portmann, Kommunistische Abrechnung mit Kriegsverbrechern, Kollaborateuren, “Volksfeinden” und “Verrätern” in Jugoslawien während des Zweiten Weltkriegs und unmittelbar danach, Magisterarbeit, Wien, 2002.; M. Portmann, Comunist Retaliation and Persecution on Yugoslav Territory during and after WWII (1943 1950), 45.-74.

67 B. Kočović, Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, London, 1985., 38., 41.-42., 47., Sarajevo, 1990., 24., 27.28., 33.; V. Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 54.; V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 150.; Vladimir Žerjavić, Doseljavanja i iseljavanja s područja Istre, Rijeke i Zadra u razdoblju 1910-1971., Društvena istraživanja, 6-7, Zagreb, 1993., 631.-655.; V. Žerjavić, Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću, 550.; V. Žerjavić, Population losses in Yugoslavia 1941 - 1945, 146.

68 V. Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 54.; V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 150.; V. Žerjavić, Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću, 550.; V. Žerjavić, Population losses in Yugoslavia 1941 - 1945, 146.

69 Ivo Nejašmić, Depopulacija u Hrvatskoj. Korijeni, stanje, izgledi, Zagreb, 1991., 141. ili Ivo Nejašmić, Stanovništvo Hrvatske. Demografske studije i analize, Zagreb, 2008., 56.

70 Usp. Vladimir Žerjavić, Koliko je osoba iselilo iz područja pripojenih Hrvatskoj i Sloveniji nakon kapitulacije Italije i Drugog svjetskog rata, Časopis za suvremenu povijest, god. 29, br. 1, Zagreb, 1997., 147.-153.; Marino Manin, O ljudskim gubicima Istre u Drugom svjetskom ratu i poraću, u: Marino Manin et al. (ur.), Identitet Istre:

13

* Tijekom Drugoga svjetskog rata život je izgubilo, prema Kočoviću oko 207.000 Hrvata 71 , a prema Žerjaviću oko 192.000 Hrvata. 72 Prema, pak, neznatno različitim Žerjavićevim izračunima tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću život je izgubilo 175.000 odnosno 178.000 Hrvata, kao pripadnici Oružanih snaga NDH 69.000 odnosno 71.000, kao pripadnici NOV i PO Jugoslavije/Jugoslavenske armije 46.000 odnosno 43.000 i kao civilno stanovništvo u izravnom teroru i u logorima 60.000 odnosno 64.000. 73 Pribrojimo li ovim izračunima kolateralne žrtve Hrvata u Drugom svjetskom ratu, naime osobe umrle u epidemijama zaraznih bolesti, ponajprije tifusa pjegavca 74 i osobe poginule od eksplozivnih sredstava, ponajprije u zračnim napadima 75 , proizlazi da bi stvarni gubici Hrvata u Drugom svjetskom ratu i poraću mogli iznositi oko 200.000, s nevelikim pomacima prema višim ili nižim vrijednostima. Prema izračunima I. Nejašmića 1991., demografski i stvarni ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću, nešto su veći od Kočovićevih i Žerjavićevih izračuna. Demografski gubici iznose 620.000, a stvarni gubici 310.000, od čega je 170.000 civilnog stanovništva žrtava rata, 125.000 poginulih kao vojnici i 15.000 kolateralnih žrtava umrlih u epidemijama zaraznih bolesti, uglavnom tifusa pjegavca. 76 * Dosadašnja istraživanja demografskih i stvarnih gubitaka Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu i poraću omogućuju spoznaju o približnom, i mogućem, broju stradalih i žrtava.

U utvrđivanju demografskih i stvarnih ljudskih gubitaka Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugome svjetskom ratu i poraću među istraživačima nema znatnijih razilaženja, ali ozbiljne su dvojbe oko broja stradalih i žrtava prema nacionalnoj/etničkoj i ideološkoj/vojnoj pripadnosti, kao i prema mjestu i počinitelju. ** O ljudskim gubicima Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu i poraću te njihovoj nacionalnoj/etničkoj strukturi postoje različite procjene, izračuni, pa i poimenični popisi.

No ni poimenični popisi stradalih i žrtava u Drugom svjetskom ratu i poraću, radilo se o primjerice logoru Jasenovac ili o Bleiburgu i “križnom putu”, ne mogu se smatrati konačnim.

Ishodišta i perspektive, Zagreb, 2006., 233.-252. ili Marino Manin, On human losses and the exodus from Istria during the Second World War and the Post-War period, Review of Coatian History, II. no. 1, Zagreb, 2006., 73.-88.; Franko Dota, Zaraćeno poraće. Konfliktni i konkurentski narativi o stradanju i iseljavanju Talijana Istre, Zagreb, 2010., 20.-24. I tamo navedeni izvori i literatura.

71 B. Kočović, Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, London, 1985., 184., Sarajevo, 1990., 174.

72 V. Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 70.; V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 166.; V. Žerjavić, Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću, 553.; V. Žerjavić, Population losses in Yugoslavia 1941 - 1945, 150.-156.

73 V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 75.-76.; V. Žerjavić, Poginuli, ubijeni i umoreni 1941-1945 /u tisućama/ [Hrvati i Muslimani na području NDH] [Tablični pregled], Zagreb, 1994.; V. Žerjavić, Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću, 556.-557.; V. Žerjavić, Population losses in Yugoslavia 1941 - 1945, 94.

74 V. Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 101., 103., 154.; V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, 198., 200., 253.; V. Žerjavić, Population losses in Yugoslavia 1941 - 1945, 176.-177., 219.; I. Nejašmić, Depopulacija u Hrvatskoj. Korijeni, stanje, izgledi, 133. ili I. Nejašmić, Stanovništvo Hrvatske. Demografske studije i analize, 51. I tamo navedena literatura.

75 Bruno Bušić, Žrtve rata, Hrvatski književni list, god. II, br. 15, Zagreb, 1969., 3. ili Bruno Bušić, Žrtve rata, Hrvatska revija, god. XIX, sv. 4, München, 1969., 494.-495.; Marica Karakaš Obradov, Žrtve savezničkih bombardiranja Nezavisne Države Hrvatske u jugoslavenskim popisima žrtava rata (1947., 1950. i 1964.) i hrvatskim žrtvoslovima (1991.-2005.), Polemos, sv. 10, br. 2 (20), Zagreb, 2007., 73.-83. ili Marica Karakaš, Žrtve savezničkih bombardiranja Nezavisne Države Hrvatske u jugoslavenskim popisima žrtava rata (1947., 1950. i 1964.) i hrvatskim žrtvoslovima (1991.-2005.), Dijalog povjesničara - istoričara, 10/2, Zagreb, 2008., 325.-340.; Marica Karakaš Obradov, Anglo-američka bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Saveznički zračni napadi na Nezavisnu Državu Hrvatsku 1943.-1945., Zagreb, 2008. I tamo navedeni izvori i literatura.

76 I. Nejašmić, Depopulacija u Hrvatskoj. Korijeni, stanje, izgledi, 141. ili I. Nejašmić, Stanovništvo Hrvatske.

Demografske studije i analize, 56.

14

Promjene su moguće i prema povećanju i prema smanjenju pojedinih kategorija stradalih i žrtava. Naime, upozorenje na oprez kod poimeničnih popisa ljudskih gubitaka Drugoga svjetskog rata i poraća, a koji su pretežito nastali na temelju iskaza, spoznaja je da mnogobrojni davaoci podataka o stradalim i žrtvama najčešće nisu bili u stanju znati okolnosti, vrijeme i mjesto gubitka života. Uz potrebne i neizbježne dopune i ispravke podataka u poimeničnim popisima primjetna su i znatnija mijenjanja strukture stradalih i žrtava odnosno transfer iz jedne nacionalne/etničke pa i ideološke/vojne skupine u drugu, što upućuje i na moguće manipulacije.

Poimenični popisi ljudskih gubitaka te procjene povjesničara i izračuni demografa često su znatno različiti te postoje i suprotstavljena mišljenja o (ne)pouzdanosti poimeničnih popisa stradalih i žrtava Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugome svjetskom ratu odnosno je li poimeničnom identifikacijom (ne)moguće utvrditi stvarne gubitke. * Najveća i najnečasnija mistifikacija jugoslavenske politike i znanosti, naročito historiografije i demografije, bila je mistifikacija o ljudskim gubicima Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, i žrtvama i stradalima koje su prouzročili okupatori i njihovi suradnici, ponajprije u Hrvatskoj.

Pobornici mistifikacija i zamagljivanja činjenica o ljudskim gubicima Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu, zabarikadirani svojim stajalištima, tumačenjima i njima prihvatljivim brojkama, nisu posustali niti poslije raspada SFR Jugoslavije. Zbog nedostatka sustavnih istraživanja mnogi i danas navode proizvoljne procjene, uvećavajući ili, pak, umanjujući pojedine kategorije ljudskih gubitaka Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu i poraću.

Uvećavanje ili umanjivanje, pa i prešućivanje, broja pojedinih kategorija ljudskih gubitaka, uz nepoznavanje činjenica, najčešće proizlazi iz osobnih, nacionalnih ili političkih razloga, jer stradali i žrtve su “naši”, a počinitelji “njihovi” ili, pak, stradali i žrtve su “njihovi”, a počinitelji “naši”.

Zagovornici i lijevog i desnog svjetonazora u Hrvatskoj upinju se i dalje, unatoč i njihovim deklarativnim izjavama da osuđuju svaki zločin, prešutjeti i omalovažiti svako istraživanje koje ne podržava njima poželjnu sliku prošlosti. Ujedno, događaje i činjenice koje su postale javne i neupitne, nastoje minimalizirati i iznositi njima svojstvena obrazloženja. Zamjetno je, da su hrvatski mediji pretežito transmisija upravo takvih nastojanja. O ljudskim gubicima Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu i poraću u javnosti sveprisutan diskurs na relaciji fašisti antifašisti je izrazito dnevnopolitički, a ne znanstveni. Uz to, po pitanju ljudskih gubitaka u Drugom svjetskom ratu i poraću u Hrvatskoj znanstvenog dijaloga ustvari i nema.

U istraživanju ljudskih gubitaka Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu i poraću problem je najčešće, ne samo pomanjkanje izvora i vjerodostojnih pokazatelja, nego i “dobre volje” da se određena pitanja valjano obrade. U istraživanjima ljudskih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugom svjetskom ratu i poraću, prioritet su najčešće imali oni ljudski gubici, u pravilu naši, koji su izazivali nemali emocionalni naboj, potreban za javne rasprave lijevih i(li) desnih, zaboravljajući da svi stradali i žrtve imaju pravo na grob i sjećanje.

U Hrvatskoj se neprestano ponavlja fraza o potrebi prepuštanja prošlosti povjesničarima. Uz to bi, prema nekim mišljenjima, dakako političari trebali biti inspicijenti povjesničarima kako i što pisati, pa i o ljudskih gubicima u Drugom svjetskom ratu i poraću. Uglavnom isti pojedinci, i “zdesna” i “slijeva”, znanstvenici “opće prakse” i stručnjaci za svako kontroverzno pitanje i svaku zgodu, uz podršku medija, lobotomiziraju nas svojim manirističkim viđenjima ljudskih gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, i Hrvata, ali i drugih, u Drugome svjetskom ratu i poraću. I jedni i drugi nadmeću se u jednodimenzionalnim tumačenjima, selektivnim i tendencioznim viđenjima ljudskih gubitaka Hrvatske i Hrvata u Drugome svjetskom ratu i poraću, ne uvažavajući pokazatelje do kojih se je došlo radom na istraživanjima.

No u istraživanju ljudskih gubitaka Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu i poraću, nezaobilazno je suočiti se s prošlošću. Do sada nismo pokazali spremnost i sposobnost takvog razmišljanja. Pitanje je koliko su današnje hrvatsko društvo i pojedinac, poprilično opsjednuti “pogibeljomanijom”, sposobni suočiti se s prošlošću, odnosno koliko ih u tome svjesno sprečava politika.

15

U dnevnopolitičkim prepucavanjima ljudski gubici Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu i poraću uglavnom se svode na Jasenovac i Bleiburg odnosno na ljudske gubitke koje su prouzročili ustaše i partizani. No pitanje ljudskih gubitaka Hrvatske, i Jugoslavije, u Drugom svjetskom ratu i poraću znatno je složenije i slojevitije, i po stradalnicima, stradalima i žrtvama, i po onima koji su prouzročili ljudske gubitke.

Hrvatska historiografija, a i druge historiografije koje su se pozabavile problematikom ljudskih gubitaka jugoistočne Europe, Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugome svjetskom ratu i poraću rezultirale su mnogobrojnim radovima koji mogu pripomoći razjašnjavanju mnogobrojnih pitanja. No o ljudskim gubicima Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću niz je otvorenih pitanja i protupitanja.

U utvrđivanju broja i imena ljudskih gubitaka, i vojnika i civilnog stanovništva, poginulih, ubijenih, od posljedica rata umrlih te nestalih osoba ne može se pristupati na temelju improvizacija, već na temelju određenih stvarnih pokazatelja, kako bi se došlo do najpribližnijih podataka o broju i imenima stradalih i žrtava.

Utvrđivanje ljudskih gubitaka nije samo znanstveno-istraživačka, nego i civilizacijska potreba i nužnost. Pitanje ljudskih gubitaka zbog mnogobrojnih je razloga jedno od najzamršenijih istraživačkih tema koje treba propitivati i dopunjavati.

16

Tablica 1 Bleiburg i “križni put”, 1945. procjene, izračuni i popisi G. J. Prpic procjena O. Knezović i J. I. Prcela procjena D. Crljen procjena B. M. Karapandžić procjena I. Bogdan i V. Nikolić procjena V. Žerjavić izračun K. Katalinić izračun M. Šimundić procjena Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava RH poimenični popis M. Portmann procjena Z. Dizdar procjena

više od 1,000.000

uglavnom Hrvata

600.000

uglavnom Hrvata

500.000

uglavnom Hrvata

250.000

Hrvata, Slovenaca, Srba i Crnogoraca

oko 200.000

Hrvata 200.000 i Slovenaca 12.000 Hrvata i Muslimana 45.000 do 55.000 Slovenaca 8.000 do 10.000 Srba i Crnogoraca oko 2.000

oko 70.000 minimalno 85.000, vjerojatno 135.500 maksimalno 198.500 oko 125.000 13.300¹ oko 80.000 više od 50.000 oko 62.000

Hrvata i Muslimana Hrvata uglavnom Hrvata Hrvata, Bošnjaka, Srba, Crnogoraca, Slovenaca i Nijemaca Hrvata

* G. J. Prpic, Tragedies and Migrations in Croatian History, Toronto, 1975. – O. Knezović, Pokolj hrvatske vojske 1945.

Dokumenti o zvjerstvima Srba nad Hrvatima, Chicago, 1960. – J. I. Prcela, S. Guldescu, Operation Slaughterhouse. Eyewitness Accounts of Postwar Massacres in Yugoslavia, Philadelphia, 1970., Pittsburgh, 1995. – D. Crljen, Bleiburg, Hrvatska revija, god.

XVI, sv. 2-4, Paris, 1966. – B. M. Karapandžić, Jugoslovensko krvavo proleće 1945. Titovi Katini i Gulazi, Cleveland, 1976., Beograd, 1990. – I. Bogdan (ed.), La Tragedia de Bleiburg. Documentos sobre las matanzas en masa de los croatas en Yugoeslavia comunista en 1945, Buenos Aires, 1963. – V. Nikolić, F. Nevistić, Bleiburška tragedija hrvatskog naroda, Barcelona, 1976, Barcelona, 1977., Zagreb, 1993. – V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1992. – V. Žerjavić, Manipulacije žrtvama drugoga svjetskog rata 1941.-1945., Časopis za suvremenu povijest, god. 24, br. 3, Zagreb, 1992. – V. Žerjavić, Population losses in Yugoslavia 1941 - 1945, Zagreb, 1997. – K. Katalinić, Hrvatske i srpske žrtve 1941.-1945., Republika Hrvatska, god. XXXVIII, br. 160, Buenos Aires, 1988. – K. Katalinić, Broj bleiburških žrtava, u: J. Marević (ur.), 50 godina Bleiburga, Zagreb, 1995. – M. Šimundić, Hrvatski smrtni put (Prilog novijoj hrvatskoj poviesti), Split, 2001. – Izvješće o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava od osnutka (11. veljače 1992.) do rujna 1999. godine, Zagreb, rujan 1999. – M. Portmann, Kommunistische Abrechnung mit Kriegsverbrechern, Kollaborateuren, “Volksfeinden” und “Verrätern” in Jugoslawien während des Zweiten Weltkriegs und unmittelbar danach, Magisterarbeit, Wien, 2002. – M. Portmann, Comunist Retaliation and Persecution on Yugoslav Territory during and after WWII (1943 - 1950), Tokovi istorije, 1-2, Beograd, 2004. – Z. Dizdar, Stradanja Hrvata u II. svjetskom ratu i neposredno nakon njega, u: V. Kapitanović (prir.), Crkva i društvo uz Jadran. Vrela i rezultati istraživanja. Zbornik, Split, 2001. – Z. Dizdar, Prilog istraživanju problema Bleiburga i križnih putova (u povodu 60. obljetnice), Senjski zbornik, god. 32, br. 32, Senj, 2005.

¹ Riječ je prethodnim pokazateljima. Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske ukinuta je 2002. te popisivanje ljudskih gubitaka Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću nije dovršeno.

17

Tablica 2 Ratni zarobljenici, vojnici, koje su ubili pripadnici NOV i PO Jugoslavije/ Jugoslavenske armije, ili su umrli u zarobljeničkim logorima te na prisilnom radu u Jugoslaviji, 1943. do 1953. prema različitim popisima, izračunima i procjenama Dalmacija, Hrvatsko Primorje i Istra, od 1943. do 1945.

Bleiburg i “križni put”, 1945.

Bosna i Hercegovina, slučaj “Zelengora”, 1945.

Jugoslavija, zarobljenički logori, od 1945. do 1953.

Talijani i Nijemci Hrvati, Bošnjaci, Slovenci, Srbi, Crnogorci, Nijemci

oko 5.000 minimalni navodi oko 70.000 do 85.000

srpski i crnogorski četnici

oko 10.000 maksimalni navodi 80.000 do 100.000 minimalni navodi 15.028 odnosno 10.621

Nijemci i Austrijanci svih ratnih zarobljenika umrlih u zarobljeničkim logorima

* K. Katalinić, Hrvatske i srpske žrtve 1941.-1945., Republika Hrvatska, god. XXXVIII, br. 160, Buenos Aires, 1988. – K. Katalinić, Broj bleiburških žrtava, u: J. Marević (ur.), 50 godina Bleiburga, Zagreb, 1995. – V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1992. – V. Žerjavić, Manipulacije žrtvama drugoga svjetskog rata 1941.-1945., Časopis za suvremenu povijest, god. 24, br. 3, Zagreb, 1992. – V. Žerjavić, Population losses in Yugoslavia 1941 - 1945, Zagreb, 1997. – M. Portmann, Kommunistische Abrechnung mit Kriegsverbrechern, Kollaborateuren, “Volksfeinden” und “Verrätern” in Jugoslawien während des Zweiten Weltkriegs und unmittelbar danach, Magisterarbeit, Wien, 2002. – M. Portmann, Comunist Retaliation and Persecution on Yugoslav Territory during and after WWII (1943 - 1950), Tokovi istorije, 1-2, Beograd, 2004. – A. Miletić (prir.), Prilog proučavanju istorije Jugoslovenske narodne armije kroz izabrana dokumenta maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita u svojstvu ministra narodne odbrane i vrhovnog komandanta Oružanih snaga FNRJ u periodu 1945-1956. godine, Vojnoistorijski glasnik, god. XXXVIII, br.

1, Beograd, 1987. – J. Jareb, Titove naredbe o hrvatskim ratnim zarobljenicima i uništavanju hrvatskih domovinskih pobunjenika od 30. lipnja 1945. do 2. ožujka 1946., Hrvatska revija, god. XXXIX, sv. 3, München - Barcelona, 1989. – K. W. Böhme, Die deutschen Kriegsgefangenen in Jugoslawien 1941-1949, Band I/1, Bielefeld, 1976. – H. Navratil, Die deutschen Nachkriegsverluste unter Vertreibenen, Gefangenen und Verschleppten, München - Berlin, 1988. – R. Kaltenegger, Titos Kriegsgefangene. Folterlager, Hungermärsche und Schauprozesse, Graz - Stuttgart, 2001.

18

Tablica 3 Žrtve jugoslavenskih Nijemaca, civilnog stanovništva, koje su prouzročili NOV i POJ/JA odnosno komunistička vlast u Jugoslaviji, 1941. do 1948. prema njemačkim popisima, izračunima i procjenama od ljeta 1941. do listopada 1944. od listopada 1944. do ljeta 1945. nakon listopada 1944. od listopada 1944. do ožujka 1948.

ubijeni, uglavnom civilno stanovništvo, u partizanskim napadima na njemačka naselja ubijeni, uglavnom civilno stanovništvo, u pojedinačnim i masovnim odmazdama umrli, uglavnom žene, na prisilnom radu u SSSR-u umrli, pretežito od tifusa pjegavca i gladi, u jugoslavenskim logorima, pretežito djeca, žene i starije osobe

oko 1.500 oko 9.500 oko 2.000 oko 51.000 ukupno 64.000

* Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1994. – Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, Erschießungen - Vernichtungslager - Kinderschicksale in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1995. – www.totenbuch-donauschwaben.at – Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Die Stationen eines Völkermords, München, 1998. – Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944-1948, München, 2003. – Genocid nad nemačkom manjinom u Jugoslaviji 1944-1948, Beograd, 2004. – Leitfaden zur Dokumentationsreihe über die Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Gesamtübersicht mit thematischen Ergänzungen und Register, München, 2005.

Tablica 4 Stvarni gubici hrvatskih Nijemaca, 1941. do 1948. prema različitim popisima, izračunima i procjenama

od travnja 1941. do ljeta 1945. od ljeta 1941. do svibnja 1945. od svibnja 1945. do ožujka 1948.

život izgubili kao pripadnici oružanih snaga NDH, Trećeg Reicha i Mađarske i kao civilno stanovništvo u partizanskim napadima na njemačka naselja te u pojedinačnim i masovnim odmazdama u neposrednom poraću poginulo kao pripadnici NOV i PO Jugoslavije/JA ili kao civilno stanovništvo, suradnici partizanskg pokreta, te kao žrtve nacističkog i ustaškog terora u logorima u Hrvatskoj i Vojvodini, život izgubilo, pretežito djeca, žene i starije osobe

oko 4.500 oko 500 do 1.000 oko 4.000 do 4.500 ukupno 9.000 do 10.000

* Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band IV, Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1994. – Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugoslawien, Band III, Erschießungen - Vernichtungslager - Kinderschicksale in der Zeit von 1944-1948, München - Sindelfingen, 1995. – www.totenbuch-donauschwaben.at – Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948.

Die Stationen eines Völkermords, München, 1998. – Genocide of the Ethnic Germans in Yugoslavia 1944-1948, München, 2003. – Genocid nad nemačkom manjinom u Jugoslaviji 1944-1948, Beograd, 2004. – Leitfaden zur Dokumentationsreihe über die Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948. Gesamtübersicht mit thematischen Ergänzungen und Register, München, 2005. – V. Geiger (prir.), Radni logor Valpovo 1945.-1946. Dokumenti, Osijek, 1999. – V. Geiger, Logor Krndija 1945.-1946., Zagreb - Slavonski Brod, 2008. – V. Geiger, Logori za folksdojčere u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata 1945.-1947., Časopis za suvremenu povijest, god. 38, br. 3, Zagreb, 2006. – V. Geiger, Epidemija tifusa u logorima za folksdojčere u Slavoniji 1945./1946. i posljedice, Časopis za suvremenu povijest, god. 39, br. 2, Zagreb, 2007. – V. Geiger, Žrtvoslovi/poimenični popisi hrvatskih Nijemaca, vojnika i civila, stradalih i žrtava, tijekom Drugoga svjetskog rata i u poraću, u: S. Bosto, T. Cipek (ur.), Kultura sjećanja: 1945. Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti, Zagreb, 2009.

19

Tablica 5 Jugoslavena život izgubilo na neprijateljskoj strani tijekom Drugoga svjetskog rata, 1941.-1945. prema V. Žerjaviću Bosna i Hercegovina Srbija Hrvatska Slovenija Crna Gora Makedonija ukupno

70.000 69.000 52.000 10.000 7.000 1.000 209.000

* V. Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1989 – V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1992. . – V. Žerjavić, Manipulacije žrtvama drugoga svjetskog rata 1941.-1945., Časopis za suvremenu povijest, god. 24, br. 3, Zagreb, 1992. – V. Žerjavić, Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću, Časopis za suvremenu povijest, god. 27, br. 3, Zagreb, 1995. – V. Žerjavić, Population losses in Yugoslavia 1941 - 1945, Zagreb, 1997.

Tablica 6 Žrtve koje su prouzročili NOV i POJ/JA odnosno komunistička vlast u Jugoslaviji, 1943. do 1948. prema M. Portmannu

1943. do 1945.

Dalmacija, Istra i Hrvatsko Primorje

jesen 1944.

Beograd

jesen 1944.

Srbija i Vojvodina

od jeseni 1944.

Vojvodina Banat, Bačka, Baranja, Srijem, Slavonija i Slovenija

od potkraj 1944. do početka 1948. od siječnja do ožujka 1945.

Kosovo Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina od svibnja do kolovoza 1945. i Vojvodina svibanj 1945. od svibnja 1945. do 1948.

Bosna i Hercegovina na području Jugoslavije

Talijani, uglavnom civilno stanovništvo, ali i vojnici, ratni zarobljenici Talijani i Nijemci i drugi “narodni neprijatelji” i politički neistomišljenici Srbi, kvislinzi, kolaboranati, “narodni neprijatelji” i politički neistomišljenici Srbi, kvislinzi, kolaboranati, “narodni neprijatelji” i politički neistomišljenici Mađari, uglavnom civilno stanovništvo Nijemci civilno stanovništvo, ubijeni odnosno uglavnom život izgubili u logorima Albanci, uglavnom civilno stanovništvo ratni zarobljenici Hrvati, Bošnjaci, Srbi, Crnogorci, Slovenci, Nijemci, uglavnom vojnici, ali i civilno stanovništvo srpski i crnogorski četnici, ratni zarobljenici kvislinzi, kolaboranati, “narodni neprijatelji” i politički neistomišljenici

10.000 10.000 10.000 5.000 50.000 2.000 80.000 10.000 3.000 ukupno 180.000

* M. Portmann, Kommunistische Abrechnung mit Kriegsverbrechern, Kollaborateuren, “Volksfeinden” und “Verrätern” in Jugoslawien während des Zweiten Weltkriegs und unmittelbar danach, Magisterarbeit, Wien, 2002. – M. Portmann, Comunist Retaliation and Persecution on Yugoslav Territory during and after WWII (1943 - 1950), Tokovi istorije, 1-2, Beograd, 2004.

20

Tablica 7 Migrirali iz Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata i u poraću prema B. Kočoviću i V. Žerjaviću Nijemci Talijani Srbi Hrvati Mađari

Kočović

Žerjavić

638.000 / 654.000

669.000

396.000 4.000¹ 60.000 57.000 33.000

425.000 163.000 80.000 39.000 32.000

* B. Kočović, Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, London, 1985., Sarajevo, 1990. – V. Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1989. – V. Žerjavić, Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Zagreb, 1992. – V. Žerjavić, Doseljavanja i iseljavanja s područja Istre, Rijeke i Zadra u razdoblju 1910 - 1971., Društvena istraživanja, 6-7, Zagreb, 1993. – V. Žerjavić, Demografski i ratni gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću, Časopis za suvremenu povijest, god. 27, br.

3, Zagreb, 1995. – V. Žerjavić, Population losses in Yugoslavia 1941 - 1945, Zagreb, 1997.

¹ Iskazani su podaci za područja u granicama predratne Kraljevine Jugoslavije.

21