H kekez pod znamenjem preview

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

Hrvoje Kekez

Pod znamenjem propetog lava Povijest knezova Babonića do kraja 14. stoljeća

Zagreb, 2016.

3

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

4

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

Sadržaj PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1. UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 1.1. Predmet i metodologija istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 1.2. Izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 1.3. Historiografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 2. UVODNA RAZMATRANJA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 2.1. Knezovi Babonići i prvi spomeni u ispravama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 2.2. O imenu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 2.3. Rodoslovlje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

2.3.1. Dosadašnja genealoška istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34

2.3.2. Prvi knezovi Babonići. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

2.3.3. Grananje obitelji. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

2.3.3.1. Knezovi od Vodice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

2.3.3.2. Sinovi kneza Babonega I. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40

2.3.3.3. Knezovi od Krupe. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

2.3.3.4. Knezovi Blagajski. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 3. POVIJEST KNEZOVA BABONIĆA OD POJAVE U IZVORIMA DO KRAJA 14. STOLJEĆA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 3.1. Podrijetlo knezova Babonića . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58

3.1.1. Dosadašnja saznanja o podrijetlu knezova Babonića . . . . . . . . . . . 58

3.1.2. Novija razmatranja o podrijetlu knezova Babonića. . . . . . . . . . . . . 61 3.2. Knezovi Babonići u prvoj polovini 13. stoljeća. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 3.3. Babonići u drugoj polovini 13. stoljeća: daljnji uspon i sukobi

sa susjednim velikašima. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 3.4. Babonići u vrijeme promjene vladarske dinastije na prijestolju

Sv. Stjepana: kraj 13. i početak 14. stoljeća. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 3.5. Doba banova Stjepana V. od Stjeničnjaka i Ivana I. Babonića: od

1310. do 1336. godine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124 3.6. Knezovi Dujam Blagajski i Pavao od Krupe: prilike sredinom

14. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 3.7. Knez Stjepan VII., kanonik zagrebački, i novi vidici na povijesnom

horizontu: Babonići u zadnja tri desetljeća 14. stoljeća. . . . . . . . . . . . . . . 170 5

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

4. FUNKCIONIRANJE I OBITELJSKA STRUKTURA KNEZOVA BABONIĆA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188 4.1. Odnosi među pojedincima i granama knezova Babonića. . . . . . . . . . . . . . 188 4.2. Bilježenje u ispravama i osobna imena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196 4.3. Grb . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199 4.4. Biti žena među Babonićima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 206 4.5. Gospodarska osnovica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 4.6. Vojne službe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 218 4.7. Ljudi knezova Babonića. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 4.8. Babonići i srednjovjekovni kaptoli. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 4.9. Odnos prema crkvenim institucijama. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242

4.9.1. Babonići i crkvena karijera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242

4.9.2. Babonići i cistercitske opatije u Topuskom i Kostanjevici na Krki. 249 5. POSJEDI I UTVRDE KNEZOVA BABONIĆA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260 5.1. Posjedi i utvrde knezova Babonića u donjem Pounju. . . . . . . . . . . . . . . . . 261

5.1.1. Vodičevo (Vodica). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269

5.1.2. Zrin. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271 5.2. Posjedi i utvrde knezova Babonića u srednjem Pounju . . . . . . . . . . . . . . . 274

5.2.1. Krupa (Pset) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277

5.2.2. Otoka. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281

5.2.3. Ostrožac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 288

5.2.4. Novigrad (Todorovo). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 292 5.3. Posjedi i utvrde knezova Babonića u dolini rijeke Sane. . . . . . . . . . . . . . . 295

5.3.1. Blagaj na Sani. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299 5.4. Posjedi i utvrde knezova Babonića na Banovini i Kordunu. . . . . . . . . . . . 304

5.4.1. Stjeničnjak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 313 5.5. Posjedi i utvrde knezova Babonića u dolini rijeke Vrbasa. . . . . . . . . . . . . 319 5.6. Posjedi i utvrde knezova Babonića na Žumberačko-samoborskom gorju

i u njegovoj okolici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 321

5.6.1. Okić. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326

5.6.2. Samobor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329

5.6.3. Lipovac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335

5.6.4. Žumberak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 338

5.6.5. Ozalj. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 342 5.7. Posjedi i utvrde knezova Babonića u zagrebačkoj okolici. . . . . . . . . . . . . 348

5.7.1. Medvedgrad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350

5.7.2. Susedgrad. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352 6

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

5.8. Posjedi i utvrde knezova Babonića na prostoru Moslavačkoga gorja . . . . 357

5.8.1. Moslavina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361

5.8.2. Bršljanovac. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 364

5.8.3. Položnica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 367 6. ZAKLJUČAK. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370 7. IZVORI I LITERATURA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373 Kratice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 373 7.1. Arhivska i muzejska građa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374 7.2. Objavljena vrela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374

7.2.1. Diplomatički izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 374

7.2.2. Narativni izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 377 7.3. Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 378 8. SUMMARY. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 400 Index nominum. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 403 Index locorum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 415 O autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 425

7

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

… našoj Tonki koja nam je darovana tijekom rada na ovoj monografiji…

8

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

Predgovor

P

lemstvo je u srednjem vijeku igralo važnu ulogu u mnogim aspektima tadašnjega društva. Bilo je jedan od nositelja političkoga, kulturnoga i gospodarskoga života. Unatoč činjenici da je najstarija hrvatska historiografija uočila važnost plemstva kao društvenoga fenomena te je stoga ono bilo predmetom njezina interesa još od njezinih početaka u 17. stoljeću, srednjovjekovno plemstvo s hrvatskih povijesnih prostora spada u one nedovoljno istražene teme hrvatske historiografije prema kojima je potrebno usmjeriti pozornost najnovije generacije hrvatskih povjesničara. Do danas se hrvatska historiografija ponajviše bavila političkim aspektom srednjovjekovnoga plemstva, uglavnom zanemarujući njegov kulturni, gospodarski i širi društveni utjecaj.

Posebice je slabo istražena povijest i uloga plemstva srednjovjekovne kraljevine Slavonije. Stoga je glavna tema ove knjige cjelokupna povijest knezova Babonića, čija se prisutnost na prostoru srednjovjekovne Slavonije može pratiti u sačuvanim pisanim izvorima od početka 13. stoljeća, tj. perioda u kojemu se nakon “šutnje” povijesnih vrela počinje javljati i drugo plemstvo toga prostora. Babonići su se značajno izdignuli na prostorima između Save, Kupe i Une sredinom 13. i poglavito početkom 14. stoljeća.

Podrijetlom su s područja srednjovjekovne Gorske županije, tj. središnjega i istočnoga dijela današnje Banovine.. Razdoblje njihove najveće moći svakako je bio početak 14. stoljeća. U to su doba Babonići bili najmoćnija velikaška obitelj u dijelu srednjovjekovne Slavonije koji se prostirao južno od Save. Njihovi posjedi nalazili su se južno od Save do planine Kapele te od rijeke Vrbasa na istoku do Kupe na zapadu.

Ova je knjiga dorađena i ponešto proširena verzija doktorskoga rada “Plemićki rod Babonića do kraja 14. stoljeća”, izrađenog pod mentorstvom dr. sc. Marije Karbić i obranjenog 10. veljače 2012. na Odjelu za povijest Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Dorada se odnosi na proučavanje historiografske literature objavljene u razdoblju od obrane doktorskoga rada do prosinca 2014., kada je tekst monografije predan na recenziranje. Također je potrebno naglasiti da, iako je dugotrajno istraživanje arhivske i druge vrste povijesne građe, baš kao i samo pisanje znanstvene monografije, uglavnom rad pojedinca, pri stvaranju knjige svojim su me savjetima i raznim poticajima potpomogli brojni prijatelji i kolege. Kako je doktorski rad na osnovi kojega je proizišla ova monografija bio izrađen u sklopu dvaju znanstvenih projekata provedenih na Odjelu za srednjovjekovnu povijest Hrvatskoga instituta za povijest iz Zagreba, na prvom bih mjestu želio zahvaliti ravnateljici dr. sc. Jasni Turkalj, kao i njezinu prethodniku dr. sc. Stjepanu Matkoviću, na prilici za rad na ovoj zanimljivoj povijesnoj temi. Potom velika zahvala ide mojoj dragoj mentorici dr. sc. Mariji Karbić, i to u prvom redu na brojnim savjetima i prijateljskim poticajima na koje sam redovito nailazio u trenucima u kojima nisam uspijevao sam “isplivati iz problema”. Jednako sam zahvalan voditelju znanstvenih projekata na kojima sam sudjelovao svojim istraživanjima. Riječ je o dr.

9

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

sc. Milanu Kruheku, koji me je zadužio ne samo brojnim savjetima i upućivanjima na arhivsku građu i teže dostupnu literaturu nego i našim brojnim zajedničkim terenskim istraživanjima koja su mi proširila saznanja o izgledu prostora kojim sam se bavio u ovome radu. Za dugotrajno čitanje ovoga rada, kao i za prijedloge kako ga usavršiti, zahvalan sam članovima ocjenjivačke komisije doktorskoga rada prof. dr. sc. Miji Koradi i dr. sc. Anti Birinu, a posebna zahvala ide recenzentima knjige dr. sc. Damiru Karbiću i doc. dr. sc. Ivanu Majnariću za detaljno iščitavanje rukopisa i brojne sugestije kako poboljšati rad. Također bih želio zahvaliti dr. sc. Zorislavu Horvatu na brojnim podukama o srednjovjekovnim tvrdim gradovima koje mi je on tako zorno i nesebično darovao na našim terenskim istraživanjima, ali i kolegi dr. sc. Krešimiru Reganu na izrađenim rekonstrukcijama srednjovjekovnih tvrdih gradova knezova Babonića. Moja zahvala ide i prof. dr. sc. Mirjani Matijević Sokol, koja me je još za studentskih dana upućivala na znanstvena istraživanja. Za svoj boravak na Institutu za srednjovjekovne studije Sveučilišta u Leedsu (Institute of Medieval Studies, University of Leeds, Ujedinjeno Kraljevstvo) zahvalan sam dr. sc. Emiliji Jamroziak, koja mi je tijekom boravka bila tutor, kao i prof. dr. sc. Jamesu McAdamsu za poziv da jedan semestar provedem na poslijedoktorskom usavršavanju na Nanovic Institutu za europske studije Sveučilišta Notre Dame (Nanovic Institute for European Studies, University of Notre Dame, Indiana, Sjedinjene Američke Države).

Na kraju, za svu ljubav, strpljenje i nesebičnu utjehu, baš kao i za godine zajedničkoga života, i one koje su za nama i one koje nam tek dolaze, neizmjerno sam zahvalan svojoj supruzi, voljenoj Petri.

10

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

1. Uvod 1.1. Predmet i metodologija istraživanja Kronološki okvir teme ove knjige započinje krajem 12. i početkom 13. stoljeća, tj. u doba prvih spomena knezova Babonića u pisanim izvorima, a završava krajem 14. stoljeća, kada su oni postupno izgubili politički utjecaj te se domena njihovih posjeda svela na usko područje uz rijeku Unu. Kraj 14. stoljeća donio je krupnu promjenu i u širem društvenom i političkom životu preuzimanjem krune Sv. Stjepana od novoga kralja Žigmunda Luksemburškoga, kao i promjenama u društvu do kojih dolazi na prijelazu iz razvijenoga u kasni srednji vijek.

Cilj je ove monografije dati što potpuniji prikaz razvoja i povijesne uloge knezova Babonića, koji su svojim djelovanjem bitno utjecali na politički, društveni i kulturni život u zemljama Krunovine Sv. Stjepana od kraja 12. do kraja 14. stoljeća.1 Time će se dati doprinos i poznavanju povijesti plemstva i saznanjima o srednjovjekovnoj Slavoniji. Da bi se zadani cilj ostvario, raspravljat će se o nekoliko glavnih skupina istraživačkih pitanja.

Prva skupina istraživačkih pitanja prikazuje problematiku prvih spomena knezova Babonića u sačuvanim pisanim izvorima te analizira problem imena u dosadašnjoj historiografiji. Isto tako, analizira se rodoslovlje knezova Babonića prikazujući dosadašnja genealoška istraživanja te uspostavlja red u genealogiji knezova Babonića detaljnijom analizom sačuvanih pisanih izvora.

Druga skupina istraživačkih pitanja odnosi se na povijesni razvoj knezova Babonića i njihova političkoga djelovanja od pojave u sačuvanim pisanim izvorima do kraja 14. stoljeća. Polemiziraju se ključni prijelomni trenuci u njihovu razvoju. U skladu s tim, istraživačka pitanja o povijesnom razvoju knezova Babonića kronološki su podijeljena u sedam cjelina. U prvoj se istražuje njihovo podrijetlo, dosadašnja saznanja i novija razmišljanja, a u drugoj se prikazuje najstarija povijest knezova Babonića od kraja 12. do sredine 13. stoljeća. Treća cjelina govori o povijesti knezova Babonića u drugoj polovini 13. stoljeća, tj. o razdoblju sukoba sa susjednim plemstvom. U četvrtoj cjelini razmatra se razdoblje promjene vladarske dinastije na prijestolju Sv. Stjepana na kraju 13. i početkom 14. stoljeća. To je razdoblje presudno za razvoj knezova Babonića, jer

1

Umjesto u hrvatskoj historiografiji uobičajenoga, pomalo anakronoga pojma Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo (ili Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo) u ovoj se monografiji koristi pojam Krunovina Sv. Stjepana, po uzoru na Pála Engela koji je svoju sintezu srednjovjekovne povijesti naslovio sa “The Realm of St Stephen” (Pál Engel, The Realm of St Stephen /London; New York: I. B. Tauris, 2001/), a u smislu Archiregnum Hungaricum, tj. složene političke tvorbe s kompleksnim sustavom političkih veza u čijem su središtu izvorno ugarski kraljevi i njihov dvor (detaljnije o Archiregnum Hungaricum vidi: Szabolc de Vajay, “Das ‘Archiregnum Hungaricum’ und seine Wapensymbolik in der Ideenwelt des Mittelalters”, u: Überlieferung und Auftrag. Festschrift für Michael de Ferdinandy, ur. Josef Gerhard Farkas /Wiesbaden: Guido Pressler, 1972/, str. 647-667; Mladen Ančić, “Od zemlje do kraljevstva: Mjesto Bosne u strukturi Archiregnuma”, Hercegovina 1 /2015/: str. 9-88).

11

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

se u to doba Babonići nameću kao jedna od najutjecajnijih magnatskih obitelji srednjovjekovne Slavonije. Peta cjelina govori o životu knezova Babonića u prva tri desetljeća 14. stoljeća, tj. o razdoblju kada je njihov politički, društveni i kulturni utjecaj bio na vrhuncu. U to su doba dva pripadnika obitelji, Stjepan od Stjeničnjaka i njegov brat Ivan, duže vrijeme obnašala službu slavonskih banova. Njihovim silaskom s političke scene sredinom trećega desetljeća 14. stoljeća Babonići razmjerno brzo gube politički utjecaj, a i važne utvrde i posjede, o čemu govori šesta cjelina. Razmatranja o političkom i društvenom razvoju knezova Babonića završit će cjelinom koja govori o kraju 14. stoljeća, kada na vlast dolazi novi kralj Žigmund Luksemburški, tj. vremenu kada su moć i ugled knezova Babonića znatno oslabjeli. U to je doba obiteljsko vodstvo preuzela ona grana koja će se nadalje zvati Blagajski, prema glavnom sjedištu te obitelji tvrdom gradu Blagaju.

Treća skupina istraživačkih pitanja proučava funkcioniranje srodničke strukture knezova Babonića od početka 13. do kraja 14. stoljeća. Teme odrađene u ovoj cjelini odnosi su među pojedincima i granama knezova Babonića, potom bilježenje u ispravama i osobna imena knezova Babonića, pitanje nastanka i upotrebe grba te njegove promjene kroz promatrano razdoblje. Nadalje, postavljena su pitanja o položaju žena među knezovima Babonićima kao i o njihovoj gospodarskoj osnovici. Također se odgovara na pitanja o raznim vojnim službama, kao što je vojna služba članova knezova Babonića naspram vladara, ali i tipologija vojnih obveza različitih pojedinaca ili društvenih skupina srednjovjekovne Slavonije naspram knezova Babonića. Potom se govori o podložnicima i familijarima knezova Babonića te se definiraju njihove obveze i prednosti s obzirom na takav klijentelistički odnos. U ovom su dijelu rada obrađena i pitanja o odnosu Babonića prema srednjovjekovnim kaptolima, ali i onodobnim crkvenim institucijama. Pritom se analiziraju crkvene karijere pojedinih knezova Babonića, ali i odnos prema cistercitskim opatijama u Topuskom i Kostanjevici na Krki. Četvrta skupina istraživačkih pitanja bavi se posjedima knezova Babonića te se osobito nastoji ustanoviti topografiju posjeda. Prostor državine knezova Babonića podijeljen je na sedam prirodnih geografskih cjelina te se analiziraju okolnosti i vrijeme preuzimanja pojedinih posjeda na tim prostorima i razmještaj tih posjeda. Kako je posebna pozornost posvećena utvrđenim gradovima (castra) koji su bili važnija sjedišta knezova Babonića, neki su od njih detaljno analizirani. Nastoji se ustanoviti kada su izgrađeni te kada su ih Babonići preuzeli, ali se odgovara i na pitanja o mikrolokaciji tih utvrda, tipu gradnje te njihovu značenju ne samo u političkom i ekonomskom životu knezova Babonića nego i šire društvene zajednice srednjovjekovne Slavonije.

Na postavljena istraživačka pitanja nastojalo se odgovoriti višeslojnim metodološkim pristupom. Osnovni metodološki pristup istraživanju povijesnoga razvoja i širega društvenog značenja knezova Babonića od kraja 12. do kraja 14. stoljeća analiza je diplomatičke građe deskriptivnom metodom u kombinaciji s induktivnom i kauzalnom metodom te metodama sinteze i komparacije. Štoviše, pojedinim istraživačkim pitanjima pristupilo se metodama historijske topografije te genealoške i heraldičke analize.

12

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

Kako je najveći dio sačuvanih povijesnih svjedočanstava o knezovima Babonićima diplomatičke naravi, osnovna je historiografska metoda analiza diplomatičke građe, koja je primijenjena na sačuvanu i u najvećem dijelu objavljenu povijesnu građu. Deskriptivnom metodom prenose se vijesti koje donose sačuvani pisani izvori, a induktivnom se metodom nastojalo na temelju analize sačuvanih pojedinačnih vijesti o knezovima Babonićima doći do zaključka o njihovoj političkoj, gospodarskoj i društvenoj ulozi u promatranom razdoblju. Nadalje, kauzalnom metodom nastojalo se dokučiti slijed uzroka i posljedica povijesnih događaja zabilježenih u izvorima, pri čemu se koristila i metoda sinteze, tj. nastojalo se dobivene procjene i tumačenja pojedinačnih događaja sintetizirati u složenije sudove o kompleksnijim povijesnim događajima. S druge strane, komparativnom metodom uspoređeni su rezultati istraživanja o knezovima Babonićima dobiveni prethodno spomenutim istraživačkim metodama sa sličnim istraživanjima o srednjovjekovnom plemstvu na prostoru sjeverno od Gvozda (u prvom redu o rodu Borića bana), ali i u širem kontekstu s drugim rodovima unutar zemalja Krunovine Sv. Stjepana o kojima su napravljene slične studije (Šubići Bribirski, Kurjakovići Krbavski, Nelipčići, Frankapani, rod Borića bana, Elefánthy, Himfy…). Komparativnom metodom dobila se i jasnija slika o širokoj društvenoj ulozi knezova Babonića u promatranom razdoblju kao i samo njezino vrednovanje. Metodom historijske topografije nastojalo se ustanoviti zemljopisni razmještaj i veličinu posjeda i gradova knezova Babonića te promjene u vlasništvu tijekom promatranog razdoblja. Za samu provedbu te metode važan je uvid na terenu i topografija prostora. Metoda genealoške analize poslužila je za uspostavljanje reda u istraživanju obiteljskoga rodoslovlja, što je jedan od preduvjeta utvrđivanja točnoga kronološkog slijeda događaja vezanih za život pojedinaca kao i knezova Babonića u cjelini. I na kraju, heraldička analiza odnosi se na proučavanje razvoja, upotrebe i elemenata obiteljskoga grba, sačuvanog najvećim dijelom na pečatima te manjim dijelom i na kamenim spomenicima. Rezultati te metode u jednom su dijelu upotrijebljeni i u istraživanjima obiteljskoga rodoslovlja.

Uspješnim odgovorima na postavljena istraživačka pitanja ovom se monografijom nastojalo dati znanstveni doprinos ne samo suvremenoj hrvatskoj medievalistici nego i historiografiji uopće. Njome se također nastojalo doprinijeti ne samo poznavanju povijesti knezova Babonića nego i našim saznanjima o slavonskom plemstvu, nositelju društvenoga, kulturnoga, političkoga i gospodarskoga razvoja srednjovjekovnih hrvatskih zemalja općenito.

1.2. Izvori Najvećim dijelom ovaj se rad temelji na sačuvanim pisanim izvorima, uglavnom diplomatičke naravi, koji donose podatke o knezovima Babonićima, njihovim posjedima, političkom djelovanju, odnosu spram svjetovne i crkvene vlasti te gospodarskoj osnovici i unutarnjoj strukturi. Nažalost, dobar dio srednjovjekovnih isprava o knezovima Babonićima, poglavito one koje su se odnosile na njihove utvrde Blagaj i Ostrožac kao i posjede koji ih okružuju, nestao je još u srednjem vijeku. Naime, prema vi13

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

jestima iz tužbe blagajskih knezova Nikole, Ivana, Stjepana i Mihovila protiv Ladislava Svetačkoga od Zemče pred slavonskim banovima Blažom Mađarom i Damijanom Horvatom, sačuvanima u ispravi Zagrebačkoga kaptola od 12. rujna 1471., nešto ranije iste godine, točnije 13. lipnja, negdje u slavonskim šumama Pavao, kaštelan utvrde Szombathely, i Augustin Šipek, ljudi slavonskoga vlastelina i susjeda blagajske Poljane Ladislava Svetačkoga, orobili su blagajskoga službenika Ivana Draškovića oduzevši mu dragocjenosti i novac. Tom su prilikom propale i blagajske povelje koje su se ticale Blagaja i Ostrošca, a Drašković ih je nosio u Čazmanski kaptol na prepisivanje i ovjeravanje.2 Većina preostalih isprava o knezovima Babonićima, koje su se čuvale u arhivu njihovih potomaka, grofova Blagajskih koji su se krajem 16. stoljeća preselili u Kranjsku, sačuvana je do danas.3 Nakon smrti grofa Ludovika Blagajskoga, koji je pokopan 28. veljače 1898. u Ljubljani, arhiv Blagajskih prebačen je u Mađarski državni arhiv (Magyar Országos Levéltár). Danas se većina tih isprava, i to osobito srednjovjekovnih koje se odnose na promatrano razdoblje, čuva u arhivskom fondu “Mohács előtti gyűjtemény”.4 U istom arhivu, u fondu preslika srednjovjekovnih isprava s prostora nekadašnjih zemalja Krunovine Sv. Stjepana (“Diplomatikai fényképgyűjtemény”), također se mogu pronaći isprave koje se tiču knezova Babonića. Nadalje, neke srednjovjekovne isprave o knezovima Babonićima iz raznih crkvenih arhiva središnje Hrvatske, poput arhiva Zagrebačkoga kaptola ili cistercitske opatije Blažene Djevice Marije u Topuskom, sačuvane kao diplome ili zapisi unutar srednjovjekovnih kodeksa, danas se ponajviše nalaze u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu unutar fondova “Documenta medievalia varia” i “Neoregistrata acta” te u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu u fondu “Latinske isprave (1070-1859)”. Što se tiče dokumenata iz cistercitske opatije u Kostanjevici na Krki, u kojima ima dosta zapisa o knezovima Babonićima, oni se danas čuvaju u Arhivu Republike Slovenije u Ljubljani u fondovima “Zbirka listin” i “Cistercijanski samostan in državno gospostvo Kostanjevica 1282 – 1843”.5 I u Austrijskom državnom arhivu u Beču (Österreichischen Staatsarchiv)

2

3

4

5

… item dum circa festum sacratissimi Corporis Christi proxime preterit iidem exponentes per Iohannem Draskowych familiarem ipsorum certas literas regale set literalia instrumenta factum castrorum eorundem Blagay et Ozrosaczy ac eorundem possessiones tangente set concernentia ad capitulum ecclesie Chasmensis pro transumpmendis et rescribendes ipsorum paribus destinassent…, Lajos Thallóczy, Samu Barabás, ur., A Blagay-csalad okleveltara. Codex diplomaticus comitum de Blagay (dalje: CDCB) (Budapest: Kiadja a Magyar Tudományos Akadémia, 1897), dok. 202, str. 383.

Posljednji živući iz obitelji Blagajskih, potomaka knezova Babonića, grof Ludovik Blagajski, dao je 1879. Radoslavu Lopašiću tijekom njegova posjeta uvid u isprave koje svjedoče o njegovim precima što ih je čuvao u obiteljskom arhivu u dvorcu Boštajn u današnjoj Sloveniji (Radoslav Lopašić, “Posjet kod grofa Blagaja”, Vienac XXI (1889), br. 13: str. 204-205).

Ferdo Šišić, “Izvori bosanske povijesti”, u: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., knj. prva, ur. Krunoslav Draganović (Sarajevo: Hrvatsko kulturno družtvo Napredak, 1942), str. 32-33.

Većina isprava koje su se čuvale u arhivu i knjižnici cistercitske opatije u Kostanjevici na Krki nakon zatvaranja samostana početkom 1785. preseljena je Ljubljanu, gdje su se čuvale u zgradi pokrajinske vlade do 1889., kada su preseljene u današnji Narodni muzej Slovenije u Ljubljani. Danas se ta građa, koja uključuje 94 kodeksa koji pokrivaju razdoblje od 1282. do 1843., kao i 170 originalnih srednjo-

14

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

unutar fonda “Allgemeine Urkundenreihe” sačuvano je nekoliko isprava koje se odnose na knezove Baboniće u promatranom razdoblju. Većinu isprava iz arhiva grofa Ludovika Blagajskoga, kao i većinu isprava iz različitih arhiva iz Hrvatske, Slovenije i Austrije koje se odnose na knezove Baboniće, objavili su mađarski povjesničari i arhivisti Ljudevit Thallóczy i Samu Barabás u svojem diplomatariju knezova Blagajskih 1897. godine.6 Osim u spomenutom diplomatariju, isprave povezane s knezovima Babonićima objavljene su i u nekim drugim zbirkama srednjovjekovnih isprava. U prvom je redu riječ o Diplomatičkom zborniku Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, koji je početkom prošloga stoljeća započeo uređivati Tadija Smičiklas, a nastavili su ga objavljivati drugi ugledni hrvatski povjesničari.7 I u seriji zbirki srednjovjekovnih isprava o odnosu između Južnih Slavena i Venecije što ih je 1868. počeo izdavati Šime Ljubić nalaze se isprave koje se odnose i na knezove Baboniće.8 Nadovezujući se na rad Ivana Krstitelja Tkalčića, koji je započeo prikupljati i objavljivati srednjovjekovne isprave o Zagrebačkoj biskupiji, Andrija Lukinović prikupio je isprave iz Kaptolskoga i nadbiskupijskoga arhiva u Zagrebu te iz Vatikanskoga arhiva i objavio peti svezak Povijesnih spomenika zagrebačke biskupije, u kojem se također mogu naći do tada neobjavljene

6 7

8

vjekovnih isprava, čuvaju u Arhivu Republike Slovenije u Ljubljani (Jože Mlinarič, “Usoda arhiva cistercijanske opatije Kostanjevice”, Kronika: časopis za slovensko krajevno zgodovino 20 (1972), br.

3: str. 146-149.

CDCB, dok. 1-265, str. 1-520.

Tade Smičiklas, ur., Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11 i 12 (dalje: CD 1-12) (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1904, 1905, 1906, 1907, 1908, 1909, 1910, 1911, 1912, 1913 i 1914); Marko Kostrenčić, Emilije Laszowski, ur., Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv.

13 (dalje: CD 13) (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1915); Marko Kostrenčić, ur., Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 14, 15 i 16 (dalje: CD 14-16) (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1916, 1934 i 1976); Stjepan Gunjača, ur., Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 17 (dalje: CD 17) (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1981); Duje Rendić-Miočević, ur, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 18 (dalje: CD 18) (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1990). Kao svojevrsni početak, tj. prvi svezak ovoga velebnog djela može se uzeti, kao što je i Smičiklas rekao, Kukuljevićeva zbirka isprava koja pokriva razdoblje od 503. do 1102. godine (Ivan Kukuljević Sakcinski, ur., Monumenta historica Slavorum meridionalium. Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Povjestni spomenici južnih Slavenah: Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske s Dalmacijom i Slavonijom od god. 503.-1102., knj. 2 /Zagreb: tiskom Dragutina Albrechta, 1874/). Osim toga, nekoliko isprava koje se odnose na knezove Baboniće naknadno je objavljeno u drugom svesku dodataka Diplomatičkom zborniku (Josip Barbarić, Jasna Marković, ur., Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae: Supplementa. Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije: Dodaci, sv. 2 /dalje: CD Supplementa 2/ /Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2002/).

Ovdje je najvažniji prvi svezak serije: Šime Ljubić, ur., Listine o odnošajih između južnog Slavenstva i Mletačke republike. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium (dalje: MHSM), sv. 1 (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1868).

15

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

isprave o knezovima Babonićima, i to poglavito blagajske grane.9 Nekoliko godina poslije Lukinović je zajedno sa suradnicima objavio zbirku Camera apostolica s do sada neanaliziranim ispravama.10 Za ovaj su rad važne isprave objavljene u zbirkama koje je mađarska historiografija sustavno objavljivala od početka 19. stoljeća, a sastavljači hrvatskih zbirki srednjovjekovnih isprava nisu ih preuzeli jer se ne tiču izravno hrvatskih povijesnih prostora, ali su za ovaj rad ključne jer daju jasniju sliku događaja unutar zemalja Krunovine Sv. Stjepana koji su se odrazili i na knezove Baboniće. U prvom je redu riječ o šestom svesku Fejérove zbirke Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis,11 potom o prvom svesku Theinerove zbirke Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia12 te o drugom svesku Knauzove zbirke Monumenta Ecclesiae Strigoniensis.13 O Babonićima ima vijesti i u zbirci isprava koju je 1877. objavio Bonaini, a odnosi se na razdoblje vladavine njemačkoga cara Henrika VII.14 Za rad je bitna i zbirka srednjovjekovnih zakona i kraljevskih dekreta što ih je još sredinom 16. stoljeća prikupio Verbőczy, a prvi je put objavljena sredinom 18. stoljeća.15 Za razdoblje 15. i 16. stoljeća, koje se tek posredno dotiče u ovome radu, važne su isprave objavljene u zbirkama Monumenta Habsburgica regni Croatiae Dalmatiae

9

10

11

12

13

14

15

Andrija Lukinović, ur., Monumenta historica episcopatus Zagrabiensis. Povijesni spomenici zagrebačke biskupije, sv. 5 (dalje: MHEZ 5) (Zagreb: Kršćanska sadašnjost; Arhiv Hrvatske, 1992).

Josip Barbarić et al., ur., Camera apostolica: obligationes et solutiones cameralie primo (1299-1560), sv. 1 (Zagreb; Rim: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Hrvatski državni arhiv; Kršćanska sadašnjost; Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima, 1996).

Georgius Fejér, ur., Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, vol. 6, t. 1 (CDH 6) (Budae: typis typogr. Regiae Vniversitatis Vngaricae, 1831).

Augustin Theiner, ur., Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia (dalje: VMHHSI), sv. 1 (Roma: typis Vaticanis, 1859).

Ferdinand Knauz, ur., Monumenta Ecclesiae Strigoniensis, sv. 2 (dalje: MES 2) (Strigonii: Ae. Horák, 1882).

Francesco Bonaini, ur., Acta Henrici VII. Romanorum imperatoris et monumenta quaedam alia suorum temporum historiam illustrantia (Firenza: typis Galilaeianis M. Cellinii et soc., 1877).

István Werbőczy, prir., Corpus juris hungarici: seu Decretum generale incyti regni Hungariae: partiumque eidem annexarum: in duos tomos distinctum, sv. 1-2 (dalje: CJH 1-2) (Tyrnaviae: Typis Academicis Societatis Jesu, 1751). Naknadno je objavljeno nekoliko revidiranih izdanja ove zbirke. Stoga je potrebno napomenuti da je u ovom radu uglavnom korištena najnovija serija objavljena pod vodstvom Jánosa M. Baka do 2012. godine (János M. Bak et al., ur., The Laws of the Medieval Kingdom of Hungary. Decreta regni mediaevalis Regni Hungariae. 1000-1301, sv. 1 (Bakersfield: Charles Schlacks Jr. Publisher, 1989); János M. Bak et al., ur., The Laws of the Medieval Kingdom of Hungary. Decreta regni mediaevalis Regni Hungariae. 1301-1457, sv. 2 (Salt Lake City: C. Schlacks Publisher, 1992); János M. Bak et al., ur., The Laws of the Medieval Kingdom of Hungary. Decreta regni mediaevalis Regni Hungariae. 1458-1490, sv. 3 (Los Angeles: C. Schlacks Publisher, 1995); János M. Bak et al., ur., The Laws of the Medieval Kingdom of Hungary. Decreta regni mediaevalis Regni Hungariae. 1490-1526, sv. 4 (Idyllwild; Budapest: C. Schlacks Publisher; CEU Press, 2012); János M. Bak et al., ur., The Customary Law of the Renowned Kingdom of Hungary: A Work in Three Parts Rendered by Stephen Werbőczy (The “Tripartium”) (1517) / Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae per Stephanum de Werbewcz editum (1517), sv. 5 (Los Angeles: C. Schlacks Publisher, 2005).

16

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

Slavoniae,16 Magyar diplomacziai emlekek. Mátyás király korábó17 i Magyarország melléktartományainak oklvéltára. A horvatt veghelyek oklévelára.18 Nadalje, za promatrano razdoblje 13. i 14. stoljeća iznenađujuće mnogo vijesti o knezovima Babonićima ima i u raznim narativnim izvorima. U prvom su redu to razne kronike sjevernotalijanske i austrijske provenijencije kao što je “Vitae patriarcharum Aquilejensium”, u kojoj Antonio Belloni iz Udina opisuje povijest Akvilejske nadbiskupije od ranoga srednjeg vijeka do sredine 14. stoljeća.19 Potom je važna “Fragmenta Chronici Forojuliensis”, u kojoj je čedadski kanonik Julijan opisao događaje s početka 14. stoljeća na prostoru današnje Furlanije,20 ali i djelo “Iohannis abbatis Victoriensis liber certarum historiarum”,21 u kojem je Ivan, opat cistercitskoga samostana Viktring,22 opisao povijest Koruške, ali se u pisanju doticao i događaja u sjevernotalijanskim pokrajinama. Babonići se spominju i u Otokarovoj “Österreichische Reimchronik”23 kao i u Mussatijevu djelu “De Gestis Italicorum post Henricum septimum caesarem” o povijesti Talijana nakon smrti cara Henrika VII.24 Za tematiku ovoga rada bitne su i srednjovjekovne kronike s prostora zemalja Krunovine Sv. Stjepana u kojima ima vijesti o knezovima Babonićima ili pak daju kontekst nekih povijesnih događaja u koje su bili umiješani i Babonići. Riječ je o “Historiji” Mihe Madijeva25 te djelu Historia Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum Emilij Laszowski, ur., Monumetna Habsburgica regni Croatiae Dalmatiae Slavoniae. Habsburški spomenici Kraljevine Hrvatske Dalmacije i Slavonije, sv. 1-3 (dalje: Habsburški spomenici 1-3) (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1914, 1916 i 1917).

17 Imre Nagy, Albert Nyáry, ur., Magyar diplomacziai emlekek. Mátyás király korából, sv. 4 (Budapest: Magyar Tudományos Akadémia, 1878).

18 Lajos Thallóczy, Antal Hodinka, ur., Magyarország melléktartományainak oklvéltára. A horvatt veghelyek oklévelára (Budapest: Magyar Tudományos Akadémia, 1903).

19 Antonio Bellono Utinensi, “Vitae patriarcharum Aquilejensium”, u: Rerum Italicarum Scriptores, sv.

16 (dalje: RIS 16), ur. Ludovicus Antonius Muratorius (Mediolani: ex typographia Societatis Palatinae in Regia Curia, 1730), str. 5-106.

20 “Fragmenta Chronici Forojuliensis, auctore Juliano canonico Cividatensi cum additamentis. Ab anno Christi MCCLII. Usque ad annum MCCCLXIV.”, u: Rerum Italicarum Scriptores, sv. 24 (dalje: RIS 24), ur. Ludovicus Antonius Muratorius (Mediolani: ex typographia Societatis Palatinae in Regia Curia, 1738), str. 1190-1230.

21 “Iohannis abbatis Victoriensis liber certarum historiarum, libri IV-VI”, sv. 2, u: Monumenta Germaniae Historica. Scriptores. VII: Scriptores rerum germanicarum in usum scholarum separati editi, 36.2. (dalje: MGHS), ur. Fedor Schneider (Hannoverae; Lipsiae: Impensis Bibliopolii Hahniani, 1910), str.

1-237.

22 Riječ je o cistercitskom samostanu Viktring (slov. Vetrinj) pokraj Klagenfurta (slov. Celovec) u današnjoj sjevernoj Koruškoj u Austriji.

23 “Ottokars Österreichische Reimchronik”, sv. 2, u: Monumenta Germaniae Historica. Scriptores. VIII: Deutsche Chroniken, 5.2., ur. Joseph Seemüller (Hannover: Hahnsche Huchhandkung, 1893), str. 7211277.

24 Albertino Mussati, “De Gestis Italicorum post Henricum septimum caesarem. Liber tertius.”, u: Rerum Italicarum Scriptores, sv. 10 (dalje: RIS 10), ur. Ludovicus Antonius Muratorius (Mediolani: ex typographia Societatis Palatinae in Regia Curia, 1727), str. 593-606.

25 Miha Madijev, “Historija”, u: Legende i kronike, ur. Vedran Gligo i Hrvoje Motović (Split: Čakavski sabor, 1977), str. 151-184.

16

17

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

splitskoga arhiđakona Tome.26 Važna je i “Obsidionis Iadrensis libri duo”27 te Tomašićeva “Chronicon breve Regni Croatiae”,28 kao i ugarske kronike “Chronici Hungarici composito saeculi XIV”29 i “Carmen Miserabile super Destructione Regni Hungariae per Tartaros”.30 Za pojedina pitanja o životu i povijesnom razvoju knezova Babonića važne su i specijalne zbirke kao što je Greidererova Germania Franciscana,31 ali i djelo Analecta Franciscana sive Chronica aliaque varia documenta ad historiam Fratrum Minorum spectantia franjevca Bartolomeja od Pizze, koji je napisao povijest franjevačkoga reda do svojega vremena.32

1.3. Historiografija Uloga i važnost plemstva u životu srednjovjekovnoga društva utjecale su na činjenicu da je plemstvo, kao ključan politički čimbenik svojega doba, bilo predmetom interesa i svjetske i hrvatske historiografije još od 17. stoljeća. Zanimanje za sustavno istraživanje povijesti plemstva i plemićkih rodova pojavilo se krajem zadnje četvrtine 19. stoljeća, kada je i stasala moderna hrvatska historiografija. Kako je analizu hrvatske i povezane svjetske historiografije o srednjovjekovnom plemstvu s prostora hrvatskih povijesnih zemalja veoma detaljno nedavno napravila kolegica Marija Karbić,33 na ovome će mjestu ona biti preskočena te će se pozornost posvetiti analizi dosadašnje historiografije, poglavito hrvatske i mađarske, o knezovima Babonićima, tj. razdoblju njihova povijesnoga postojanja do kraja 14. stoljeća.

Olga Perić, Mirjana Matijević-Sokol, ur., Thomae Archidiaconi: Historia Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum. Toma Arhiđakon: Povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika (Split: Književni krug, 2003).

27 Veljko Gortan et al., ur., Opsada Zadra. Obsidio Iadrensis (Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2007); “Obsidionis Iadrensis libri duo”, u: Joannes Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (Amsterdam, 1666).

28 Joannis Minoritae Tomasich, “Chronicon breve Regni Croatiae”, u: Arkiv za povjestnicu jugoslavensku (dalje: APJ), knj. 9, ur. Ivan Kukuljević Sakcinski (Zagreb: Družtvo za jugoslavensku povjestnicu i starine, 1868), str. 13-34.

29 “Chronici Hungarici composito saeculi XIV”, u: Scriptores Rerum Hungaricarum, vol. 1 (dalje: SRH 1), ur. Imre Szentpétery (Budapest: Academia Litter. Hungarica atque Societate Histor Hungarica , 1938), str. 217-505.

30 “Carmen Miserabile super Destructione Regni Hungariae per Tartaros”, u: Scriptores Rerum Hungaricarum, vol. 2 (dalje: SRH 2), ur. Imre Szentpétery (Budapest: Academia Litter. Hungarica atque Societate Histor Hungarica , 1938), str. 543-588. Potrebno je naglasiti da je 2010. objavljeno i hrvatsko izdanje toga djela s kritičkim aparatom te transkripcijom latinskoga teksta i prijevodom na hrvatski jezik (Mirko Sardelić, ur., Rogerije iz Apulije. Carmen miserabile /Zagreb: Matica hrvatska, 2010/).

31 Vigilius P. Greiderer, ur., Seu Chronicon Geographo-Historicum Ordinis S. P. Francisci in Germania, sv. 1 (Oeniponte: Joannes Thomas de Trattnern, 1777).

32 Bartholomaues de Pisa, “De conformitate vitae beati Francisci ad vitam Domini Jesu”, u: Analecta Franciscana sive Chronica aliaque varia documenta ad historiam Fratrum Minorum spectantia, sv. 4, ur. Bartolomeo Albizzi (Quaracchi: Ex Typographia Collegii S. Bonaventurae, 1906).

33 Marija Karbić, Plemićki rod Borića bana (Slavonski brod: Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2013), str. 17-22.

26

18

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

Zanimljivo je primijetiti da, iako su nesumnjivo imali veoma značajnu ulogu u povijesnom razvoju hrvatskih povijesnih zemalja, posebice srednjovjekovne Slavonije, hrvatska i mađarska historiografija knezovima Babonićima nisu pridavale očekivanu pozornost. Naime, nakon što je 1879. posjetio grofa Ludovika Blagajskoga u njegovu dvorcu Boštanj u današnjoj Sloveniji, Radoslav Lopašić objavio je 1889. u časopisu Vienac putopis u kojemu je na osnovi isprava što mu ih je na uvid dao grof Ludovik napisao kratku povijest knezova Babonića, tj. njihovih potomaka knezova Blagajskih,34 te je potom 1894. u uvodnoj studiji o urbaru kneza Grgura Blagajskoga za podanike u Brubnu iz 1453. ponovno ukratko prikazao povijest knezova Babonića i njihovih potomaka knezova Blagajskih,35 no prvu opširniju znanstvenu studiju o njima s popratnim historiografskim aparatom, pod naslovom Historička istraživanja o plemenu goričkih i vodičkih knezova, ipak je napisao Thallóczy tek 1897. godine.36 Iste je godine Thallóczy, zajedno sa Samuom Barabásom, u spomenutom zborniku isprava knezova Babonića, kasnijih knezova Blagajskih, objavio studiju o njihovu povijesnom razvoju i ulozi na mađarskom jeziku,37 koja je poslije neznatno proširena objavljena i na njemačkom jeziku.38 I Vjekoslav Klaić opisao je u radu o hrvatskim i slavonskim hercezima i banovima u vrijeme Karla Roberta i Ljudevita I. djelovanje banova Stjepana i Ivana Babonića.39 U svojem se radu na slavonske banove osvrnuo i Ćiro Truhelka.40 S druge strane, Milan Šufflay dao je diplomatičku analizu važnih isprava knezova Babonića koje se odnose na prvu polovinu 13. stoljeća, a sačuvane su kao transumpti u ispravama iz sredine 14. stoljeća.41 Nadalje, opisujući odnose goričkih grofova s hrvatskim i slavonskim plemstvom kao što su Šubići, krčki knezovi Frankapani i krbavski knezovi Kurjakovići, Milko Kos znatnu je pozornost posvetio njihovim vezama i odnosima s Babonićima.42 I konačno, Nada Klaić u svojoj je sintezi o povijesti Hrvata u razvijenom srednjem vijeku knezovima Babonićima posvetila čitavo jedno poglavlje.43 Lopašić, “Posjet kod grofa Blagaja”, Vienac XXI (1889), br. 12: 185-187 i br. 13: str. 204-207.

Radoslav Lopašić, ur., Urbaria lingua Croatica conscripta. Hrvatski urbari, sv. 1 (Zagreb: Knjižara Jugosl. akademije, 1894), str. 13-18.

36 Ljudevit Thallóczy, “Historička istraživanja o plemenu goričkih i vodičkih knezova”, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 9 (1897), br. 3: str. 333-398.

37 Lajos Thallóczy, Samu Barabás, “A Blagay család eredete”, u: A Blagay-csalad okleveltara. Codex diplomaticus comitum de Blagay, ur. Lajos Thallóczy i Samu Barabás (Budapest: Kiadja a Magyar Tudományos Akadémia, 1897), str. VI-CLXXXIII. 38 Lajos Thallóczy, Die Geschichte der Grafen von Blagay (Wien: Selbstverlag, 1898).

39 Vjekoslav Klaić, “Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljudevita I.”, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 142 (1900): str. 158-167.

40 Ćiro Truhelka, “Slavonski banovci”, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 9 (1897): str 74-81.

41 Milan Šufflay, “Dva falsifikata za Blagaje. V. Iz arkiva ugarskog narodnog muzeja”, Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva 8 (1906): str. 213-234.

42 Milko Kos, “Odnošaji medju goričkim grofovima i hrvatskim plemstvom u srednjem vijeku”, Vjesnik Zemaljskog arhiva 19 (1917): str. 282-303.

43 Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku (Zagreb: Školska knjiga, 1976), str. 343-357.

34 35

19

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

Sredinom devedesetih godina 20. stoljeća Mladen Ančić u svojem se radu o cistercitskoj opatiji u Topuskom doticao i knezova Babonića,44 a dvije godine poslije u radu o vlastelinstvu hrvatskoga hercega u Gorskoj županiji dao je neke odgovore o njihovu podrijetlu.45 Ančić se na povijest Babonića osvrtao i u svojoj knjizi o odnosu zemalja Krunovine Sv. Stjepana i srednjovjekovne Bosne.46 U najnovije je vrijeme o knezovima Babonićima i autor ove monografije objavio nekoliko znanstvenih radova o specifičnim pitanjima njihove povijesne uloge. Prvi se odnosi na pitanja vlasti knezova Babonića na prostoru srednjovjekovne Vrbaške županije.47 Drugi govori o političkim odnosima Babonića s pretendentima na prijestolje Sv. Stjepana krajem 13. i početkom 14. stoljeća.48 Treći proučava odnose i značenje cistercitskih opatija u Topuskom i Kostanjevici na Krki u povijesnom razvoju knezova Babonića od početka 13. do kraja trećega desetljeća 14. stoljeća.49 Četvrti pak prikazuje geostrateško značenje skela na rijeci Savi na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće.50 Peti razmatra prostornu mobilnost visokoga slavonskog plemstva početkom 14. stoljeća na primjeru kneza Ivana I. Babonića,51 a u radu o promjenama društvenih i političkih procesa na graničnom prostoru Svetoga Rimskog Carstva i zemalja Krunovina Sv. Stjepana, tj. na prostoru Žumberačko-samoborskoga gorja od 12. do 16. stoljeća, posvetio je knezovima Babonićima jedno poglavlje.52 U ovom pregledu potrebno je upozoriti i na rad mladoga mađarskog povjesničara Gábora Szeberényija o šest rodova Gorske županije, u kojemu autor uglavnom predstavlja mađarskoj javnosti dosadašnja saznanja hrvatske historiografije o podrijetlu

Mladen Ančić, “Cistercitska opatija u Topuskom do pretvaranja u komendu”, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest 27 (1994): str. 29-42.

45 Mladen Ančić, “Vlastelinstvo hrvatskoga hercega u Gorskoj županiji”, Povijesni prilozi 15 (1996): str.

201-240.

46 Mladen Ančić, Putanja klatna: Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna u XIV. stoljeću (Zadar; Mostar: Zavod za povijesne znanosti HAZU; ZIRAL, 1997), str. 17, 73-76, 81-90, 109-120, 127-128, 155.

47 Hrvoje Kekez, “Hinc transit fluvium Vrbaz: kada i kako je slavonski plemićki rod Babonića došao u posjed župe Vrbas?”, Hrvatska misao 4 (2007): str. 76-93.

48 Hrvoje Kekez, “Između dva kralja: plemićki rod Babonića u vrijeme promjena na ugarsko-hrvatskom prijestolju, od 1290. do 1309. godine”, Povijesni prilozi 35 (2008): str. 61-89.

49 Hrvoje Kekez, “Cistercians and nobility in medieval Croatia: the Babonići kindred and monasteries of Topusko (Toplica) and Kostanjevica (Landstrass) in the 13th and early 14th centuries”, Cîteaux: commentarii cistercienses 61 (2010), fasc. 2-4: str. 257-278.

50 Hrvoje Kekez, “Preskočiti rijeku: geostrateško značenje skela na rijeci Savi za knezove Baboniće krajem 13. i početkom 14. stoljeća”, u: Rijeka Sava u povijesti: Zbornik radova znanstvenog skupa održanog u Slavonskom Brodu 18.-19. listopada 2013., ur. Branko Ostajmer (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema, 2015), str. 105-125.

51 Hrvoje Kekez, “The Travels of John Babonić: The Mobility of Slavonian Noblemen in the Fourteenth Century”, u: Travels and Mobility in Middle Ages: From Atlantic to the Black Sea, ur. Marianne O’Doherty i Felicitas Schmieder (Turnhout: Brepols Publishers, 2015), str. 143-162.

52 Hrvoje Kekez, “Na meji kraljevstva in cesarstva. Zgodovinske spremembe v širem prostoru Gorjancev in Samoborskega hribovja od 12. do začetka 16. stoletja”, u: Med cesarstvom in kraljevstom. Študija čezmejnih kulturnozgodovinskih povezav, ur. Petra Svoljšak, Miha Seručnik i Vanja Kočevar (Ljubljana: Zgodovinski inštitut Milka Kosa ZRC SAZU, 2013), str. 91-98.

44

20

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

Babonića,53 kao i na rad Mirjane Matijević Sokol, koja se pišući o mjestu školovanja zagrebačkoga biskupa Stjepana II., za koga je tradicionalna hrvatska historiografija smatrala da je podrijetlom iz obitelji Babonića, bavila pitanjem njegova podrijetla.54

Gábor Szeberény, “A gorai comitatus a XIII. században. Megjegyzések a ‘hat gorai nemzetség’ és a Babonić-ok korai történetéhez”, Középkortörténeti tanulmányok 6 (2010): str. 233-248.

54 Mirjana Matijević-Sokol, “Prozopografska crtica o zagrebačkom biskupu Stjepanu II. (1225. – 1247.)”, u: Zbornik Nikše Stančića, ur. Iskra Iveljić (Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za povijest, 2011), str.

55-64.

53

21

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

6. Zaključak U ovoj je monografiji obrađena povijest knezova Babonića od njihovih prvih spominjanja u povijesnim izvorima na samome kraju 12. i početkom 13. stoljeća pa sve do kraja 14. stoljeća. To je razdoblje krupnih promjena u političkom životu dolaskom novoga kralja Žigmunda Luksemburškoga na prijestolje u zemljama Krunovine Sv. Stjepana, ali i promjenama u društvu do kojih dolazi na prijelazu iz razvijenoga u kasni srednji vijek, a donosi znatne promjene i u životu samih knezova Babonića. Naime, u to se doba njihov politički utjecaj na šira društvena zbivanja znatno smanjio, a domena njihovih posjeda svela se na usko područje uz rijeku Unu. Podrijetlo knezova Babonića nije moguće potpuno osvijetliti zbog nedostatka povijesnih izvora. Njihova se ishodišna točka svakako nalazila na južnom prostoru Gorske županije, tj. negdje na južnim padinama današnje Zrinske gore prema rijeci Uni. Činjenica je da se već zarana u svojim intitulacijama koriste terminom comes te su očito značajniji društveni položaj ostvarili u ranijem periodu, nezabilježenom u sačuvanim povijesnim izvorima. Moguće je da su njihovi preci bili jobagioni neke od kraljevskih utvrda na prostoru stare Gorske županije, pa bi eventualne zasluge za kralja mogle biti povezane s ratničkim službama. S druge strane, jednako je tako moguće da su preci knezova Babonića bili pripadnici jednoga po imenu nepoznata roda od šest rodova Gorske županije, koji se tako skupno nekoliko puta spominju tijekom 13. stoljeća. U tom bi slučaju upravo službe unutar kraljevskoga administrativnog aparata ili neke određene usluge učinjene samome vladaru svakako potaknule identifikacijsko, a potom i imovinsko razdvajanje pojedinih grupa unutar veće srodničke zajednice, najprije tijekom vjerojatno druge polovine 12. stoljeća nepoznatoga pretka kneza Stjepana I. od Goričke i njegovih sinova Stjepana III. i Babonega III. od Vodice, a potom tijekom sredine 13. stoljeća sinova kneza Babonega I., knezova Stjepana II. i Babonega II. U svim navedenim slučajevima identifikacijsko i imovinsko razdvajanje pospješeno je, a vjerojatno i potaknuto, bliskim odnosom s kraljem. Isto tako, potrebno je naglasiti da je vjerojatno ishodište knezova Babonića bila utvrda Zrin, koja se, doduše, u pisanim izvorima spominje razmjerno kasno, tek krajem 13. stoljeća, no svakako je indikativno da se prilikom tih prvih spominjanja navodi kao vlasništvo knezova Babonića. S druge strane, imajući u vidu arhitektonske osobine i sam položaj Zrina, moguće je da je upravo ta utvrda bila njihovo ishodište, bilo kao rodovska utvrda predaka knezova Babonića ili kao kraljevska utvrda koje su preci knezova Babonića bili jobagioni. Nažalost, zbog nedostatka sačuvanih povijesnih izvora teško je znatno više kazati o podrijetlu i ishodištu knezova Babonića.

Od sredine pa sve do kraja 13. stoljeća knezovi Babonići nastavili su se postupno izdizati na društveno-političkoj ljestvici, ne samo onodobne Slavonije nego i čitave političko-teritorijalne tvorevine koju se naziva zemlje Krunovine Sv. Stjepana, u procesu koji je popratilo i širenje njihovih posjeda, sve do drugoga desetljeća 14. stoljeća, tj.

370

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

vremena u kojemu su najprije knez Stjepan V., pa potom i njegov brat Ivan I. obnašali gotovo nasljednu čast slavonskih banova. U to su doba Babonići imali mnoštvo utvrđenih gradova i posjeda ne samo u dolini Une nego i na širemu prostoru današnje Banovine, Korduna, Žumberačko-samoborskoga gorja, potom niz posjeda i utvrda oko Zagreba (Susedgrad, Medvedgrad, Želin), ali i na prostoru današnje Moslavačke gore te u dolini rijeke Vrbasa. Većinu posjeda Babonići su ili kupili ili dobili od vladara.

Nakon sukoba s novim slavonskim banom Mikcem, eksponentom politike kralja Karla Roberta, Babonići su sredinom trećega desetljeća 14. stoljeća doživjeli vojni poraz podno utvrde Stjeničnjak, koji se uskoro pokazao mnogo kobnijim nego što se to isprva činilo. Ne samo da su izgubili politički utjecaj, nego im je kralj u razmjerno kratkom vremenu oduzeo gotovo sve utvrđene gradove i posjede osim onih koji su se nalazili u dolini Une. Unatoč tome, u drugoj polovini 14. stoljeća Babonići su, i to poglavito ona grana koja će se poslije zvati knezovima Blagajskim, donekle restaurirali politički, gospodarski i društveni utjecaj te će upravo prostor srednjega i donjega toka Une, uz iznimku Zrina, Dubice i kraljevskoga Bihaća, postati centar njihovih posjeda u idućim stoljećima sve do sredine 16. stoljeća, kada te prostore konačno zauzimaju Osmanlije.

Nakon što se Baboniće od početka 13. stoljeća može pratiti u sačuvanim povijesnim vrelima, očito je da su već tada podijeljeni na identifikacijskoj i imovinskoj osnovi na dvije, krvnim srodstvom povezane, grane – knezove od Vodice i potomke kneza Babonega I. Iako je u promatranom razdoblju temeljna srodnička zajednica bila obitelj, potrebno je napomenuti da se knezovi Babonići, tj. potomci kneza Babonega I., sredinom tridesetih godina 14. stoljeća dijele na grane roda knezova – krupsku i blagajsku, od kojih će upravo blagajska grana preživjeti na prostorima zemalja Krunovine Sv. Stjepana do sredine 16. stoljeća, kada će se njihovi potomci preseliti na prostor Njemačkoga Carstva, točnije u Kranjsku.

Prema sačuvanim pečatima knezova Babonića s kraja 13. stoljeća moguće je utvrditi izgled njihova grba, koji se, doduše, s vremenom mijenjao, ali su zadržani osnovni heraldički element – kose grede. U početku se na grbu redovito nalazio uspravni propeti lav, kojega su nakon povezivanja s obitelji Ursini zamijenili ruža i medvjed.

Knezovi Babonići ženidbenim su vezama nastojali osigurati što bolji politički položaj ne samo unutar nego i izvan granica kraljevstva. U vremenima najvećega uspona na društvenoj ljestvici, krajem 13. i početkom 14. stoljeća, ženili su se pripadnicama moćnih magnatskih obitelji izvan granica zemalja Krunovine Sv. Stjepana kao što su bili goričko-tirolski knezovi, Ortenburžani ili pak potomci bosanskoga bana Prijezde.

No od druge polovine 14. stoljeća Babonići sve više za žene uzimaju pripadnice plemićkih rodova ili magnatskih obitelji s prostora zemalja Krunovine Sv. Stjepana kao što su bili knezovi Kurjakovići ili lokalno rodovsko plemstvo poput Ratetića.

Kao i drugi onodobni magnati zemalja Krunovine Sv. Stjepana, i knezovi Babonići imali su mrežu svojih službenika i familijara koji su za njih obavljali razne službe poput upravitelja posjeda, poslanika, kaštelana utvrda, ali su ih i pratili u vojnim pohodima kao članovi njihova banderija, koji su Babonići, prema sačuvanim povijesnim 371

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

izvorima, imali od kraja 13. stoljeća. Osim toga, Babonići su imali svoja kultna mjesta kao što je bio oltar Sv. Križa u kapeli sv. Nikole unutar kompleksa cistercitskoga samostana u Topuskom, ali su bili i patroni mnogih crkava i samostana na širokom prostoru svoje državine. Štoviše, na tom su prostoru razvijali gospodarstvo poticanjem trgovine, izgradnjom trgovišta i raznih neagrarnih naselja podno svojih utvrđenih gradova, i to poglavito u dolini Une, tj. uz jedan od najvažnijih trgovačkih putova koji je spajao srednjovjekovnu Hrvatsku i Dalmaciju sa Slavonijom i Ugarskom.

Iako se ovom monografijom pokušalo dati što više odgovora o širem društvenom, političkom, gospodarskom, kulturnom i religioznom životu knezova Babonića od početka 13. do kraja 14. stoljeća, na neka se pitanja odgovorilo tek donekle. Stoga daljnja istraživanja treba usmjeriti na definiranje odnosa Babonića prema onim crkvenim središtima koja nisu detaljno obrađena u ovome radu, a odnose se na promatrani period do kraja 14. stoljeća. U prvom se redu to odnosi na pitanje njihova odnosa prema franjevcima i dominikancima, ali i pavlinima, tj. redovničkim zajednicama koje su imale samostane i kuće na prostoru državine knezova Babonića. Dakako, posebno je istraživačko pitanje daljnji povijesni razvoj knezova Blagajskih, grane knezova Babonića, u 15. i 16. stoljeću te njihovo unutrašnje funkcioniranje, ali i odnos prema vladaru, banovima te društvenim i crkvenim sjedištima. Štoviše, pitanje koje je posebno potrebno istražiti vrijeme je osmanske prijetnje knezovima Blagajskim od kraja 15. pa sve do sredine 16. stoljeća i pada Pounja u osmanske ruke. Da bi se odgovorilo na ovo i sva preostala pitanja, potrebno je detaljnije istražiti ne samo objavljenu i poznatu neobjavljenu izvornu diplomatičku građu, nego i odraditi veliki posao u povijesnim arhivima, ponajprije u Budimpešti i Beču, ali i potražiti moguće spominjanje knezova Blagajskih u raznim kronikama srednjoeuropske provenijencije. Ova istraživanja u prvom redu zahtijevaju dosta vremena, ali i značajna materijalna sredstva, stoga su ostavljena za buduća vremena.

372

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

8. Summary Historical development of the Babonići family can be traced in preserved written materials from the beginning of the 13th century. The period of the highest social and political influence of the Babonići was the beginning of the 14th century. At that time they were the most powerful noble family within the area of the medieval Kingdom of Slavonia, mostly in the areas south of the river Sava. Their estates were placed south of the river Sava up to the mountain Kapela, and between the river Vrbas in the east and the river Kupa in the west. The last scions of the kindred died out in the middle of the 19th century.

Even though the Babonići family was undoubtedly powerful, it was not the subject that attracted some greater interest of historians. This work analyzes the period of their rise to power and the one when they were at their peak. It then follows their history until the end of the 14th century when their social role was highly diminished by changes happening all over the Realm of Saint Stephen at that time. The work discusses the origin of this noble family and the political actions of its members, its influence on local circumstances, but also on wider relations within the Realm of Saint Stephen.

Furthermore, the inner structure of family is discussed, as well as its functioning. The book also deals with the issues connected with the economic base of the family power as well as it tries to establish the location of its estates and major centers. The main goal of the book is to give the most complete description possible of the functioning and the development of the noble Babonići family, as one of the most important noble family of the medieval Kingdom of Slavonia.

Due to the lack of written sources, it is very difficult to define the origin of the of Babonići. Nevertheless, the very fact that the first known members of the Babonići kindred are usually named comes in the preserved written sources, it is possible to connect their origin with the duty of the župani (counts) of the medieval Gora county in southern Slavonia. The close affiliation between the Babonići and the royal Arpad dynasty, mainly king Andrew II, as well as the political influence of the Babonići in the wider area of the medieval kingdom of Slavonia shows their exceptional social status, much higher than that of any other noble kindred from the Gora County in the first half of the 12th century. Hence, the starting point of the later Babonići family was most likely somewhere in the southern parts of the medieval Gora county, i.e. somewhere on the southern slopes of the Zrinska gora, as they are called today, towards the valley of the river Una. According to the archaeological excavations which confirmed the existence of the settlements as early as the end of the 11th and beginning of the 12th century, it is very much possible that the starting point of the Babonići kindred was the Zrin castle or the nearby Gorička castle.

The members of the Babonići family climbed slightly upwards on the social and political scale in the period from the middle of the 13th up to the end of the 14th century.

400

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

In the same time they managed to expand their estates. The peak of political ascend of the Babonići family was the second decade of the 14th century, the period in which the two members of the family, count Stephen V and John I, were Bans of Slavonia.

In that time the Babonići held a great number of strong castles and many estates in the areas of the present-day Banovina, Kordun, Žumberačko-samoborsko gorje, but also in the areas of the present-day Moslavačka gora, as much as in the valley of the river Vrbas. After the political and armed conflicts with ban Mikac, the exponent of the king Charles Robert, in the middle of the third decade of the 14th century the Babonići were heavily defeated under the Stjeničnjak castle. This defeat was very soon shown to be worse than it looked in the beginning. Not only had the Babonići lost their political influence but they had also lost numerous castles and estates, all except those in the valley of the river Una. In spite of that, in the second half of the 14th century, the Blagaji, descendants of the Babonići, managed to restore political, economical and social influence of the kindred. The areas of the central and lower valley of the river Una, except the castles Zrin, Dubica and Bihać, became the center of the estates of the Blagaji in the following decades up to the middle of the 16th century, i.e. the time when these areas were occupied by the Ottomans.

At the end of the 14th and in the beginning of the 15th century the final breakup of the Babonići family occurred. The family was broken up into several noble families, but only the sons of count Dujam of Blagaj survived. Therefore, in the following decades, only the counts of Blagaj can be traced in the preserved written sources.

The collectiveness of the members of Babonići family was visible in a joint usage of common symbols, such as name and coat of arms, as much as the remembrance of the common ancestor. As can be seen from the preserved written sources, the members of the Babonići family were most commonly named after their fathers or after the most important castle or estate. The coat of arms of the Babonići family can be reconstructed from the preserved wax seals from the end of the 13th and the beginning of the 14th century. The main heraldic symbols of their coat of arms were sidelong balks. Nevertheless, in the upper half of the shield on the oldest wax seals there was a golden lion, which was changed in the beginning of the 15th century to rose and bear – the symbols from the coat of arms of the noble Ursini family.

Similarly to the other noble families of the medieval Realm of Saint Stephen, the Babonići also used their marriage strategies to improve their political positions not only within but also outside the borders of the medieval Realm of Saint Stephen. In the period of the peak of their political and social influence the members of the Babonići family married the noble women of the influential noble families outside the medieval Kingdom of Hungary, such as the counts of Görz and Tyrol, or the counts of Ortenburg.

Nevertheless, after the middle of the 14th century the Babonići more often married the women from the magnate families of the medieval Kingdom of Hungary, such as the counts of Krbava.

401

hrvoje kekez

- pod znamenjem propetog lava

In the period of the greatest political and economical influence the Babonići had a great network of their servants and familiares who served them in many aspects. They were the wardens of their estates, but also legates, the castellani of the castles. They followed their lords in their military campaigns as the members of the banderium.

Of course, the Babonići had their holy places such as the Altar of the Holy Cross in the chapel of Saint Nicholas placed inside the monastic complex of the Cistercian abbey in Topusko. Furthermore, the Babonići were the patrons of many churches and monasteries placed in the areas of their political influence. Even more, the Babonići encouraged the development of trade on their estates by building many market places under/at the foot of their fortified cities.

In spite of the fact that this book tried to give answers to various scientific questions connected to social, political, economical, political and religious life of the Babonići from the beginning of the 13th to the end of the 14th century, many questions still have to be answered. Therefore, further scientific research has to be directed towards the relations of the Babonići and other religious orders; such as the Franciscans and Dominicans who had their monasteries in the areas of political influence of the Babonići kindred. Of course, a special study of the historical development of the counts of Blagaj in the 15th and 16th century should also be conducted. Even more, the Ottoman raids on the estates of the Blagaji that started in the late 15th and lasted up to the middle of the 16th century have to be investigated. In order to discuss these and many other questions, further research has to be done not only on the published medieval sources but also on archival sources mostly kept in the archives in Budapest and Vienna. All this research demands much more time, as well as much more funding. Therefore, it is postponed for some future time.

402