Nada Kisić, Politeo by Hrvatski insititut za povijest

IVO POLITEO. Povijest, intelektualci, odvjetništvo 1887. – 1956.

Nada Kisić Kolanović

IVO POLITEO.

Povijest, intelektualci, odvjetništvo 1887. – 1956.

HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST 2015.

IVO POLITEO. Povijest, intelektualci, odvjetništvo 1887. – 1956.

Sadržaj Svrha i motivacija pisanja Politeove biografije.................................................. 7

PRVI DIO

AUSTROUGARSKA EPOHA DO 1918. ............................................................. 11 Korijeni................................................................................................................. 11 Školovanje i pripadništvo Naprednoj omladini.............................................. 15 Vjera u velike društvene reforme...................................................................... 21 Demokratska uporišta Politeove analize društva 1912. – 1918.................... 23 JUGOSLAVENSKA EPOHA 1918. – 1941. ......................................................... 33 Politeova liberalna matrica socijalizma............................................................ 37 Aktivna politika u zagrebačkom gradskom zastupstvu 1920. – 1925. ........ 43 Izvorište i obilježje Politeove pravne misli....................................................... 48 HRVATSKI JAVNI INTELEKTUALAC UMREŽEN U NOVI JUGOSLAVENSKI KULTURNI PROSTOR................................................ 56 Politeo i kulturna mreža časopisa Nova Evropa 1920. – 1941. ..................... 58 Uvid u oznake Politeova jugoslavenstva.......................................................... 65 U srazu s političkom kulturom Kraljevine SHS/Jugoslavije......................... 74 Politeo kao anticipacijska figura jugoslavenske ustavne reforme................. 78 Za slobodan protok javne riječi ........................................................................ 102 Razrada pojma političkoga delikta................................................................... 106 Politeo versus policijska država ........................................................................ 124 UTJECAJ POLITEA NA ODVJETNIČKU PROFESIJU 1918. – 1945. ........ 138 Odvjetnik kao kulturni čimbenik..................................................................... 138 Promicanje samostalnosti odvjetničke profesije............................................. 142 POLITEO U POLJU SILNICA EUROPSKOGA TOTALITARIZMA 1930-IH ....................................................................................................................... 152 Nacionalsocijalizam/fašizam kao iskušenje neslobode ................................. 152 O demokraciji i parlamentarizmu.................................................................... 156 5

IVO POLITEO. Povijest, intelektualci, odvjetništvo 1887. – 1956.

Zadnja reforma jugoslavenske države 1939. ................................................... 160 Kratka akademska karijera 1938. – 1939. ....................................................... 162 POLITEO PRED VELIKIM ISKUŠENJEM RATA I NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE 1941. – 1945. ............................................................................... 166 Politeo i pravni trendovi NDH 1941. .............................................................. 166 Povlačenje Politea u stručnu enklavu časopisa Mjesečnik (1941. – 1945.)... 169 Pravno-filozofsko variranje na temu nasilja i rata ......................................... 175 Reakcije ustaških intelektualaca na Politea ..................................................... 181 Politeo u realnoj domeni kaznenoga pravosuđa NDH.................................. 186 Domovina je tamo gdje vlada zakon................................................................ 198 POLITEO I ZBILJNOST SOCIJALISTIČKE JUGOSLAVIJE 1945. – 1956. . 200 Politički voluntarizam u pravnom sustavu ..................................................... 200 Iščašena odvjetnička autonomija ..................................................................... 206 Perspektiva osnažene zakonitosti 1950-ih....................................................... 216 Pravo i dužnost odvjetnika da poštuje profesionalnu tajnu ......................... 231 Osigurati prostor autonomije za građane protiv presizanja države............. 235 Kazneni branitelj u ranom radoblju jugoslavenskog pravosuđa 1945.-1951. .......................................................................................................... 240 Kazneni branitelj u zrelom razdoblju jugoslavenskog pravosuđa nakon 1951. ......................................................................................................... 266 Između doktrine socijalizma i liberalizma...................................................... 278 Moralne obveze odvjetnika: Kodeks profesionalne etike.............................. 281 Sukob sa Savezom advokatskih komora Jugoslavije u posljednjim godinama života.................................................................................................. 287 ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 292 DRUGI DIO DOKUMENTI 1921. – 1955. .................................................................................. 299 Uvodna napomena.............................................................................................. 299 Kratice................................................................................................................... 301 Izvori i literatura.................................................................................................. 491 Kazalo.................................................................................................................... 505 6

IVO POLITEO. Povijest, intelektualci, odvjetništvo 1887. – 1956.

Svrha i motivacija pisanja Politeove biografije

Ova knjiga nastoji čitateljima približiti portret Ive Politea, hrvatskog odvjetnika i briljantnog predstavnika generacije intelektualaca prve polovice 20. stoljeća. Nastala je kao rezultat rada na istraživačkom projektu “Hrvatska u 20. stoljeću” u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Premda je pravo bilo primarno disciplinarno polje u kojem je djelovao, slojevita Politeova biografija nadasve je poticajna za istraživanje povijesti intelektualaca i intelektualne historije.1 Pripadnici odvjetničkoga ceha, osobito generacija koja je djelovala potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, u neku su ruku bili predodređeni biti javnim intelektualcima. Kao dominirajuća inteligencija hrvatski su odvjetnici artikulirali i goruća društvena i politička pitanja. Tomu ide u prilog i tradicijsko ustrojstvo hrvatskoga odvjetništva prema javnopravnom modelu.2

U našoj historiografiji gotovo da nije vrednovana kulturna uloga odvjetničke elite, izuzmemo li nekoliko radova: Sarah A. KENT, “Hrvatski odvjetnici i politika profesije: Dilema profesionalizacije 1884–1894.”, Historijski zbornik (Zagreb), god. XLIII, br. 1, 1990., 249-269; Neda ENGELSFELD, “Odvjetništvo u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji između dva rata”, Odvjetnik (Zagreb), br. 1-2, 1999., 55-61; Trpimir MACAN, “Prilog pregledu povijesti hrvatskog odvjetništva. Advokatska komora u Zagrebu”, Odvjetnik, 1982., br. 5-6, 1-7, br. 9-10, 1-6, br. 11-12, 1-7 i Odvjetnik, 1982., br. 1-2, 3-10, br. 3-4, 1-6, br. 5-6, 18-17; Filip HAMERŠAK, “O hrvatskom odvjetništvu 1930-ih”, Kolo, br. 3, Zagreb, 2005., 235-267. Hrvatsko odvjetništvo uređeno je prema javnopravnom modelu te u institucionalnom smislu ima status javne udruge, a odvjetnik je nezavisan prema stranci, registriran je pri državnom tijelu, angažiran na ostvarenju pravične i zakonite pravne zaštite te podložan profesionalnoj etici i disciplinskim sankcijama. Nasuprot javnom je privatnopravni model, koji koncipira odvjetnika kao slobodnoga poduzetnika, a odvjetničkim udrugama daje status privatnopravnih udruga (SAD). O tipologiji zastupanja u komparativnom pravu v. Alan UZELAC, “Obvezatno odvjetničko zastupanje? Prilog diskusiji o reformi hrvatskog parničnog prava. Teorijski i komparativni aspekti”, Pravo u gospodarstvu, vol. 37, br. 2, Zagreb, 1998., 199-185.

IVO POLITEO. Povijest, intelektualci, odvjetništvo 1887. – 1956.

U hrvatskoj historiografiji relativno je dosta radova posvećenih Politeu.3 No o njemu se gotovo nije raspravljalo kao o hrvatskom liberalnom intelektualcu jer se do 1990-ih općenito malo raspravljalo o intelektualcima kao o konstitutivnoj sastavnici hrvatskog kulturnog identiteta. U ovoj je knjizi Politeo smješten u sam vrh intelektualnog života a razloge za to pronalazimo u idejama i konceptima koji cirkuliraju njegovim člancima, esejima, stručnim tekstovima, uredničkim komentarima, predavanjima i sl., rasutim po različitim publikacijama od 1907. do 1956. godine. Ta građa, koja do sada nije zadobila veću istraživačku pozornost, otkriva Politeovu interdisciplinarnost i intelektualnu usmjerenost na znatno šire polje od prava, što se kod njega redovito podrazumijeva. Politeo se ne kreće samo na terenu ideja, on kritički uranja u živo iskustvo svoje epohe te se pojavljuje kao sudionik konkretnih društvenih programa. Zbiljski tijek Politeova rada prati se tek djelomično preko odvjetništva je je taj tip njegova javnog angažmana vrijedan zasebne knjige. Politeo djeluje u povijesnom kontekstu različitih društvenih poredaka koji su se izmjenjivali na prostoru Hrvatske potkraj 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća, od Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Jugoslavije do Nezavisne Države Hrvatske i komunističke Jugoslavije. Upravo kroz prepoznavanje slabosti i kritiku tih poredaka, Politeo se oblikuje kao jedan od najznačajnijih hrvatskih preteča moderne misli o pravnoj državi. Najzad, Politea se historiografski kani čitati kao srednjoeuropskog intelektualca, njegova je uloga originalja upravo zato jer su njegove ideje plod misaonog kretanja između Zagreba, Beča, Praga i Beograda, kao i plod otvorenosti prema višenacionalnim državnim strukturama zbog čega se dakako, ne usteže od jugoslavenstva. O Politeovoj ranoj aktivnosti najsadržajnije je pisala Mira KOLAR DIMITRIJEVIĆ, “Dr. Ivo Politeo u borbi za promjenu socijalnog položaja namještenika i radnika. U povodu 100-godišnjice rođenja”, Časopis za suvremenu povijest (Zagreb) (dalje: ČSP), god. 19, br. 3, 1987., 69-93. Usp. i ISTA, “Dr. Ivo Politeo i ustavna pitanja”, Odvjetnik, br. 7-8, 1990., 4-12; Ljubo BOBAN, “Zagrebački memorandum 1934.”, u: ISTI, Kontroverze iz povijesti Jugoslavije, knj. 2, Zagreb, 1989., 88-129; ISTI, “Nacrt ustava grupe zagrebačkih intelektualaca (1937.)”, Radovi Filozofskog fakulteta, Odsjek za povijest, 7-8, Zagreb, 1969./70., 91-146; “Ivo Politeo (1887.–1956.)”, u: Željko PAVIĆ (ur.), Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Nastavnici Fakulteta, knj. III, sv. 3, 1926.–1950., Zagreb, 1998., 734-783; “Građa za bibliografiju radova honorarnog nastavnika Dr. Ive Politea”, u: Željko PAVIĆ (ur.), Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Građa za bibliografiju nastavnika Fakulteta, knj. IV, sv. 2, 1926.–1950., Zagreb, 1999., 541-562; Ivo ŠKRABALO, “Ivo Politeo (1887.–1956.)”, u: Liberalna misao u Hrvatskoj. Prilozi povijesti liberalizma od kraja 18. do sredine 20. stoljeća, ur. Andrea Feldman, Vladimir Stipetić i Franjo Zenko, Zagreb, 2000., 257-292; Mirela KREŠIĆ, “Politeo Ivo – etički prinosi”, Odvjetnik, br. 11-12, 1994., 63-73; Nada KISIĆ KOLANOVIĆ, “Ivo Politeo i politička kultura mišljenja”, u: Disidentstvo u suvremenoj povijesti. Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa, Zagreb, 2010., 75-104; ISTA, Ivo Politeo: povijesna stvarnost Nezavisne Države Hrvatske iz odvjetničke perspektive, Časopis za suvremenu povijest, god. 45. br. 2., Zagreb, 2013., 243-274. . U najnovije vrijeme pojavio se romansirani životopis Politea, v. Vlado RAJIĆ, Ivo Politeo: Porazi i slava, Zagreb, 2014. Za osnovne obavijesti o Politeovu osobnom arhivu, koji je pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, v. Josipa PAVER, “Rukopisna ostavština Ive Politea”, ČSP, god. 1, br. 1-2, 1969., 253-269.