#vjerujusebe

TONI KUKOČ - OD STOLNOTENISAČA I NOGOMETAŠA DO VRHUNSKOG

KOŠARKAŠA I SJAJNOG GOLFERA

Kad se govori o svestranoj djeci u sportu jedan od zanimljivijih primjera je Toni Kukoč, proslavljeni hrvatski košarkaš i vlasnik tri naslova NBA prvaka. Prvi sport kojim se Kukoč u rodnom Splitu ozbiljnije počeo baviti je stolni tenis u kojem se često znao sučeljavati sa Zoranom Primorcem, a nakon toga je trenirao nogomet u Hajduku (u generaciji sa Slavenom Bilićem, Alenom Bokšićem i ostalima).

Iz Hajduka mu je najveća uspomena broj 7 na dresu koji je odabrao i nosi ga tijekom cijele svoje sportske karijere zbog tadašnje zvijezde “bilih”Slaviše Žungula, svog najvećeg uzora.

Shvativši da ima puno boljih nogometaša od njega, a obzirom da je jako brzo izrastao do 207 cm logičan izbor bio je - košarka. Napornim i predanim radom u gotovo savršenoj karijeri stekao je status jednog od najboljih europskih košarkaša svih vremena. Sa sretnom Hajdukovom sedmicom na dresu… Tri puta bio je sa splitskom Jugoplastikom prvak Europe, a nakon toga uz rame Michaelu Jordanu igrao je važnu ulogu u osvajanju tri naslova NBA prvaka s Chicago Bullsima.

Nakon odlaska u košarkašku mirovinu i odrađenih 13 NBA sezona, posvetio se golfu koji je svakodnevno igrao i brzo napredovao, pa nikoga nije iznenadilo što je pet godina nakon svoje posljednje NBA utakmice, u ljeto 2011., postao i prvak Hrvatske u golfu te jedan od boljih NBA košarkaša među golferima. Bolji čak i od Michaela Jordana. Koliko je postao ovisan o golfu govori i njegova izjava. “Golf je najbolja igra koju je čovjek ikad izmislio! To je sport koji te ne ostavlja ravnodušnim, ili ga voliš ili ne. Jako je zarazan i zbog toga što se stalno boriš s terenom i samim sobom.

Kad me pitaju koja je najveća razlika između košarke i golfa volim to ovako reći: da bi postao vrhunski košarkaš stalno moraš biti maksimalno fizički spreman, a s druge strane golf na dosta visokoj razini možeš igrati praktički dok možeš stajati na nogama”, kazao nam je Kukoč koji je usprkos operaciji kuka nastavio igrati golf na kojem se često vidi s Jordanom, najvećim košarkašem svih vremena, također velikim ljubiteljem golfa.

“Michael je dobar, igramo često zajedno. No, bolji sam od njega što i hendikep govori. Ajde da sam u nečem bolji od njega”, sa smiješkom nam je jednom prilikom rekao Kukoč.

No, tajna njegova uspjeha su roditelji koji su mu usadili ljubav prema sportu te činjenica kako gotovo nema sporta u kojem se nije okušao.

Naime, majka Radojka i otac

Ante, puno puta su znali reći kako su važnu ulogu u njegovom košarkaškom stasanju odigrali koordinacija pokreta i radna navika koje je stekao u stolnom tenisu.

To nam je potvrdio i prof. Slavko Trninić koji je s visokim ljevorukim Kukočem svakodnevno radio na košarkaškoj tehnici i u njemu vidio nešto posebno. I upravo njegov primjer trebao bi biti putokaz svim trenerima koji rade s djecom. Kad je Kukoč svečano primljen u Košarkašku kuću slavnih u Sprinfieldu, čime je postao peti Hrvat koji je to uspio, u govoru se prisjetio i svojih početaka. “Sportom sam se počeo baviti s osam godina, a karijeru su mi definirale dvije momčad i dva grada. Moj rodni grad Split u Hrvatskoj i moja momčad Jugoplastika te Chicago u Illinoisu i Chicago Bullsi.

NAKON ŠTO SE OKUŠAO U STOLNOM

TENISU I NOGOMETU, NAPORNIM

I PREDANIM RADOM IZA SEBE JE

OSTAVIO GOTOVO SAVRŠENU KARIJERU

U KOJOJ JE STEKAO STATUS JEDNOG

OD NAJBOLJIH EUROPSKIH KOŠARKAŠA

SVIH VREMENA. SA SRETNOM

HAJDUKOVOM SEDMICOM NA DRESU…

Za mene je Split jedan od najvećih sportskih gradova na svijetu, dao je tako puno vrhunskih sportaša u mnogim sportovima. U mojim počecima najvažniji su bili treneri Igor Karković, Petar Bezelj i Zoran Grašo. Slavko Trninić naučio me osnovama košarke i to je bio ključ u mom razvoju u igrača kakav sam postao. Imao sam sreće što sam imao mnoge sjajne trenere poput pokojnog Krešimira Ćosića, Moke Slavnića i dvojice s kojima sam osvojio sve u Europi, Božidara Maljkovića i Željka Pavličevića”, kazao je u svom emotivnom govoru pred cijelim svijetom Kukoč, jedinstveni sportaš koji je i danas uzor mnogim mladima koji dolaze.

JANA KOŠČAK, TINEJDŽERICA VEĆ UPISANA U POVIJEST ATLETIKE SANJA

SAMO JEDNU STVAR - NASTUP NA OLIMPIJSKIM IGRAMA ZA HRVATSKU!

Od malih nogu Varaždinka Jana Koščak (16), djevojčica iz Atletskog kluba Sloboda, pokazivala je nevjerojatan talent za gotovo sve atletske discipline, pa su vrlo rano ona i njen otac Patrik, koji joj je ujedno i trener, zaključili kako je najbolji izbor - sedmoboj.

Takva raznolikost i gotovo savršena fizička građa za većinu atletskih disciplina rijetko se viđa, pa je Jana počela obarati rekorde još u mlađim dobnim kategorijama. Tada je bilo jasno da je zvijezda rođena. U svijetu atletike odjeknulo je kad je preskočila 190 cm u skoku u vis čime je za sedam centimetara nadmašila dvoranski rekord Blanke

Vlašić! Naravno, treba imati na umu da je Blanka prije nego je proslavila 17. rođendan preskočila

193 cm čime je najavila sjajnu karijeru.

Ali isto tako treba naglasiti kako je Jana ‘sedmobojka’.

“Drago mi je kad me uspoređuju s Blankom jer je skakala 208 cm i atletska je legenda, ali treba shvatiti da se ja ne bavim skokom u vis, odnosno da imam još šest disciplina. Kako se neću razvijati samo u skoku u vis vjerojatno neću doseći njezine rezultate. Imam i druge discipline na koje se fokusiram”, kazala je nedavno za Sportske novosti Jana za koju svi atletski treneri i stručnjaci govore kako je talent kakav se rađa jednom u 50 godina.

Za one koji ne mogu shvatiti koliko je naporno nastupati u dva dana u sedmoboju to izgleda ovako: prvi dan na rasporedu su discipline 100 m prepone, skok u vis, bacanje kugle i utrka na 200 m, a drugi dan skok u dalj, bacanje koplja i utrka na 800 m. U dva dana uz jako malo odmora odraditi na vrhunskoj razini sve nabrojene discipline za mnoge atletičare izgleda kao nemoguća misija. Ako ovako nastavi, jer već iza sebe ima nekoliko čudesnih rezultata te državnih rekorda u mlađim dobnim kategorijama, nije nemoguće da jednoga dana osvoji i olimpijsku medalju.

Koliko je Jana svestrana govori i podatak kako je nedavno skočila u dalj 6,15 metara čime je dodatno popravila mlađejuniorski i juniorski dvoranski državni rekord koji je od 2011. godine držala Antonija Radić (6.11). Nakon toga je u dva navrata popravljala mlađejuniorski rekord na 60 m prepone. Ne samo to, njenih 8.26 sekundi je najbolji ovogodišnji rezultat na svijetu u U-18 kategoriji! Uostalom, prošle godine je Jana osvojila zlatnu medalju u sedmoboju na Europskom mlađejuniorskom prvenstvu u Jeruzalemu. Statističari su izvukli podatak kako je njenih 6106 bodova peti najbolji rezultat svih vremena u tom uzrastu! Nedavno se Jana još jednom upisala u povijest kad je u skromnoj atletskoj dvorani na Zagrebačkom velesajmu postavila novi svjetski rekord u petoboju u kategoriji do 18 godina! Naime, na dvoranskom prvenstvu Hrvatske pobijedila je s 4585 bodova čime je nadmašila rekord Norvežanke Henriette Jæger koja je skupila 4414 bodova! “Evo me, stojim na nogama. Ma, čak i nije toliko teško sad kad sam srušila svjetski rekord. Ne događa se to svaki dan. Ali, nemam previše vremena za odmor, sutra je

ZA ONE KOJI NE MOGU SHVATITI

KOLIKO JE NASTUP U SEDMOBOJU

NAPORAN, TO IZGLEDA OVAKO: PRVI DAN SU NA RASPOREDU DISCIPLINE: 100 M PREPONE, SKOK U VIS, BACANJE

KUGLE I UTRKA NA 200 M, A DRUGI DAN

SLIJEDE: SKOK U DALJ, BACANJE

KOPLJA I UTRKA NA 800 M već škola”, kazala je uvijek nasmijana Jana. Toliko nadarena skakačica u vis rijetko se rađa, a još je uz to i sjajna i u sprinterskim disciplinama. A napreduje i u ostalim disciplinama pa je tako nedavno postavila osobni rekord u bacanju kugle (14.37 m). “Da, inače mrzim kuglu! To mi je katastrofa na natjecanjima”, priznala je jednom prilikom Jana, djevojka za koju danas znaju baš svi svjetski treneri sedmoboja.

Svi se slažu kako je Jana čudo od djeteta, a kad je pitaju što joj je cilj kratko kaže i ponavlja isto: “San mi je nastup na Olimpijskim igrama, kao i svakom sportašu. Ako ne u Parizu 2024. godine, onda u Los Angelesu 2028. godine. Također, želim postizati druge, još bolje rezultate, nastupati za reprezentaciju Hrvatske i čuvati se ozljeda.”

Dvostruki olimpijski pobjednici uživaju veliku medijsku pažnju pa se pomno prate sva njihova natjecanja, ali i treninzi, forma, statistika uspjeha... No sada otkrivamo i njihovu drugu stranu. Kakvi su “na suhom”, kako se snalaze na snijegu, na teniskom terenu, u kuhinji...