UVIJEK IGRAMO NA POBJEDU.

Mi u Realu volimo izazove. Postavljamo visoke ciljeve. Treniramo i usavršavamo vještine. Planiramo napade, branimo ideje. Sportski stav donosi rezultate. I zato smo ponosni na svoje uspjehe.

POVIJEST OLIMPIJSKIH IGARA: PARIZ 1900.

natjecanja (vezana na trajanje izložbe) održavana su dulje od pet mjeseci, od 14. svibnja sve do 28. listopada. Osim toga - natjecanja u veslanju i jedrenju održana su u sklopu odjela „Materijali za trgovačku mornaricu“, biciklizam u sklopu odjela „Uređaji za intelektualni i moralni razvoj radničke klase“ i tome slično. Također, ovo su jedine OI na kojima je bilo više sudionika nego gledatelja, a mnogi natjecatelji sve do primanja medalja uopće nisu znali da su na Olimpijskim igrama (mnogi ni nakon toga). No, kako god, Igre su održane i ispisano je novo poglavlje olimpijske povijesti. Na pariškim OI nastupilo je

1226 natjecatelja u 19 različitih sportova i 95 disciplina. Ovaj je podatak donekle birokratska odluka, jer je MOO tek puno godina kasnije precizno definirao koja natjecanja će priznati kao olimpijska a koja neće. Svakako velika novina i napredak bilo je uključivanje žena u natjecanja. Naravno, ne u sva natjecanja, već samo ona za koja se smatralo da su primjerena za „nježniji spol“ – tenis, golf, kroket, jedrenje i konjički sport. Na ovom mjestu treba spomenuti i da je Coubertin, uz sve svoje vrline, ipak bio i proizvod svojeg vremena

NA PARIŠKIM IGRAMA NASTUPILO JE 1226

NATJECATELJA U 19 RAZLIČITIH SPORTOVA I 95 DISCIPLINA. OVAJ JE PODATAK DONEKLE

BIROKRATSKA ODLUKA, JER JE MOO

TEK PUNO GODINA KASNIJE DEFINIRAO

PRECIZNO KOJA NATJECANJA ĆE PRIZNATI

KAO OLIMPIJSKA, A KOJA NEĆE. SVAKAKO

VELIKA NOVINA I NAPREDAK BILO JE

UKLJUČIVANJE ŽENA U NEKA NATJECANJA i odgoja, pa je tako smatrao da se žene apsolutno ne bi smjele natjecati. Njegova ideja Olimpijskih igara bila je da su one rezervirane za muškarce, kojima bi nagrada za nastup trebao biti pristojan pljesak ženske publike.

Prva Hrvatska Olimpijska Medalja

Danas se kao službeni plakat OI 1900. u Parizu uzima plakat za olimpijsko natjecanje u mačevanju koji prikazuje žensku natjecateljicu u punoj opremi, ali suvremeni gledatelj najčešće nije svjestan toga da je ona tu samo kao dekoracija. Zanimljivo je i da je prva žena olimpijska pobjednica bila Amerikanka Hélène de Pourtalès (rođena Helen Barbey), koja je zlato osvojila kao članica ne američke već švicarske mješovite jedriličarske ekipe. U pojedinačnim nastupima prva olimpijska pobjednica je britanska tenisačica Charlotte Cooper. Na programu je bilo i sportova kojima je to bilo jedino sudjelovanje na olimpijskom programu u povijesti – automobilističke i motorističke utrke, kriket, kroket, baskijska pelota, i pomalo bizarno - letenje balonom, povlačenje užeta, plivanje s preprekama i podvodno plivanje (što je zapravo ronjenje). Također, ovo su bile jedine Olimpijske igre na kojima su korišteni živi golubovi kao mete na streljačkom natjecanju - potpuno nadnaravno iz današnje perspektive. Još jedna bizarnost je i podatak da se na mačevalačkom turniru u početnim fazama amaterskog natjecanja u floretu ocjenjivao stil, a ne stvarni bodovi i rezultat. To je značilo da su neki natjecatelji eliminirani bez izgubljene borbe, a drugi su se uz izgubljene borbe plasirali dalje. Na ovom turniru osvojena je i prva hrvatska olimpijska medalja. Osvojio ju je pod zastavom Austro-Ugarske Slunjanin Milan Neralić u sablji, i to u onoj puno zahtjevnijoj kategoriji profesionalaca (gdje su se bodovale pobjede, a ne stil).

Postoji pregršt ovakvih neobičnih detalja sa II. Igara u Parizu, no svakako treba naglasiti da su na njima ipak nastupili i prikazali svoje sposobnosti najbolji sportaši onoga vremena. Kako je već spomenuto, Igre su završene i zatvorene gotovo potpuno neprimjetno, uz veliko razočaranje Pierrea de Coubertina, koji je kasnije prokomentirao: „Čudo je da je olimpijski pokret uopće preživio ovu proslavu“.

Ali uistinu je preživio, i usprkos usponima i padovima, Olimpijske igre održane su i četiri godine kasnije te u nadolazećim desetljećima uistinu postale sve ono čemu je Coubertin težio (ali uz sudjelovanje žena).

LITERATURA: Zdenko Jajčević, Antičke olimpijske igre i moderni olimpijski pokret do 1917. godine, Libera Editio d.o.o. Zagreb, 2008. Blago olimpijskih igara, Znanje d.d. Zagreb, 2008.

MIMI VURDELJU MNOGI SPORTAŠI NAZIVAJU SVOJOM “DRUGOM MAMOM”, STOGA NAM POZNATA NUTRICIONISTICA I VODITELJICA ZDRAVSTVENE SKRBI O SPORTAŠIMA U HOO-U U SVOJIM KOLUMNAMA

PIŠE O PREHRANI KAO JEDNOM OD NAJVAŽNIJIH FAKTORA ZDRAVOG ORGANIZMA I UČINKOVITOSTI SPORTAŠA NA SPORTSKIM TERENIMA