olimpijskog srebra Otišao je osvajač i ugledni sportski dužnosnik

U svojih 91 godinu života ostavio je dubok trag u hrvatskoj sportskoj povijesti

Njegova sportska priča započinje kada je, s nepunih 15 godina, pristao natjecati se na državnom juniorskom prvenstvu u Zagrebu samo zato što je, kako je priznao, želio vidjeti Zagreb. Hrabro je prihvatio stazu na 1500 m i onako bez treninga stigao, naravno, posljednji. Nakon toga počeo je trenirati vaterpolo i 1950. godine ušao je u prvu momčad Juga.

Cijelu vaterpolsku karijeru proveo je u Jugu, gdje je 1962. i završio s igranjem. Pripadao je generaciji koja je tri puta zaredom - 1949., 1950. i 1951. - osvojila prvenstvo Jugoslavije.

Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je od 1950. do 1961. godine, odigravši 150 utakmica. Bio je prvotimac državne reprezentacije koja je osvojila brončanu medalju na EP-u u Beču 1950., srebrnu medalju na OI u Melbourneu 1956., srebrnu medalju na EP-u 1958. u Budimpešti, zlatnu medalju na Mediteranskim igrama u Beirutu 1959. te četvrto mjesto na OI u Rimu 1960. godine. U Melbourneu je, kako je govorio, reprezentacija bila vrlo blizu zlata, ali su Mađari u finalu pobijedili s 2:1.

S NEPUNIH 15 GODINA PRISTAO

JE NATJECATI SE NA DRŽAVNOM

JUNIORSKOM PRVENSTVU U ZAGREBU

SAMO ZATO ŠTO JE, KAKO JE PRIZNAO, ŽELIO VIDJETI ZAGREB. HRABRO JE

PRIHVATIO STAZU NA 1500 M I ONAKO

BEZ TRENINGA STIGAO, NARAVNO, POSLJEDNJI. NAKON TOGA POČEO JE

TRENIRATI VATERPOLO I 1950. GODINE

UŠAO JE U PRVU MOMČAD JUGA

Godine 1957. proglašen je u anketi Narodnog sporta najboljim sportašem Hrvatske.

Tijekom vaterpolske karijere, tadašnje jugoslavenske vlasti su mu tri puta oduzimale putovnicu. Prvi put još kao 18-godišnjaku s izrazitim osjećajem pripadnosti Hrvatskoj kao svojoj državi. Srećom, ti prekidi u treningu (ponekad dugi i nekoliko mjeseci) te sprečavanje sudjelovanja na nekim natjecanjima nisu usporili njegovu sjajnu sportsku karijeru.

Diplomirao je pravne znanosti u Zagrebu 1956. godine, gdje je 1964. stekao i doktorat. Radio je u brodarskom poduzeću Atlanska plovidba iz Dubrovnika, gdje je obnašao razne odgovorne dužnosti, uključujući i funkciju savjetnika generalnog direktora.

VIŠE PUTA JE BIO ČLAN DRŽAVNE DELEGACIJE NA DIPLOMATSKIM KONFERENCIJAMA, A DVA PUTA I ŠEF

DELEGACIJE PRI PRAVNOM ODBORU

UNCTAD-A (KONFERENCIJA UJEDINJENIH NARODA O TRGOVINI I RAZVOJU) U ŽENEVI. OBJAVIO JE NEKOLIKO KNJIGA

I VIŠE OD 50 STRUČNIH RASPRAVA.

GODINE 1994. DODIJELJEN MU JE TROFEJ HRVATSKOG OLIMPIJSKOG ODBORA ZA ŽIVOTNO DJELO

Godine 1986. izabran je za redovnog profesora Sveučilišta u Splitu, a 1989. otvorio je u Zagrebu odvjetnički ured. Od 1986. do 1990. obavlja i funkciju predsjednika Znanstvenog saveza za pomorstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Na prvim višestranačkim izborima 1990. godine izabran je u izbornoj jedinici Dubrovnik za saborskog zastupnika, i to kao nezavisni kandidat. Kao zastupnik vodio je nekoliko radnih tijela Sabora. Predstavljao je Hrvatsku na nekoliko zasjedanja konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Haagu tijekom rujna i listopada 1991. godine. Od siječnja 1994. do 2001. obavljao je dužnost predsjednika Komisije za državne granice RH.

Više puta je bio član državne delegacije na diplomatskim konferencijama, a dva puta i šef delegacije pri pravnom odboru UNCTAD-a (Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju) u Ženevi. Objavio je nekoliko knjiga i više od 50 stručnih rasprava. Godine 1994. dodijeljen mu je trofej Hrvatskog olimpijskog odbora za životno djelo. Pokopan je na dubrovačkom groblju Boninovo.