KOD SVAKODNEVNIH KUPNJI?

veslanju. Naime, tu radi cijelo tijelo, nema nikakvog opterećenja na zglobove, dugo držimo puls i možemo trenirati po 5-6 sati dnevno.

Martin: Svake zime idemo u Alpe na skijaško trčanje koje obojica jako volimo, a uz to nam ne pate koljena i na otvorenom smo, što je za nas jako važno. Ja i inače volim ići u planine, tamo se osjećam ispunjeno.

Koliko znamo volite i bicikliranje. Koje su vam omiljene rute i koliko sati tjedno biciklirate?

Valent: Čim počne lijepo vrijeme bicikliramo dvaput tjedno minimalno dva sata. To su naši popodnevni treninzi.

Idemo iz Zagreba prema Karlovcu, Pisarovini, Zagorju, Samoboru... – na sve strane i tome se uvijek veselimo. I u slobodno vrijeme vozim bicikl, svaki dan ga koristim kao prijevozno sredstvo na jutarnji trening.

Martin: Bicikliranje je zasigurno jedan od najboljih oblika rekreacije i uistinu ga obožavam.

Opišite nam dan odmora, dane kada vesla miruju, od jutra do odlaska na spavanje.

Valent: Pod slobodne dane računamo četvrtak i nedjelju kada imamo samo jedan trening. Ostatak dana tad provodim s obitelji. Volimo šetati po prirodi, učimo igrati neke nove društvene igre, a volimo i kuhati zajedno!

Martin: Pa nemamo dan odmora kroz godinu (smijeh)! Istina, imamo godišnji odmor tri tjedna poslije SP-a ili Olimpijskih igara. Onda ne moramo trenirati i najčešće otputujemo negdje, ali ja i tada ubacim neku rekreaciju –barem sat vremena dnevno da se bolje osjećam.

Kako biste opisali jedan drugoga?

Valent: Obojica smo tvrdoglavi, ali Martin se lakše naljuti izvan čamca, a ja u čamcu.

Martin: Ozbiljni smo u treningu, utrkama i u poslu, ali ostalo vrijeme se volimo zezati.

Nakon 15 godina zajedničkog rada, kako bi vas trener Nikola Bralić opisao?

Valent: Kao radišne, uporne osobe koje vole to što rade i koje daju sve od sebe. Ponekad i tvrdoglave (smijeh). Znamo ga i razljutiti, to je najčešće kad su u pitanju nekakva snimanja i medijske i sponzorske obveze, to mu ne bude baš drago...

Da u Jarunu uhvatite zlatnu ribicu koja ispunjava po tri želje, koje bi to bile?

Valent: Moje su se želje sve ostvarile, i sportske i obiteljske. Stoga bih zaželio da me ribica ostavi na miru (smijeh).

Martin: Zaželio bih da mogu ovako nastaviti živjeti do kraja života jer mi je doista lijepo.

Sportski uzori?

Valent: Slovenski trofejni veslači Čop i Špik. Na pripremama smo vidjeli koliko rade, kako su postigli sve te uspjehe, što nas je nadahnulo da i sami počnemo trenirati puno više, jer je takvim pristupom sve moguće.

Martin: Dok smo bili juniori braća Skelin su nam bili najveći uzor. U to doba bili su daleko najbolji veslači, a mi smo bili presretni kad smo dobili priliku natjecati se i razmjenjivati iskustva s njima. Istaknuo bih i slovenskog olimpijca i nositelja svjetskog zlata Iztoka Čopa od kojeg smo jako puno naučili.

Da niste profesionalni veslači bili biste…

Valent: Sigurno bih bio neki sportaš.

Martin: Kuhar! Jako volim kuhati u slobodno vrijeme.

Imate li kakvih dodatnih vještina?

Valent: Hobi su mi nogomet, tenis, stolni tenis, a volim i s tatom odigrati pokoju partiju belota.

Martin: Mislim da smo dokazali da nismo za pjevanje (smijeh). Znam i volim kuhati, to mi je istinski hobi!

Anegdota s natjecanja?

Valent: Na putu za Olimpijske igre u Rio izgubio sam putovnicu. Svi članovi delegacije, uključujući brata i trenera su nastavili put, a ja sam ostao na aerodromu i čekao novu putovnicu. Bar su sastavili čamac dok sam ja došao (smijeh)

Poruka mladima koji se žele baviti veslanjem, ali i općenito uspjeti u sportu.

Valent: Vjerujte u sebe i ne odustajte. Slušajte trenera i uživajte u svemu.

Martin: Budite uporni, a svaki trening odrađujte što bolje možete i pritom uživajte u tome što radite. To je najbitnije općenito u životu, a ne samo u sportu.