Tko je bio najjači Hrvat koji je ikad živio

Piše: DANIJEL STAREŠINČIĆ

Danas je lakše, moderna tehnologija baš sve pamti, a nekada su samo najbolji od najboljih bili jači od „zuba vremena“. Usmena predaja, zapisi na komadu papira i novinski članci bili su internet prošlosti na kojem je bilo mjesta samo za veličanstvene osobe. Takva je bio i Marijan Matijević čija je 145. obljetnica rođenja (1878.) bila 10. siječnja ove godine.

Sportaš, hrvač i humanitarac, tako bi ga danas zvali, dok je onda bio „Herkul zlatnog srca“, „Hrvatski Samson“, „Najjači čovjek na svijetu“, „Junak iz Like“, koji je na svijet došao u Dubokom Dolu (nedaleko Gračaca) i koji se ponosio svojim podrijetlom. Uvijek je to isticao i odmah ispravljao one koji su mislili da je Austrijanac ili Mađar, jer je živio u Austro-Ugarskoj Monarhiji. On je bio Hrvat, samo Hrvat!

Nikad Nije Izgubio Borbu

Matijević je bio borac koji nikad u životu nije izgubio niti jednu borbu, sa svojih 170 cm i ni 100 kilograma rušio je moćnim rukama „divove“, suparnike 30 centimetara više i 40 kilograma teže. Padali su prvak u teškoj atletici Hugo Weber, svjetski boksački prvak Primo Carnera, te drugi gladijatori onoga doba koji su se voljeli kititi naslovom „najjačeg na svijetu“ sve dok nisu naletjeli na našeg Ličanina. Godine 1904. godine postao je svjetski hrvački prvak u Ankari, a najviše tursko odličje mu je dodijelio posljednji turski sultan, Abdul Hamid I.

O Matijevićevim pothvatima govori se i dandanas. Oni izazivaju nevjericu kod slušatelja, jer su toliko nevjerojatni, nedostižni, nemogući. Tako je, primjerice, držao teret od 1200 kilograma na leđima, trgao željezne lonce, konjske potkove, žvakao kovani novac, u zubima držao pivsku bačvu od 50 kilograma i u isto vrijeme u zraku podizao drugu jednake kilaže! Ima još toga: rukama je zabijao čavle u daske pa ih čupao van prstima, bacao suparnike iz ringa kao od šale, maljem su mu razbijali kamenje na prsima…

Udesne Pri E

Zvuči ludo? Postoje i legendarne priče kako je konopcem povukao dva zavezana trgovačka broda,

Marijan Matijević bio je borac koji nikad u životu nije izgubio niti jednu borbu. Sa svojih 170 cm i niti 100 kilograma rušio je moćnim rukama „divove“, suparnike 30 centimetara više i 40 kilograma teže kao i zrakoplov koji nije mogao uzletjeti jer je on pridržavao uže. Jedna od čudesnijih priča je i ta da je bio jedini kršćanin na carigradskom dvoru koji nije kleknuo pred sultanom „jer se klanja samo onome tko je jači od njega“. A takvih nije bilo! Niti u jednom kutku zemaljske kugle, jer je Matijević, osim Europe, prolazio i države Sjeverne i Južne Amerike, Kinu, Tursku… I sve oduševljavao svojom natprirodnom snagom.

Velikodu An I Plemenit

Svi koji su ga gledali pitali su se u čemu je tajna. Ona je napokon otkrivena u Chicagu: liječnici su napravili rendgenske snimke koje su pokazale da Matijević na rukama, prsnom košu i vratu ima dvostruko koštano tkivo. No, nije samo to bio razlog čudesne snage - imao je i ogromno srce, pravo ličko!

To se vidjelo ne samo u borbama, nego i u njegovoj velikodušnosti i plemenitosti. Većinu svoje zarade, plaću, nagrade od nastupa i mečeva davao je ili Crvenom križu ili osobno onima kojima je trebalo. Pomagao je stradale u ratu, podmirivao dugove u lokalnim trgovinama, donirao novac za liječenje i hranu siromašnima. Čak je financirao istraživanja Nikole Tesle s kojim je bio dobar prijatelj, a doveo je i električnu energiju u Županju koja je postala njegov drugi dom. Bio je i otac 11-ero djece s Irenom Kohn. Petero ih je umrlo još u dojenačkoj dobi, pa je ostalo šestero nasljednika - Ljubica, Marko, Mira, Štefica, Nikica i Zdenka.

Preminuo je sedam dana poslije zadnje hrvačke borbe, koju je naravno dobio. Pomalo zvučni neobično, ali razlog je bila upala pluća koju je zaradio znojan na propuhu. Najjači čovjek svog vremena otišao je tiho 21. prosinca 1951., u 74. godini u Zagrebu, a pokopan je na Božić u Županji. Žalosti samo što ni u jednom mjestu u kojem je ostavio traga nije dobio niti kip, školu, ulicu ili trg sa svojim imenom. Tužno...