Odbojka kao životno djelo

Ante Bakovića odlazi i jedan dio hrvatske sportske povijesti jer otišao je čovjek koji je dao golemi doprinos sportu kroz brojne sportske institucije. Uz domoljublje, obitelj i poduzetništvo, njegov život bila je i odbojka

Odlaskom

Piše: ANDREJ MAKSIMOVIĆ

Fotografije: HRVATSKI ODBOJKAŠKI SAVEZ

Uupoznao sam ga početkom 1994. kada je Baković bio novoizabrani predsjednik Odbojkaškog kluba "Mladost", a ja jedan od urednika

Radija Velika Gorica. Upravo te 1994. Baković je s Mladostašicama osvojio naslov viceprvaka Europe za hrvatsku odbojku, koja je od svega najviše obilježila njegov život te zajedno s Nevenom Baračem pripremio klub za prvu privatizaciju u vrhunskom sportu u Hrvatskoj već sljedeće godine.

Jednog sunčanog 24. ožujka 2013. na terasi bistroa Hotela Esplanade vodili smo jedan od zanimljivijih razgovora u životu. Bilo je to dan nakon što je nogometna reprezentacija Hrvatske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu pobijedila Srbiju sa 2:0.

„Vidiš, Max, kako reprezentacija igra dobro kad je vodi tvoj prijatelj Igor Štimac... Sve ide dobroobitelj mi je super, Gotovina i Markač oslobođeni su u Haagu, ja sam otvorio novu poslovnu stranicu. Imam samo još jednu životnu želju – da što prije ponovo preuzmem hrvatsku odbojku i vratim je na staze slave iz 90-ih.“

DAJ PET" HAJDUKOVCA BAKOVIĆA I DINAMOVCA TUĐMANA

Prisjetili smo se tom prilikom nekih derbija Dinama i Hajduka, ali i nekih odbojkaških utakmica Mladosti između 1993. i 1997. godine. A u tim pričama o Dinamu i Hajduku, Ante je uvijek govorio da svaka kuća mora imati jednu "košulju bilu", ali i da nakon Hajduka najviše voli Dinamo jer je on jedan od simbola Zagreba u koji se on doselio i kojeg najviše voli nakon svog Tomislavgrada. Tada mi je ispričao i jednu fantastičnu anegdotu iz 90-ih, koje smo se njegov životni prijatelj i suputnik, predsjednik zajednice utemeljitelja HDZ-a, Mario Kapulica i ja prisjetili na dan Antinog sprovoda

DOMOLJUB

JE u siječnju ove godine. Dakle, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u HDZ-u svečano pušta u rad internetsku stranicu HDZ-a. Između ostalih u društvu glavnih ljudi mladeži i u dobrom raspoloženju kaže Bakoviću odlazeći iz stranačkih prostorija – „Ajde bok hajdukovac“, a Baković odgovori predsjedniku „Bok dinamovac“ i „da mu pet". Usprkos Tuđmanovoj averziji prema tom imenu, Antu je još više volio.

“Ante Baković nije bio političar koji se bavio domoljubljem. On je bio domoljub u politici kao i svemu što je radio. Zbog njegove ga je otvorenosti, iskrenosti i neposrednosti dr. Franjo Tuđman, s kojim je dijelio mnogo a ne samo datum rođenja, osobito volio. I Andrej Plenković je u našem Anti gledao iskrena prijatelja kojeg je cijenio i poštovao.” riječi su kojima se od njega oprostio Kapulica.

Najva Niji Ovjek U Modernoj Povijesti Hrvatske Odbojke

Vruća nedjelja 31. srpnja prošle godine. Zvoni mi telefon oko podneva, iz Splita me zove doktor Dragan Primorac. „Max, ja s prijateljem krećem iz Splita, organiziraj se nekako i dođi do Zadra, da iznenadimo našeg Antu na finalu kvalifikacija i ulazak hrvatskih odbojkašica u Svjetsku ligu, najjače natjecanje na svijetu“. I tako je i bilo.

Hrvatske odbojkašice pobijedile su Belgijke 3:1. Petnaest minuta nakon pobjede, sjedimo sami u sobi, Baković i ja, i razgovaramo. Vraćaju se uspomene...

„Jel' vidiš, održao sam još jedno obećanje - kad sam preuzeo Savez 2017., gubili smo od Albanije i Savez je bio pred raspadom…“.

Zvoni telefon. Iz Hercegovine s neke svadbe na kojem mu je kći Iva, zove Mate Bulić. Emocije su kulminirale...

Zloćudna bolest s kojom se borio hrabro, diskretno i ponosno, Anti nije dopustila da na čelu Saveza bude i početkom ovog lipnja, kada će Hrvatice zaigrati tu Svjetsku ligu. Ali kao što je sve u životu radio temeljito i do kraja, tako je i pripremio, svjestan svega, da Savez ostavi u sigurnim rukama njegove dugogodišnje odbojkaše suradnice i direktorice Saveza – Valentine Bifflin, i novog predsjednika Frane Žanića kojeg je odabrao i pripremao za svog nasljednika. Mladen Pleše, novinar sa 50-godišnjim iskustvom, veliki poznavatelj sporta i peterostruki glavni urednik važnih hrvatskih tjednika, dvotjednika i dnevnika, bio je bliski Bakovićev suradnik u odbojci: „Max, znaš da sam uvijek prezirao patetiku. Ali Ante Baković je čovjek koji će zlatnim slovima ostati upisan kao najvažniji čovjek u modernoj povijesti hrvatske odbojke, jer je preuzeo Savez 2017. kada je bio u dužničkom ropstvu, a svojim je vezama, utjecajem i vjerodostojnošću u samo četiri godine od hrvatskih reprezentacija stvorio institucije s dignitetom, a Hrvatski odbojaški savez napravio jednim od tri najorganiziranija u zemlji. Hrvatska odbojka danas je u svijetu ugledna, a Savez poželjni partner“.

Potvrda Neponovljivog Ivota

Za kraj, samo jedan detalj: na otvaranju novih prostorija Hrvatskog odbojkaškog saveza, 27. 4. 2021. godine, u vrijeme pandemije, kao osobni gosti Ante Bakovića došli su Ary Graca, predsjednik Svjetske federacije, i Aleksandar Boričić, predsjednik Europske federacije. To je prvi puta u povijesti da su na otvaranju prostorija jednog nacionalnog saveza bili prisutni predsjednik svjetskog i kontinentalnog odbojkaškog saveza. Činjenica da su komemoracija u hotelu Westin i sprovod na zagrebačkom Mirogoju u siječnju ove godine bili društveni događaji najviše kategorije (ali ne izlog za pokazivanje, nego mjesto na koje su posljednje poštovanje Bakoviću došli izraziti najrazličitiji mogući ljudi iz hrvatske povijesti posljednja tri desetljeća), definitivna su potvrda sjajnog i neponovljivog života Ante Bakovića.

ANTE BAKOVIĆ rođen je 14. svibnja 1967. godine u Tomislavgradu, a 1991. diplomirao je u Zagrebu na Fakultetu prometnih znanosti. Sudionik je Domovinskog rata, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Spomenicom Domovinske zahvalnosti te Redom hrvatskog trolista i Redom hrvatskog pletera. Ukazom prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana dobio je čin bojnika Hrvatske vojske. Sportsko-dužnosničku karijeru započeo je 1993. kao predsjednik Hrvatskog akademskog odbojkaškog kluba Mladost, a uspješnim radom u odbojci iskazivao se sve do prerane smrti. Godine 2002. postaje član Skupštine Zagrebačkog športskog saveza te po drugi put predsjednik HAOK Mladost. U tom je razdoblju klub postigao brojne velike uspjehe u domaćoj i međunarodnoj konkurenciji te hrvatskoj reprezentaciji podario neka od najvećih odbojkaških imena. Dvije godine kasnije (2004.) dolazi na čelo Hrvatskog odbojkaškog saveza, kao predsjednik s vrlo teškom zadaćom – biti domaćin i organizirati EP za žene 2005., što je obavio na trijumfalan način i sa spektakularnim uspjehom. Godine 2017. ponovno je izabran za predsjednika HOS-a. Čvrstom rukom, jasnom vizijom, nepristranim te beskompromisnim odlukama i ozbiljnim restrukturiranjem donosi preokret u hrvatsku odbojku i podiže HOS u sam vrh hrvatskog sporta. Odlukom Vlade RH imenovan je članom Nacionalnog vijeća za sport, a na izbornoj Skupštini HOO-a u listopadu 2020. izabran je za člana Vijeća HOO-a Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, od kojih izdvajamo nagradu Svjetske odbojkaške federacije (FIVB) za uspješan rad, a u ljeto 2020. reizabran je za predsjednika HOS-a. Na toj je dužnosti izgarao, unosio cijelog sebe sve dok teška bolest nije uzela maha.

IN