POGLAVLJE 1
1 Primjerak poslanice koju je Jeremija poslao onima koje je kralj babilonski trebao odvesti u zarobljeništvo u Babilon, da ih potvrdi kako mu je Bog naredio.
2 Zbog grijeha koje ste počinili pred Bogom, Nabuhodonosor, kralj Babilonaca, odvest će vas kao zarobljenike u Babilon.
3 Kad dakle dođete u Babilon, ostat ćete ondje mnogo godina i dugo vremena, točnije sedam naraštaja, a zatim ću vas u miru odvesti odande.
4 Sada ćete vidjeti u Babilonu bogove od srebra, zlata i drveta, nošene na ramenima, koji izazivaju strah u naroda.
5 Čuvajte se, dakle, da nikako ne budete kao stranci, niti vi i njihovi, kad vidite mnoštvo ispred njih i iza njih kako im se klanjaju.
6 Ali recite u svojim srcima, O Gospodine, moramo te štovati.
7 Jer je moj anđeo s vama, i ja se brinem za vaše duše.
8 Što se tiče njihova jezika, majstor ga je uglačao, a oni sami su pozlaćeni i srebrom obloženi; ipak su lažni i ne mogu govoriti.
9 I uzevši zlato, kao za djevicu koja se rado veseli, oni naprave krune za glave svojih bogova.
10 Ponekad i svećenici prenose od svojih bogova zlato i srebro i daruju ga sebi.
11 Da, dat će od toga obične bludnice i okitit će ih kao ljude haljinama, budući da su bogovi od srebra, bogovi od zlata i drveta.
12 Ipak, ti se bogovi ne mogu spasiti od hrđe i moljaca, iako su prekriveni purpurnom odjećom.
13 Brišu svoja lica od hramske prašine, kad je mnogo na njima.
14 A onaj koji ne može ubiti onoga koji ga vrijeđa, drži žezlo, kao da je sudac zemlje.
15 U desnici ima bodež i sjekiru, ali se ne može spasiti od rata i lopova.
16 Po čemu se zna da nisu bogovi: zato ih se ne bojte.
17 Kao što posuda koju čovjek koristi ne vrijedi ništa kad se razbije; Tako je i s njihovim bogovima: kad su postavljeni u Hramu, oči su im pune prašine kroz noge onih koji ulaze.
18 I kao što su vrata sa svih strana osigurana protiv onoga koji vrijeđa kralja, kao da je osuđen na smrt, tako i svećenici zatvaraju svoje hramove vratima, bravama i rešetkama, da njihovi bogovi ne budu opljačkani razbojnicima.
19 Pale im svijeće, da, više nego za sebe, od kojih ne vide ni jednu.
20 Oni su kao jedna od greda u hramu, a ipak kažu da su im srca izgrizena od stvari koje gmižu iz zemlje; a kad jedu njih i njihovu odjeću, ne osjećaju to.
21 Lica su im crna od dima koji izlazi iz hrama.
22 Na njihovim tijelima i glavama sjede šišmiši, lastavice i ptice, a također i mačke.
23 Po ovome možete znati da oni nisu bogovi; stoga ih se ne bojte.
24 Bez obzira na zlato koje ih okružuje da ih čini lijepima, osim što ne obrišu hrđu, neće zasjati; jer ni kad su bili rastaljeni, nisu to osjetili.
25 Stvari u kojima nema daha kupuju se skupo.
26 Nošeni su na ramenima, nemaju stopala, čime izjavljuju ljudima da ne vrijede ništa.
27 Posramljeni su i oni koji im služe: jer ako kad padnu na zemlju, ne mogu sami ustati; ni ako ih netko uspravi, ne mogu se sami pokrenuti; ni ako se sagnu, mogu li se ispraviti, ali stavljaju darove pred sebe kao pred mrtvace.
28 Što se tiče stvari koje su im žrtvovane, njihovi svećenici prodaju i zlostavljaju; na isti način njihove žene polažu dio toga u sol; ali siromašnima i nemoćnima ne daju ništa od toga.
29 Žene s menstruacijom i žene u porodu jedu svoje žrtve: po tome ćete znati da nisu bogovi: ne bojte ih se.
30 Jer kako se mogu nazvati bogovima? jer žene stavljaju meso pred bogove od srebra, zlata i drveta.
31 A svećenici sjede u svojim hramovima, razderane odjeće, obrijanih glava i brada, i ništa na glavama.
32 Riču i viču pred svojim bogovima, kao što čine ljudi na gozbi kad je netko mrtav.
33 I svećenici skidaju svoje haljine i oblače svoje žene i djecu.
34 Bilo zlo što im netko čini, bilo dobro, ne mogu to nadoknaditi: ne mogu ni postaviti kralja ni svrgnuti ga.
35 Na sličan način, oni ne mogu dati ni bogatstvo ni novac: iako im se čovjek zavjetuje, a ne održi ga, oni to neće tražiti.
36 Oni ne mogu spasiti nikoga od smrti, niti izbaviti slabog od moćnog.
37 Oni ne mogu slijepcu vratiti vid, niti pomoći ikome u nevolji njegovoj.
38 Ne mogu iskazati milosti udovici niti učiniti dobro siročetu.
39 Njihovi bogovi od drveta, koji su obloženi zlatom i srebrom, poput su kamenja isklesanog u planini: oni koji im se klanjaju bit će posramljeni.
40 Kako bi onda čovjek mislio i govorio da su bogovi, kad ih i sami Kaldejci sramote?
41 Ako vide nekog nijemog koji ne može govoriti, dovedu ga i zamole Bela da može govoriti, kao da može razumjeti.
42 Ali oni sami to ne mogu razumjeti i ostavljaju ih: jer nemaju znanja.
43 I žene s užetima oko sebe, sjedeći na putovima, pale mekinje za miris; ali ako koja od njih, privučena prolaznicima, legne s njim, ona grdi svog druga da nije smatrana vrijednom kao ona sama. , niti joj je kabel prekinut.
44 Što god se među njima učini lažno je: kako se onda može misliti ili reći da su oni bogovi?
45 Napravljeni su od tesara i zlatara: oni ne mogu biti ništa drugo nego što ih radnici žele da budu.
46 I oni sami koji su ih napravili ne mogu dugo opstati; kako bi onda stvari koje su od njih napravljene mogle biti bogovi?
47 Jer su ostavili laž i sramotu onima koji dolaze poslije.
48 Jer kad dođe kakav rat ili kuga na njih, svećenici se savjetuju sami sa sobom, gdje bi se mogli sakriti s njima.
49 Kako onda ljudi ne mogu shvatiti da oni nisu bogovi, koji se ne mogu spasiti niti od rata, niti od kuge?
50 Jer budući da su samo od drveta i obloženi srebrom i zlatom, kasnije će se znati da su lažni:
51 I jasno će se pokazati svim narodima i kraljevima da oni nisu bogovi, nego djela ljudskih ruku, i da u njima nema Božjeg djela.
52 Tko onda možda ne zna da oni nisu bogovi?
53 Jer oni ne mogu postaviti kralja u zemlji niti mogu davati kišu ljudima.
54 Niti mogu suditi svoju stvar, niti popraviti nepravdu, budući da nisu u stanju: jer su kao vrane između neba i zemlje.
55 Kad vatra padne na kuću bogova od drveta, ili prekrivenu zlatom ili srebrom, njihovi će svećenici pobjeći, i pobjeći; ali će oni sami biti spaljeni kao grede.
56 Štoviše, oni se ne mogu oduprijeti nikakvom
kralju ili neprijateljima: kako se onda može misliti ili reći da su oni bogovi?
57 Ni ti bogovi od drveta, srebrom ili zlatom obloženi, ne mogu umaći ni lopovima ni razbojnicima.
58 Čije zlato, srebro i haljine u koje su odjeveni, oni jaki uzmu i odu s njima, niti si pomoći mogu.
59 Stoga je bolje biti kralj koji pokazuje svoju moć, ili inače unosna posuda u kući, koju će vlasnik koristiti, nego takvi lažni bogovi; ili biti
vrata u kući, držati takve stvari u njoj, nego takve lažne bogove. ili stup od drveta u palači, od takvih lažnih bogova.
60 Jer sunce, mjesec i zvijezde, budući da su svijetli i poslani da vrše svoje dužnosti, poslušni su.
61 Na sličan način munju kad izbije lako je vidjeti; a na isti način vjetar puše u svakoj zemlji.
62 I kad Bog zapovjedi oblacima da pređu cijeli svijet, oni čine kako im se naredi.
63 I vatra poslana odozgo da proguta brda i šume čini kako joj je naređeno: ali oni nisu slični njima ni po prilici ni po snazi.
64 Stoga se niti može pretpostaviti niti reći da su oni bogovi, budući da oni nisu u stanju ni suditi o stvarima, niti činiti dobro ljudima.
65 Znajući dakle da oni nisu bogovi, ne bojte ih se,
66 Jer oni ne mogu ni proklinjati ni blagoslivljati kraljeve:
67 Niti mogu pokazivati znakove na nebu među poganima, niti sjati kao sunce, niti svijetliti kao mjesec.
68 Zvijeri su bolje od njih: jer se mogu zavući pod pokrivač i pomoći sebi.
69 Dakle, nipošto nam nije očito da su oni bogovi: stoga ih se ne bojte.
70 Jer kao što strašilo u vrtu krastavaca ne čuva ništa, tako su i njihovi bogovi od drveta, srebrom i zlatom prekriveni.
71 Isto tako njihovi bogovi od drveta, srebrom i zlatom obloženi, slični su bijelom trnu u voćnjaku, na kojem svaka ptica sjedi; kao i mrtvom tijelu, koje je istočno u mrak.
72 I prepoznat ćete da nisu bogovi po svijetloj grimizi koja trune na njima: a oni sami poslije će biti pojedeni i bit će sramota u zemlji.
73 Bolji je, dakle, pravednik koji nema idola: jer on će biti daleko od sramote.