Prvo evanđelje o djetinjstvu Isusa Krista POGLAVLJE 1 1 Sljedeće izvještaje pronašli smo u knjizi velikog svećenika Josipa, kojeg neki nazivaju Kajfom 2 On pripovijeda da je Isus govorio još dok je bio u kolijevci i rekao svojoj majci: 3 Marijo, ja sam Isus, Sin Božji, ta riječ koju si ti iznijela prema objavi anđela Gabriela tebi, i moj me otac poslao za spasenje svijeta. 4 U tri stotine i devetoj godini Aleksandrove ere, August je objavio dekret da sve osobe trebaju ići na oporezivanje u vlastitoj zemlji. 5 Josip je dakle ustao i sa svojom zaručnicom Marijom otišao u Jeruzalem, a zatim došao u Betlehem, da on i njegova obitelj budu popisani u gradu svojih otaca. 6 Kad dođoše do špilje, Marija prizna Josipu da je došlo vrijeme njezina poroda i da ne može dalje u grad, pa reče: "Uđimo u ovu špilju." 7 U to je vrijeme sunce bilo vrlo blizu zalaska. 8 Ali Josip požuri da joj dovede babicu; i kad je ugledao staru Hebrejku koja je bila iz Jeruzalema, rekao joj je, Moli se, dođi ovamo, dobra ženo, i idi u tu pećinu, i tamo ćeš vidjeti ženu koja je upravo spremna roditi. 9 Bilo je nakon zalaska sunca, kad su starica i Josip s njom stigli do špilje, i oboje su ušli u nju. 10 I gle, sve je bilo ispunjeno svjetlima, većim od svjetlosti svjetiljki i svijeća, i većom od svjetlosti samog sunca. 11 Dijete je tada bilo umotano u pelene i sisalo je dojke svoje majke svete Marije. 12 Kad oboje vidješe to svjetlo, iznenadiše se; starica upita Svetu Mariju, jesi li ti majka ovoga djeteta? 13 Sveta Marija odgovori: Bila je. 14 Na što je starica rekla, Ti si vrlo različita od svih drugih žena. 15 Sveta Marija odgovori: Kako nema djeteta kao što je moj sin, tako ni žena nije kao njegova majka. 16 Starica odgovori i reče: "O Gospođo moja, došla sam ovamo da dobijem vječnu nagradu." 17 Tada joj Gospa, sveta Marija, reče: Položi ruke na dijete; koja je, kad je učinila, postala cijela. 18 I dok je izlazila, reče: "Odsad pa nadalje, sve dane života svoga, pazit ću ovo dijete i služit ću mu." 19 Nakon toga, kad su pastiri došli i naložili vatru, i bili su vrlo veseli, ukazala im se nebeska vojska, hvaleći i štujući vrhovnog Boga. 20 I kako su pastiri bili zauzeti istim poslom, špilja je u to vrijeme izgledala poput veličanstvenog hrama, jer su se i jezici anđela i ljudi ujedinili da obožavaju i veličaju Boga, zbog rođenja Gospodina Krista. 21 Ali kad je stara Hebrejka vidjela sva ta očita čudesa, pohvalila je Boga i rekla: Zahvaljujem ti, Bože, Bože Izraelov, što su moje oči vidjele rođenje Spasitelja svijeta. 2. POGLAVLJE 1 I kad je došlo vrijeme njegova obrezivanja, točnije osmi dan, na koji je zakon nalagao da se dijete obreže, obrezali su ga u pećini. 2 I stara je Hebrejka uzela kožicu (drugi kažu da je uzela pupčanu vrpcu) i sačuvala je u alabasternoj kutiji starog ulja od narda.
3 Imala je sina apotekara kojemu je rekla: "Pazi da ne prodaš ovu alabasternu kutiju nardove masti, iako bi ti za nju ponudili tri stotine penija." 4 Ovo je ona kutija od alabastera koju je Marija grešnica nabavila, i izlila pomast iz nje na glavu i noge Gospodina našega Isusa Krista, i obrisala je kosom svoje glave. 5 Zatim su ga nakon deset dana donijeli u Jeruzalem, i četrdesetog dana od njegova rođenja prikazali su ga u hramu pred Gospodinom, čineći odgovarajuće žrtve za njega, prema zahtjevu Mojsijeva zakona: naime, da svaki muško koje otvara utrobu bit će posvećeno Bogu. 6 U to ga je vrijeme starac Simeon vidio kako svijetli kao stup svjetla, kad ga je sveta Marija Djevica, majka njegova, nosila na svojim rukama, i bio je ispunjen najvećim zadovoljstvom pri tom pogledu. 7 I anđeli su stajali oko njega, klanjajući mu se, kao što kraljevi stražari stoje oko njega. 8 Tada Šimun pristupi svetoj Mariji i ispruži ruke prema njoj i reče Gospodinu Kristu: Sada će, Gospodine moj, tvoj sluga otići u miru, po tvojoj riječi; 9 Jer su moje oči vidjele milost tvoju, koju si pripravio za spasenje svih naroda; svjetlo svim narodima i slava naroda tvoga Izraela. 10 Bila je prisutna i proročica Ana, koja se približila, slavila Boga i slavila sreću Marijinu. POGLAVLJE 3 1 I dogodi se, kad se Gospodin Isus rodi u Betlehemu, gradu Judeji, u vrijeme kralja Heroda; mudraci su došli s Istoka u Jeruzalem, prema proročanstvu Zoradaschta, i donijeli sa sobom darove: naime zlato, tamjan i smirnu, i poklonili mu se, i ponudili mu svoje darove. 2 Tada je Gospa Marija uzela jedan od njegovih povoja u koji je bilo umotano dijete i dala im ga umjesto blagoslova, koji su od nje primili kao najplemenitiji dar. 3 I u isto vrijeme pojavio im se anđeo u obliku one zvijezde koja je prije bila njihov vodič na njihovu putovanju; svjetlo koje su slijedili dok se nisu vratili u svoju zemlju. 4 Kad su se vratili, njihovi kraljevi i prinčevi došli su k njima i pitali ih: Što su vidjeli i učinili? Kakav su put i povratak imali? Kakvo su društvo imali na putu? 5 Ali oni su napravili povoj koji im je dala sveta Marija, zbog kojega su svetkovali. 6 I nakon što su, prema običaju svoje zemlje, naložili vatru, poklonili su joj se. 7 Bacivši u njega pelene, oganj ga uhvati i sačuva. 8 Kad se oganj ugasi, izvadiše povoj neozlijeđen, kao da ga se oganj nije dotaknuo. 9 Zatim su ga počeli ljubiti i stavljali na svoje glave i svoje oči, govoreći: Ovo je sigurno nedvojbena istina, i zaista je iznenađujuće da ga vatra nije mogla spaliti i progutati. 10 Zatim su ga uzeli i s najvećim poštovanjem položili među svoje blago. POGLAVLJE 4 1 A Herod, uvidjevši da su mudraci odugovlačili i nisu mu se vratili, sazva svećenike i mudrace i reče: Recite mi gdje će se Krist roditi? 2 A kad su odgovorili, u Betlehemu, gradu u Judeji, on je počeo u sebi smišljati smrt Gospodina Isusa Krista. 3 Ali se anđeo Gospodnji ukaza Josipu u snu i reče: "Ustani, uzmi dijete i njegovu majku i idi u Egipat čim pijetao zapjeva." Pa ustade i ode. 4 I dok je u sebi razmišljao o svom putu, svanu mu jutro.
5 U duljini putovanja popucaše pojasi sedla. 6 I sada se približio velikom gradu, u kojem je bio idol, kojem su drugi idoli i bogovi Egipta donosili svoje žrtve i zavjete. 7 I bio je pokraj ovog idola svećenik koji mu je služio, koji je, koliko god je Sotona govorio iz tog idola, ispričao stvari koje je rekao stanovnicima Egipta i onih zemalja. 8 Ovaj svećenik je imao sina od tri godine, koji je bio opsjednut velikim mnoštvom đavola, koji je govorio mnogo čudnih stvari, a kad su ga đavli uhvatili, hodao je nag u poderanoj odjeći, bacajući kamenje na one koje je vidio. 9 Blizu toga idola bila je gradska gostionica, u koju su, kad su Josip i sveta Marija ušli i skrenuli u tu gostionicu, svi stanovnici grada bili zapanjeni. 10 I svi upravitelji i svećenici idola okupili su se pred tim idolom i raspitali se ondje, govoreći: Što znači sav taj užas i strah koji je obuzeo svu našu zemlju? 11 Idol im odgovori: Došao je nepoznati Bog, koji je uistinu Bog; niti ima ikoga osim njega, koji je vrijedan božanskog obožavanja; jer on je uistinu Sin Božji. 12 Od njegove slave ova je zemlja zadrhtala, a od njegova dolaska ona je pod sadašnjim metežom i zaprepaštenjem; i sami smo uplašeni veličinom njegove moći. 13 I u istom trenutku ovaj je idol pao, a na njegov pad svi su se stanovnici Egipta, osim ostalih, potrčali. 14 Ali sin svećenikov, kad ga je obuzeo njegov uobičajeni nered, ušavši u gostionicu, nađe ondje Josipa i svetu Mariju, koje su svi ostali ostavili i napustili. 15 I kad je Gospa Sveta Marija oprala pelene Gospodina Krista i objesila ih da se osuše na stup, dječak opsjednut đavlom skine jednu od njih i stavi je na svoju glavu. 16 I odmah su đavli počeli izlaziti iz njegovih usta i odlijetati u obliku vrana i zmija. 17 Od tada je dječak ozdravio snagom Gospodina Krista i počeo je pjevati hvalu i zahvaljivati Gospodinu koji ga je izliječio. 18 Kad ga je otac vidio kako se vratio u prijašnje stanje, rekao je: "Sine moj, što ti se dogodilo i čime si se izliječio?" 19 Sin odgovori: "Kad su me đavli uhvatili, ušao sam u gostionicu i tamo našao vrlo zgodnu ženu s dječakom, čije je pelene malo prije oprala i objesila na stup." 20 Uzeo sam jednu od njih i stavio je na svoju glavu, i odmah su me đavli ostavili i pobjegli. 21 Tome se otac silno obradova i reče: "Sine moj, možda je ovaj dječak sin Boga živoga, koji je stvorio nebo i zemlju." 22 Jer čim je došao među nas, idol je bio razbijen, i svi su bogovi pali, i uništila ih je veća sila. 23 Tada se ispuni proročanstvo koje kaže: Iz Egipta dozvah svoga sina. POGLAVLJE 5 1 Josip i Marija, kad su čuli da je idol pao i uništen, bili su obuzeti strahom i drhtanjem i rekli su: Kad smo bili u zemlji Izraelovoj, Herod je, namjeravajući ubiti Isusa, u tu svrhu pobio sve dojenčadi u Betlehemu i tom susjedstvu. 2 I nema sumnje, ali Egipćani će nas spaliti vatrom ako čuju da je ovaj idol razbijen i pao. 3 Otišli su dakle odavde do skrovitih mjesta razbojnika, koji su putnicima dok su prolazili otimali njihova kola i odjeću i odvodili ih svezane. 4 Ovi su lopovi po svom dolasku čuli veliku buku, kao što je buka kralja s velikom vojskom i mnogo konja, i trube koje su svirale na njegovu uvertiru iz njegova grada, na što su se toliko uplašili da su ostavili sav svoj plijen iza njih, i žurno odleti.
5 Na to su zarobljenici ustali, razriješili sveze jedni drugima, i uzevši svaki svoje torbe, otišli su i vidjeli Josipa i Mariju kako dolaze k njima i upitali, Gdje je onaj kralj, buku čijeg približavanja su razbojnici čuli , i ostavio nas, tako da smo sada sigurni? 6 Josip odgovori: "Doći će za nama." POGLAVLJE 6 1 Zatim su otišli u drugu gdje je bila žena opsjednuta đavlom, i u kojoj se Sotona, taj prokleti buntovnik, nastanio. 2 Jedne noći, kad je otišla po vodu, nije mogla izdržati ni odjeću na sebi, ni biti u bilo kojoj kući; ali kad god su je vezali lancima ili užetima, ona ih je kidala i odlazila u pustinja, a ponekad bi stojeći na mjestima gdje su se križali putevi, iu crkvenim dvorištima, bacala kamenje na ljude. 3 Kada je Sveta Marija vidjela ovog w čovjeka, sažalila ju je; nakon čega ju je Sotona odmah napustio i pobjegao u liku mladića govoreći: Jao meni zbog tebe, Marije, i sina tvoga. 4 Tako je žena bila oslobođena svojih muka; ali smatrajući se golom, pocrvenjela je i izbjegavala vidjeti bilo kojeg muškarca, obukla se, otišla kući i dala izvještaj o svom slučaju svom ocu i rođacima, koji su, budući da su bili najbolji u gradu, ugostili sv. Marije i Josipa s najvećim poštovanjem. 5 Sljedećeg jutra dobivši dovoljno namirnica za put, otišli su od njih i oko večeri stigli u drugi grad, gdje se tada trebala svečano sklopiti ženidba; ali Sotoninom umjetnošću i postupcima nekih čarobnjaka, nevjesta je postala toliko nijema da nije mogla čak ni otvoriti usta. 6 Ali kad je ova nijema nevjesta vidjela Gospu Svetu Mariju kako ulazi u grad i nosi Gospodina Krista na rukama, ispružila je svoje ruke prema Gospodinu Kristu i uzela ga u naručje i čvrsto ga zagrlila, vrlo često poljubila ga, neprestano ga mičući i pritišćući uz svoje tijelo. 7 Odmah se razriješila struna njezina jezika, otvorile su joj se uši i počela je pjevati hvalu Bogu koji ju je obnovio. 8 Tako je te noći vladala velika radost među stanovnicima grada, koji su mislili da su Bog i njegovi anđeli sišli među njih. 9 Na ovom su mjestu boravili tri dana, susrećući se s najvećim poštovanjem i najsjajnijom zabavom. 10 I kad ih je narod opskrbio namirnicama za put, oni odoše i odoše u drugi grad, u kojem htjedoše prenoćiti, jer bijaše poznato mjesto. 11 Bila je u ovom gradu jedna gospođa, koja je, kad je jednog dana sišla do rijeke da se okupa, gle, prokleti Sotona skoči na nju u obliku zmije, 12 I savio se oko njezina trbuha, i svake noći ležao na njoj. 13 Ova žena vidjevši Gospu Svetu Mariju i Gospodina Krista dijete u njezinim grudima, zamoli Gospu Svetu Mariju, da joj da dijete poljubiti i nositi ga na rukama. 14 Kad je ona pristala, i čim je žena pomaknula dijete, sotona ju je ostavio i pobjegao, a žena ga nakon toga više nije vidjela. 15 Nakon toga su svi susjedi hvalili Svevišnjeg Boga, a žena ih je nagradila obilnim dobročinstvom. 16 Sutradan je ista žena donijela mirisnu vodu da opere Gospodina Isusa; a kad ga je oprala, sačuvala je vodu. 17 Ondje bijaše djevojka, čije je tijelo bilo bijelo od gube, koja je poškropljena ovom vodom i oprana, odmah se očistila od svoje gube. 18 Ljudi su stoga bez sumnje rekli da su Josip i Marija i onaj dječak bogovi, jer ne izgledaju kao smrtnici. 19 I kad su se spremali da odu, dođe djevojka, koja je bolovala od gube, i zamoli da joj dopuste da pođe s njima; pa pristadoše i djevojka pođe s njima do. dođoše u grad, u kojem bijaše palača velikoga kralja, a čija kuća bijaše nedaleko od gostionice.
20 Ovdje su ostali, a kad je djevojka jednoga dana otišla k prinčevoj ženi i našla je u žalosnom i žalosnom stanju, upitala ju je za razlog njezinih suza. 21 Ona odgovori: "Nemoj se čuditi mojim uzdisajima, jer sam u velikoj nesreći, o kojoj se ne usuđujem nikome reći." 22 Ali, kaže djevojka, ako mi povjeriš svoju osobnu tužbu, možda ti nađem lijek za nju. 23 Ti, dakle, kaže kneževa žena, čuvaj tajnu i ne otkrij je nikome živom! 24 Udala sam se za ovog princa, koji vlada kao kralj nad velikim posjedima, i dugo sam živjela s njim, prije nego što je dobio dijete sa mnom. 25 Napokon sam od njega začela, ali jao! Rodila sam gubavog sina; koju, kad je vidio, nije htio pripasti svojoj, nego mi reče: 26 Ili ga ubij ili ga pošalji nekoj dojilji na takvo mjesto da se za njega ne čuje; a sada se pobrini za sebe; Nikad te više neću vidjeti. 27 Pa tugujem, oplakujući svoje jadne i jadne okolnosti. Jao sine moj! jao moj mužu! Jesam li ti to otkrio? 28 Djevojka odgovori: "Našla sam lijek za tvoju bolest, što ti obećavam, jer sam i ja bila gubava, ali Bog me očistio, i to onaj koji se zove Isus, sin Gospe Marije." 29 Pitajući ženu gdje je taj Bog, o kome je govorila, djevojka je odgovorila: On stanuje s tobom ovdje u istoj kući. 30 Ali kako to može biti? kaže ona; gdje je on? Gle, odgovori djevojka, Josip i Marija; a dijete koje je s njima zove se Isus: i on je taj koji me izbavio od moje bolesti i muke. 31 Ali čime ste se očistili od svoje gube, kaže ona? Nećeš mi to reći? 32 Zašto ne? kaže djevojka; Uzeo sam vodu kojom je bilo oprano njegovo tijelo i izlio je na sebe, i moja je guba nestala. 33 Kneževa žena tada ustane i ugosti ih, priredivši veliku gozbu za Josipa među velikim društvom ljudi. 34 I sutradan je uzela namirisanu vodu da opere Gospodina Isusa, a zatim je istom vodom izlila svog sina, kojega je donijela sa sobom, i njen sin je odmah bio očišćen od svoje gube. 35 Zatim je pjevala zahvale i hvale Bogu i rekla: Blagoslovljena majka koja te rodila, Isuse! 36 Liječiš li tako ljude iste naravi kao i ti, vodom kojom ti je tijelo oprano? 37 Zatim je ponudila vrlo velike darove gospi Mariji i otpratila je sa svim zamislivim poštovanjem. POGLAVLJE 7 1ONI su nakon toga došli u drugi grad i htjeli su ondje odsjesti. 2 U skladu s tim otišli su u kuću jednog čovjeka, koji je tek bio oženjen, ali pod utjecajem čarobnjaka nije mogao uživati u svojoj ženi: 3 Ali oni koji su tu noć prenoćili u njegovoj kući, čovjek se oslobodio svoje nerede. 4 I kad su se rano ujutro spremali da krenu dalje na put, nova oženjena osoba ih je spriječila i pružila im plemenitu zabavu? 5 Ali idući sutradan, dođoše u drugi grad i ugledaše tri žene kako s velikim plačem odlaze iz jednog groba. 6 Kad ih je sveta Marija vidjela, rekla je djevojci koja je bila njihova druga: Idi i upitaj ih, što im je i kakva ih je nesreća zadesila? 7 Kad ih djevojka upita, ne odgovoriše joj, nego je opet upitaše: Tko si i kamo ideš? Jer dan je prošao, a noć je blizu. 8 Mi smo putnici, kaže djevojka, i tražimo gostionicu u kojoj bismo mogli prenoćiti. 9 Oni odgovoriše: "Pođi s nama i prenoći kod nas."
10 Zatim su pošli za njima i bili su uvedeni u novu kuću, dobro namještenu svakojakim namještajem. 11 Sada je bila zima, a djevojka je otišla u salon gdje su bile te žene i našla ih kako plaču i jadikuju, kao i prije. 12 Kraj njih je stajala mazga, prekrivena svilom, s ovratnikom od ebanovine koji mu je visio s vrata, koju su ljubili i hranili. 13 Ali kad je djevojka rekla: Kako je lijepa, dame, ta mazga! oni odgovoriše sa suzama i rekoše: Ova mazga koju vidiš bijaše naš brat, rođen od iste majke kao i mi. 14 Jer kad je naš otac umro i ostavio nam vrlo veliko imanje, a mi smo imali samo ovog brata, i nastojali smo mu pribaviti prikladnu paru, i mislili da bi se trebao oženiti kao i drugi muškarci, neka vrtoglava i ljubomorna žena opčinila ga je bez naše znanje. 15 I mi, jedne noći, malo prije dana, dok su vrata kuće bila čvrsto zatvorena, vidjeli smo kako je ovaj naš brat pretvoren u mazgu, kakvom ga sada vidite: 16 A mi, u tužnom stanju u kojem nas vidite, nemajući oca koji bi nas utješio, obraćali smo se svim mudracima, čarobnjacima i vračarima na svijetu, ali oni nam nisu bili od koristi. 17 Kad god se, dakle, nađemo pritisnuti tugom, ustajemo i idemo s ovom našom majkom na očevu grobnicu, gdje se, isplakavši se, vraćamo kući. 18 Kad je djevojka to čula, rekla je: "Budi hrabar i prestani se bojati, jer imaš lijek za svoje nevolje blizu, među tobom i usred kuće svoje. 19 Jer i ja sam bio gubav; ali kad sam vidio ovu ženu, i ovo malo dijete s njom, čije je ime Isus, poškropio sam svoje tijelo vodom kojom ga je njegova majka oprala, i odmah sam ozdravio. 20 A siguran sam da je i on sposoban osloboditi vas u nevolji vašoj. Stoga, ustani, idi mojoj gospodarici, Mary, i kada je dovedeš u svoj salon, otkrij joj tajnu, u isto vrijeme, usrdno je moleći da suosjeća s tvojim slučajem. 21 Čim su žene čule govor djevojke, pohitale su k Gospi Svetoj Mariji, predstavile joj se i sjele pred nju i zaplakale. 22 I reče: O naša Gospo sveta Marijo, smiluj se svojim sluškinjama, jer nemamo glave naše obitelji, nikoga starijeg od nas; nema oca ili brata koji bi ulazili i izlazili prije nas. 23 Ali ova mazga, koju vidite, bila je naš brat, koju je neka žena čaranjem dovela u ovo stanje koje vidite: stoga vas molimo da nam se smilujete. 24 Tada se Sveta Marija ražalosti zbog njihovog slučaja, te uzevši Gospodina Isusa, stavi ga na leđa mazge. 25 I reče svome sinu, O Isuse Kriste, obnovi (ili izliječi) prema svojoj izvanrednoj moći ovu mazgu, i daj mu da ponovno ima oblik čovjeka i razumnog stvorenja, kao što je prije imao. 26 Ovo je jedva rekla Gospa Sveta Marija, ali mazga je odmah prešla u ljudski oblik i postala mladić bez ikakve mane. 27 Tada se on, njegova majka i sestre pokloniše Gospi, svetoj Mariji, podigoše dijete na glavu, poljubiše ga i rekoše: Blagoslovljena majka tvoja, Isuse, Spasitelju svijeta! Blago očima koje su tako sretne što te vide. 28 Tada su obje sestre rekle svojoj majci: "Zaista je naš brat vraćen u svoj prijašnji lik uz pomoć Gospodina Isusa Krista i dobrotom one djevojke, koja nam je govorila o Mariji i njezinu sinu." 29 A budući da je naš brat neoženjen, dolično je da ga oženimo ovom djevojkom njihovom sluškinjom. 30 Kad su se o tome posavjetovali s Marijom i ona je dala svoj pristanak, priredili su ovoj djevojci divnu svadbu. 31 I tako se njihova tuga pretvorila u veselje, a njihova žalost u veselje, počeše se radovati. i da se vesele, i pjevaju, obučeni u svoje najbogatije ruho, s narukvicama.
32 Zatim su slavili i hvalili Boga govoreći: Isuse, sine Davidov, koji mijenjaš žalost u veselje i žalost u radost! 33 Poslije toga Josip i Marija ostadoše ondje deset dana, a zatim odoše, dobivši veliko poštovanje od onih ljudi; 34 Koji su, kad su se oprostili od njih i vratili kući, vikali: 35 Ali posebno djevojka. POGLAVLJE 8 1 Putujući odavde, došli su u pustinjsku zemlju i rečeno im je da je puna pljačkaša; pa su se Josip i sveta Marija spremali proći kroz njega u noći. 2 I dok su išli, gle, ugledaju dva razbojnika kako spavaju na putu, a s njima i veliki broj razbojnika, koji su bili njihovi suradnici, koji također spavaju. 3 Imena ove dvojice bila su Titus i Dumachus; a Titus je rekao Dumachu, Preklinjem te, neka te osobe idu tiho, da naše društvo ne primijeti ništa od njih. 4 Ali Dumah je odbio, Tit je opet rekao, Dat ću ti četrdeset groša, i kao zalog uzmi moj pojas, koji mu je dao jer je prestao govoriti, da ne bi mogao otvoriti usta ili napraviti buku. 5 Kad je Gospa Sveta Marija vidjela dobrotu koju im je ovaj razbojnik pokazao, reče mu: Gospodin Bog će te primiti sebi na desnu ruku i dati ti oproštenje tvojih grijeha. 6 Tada odgovori Gospodin Isus i reče svojoj majci: "Kad se navrši trideset godina, o majko, Židovi će me razapeti u Jeruzalemu; 7 I ova dva razbojnika bit će sa mnom u isto vrijeme na križu, Titus s moje desne strane, a Dumachus s moje lijeve strane, i od tog će vremena Titus ići preda mnom u raj: 8 I kad je rekla, Bože sačuvaj da ovo bude tvoja sudbina, o sine moj, otišli su u grad u kojem je bilo nekoliko idola; koji se, čim su mu se približili, pretvorio u brda pijeska. 9 Stoga su otišli do stabla sikomore, koje se sada zove Matarea; 10 A u Matareji je Gospodin Isus dao da izbije bunar, u kojem je sveta Marija prala svoj kaput; 11 I balzam nastaje, ili raste, u toj zemlji od znoja koji je ondje tekao s Gospodina Isusa. 12 Odatle su otišli u Memfis, vidjeli faraona i ostali tri godine u Egiptu. 13 I Gospodin Isus je učinio vrlo mnogo čudesa u Egiptu, kojih nema ni u Evanđelju djetinjstva ni u Evanđelju savršenstva. 14 Nakon tri godine vratio se iz Egipta, a kad se približio Judi, Josip se bojao ući; 15 Jer čuvši da je Herod umro i da Arhelaj, njegov sin, kraljuje mjesto njega, uplaši se; 16 I kad je otišao u Judeju, ukaza mu se anđeo Božji i reče: Josipe, idi u grad Nazaret i ostani ondje. 17 Čudno je doista da on, koji je Gospodar svih zemalja, bude tako nošen naprijed-nazad kroz tolike zemlje. POGLAVLJE 9 1 Kad su nakon toga došli u grad Betlehem, našli su ondje nekoliko vrlo očajnih kuga, koje su djeci postale toliko mučne kad su ih vidjele, da je većina umrla. 2 Tamo je bila jedna žena koja je imala bolesna sina, kojega je na samrti dovela gospi Svetoj Mariji, koja ju je vidjela kad je prala Isusa Krista. 3 Tada reče žena, O moja Gospo Marijo, pogledaj dolje na ovog mog sina, koji je pogođen najstrašnijim bolima. 4 Čuvši je sveta Marija reče: Uzmi malo one vode kojom sam oprala svoga sina i poškropi ga.
5 Zatim je uzela malo te vode, kako je zapovjedila Sveta Marija, i njome je poškropila svog sina, koji je, izmoren od svojih žestokih bolova, zaspao; i nakon što je malo odspavao, savršeno se probudio i oporavio. 6 Majka, silno obradovana tim uspjehom, ode opet Svetoj Mariji, a Sveta joj Marija reče: Hvali Boga, koji je izliječio ovoga tvoga sina. 7 Bila je na istom mjestu druga žena, njezina susjeda, čiji je sin sada bio izliječen. 8 Sin ove žene bolovao je od iste bolesti, a oči su mu sada bile gotovo sasvim zatvorene, a ona je dan i noć oplakivala za njim. 9 Majka ozdravljenog djeteta reče joj: Zašto ne dovedeš svoga sina Svetoj Mariji, kao što sam ja donijela k njoj svoga sina kad je bio u smrtnim mukama; i ozdravio je onom vodom, kojom je oprano tijelo njezina sina Isusa? 10 Kad ju je žena čula da to govori, i ona je otišla i nabavila istu vodu, oprala njome svog sina, nakon čega su se njegovo tijelo i oči odmah vratili u prijašnje stanje. 11 I kad je dovela svoga sina svetoj Mariji i otvorila joj njegov slučaj, zapovjedila joj je da zahvali Bogu što je ozdravio njezin sin i da nikome ne kaže što se dogodilo. POGLAVLJE 10 1 Bile su u istom gradu dvije žene jednog čovjeka, koje su imale po jednog bolesnog sina. Jedna od njih zvala se Marija, a sin joj se zvao Kaleb. 2 Ustala je, uzevši svoga sina, otišla do Gospe Svete Marije, Isusove majke, i ponudila joj vrlo lijep tepih, govoreći: O Gospo moja Marijo, primi ovaj moj tepih, a umjesto njega daj mi mali pelene. 3 Na to je Marija pristala, a kad je majka Kalebova otišla, načinila je svome sinu od povoja ogrtač, obukla ga i njegova je bolest bila izliječena; ali je sin druge žene umro. 4 Nakon toga je među njima nastala razlika u obavljanju obiteljskih poslova naizmjenično, svaki svoj tjedan. 5 Kad je došao red na Mariju, majku Kalebovu, i ona je zagrijala peć da ispeče kruh, pa je otišla uzeti jelo, ostavila je svog sina Kaleba kraj peći; 6 Koga je druga žena, njezina suparnica, vidjevši da je sama, uzela i bacila u peć, koja je bila vrlo vruća, a zatim je otišla. 7 Kada se vratila, Marija je vidjela svog sina Kaleba kako leži usred peći i smije se, a peć je bila tako hladna kao da prije nije bila zagrijana, i znala je da ga je njezina suparnica, druga žena, bacila u vatru. 8 Kad ga je izvela, odvela ga je gospi sv. Mariji i ispričala joj priču, a ona joj je odgovorila: Tiho, brinem se da ne objaviš ovu stvar. 9 Nakon toga njezina suparnica, druga žena, dok je zahvatala vodu na zdencu i vidjela Kaleba kako se igra kraj zdenca, a da nikoga nema u blizini, uzela ga je i bacila u zdenac. 10 I kad su neki ljudi došli da zahvate vode iz bunara, vidjeli su dječaka kako sjedi na površini vode, izvukli su ga užadima i silno su se iznenadili djetetu i slavili Boga. 11 Tada je došla majka i uzela ga i odnijela Gospi Svetoj Mariji, jadikujući i govoreći: O Gospo moja, vidi što je moja suparnica učinila mom sinu i kako ga je bacila u bunar, a ja ne pitanje, ali jednom ili onom ona će biti povod njegove smrti. 12 Sveta Marija joj odgovori: Bog će opravdati tvoju povrijeđenu stvar. 13 Prema tome, nakon nekoliko dana, kad je druga žena došla do bunara da zahvati vode, stopalo joj se zaplelo u uže, tako da je pala naglavačke u bunar, a oni koji su joj pritrčali u pomoć, našli su joj razbijenu lubanju, i kosti natučene.
14 Tako je ona loše završila i na njoj se ispunila ona autorova izreka: Iskopali su bunar i učinili ga dubokim, ali su sami pali u jamu koju su pripremili. POGLAVLJE 11 1 Jedna druga žena u tom gradu imala je također dva bolesna sina. 2 I kad je jedna bila mrtva, druga, koja je ležala na samrti, odnijela je u naručju Gospu Svetu Mariju, i u bujici suza obratila joj se, govoreći: 3 O moja Gospo, pomozi mi i oslobodi me; jer sam imao dva sina, jednoga sam sad pokopao, drugoga vidim da je upravo na samrti, gle kako usrdno tražim milost od Boga i molim mu se. 4 Tada reče: “O Gospodine, ti si milostiv, i milosrdan, i blag; dao si mi dva sina; jednog si od njih uzeo sebi, O poštedi me ovog drugog. 5 Sveta Marija tada, uvidjevši veličinu njezine tuge, sažali joj se i reče: Stavi li svoga sina u postelju moga sina i pokrij ga njegovom odjećom. 6 I kad ga je položila u postelju u kojoj je Krist ležao, u trenutku kad su njegove oči bile zatvorene od smrti; Čim je do dječaka dopro miris odjeće Gospodina Isusa Krista, otvorile su mu se oči i zazvavši jakim glasom svoju majku, zamolio je kruha, a kad ga je primio, posisao ga je. 7 Tada njegova majka reče: O Gospo Marijo, sada sam uvjerena da Božje sile prebivaju u tebi, tako da tvoj sin može izliječiti djecu koja su iste vrste kao i on, čim dotaknu njegovu odjeću. 8 Ovaj dječak koji je tako izliječen, isti je onaj koji se u Evanđelju zove Bartolomej. POGLAVLJE 12 1 Opet je bila neka gubava žena koja je otišla Gospi, svetoj Mariji, majci Isusovoj, i rekla: Gospo moja, pomozi mi! 2 Sveta Marija odgovori, kakvu pomoć želiš? Je li to zlato ili srebro ili da se tvoje tijelo izliječi od gube? 3 Tko mi to može dati, kaže žena? 4 Sveta Marija joj odgovori: "Pričekaj malo dok ne operem svog sina Isusa i položim ga u krevet." 5 Žena je čekala, kako joj je bilo zapovjeđeno; a Marija, kad je položila Isusa u postelju, dajući joj vodu kojom je oprala njegovo tijelo, reče: Uzmi malo vode i izlij je na svoje tijelo; 6 Što učini, odmah se očisti, hvali Boga i zahvaljuje mu. 7 Zatim je otišla, nakon što je ostala s njom tri dana. 8 Ušavši u grad, ugledala je nekog kneza, koji se oženio kćeri drugoga kneza; 9 Ali kad ju je došao vidjeti, ugledao je između njezinih očiju znakove gube poput zvijezde i nakon toga proglasio brak razvrgnutim i ništavnim. 10 Kad je žena vidjela te osobe u ovakvom stanju, krajnje žalosne, kako liju obilne suze, upita ih za razlog njihova plača. 11 Oni odgovoriše: Ne ispitujte naše prilike; jer mi ne možemo objaviti svoju nesreću bilo kojoj osobi. 12 Ali ipak je navaljivala i željela da joj priopće svoj slučaj, nagovještavajući da bi ih možda mogla uputiti na lijek. 13 Kad joj dakle pokazaše mladu ženu i znakove gube što joj se pokazaše među očima, 14 Ona reče: "I ja, koju vidite na ovome mjestu, bolovala sam od iste bolesti, pa sam, idući nekim poslom u Betlehem, ušla u jednu špilju i ugledala ženu po imenu Marija, koja je imala sina po imenu Isus."
15 Vidjevši da sam gubav, zabrinula se za mene i dala mi vode kojom je oprala tijelo svoga sina. time sam poškropio tijelo svoje i postao čist. 16 Tada rekoše te žene: Hoćeš li, gospodarice, poći s nama i pokazati nam Gospu Svetu Mariju? 17 Na što je ona pristala, ustadoše i odoše do Gospe Sv. Marije, noseći sa sobom vrlo plemenite darove. 18 Kad su ušli i ponudili joj svoje darove, pokazali su gubavoj mladoj ženi što su joj donijeli. 19 Tada reče sveta Marija: Milosrđe Gospodina Isusa Krista počivalo na tebi; 20 Davši im malo te vode kojom je oprala tijelo Isusa Krista, zapovjedi im da operu njome bolesnika; što kada su učinili, ona je trenutačno bila izliječena; 21 Tako su oni i svi prisutni slavili Boga; i ispunjeni radošću, vratiše se u svoj grad i zbog toga dadoše hvalu Bogu. 22 Tada je knez čuo da mu je žena ozdravila, odveo ju je kući i sklopio drugu ženu, zahvaljujući Bogu što je njegova žena ozdravila. POGLAVLJE 13 1 Bila je također djevojka, koju je Sotona pogodio; 2 Jer taj prokleti duh joj se često pojavljivao u obliku zmaja, i bio je sklon da je proguta, i tako je isisao svu njenu krv, da je izgledala kao mrtva lešina. 3 Kad god bi došla k sebi, s rukama skupljenim oko glave, vikala bi i govorila: Jao, jao meni, jer nema nikoga tko bi me mogao izbaviti od tog bezbožnog zmaja! 4 Otac i majka njezin i svi koji su bili oko nje i koji su je vidjeli, oplakivali su je i plakali nad njom; 5 I svi koji su bili prisutni bijahu posebno ožalošćeni i u suzama kad bi je čuli kako jadikuje i govori: "Braćo moja i prijatelji, zar nema nikoga tko bi me mogao izbaviti od ovoga ubojice?" 6 Tada je prinčeva kći, koja je bila izliječena od svoje gube, čuvši tužbu te djevojke, otišla na vrh svog dvorca, i vidjela je s rukama sklopljenima oko glave, kako lije bujicu suza, i svi ljudi koji su bili oko nje u tuzi. 7 Zatim je upitala muža opsjednute osobe: Je li majka njegove žene živa? Rekao joj je da su joj i otac i majka živi. 8 Tada je naredila da joj pošalju majku, kojoj je, vidjevši je kako dolazi, rekla: Je li ova opsjednuta djevojka tvoja kći? Ona je stenjući i naricajući rekla: Da, gospođo, rodila sam je. 9 Kneževa kći odgovori: Otkrij mi tajnu svoga slučaja, jer ti priznajem da sam bila gubava, ali Gospa Marija, majka Isusa Krista, ozdravila me. 10 I ako želiš da se tvoja kći vrati u prijašnje stanje, odvedi je u Betlehem i pitaj za Mariju, majku Isusovu, i ne sumnjaj da će tvoja kći ozdraviti; jer ja ne sumnjam, ali vi ćete se vratiti kući s velikom radošću zbog oporavka vaše kćeri. 11 Čim je prestala govoriti, ustala je i otišla sa svojom kćeri na određeno mjesto i k Mariji te joj ispričala slučaj svoje kćeri. 12 Kad je Sveta Marija čula njezinu priču, dade joj malo vode kojom je oprala tijelo svoga sina Isusa i zapovjedi joj da to izlije na tijelo svoje kćeri. 13 Isto tako ona joj dade jedan od pelena Gospodina Isusa i reče: "Uzmi ovaj povoj i pokaži ga svome neprijatelju kad god ga vidiš." i ona ih otpusti u miru. 14 Nakon što su napustili taj grad i vratili se kući, i došlo je vrijeme u kojem ju je sotona imao običaj uhvatiti, u istom trenutku ukazao joj se ovaj prokleti duh u obliku golemog zmaja, a djevojka koja ga je vidjela uplašila se. . 15 Majka joj reče: Ne boj se kćeri; pusti ga dok ti ne priđe bliže! onda mu pokažite pelene, koje nam je Gospa Marija dala, pa ćemo vidjeti događaj.
16 Sotona je tada došao poput strašnog zmaja, a tijelo djevojke zadrhtalo je od straha. 17 Ali čim je stavila pelene na svoju glavu i oko svojih očiju, i pokazala mu to, odmah su iz povoja izašli plamenovi i gorući ugljen i pali na zmaja. 18 Oh! Kako je veliko čudo bilo ovo što se dogodilo: čim je zmaj ugledao pelene Gospodina Isusa, iziđe oganj i rasprši se po njegovoj glavi i očima; tako da je povikao iza glasa: "Šta ja imam s tobom, Isuse, sine Marijin, kamo da bježim od tebe?" 19 On se povuče natrag vrlo uplašen i ostavi djevojku. 20 I izbavila se iz te nevolje te je pjevala hvalu i zahvalu Bogu, a s njom i svi koji su bili nazočni činjenju čuda.
11 Kad je Salem došao kući i vidio pokvarenu odjeću, počeo je dizati veliku buku i grditi Gospodina Isusa govoreći: 12 Što si mi učinio, sine Marijin? Povrijedio si i mene i moje susjede; svi su željeli svoju odjeću odgovarajuće boje; ali .ti si došao i sve ih pokvario. 13 Gospodin Isus odgovori: "Promijenit ću boju svake tkanine u boju koju ti želiš; 14 I tada je odmah počeo vaditi tkanine iz peći, i sve su bile obojene onim istim bojama koje je farbar želio. 15 Kad su Židovi vidjeli ovo čudo, slavili su Boga.
POGLAVLJE 14
1 I Josip, kamo god je išao u gradu, vodio je Gospodina Isusa sa sobom, kamo je bio poslan da radi da napravi vrata, ili kante za mlijeko, ili sita, ili kutije; Gospodin Isus bio je s njim kamo god je išao. 2 I kad god je Josip imao nešto u svom poslu, učiniti dužim ili kraćim, ili širim, ili užim, Gospodin Isus bi ispružio svoju ruku prema tome. 3 I sada je postalo onako kako bi Josip želio. 4 Tako da nije morao ništa dovršavati svojim rukama, jer nije bio baš vješt u svom stolarskom zanatu. 5 U određeno vrijeme jeruzalemski kralj posla po njega i reče mu: Želio bih da mi načiniš prijestolje istih dimenzija s onim mjestom na kojemu obično sjedim. 6 Josip je poslušao i smjesta započeo posao, te je nastavio dvije godine u kraljevoj palači prije nego što ga je završio. 7 I kad je došao da ga namjesti na njegovo mjesto, nađe da nedostaju dva pedalja sa svake strane određene mjere. 8 Kad je to kralj vidio, jako se razgnjevio na Josipa. 9 Josip u strahu od kraljeva gnjeva legne u krevet bez večere, ne uzevši ništa za jelo. 10 Tada ga Gospodin Isus upita: Čega se boji? 11 Josip odgovori: "Zato što sam izgubio trud u poslu kojim sam se bavio ove dvije godine." 12 Isus mu reče: "Ne boj se i ne daj se srušiti!" 13 Ti se drži jedne strane prijestolja, a ja ću druge, i mi ćemo ga dovesti do njegovih pravednih dimenzija. 14 I kad je Josip učinio kako je Gospodin Isus rekao, i svaki od njih je snažno privukao svoju stranu, prijestolje je poslušalo, i bilo je dovedeno do odgovarajućih dimenzija mjesta: 15 To čudo kad su oni koji su stajali vidjeli, zaprepastili se i slavili Boga. 16 Prijestolje je bilo načinjeno od istog drveta koje je postojalo u Salomonovo vrijeme, naime od drveta ukrašenog raznim oblicima i likovima.
1 Tamo je također živjela još jedna žena, čiji je sin bio opsjednut Sotonom. 2 Ovaj dječak, po imenu Juda, koliko god ga je Sotona uhvatio, bio je sklon ugristi sve prisutne; a ako ne nađe nikoga drugoga u svojoj blizini, grizao bi svoje ruke i druge dijelove tijela. 3 Ali majka ovoga bijednog dječaka, čuvši za Svetu Mariju i njezina sina Isusa, odmah ustade i uzevši sina u naručje dovede ga Gospi Mariji. 4 U međuvremenu su Jakov i Josip odveli dijete, Gospodina Isusa, da se igraju u pravo vrijeme s drugom djecom; i kad izađoše, sjedoše i Gospodin Isus s njima. 5 Tada dođe opsjednuti Juda i sjedne s desne Isusu. 6 Dok je Sotona djelovao na njega kao i obično, on se spremao ugristi Gospodina Isusa. 7 A budući da nije mogao, udari Isusa po desnoj strani tako da je ovaj povikao. 8 I u istom trenutku Sotona je izašao iz dječaka i pobjegao kao bijesan pas. 9 Taj isti dječak koji je udario Isusa i iz kojeg je Sotona izašao u obliku psa bio je Juda Iskariotski, koji ga je izdao Židovima. 10 A tu istu stranu, na kojoj ga je Juda udario, Židovi su proboli kopljem. POGLAVLJE 15 1 Kad je Gospodinu Isusu bilo sedam godina, bio je jednoga dana s drugim dječacima, svojim suputnicima otprilike iste dobi. 2 Oni su, dok su se igrali, od gline načinili razne oblike, naime magarce, volove, ptice i druge figure, 3 Svatko se hvali svojim djelom i nastoji nadmašiti ostale. 4 Tada Gospodin Isus reče dječacima: "Zapovjedit ću da hodaju ove figure koje sam napravio." 5 I odmah su krenuli, a kad im je zapovjedio da se vrate, vratili su se. 6 Također je napravio likove ptica i vrabaca, koji su letjeli, kad je naredio da lete, a kad je naredio da stanu, stali su; i ako im je dao jesti i piti, jeli su i pili. 7 Kad su dječaci napokon otišli i ispričali to svojim roditeljima, njihovi očevi im rekoše: Pazite, djeco, ubuduće na njegovo društvo, jer on je čarobnjak; klonite ga se i izbjegavajte ga i od sada se nikad ne igrajte s njim. 8 Jednoga dana, dok se Gospodin Isus igrao s dječacima i trčao uokolo, prošao je pokraj bojaonice po imenu Salem. 9 I bilo je u njegovoj radnji mnogo komada tkanine koji su pripadali ljudima tog grada, koje su oni smislili za bojanje u nekoliko boja. 10 Tada je Gospodin Isus ušao u bojaonicu, uzeo sve tkanine i bacio ih u peć.
POGLAVLJE 16
POGLAVLJE 17 1 Jednog drugog dana Gospodin Isus izađe na ulicu i ugleda dječake koji se sastadoše da se igraju, i pridruži se njihovu društvu. 2 Ali kad su ga vidjeli, sakrili su se i ostavili ga da ih traži. 3 Gospodin Isus dođe do vrata jedne kuće i upita neke žene koje su ondje stajale: Kamo su nestali dječaci? 4 A kad oni odgovoriše: "Tamo nema nikoga!" Gospodin Isus reče: Tko su oni koje vidite u peći? 5 Oni odgovoriše: Bijahu djeca od tri godine. 6 Tada Isus povika glasno i reče: "Izađite ovamo, dječice, svom pastiru!" 7 I odmah su dječaci izašli poput djece i skakali oko njega; Kad su to žene vidjele, bile su vrlo zapanjene i zadrhtale. 8 Tada se odmah pokloniše Gospodinu Isusu i zamoliše ga govoreći: "Gospodine naš Isuse, sine Marijin, ti si uistinu
dobri pastir Izraelov!" smiluj se sluškinjama svojim, koje stoje pred tobom, koje ne sumnjaju, nego da si ti, Gospodine, došao spasiti, a ne uništiti. 9 Nakon toga, kad je Gospodin Isus rekao, sinovi Izraelovi su kao Etiopljani u narodu; žene rekoše: Ti, Gospodine, sve znaš, niti ti je što tajno; ali sada te molimo i molimo tvoju milost da te dječake vratiš u prijašnje stanje. 10 Tada reče Isus: Dođite ovamo, dječaci, da se idemo igrati; i odmah, u prisustvu tih žena, djeca su presvučena i vraćena u oblik dječaka. POGLAVLJE 18 1 U mjesecu adaru Isus je okupio dječake i poredao ih kao da je bio kralj. 2 Jer oni prostrše svoje haljine po zemlji da on sjedne na njih; i načinivši krunu od cvijeća, metnu mu je na glavu i stajahu mu zdesna i slijeva kao kraljevi stražari. 3 Ako bi tko slučajno prolazio onuda, uhvatili bi ga silom i rekli: "Dođi ovamo i pokloni se kralju da ti bude sretan put." 4 U međuvremenu, dok se to događalo, dođoše neki ljudi noseći dječaka na ležaju; 5 Jer ovaj dječak, koji je otišao sa svojim drugovima u planinu skupiti drva, i našao ondje jarebičino gnijezdo, i stavio svoju ruku da izvadi jaja, ubola ga je otrovna zmija, koja je iskočila iz gnijezda; tako da je bio prisiljen zavapiti u pomoć svoje drugove: koji su ga, kada su došli, našli kako leži na zemlji kao mrtva osoba. 6 Nakon toga su došli njegovi susjedi i odnijeli ga natrag u grad. 7 Ali kad dođoše do mjesta gdje je Gospodin Isus sjedio kao kralj, a ostali dječaci stajahu oko njega kao njegovi službenici, dječaci pohitaše u susret njemu, kojega je ujela zmija, i rekoše njegovim susjedima: Dođite i poklonite se kralju; 8 Ali kad su zbog svoje tuge odbili doći, dječaci su ih povukli i protiv njihove volje natjerali da dođu. 9 Kad dođoše k Gospodinu Isusu, on ih upita: "Zašto su ponijeli tog dječaka?" 10 Kad oni odgovoriše da ga je zmija ujela, reče Gospodin Isus dječacima: Hajdemo i ubijmo tu zmiju. 11 Ali kad su roditelji dječaka zamolili da im se oprosti jer je njihov sin ležao na samrti; dječaci su odgovorili i rekli: "Niste li čuli što je kralj rekao?" Hajdemo i ubijmo zmiju; i nećete li ga poslušati? 12 Tako su ponovno vratili kauč, htjeli ili ne. 13 Kad dođoše do gnijezda, reče Gospodin Isus dječacima: "Je li ovo zmijino skrovište?" Rekli su, Bilo je. 14 Tada Gospodin Isus pozva zmiju, ona odmah izađe i pokori mu se; kojemu reče: Idi i isisaj sav otrov koji si ulio u tog dječaka; 15 Tako se zmija došuljala do dječaka i opet pokupila sav svoj otrov. 16 Tada je Gospodin Isus prokleo zmiju tako da je odmah pukla i umrla. 17 I dotakne dječaka rukom da mu vrati prijašnje zdravlje; 18 I kad je počeo plakati, Gospodin Isus reče: Prestani plakati, jer od sada ćeš biti moj učenik; 19 A ovo je onaj Šimun Kanaanac, koji se spominje u Evanđelju. POGLAVLJE 19 1 Drugi dan Josip posla svoga sina Jakova da skupi drva i Gospodin Isus pođe s njim;
2 Kad su došli do mjesta gdje su bila drva i Jakov ih je počeo skupljati, gle, ugrizla ga je zmija otrovnica, tako da je počeo plakati i galamiti. 3 Vidjevši ga Gospodin Isus u takvom stanju, pristupi mu i puhne na mjesto gdje ga je zmija ugrizla, i odmah ozdravi. 4 Jednog je dana Gospodin Isus bio s nekim dječacima koji su se igrali na krovu; jedan od dječaka je pao i ubrzo umro. 5 Na što su ostali dječaci pobjegli, Gospodin Isus je ostao sam na krovu. 6 Dječakovi rođaci pristupiše k njemu i rekoše Gospodinu Isusu: Ti si bacio našeg sina s krova. 7 Ali on to niječe, oni povikaše: "Naš je sin mrtav, i to je onaj koji ga je ubio." 8 Gospodin Isus im odgovori: "Nemojte me optužiti za zločin za koji me ne možete osuditi, nego pođimo pitati samoga dječaka koji će iznijeti istinu na vidjelo." 9 Tada je Gospodin Isus sišavši stao nad glavu mrtvog dječaka i rekao jakim glasom: Zeinune, Zeinune, tko te bacio s krova? 10 Tada mrtvi dječak odgovori: Nisi me ti bacio dolje, nego jedan. 11 Kad je Gospodin Isus zapovjedio prisutnima da obrate pažnju na njegove riječi, svi koji su bili prisutni slavili su Boga zbog tog čuda. 12 U određeno vrijeme Gospa Sveta Marija je zapovjedila Gospodinu Isusu da joj donese vode iz bunara; 13 I kad je otišao po vodu, vrč se razbio, kad je bio pun. 14 Ali Isus raširi svoj ogrtač i ponovno skupi vode i donese je svojoj majci. 15 Ona, zadivljena tom divnom stvari, pohrani ovo i sve ostalo što je vidjela u svoje sjećanje. 16 Opet drugoga dana bio je Gospodin Isus s nekim dječacima kraj rijeke i oni su iz rijeke crpili vodu malim kanalima i napravili male riblje jezerce. 17 Ali Gospodin Isus bijaše napravio dvanaest vrabaca i postavio ih oko svog bazena sa svake strane, po tri sa strane. 18 Ali bijaše subota, i sin Hananijev, Židov, naiđe i vidje ih kako prave te stvari, pa reče: "Zar tako pravite likove od gline u subotu?" I potrčao je k njima i razbio im ribnjake. 19 Ali kad je Gospodin Isus pljesnuo rukama po vrapcima koje je napravio, oni su pobjegli cvrkućući. 20 Napokon je Hananijev sin došao do Isusova ribnjaka da ga uništi, a voda je nestala, a Gospodin Isus mu je rekao: 21 Kao što je ova voda nestala, tako će i tvoj život nestati; i dječak je trenutno umro. 22 Drugi put, kad se Gospodin Isus uvečer vraćao kući s Josipom, susreo je dječaka, koji je tako naletio na njega da ga je bacio; 23 Njemu je Gospodin Isus rekao: Kao što si me oborio, tako ćeš pasti, niti ćeš ustati. 24 I tog trenutka dječak je pao i umro. POGLAVLJE 20 1 Bio je i u Jeruzalemu jedan po imenu Zakej, koji je bio učitelj. 2 I reče Josipu: Josipe, zašto ne pošalješ Isusa k meni da nauči njegova pisma? 3 Josip pristade i reče svetoj Mariji; 4 Odvedoše ga dakle onom gospodaru; koji mu je, čim ga je ugledao, ispisao abecedu. 5 I zapovjedi mu da kaže Alef; i kad je rekao Aleph, učitelj mu naredi da izgovori Bet. 6 Tada mu Gospodin Isus reče: Reci mi prvo što znači slovo alef, a onda ću izgovoriti Bet.
7 A kad mu je gospodar zaprijetio da će ga bičevati, Gospodin Isus mu je objasnio značenje slova Alef i Bet; 8 Također koji su bili ravni likovi slova, koji kosi, a koja su slova imala dvostruke likove; koja je imala bodova, a koja nije imala; zašto je jedno slovo išlo ispred drugoga; i mnoge druge stvari stade mu pripovijedati i tumačiti, o čemu sam majstor nikada nije čuo, niti u kakvoj knjizi pročitao. 9 Gospodin Isus dalje reče učitelju: Pazi kako ti govorim; zatim je počeo jasno i razgovetno izgovarati Aleph, Beth, Gimel, Daleth, i tako dalje do kraja abecede. 10 Na to se učitelj toliko iznenadio da je rekao: Vjerujem da je ovaj dječak rođen prije Noe; 11 I okrenuvši se Josipu, reče: Doveo si mi dječaka da ga poučim, koji je učeniji od bilo kojeg učitelja. 12 Reče i svetoj Mariji: Ovaj tvoj sin ne treba nikakvog učenja. 13 Odvedoše ga tada jednom učenijem učitelju, koji, kad ga vidje, reče, recimo Alef. 14 I kad je rekao Alef, učitelj mu naredi da izgovori Bet; na što je Gospodin Isus odgovorio: Reci mi prvo značenje slova Alef, a onda ću izgovoriti Bet. 15 Ali ovom gospodaru, kad je podigao ruku da ga bičuje, ruka mu se odmah osušila i on je umro. 16 Tada reče Josip svetoj Mariji, od sada mu više nećemo dopustiti da izađe iz kuće; jer svakoga tko mu se ne sviđa ubijaju. POGLAVLJE 21 1 Kad mu je bilo dvanaest godina, dovedoše ga u Jeruzalem na gozbu; a kad je gozba završila, vratili su se. 2 Ali Gospodin Isus ostade pozadi u hramu među liječnicima i starješinama i učenim ljudima Izraela; kojima je predložio nekoliko pitanja učenja, te na njih dao i odgovore: 3 Jer im reče: Čiji je sin Mesija? Odgovoriše, sin Davidov: 4 Zašto ga dakle, reče, u duhu naziva Gospodinom? kad kaže: Reče Gospodin Gospodinu mojemu, sjedi mi s desne strane dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim. 5 Tada ga je izvjesni glavni rabin upitao: Jesi li čitao knjige? 6 Isus odgovori: pročitao je obje knjige i ono što je u knjigama. 7 I protumači im knjige zakona, zapovijedi i zakone, i tajne koje su sadržane u knjigama proročkim; stvari koje um nijednog stvorenja ne bi mogao dosegnuti. 8 Zatim reče taj rabin, Nikada još nisam vidio niti čuo za takvo znanje! Što misliš, što će taj dječak biti! 9 Kad je neki astronom, koji je bio prisutan, upitao Gospodina Isusa: Je li studirao astronomiju? 10 Gospodin Isus odgovori i reče mu broj sfera i nebeskih tijela, kao i njihov trokutasti, kvadratni i sekstilni aspekt; njihovo progresivno i retrogradno kretanje; njihovu veličinu i nekoliko predviđanja; i druge stvari koje ljudski razum nikada nije otkrio. 11 Bio je među njima i jedan filozof, vješt u fizici i prirodnoj filozofiji, koji je upitao Gospodina Isusa: Je li studirao fiziku? 12 On odgovori i objasni mu fiziku i metafiziku. 13 Također i one stvari koje su bile iznad i ispod moći prirode; 14 Također i moći tijela, njegove tvari i njihovi učinci. 15 Također broj njegovih članova, i kosti, vene, arterije i živci; 16 Nekoliko konstitucija tijela, vruće i suho, hladno i vlažno, i njihove sklonosti; 17 Kako je duša djelovala na tijelo; 18 Koji su bili njegovi različiti osjećaji i sposobnosti; 19 Sposobnost govora, ljutnja, želja;
20 I na kraju način njegovog sastava i rastakanja; i druge stvari, koje razumijevanje nijednog stvorenja nikada nije doseglo. 21 Tada onaj filozof ustade, pokloni se Gospodinu Isusu i reče: "Gospodine Isuse, od sada ću biti tvoj učenik i sluga." 22 Dok su oni razgovarali o tim i takvim stvarima, uđe Gospa Sveta Marija, koja je tri dana hodala s Josipom tražeći ga. 23 Kad ga vidje kako sjedi među liječnicima i postavlja im pitanja i daje odgovore, reče mu: "Sine moj, zašto si nam tako učinio?" Gle, ja i tvoj otac smo se mnogo mučili tražeći te. 24 On odgovori: "Zašto ste me tražili?" Niste li znali da trebam biti zaposlen u kući svoga oca? 25 Ali oni ne razumješe riječi koje im reče. 26 Tada liječnici upitaše Mariju: "Je li ovo njezin sin?" A kad ona reče: Bio je, rekoše, o sretna Marija, koja si rodila takvog sina. 27 Zatim se vrati s njima u Nazaret i posluša ih u svemu. 28 A njegova je majka imala sve te stvari na umu; 29 A Gospodin Isus rastao je u rastu i mudrosti i milosti kod Boga i kod ljudi. POGLAVLJE 22 1 Od tog vremena Isus je počeo skrivati svoja čuda i tajna djela, 2 I predao se proučavanju zakona, sve dok nije stigao do kraja svoje tridesete godine; 3 U to ga je vrijeme Otac javno posjedovao u Jordanu, poslavši ovaj glas s neba: Ovo je moj ljubljeni sin, koji mi je po volji; 4 Duh Sveti je također prisutan u obliku goluba. 5 To je onaj kojemu se klanjamo sa svim poštovanjem, jer nam je dao život i biće, i izveo nas iz utrobe naše majke. 6 Koji je poradi nas uzeo ljudsko tijelo i otkupio nas da bi nas tako mogao zagrliti vječnom milošću i iskazati nam svoju besplatnu, veliku, izdašnu milost i dobrotu. 7 Njemu slava i hvala, moć i vlast od sada i zauvijek, Amen.