Sažetak: u radu se bavim pokušajem kasnog Foucaulta da ocrta bitno drugačiju paradigmu socijalne dinamike unutar postindustrijskog društva kasne moderne. Foucault prikazuje konstelaciju odnosa u kojoj je moć znansteno-tehnologijske proizvodnje i manipulacije života izrodila razdoblje post-politike (neoliberalizma), odnosno biopolitike. Tradicionalno (pred-novovjekovno) shvaćena (Aristotel), politika se razumije kao topos artikulacije pluralnosti interesa i odluka bitno podložnih deliberaciji ili kao umijeće (spontanost) onog mogućeg pri uređenju ljudske zajednice (polis). Biopolitika pak, s druge strane, jest „utrnuće političkog“, tj. oblik post-politike koji se odlikuje automatizmom, formalizmom, a u stanju post-ideološkog neoliberalnog konsenzusa kriterij političkog odlučivanja je vođen isključivo principom efikasnosti, tržišne profitabilnosti i održavanja statusa quo.
