Sažetak: namjera je ovog rada rekonstruirati mjesto i funkciju koju igra koncept intelektualnog zora u Schellingovu spisu Sistem transcendentalnog idealizma. Schelling, kao jedan od sudionika intenzivnih misaonih previranja u Jeni krajem 18. stoljeća, a koja su se oporavljala od tzv. kontroverze oko panteizma (Pantheismusstreit) koja je započela 1785. na relaciji Jacobi-Lessing, nastojao je ponuditi elaboraciju jedne teorije znanja, dedukciju i legitimaciju tog znanja, napose kroz proširenje misaonih dosega učitelja Fichtea, te je pokušao eksplicirati ulogu i funkciju samosvijesti u širem kozmičko-historijsko-umjetničkom poretku. Schelling znanje (Wissen) nastoji deducirati iz jednog najvišeg principa, a taj najviši princip, princip identiteta bitka i mišljenja, smješta u apsolutno Ja. Onu apsolutnu instanciju u kojoj su subjekt i objekt neposredno identični Schelling određuje kao intelektualni zor (Intellektuelle Anschauung) putem kojeg je moguć neposredan uvid u primordijalnu aktivnost onoga Ja bez posredov
