Sažetak: ovaj rad bavi se aspektualnom analizom prakse historijskog totalitarizma (fašizma/ nacionalsocijalizma/ staljinizma) te njegovim opojmljivanjem od 50-ih godina 20. stoljeća naovamo, prvenstvno iz pera Hannah Arendt. Rad adresira sasvim u obrisima problem historijskog revizionizma unutar kulturne produkcije kasnog kapitalizma, postpolitike, odnosno u prostoru postideološkog niveliranja binarnih (klasnih) opreka/ antagonizama. Namjera je ovog teksta skromna, ali dvostruka: u prvom dijelu rada ispituje se, uglavnom deskriptivno, što se događa na relaciji cjelina – pojedinac kada govorimo o praksama totalitarnih poredaka 20. stoljeća. Drugim riječima bit će razmotrene implikacije koje proizlaze iz sudara pojedinačne i općenite volje (volonté particulière i volonté générale), odnosno pojedinačnog i (ukoliko uopće možemo govoriti u tim terminima) općeg interesa. U drugom dijelu teksta analizira se suvremeni koncept ekonomskog (mekog) »totalitarizma« u kontekstu neoliberalnog upravljačkog mentaliteta postpo
